Šef Delegacije Evropske unije u BiH Johann Sattler pokušavao je tokom vikenda ubijediti ambasadore nekoliko zapadnih zemalja da se u ponedjeljak ujutro očituju u vezi sa izborom gradonačelnika Mostara, saznaje Istraga.ba.
“Iz Delegacije EU prema ovim ambasadama poslali su nekoliko prijedloga saopćenja za javnost koje bi trebalo biti objavljeno u ponedjeljak”, kazao je za Istragu diplomatski izvori.
Krajnji rok do kojeg bi ove ambasade trebale iznijeti zvanični stav da li podržavaju stav EU u vezi sa Mostarom je ponedjeljak ujutro (9 sati). Istraga je u posjedu posljednjeg prijedloga koji su uputili iz Delegacije EU i on je, u znatnoj mjeri, ublažen u odnosu na prvobitne verzije.
“Izbor gradonačelnika grada Mostara jasno je reguliran Statutom i važećim Poslovnikom. Prvi krug izbora gradonačelnika završen je na sjednici Gradskog vijeća Mostara održanoj prošle srijede. Pozivamo sve gradske vijećnike da više ne odgađaju, da pokažu odgovornost i da na sljedećoj sjednici brzo izaberu gradonačelnika u skladu sa zakonskim okvirom. Pozdravljamo konstruktivan dijalog između svih vijećnika o zajedničkom programu koji bi unaprijedio funkcionalnost Grada Mostara i ispunio očekivanja njegovih građana”, navedeno je u prijedlogu saopćenja Delegacije Evropske unije koji je u posjedu Istrage.
Mada eksplicitno ne podržavaju Dragana Čovića, nekoliko detalja iz prijedloga saopćenja koje je kreirala Delegacija Evropske unije podudara se sa stavovima iz koje je prije dva dana predstavnicima Međunarodne zajednice dostavio lider HDZ-a BIH. EU, kako vidimo, insistira na “konstruktivan dijalog svih vijećnika” kao i na na izboru gradonačelnika Mostara na narednoj sjednici.
Upravo na “žurno završavanje procesa izbora gradonačelnika” pozvao je Dragan Čović u svom pismu upućenom OHR-u, Delegaciji EU, Ambasadi SAD-a i Misiji OSCE-a.
“Preostaje nam da žurno završimo proces izbora gradonačelnika kako bismo izbjegli pokušaje daljnjih blokada i dezavuiranja izborne volje svih žitelja Mostara. Sljedeći korak je izbor gradonačelnika na način kako je propisano zakonom i procedurama, i nikako drugačije. Pomozite nam u ovom ključnom trenutku da spriječimo institucionalnu tiraniju i kaos, koji mogu proizaći iz nerazumnih uvjetovanja i osporavanja implementacije volje građana na održanim izborima”, navedeno je u Čovićevom pismu.
Delegacija EU u svom pismu ne navodi ni da je dogovor Koalicije za Mostar i BH Bloka o “rotirajućem” gradonačelniku neustavan, ali navode da “pozdravljaju konstruktivan dijalog svih gradskih vijećnika”. Kao što je poznato, HDZ BiH se protivi ovom prijedlogu ocjenjujući ga nezakonitim.
“Ovo je samo prijedlog rješenja gdje se stvaraju pretpostavke da svi skupa radimo na rješavanju problema u Mostaru. Ako i ne prihvate, ponašat ćemo se onako kako smo rekli. Za sada je SDA spremna na to“, kazao je u nedjelju predsjednik SDP-a Nermin Nikšić.
Podjetimo, u drugi krug izbora za gradonačelnika Mostara “plasirali” su se kandidat Koalicije za Mostar Zlatko Guzin i kandidat HDZ-a BiH Mario Kordić. Ukoliko niko od njih ne dobije dvotrećinsku podršku (24 vijećnika) u drugom krugu, bit će organiziran treći krug u kojem je dovoljno osvojiti prostu većinu onih koji glasaju. Ukoliko oba kandidata dobiju isti broj glasova, gradonačelnik postaje mlađi kandidat, u ovom slučaju Mario Kordić iz HDZ-a. Koalicija za Mostar i BH Blok zajedno imaju 18 ruku u gradskom vijeću i ukoliko budu svi glasali za Zlatka Guzina, HDZ-ov kandidat nema šanse da bude izabran za gradonačelnika Mostara. SDP BiH je predložio da se svakih 16 mjeseci mijenja gradonačelnik i da svaki od tri politička bloka ima u određenom periodu svog gradonačelnika.
Stotine ljudi večeras je pjevalo na prištinskom aerodromu. Svi su došli kako bi ove ndejelje glasali na parlamentarnim izborima. Posljednja dva dana u Prištinu je sletjelo 56 aviona, punih Kosovara koji žive u dijaspori. Preko 12 hiljada automobila je ušlo na teritoriji Kosova tokom vikenda. Najmanja 120 hiljada ljudi glasalo je poštom. I većina ovih glasova, procjene su, ide Albinu Kurtiju.
U posljednje dvije godine na Kosovu su parlamentarni izbori održani dva puta. Promijenjena su tri premijera. Politička nestabilnost traje godinama, što potvrđuje činjenica da nijedna vlada, otkako je Kosovo 2008. godine proglasilo nezavisnost, nije dočekala kraj mandata.
Tokom posljednjih izbora pobijedio je Pokret Samoopredjeljenje Albina Kurtija, dok je druga najjača stranka bila LDK koju predvodi Isa Mustafa. Tek na trećem mjestu je bila DKP koji je prvo predvodio Hašim Tači, a kasnije Kadri Veselji. Poslije nekoliko mjeseci pregovora između Samoopredjeljenja Albina Kurtija i stranke Isa Mustafe za premijera Kosova je, prvi put, izabran Aljbin Kurti. Poslije pritiska od strane Richarda Grenella, izaslanika bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, dolazi do izglasavanja nepovjerenja Vladi Albina Kurtija.
Glasanje o nepovjerenju Kurtijevoj Vladi donijelo politički preokret. Vlada je srušena tokom pandemije koronavirusa što je izazvalo veliko nezadovoljstvo među građanima.
Albin Kurti
Predizborna istraživanja četiri agencije za istraživanje javnog mnijenja pokazuju da bi Samoopredjeljenje Albina Kurtija moglo osvojiti preko 51% glasova. Istina, ima i onih koji njegov rezultat procjenjuju na 42 posto. Međutim, karakteristika ovih izbora je dolazak velikog broja građana iz dijaspore i glasanje poštom. Većina njih opredijeljena je za Kurtija. U nedjelju u 19 sati bit će objavljeni prvi izborni rezultati.
Svakako ko bude formirao Vladu suočit će se sa brojnim izazovima, od ekonomska rehabilitacija od korone, nabavke vakcina, borbe protiv korupcije i dijaloga sa Srbijom.
Vlasnik firme Lager Milenko Bašić i direktor te firme Dragan Stipić nezakonito su prešli granicu između BiH i Hrvatske prije nego su se u srijedu predali hrvatskom pravosuđu koje ih sumnjiči za kriminal u okviru afere Vjetropark. MUP Republike Hrvatske potvrdio je tamošnjim medijima da Bašić i Stipić uopće nisu evidentirani na granici, tako da nije poznato na koji su način iz BiH ušli u Hrvatsku gdje su se predali policiji nakon čega su smješteni u Remetinec.
“MUP nema evidentiran prelazak predmetnih osoba preko državne granice stoga smo već poduzeli provjere kako bi se utvrdile sve okolnosti koje su prethodile njihovom dolasku u zatvor u Zagrebu”, saopćili su u petak iz MUP-a Republike Hrvatske koji je, ranije, raspisao međunarodnu potjernicu za Milenkom Bašićem i Draganom Stipićem.
Bašić i Stipić su, podsjećamo, u junu prošle godine uhapšeni na osnovu potjernice iz Hrvatske, ali im Sud BiH nije odredio pritvor, već mjere zabrane napuštanja boravišta i zabrana putovanja uz oduzimanje putnih isprava i zabranu prelaska državne granice uz korištenje osobne iskaznice te obavezu da se jednom sedmično, između 8 i 14 sati javljaju u nadležnu policijsku postaju. Izrečene mjere zabrane, u ovakvim slučajevima, uglavnom traju do okončanjanja ekstradicijskog postupka koji, u ovom slučaju, nije završen.
Josip Grubeša, ministar pravde BiH
“Nije bilo odluke o izručenju. I ja čitam da su se predali u Hrvatskoj”, kazao je u subotu za Istragu ministar pravde BiH Josip Grubeša bez čije konačne odluke, unatoč tome što je Sud BiH utvrdio da ne postoje prepreke za njihovo izručenje, Bašić i Stipić ne bi mogli biti predati u nadležost hrvatskog pravosuđa koje ih istražuje u aferi poznatoj kao “Vjetropark”.
Dakle, ekstradicijski postupak nije okončan, Bašić i Stipić su pod mjerama zabrane, a napustili su državu na nepoznat način. Odgovor na neka pitanja mogao bi i trebao dati direktor Granične policije BiH Zoran Galić tokom čijeg su mandata bh. granicu legalno prelazile osobe za kojima su bile raspisane međunarodne crvene potjernice.
Direktor Granične policije BiH Zoran Galić
On se, međutim, nije javljao na naše pozive pa ćemo ostati uskraćeni za odgovor na pitanje kako su Milenko Bašić i Dragan Stipić izašli iz BiH, iako su im određena mjera – zabrana napuštanja prebivališta. Istina, postoji mogućnost da su Bašić i Stipić ilegalno prešli preko granice između BiH i Hrvatske, ali u ovm slučaju, za razliku od migranata, nije bilo nezakonitog push backa.
Istraga je kontakrirala i advokata Zdravka Rajića koji je je u ekstradicijskom postupku zastupao biznismena Bašića.
“Sada nisam u prilici da pričam”, kazao nam je Rajić nakon što smo ga upitali kako je njegov klijent napustio BiH uprkos mjerama zabrane.
Ipak, nakon objave teksta, Rajić nas je kontaktirao i kazao da mu nije poznato kako je Bašićč prešao granicu.
“Tačno je da su postale mjere zabrane kretanja, ali one su sada bespredmetne jer se moj klijent javio pravosudnim organima koji ga potražuju. Mi ćemo zatražiti obustavu ekstradicijskog postupka u BiH, rekao je Rajić.
Da još jednom podsjetimo, Milenko Bašić, biznismen iz Posušja, i direktor njegove firme Lager Dragan Stipić u srijedu su se predali hrvatskom pravosuđu i nalaze se u zatvoru Remetinec. Već su podnijeli prijedlog za ukidanjem istražnog zatvora u Hrvatskoj o čemu će sudija u Hrvatskoj odlučivati u utorak 16. februara.
Istovremeno, MUP RH započeo je provjere na koji su način bjegunci Bašić i Stipić prešli granicu između BiH i Hrvatske. Njih dvojica su osumnjičeni u istom predmetu sa bivšom gradonačelnicom Knina Josipom Rimac, koja je u trenutku akcije Vjetropark bila državna tajnica Ministarstva uprave Republike Hrvatske.
Hrvatska policija je tada saopćila da se uhapšena Rimac sumnjiči da je od početka 2019. godine pa do kraja maja dogovorila s vlasnikom Lagera Milenkom Bašićem i direktorom te firme Draganom Stipićem kako će, koristeći svoj položaj državne tajnice, osigurati dobivanje dozvola, uvjerenja i sklapanje ugovora radi izgradnje, puštanja u rad, proizvodnju i prodaju električne energije za Vjetroelekranu Krš-Pađane, uprkos neispunjavanju svih propisanih uslova. Bašićeva kompanija Lager u Hrvatskoj je za potrebe tog biznisa osnovala firmu C.E.M.P. doo Donji Stupni, te podružnicu firme Lager u Karlovcu. Kako bi im omogućila ubrzano izdavanje dozvola, Rimac je od Bašića i Stipića zatražila da u poslovima osiguranja Vjetroelektrane angažuju posrednika u osiguranju po njenom izboru. U pitanju je osiguravajuće društvo Generali osiguranje d.d. u kojem kao zastupnica radi sestra Josipe Rimac – Nediljka Radić.
“Josipa Rimac je s posrednikom osiguranja dogovorila da će dio provizije u iznosu od 45 hiljada eura isplatiti njoj, na šta su okrivljeni Milenko Bašić i Dragan Stipić pristali”, navedeno je u dokumentaciji hrvatskog pravosuđa na osnovu koje je traženo izručenje Milenka Bašića.
U oktobru prošle godine Sud BiH je utvrdio da Milenko Bašić, vlasnik kompanije “Lager” iz Posušja, može biti izručen pravosudnim organima Republike Hrvatske.
“Utvrđuje se da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje pravosudnim organima Republike Hrvatske potraživanog Milenka Bašića u cilju krivičnog gonjenja zbog sumnje da je počinio krivično djelo davanje mita za trgovanje uticajem iz člana 296 stav 1 Krivičnog zakona Republike Hrvatske”, navedeno je u Rješenju Suda BiH.
Uprkos stavovima Suda BiH, konačnu odluku o eventualnom izručenju trebalo je donijeti Ministarstvo pravde BiH, odnosno državni ministar Josip Grubeša. On takvu odluku nije donio.
Poznato je, BiH se prirodnim gasom snabdijeva samo iz jednog pravca i taj pravac podrazumijeva tačku Zvornik na kojoj prirodni gas prolazi mjerne urađaje. Tačka Zvornik je tačka mjerenja prirodnog gasa i godinama je bila tačka primopredaje prirodnog gasa između BiH i Srbije, ali je potpisanim Sporazumom o radnom režimu između Gas Prometa Pale i Srbijagasa ova primopredajna tačka zamjenjena sa tačkom sredina rijeke Drine (tačka Šepak) gdje ne postoje mjerni uređaji.
Jedini pravac snabdjevanja podrazumijeva pravac Ukrajina-Mađarska-Srbija-BiH i novim pravcem (Turski tok) ova ruta, želja Srbije, bi trebala biti promjenjena pravcem Turska-Bugarska-Srbija-BiH. Ovo praktično znači da tačka Zvornik i gore opisana situacija se neće promjeniti, a ono što se dešava na ovoj tački i kako izgledaju direktive Evrope na bosanski način u nastavku teksta.
U jesen 2019. godine Gas Promet Pale podnio je Regulatornoj komisiji za energetiku RS (RERS – sjedište u Trebinju) zahtjev za certifikaciju operatora transportnog sistema na dionici od sredine rijeke Drine do PPS Zvornik. Od tada traje patnja i regulatora i Energetske zajednice da certifikuju ovog „operatera“, ali na način nepoznat u Evropi. Ovdje je bitno istaći da je zahtjev podnesen za certifikaciju na čitavom transportnom sistemu u RS koji otprilke (ova formulacija stoji u Mišljenju EZ) iznosi 64 km. RERS je 28.04.2020. godine izdao preliminarnu odluku o certifikaciji Gas Prometa Pale i takvu odluku je dostavio Energetskoj zajednici na razmatranje, a 18.09.2020. godine Energetska zajednica sa sjedištem u Beču je objavila svoje Mišljenje sa sljedećim zaključcima:
“U odnosu na prethodno rečeno, Sekretarijat podržava certifikaciju Gas Prometa, uz sljedeće uslove koji treba da se odražavaju u krajnjoj odluci RERS-a:
-izričito istaći da certificiranje Gas Prometa pokriva samo rad transportnog sistema na dionicama cjevovoda Šepak-Karakaj i Karakaj-Zvornik
-procijeniti sposobnost Gas Prometa da izvršava zadatke ZTS-a kako je opisano u članu 13. Direktive o plinu i provjeriti ima li Gas Promet ljudske, tehničke i financijske resurse potrebne za obavljanje takvih zadataka, a posebno da li i kako zaposlenici izvršavaju zadatke iz članka 13. Direktive o plinu, da li je i koja kompanija koja pruža bilo kakve usluge angažirana izvana, da li u slučaju vanjskog angažmana Gas Promet stvarno prati, kontrolira i daje upute kompaniji koja pruža usluge i da li kompanija koja pruža usluge udovoljava zahtjevima za razdvajanje
-zahtijevati da se vanjski angažman za kontrolu pritiska plina prema drugom OTS-u koji zahtijeva certificiranje i / ili je certificiran kao vlasnički razdvojen bude zasnovan na komercijalnom ugovoru (ugovor o pružanju usluga) za odgovarajuću naknadu i daje pravo Gas Prometu za odgovarajuću kontrolu, donošenje odluka i prava nadoknade i utvrditi da Gas Promet ima dovoljno resursa za nadgledanje, kontrolu i davanje uputa operateru kompresorske stanice.
-procijeniti da li Republika Srpska i / ili Srbijagas vrše kontrolu nad Gas Prometom u skladu s kriterijima koje je postavilo Sekretarijat;
-procijeniti da li postoje garancije kako bi se osigurala strukturalna odvojenost unutar Vlade i da se izbjegne da dođe do poravnanja pozicija između tri Fonda u vlasništvu Republike Srpske, kao i menadžmentom GAS-RES-om, i, u nedostatku dovoljnih garancija, tražiti odgovarajuće mjere
– traži zamjenu gospodina Đukića u Upravnom odboru Gas Prometa”.
Kao što se može vidjeti iz zaključaka Energetska zajednica izričito traži da Gas Promet bude certifikovan za dionice cjevovoda Šepak-Karakaj i Karakaj-Zvornik što u prevodu znači:
dionica Šepak – Karakaj dužine 19,7 km i
dionica Karakaj – Zvornik dužine 4,5 km
Ovdje ćemo se vratiti na tačku Šepak i naglasiti da na ovoj tački ne postoje mjerni uređaji već takvi uređaji postoje jedino na PPS Zvornik. Ujedno, na izlazu iz sistema Srbijagasa, sada Transportgasa Srbija, takođe ne postoje mjerni uređaji tako da se i ovo mjerenje obavlja na PPS Zvornik. Napominjemo da su susjedna dva operatora Gas Promet Pale i Srbijagas promovirali tačku primopredaje gasa na sredini rijeke Drine i koliko je poznato taj Sporazum o radnom režimu potpisali su 05.10.2020. godine.
Dionica na kojoj je certifikovan Gas Promet Pale, u funkciji operatora transportnog sistema, je najkraća certifikovana transportna dionica u Evropi (koliko je autoru ovog teksta poznato) i gdje bi Gas Promet Pale trebao da ispunjava obaveze iz III energetskog paketa što je bitno za nastavak priče i priče o prvoj dionici od 19,7 km koja je druga najkraća transportna dionica u Evropi na kojoj je certifikovan operater transportnog sisrema. Treća dionica transportnog sistema od Karakaja do Kladnja nije bila predmet razmatranja Energetske zajednice jer Gas Promet Pale nije vlasnik te dionice već ista vlasnički pripada Sarajevo-gasu Istočno Sarajevo tako da ostaje ovih 40 km za neku buduću certifikaciju. Ali ovdje nije kraj priče o dionicama jer postoji i četvrta dionica transportnog sistema u RS i to dionica Šepak-Bijeljina dužine 20 km i gdje je vlasnik te dionice Srbijagas koji je, ujedno, i dioničar u Gas Prometu u visini od 39,14%.
Da pojasnim, Srbijagas je dioničar u Gas Prometu sa 39,14% i ima svog člana u Upravnom odboru, a dioničar je i u Bijeljina-gasu sa 80% dionica, ali je i vlasnički preuzeo izgrađeni transportni sistem od Šepka do Bijeljine. Prevedeno, Srbijagas kontroliše jedini ulaz prirodnog gasa u BiH i to dionica prije glavnog mjernog mjesta u PPS Zvornik.
Zadnji zaključak Energetske zajednice je bio da se traži zamjena gospodina Đukića u Upravnom odboru Gas Prometa Pale (traži se udaljavanje predstavnika Srbijagasa iz UO Gas Prometa) i RERS je to elegenatno ignorisao na način:
“Utvrđuje se da gospodin Mlan Đukić nema ovlašćenje da koristi glasačko pravo u Upravnom odboru Akcionarskog društva za transport i upravljanje transportnim sistemom prirodnog gasa Gas Promet Pale”, navedeli su iz Gas Prometa.
Ovo znači, neće se udaljiti iz UO Gas Prometa već nema pravo glasa, ali treba li biti prorok koji će znati da li će drugi članovi UO koji sjede sa g. Đukićem glasati protiv interesa Srbijagasa i budnog oka velikog brata iz Srbije.
Sve ovo gleda Energetska zajednica iz Beča i ovo je bitno za nastavak priče.
Poseban segment u datim zaključcima Energetske zajednice predstavlja dio koji se odnosi na to da li je Gas promet Pale sposoban da sprovodi zadatke operatora transportnog sistema kako je opisano u članu 13. Direktive o gasu, te da li obavlja zadatke na koje upućuje isti član direktive.
U član 13. Direktive o gasu se posebno izdvaja dio:
„2. Svaki operator transportnog sustava gradi dostatni prekogranični kapacitet radi integracije europske transportne infrastrukture, prihvaćajući sve gospodarski razumne i tehnički izvedive zahtjeve za kapacitetom i vodeći računa o sigurnosti opskrbe plinom.
3. Pravila koja operatori transportnih sustava usvoje za uravnoteživanje transportnog sustava plina, uključujući pravila terećenja korisnika sustava za energetsku neravnotežu u njihovim mrežama, objektivna su, transparentna i nediskriminirajuća. Uvjeti, uključujući pravila i tarife, za pružanje takvih usluga od strane operatora transportnih sustava utvrđuju se prema metodologiji koja je u skladu s člankom 41. stavkom 6. na nediskriminirajući način koji odražava troškove te se objavljuju.“
Sve ovo, pored još mnogo toga, na dionicama od 19,7 km i 4,5 km uz izgrađeni transportni odvojak prema Bijeljini dužine 20 km!
Kada pogledamo geografsku kartu BiH vidimo da je Šepak na granici sa Srbijom i sada preko certifikata RERS-a Gas Promet Pale u realizaciji člana 13. Direktive o gasu treba da brine ili gradi dostatne prekogranične kapacitete ili brine o sigurnosti opskrbe plinom čitave BiH, a Srbijagas izgradi odvojak za Bijeljinu i za čiju potrošnju treba umanjiti kapacitete ostalim korisnicima sistema.
Dalje, Gas Promet Pale bi trebao, a prema nacrtu dozvole RERS-a objavljene 27.01.2021. godine, da balansira na sistemu i upravlja zagušenjima i nudi slobodne kapacitete na jednakoj osnovi za sve potencijalne korisnike. U ovom zahtjevu RERS-a Gas Promet Pale bi trebao poštovati svoja Pravila rada transportnog sistema i dati zahtjev Energetske zajednice kao i Zakon o gasu RS.
Nema dileme da li će Gas Promet Pale poštovati svoja Pravila rada transportnog sistema jer u njima nema poglavlja o balansiranju na sistemu i upravljanja zagušenjima jer to na svom sistemu i ne može raditi. Ovo je priča o certifikatu na bosanski način, ali nije kraj priče
(Postupak raspodjele kapaciteta)
OTS vrši raspodjelu kapaciteta na svakom Ulazu/Izlazu na sljedeći način:
– kada je suma zahtjevanih kapaciteta za Ulaz/Izlaz za određeni vremenski period manja ili jednaka kapacitetu za raspodjelu, OTS će usvojiti sve Zahtjeve i svakom podnosiocu Zahtjeva raspodjeliti zahtjevani kapacitet;
– kada je suma zahtjevanih kapaciteta za Ulaz/Izlaz za određeni vremenski period veća od kapaciteta za raspodjelu, OTS raspodjeljuje svakom podnosiocu Zahtjeva kapacitet proporcionalno kapacitetu koji je zahtjevao.
Ovaj segment raspodjele kapaciteta se vrši na sljedeći način, Gas promet Pale “odokativno” odredi šta će biti transportovano za RS, a šta će ići prema Kladnju/FBiH. Konkretno, ne nude se kapaciteti na ulazu Šepak svim korisnicima već se taj kapacitet raspoređuje za RS i FBiH, a on je kroz godine bio varijabilan odnosno “odokativan”. Znači, ako zatreba kapaciteta za Aluminu, Zvornik ili Bijeljinu automatski će se kapaciteti smanjiti za Kladanj/FBiH tj. FBiH može samo zakupiti raspoređeno za Kladanj. Da sada citiram direktive i kako se dijele kapaciteti na ulazima nema potrebe jer nema dileme da se na ovaj opisani način ne dijele, a to što te iste direktive ili Zakon o gasu RS propisuju, to nikog ne interesuje.
Kada se pročita ovaj tekst, a koji je nastao na bazi dokumenata i praćenja čitavog procesa od autora ovog teksta, može se zaključiti da u BiH može sve pa i da sutra budu 4 operatora sistema na gasovodnom sistemu dužine 84 km, otprilike kako napisa EZ. Četiri dionice i če tirinajkaraća transportna puta Evrope, ali sve da bi se „ispunila“ III Direktiva za gas. To što je to jedini pravac snabdjevanja i što ga u potpunosti kontroliše Srbija i to što Srbija gradi odvojke sa jedinog transportnog puta i to što Gas Promet Pale ne može ništa ispuniti iz III Direktive i to što se certifikuju 4, a može biti i 5 dionica (pravac Rača-Bijeljina-Banja Luka) i to što Gas Promet treba da brine o prekograničnim kapacitetima, to nema nikakve veze jer bitno je da se ima „papir“ od Energetske zajednice iz Beča i da se realizuje III energetski paket na bosanski način uz međunarodno učešće.
Najmanje 2200 uposlenika u rudnicima pod okriljem Elektroprivrede BiH smatra se viškom. Istovremeno, neizmirene obaveze svih sedam rudnika u Koncernu iznose skoro 900 miliona maraka, iako je od 2016. godine do kraja 2020. godine, po osnovu investicija, u ta zavisna društva “upumpano” 312 miliona maraka. Sve je to navedeno i izvještaju Elektroprivrede BiH koji je u posjedu Istrage.
Samo po osnovu doprinosa (PIO i zdravstveno osiguranje) rudnici duguju skoro pola milijarde maraka. Dugovi prema dobavljačima su 84 miliona maraka.
Najveća dugovanja ima Rudnik Kreka Tuzla. Zaključno sa 2020. godinom, ovo zavisno društvo ima obaveze u iznosu od 340 miliona maraka. U decembru 2019. godine, obaveze Kreke iznosile su 183 miliona maraka. Dakle, obaveze su povećane za skoro 160 miliona maraka, iako je od 2015. godine do kraja 2020. u to zavisno društvo investirana 73 miliona maraka. Prihodi Kreke tokom 2020. godine bili su 80 miliona. Tokom 2009. godine, prihodi su iznosili 144 miliona maraka. Procijenjeno je da Kreka ima viška 500 zaposlenih.
Trenutne obaveze Rudnika Zenica iznose 200 miliona maraka. Samo za penzijsko i zdravstveno osiguranje uposlenika Rudnik Zenica duguje 129 miliona maraka. U posljednjih deset godina obaveze ovog zavisnog društva Elektroprivrede BiH porasle su za čak 120 miliona maraka iako je u taj rudnik od 2015. godine investirano 66 miliona maraka. Godišnji rashodi Rudnika Zenica su 56 miliona maraka, dok su prihodi svega 34 miliona maraka. Ovaj Rudnik ima zaposlenih 1.334 radnika, dok je je procijenjeno da su 842 zaposlena dovoljna za funkcionisanje.
Dugovanja Rudnika Kakanj su 125 miliona maraka od čega je čak 74 miliona maraka obaveza za penzijsko i zdravstveno osiguranje rudara. Prije 11 godina obaveze Rudnika Kakanj bile su 75 miliona maraka. Od 2915. godine do danas u ovaj je Rudnik investirano 85 miliona maraka. No, kako su “investicije” napredovale, dugovanja su se povećavala. Rudnik Kakanj ima viška 400 radnika.
Obaveze Rudnika Breza su 128 miliona maraka. U decembru 2009. godine obaveze tog rudnika iznosile su 55 miliona. Za penzijsko i zdravstveno osiguranje, Rudnik Breza duguje 90 miliona maraka. U ovo zavisno društvo od 2015. godine investirano je 36 miliona maraka. PRema dokumentima Elektroprivrede, ovo zavisno društvo ima 360 radnika viška.
Rudnik Đurđevik ima 210 “prekobrojnih” radnika. Ovaj Rudnik duguje 44 miliona maraka. U odnosu na 2009. godine dug je povećan za 15 miliona maraka bez obzira na činjenicu što je u posljednjih pet godina u taj rudnik investirano oko 34 miliona maraka. Rudnik Đurđevik, za sada, ima najmanje godišnje gubitke.
Postupajući tužilac Kantonalnog tužilaštva Bihać naredilo je da se organizator napada i zlostavljanja migranata odmah pusti na slobodu, saznaje Istraga.ba.
Pripadnici MUP-a USK-a su idenfikovali jednog od ukupno devet osoba koje su, u znak “odmazde”, teško pretukli trojicu migranata u Bihaću, a svoju akciju su snimali i objavili na Facebooku.
“Sve radimo u saradnji sa MUP-om USK-a. Jedna osoba je bila privedena i dežurni tužilac nije naredio zadržavanje. Ta osoba je priznala napad i svi dokazi su obezbijeđeni tako da nije bilo osnova za pritvor. Trenutno se vrši vještačenje tjelesnih povreda koje su zadobili migranti”, kazala nam je glavna kantonalna tužiteljica u Bihaću Fadila Amidžić.
Istraga.ba je objavila da je organizator ovog napada bio Mirhad Gverić, poznati nasilnik iz Bihaća koji je više puta procesuiran zbog raznih krivičnih djela, ali i povezanosti sa krijumčarenjem migranata.
Mirhad Gverić
“Bravoo Bihać. Osveta je pala za našeg Alvira Gverića kojeg je prekjučer ova grupa migranata pretukla”, navedeno je u opisu snimka koji je u srijedu ujutro objavljen na Facebooku.
Alvir Gverić je brat Mirhada Gverića. On je prijavio da ga je ista grupa migranata pretukla noć ranije, oko 2 sata ujutro. Svjedočio je da poznaje te migrante i da mu se, baš te noći, u blizini njihovog smještaja “pokvario automobil”. Nakon toga su ga, svjedočio je dalje, napali migranti i oteli mu telefon. U nastavku svog svjedočenja, Alvir Gverić je, pak, rekao da je u bolnici imao telefon. Prema informacijama Istrage, Gverićima je nekoliko puta oduziman automobil zbog toga što su pokušali krijumčariti migrante. Sumnja se da je, upravo, zbog neraščićenih poslova oko krijumčarenja došlo do prvobitnog sukoba između Gverića i grupe migranata koja je živjela u napuštenom objektu u blizini njihove kuće. Ono što je interesantno, Alvir Gverić je, u noći kada je povrijeđen, samoinicijativno napustio bolnicu prije nego je pristigla policijska patrola.
Njegov brat Mirhad Gverić priznao je u policiji da je zajedno sa rođacima organizirao napad na migrante u znak odmazde na svog brata.
“Bilo je što je bilo. Mi smo se njima potukli. Oko 20 mještana je bilo okolo. I svi su bili okolo i tukli su se”, svjedočio je Mirhad Gverić.
Izvori Istrage,pak, tvrde da su Mirhad Gverić i njegovi prijatelji, nakon što su pretukli i zlostavljali migrante, jednog od njih strpali u automobil i odvezli ga do Gverićeve kuće kako bi Alvir Gverić procijenio da li je pretučen “pravi migrant”.
Halil Lagumdžija novi je predsjednik VSTV-a BiH. On će naredne četiri godine rukovoditi ovom institucijom. Lagumdžija je sudija Suda BiH koji je nedavno izabran za člana VSTV-a umjesto sudije Dragomira Vukoje. Za potpredsjednice VSTV-a izabrane su Sanela Gorušanović-Butigan iz reda hrvatskog i Biljana Simeunović iz reda srpskog naroda. Funkciju stalnog člana VSTV-a obavljat će Selim Karamehić.
Halil Lagumdžija
Lagumdžija je dobio podršku osam članova Vijeća, dok je za njegovog protukandidata Srđana Forcu glasalo sedam članova. Prethodno je od kandidature odustala Sanela Gorušanović-Butigan koja je bila favorit Delegacije EU.
I Biljana Simeunović je bila kandidatkinja za predsjednicu, ali je u prvom krugu osvojila četiri glasa koliko je osvojio i Srđan Forca.
Biljana Simeunović
U dodatnom glasanju, Forca je pobijedio Simeunovićevu i plasirao se u drugi krug. Srđan Forca je u drugom krugu osvojio sedam glasova, odnosno samo jedan glas manje od Lagumdžije za kojeg su lobirali predsjednik Suda BiH Ranko Debevec i direktor Sekretarijata VSTV-a Admir Suljagić.
Istraga.ba još je u decembru prošle godine objavila pojedine strukture iz sarajevskog pravosuđa nastoje Halila Lagumdžiju instalirati na poziciju predsjednika VSTV-a kako bi kontrolisale procese. Prije svega to je direktor Sekretarijata VSTV-a Admir Suljagić koji je, kako smo naveli, zajedno sa predsjednikom Suda BiH Rankom Debevecom lobirao za Lagumdžiju. Međutim, u ovom trenutku nameće se drugi problem. Halil Lagumdžija je bošnjačke nacionalnosti kao i direktor Sekretarijata VSTV-a Admir Suljagić. Osim toga, među čelnicima tri najbitnije pravosudne institucije BiH nema nijednidnog kadra srpske nacionalnosti. Predsjednik Suda BiH Ranko Debevec je iz reda Ostalih dok je glavna državna tužiteljica Gordana Tadić hrvatske nacionalnosti. Hrvatskom narodu u ovom trenutku pripada i pozicija ministra pravde na nivou BiH.
Grupa bh. državljana u utorak je u Bihaću pretukla i fizički zlostavljala migrante. Sve su to snimali i u srijedu ujutro objavili na Facebooku. Snimak je ubrzo uklonjen. U MUP-u USK-a su nam potvrdili da su identifikovali napadače.
“Bravoo Bihać. Osveta je pala za našeg Alvira Gverića kojeg je prekjučer ova grupa migranata pretukla”, navedeno je u opisu snimka koji je u srijedu ujutro objavljen na Facebooku.
Prema informacijama Istrage, migrante je napala grupa koju je predvodio Mirhad Gverić, ranije osuđivan i procesuiran zbog više krivičih djela. Gverić je priveden u MUP USK-a gdje je priznao krivično djelo. Na snimku se vidi najmanje pet osoba kako šakama, nogama i palicama tuku dvojicu migranata koji mole za pomoć.
“Vi ćete tući našu djecu”, govori muškarac dok mibitelom snima kako za kosu drži migranta koji leži na zemlji i moli za pomoć.
Na snimku se vidi kako isti muškarac udara nogom u lice migranta koji leži na zemlji, dok na drugoj strani dvojica muškaraca palicom i nogama udaraju drugog migranta.
Ovaj napad, prema informacijama Istrage, uslijedio je nakon što se grupa migranata u nedjelju sukobila sa nekoliko bh. državljana među kojima je bio Alvir Gverić, brat Mirhada Gverića koji je, pored ostalog, hapšen zbog nasilničkog ponašanja, ali i pokušaja krijumčarenja migranata. Mirhad Gverić je, nakon napada, organizirao grupu koja je krenula da “provodi pravdu” u Bihaću uz poruku da ovo vide “oni koji u javnosti brane migrante”.
Kada u Sarajevu nećete sa SDA, to je poželjno i prihvatljivo. Isto je to prihvatljivo i u Tuzli, i u Zenici, i u Bihaću. Ali kada kažete da nećete sa SDA, pa onda uzmete HDZ-ov kadar za ministra, onda ste samo licemjeri. I ništa drugo. Dobro, Tuzlanski kanton nije tako specifičan, pa će vam i biračko tijelo i svi oni koji vide vašu neprincipijelnost u priči o koaliranju sa nacionalistima „progledati kroz prste“. No, u dva grada se ne možete igrati. Srebrenica i Mostar su mjesta gdje nema kalkulisanja i politikantstva. U prvom je počinjen genocid nad Bošnjacima, u drugom su Bošnjaci žrtve udruženog zločinačkog poduhvata. Koliko je izbor Bogića Bogićevića i Srđana Mandića bitna poruka cijelom svijetu o kosmpolitskom duhu Sarajeva, još je bitnija poruka da kosmpolite iz Sarajeva poraze duhove udruženih zločinačkih poduhvata u Srebrenici i Mostaru. I tu nema nikakve relativizacije, tu se jasno znalo ko je na kojoj strani i „ko je kome palio kuće“ i ubijao djecu.
Semira Drljevića Lovca, nažalost, nikad nisam upoznao. Znam ga s televizije i iz ratnih priča. I znam još da je nosio zastavu s ljiljanima na paradi u Parizu organiziranoj povodom Dana pobjede nad fašizmom 1995. Tada je već i cijelom svijetu bilo jasno na kojoj je strani Lovac i „ko je kome palio kuće“ u Mostaru.
Irma Baralija to još nije shvatila pa je, svjedočit će Semir Drljević Lovac, kazala da njoj i njenim glasačima „smeta ratna prošlost“ ovog komandanta, koji nigdje i nikada nije osuđen ili optužen za ratne zločine. Iako, kazat će Irma Baralija u studiju Jurice Gudelja, nema nevinih, jer su svi „jedni drugima palili kuće“.
Bila je još uvijek izborna noć kada sam uz pomoć prijatelja u Mostaru izračunao da „probosanske stranke“ mogu imati osamnaest ruku. I pogriješio sam. To što stranke čije je sjedište u Sarajevu imaju u Gradskom vijeću Mostara 18 ruku, ne znači da „probosanske stranke“ imaju 18 ruku. U probosansku politiku je vjerovao i Semir Drljević Lovac, koji je prije izbora, opravdano kritikujući politiku i kriminal pod okriljem SDA u tom gradu (a i mnogo šire), podržao program BH Bloka. Dobio je dva gradska vijećnika i poruku da je Našoj stranci „sporna njegova ratna prošlost“. Zauzvrat, Drljevićevi vijećnici neće podržati Irmu Baraliju, koja ubjeđuje javnost da je „razvalila na izborima“ i da baš ona, sa skoro tri puta manje osvojenih glasova od doktora Zlatka Guzina, treba biti gradonačelnica Mostara i „opozicija SDA-u i HDZ-u“, koji bi je trebali podržati. A ako ona nije kandidat, onda njenih četvero kolega neće podržati Zlatka Guzina u utrci za gradonačelnika Mostara, čime će, čudne li logike BH Bloka, „SDA prepustiti Mostar – HDZ-u“. Inače, logika Naše stranke je, u kriznim situacijama, uvijek čudna. Kada je 2018. godine SDP kandidirao Denisa Bećirovića za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Naša stranka ga nije podržala da bi zajednički pobijedili SDA-ovog kandidata Šefika Džaferovića. Naša stranka je kandidirala Borišu Falatara da smanji šanse Željka Komšića u borbi protiv Dragana Čovića.
Danas je sjednica Gradskog vijeća u Mostaru. SDA i HDZ su dobili „ćušku“ iz OHR-a jer su prekršili Statut, koji propisuje da se gradonačelnik Mostara bira tajnim glasanjem. Dobro, SDA-u i HDZ-u propisi nikada nisu mnogo značili. Jer da jesu Mostar se ne bi godinama gušio u smeću, ne bi se dijelili javni poslovi stranačkim poduzetnicima, ne bi Salem Marić sebi „dodavao“ stotine preferencija potkradajući na izborima čak i stranačke kolege. Ako ćemo pravo, kada je u pitanju kriminal ne postoji razlika između SDA i HDZ-a. Dvadeset godina su „razmjenjivali“ dobra ove države i izvlačili novac iz javnih preduzeća. Dvadeset godina su potkradali vlastiti narod zatvarajući firme, a otvarajući tržne centre. Ali, ako ćemo opet pravo, kada je u pitanju odnos prema državi BiH, SDA i HDZ nisu isto. Nije isto krasti ili slaviti godišnjicu otvaranja logora i formiranja udruženog zločinačkog poduhvata. Nije isto biti čist pred domaćim i međunarodnim sudovima, koji su pažljivo pregledali vašu ratnu prošlost, ili biti osuđen u Haagu za udruženi zločinački poduhvat. Pravomoćno. I nisu isti Semir Drleavić Lovac i Vinko Martinović Štela.
Danas je, dakle, sjednica Gradskog vijeća Mostara. SDA i HDZ bi morali ispoštovati Statut i stavove vrhovnog tumača zvanog OHR. Irma Baralija bi morala poštovati volju građana i priznati sebi da nema izborni kapacitet da bude gradonačelnica Mostara. BH Blok bi, napokon, morao razlučiti da li su isti oni koji su u 9. maja 1995. godine marširali Parizom u čast pobjede nad fašizmom i oni koji slave čovjeka koji je 9. novembra 1993. godine srušio Stari most.
Srđan Forca, Halil Lagumdžija i Sanela Gorušanović-Butigan zvanično su kandidovani za predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, saznaje Istraga.ba. Na konsultativnom sastanku u VSTV-u održanom u utorak popodne, Srđana Forcu je za predsjednika predložila članica Vijeća iz Republike Srpske – Jadranka Stanišić. Istovremeno, “vanjski konsultant u VSTV-u”, Holanđanin Kees van der Weide, predložio je Sanelu Gorušanović-Butigan, a to je podržala i članica Vijeća Berina Alihodžić. Predstavnica Advokatske komore FBiH Amila Kunosić kandirala je Halila Lagumdžiju za predsjednika VSTV-a. Eventualni novi kandidati mogu biti predloženi do početka sjednice zakazane sa srijedu.
Prema Poslovniku Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, izbor predsjednika Vijeća vrši se tajnim glasanjem, zaokruživanjem imena ili broja pored imena kandidata na glasačkom listiću. Svaki član može zaokružiti samo jednog kandidata. Izabranim se smatra onaj kandidat koji je dobio većinu glasova članova koji su prisutni i koji glasaju. Ukoliko nijedan od kandidata ne dobije natpolovičnu većinu, organizira se drugi krug u koji ulazi dvoje kandidata sa najvećim brojem glasova.
A evo mogućeg raspleta. Srđan Forca može računati na sigurne glasove iz Republike Srpske i to glasove Željke Radović (predstavnica okružnih tužilaštava RS), Jadranke Stanišić (predstavnice Vrhovnog suda RS), Duške Bogojević (predstavnice Advokatske komore RS) i Davora Martinovića kojeg je nedavno, na prijedlog HDZ-a izabralo Vijeće ministara BiH. Sa svojim glasom, Forca bi, tako, dobio ukupno pet glasova. Dodaju li se tome glas Biljane Simeunović koja nije kandidirana, Forca bi u prvom krugu mogao osvojiti šest glasova. To bi mu bilo dovoljno za ulazak u drugi krug, bez obzira na raspored glasova Sanele Gorušanović-Butigan i Halila Lagumdžije. No, ukoliko Mahmut Švraka bude pratio glasove svojih kolega iz pravosudnih institucija Republike Srpske, Forca bi mogao osvojiti sedam glasova i i drugom krugu bi mu bio potreban još jedan glas da postane novi predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH.
Sanela Gorušanović-Butigan
Kada su u pitanju preostali glasovi, Sanela Gorušanović-Butigan, osim svog glasa, moći će računati na glas Berine Alihodžić koja ju je u utorak popodne podržala na konsultativnom sastanku. Tu bi se još mogo dodati i glas Selima Karamehića koji, uglavnom, prati stavove “Međunarodne zajednice”. Za Sanelu Gorušanović-Butigan proteklih dana lobira i direktor Sekretarijata VSTV-a i njen bliski prijatelj Admir Suljagić pa konačan “zbir glasova” za aktualnu predsjedavajuću VSTV-a, za sada, nije poznat. No, nije Sanela Gorušanović-Butigan jedina osoba za koju je proteklih dana lobirao Admir Suljagić. Još početkom decembra prošle godine Istraga je objavila da direktor Sekretarijata želi na mjesto predsjednika VSTV-a instalirati svog prijatelja i sudiju Suda BiH Halila Lagumdžiju.
Halil Lagumdžija
U realizaciji ovog plana Suljagiću pomaže i Ranko Debevec, predsjednik Suda BiH koji, također, želi svog sudiju instalirati na poziciju predsjednika VSTV-a kako bi se spasio eventualnih disciplinskih postupaka. Za Halila Lagumdžiju, ukoliko ne odustane od kandidature, vjerovatno će glasati još i Mustafa Šabić,Lejla Hadžić i Amila Kunosić koja ga je i kandidirala za predsjednika. No, ovisno o glasovima koje prikupi Sanela Gorušanović-Butigan ovisit će i eventualni plasman Halila Lagumdžije u drugi krug.
Podjele glasova iz Federacije BiH između Sanele Gorušanović-Butigan i Halila Lagumdžije povećavaju šanse Srđana Force da postane predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH. Forca je sudija Okružnog suda u Banja Luci i u VSTV je izabran kao predstavnik osnovnih i okružnih sudova iz Republike Srpske. Ukoliko njegovo ime upišete u pretrazi Haškog tribunala dobit ćete brojne dokumente u kojima se pominje Srđan Forca. Ukratko, on je bio istražni vojni sudija Republike Srpske koji je, u najmanje četiri slučaja, na slobodu pustio počinitelje ratnih zločina. Upravo je te Forcine odluke Tužilaštvo u Hagu koristilo za dokazivanje postojanja udruženog zločinačkog poduhvata rukovodstva Republike Srpske sa Radovanom Karadžićem na čelu.
“Sudija Forca donio je odluke u predmetima Kajtez, Gvozden, Stanković i Đorđević, koje je Tužilaštvo citiralo kao dokaz da je predsjednik Karadžić tolerisao zločine nad nesrbima”, navedeno je u jednom od dokumenata u predmetu protiv Radovana Karadžića.
jedna od spornih presuda Srđana Force
Ukoliko ne bude izabran za predsjednika VSTV-a, Forca će, izvjesno je, postati potpredsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH. Upravo za tu opciju se zalažu i diplomate iz Delegacije EU koje insistiraju da Sanela Gorušanović-Butigan postane predsjednica Vijeća, a da “zbog mira u kući”, Forca bude njen potpredsjednik. Srđan Forca je prijatelj odbjeglog ratog zločinca i pripadnika Zemunskog klana – Ljubana Ećima.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
