Istaknuto

Istaknute objave

Tužilaštvo BiH obmanulo javnost u slučaju ikona: Nisu zatražili međunarodnu pravnu pomoć, nisu angažovali SIPA-u, nisu tražili informacije od Interpola niti naredbe od Suda BiH

“Od Ministarstva pravde BiH, do danas, Tužilaštvo BiH nije zatražilo bilo kakvo pružanje međunarodne pravne pomoći kada je u pitanju slučaj ikona”, kazali su u ponedjeljak za Istragu u tom Ministarstvu.

To znači da je Tužilaštvo BiH obmanulo javnost kada je 6. januara ove godine saopćilo da je putem međunarodne pravne pomoći započelo prikupljanje dokaza u predmetu “ikona”, formiranog nakon što je objavljeno da je Milorad Dodik ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu poklonio ikonu koja potiče iz ukrajinskog grada Luganska koji se nalazi pod okupacijom proruskih paravojnih formacija.

Podsjećamo, glasnogovornik Tužilaštva Boris Grubešić saopćio je za N1 da ta institucija “u okviru navedenog predmeta provodi radnje i aktivnosti”, te da su poslali “zahtjeve za prikupljenje dokumentacije putem međunarodne pravne pomoći”. No, u Ministarstvu pravde ističu da takav zahtjev nikad nisu dobili. Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima BiH jasno je propisao proceduru za prikupljanje dokumentacije.

“Zamolnice domaćih pravosudnih organa za međunarodnu pravnu pomoć dostavljaju se stranim pravosudnim organima posredstvom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine“, navedeno je u članu 4 ovog Zakona.

Prije tačno mjesec dana Tužilaštvo BiH je izvijestilo javnost da su formirali predmet u vezi sa ikonom koju je predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik poklonio ministru vanjskih poslova Rusije Sergeju Lavrovu. Do danas državni tužioci nisu poslali nikakvu naredbu policijskim agencijama na nivou BiH da započnu sa istragom.

“Nismo dobili nikakav akt Tužilaštva u vezi s tim predmetom”, kazali su nam u ponedjeljak ujutro u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA).

Isti odgovor dobili smo i u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela u okviru koje djeluje odjel Interpola za BiH.

“Od nas nije zatražena nikakva provjera u vezi sa ovim slučajem. Niti smo, putem Interpola, dobili ikakav akt iz Ukrajine, niti je Tužilaštvo BiH od nas zatražilo da, putem Interpola, izvršimo bilo kakve provjere”, kazali su nam krajem prošle sedmice u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine.

S obzirom na to da po Zakonu o krivičnom postupku Tužilaštvo BiH za sve pretrese i izuzimanje dokumenata i materijalnih dokaza mora tražiti naredbu sudije za prethodni postupak Suda Bosne i Hercegovine, zatražili smo informaciju i iz te institucije.

“Od Suda BiH, do ponedjeljka ujutro, nije zatražena nikakva naredba u vezi sa slučajem ikona”, rečeno nam u toj pravosudnoj insituciji.

Dakle, unatoč objavi da su “formirali predmet”, Tužilaštvo BiH ni mjesec kasnije nije poduzelo nijednu konkretnu radnju u vezi sa ovim slučajem.

U međuvremenu je glavna državna tužiteljica Gordana Tadić, preko svog glasnogovornika Gubešića, najavila da će zbog slučaja ikona saslušati Željka Komšića i Šefika Džaferovića, članove Predsjedništva BiH koji nemaju nikakve veze sa Dodikovim poklonom Sergeju Lavrovu. Krajem decembra je, podsjećamo, rusko Ministarsto vanjskih poslova vratilo ikonu koju je na teritoriju BiH ponovo donio bh. ambasador u Moskvi i kadar SNSD-a Željko Samardžija. Ikona se tenutno nalazi na nepoznatom mjestu. Tužilaštvo BiH, rekosmo, od Suda BiH do danas nije zatražilo izdavanje naredbe za njeno izuzimanje.

Noć u kampu Lipa: Go Wild West

Negdje na sredini kampa Lipa, umotan u deku, mirno je stajao. Reći će nam da se zove Murtaza, da ima 17 godina i da je sam krenuo iz Pakistana. Još ne zna gdje će. Samo zna s kim će. Vodi nas u svoj šator na čijem ulazu je montirana grijalica koju nazivaju topom. Unutra su njegovi prijatelji koje je upoznao na gejmu. Abid Ali je najobrazovaniji u kampu. Ima trideset i tri godine i pokazuje nam svoju fotografiju iz Pakistana.

„Ovo sam ja, uslikan prije tri godine“, govori nam dok na svom telefonu pokazuje svoju fotografiju.

Abid Ali prije tri godine u Pakistanu

A ovo je Abid Ali danas. Marketinški menadžer skoro i da ne liči na sebe. Loša hrana, policijska premlaćivanja, hiljade prepješačenih kilometara i stalna tenzija od njega su napravili deset godina starijeg čovjeka.

Abid Ali u kampu Lipa

Ali kaže da je krenuo u Italiju. Ni on ne zna gdje tačno ide, ali zna da zbog supruge i dvoje djece mora pronaći neki pristojan posao kako bi im život bio bolji.

„Krenuo sam na ovaj put zbog budućnosti“, objašnjava nam Ali i pokazuje na mladića pored sebe.

Zove Babar Ali. Iza sebe ima trideset i pet gejmova, a ispred sebe istu granicu. Trideset i pet puta su ga hrvatski policajci vraćali nakon premlaćivanja i ostavljali u šumama Plješevice. Njegov prijatelj traži na mobitelu Babar Alijevu fotografiju da bi nam pokazao kako je izgledao prije nego su ga potrošile migrantske godine.

Babar Ali u Pakistanu prije polaska i sada u kampu Lipa

„Go West“, ponavlja rečenicu dok sjedi na krevetu postavljenom u vojnom šatoru na obroncima Grmeča.

Usman Gondal spava na drugom krevetu. Pretražuje na Facebooku svoje fotografije iz Pakistana.

Usman Gondal u Pakistanu prije polaska u Evropu

„Ova je iz škole“, govori nam.

I na njegovom licu je putovanje u Evropu ostavilo traga. Umjesto u igri, godine je proveo na gejmu.

Usman Gondal u kampu Lipa

Jedan mladić u istom šatoru otvara konzervu na kojoj piše – narezak. Goveđi je, preveli smo mu, nakon što nas je upitao da li je halal. Umjesto kašike koristi poklopac od konzerve. Onda je uslijedio osmjeh zadovoljstva zbog koliko-toliko ukusne večere prethodno pogrijane na grijalici instaliranoj na ulazu u šator. I on nam pokazuje svoju fotografiju iz Pakistana. Ovu drugu smo mi načinili da svjedoči o tragovima migrantskog života na njegovom licu.

Prije polaska na put i u kampu Lipa

Kada je vidio da tražimo njihove stare fotografije, prilazi nam još jedan Pakistanac. Odjeven je u staru jaknu Nogomoetne reprezentacije BiH. Pokazuje nam svoju fotografiju nastali prije nego je krenuo na gejm.

U Pakistanu …

Danas ovaj mladić izgleda iscrpljeno. Da njegovi prijatelji nisu svjedočili o njegovom identitetu, sigurno ne bismo povjerovali da je to njegova fotografija.

u kampu Lipa

Vrijeme je za spavanje. Obezbjeđenje kampa nas je uočilo i negdje pred ponoć izbacuje nas vani. Dok se vozimo prema hotelu u Bihaću na displeju piše da je vani minus trinaest.

Nakon pet sati ustajemo ponovo i Laki je već bio spreman. Tridesetak minuta vožnje potrebno je da dođemo do Lipe. Negdje, tačno na prevoju kod crkve, vozili smo ugašenih svjetala kako nas obezbjeđenje i policija ne bi primijetili. No, s te strane smo predaleko od kampa da bismo išta mogli snimit. Onda opet vožnja do drugog ulaza u kamp. Minus je petnaest i još nije svanulo. Zvuk grijalica instaliranih na ulazu u šator više se ne čuje. Tek kada potuno svanulo, moglo se vidjeti da grijalice uopće ne rade. Šatori su bili zakopčani, ali svi su bili bez grijanja tokom noći.

zora nad Lipom

Policija USK nas pokušava odstraniti, ali uspjeli smo se probiti do kampa. Farid Gul nam prvi prilazi. Kaže da im isključe struju poslije ponoći i da ne mogu spavati od zime.

„Lipa je vrlo hladna“, žali nam se ovaj bivši vozač autobusa.

Na mobitelu pretražuje svoje fotografije iz Pakistana. Od tog čovjeka ostala je samo sjena.

Farid Gul, nekad i sada

Sunce se ukazuje iznad bosanskih planina. Jedan Pakistanac, ogrnut dekom i bosih nogu u papučama izašao je na brijeg da ga, barem malo, sunčeva svjetlost zagrije. Nije progovorio nijednu riječ. Kasnije nam se pridružio i Tarik Avan. Pokazuje nam fotografiju sa svojom kćerkom i sinom.

Tarik Avan u Pakistanu

Malo, zatim, okreće telefon i govori da je ovo on. Ta fotografija je nastala na Lipi. Tarik je na nozi imao gips nakon što su mu hrvatski policajci na gejmu slomili nogu.

Tarik Awan u kampu Lipa

„Dvadeset i dva puta sam pokušao i vratili su me natrag“, objašnjava nam dok pokazuje svoj iskrivljeni nos. Njega su slomili slovenački policajci. Oni koji migrante vrate u Hrvatsku legalno, a Hrvati ilegalno prebace u Bosnu. I sve to dok Evropa izražava zabrinutost.

Za Tužilaštvo BiH nema organiziranog kriminala: Janšin savjetnik Rok Snežič sa Mađarima, preko BiH, gradio prorusko medijsko carstvo na Balkanu

Novembar je 2016. godine. Banjalučanka Tanja Došen-Subotić otvara bankovni račun u Austriji i od tog trenutka počinje primati milionske uplate od firme Cjevovar iz Brčkog i nekoliko firmi iz Slovenije. Konačni saldo na tom računu iznosio je 9,5 miliona eura. Ona je dio novca podigla u gotovini i, prema dokumentima koji su u posjedu Istrage, predala ga slovenačkim biznismenima bliskim tamošnjem premijeru Janezu JanšiRoku Snežiču i Vuku Miranu. Ostatak je proslijedila na bankovne račune nekoliko fizičkih lica u Sloveniji. Jedna uplata otišla je na račun Jerneje Sotto.

Janša i Snežič

Kada je Istraga početkom ove godine objavila brojne detalje o pranju 22 miliona eura preko bh. državljana povezanih sa Janšinim biznismenima Rokom Snežičem i Miranom Vukom, uslijedila je odmazda preko slovenačke televizije Nova24TV. Istovremeno, glavna državna tužiteljica Gordana Tadić, koja je prethodno odbila voditi istragu o pranju 22 miliona eura, izvijestila je javnost da je “formirala predmet” u okviru kojeg namjerava istražiti odakle našem portalu dokumenti o ovom međunarodnom kriminalu. Njenu izjavu odmah su prenijeli na televiziji Nova24TV uz salve uvreda na račun autora ovog teksta. No, da vidimo zbog čega ovakve reakcije?

Rok Snežič

Rok Snežič je, rekosmo, slovenački biznismen koji je ranije osuđivan zbog pranja novca i kaznu je izdržavao u istoj ćeliji s aktualnim premijerom te države i predsjednikom Slovenske demokratske stranke Janezom Janšom čije je kršteno ime – Ivan Janša. Snežič je posljednjeg dana 2020. godine protjeran iz BiH zbog toga što je proglašen osobom opasnom za nacionalnu i ekonomsku sigurnost. Godinama je poslovao u Banja Luci koristeći bh. državljane da osnivaju fiktivne firme i otvaraju bankovne račune u Slovačkoj, Austriji i Mađarskoj i preko tih računa je oprano najmanje 22 miliona eura. SIPA je dokumentovala kriminal, podnijela izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv bh. državljanki Dijane Đuđić, Jelene Sladojević i Tanje Došen-Subotić, ali se Tužilaštvo BiH proglasilo nenadležnim za ovaj predmet, ocijenivši da “nema organiziranog kriminala”.

Tako se Rok Snežič, zahvaljujući Gordani Tadić, izvukao od krivičnog gonjenja u BiH mada u dokumentima Tužilaštva BiH piše da je “u sumnjive višemilionske transkcije bilo uključeno nekoliko firmi registrovanih u Brčkom, Prijedoru, Sloveniji, Slovačkoj, Mađarskoj” i da je “preko tih računa uplaćeno više od 22 miliona eura i to za navodne podzemne radove izvedene u zemljama EU”. U pitanju je, dakle, međunarodno pranje novca preko nekoliko država, a jedna od banaka preko koje su vršene transakcije u ovom slučaju bila je mađarska OTP Banka, čiji je suvlasnik ruski oligarh Megtet Rahimkulov. Jedna od sumnjivih uplata, rekosmo, izvršena je na račun slovenačke državljanke Jerneje Sotto.

dokument Tužilaštva BiH: uplata na račun Jerneje Sotto

Jerneja Sotto je direktorica firme Bartolomea registrirane u Ljubljani, a osnovna djelatnost te firme je finansijsko savjetovanje kojim se godinama bavi i Rok Snežič.

U osnivačkim aktima firme čija je direktorica Jerneja Sotto piše da je jedan od dioničara Bartolomea bio i Stanislav Petek. Njihova kompanija Bartolomeo, koju, rekosmo, zastupa Jerneja Sotto na čiji je račun novac uplaćivala Snežičeva prijateljica Tanja Došen-Subotić, suosnivač je firme Nova hiša d.o.o. Ljubljana.

Među dioničarima Nove hiše je i Ivan Janša, no drugi podaci o ovoj osobi nisu navedeni, osim u Velenju. Stoga, idemo dalje.  Preduzeće Nova hiša d.o.o. Ljubljana  formalni je izdavač portala nova24TV.si.

Direktor portala nova24tv.si je Boris Tomašič koji je, ujedno, i predsjednik Upravnog odbora dioničkog društva novatv24.si, informativna televizija d.d. što dokazuje notarski zapisnik sa Skupštine dioničara održane u junu 2020. godine.

zapisnik sa Skupštine dioničara Nova24TV

U prilogu zapisnika nalazi se i spisak dioničara ove televizije među kojima su Aleš Hojs, Klavdija Snežič, Ivan Janša, Božo Predalič i tri kompanije iz Mađarske. Dioničar Božo Predalič je sekretar Vlade Janeza Janše, Aleš Hojs je ministar unutrašnjih poslova u Vladi Janeza Janše, dok je Klavdija Snežič supruga Roka Snežiča, biznismena koji je bio organizator međunarodnog pranja više od 22 miliona eura.

dioničari Nova24TV: ministar, sekretar, Klavdija Snežič …

Prema dokumentima Tužilaštva BiH, i Klavdija Snežič bila je među osobama koje su uplaćivale novac na račun Jelene Sladojević, bh. državljanke koja je, zajedno s Dijanom Đuđić i Tanjom Došen-Subotić, bila dio grupe koja je, za račun Roka Snežiča, prala novac preko BiH, Austrije, Slovačke i Mađarske. Klavdija Snežič je članica Nadzornog odbora Nova24TV, zajedno sa Peterom Schatzom, mađarskim biznismenom povezanim s premijerom te države Viktorom Orbanom, koji je podržavao politiku Janeza Janše. U istom periodu dok je Rok Snežič zajedno s bh. državljankama prao 22 miliona eura, pored ostalog i preko Mađarske, Peter Schatz je u Sloveniji osnovao firmu R-POST-R d.o.o. Ljubljana.

mađarski biznismen Peter Schatz osnivač R-post-R Ljubljana

Tri mjeseca kasnije, Schatzova firma R-Post-R postaje dioničar pravnog lica Nova obzorja založništv d.o.o. Ljubljana. Jedan od dioničara Novih obzorja je i Slovenska demokratska stranka Janeza Janše. Iste godine kada je Peter Schatz ušao u medijske poslove u Sloveniji, bh. državljanka Dijana Đuđić, inače povezana sa Rokom Snežičem, uplatila je na račun Janšine stranke donaciju u iznosu od 450 hiljada eura.

izvještaj SIPA-e: uplata na račun Janšinog SDS-a

Donacija je kasnije vraćena, ali preostalom novcu (21 milion eura) koji je Đuđićeva zajedno s Jelenom Sladojević i Tanjom Došen – Subotić transferisala preko svojih računa u Austriji, Slovačkoj i Mađarskoj gubi se svaki trag. U dokumentima Tužilaštva BiH piše da je sve ove poslove organizirao Rok Snežič, čija je supruga s Peeterom Schatzem, kasnije, u istom periodu ušla u biznis na televiziji Nova24TV. Peter Schatz je, inače, prema pisanju sjevernomakedonskih medija koristio firmu R-Post-R za osnivanje medija u toj državi, a slovenački portal necenzurirano.si  je pisao da je novac došao direktno od mađarskih firmi, iz najužeg kruga saradnika premijera Viktora Orbana.

medijski biznis Petera Schatza: shema necenzurirano.si

Mediji koje je mađarski biznismen Peter Schatz osnovao u Sjevernoj Makedoniji proruski su orjentisani. Podsjećamo, bivši sjevernomakedonski premijer Nikola Gruevski nakon što je izgubio vlast u toj državi pobjegao je, upravo, u Mađarsku. Gruevski je, također, bio proruski političar.

Ko je nasljednik Angele Merkel: “Izbor Armina Lascheta je dobra vijest za Rusiju, Kinu i Asada”

Premijer savezne pokrajine Sjeverne Rajne-Vestfalije Armin Laschet novi je predsjednik Kršćansko-demokratske unije (CDU) i on će, vjetovatno, biti novi njemački kancelar nakon izbora zakazanih za septembar ove godine. Mediji u regiji ga ocjenuju kao umjerenog političara i graditelja političkih mostova koji je blizak sadašnjoj kancelarki Angeli Merkel.

“Ono što je donosim sa sobom kao novi predsjednik stranke je iskustvo u vladajućim strukturama, vodstvo velike savezne pokrajine i približavanje različitih interesa”, rekao je Laschet.

No, da li je sve tako. Urednik njemačkog Bilda Julian Röpke na svom je zvaničnom twitter nalogu objabio da je izbor Armina Lascheta dobra vijest za Rusiju, Kinu i režim sirijskog predsjednika Bašara Al Asada.

“S njim kao vođom, Njemačka, Evropa i Zapad su zeznuti”, napisao je Röpke, inače jedan od najboljih poznavalaca njemačke političke scene i čovjek koji je izvještavao i sirijskom sukobu i ruskim operacijama.

Röpke je danas podsjetio na neke ranije izjave novog predsjednika CDU-a Armina Lascheta koje se odnose na zločine u Siriji, ali i njegove izjave koje se odnose na njemačku politiku prema Ruskoj Federaciji.

U septembru 2019- godine njemački mediji su objavili da je Laschet, u svojstvu premijera Rajne-Vestfalije u Dizeldorfu kazao da se “zalaže za bližu saradnju s Rusijom”.

“Rusija nam je potrebna za mnoga pitanja u svijetu”, kazao je tada Laschet.

U januaru 2016. godine njemački Bild je objavio tekst pod naslovom:”Da li vam je manje stalo do ljudskog života, gospodine Laschet?” u kojem navode da je budući njemački kancelar podržao zračne napade Ruske Federacije na teoritoriji Sirije.

“Dobro je što je Putin umiješan u Siriju”, citirao je tada Bild novoizabranog predsjednika CDU. 

U intervjuu za njemački Die Zeit, sredinom 2018. godine, Laschet je kazao da u Siriji “bez Rusije sukob ne bi bio rješiv”, a upravo je taj intervju naišao na brojne kritike u Njemačkoj.

“Za preovladavanje podjela u društvu također je potrebno da se ne ruži svako ko zauzme drugačiji stav i da ga se ne prozicao kao “razumije Putina” i “plaćenik Gazproma””, kazao je Laschet za Die Zeit.

Urednik Bilda Julian Röpke  podsjeća danas i stavove Armina Lascheta iz 2013. godine u vezi sa ratom u Siriji.

“Kada je Asadov režim gasom ubio 1.300 ljudi u avgustu 2013. godine Obamina administracija je razmatrala krivične sankcije za ovaj ratni zločin. Novi šef CDU-a i mogući naredni njemački kancelar Armin Laschet je pitao: Želi li se sada Obama boriti protiv Assada zajedno sa Al Qaidom”, podsjetio je urednik Bilda.

U decembru prošle godine Armin Laschat je za Russia Today i druge strane medije govorio o izgradnju plinovoda Sjeverni tok 2 koji njemačka gradi zajedno sa ruskim Gazpromom. Taj plinovod najviše pogađa Ukrajinu preko čije teritorije je do sada Njemačka snabdijevana plinom iz Rusije.

https://www.youtube.com/watch?v=JOTqlFgY8sU

“Njemačka se vlada prvi put jasno usprotivila izlasku iz europskog projekta plinovoda Sjeverni tok 2 izrečena. Laschet dijeli ovo gledište”, navedeno je u opisu videa objavljenog na youtube kanalu Russia Today.

Laschet je kazao da je izgradnja Sjevernok toka 2 čisto “ekonomsko pitanje” i da “nije bitno da li plin dolazi kopnom ili Baltičkim morem.

Krajem prošle godine nastavljena je gradnja tog plinovoda koji, zapravo, države istočne Evrope gura u ralje Ruske Federacije. SAD su najavile sankcionisanje svih kompanija koje učestvuju u tom projektu, ali je njemačka Vlada odbila sve optužbe iz Amerike. Kako bi ohrabrili kompanije da učestvuju u izgradnji Sjevernog toka 2,  Vlada Angele Merkel je u januaru ove godine najavila osnivanje Fondacije koja bi trebala olakšati završetak ovog projekta.

Projekat Sjeverni tok 2 izazvao je brojne reakcije SAD-a čije vlasti tvrde da se ovim ugrižava energetska politika Evrope. Njemačke vlasti su odbacile sve optužbe, a ministar vanjskih poslova te države Heiko Mass (SPD).

“Nijedna država nema pravo diktirati europsku energetsku politiku prijetnjama i to neće uspjeti”, rekao je njemački ministar Maas komentarišući sankcije SAD-a.

Upravo su njemačke vlasti posljednjih su mjeseci pokrenule inicijativu za imenovanje novog Visokog predstavnika za BiH. Za tu to imenovanje potrebna im je podrška Ruske Federacije.

Povodom optužbi iz Ministarstva vanjskih poslova Rusije, Istraga ponovo objavljuje: Kako saradnici Konstantina Malofeeva šire lažne vijesti preko Beograda

“Vladimir, Srbija. Čečenija je krasna zemlja. Grozni je krasan”, govori tečnim ruskim jezikom mladić kratke kose u videu snimljenom 2019. godine.

“Vladimir”, govori mi dok se godinu kasnije rukujemo u beogradskom Hotelu Moskva.

Bivši je padobranac srbijanske vojske koji se posljednjih godina bavi analitikom. Uža specijalnost mu je Bliski Istok i član je beogradskog Centra za sinkretičke studije. Zove se Vladimir Gujaničić. Pitam ga da li je bio u  Čečeniji.

“Da, bila je grupa novinara sa Balkana”, odgovara bojažljivo uz napomenu da ne snimam razgovor.

balkanski novinari u Čečeniji

Ova fotografija nastala je u Čečeniji. Balkanski novinari poziraju sa predsjednikom Ramzanom Kadirovim. Ali na njoj nema Vladimira. On se tek pojavljuje u video snimku na kojem se gosti čečenskih vlasti zahvaljuju svojim domaćinima.

“Bilo je novinara iz Italije i iz drugih zemalja”, sjeća se Gujaničić.

No, onda smo prešli na stvar. Arthur Evans. To je ime pisalo iznad poruka koje je u novembru 2019. godine, po povratku iz Čečenije, primio slovenački novinar J.T. . U Groznom je upoznao Vladimira i razmijenili su kontakte. Siguran je da mu je Gujaničić pisao pod imenom Artur Evans te da je taj kontakt povezan sa Facebook profilom Vladimir Gujanec.

“Javljao sam se kolegi iz Slovenije. Da, ja imam profil Vladimir Gujanec”, kaže Vladimir.

“A ko je osoba koja se zove Arthur Evans”, nastavljam s pitanjima.

“Zašto me pitate to”, uzvraća Gujaničić dok uzima čašu vode, jer mu se počelo sušiti grlo.

“Zato što ste Vi to”, konstatujem.

“Ne. Nisam ja. Pitajte Floresa ko je”, govori neuvjerljivo.

Kada sam mu prenio riječi Vladimira Gujaničića, kolega iz Slovenije se samo nasmijao. I nije uopće imao dilemu ko je Arthur Evans. Poruke koje su razmjenjivali u novembru prošle godine nam je već ranije ustupio. Nakon uvodnog pozdrava, Vladimir Gujaničić mu šalje dva linka. Prvi je sa srbijanskog portala “stanjestvari.com”, a odnosi se na “transparentnost ruske vojske u Siriji”.

ponude Arthura Evansa za prenošenje lažnih vijesti

“Jedan tip vesti”, piše Artur Evans odmah ispod linka, pa nastavlja: “drugi tip vesti”.

U sljedećoj poruci je link sa portala Fort-russ.com, a na njemu se nalazi svega nekoliko dana ranije objavljeni tekst o “Bajdenovom kriminalu u Ukrajini”. Autor teksta je Andrii Derkach.

“Recimo, za ovu plaćaju malo više.  Korupcija u Ukrajini. Znači, bilo da imaš medije na engleskom ili slovenačkom sve je interesantno. Eto, ja ispalih. Znači, radi se o kopiranju vesti. Copy – paste. Ništa ime i prezime”, pisao je Arthur Evans.

Slovenački novinar nije odgovarao, pa je Arhur Evans, pravog imena Vladimir Gujaničić, shvatio o čemu se radi.

“E hej. Mislim, ako nisi zainteresovan, reci”, napisao je dan kasnije.

Tokom našeg beogradskog susreta, Gujaničić je više puta ponovio  da nema pojma  ko je pisao poruke. On jeste registrovan na Facebooku kao Vladimir Gujanec, ali tvrdi da ne koristi pseudinim Artur Evans. Ističe da ima drugi pseudonim pod kojim piše tekstove za Fort-russ.com, antiamerički portal koji vodi njegov poznanik Joaquin Flores.

“On je u Zemunu”, odgovara Vladimir na pitanje gdje živi Meksikanac sa američkim pasošem.

Potom iz ruksaka uzima drugi telefon i poziva izvjesnog Dragu. Objašnjava svom sagovorniku da novinar iz Bosne želi razgovarati sa Floresom.

Vladimir Gujaničić na sastanku u Beograd

“Možeš li mi njegov broj baciti na Telegram. Ma, može i ovako”, kaže na kraju telefonskog razgovora.

Petnaestak minuta kasnije pitam da li je dobio broj Joaquina Floresa.

“Ne, ne. Nije Joquin tu”.

Ali gdje je? Na moju poruku upućenu na e-mail adresu navedenu u rubrici “kontakti” Fort Russ-a nije odgovorio. Njegovo prezime nije navedeno ni na beogradskoj adresi na kojoj je prijavljen Centar za sinkretičke studije. A i Centru nema traga.

Zgrada u kojoj se nalazi Centar za sinkretičke studije

Prema registru srbijanskih udruženja, Joaqin Flores je pravni zastupnik Centra za sinkretičke studije, čije je sjedište u ulici Petra Markovića na broju 24. Na stranici Centra piše da su osnovani 2013., dok je u bazama podataka srbijanskih udruženja kao godina osnivanja navedena 2017. godina.

Joaquin Flores pravni zastupnik CSS

“Centar se razvio kao odgovor na promjenu znanstvenih, socijalnih, ideoloških i intelektualnih kretanja u Sjevernoj Americi, Europi i Euroaziji koja mogu preoblikovati diskurs. Centar je osnovan 2013. godine u Beogradu, na osnovu bijele knjige iz 2010. godine koju smo usvojili kao međunarodna organizacija za ideološku edukaciju, diskusioni forum, pregled značajnih radova i vijesti, te sprovodi istraživanje za organizacije koje zagovaraju politike, kao i istraživački centar za sinkretičku i interdisciplinarnu socijalnu analizu”, navedeno je na oficijelnoj web stranici Centra za sinkretičke studije.

Ali čime se, uistinu, bavi ova organizacija čiji je član i Vladimir Gujaničić? I ko je Joaqin Flores?

“Otkako poznajem Floresa on piše protiv Amerike”, pojednostavljuje Gujaničić.

Upisujem ime Joaqin Flores u google pretragu. Među rezultatima je i jedan tekst objavljen na Russia Today 2015. godine. “Aktivista i politički analitičar Joaquin Flores” govorio je za rusku televiziju o tadašnjim opozicionim protestima u Makedoniji usmjerenim protiv proruske Vlade sa Nikolom Gruevskim na čelu.

“Znamo da se organiziranje protesta ne događa samo od sebe. U ovom slučaju znamo da iza većeg dijela organizacije stoje vanjske sile, preko nevladinih organizacija koje potiču iz drugih zemalja. U ovom slučaju, možda SAD. Postoje opravdane pritužbe, naravno, ali postoji zabrinutost da bi se mogle iskoristiti”, rekao je Flores novinarki  Russia Todaya Anissi Nouai.

Ime Joaquina Floresa može se pronaći i među autorima tekstova objavljenim na moskovskom portal Geopolitica.ru. Pomno je 2016. godine pratio predizbornu kampanju u SAD-u, te detaljno analizirao TV suočavanja Hilari Klinton i Donalda Trampa.

Trampova pobjeda bila je moralna i strateška”, glasio je naslov Floresove analize objavljene 30. septembra 2016. godine, četiri dana nakon suočavanja predsjedničkih kandidata u SAD-u. No, jedan drugi tekst  objavljen šest mjeseci ranije, 30. marta 2016. godine, upućuje na pravi put. Na web sajtu Centra za sinkretičke studije u Beogradu objavljen je izvještaj sa konferencije posvećene Bliskom Istoku i Balkanu.  Govornici su bili Joaquin Flores i Leonid Savin.

Joaquin Flores na konferenciji sa Leonidom Savinom

“Leonid Savin je geopolitički analitičar, glavni urednik Geopolitica.ru (od 2008.), osnivač i glavni urednik Journal of Eurasian Affairs (eurasiana Affairs.net); šef administracije međunarodnog “evroazijskog pokreta”. Bivši je glavni urednik web stranice i časopisa Katehon (2015 – 2017). Direktor je Fondacije za praćenje i predviđanje razvoja kulturno-teritorijalnih prostora (FMPRKTP).Član Vojno-naučnog društva Ministarstva odbrane Rusije. Autor brojnih knjiga o geopolitici, sukobima, međunarodnim odnosima i političkoj filozofiji izdatih u Rusiji, Velikoj Britaniji, Španiji, Iranu, Italiji, Srbiji i Ukrajini”, navedeno je u Savinovoj biografiji objavljenoj na web-stranici geopolicita.ru.

I Joaquin Flores je, poput Savina, analitičar Katehona. Na njihovom je sajtu objavio desetine tekstova, a posebno se izdvajaju njegove analize predizbornih suočavanja američkih predsjedničkih kandidata 2016. godine u kojima je otvoreno podržavao Donalda Trampa.

Joaquin Flores, KATEHON

Ali šta je Katehon?

“Katehon think tank je neovisna organizacija koja se sastoji od međunarodne mreže ljudi iz širokog spektra područja i disciplina – koji su specijalizirani za geopolitičku, geostratešku i političku analizu svjetskih događaja. Grupu čine politički mislioci, istraživači međunarodnih odnosa (IR), stručnjaci za sigurnost i protuterorizam i novinari koji se bave međunarodnim poslovima, geopolitikom, etno-politikom i međureligijskim dijalogom”, navedeno je na web-stranici Katehona.

“Neovisnom organizacijom” Katehon upravljaju saradnici ruskog predsjednika Vladimira Putina. Predsjednik Nadzornog odbora Katehona je oligarch Konstantin Malofeev, dok u odboru još sjede Sergey Glaziev, Leonid Rashetnikov, Alexandr Makarov, Andrej Klimov i Zurab Chavchavadze. Većina navednih je pod sankcijama SAD-a.

Konstantin Malofeev

“Malofejev je jedan od glavnih izvora finansiranja Rusa koji promiču separatizam na Krimu. Malofejev je imenovan jer je odgovoran ili je saučesnik ili je učestvovao u akcijama ili politikama koje ugrožavaju mir, sigurnost, stabilnost, suverenitet ili teritorijalni integritet Ukrajine i materijalno je pomogao, sponzorirao ili pružio finansijski, materijalni, ili tehnološka podrška, ili roba ili usluge ili podrška takozvanoj Donjeckoj Narodnoj Republici” navedeno je na web-stranici Ministarstva finansija SAD-a još 2014. godine kada su Malofeevu uvedene sankcije.

Think Tank Katehon, čijim Nadzornim odborom predsjedava Konstantin Malofeev, u avgustu je ove godine, u specijalnom izvještaju objavljenom na web-stranici State Departmenta, označen kao “jedan od stubova ruskog dezinformisanja”. Isti status, u istom izvještaju, imaju “Geopolitica.ru” i “Fondacija za stratešku kulturu”. Za sve ove organizacije radi Joaquin Flores, osnivač i pravni zastupnik beogradskog Centra za sinkretičke studije i osnivač portala fort-rus.com.

Flores gost u Herland Reportu

“Beograd je jedan od svjetskih centara, odnosno središte gdje se istok spaja sa zapadom”, objasnit će Joaquin Flores razloge zbog kojih je baš u Srbiji odlučio da djeluje.

U polusatnom intervjuu datom norveškoj novinarki Hanne Stine Nabintu Herland, čiju je tv emisiju “Herland Report” u febuaru 2018. godine norveškoj javnosti preporučila i Ambasada Ruske Federacije u Oslu, Joaquin Flores govori kako mu život u Beogradu pomaže da bolje razumije EU i NATO. Flores je, rekosmo, saradnik i istraživač Katehona, potom portala Geopolitica.ru i Fondacije za stratešku kulturu, ali i osnivač Centra za sinkretičke studije u Beogradu oko kojeg se okupljaju “istaživači” i autori poput Tima Kirbya, Paula Antonopulosa, Brada Gilbeaulta, Jordana Milesa, Johnatana Mc Carthya, Toma Wintera, Danny Froberga, Jafe Arnolda, Stefana Karganovića, Drage Bosnića, Arhura Evansa, odnosno Vladimira Gujaničića.

Centar za sinkretičke studije osnivač Fort Russ newsa

Centar za sinkretičke studije iz Beograda je osnivač portala Fort-rus.com koji je, u specijalnom izvještaju State Departmenta iz avgusta ove godine, označen kao dio “ekosistema ruskog dezinformisanja”. Joaqin Flores i Tim Kirby, zapravo, upravljaju beogradskim Centrom za sinkretičke studije oko kojeg se okupljaju “teoretičari zavjere” i protivnici NATO-a.

Tim Kirby

“Tim Kirby je direktor za ideološka pitanja i direktor multimedijskih projekata u Centru za sinkretičke studije. Posljednjih deset godina radi na političkim analizama i na razvoju medijskih projekata, uglavnom u ruskoj medijskoj sferi. Bio je dio velikih medijskih kompanija poput Russia Todaya, Radio Mayak”, navedeno je na web-stranici Centra za sinkretičke studije Beograd.

No, vratimo se Vladimiru Gujaničiću. Tokom razgovora u Beogradu on je priznao da je član Centra za sinkretičke studije kojim rukovodi Joaquin Flores. Priznaje i da je bio angažovan na web stranici balkanspost.com, koju su, prema njegovim riječima, “u Beogradu osnovali Iranci”.

Gujaničić saradnik balkanspost.com

Upravo je ovaj web sajt u novembru prošle godine prenio tekst o navodnom kriminalu porodice Bajden u Ukrajini, kojeg je Artur Evans nudio slovenačkom novinaru J.T.   Autor spornog teksta je Andri Derkach, kontroverzni zastupnik u Ukrajini koji je, prema pisanju američkih medija, povezan sa ličnim savjetnikom predsjednika Donalda Trumpa Rudyjem Giulianijem. Vlasti SAD-a 10. su septembra ove godine označile Derkacha kao ruskog obavještajca koji se direktno umiješao u američke izbore.

Upravo je Derkach 11. novembra prošle godine  2019. godine u javnost plasirao tekst o korupciji u Ukrajini za koju optužio “klan Bajden”. Deset dana kasnije, u rubrici “gost autor” Derkachov tekst se pojavljuje na web portalu Fort-russ.com i to pod naslovom: “Kako je klan Bajden opljačkao Ukrajinu”. Dan poslije, isti tekst je prenesen na portalu balkanspost.com. U tom trenutku saradnik oba portala bio je Vladimir Gujaničić, bivši padobranac srbijanske vojske koji je u Čečeniji upoznao slovenačkog novinara J.T., kojem je u novembru prošle godine proslijedio link sa tekstom Andrija Derkacha o “korupciji klana Bajden”. Iznad poruka je pisalo – Arthur Evans.

“Već sam rekao, nisam to ja. I mnogo ću ti zameriti ako to objaviš”, kazat će mi Gujaničić prije nego će me, na rastanku, upitati ko me je poslao.

Artur Evans je, pored Joaquina Floresa, jedan od najaktivniji autora na Fort-russ.com, proruskom mediju na kojem, pored ostalog, ismijavaju upotrebu Novičoka i trovanje ruskih opozicionara.  Svi autori na Fort-russ.com otvoreno podržavaju Donalda Trumpa u utrci za američkog predsjednika. U “redakcijskom komentaru” od 11. jula ove godine pišu da su se “američko-ruske tenzije na Krimu i u Ukrajini smanjile do neke mjere nakon  Trumpove pobjede”, te upozoravaju na posljedice ukoliko pobijedi Bajden čiji je izbor, prema Fort Russ-u, dogovorila “američka duboka država”.

Zbog neusvajanja državnog zakona o gasu i loše kvalitete goriva: Evropska energetska zajednica uvela sankcije Bosni i Hercegovini

Zbog kršenja Direktive o sumporu u gorivima i nepoštivanja energetskih paketa o energiji i plinu, Evropska energetska zajednica uvela je sankcije Bosni i Hercegovini, saznaje Istraga.ba.

Ovo je za naš portal u petak potvrdio i Janez Kopač, direktor Sekretarijata Energetske zajednice.

“Tačno je da su uvedene sankcije Bosni i Hercegovioni i ta država neće sudjelovati u donošenju odluka o pitanjima budžeta Evropske energetske zajednice i izvršenja  budžeta u razdoblju od dvije godine, osim ako u međuvremenu otkloni predmetne povrede”, kazao je Kopač.

Odluka o sankcijama BiH donesena je u krajem prošle godine, a Evropska energetska zajednica je njen sadržaj objavila u četvrtak. Ranije je, podsjećamo, bilo nekoliko upozorenja da bi, zbog kršenja međunarodnih pravila, BiH mogla biti kažnjena. A evo konkretnih razloga.

Od svih zemalja, članica Energetske zajednice, samo u BiH se, kada su u pitanu naftni derivati, može još uvijek koristiti Euro 3, dok je evropski standard Euro 5. Donošenje odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva sprječavaju uvozni naftaški lobiji iz oba entiteta, jer na taj način na tržište mogu plasirati goriva koja u sebi imaju znatno veće količine sumpora. Godinama se u ladicama Vijeća ministara BiH nalazi nacrt odluke koja reguliše ovu problematiku i koja nalaže smanjenje sumpora na najviše 1 posto, ali Vijeće ministara do sada je nije usvojilo.

nacrt odluke koja nikad nije usvojena

Ranije je BiH dopuštala veću količinu sumpora u naftnim derivatima, kako bi “podržala domaću proizvodnju” u Rafineriji u Brodu. No, iza te odluke, prema informacijama Istrage, skrivali su se i uvoznici nafte i naftnih derivata iz oba entiteta.

Drugi razlog zbog kojih su uvedene sankcije BiH je to što nije usvojen državni zakon o regulatoru električne energije i prirodnog gasa, prenosu i tržištu električne energije. Naime, od 2017. godine je u proceduri taj zakon, ali je prošli saziv Vijeća ministara entitetima poslao različite materijale, tako da nije došlo do usaglašavanja. Prema tom zakonu, planirano je da se nadležnost za pitanja gasa prebaci na Državnu regulatornu komisiju za električnu energiju DERK. Međutim, kadrovi iz Republike Srpske na državnom novou trenutno blokiraju usvajanje tog zakona. Prema informacijama Istrage, usvajanje tog zakona traži i MMF i to je jedan od preduslova za novu tranšu BiH.

 

O migrantskoj krizi i Evropskoj uniji: Kad licemjeri morališu

Nisam baš siguran da ću, oslanjajući se samo na sjećanje, moći citirati reisu-l-ulemu Huseina ef. Kavazovića, pa ću zato morati parafrazirati njegove riječi izrečene u emisiji “Izvan okvira” kolege Nikole Vučića. Ako nas naša ljudskost ne može natjerati da pomažemo migrantima, kazat će Kavazović, onda bi nas trebali natjerati zakon i pravna država.
Sto puta su moje kolege u svojim medijima ustvrdile da pravna država u Bosni i Hercegovini ne postoji. A sto puta smo se, gledajući fotografije i snimke na tim istim medijima, uvjerili da nam ni ljudskost, barem kada su migranti u pitanju, nije baš draga.
I, šta nas onda može natjerati da riješimo pitanje migracija?
Evropa, reći će oni koji misle da je svaka izjava nekog međunarodnog zvaničnika bitnija od činjenica na terenu. A te činjenice govore nešto drugo. Od našeg neljudskog odnosa o kojem govorimo, od naše pravne države koju nemamo, ipak je gore licemjerstvo, da citiram francuskog predsjednika Emanuela Macrona, “njihove Evrope”.

Brojke su javno dostupne i svako ko želi može se uvjeriti u pravo stanje. S teritorije Evropske unije, sa zapada, u BiH je protekle tri godine ubačeno najmanje 15 hiljada migranata. Na stranicama slovenačke policije piše da je Italija prošle, 2020. godine, na teritoriju Slovenije, putem readmisije, vratila 1.116 osoba. Od ukupnog broja osoba (1.440) koje je Slovenija prihvatila putem readmisije od drugih država, svega su 32 slovenačka državljanina. Jednostavno je zaključiti da je Slovenija iz Italije i Austrije prihvatila oko 1.400 migranata po osnovu međudržavnih sporazuma o readmisiji. U istom periodu, slovenačka je policija “vrnula tujim varnosnim organima” 10.025 osoba. Najviše ih je tokom 2020. godine predato policijskim agencijama Republike Hrvatske, ukupno 9.950 osoba. Godinu ranije Slovenci su Hrvatima predali 11.039 migranata. To znači da je tokom posljednje dvije godine iz Slovenije u Hrvatsku vraćena 21 hiljada migranata. I svi su uredno, s pratećim dokumentima, na šengenskoj slovenačko-hrvatskoj granici predati policiji Republike Hrvatske. Iste te slovenačke dokumente koji dan kasnije pronaći će pripadnici MUP-a USK-a kada na teritoriji BiH zateknu migrante koji su “došli iz pravca” Hrvatske. Zvanično, MUP USK-a je tokom 2020. godine evidentirao 7.210 migranata koji su zatečeni u blizini granice s Hrvatskom i koji su kazali da ih je ilegalno na teritoriju BiH prebacila hrvatska policija.
Svevlad Hoffman, savjetnik za krizno komuniciranje i predstojnik Ureda ravnatelja Granične policije BiH, objašnjavajući ulogu “svoje” agencije, kaže da BiH mora prihvatiti migrante iz Hrvatske jer je to u skladu s međudržavnim Sporazumom o readmisiji ratifikovanim u martu 2002. godine. Statistički gledano, po osnovu tog sporazuma Hrvatska je bh. sigurnosnim agencijama tokom 2020. godine predala – 208 migranata. Hrvatska je od Slovenije, prema dokumentaciji, u istom periodu preuzela – 9.950 osoba. Slovenija je manji dio, njih 1.400, prethodno preuzela od Italije i Austrije. MUP USK-a je na teritoriji BiH registrirao 7.210 migranata koji su ušli iz pravca Hrvatske. Pa, da pojednostavimo – tokom 2020. godine najmanje sedam hiljada migranata koji su prethodno bili u Schengen zoni prebačeno je u Bosnu i Hercegovinu. Bosna i Hercegovina je u Srbiju, putem readmisije, tokom 2020. godine vratila 139 osoba. Gdje su ostali? E, oni su na Lipi i u šumama oko Velike Kladuše. I zbog njihovog statusa Evropa svakodnevno izražava zabrinutost. Jer što bi Pakistanci i Afganistanci bili, da ponovo citiram Macrona, “u njihovoj Evropi”, kada mogu u BiH. Ili bolje rečeno, samo u onom dijelu BiH gdje su većinski nastanjeni – muslimani.
Treba li nas ljudskost natjerati da budemo bolji prema migrantima? Da. Treba li nas pravna država tjerati da budemo bolji ljudi? Morala bi. Ali ne može biti pravne države tamo gdje reforme provode oni koji su malo veći licemjeri od nas.

(Oslobodjenje.ba)

I BH blok krao na izborima u Mostaru: Irmi Baraliji i Sanelu Žuljeviću dopisivani glasovi

Ponovnim brojanjem glasova na biračkom mjestu Brankovac 5 (155A019) utvrđeno je da je BH bloku (SDP i Naša stranka) upisano više glasova nego što je taj politički subjekt, uistinu, osvojio. Za izbornu jedinicu Stari Grad na tom biračkom mjestu BH blok je osvojio 135 glasova, dok su im upisana dva glasa više. No, to i nije neki problem u odnosu na preferencije koje su dopisivane kandidatima u BH bloku.

Nositeljica liste BH bloka za izbornu jedinicu Stari grad Irma Baralija, prema rezultatima koje je upisala Gradska izborna komisija Mostar, na biračkom mjestu Brankovac 5 osvojila je 123 glasa. Prema istom izvoru, Sanel Žuljević, inače brat SDP-ovog visokog zvaničnika Anera Žuljevića, osvojio je 76 preferencija.

Upisani rezultati na biračkom mjestu Brankovac 5

Međutim, nakon žalbi uslijedilo je ponovno brojanje glasova i utvrđeni su drugačiji rezultati. Irma Baralija je, naime, na tom biračkom mjestu osvojila 109 glasova ili 14 manje od onoga koliko joj je upisano. Sanel Žuljević je, pak, “pojačan” znatno više. Njemu je, rekosmo, upisano 76 preferencija. No, u stvarnosti, Žuljević je osvojio svega 15 glasova, što znači da mu je samo na ovom biračkom mjestu “dopisan” 61 preferencijalni glas.

rezultati nakon ponovnog brojanja na biračkom mjestu Bankovac 5

Irma Baralija je, podsjećamo, prema pisanju Klixa koji, pored ostalih,uređuje njen stranački kolega Rijad Durkić, “pomela sa preferencijama” na području izborne jedinice Stari grad.

Osim ovih dipisivanja, utvrđene su i druge prevare. Birački odbor u kojem sjedi SDP-ova Adna Hanić Zalihić upisao je BH bloku pet glasova više nego što je taj politički subjekt osvojio. Naime, BH bloku SDP-a i Naše stranke su na biračkom mjestu Centralna zona 2, Gradska izborna jedinica, upisana 183 glasa.

upisani rezultati na biračkom mjestu Centralna zona 2

Nakon što su rezultati upućeni Grdskoj izbornoj komisiji, utvrđeno je BH bloku upisanipet glaasova više nego što su osvojili. Istovremeno, utvrđeo je da su SDP i NS “doživjeli” rast na štetu Platforme za progres. Tom političkom subjektu su, naime, na biračkom mjestu upisali 42 glasa, dok su oni, zapravo, osvojili 13 glasova više.

Zvanični dokumenti dokazuju: Iz Šengen zone u BiH za dvije godine ilegalno ubačeno preko 15 hiljada migranata

Pripadnici MUP-a Unsko-sanskog kantona tokom 2020. godine registrirali su 7210 migranata koji su na teritoriju BiH ilegalno prebačeni iz pravca Republike Hrvatske. Godinu ranije, 2019., taj broj je bio nešto veći, tako da dolazimo do zvaničnog podatka da je najmanje 15 hiljada migranata sa teritorije Evropske unije ilegalno prebačeno u Bosnu i Hercegovinu.

“To su samo podaci za osobe koje smo mi registrirali. Vjerujem da je taj broj znatno veći”, kazao je za Istragu policijski komesar USK-a Mujo Koričić.

MUP USK-a redovno je o ovome obavještavao Graničnu policiju BiH ali nikada nisu poduzeti konkreti koraci kojim bi hrvatska policija bila spriječena da migrante ilegalno ubacuje na teritoriju BiH. Štaviše, Granična policija BiH je “puštala” pripadnike MUP-a Republike Hrvatske da nesmetano djeluju na teritoriji BiH o čemu svjedoči i ova službena zabilješka.

službena zabilješka MUP-a USK

Djelovanje hrvatske policije, naročito ono brutalno, nekoliko su puta dokumentovale nevladine organizacije, ali su hrvatske vlasti uporno odbijale priznati da na teritoriju BiH ilegalno prebaciju migrante koje su, prethodno, preuzeli od drugih članica Evropske unije koje se nalaze u Šengen zoni.

No, vratimo se službenim dokumentima koji dokazuju isto ono što tvrdi NVO sektor. Prema posljednjem izvještaju Policije Slovenije, dostupnom na ovom linku, tokom 2020. godine na teritoriji te države, članice EU koja se nalazi u Šengen zoni, zatečeno je 14.492 ilegalna migranta. Najviše je bilo Pakistanaca, zatim Afganistanaca pa Marokanaca. Slovenačka policija je, prema istom Izvještaju, od 1. januara do 31. decembra prošle godine, po osnovu sporazuma o redamisiji od Italije preuzela 1116 migranata. Pojednostavljeno, italijanske vlasti su utvrdile i dokazale da je u tu državu, tokom 2020. godine, iz Slovenije ušlo 1116 migranata pa su slovenačke vlasti te osobe morale prihvatiti na osnovu međudržavnog sporazuma o readmisiji. Istovremeno, vlasti Slovenije su uspjele utvrditi i dokazati da je prošle godine na teritoriju te države iz Hrvatske ušlo 9950 migranata pa su se i oni pozvali na sporazum o readmisiji prema kojem svaka država mora prihvatiti osobe za koje je utvrđeno da su, prethodno, s njene teritorije ilegalno ušle na teritoriju druge države. Dakle, Italija je Sloveniji, po tom osnovu, vratila 1116 migranata, a Slovenija je te iste migrante, i još 8800 drugih koje je zatekla na svojoj teritoriji, uz zapisnik, predala policijskim agencijama Republike Hrvatske.

zvanični podaci o readmiciji između Italije, Slovenije i Hrvatske

Ovo znači da je Hrvatska od Slovenije, tokom 2020. godine, preuzela 9950 osoba. Svi su, rekosmo, predati uz potrebnu dokumentaciju, a prethodno im je izdato rješenje o protjerivanju ili zdržavanju . Upravo ta rješenja slovenačke policije pronađena su kod migranata koji su, recimo, u martu 2020. godine zatečeni na teritoriji BiH i koji su potvrdili pripadnicima MUP-a USK-a da su ih u BiH prebacili hrvatski policajci.

dokument slovenačke policije pronađen kod migranta u BiH

Ovo je jedan od dokumenata pronađenih kod Pakistanca koji je zatečen na teritoriji BiH. Prethodno je, vidljivo je, bio na teritoriji Slovenije čija ga je policija predala Policiji Republike Hrvatske. Zvanično, hrvatske vlasti Mukhtara Ahmada nikada nisu predale Bosni i Hercegovini na osnovu Sporazuma o readmisiji između BiH i Hrvatske kojeg je Predsjedništvo BiH ratifikovalo u martu 2002. godine.

“1. Ugovorne stranke prihvatit će bez posebnih formalnosti državljane trećih država, koji su na protuzakonit način prešli državnu granicu između ugovornih stranaka u roku od tri dana od dana kada je utvrđeno da je osoba protuzakonito prešla državnu granicu. 2. Ako se prihvat iz stavka 1. ovoga članka odbije zatražit će se najava prihvata u roku od 72 sata. 3. Najavu predaje uputit će sa strane Republike Hrvatske Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a sa strane Bosne i Hercegovine Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice. 4. Zamoljena ugovorna stranka mora ugovornoj stranci koja traži prihvat svoju odluku priopćiti pisanim putem i to u roku od 48 sati koji se eventualno može produžiti na najdulje do 7 dana”, piše u članu 5 ovog Sporazuma.

Sporazum o readmisiji između BiH i Hrvatske

Da bi, dakle, hrvatska policija na teritoriju BiH vratila migrante, nužno je da prethodno obavijesti o tome bosanskohercegovačke sigurnosne agencije. Proces readmisije u ime BiH provodi isključivo Služba za poslove sa strancima BiH.

“Prema odredbama Sporazuma o readmisiji između BiH i Hrvatske tokom 2020. godine prihvaćeno je ukupno 208 osoba”, kazali su za Istragu u Službi za poslove sa strancima BiH.

To znači da je Hrvatska tokom 2020. godine na teritoriju BiH legalno vratila svega 208 migranata za koje je utvrđeno da su nezakonito sa teritorije BiH ušli u tu državu. Podsjećamo, Slovenija je Hrvatskoj po istom osnovu vratila ukupno 9950 migranata. Hrvatska ih, barem formalno, nije dalje predala bh. vlastima. No, jasno je da se ti miganti ne nalaze ni na teritoriji Hrvatske, kao što je jasno da je veliki broj, od ukupno 7210 migranata koje je prošle godine registrirao MUP USK, posjedovao odluke o protjerivanju koje je, prethodno, izdala slovenačka policija. Postoji, dakle, samo jedna mogućnost – migrante koje je Italija vratila Sloveniji, a Slovenije Hrvatskoj, Hrvatska je ilegalno prebacila na teritoriju BiH. Prošle godine, rekosmo, MUP USK registrirao 7210 takvih slučajeva. Godinu ranije taj broj je bio oko 8000. Hrvatska je tokom 2019. godine prihvatila 11.039 migranata iz Slovenije. Hrvatska je u BiH , na osnovu Sporazuma o readmisiji, tokom 2019. godine “prebacila” svega 783 osobe. Svi drugi su ilegalno prebačeni na područje USK. Istovremeno, Bosna i Hercegovina je protekle dvije godine u Srbiju, na osnovu Sporazuma o readmisiji, vratila ukupno 332 osobe.

Kako su SDA i SBB krali na izborima u Mostaru: Na jedan osvojeni glas Anelu Kljaki i Salemu Mariću dodavali po pet fiktivnih glasova

Ako na stranici Centralne izborne komisije BiH pogledate rezultate  za biračko mjesto Gornja Drežnica (154A002) vidjet ćete da je SBB-ov kandidat Anel Kljako na prošlogodišnjim lokalnim izborima u Mostaru, kao kandidat na gradskoj listi, osvojio 247 glasova.

No, kada su otvorene vreće na tom biračkom mjestu uočeno je, zapravo, da je Kljako u Gornjoj Drežnici osvojio svega 110 preferencijalnih glasova. Ovaj kadar Radončićevog SBB-a “pojačan” je, dakle, sa 137 nepostojećih preferencija. I sve mu je to, prilikom unosa glasova, omogućila Gradska izborna komisija u Mostaru.

Poređenjem stvarnih i upisanih rezultata na ovom biračkom mjestu uočljivo je da je Zlatko Guzin, nosilac liste Koalicije za Mostar koju predvodi SDA, “pojačan” sa trinaest preferencijalnih glasova. Upisano mu je 358 glasova mada je je osvojio 345. Predsjednik Gradskog odbora SDA Mostar Salem Marić u Gornjoj Drežnici osvojio je 26 preferencija, dok su mu upisana 32 glasa.

Idemo dalje. Biračko mjesto Brankovac 2 (155A003). SDA-ova Koalicija za Mostar osvojila je 188 glasova. Upisana su im 253 glasa ili 65 glasova više nego što su realno osvojili. Prema upisanim rezultatima Koalicije, najviše preferencijalnih glasova je osvojio nosilac liste Zlatko Guzin. Slijede, potom, SBB-ov Anel Kljako, zatim SDA-ov Salem Marić i SBB-ov Aleksandar Pikula. Ukratko, Guzinu je upisano 245 preferencija, Kljaki 239, Mariću 224, a Pikuli 219 glasova.

upisani rezultati na biračkom mjestu Brankovac 2

U stvarnosti, rezultati unutar Koalicije izgledaju ovako. Nosiocu liste Zlaku Guzinu upisan je 101 preferencijalni glas više nego što je osvojio. Na izbornom mjestu Brankovac 2 on je dobio 144 glasa, dok mu je Gradska izborna komisija upisala 245. No, SBB-ovi kandidati Aleksandar Pikula i Anel Kljako su rekorderi. Pikula je na biračkom mjestu Brankovac 2 osvojio svega 8 glasova. Međutim, prilikom upisa Pikula je dobio dodatnih 211 glasova, pa se sa 17 mjesta “popeo” na četvrto mjesto na ovom biračkom mjestu. Ništa manje glasova nije ukradeno ni za SBB-ovog kandidata Anela Kljaku. On je “pojačan” sa 201 preferencijalnim glasom. U Osnovnoj školi Brankovac gdje je bilo biračko mjesto broj 155A003 Kljako je osvojo svega 38 glasova. Kada je GIK (Gradska izborna komisija) upisivao glasove, Kljaki su dodali 201 preferenciju. Za Kljakom ne zaostaje mnogo ni aktualni federalni zastupnik i predsjednik mostarske SDA Salem Marić. On je na izbornom mjestu Brankovac 2 osvojio 32 preferencijalna glasa, dok je prilikom upisa “osvojio” 224 ili 198 više.

stvarni rezultati Koalicije za Mostar na biračkom mjestu Brankovac 2

U Društvenom domu Dračevice, na biračkom mjestu 152A003A Koalicija za Mostar je osvojila 228 glasova, a upisano im je 245 glasova. Kada su u pitanju preferencije na tom biračkom mjestu opet su se istakli SDA-ov Salem Marić i SBB-ov Anel Kljako. Nosilac liste Zlatko Guzin, prema rezultatima koje je upisala Gradska izborna komisija, osvojio je 245 preferencija, odnosno na svakom listiću Koalicije bilo je zaokruženo i njegovo ime. Salemu Mariću je upisano 220 glasova, a Anelu Kljaki 190.

rezultati Koalicije za Mostar na biračkom mjestu Dračevice A

Uporedimo li ove rezultate sa onim koji su registrovani u izbornoj noći dolazimo do dokaza o izbornim prevarama. Salem Marić je osvojio svega 37 preferencija. No, naknadnim upisom vaskrsnule su još 183 preferencije ispred njegovog imena. Anel Kljako na ovom biračkom mjestu pojačan je sa “samo” 154 preferencije. On je, naime, na biračkom mjestu Dračevice A osvojio 36 preferencija. Nakon upisa rezultata u GIK-u, Kljako je “osvojio” 190 ličnih glasova.

stvarni rezultati Koalicije za Mostar na biračkom mjestu Dračevice A

Ovi rezultati direktno su uticali na raspored mandata u Gradskom vijeću u Mostaru. No, nakon žalbi upućenih CIK-u i ponovnog otvaranja vreća na pojedinim biralištima rezultati bi mogli biti znatno drugačiji. Barem kada su u pitanju kandidati unutar Koalicije za Mostar.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...