Hrvatska firma Scout izuzela je u četvrtak iz kasarne Oružanih snaga BiH u Kozlovcu kod Tuzle 26 topova ZIS i 3,3 miliona metaka 7,62, saznaje Istraga.ba.
Topovi i municija izuzeti su na osnovu Zaključka Općinskog suda u Tuzli kojim je, faktički, naređena zapljena oružja kako bi se ispoštovala ranija presuda Suda BiH u slučaju Scout protiv Ministarstva odbrane BiH.
“Određuje se provođenje prinudnog izvršenja za dan 30.11. na licu mjesta u Tuzli, Kasarna HKG i skladište oružja i municije Kozlovac. PRinudno izvršenje će se provesti na taj način što će se tražiocu izvršenja (Scout) predati u posjed zamjenjivih pokretnih stvari – top 76 mm M 42 ZIS, 26 komada i municija – metak 7,62 x 39, obični bojevi u količini od 3.386.115 komada”, navedeno je u dokumentu Općinskog suda BiH.
Ovo je, faktički, nastavak izuzimanja oružja i municije uglavnom iz kasarni smještenih u kantonima gdje većinski živi bošnjačko stanovništvo.
Podsjetimo, u avgustu ove godine iz kasarne u Bihaću izvučene su veće količine oružje koje su prebačene u Hrvatsku. U pitanju su, također, bili topovi kao i drugo oružje. Tada su reagirali i zvaničnici USK.
“S obzirom na to da se oružje u velikim količinama izvlači iz navedene kasarne, građani su ukazali da ih to podsjeća na princip izvlačenja oružja iz kasarni iz BiH početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, a svi znamo da je to bio početak scenarija okončanog genocidom u Srebrenici i pokušajem istrebljenja Bošnjaka i u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. Mi ne možemo zanemariti činjenicu da su teritorijalni integritet i suverenitet BiH na stalnom udaru secesionističkih politika i da se Bošnjacima otvoreno prijeti novim genocidom. Ako u obzir uzmemo brojne primjere nasrtaja na državu BiH i Bošnjake, uključujući i najsvježiji slučaj brutalnog premlaćivanje maloljetnika u Osmacima, povratnika u RS, mi na vijest o izvlačenju oružja iz BiH pod misterioznim okolnostima ne možemo ostati slijepi, gluhi i nijemi. Zbog toga smo od državnih institucija zatražili pojašnjenje zbog čega se tolika količina naoružanja i po čijem nalogu kao i pod čijom kontrolom izvlači iz kasarne „Adil Bešić“ u Bihaću i izvozi iz BiH.”, saopćio je u avustu premijer USK Mustafa Ružnić.
Reagirao je tada i ministar odbrane BiH Zukan Helez koji je objasnio zbog čega se izvozi ovo oružje.
“Razlog za prebacivanje oružja je nalog suda da stari ugovor o prodaji, od prije 25 godina, konačno bude realizovan. To je firma ‘Scout’ kupila 1998, davno prije mene, i poslije toga je napravljen aneks na ugovor sa Selmom Cikotićem kad je bio ministar. Mi smo to sudu predali i sud je potvrdio da mi to moramo dati. Vještak Berko Zečević je tačno utvrdio šta treba da se ne bi slučajno uzelo nešto što ne treba. To je rusko naoružanje i oprema, toga se moramo osloboditi ako hoćemo u NATO savez. Treba da uvozimo oružje kompatibilno sa njihovim standardima. Isto tako, nakon par godina, ako se toga ne riješimo, istekne mu rok kao i hrani i lijekovima. U tom slučaju ga moramo uništiti i em nemamo ništa od toga, još i platimo da se to uradi”, kazao je Helez u avgustu ove godine.
Bivšem ministru odbrane Selmi Cikotiću upravo se sudi zbog slučaja Scout. U utorak bi Sud BiH trebao izreći prvostepenu presudu u ovom slučaju.
Optužnica tereti Cikotića da je u periodu od 2009. do 2011. godine – u dogovoru s drugim licima, s ciljem pribavljanja koristi – iskoristio službeni položaj i pogodovao firmi “Scout” iz Zagreba.
Kako se navodi, Cikotić je, protivno Sporazumu o konačnom raspolaganju svim pravima i obavezama nad pokretnom imovinom iz 2008. godine i odlukama Predsjedništva BiH, donio i potpisao dvije odluke o odobravanju isporuke, odnosno zamjene roba, te četiri rješenja o isporuci municije. Prema optužnici, on je zaključio četiri aneksa na osnovne ugovore o prodaji neperspektivnog naoružanja i municije zaključene 2003. i 2004. godine.
Vidjeli ste dječaka sa snimka iz priče Hariza Halilovića o Fakiru Mustafiću zvanom Čole? Nino se zove. Danas ima 28 godina i ne sjeća se oca. Nije bio u Potočarima, čeka sina.
“Sutra će (ponedeljak 12. jula) supruga na pregled na Jezero. Trebala bi roditi svakog dana”, kaže Nino.
Ako bude onako kako su planirali, Fakir Mustafić bi na svijet trebao doći oko 17. jula. Tako bi se trebao zvati Ninin sin, a Čoletov unuk.
“Ali kako se bliži vrijeme poroda razmišljamo da odustanemo od imena Fakir. Ne znam kako bih ga mogao dozivati”, govori onaj dječak sa snimka nastalog u opkoljenoj Srebrenici ’93. godine kojeg je u naručju držao njegov otac Fakir.
Bliži se dan kada bi na svijet trebao doći dječak u porodici Mustafić. Bliži se i onaj datum ispisan na ručnom satu Fakira Mustafića pronađen u selu Burnice kod Nove Kasabe, nedaleko od Potočara.
“Sat je dobio od nekog oficira JNA. Radio je na otkucaje srca. Stao je 17. jula 1995 godine u oko 5 sati popodne”, otkriva nam Nino Mustafić.
Fakira Mustafića Čoleta njegov sin se ne sjeća. Sjeća se samo kada su njega i mamu pozvali da dođu u Tuzlu i pogledaju posmrtne ostatke pronađene u Burnicama.
“Mama ga je prepoznala po bijeloj majici. U predjelu stomaka imao je rupe od dva metka. Doktor je rekao mami da nije mučen već samo ubijen”, prisjeća se Nino.
Fakir Mustafić Čole ukopan je posljednjeg dana marta 2003. godine, kada je klanjana prva dženaza u Potočarima. Nino je bio na dženazi i imao je deset godina. Očeve dženaze se dobro sjeća. Oca nikako. Imao je svega nekoliko mjeseci kada su ga snimili u očevom naručju koji je slao pozdrave rodbini u Njemačkoj.
“Sve vas volimo ja i moj bato. Puno smo vas poželjeli. Dođite nam u našu Srebrenicu. Ćao”.
U Sky aplikaciji njegovo kodno ime je bilo „Besa Bes“. Povremeno je koristio i ime Cateya. Ali njegovo pravo ime je bilo Elvis Keljmendi. Prema dokumentima Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Elvis Keljmendi, sin već presuđenog narko bossa Nasera Keljmendija, u Turskoj je preuzimao veće količine droge koju je, potom, balkanskom rutom, preko Albanije, Crne Gore, Srbije, BiH i Hrvatske, prebacivao dalje na teritoriju Evropske unije.
„Elvis Keljmendi i Ajlin Ahmić su za ovaj posao angažirali Dragana Gajića, Vlatka Blaževića i izvjesnog Mileta koji su imali koji su u sastavu Grupe imali ulogu transporta opojne droge sa teritorije Turske, Albanije, Crne Gore i Republike Srbije na teritoriju BiH, Hrvatske i druge zemlje EU“, naveo je državni tužilac Džermin Pašić koji je izdao naredbu za hapšenje Keljmendija i Ahmića.
Prema istim tužilačkim dokumentima, dio droge koja je dopremljena u BiH preuzimao je Anel Sejfović koji je, putem svojih saradnika, rasparčavao i u manjim količinama prodavao na ulicama Sarajeva. Veći dio droge, pak, Elvis Keljmendi i Ajlin Ahmić su prebacivali u Split, Zagreb i Dubrovnik. Pomagali su im pripadnici kriminalnih grupacije koji su se na Sky aplikaciji skrivali iza kodnih imena Raketa, Baltazar i Al Capone. Za transport droge iz Turske bio je zadužen izvjesni Titi koji je na Sky apliaciji koristio koristio kodno ime „Tiger1“.
Organizirajući transport droge iz Turske prema Evropi, Elvis Keljmendi je, zapravo, nastavio porodični biznis svog oca Nasera koji već osuđen zbor krijumčarenja heroina balkanskom rutom.
„Optuženi Naser Keljmendi, zajedno sa drugima, uključujući pripadnike organizovane kriminalne grupe navedene u tačci neovlašteno je prodao, transportovao ili isporučio, izvezao/uvezao supstance koje su zakonom proglašene kao opasne opojne droge, i to 25 kilograma heroina iz Turske u Bosnu i Hercegovine, pri čemu je optuženi Naser Keljmendi izvršio navedeno krivično djelo djelujući kao pripadnik navedene grupe“, navedeno je u optužnici kosovskog pravosuđa prema kojoj je Keljmendi osuđen na šest godina zatvora.
Naser Keljmendi se od 2012. godine nalazei na crnoj listi SAD-a, a od 2015. godine su mu pridruženi i članovi njegove porodice.
„Naser Kellmendi se više od 35 godina bavi kriminalnim aktivnostima kao vođa kriminalne porodice na Balkanu, sa mrežom saradnika širom Evrope. Zločinačka organizacija Nasera Keljmendija upravlja mrežom za distribuciju droge koja se proteže kroz Afganistan do Turske i u Evropu – prvenstveno za prodaju heroina, ali i za trgovinu kokainom i ekstazijem. Naser Kelmendi i njegova organizacija također su osumnjičeni za pranje novca preko lažnih kompanija”, objavile su 2015. vlasti SAD-a.
Prema informacijama Istrage, Naser Keljmendi je posljednih godina u lošim odnosima sa svojim sinom Elvisom koji je ove sedmice uhapšen i koji će najmanje nnarednih trideset dana ostati u pritvoru. Razlog su, kako saznajemo, upravo poslovi koji se dovode u vezu sa organiziranim kriminalom. Naser Keljmendi je, naime, saznao da je njegov sin Elvis prije nekoliko godina u jednom beogradskom hotelu dao iskaz državnom tužiocu Dubravku Čampari (uz video snimanje) u kojem je ustvrdio kako je njegov otac organizirao ubistvo Ramiza Delalića Ćele. U istom iskazu, prema informacijama Istrage, Elvis Keljmendi je pominjao i Fahrudina Radončića u kontekstu Delalićevog ubistva. Sud na Kosovu je, podsjećamo, oslobodio Nasera Keljmendija svih optuži za ubistvo Ramiza Delalića.- Nakon toga, Keljmendi se vratio u BiH. Istodobno, njegov sin je nekoliko puta, putem društvenih mreža uputio nekoliko provokativnih poruka utemeljitelju Avaza Fahrudinu Radončiću.
U maju prošle godine, na poziv uposlenika Avaza, pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo su uhapsili nekoliko osoba koje su bile prijavljene za „pritiske“ na novinare tog lista. Među uhapšenima je bio i Elvis Keljmendi koji je, kako je tada ustvrdio, došao na pregled u Kliniku doktora Emira Talirevića. Nakon tog incidenta, Talirević je svoju Kliniku preselio iz Avazovog tornja.
Podsjećamo, mediji su proteklih godina objavljivali dokaze o razmjenama nekretnina između Avaza i Nasera Keljmendija.
“Niko ti posao ne može dati osim Abela. Bog, Allah ti ne može pomoći osim Abela”, govorio je sredinom prošle godine Aldin Mehić na sastanku sa Adnanom Kalkanom.
Mehić je vozač Abela Baltića, direktora JZU Dom zdravlja Sarajevo. Adnan Kalkan je bio jedan od kandidata koji su se prijavili na konkursu za posao vozača u JZU Dom zdravlja Sarajevo.
Nakon ovog razgovora, ime Adnana Kalkana našlo se na broju jedan najbolje rangiranih kandidata za posao u Domu zdravlja. I Kalkan je dobio posao. Evo dijelova snimka razgovora između kandidata Kalkana i direktorovog vozača Aldina Mehića.
Sve se dešavalo u ljeto prošle godine. Direktor JZU Dom zdravlja Sarajevo Abel Baltić je postavio svog vozača Aldina Mehića u Komisiju za prijem vozača u ovu zdravstvenu ustanovu. Adnan Kalkan se prijavio, ali očito se previše raspitivao o konkursnoj proceduri. Osim toga, Kalkan je bio u dobrim odnosima i sa bivšim ministrom zdravstva u Vladi KS Harisom Vranićem.
“Makni se od njih. Ne komentariši ništa. Dobit ćeš šta će te pitati. Prikupi sve ostalo i nemoj da padneš na glupostima”, upozorio je Mehić kandidata Kalkana.
Aldin Mehić, vozač direktora Abela Baltića
Na snimku dalje govori da ne bi ni razgovarao sa Kalkanom “da nije dobio zeleno svjetlo”.
“Dobro si od mene opomenu. Skloni se. Ti ćeš dobiti posao, a sve ovo visi.. Ministar može k….. svirati ako Abel ne da. Svi oni tebe gotive. Abel će ti pomoći. Ne pitaj ništa. Bit ćeš sa svim upoznat”, kazao je doktorov vozač Mehić.
Adnan Kalkan, najbolji kandidat
Evo Kalkana
Javni poziv za prijem uposlenika je objavljen u krajem marta 2022. godine. Mehić je kandidatu Kalkanu obećao da će dobiti pitanja i da će biti primljen. U junu 2022. godine su objavljeni rezultati. Adnan Kalkan je bio prvorangirani.
Istraga.ba je prvo kontaktirala vozača Aldina Mehića.
“Nikad nisam pričao sa Kalkanom. Ali čuo sam da ima neki snimak. Ja sam se, kada sam čuo da ima snimak, odmah sam napustio Komisiju”, kazao je Mehić za Istraga.ba.
Nakon toga smo prozvali direktora Baltića. On tvrdi da nije poslao Mehića da razgovara sa Kalkanom.
“Poznajem i Mehića i Kalkana. Kada sam čuo za neregularnosti ja sam smijenio Komisiju i prijavio policiji. Ne znam u kojoj je fazi istraga”. kazao nam je direktor Baltić.
No, iako je Komisija primijenjena kandidat Kalkan je bio “najbolji” i dobio je posao u Domu zdravlja. Pokušali smo obaviti razgovor i s njim, ali Kalkan nije odgovarao na naše pozive.
Najprofitabilnije federalna kompanija sa većinskim državnim kapitalom BH Telecom pripast će Narodu i Pravdi, saznaje Istraga.ba. To preduzeće je u stranačkoj raspodjeli označeno kao kompanija “ekstra kategorije”. U ovom trenutku još uvijek nije konačno određeno ko će biti generalni direktor, a jedno od imena koje se, kao kadar NiP-a, pominje u članstvu u Upravi BH Telecoma je Nađa Lutvikadić-Fočo. U pitanju je bivša članica SDA, porodično vezana sa Hasanom Čengićem, koja je u braku sa jednim od čelnih ljudi Al Jazeere Edhemom Fočom. Osim nje, u Upravu BH Telecoma bi, u ime NiP-a, mogao i Amel Kovačević, bivši ministar finansija Kantona Sarajevo čije je ime pominjano u aferi “Panama papers”.
Među kompanijama “ekstra kategorije” je i Elektroprivreda BiH. Ovo preduzeće bi trebalo pripasti SDP-u BiH, dok bi pozicija jednog od izvršnih direktora Elektroprivrede (vjerovatno izvršni direktor za proizvodnju) trebala pripasati PDA-u, odnosno stranci čiji je osnivač Mirsad Kukić. PDA-ov kandidat za izvršnog direktora je Nevad Ikanović.
Kada su u pitanju preduzeća “A kategorije” uspjeli smo saznati da će Narodu i Pravdi pripasti čelne pozicije Aerodroma Sarajevo, goraždanskog Ginexa, Federalne uprave Civilne zaštite, Kliničkog centra Univerziteta Sarajevo, Union banke, Federalne uprave za inspekcijske poslove i BH Gasa.
SDP-u BiH, kako saznajemo, iz “A katergorije” pripadaju BH Pošta i JP Ceste Federacije BiH.
NiP je u stranačkoj raspodjeli, kada su u pitanju preduzeća B kategorije, dobio vogošćanski Pretis, FIA-u, Javno preduzeće Una, Agenciju za državnu službu, Odbor za žalbe državne službe, Kazneno-popravni zavod Sarajevo i Registar vrijednosnih papira. SDP-u je iz ove kategorije pripao konjički Igman.
U “C kategoriji”, NiP-u bi treble pripasti čelni ljudi FENA-e (Federalne novinske agencije), DRIN Fojnica, Zavoda za geodeziju FBiH, Fondacija za bibliotečku djelatnost, Unis Ilidža i Remontni zavod Hadžići.
Podsjećamo, stranke Trojke su u utorak odlučile da Javno preduzeće Autoceste FBiH prvi put od osnivanja prepuste HDZ-u BiH. Na poziciju v.d. direktora JP Autoceste je imenovan Denis Lasić, viši federalni ministar prometa i komunikacija.
“Izmamiti osmijeh drugima čini me sretnom”, reći će u junu 2019. godine Emina Alibegović u rubrici pozitivne priče Dnevnog avaza.
Mlada Sarajka, piše dalje u tekstu, vlasnica je jednog od najpoznatijih restorana u Sarajevu. Osim ugostiteljstvom Emina se bavi i rentanjem automobila.
Ali ko je, u stvarnom životu, Emina Alibegović?
Emina Alibegović (Barbara Pekić) u Dubaiju
Emina se sada zove Barbara Pekić. Ona je formalna vlasnica preduzeća Golden Port d.o.o. Sarajevo u čijem vlasništvu je elitni sarajevski restoran Dos Hermanos. Formalna je vlasnica i Rent A Car kuće registirane u Avazovom tornju, u Tešanjskoj ulici. Prije nego što je pokrenula biznise u Sarajevu, Emina ili Barbara je živjela u Dubaiju “na dvoru” Edina Gačanina Tita, vođe jednog od najvećih narko kartela na svijetu. Preko restorana Dos Hermanos i rent a car kuća Barbara je sa saradnicima prala novac stečen krijumčarenjem kokaina. Biznis je u ime kartela nadlgedao njen polubrat Sani Al Murdaa, koji je živio na relaciji Beograd-Sarajevo. Jedan od glavnih perača novca u ovom kraku kartela bio je “biznismen” Elmedin Karišik, koji je, opet, koristeći svoje veze sa Seidom Hadžibajrićem na području Općine Stari Grad dobijao atraktivne lokacije za svoje biznise u oblasti građevine i marketinga.
Sani Al Murdaa
Sani Al Murda i njegova polusestra Barbara Pekić (rođena Emina Alibegović) nisu bili na adresama kada je u utorak policija po naredbi državnog i kantonalnog pravosuđa u Sarajevu pokrenula akciju “Start”. Načelnik Ibrahim Hadžibajrić, njegov sin Seid i Elmedin Karišik su pronađeni.
Sada idemo u Čadordžinu ulicu u Starom Gradu. Tamo je prošle godine sagrađena zgrada poznata kao “Tao House”. Investor je bila Plaza living. Općina Stari Grad, po ovlaštenju načelnika Ibrahima Hadžibajrića i općinske sekretarke Alme Destanović, izdala je dozvole za rad, iako je sve bilo suprotno regulacionom planu. Dozvole su, rekosmo, izdate kompaniji Plaza d.o.o. Sarajevo čiji je osnivač – Elmedin Karišik.
Tao House – veza Karišika i Hadžibajrića
“Medo je zadužen za sve projekte u BiH”, napisat će putem Sky aplikacije Sani Murda svom poslovnom partneru Nenadu Crnogorcu.
Medo je nadimak Elmedina Karišika. Komunikacije putem Sky aplikacije otkrivaju da je Sani Al Murda preko firmi koje je osnivao Karišik ubacivao prljav novac u legalne tokove.
“Imam ovu jednu građevinsku firmu što svaka 2-3 mjeseca sve što uzimamo u tom periodu i plaćamo preko računa prefakturišem i dodam 30 posto”, pisao je Karišik u Sky aplikaciji.
No, za pranje novca je kljućna bila firma Plaza marketing. Evo kako je to funkcioniralo.
“Ja kad njima fakturišem, ide ovako. Marketing usluge 30 hiljada KM plus pdv 17 posto je 35 hiljada. Mi njima u kešu dajemo 30 hiljada, a oni nama uplate cijeli iznos sa PDV-om, odbijaju na svojoj PDV prijavi, jer se to njima vodi kao ulazni PDV, a nama izlazni. A njima marketing usluge ulaze u direktni trošakl i štede na kraju godine 10 posto dobiti na čitav iznos. Tako da oni na kraju godine sa ovim našim uštede 10 posto. Zato sam ti rekao da neke firme jedva dočekaju da izvlače keš i da čak za te usluge dadnu 5-6 posto. Samo što ja ne mogu da dođem do tih jakih firmi”, napisao je Karišik u Saniju Al Murdi.
Karišik je, tako, ubacivao prljav novac u sistem. No, za marketinške poslove bilio su mu potrebni bilbordi. Karišik je, potom, postigao dogovor sa Seidom Hadžibajrićem, sinom načelnika Ibrahima Hadžibajrića koji mu je po povoljnim uslovima i uz određeni iznos mita davao dozvole za postavljanje, recimo, “Eco solarnih” prostora za oglašavanje.,
Plaza marketing pod Hadžibajrićevom kontrolom
Na sličan način novac su prali i preko rent a car kuća i parking prostora koje je ova grupa dobijala na korištenje od Općine Stari Grad. U pitanju su parking prostori na području Baščaršije, Trga Austrije i Doma Armije. Za te poslove bila je zadužena kompanija Arijans d.o.o. Mehmed Dedić. Firma Golden Port čiji je osnivač Murdina polusestra Emina Alibegović (sada Barbara Pekić) također je blisko sarađivala sa kompanijama čiji je osnivač Karišik. Barbara je formalno upavljala firmom Golden Port u okviru kojeg posluje restoran Dos Hermanos, ali je posao, po uputama Sani Al Murde vodio Elmedin Karišik.
No, da vidimo odakle je dolazio novac?
Sani Al Murda, otkrivaju komunikacije putem aplikacije Sky, bio je dio velikog međunarodnog narko kartela kojim iz Dubaija upravlja Edin Gačanin Tito. Murda je, tako, prema komunikaciji koju je EUROPOL dostavio bh. sigurnosnim agencijama tokom 2020. i 2021. godine bavio krijumčarenjem kokaina iz Južne Amerike do Belgije, odnosno do luke u Antverpenu.
Murdino ime nalazi se na izvještaju o počinjenom krivičnom djelu koje je MUP RS u decembru prošle godine podnio Tužilaštvu BiH. Na spisku su još Ognjen Orašanin zvani Oras, Filip Korać, Tomislav Drmić i Zoran Nikčević. Korać je jedan od vođa Zemunskog klana, dok je Drmić u Sarajevu uhapšen po Interpolovoj potjernici iz Zagreba.
Po sličnom sistemu, Titov kokainski novac je u Sarajevu prao i Ibrahim Miladin, jedan od pratilaca Edina Gačanina. Dozvole za Miladinove poslove izdavao je upravo načelnik Hadžibajrić. No, o tome uskoro.
U sefu BBI banke u Sarajevu već dvije godine su pohranjena dva ručna sata vrijedna 615 hiljada eura. Jedan na sebi oznaku nosi Philippe Patek, a drugi Richard Mille. Doneseni su iz Dubaija i sarajevski advokat Zlatko Ibrišimović bio je zadužen da ih odnese u banku. Sky aplikacija kasnije će otkriti da je za prenošenje sumnjivih iz Dubaija stvari bio zadužen Ibrišimovićev kum Saša Spasojević.
“Brate, onaj moj kum leti u srijedu u 5 odavde do tebe. Hoću li mu dati ono. Hoćeš li ga sačekati na aerodromu”, pisalo je u poruci koju je sarajevski advokat Ibrišimović 30. novembra 2020. godine putem Sky aplikacije poslao Stefanu Papiću.
Stefan Papić odgovara Ibrišimoviću da će njegov brat donijeti jedan Rolex do njega, te da on taj sat pošalje po kumu.
“Znači, RM (Richard Mille) ostaje kod mene”, konstatira Zlatko Ibrišimović.
A ko je uopće Stefan Papić? U bazama Interpola piše da ga potražuje belgijsko pravosuđe zbog trgovine drogom i pranja novca. Njegova majka se zove Maja Kočetkov – Papić. Godinama žive u Bredi i radili su za klan Edina Gačanina. U Sarajevu su prljavim novcem kupovali nekretnine koje je, potom, u njihove ime rentao Sarajlija inicijala F.B.. Kada je belgijsko pravosuđe dokumentiralo njegove veze na narko mafijom koja je krijumčarila kokain preko luke Antverpen, Papić je pobjegao u Dubai. Odozdo je, preko posrednika slao novac kojim su, potom, kupovane nekretnine u Sarajevu. Jedan od tako kupljenih stanova se nalazi u ulici Titova broj 6. Za prenošenje novca i skupocjenih stvari iz Dubaija do Sarajeva bio je zadužen Saša Spasojević, kum advokata Ibrišimovića.
Saša Spasojević je sarajevski biznismen koji je bio jedan od suvlasnika firme “My Place“. Drugi suvlasnik te kompanije je bio biznismen Gordan Memija, inače kum predsjednika NiP-a Elmedina Konakovića. Memija i Saša Spasojević su se, potom, povukli iz vlasništva, ali se firma “My Place” kasnije pojavljuje u vlasničkoj strukturi kompanije “The Place” koja u ime investitora iz Dubaija šalje ponudu za kupovinu hotela Igman. Zastupnik investitora iz Dubaija je bivši fudbaler Emir Granov. On, zapravo, u ime investitora iz Dubaija vodi i projekat Crni Vrh. I na tom projektu je angažirana firma u vlasništvu porodice Saše Spasojevića koji je, rekosmo, kum advokata Zlatka Ibrišimovića i koji je, barem prema prepisci iz aplikacije Sky, bio posrednik u prebacivanju “sumnjivih” stvari iz Dubaija u Sarajevo. Za početak – skupocjeni satovi.
“Edina Gačanina poznajem otkad je imao deset godina”, reći je sarajevski biznismen Gordan Memija za source.ba.
Ranije će na Općinskom sudu u Sarajevu reći da poznaje dobro Gačaninovu majku, te da zna da se Edin bavi prodajom “skupocjenih automobila i satova”.
“Dočekao sam ga na aerodromu. I opet bit ga dočekao i ručao s njim”, izjavit će Memija u januaru ove godine.
No, teško da će Edin Gačanin uskoro dolaziti u BiH. U velikoj akciji nekoliko svjetskih policijskih agencija (Od DEA-e do EUROPOL-a), Edin Gačanin je uhapšen u Dubaiju. Akcija je nazvana “Pustinjska svjetlost”.
“Jedan od nizozemskih osumnjičenika iznimno je velika riba”, rekao je agenciju AFP izvor iz EUROPOL-a.
Ta “velika riba” se zove Edin Gačanin Tito. Rođen je u Sarajevu prije četrdeset godina. Njegov otac, Miralem Gačanin, bio je poznati sarajevski kriminalac koji je radio u Nizozemskoj. Edin je godinama jedan od čelnih ljudi “Supet Kartela” kojeg su činili – italijanska Camorra sa Rafaelom Imperialeom na čelu, irska kriminalna grupa okupljena oko porodice Kinahan, marokanska mafija sa Ridouanom Taghijem i kartel Tito i Dino. Ovaj “Super kartel” se, službeno, povezuje sa zapljenom 30 tona kokaina. Kontrolirali su trećinu evropskog narko tržišta.
Ali odakle jedan Bosanac tako visoko u ovom kartelu?
Priča počinje u jednoj vikendici na Grabovičkom jezeru u blizini Jablanice. Edinov otac Miralem Gačanin u Nizozemskoj se povezao sa osobom po imenu Arnoldus Josephus Van Horsen. Ovaj Nizozemac, rođen 1937. godine, u novembru 2010. godine prijavit će svoje boravište na adresi Djevor kod Jablanice. Dvije godine ranije Miralem Gačanin je preminuo i njegove poslove počeo je preuzimati stariji sin Edin. Nizozemac Van Horsen je povezao Edina sa nekoliko bitnih ljudi i posao je krenuo. No, Edinu je trebala vojska.
Sa dvoje italijanskih kolega ovog ljeta ulazim u sarajevsko naselje Boljakovo. U Ulici Smaila Šikala tražili smo – Smaila Šikala. Onaj prvi, po kojem je ulica dobila ime, poginuo je u ratu. Onaj drugi Smail Šikalo je sin od brata ratnoga heroja.
“Đe si, Avdo”, bilo je sve što je Smail Vikalo izgovorio kada smo ga dočekali na ulazu u njegovu kuću.
Smail Šikalo u Sarajevu
Svako naše pitanje ostalo je bez odgovora. No, mnoga su pitanja u životu Smaila Šikala bez odgovora. Bavio se boksom kada ga je prije nekoliko godina u Nizozemsku pozvao njegov komšija iz ulice – Edin Gačanin. Edin ga je, potom, poslao u Peru. U noći između 6. i 7. januara Šikala će gradu Trujillo uhapsiti tamošnja policija. Pokušavao je u Evropu prebaciti ukupno 1,3 tone kokaina koji je na sebi imao oznaku BH.
zaplijenjeni kokain koji je u Evropu trebao prebaciti Smail Šikalo
Šikalo je izveden pred sud u Peruu. Međutim, sudija Luis Perez Leon iz La Libertada odlučio izmijeniti odluku o pritvoru te je osumnjičenog Šikala pustio na slobodu. Kasnije je Ured za kontrolu prekršaja (OCMA) proveo je internu istragu i utvrdio da je sudija napravio brojne propuste prilikom odlučivanja. Šefica OCMA -e, Mariem De La Rosa Bedriñana, izvijestila je da je nakon ocjene sudskog spisa došla do zaključka da je sudija Pérez u donio kontradiktornu i nepravilnu odluku. Ali to u praksi ništa nije promijenilo. Kada je izašao iz pritvora, Smaila Šikala je dočekao kamion i odvezao u nepoznatom pravcu. Nekoliko mjeseci kasnije – osvanut će u Sarajevu kao slobodni građanin.
Njegov drugi komšija, David Cufaj nije bio te sreće. Dvije godine prijea Šikala, u Peruu je uhapšen njegov komšija iz ulice David Cufaj. Peruanskoj policiji bio je poznat po imenu Raul. Cufaj je rođen u Beogradu, ali je odrastao u Sarajevu. I on je bio bokser. Iz Sarajeva je, na poziv komšije Edina Gačanina, otišao u Nizozemsku da “usavršava” boks. Onda je završio u Peruu gdje je u uhapšen. U januaru 2020. godine osuđen na 17 godina zatvora.
U presudi je navedeno da je dvije tone kokaina namjeravao prebaciti za osobu po nadimku “Tito”, koja je finansijer krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Policija u Peruu će tada objaviti i shemu na kojoj je tada nepoznata osoba, sa nadimkom Tito, označena kao vođa organizacije.
Identitet misterioznog Tita otkrio sam u ljeto 2019. godine. U jednom dokumentu nizezemskog tužilaštva pisalo je da kartelom Tito i Dino rukovodi – Edin Gačanin iz Sarajeva. Nakon nekoliko tekstova, tada na Žurnal.info, javio se i sam Gačanin. Putem advokata iz Beča dostavio je tužbu tvrdeći da on nije nikakav narko boss. Općinski sud u Sarajevu će tri godine kasnije presuditi da Tito nije oklevetan. Tako je osvijetljen jedan od najvećih narko bosova u Evropi. I istraga je počela.
Posljednji put Edin Gačanin je u Bosni i Hercegovini bio u jesen 2016. godine. Na sarajevski aerodrom Tito je sletio 15. septembra 2016. godine. Tamo ga je dočekao Gordan Memija. Za te priliku vlasnik Foto Arta je iznajmio dva automobila. Tito je smješten u Hotelu Bristol. Kako bi se osjećao što ugodnije, Specijalna jedinica FUP-a, “posudila je” svoje vođi kartela. Edina Gačanina su, tokom boravka u BiH i Hrvatskoj, čuvali specijalci Dražen Čobović, Senad Kadić, Aldin Ćatić, Emir Druškić, Dženis Kadrić i Ibrahim Miladin.
Gordan Memija je, prema istrazi i vlastitom priznanju, dočekao Edina Gačanina i iznajmio mu automobile i hotelsku sobu, a pripadnici FUP-a su ga čuvali. Među federalnim policajcima koji su čuvali Edina Gačanina Tita u Sarajevu bio je i Dražen Čobović. U pitanju je prijatelj Elmedina Konakovića i Gordana Memije koji je s njima putovao i na hadž.
Elmedin Konaković, Dražen Čobović i Gordan Memija
Dražen Čobović će kasnije napustiti FUP i otići u Dubai gdje je bio čuvac Edina Gačanina Tita. Tamo će se zaputiti još dvojica pripadnika Specijalne jedinice FUP-a – Ibro Miladin i Dženis Kadrić. I Miladin je prijatelj Konakovićevog kuma – Gordana Memije.
Ibro Miladin i Gordan Memija
“Poznajem ga kao džudistu”, reći će Memija za source.ba.
Miladin nije bio jedini džudista koji je bio “tjelesna straža” narko bosa Edina Gačanina. U Dubai je otputovao i džudista iz Bihaća Harun Sadiković, kojem je mentor bio Branislav Crnogorac, savjetnik federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. U Dubiju su, dakle, sa Edinom Gačaninom mjesecima ili godinama živjela trojica bivših pripadnika Specijalne jedinice FUP-a kojom godinama rukovodi Mustafa Selmanović, kućni prijatelj federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampere.
Dražen Čobović, Mustafa Selmanović i Ibro Miladin
Dvojica od trojice sa ove fotografije bili su pratioci Edina Gačanina Tita. Istina, Dražen Čobović se kratko zadržao i kada je vidio o čemu se radi, pobjegao je iz Dubaia. No, Ibro Miladin je ostao do kraja uz nedavno uhapšenog šefa. Sa Miladinom je ostao i bivši specijalac Dženis Kadrić.
Ibro Miladin, Tito Gačanin, Dženis Kadrić i Harun Sadiković
U znak zahvalnosti za angažman pripadnika FUP-a, Edin Gačanin je odlučio prije nekoliko godina donirati opremu za Specijalnu jedinicu. Donacija je obavljena premo kabineta ministra Aljoše Čampare. Dio PDV-a za ovu donaciju platila je Vlada Kantona Sarajevo, iako je oprema donirana federalnom nivou vlasti. Jedan komplet uniformi zadužio je i federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara, što je utvrđeno i internom istragom Federalne uprave policije.
Istraga u ovom predmetu nedavno je ponovo aktivirana i saslušano je nekoliko svjedoka koji su potvrdili da je Gačanin donirao keš, a taj novac je iskorišten da se preko jedne sarajevske firme nabave skupocjene uniforme. Tito je, inače, veći dio svojih poslova plaćao kešom. Tako je, prema dokumentima Istrage i nalazima i Sky aplikacije, bivši pripadnik Specijalne jedinice – Dženis Kadrić namjeravao u BiH unijeti 400 hiljada maraka koje je dobio od Tita. Taj novac, otkriveno je tokom istrage, trebao oprati preko sarajevskog advokata Zlatka Ibrišimovića.
“Želim da kupim stan. Imam određeno pokriće za novac ne želim da ugrožavam svoju situaciju zbog ljudi sa kojima radim”, glasila je poruka koju je Dženis Kadrić, pratilac Edina Gačanina Tita, u januaru prošle godine putem Sky aplikacije poslao advokatu Zlatku Ibrišimoviću.
Denis Kadrić je nekoliko puta dolazio u BiH. Hapšen je zbog nasilničkog ponašanja, ali nikada nije završio u zatvoru. Svaki put se vraćao Edinu Gačaninu Titu, narko bosu iz Sarajeva koji je kontrolirao trećinu kokainskog tržišta u Evropi.
O međunarodnim poslovima Edina Gačanina Istraga će pisati u narednim danima.
Nešto malo prije podne izašao je iz porodične kuće u Sarajevu i zaputio obližnji frizerski salon. Ali i prije ove srijede, Smail Šikalo je slobodno šetao glavnim gradom BiH. Išao je u teretanu, družio se s prijateljima. On je, zapravo, slobodan čovjek otkako je u 25. juna ove godine, pod svojim imenom i prezimenom, došao u BiH gdje je i rođen. Pravosuđe južnoameričke države Peru sumnjiči ga da je u januaru 2019. godine u Evropu pokušao prokrijumčariti oko 1,3 tone kokaina.
Smail Šikalo u Sarajevu (Septembar 2021.)
Objavili smo na Istraga.ba da je u januaru ove godine sudija Luis Perez Leon iz La Libertada odlučio izmijeniti odluku o pritvoru te je osumnjičenog Šikala pustio na slobodu. Kasnije je Ured za kontrolu prekršaja (OCMA) proveo je internu istragu i utvrdio da je sudija napravio brojne propuste prilikom odlučivanja. efica OCMA -e, Mariem De La Rosa Bedriñana, izvijestila je da je nakon ocjene sudskog spisa došla do zaključka da je sudija Pérez u donio kontradiktornu i nepravilnu odluku. Ali to u praksi ništa nije promijenilo. Kada je izašao iz pritvora, Smaila Šikala je dočekao kamion i odvezao u nepoznatom pravcu. Policijski izvori iz Perua, prenijet će nam kolege iz tamošnjeg lista El Comercio, sumnjaju da je Šikalo prvo otišao u Ekvador, a onda je krenuo dalje. U BiH je stigao 25. juna 2021. godine, a fotografije su snimljene u srijedu, 1. septembra.
Smail Šikalo je uhapšen u noći između 6. i 7. januara 2019. godine. Tokom policijske u peruanskom gradu Trujillo zaplijenjeno je 800 paketa kokaina hidrohlorida.
Osim Šikala, uhapšen je i jedan državljanin Perua. Paketi kokaina nosili su oznaku BH, a pošiljka je morskim putem trebala biti prebačena do Evrope, odnosno Nizozemske. Nedugo nakon toga policija je uhapsila još tri osobe koje su bile povezane sa Šikalom te je zaplijenjeno dodatnih 400 kilograma kokaina, dok je Flavio Abanto u čijoj je kući živio Šikalo – pobjegao policiji. Tada je saopćeno da je ova grupa u Evropu namjeravala prebaciti ukupno 1,3 tone kokaina.
kokain zaplijenjen u Peruu sa oznakom BH
Dvije godine prije bh. državljanina Šikala, u Peruu je uhapšen njegov komšija i poznanik iz Sarajeva David Cufaj. Peruanskoj policiji bio je poznat po imenu Raul. Cufaj je rođen u Beogradu, ali je odrastao u Sarajevu, u istoj ulici kao i Smail Šikalo. David Cufaj zvani Raul trenutno je na izdržavanju kazne u Peruu. On je u januaru 2020. godine osuđen na 17 godina zatvora. U presudi je navedeno da je dvije tone kokaina namjeravao prebaciti za osobu po nadimku “Tito”, koja je finansijer krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Tito se nalazi na vrhu sheme ove organizirane kriminalne grupe koju je napravila policija u Peruu.
shema peruanske policije: “Tito” na čelu kartela
Prema dokumentima nizozemskog pravosuđa, Tito je nadimak Edina Gačanina. I on je rođen u Sarajevu i svoj životni put je započeo u ulici koja će kasnije dobiti ime po ratnom heroju i zlatnom ljiljanu Smailu Šikalu, inače, stricu Smaila Šikala koji je osumnjičen za krijumčarenje kokaina u Peruu. Iz iste ulice je i Mirza Gačanin, stic Edina Gačanina koji je prošle godine uhapšen u Nizozemskoj zbog sumnje da je oprao najmanje pet miliona eura stečenih prodajom kokaina. Ove godine Mirza Gačanin je pušten iz pritvora u Bredi i određene su mu mjere zabrane. No, istraga protiv njega se nastavlja. Edin Gačanin Tito pod istragom je američke DEA-e. Njegov kartel, prema dokumentima nizozemskog tužilaštva, dovodi se u vezu sa najmanje 15 tona kokaina zaplijenjenog širom svijeta.
dokument nizozemskog tužilaštva
Edin Gačanin Tito je proteklih godina živio u Dubaiju. Policija u Peruu više puta je registrovala njegov ulazak u tu državu. sumnja se da je upravo on obezbijedio novac kojim je podmićen sudija Luis Perez Leon koji je nezakonito pustio Smaila Šikala da se brani sa slobode. Zbog odluke u predmetu Šikalo, ovaj sudija je, rekosmo, suspendovan na šest mjeseci. Krajem jula ove godine peruansko je pravosuđe saopćilo da je raspisalo potragu za Šikalo. No, prema informacijama Istrage, potraga se odnosi samo na državu Peruu jer je neko u toj državi napravio “previd” zbog čega nije raspisana međunarodna Interpolova potjernica. Šikalo se, zato, može slobodno kretati i van granica BiH. Za sada je, međutim, utočište pronašao u Sarajevu, kao i nekoliko bivših pripadnika Federalne uprave policije koji su bili lična pratnja vođe kartela Edina Gačanina Tita. Šef kartela je posljednji put u BiH bio u septembru 2016. godine i domaćin mu je bio biznismen Gordan Memija koji je, svjedočeći na Općinskom sudu u Sarajevu, priznao svoje kontakte sa Edinom Gačaninom Titom.
sudski zapisnik saslušanja Gordana Memije
“Nije moj prijatelj, poznanik je. Vidio sam ga kada je došao u Sarajevo, prije četiri-pet godina. Ja sam ga sačekao na aerodromu u Sarajevu. Rentao sam automobile tada. Na moju firmu bilo je korištenje tog automobila. Nisam ja iznajmio hotelsku sobu za njega, samo sam rezervisao u Hotelu Bristol. Edinova majka je moja prijateljica i zamolila me je, kad čovjek dođe ovdje, da mu pomognem dvije, tri stvari i to sam uradio. Da mu pomognem oko dočeka, da rezervišem hotel i auto i predlaganja eventualno nekog projekta, odnosno investicija, ali ništa nije realizovano”, kazao je Memija, svjedočeći na Općinskom sudu u Sarajevu.
No, unatoč tome, sutkinja Općinskog suda u Sarajevu Naida Tabaković, slično kao i njen kolega iz Perua, presudila da je u korist Titovog “poznanika” Gordana Memije, ustvrdivši da je on oklevetan zbog toga što je dovođen u vezu sa šefom narko kartela, iako je ovaj sarajevski biznismen te veze priznao, svjedočeći u njenom prisustvu.
Inače, bh. pravosuđe već godinama posjeduje dokumente o vezama pojedinih biznismena sa ovim kartelom, ali niko do sada nije procesuiran. Veći dio predmeta o pranju novca nalazi se u Tužilaštvu BiH, kod državnog tužitelja Olega Čavke. Ishod – poznat.
Kada humanizirate ženu koja neće da hapsi izvršioce genocida, a istovremeno satanizirate čovjeka zbog toga što je zabranio negiranje genocida, onda ne možete biti niko drugi nego – Senad Hadžifejzović.
Kada vas povede mržnja, a ne razum, kada vam riječ “profesija” postane opravdanje za sva sranja koja izgovorite u živom tv prijenosu, kada uzmete stotine hiljada od SDA-ovih (javnih) preduzeća pa glumite profesionalca, kada ne plaćate struju pa optužite druge zbog toga što su vam je isključili, kada napravite medijski slučaj “Ramiz Dž” samo zato što niste dobli kredit, kada umislite da ste istorijska ličnost i odete da klečite ispred Aleksandra Vučića pa zauzvrat dobijete pokrovitelja pod imenom Telecom Srbije, kada sve druge koji ne misle kao vi proglasite “botovima” a samo sebe profesionalcem, kada mislite da ste veliki zbog toga što kolegu koji vam ukaže na greške “prekrstite u žensko”, kao da u tome ima nešto uvredljivo, kada vam je normalno da od dvoje mrtve djece pravite živi štit glavnoj državnoj tužiteljici, kada donesete tek rođenu bebu da s njom pozirate pred kamerama, kada od sebe pravite žrtvu sistema koji vas je decenijama stvarao i kojeg ste i vi stvarali, kada mislite da je vaših sat-dva bitnije od stotina sati drugih novinara, onda se jedino možete zvati Senad Hadžifejzović.
“Ooo”, kako je samo bila divna fotografija koju je “sasvim spontano” Senad Hadžifejzović u svojoj emisiji pokazao gledateljima dok je u studiju sjedila Gordana Tadić, glavna tužiteljica iz ulice Alije Izetbegovića.
“Pa, gdje ste našli ovu sliku”, upitat će ozarena tužiteljica. (1.08.20)
“OZNA”, odgovorit će domaćin, vidno sretan što je usrećio “djevojku sa slike”.
Ima stotinu pitanja koja “medijski profesionalac” iz CD-a nije postavio tokom intervju sa Gordanom Tadić. Ali to je njegovo pravo i niko mu ne može niti treba zabraniti da “humanizira” glavnu tužiteljicu koja za osam godina mandata nije podigla nijednu optužnicu protiv zločinaca koji su četiri godine snajperima i granatama ubijali djecu držeći Sarajevo pod opsadom, koja je započela onog dana kada je Senad Hadžifejzović “odvezao” svoj istorijski dnevnik. I zbog tog dnevnika svi ga moraju poštovati. Ali na osnovu tog dnevnika on nema pravo da svima drugima vrijeđa inteligenciju.
“Skandalozan oproštajni, posljednji intervju Inzka”, senzacionalno opisuju na portalu Face TV-a Hadžifejzovićev intervju sa odlazećim visokim predstavnikom Valentinom Inzkom.
Ko je gledao, a ja sam ključne dijelove dvaput gledao, dobro zna ko je to bio skandalozan. Čak ni uvijek staloženi Valentin Inzko nije ima strpljenja za Hadžifejzovićev “profesionalizam”. Jer nema logike, je li tako, da bilo ko ko sebe smatra “zastupnikom obespravljenih”, propituje motive zbog kojih je neko nametnuo zakon o negiranju genocida. Ko je gledao, a ja sam pažljivo gledao ključne dijelove ovog intervjua i prethodne intervjue, zna da je Senada Hadžifejzovića i njegovu Face TV više uznemirio Inzkov zakon nego Dodikova izjava o praznim tabutima u Potočarima.
Kada vam čovjek ukaže povjerenje i nakon dvanaestogodišnjeg mandata dođe u vaš studio da vam da oproštajni intervju, a vi 43 minute i 9 sekundi potrošite govoreći o sebi i svom profesionalizmu, onda možete biti samo Senad Hadžifejzović. Čovjek kojeg je pregazilo vrijeme. Novinar koji je imao istorijsku ulogu u aprilu i maju ’92. godine. Ali, reći će američki general George Patton, “ako si prolijevao svoju krv za ovu zemlju da bi to kasnije do smrti naplaćivao, reci koliko ta ljubav košta da je platimo i kupi prnje odavde, idi tamo gdje se domovina može kupiti za novac”.
U sjeni dešavanja oko Ustavnog suda BiH, Milorad Dodik i Dragan Čović pripremaju novi udar na pravosuđe Bosne i Hercegovine. Krajnji cilj je oteti Sudu BiH nadležnost da sudi za kriminal na nivou entiteta, odnosno za kriminal počinjen u entitetskim institucijama.
“Zakazujem”, napisala je prošle sedmice predsjednica Ustavnog suda BiH Valerija Galić, “136. plenarnu sjednicu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine”.
Pod tačkom IV (četiri) dnevnog reda bit će razmatran i predmet U-15-20. U pitanju nje zahtjev Borjane Krišto (u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajuća Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, a danas predsjedavajuće Vijeća ministara BiH) za ocjenu “ustavnosti člana 9. stav (1), člana 10. stav (4) i člana 11. stav (1) točka b) Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine”.
Borjana Krišto traži od Ustavnog suda ukidanje apelacione nadležnosti Suda BiH. Ukoliko Ustavni sud to prihvati, Sud BiH bi u svim predmetima mogao odlučivati samo kao prvostepeni sud i, do eventualnog osnivanja novog suda, nijedna donesena odluka na državnom sudu ne bi bila pravosnažna.
“Poštovani, sukladno Ustavu BiH, članak VI.3.a) Ustava BiH, dostavljam Vam Zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o Sudu BiH i to odredbe članka 9. stavak (1), članka 10. stavak (4), i članka 11 stavak (1), točka b)”, navedeno je u dopisu Borjane Krišto dostavljenom Ustavnom sudu BiH 17. decembra 2020. godine.
Članom 9. Zakona o Sudu BiH propisana je apelaciona nadležnost.
“Sud je nadležan da odlučuje po: a) žalbama protiv presuda ili odluka koje donese Krivično odjeljenje ovog suda; b) žalbama protiv presuda ili odluka koje donese Upravno odjeljenje ovog suda; c) vanrednim pravnim lijekovima protiv pravosnažnih odluka koje su donijela odjeljenja Suda, osim zahtjeva za ponavljanje postupka”, piše u članu 9. čiju ustavnost Borjana Krišto osporava.
U obrazloženju njenog zahtjeva za ocjenu ustavnosti piše da odredbe Zakona o Sudu BiH nisu u skladu s Ustavom, Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i odredbama Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Tim odredbama je, naime, propisano dvostepeno odlučivanje u svim predmetima. Borjana Krišto smatra da Sud BiH ne može odlučivati i po žalbama, jer predsjednik Suda ima zakonsko pravo da sudije raspoređuje u odjeljenje koje on želi.
“Stranke koje sudjeluju u postupcima pred Sudom BiH imaju pravo žalbe na odluke koje donese odjeljenje Suda BiH i time je djelomično ispunjen princip dvostupnosti, ali nemaju pravo da o njihovim žalbama odlučuje viši sud već samo jedno odjeljenje istoga suda. Da bi se u potpunosti zadovoljio princip dvostupnosti, Apelaciono odjeljenje bi se trebalo organizirati kao poseban viši sud”, obrazložila je Krišto.
Dakle, na Plenarnoj sjednici Ustavnog suda BiH zakazanoj za četvrtak i petak, sudije će odlučiti da li je Zakon o Sudu BiH u skladu sa Ustavom BiH. Predsjednica Ustavnog suda BiH bi, prema informacijama Istrage, trebala glasati za prihvatanje zahtjeva Borjane Krišto. Predsjednicu bi trebao pratiti i potpredsjednik Zlatko Knežević, sudija Ustavnog suda BiH koji dolazi iz RS. Od dvoje sudija, Seade Palavrić i Mirsada Ćemana. traži se izuzeće, jer su oni, kao zastupnici u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH glasali za ovaj Zakon, pa bi njihovo eventualno postupanje, smatra rukovodstvo Ustavnog suda BiH, bilo sukob interesa. No, bez obzira na izuzimanje Ćemana i Palavrićeve, ključnu ulogu bi trebali imati međunarodni suci. Od njih troje bilo bi dovoljno da glasa dvoje. U tom slučaju predsjednica US Valerija Galić mogla iskoristiti pravo duplog glasa što bi dovelo do proglašavanja pojedinih odredaba Zakona o Sudu BiH – neustavnim. Na taj način bi apelaciona nadležnost Suda BiH, faktički, bila ukinuta, a Parlament BiH bi dobio zadatak da osnuje apelacioni sud, odnosno, usvoji zakon o sudovima BiH, koji bi zamijenio Zakon o Sudu BiH.
Dan uoči odluke Ustavnog suda BiH, u Sarajevu je boravila generalna direktorica za Evropu u Službi za vanjske poslove Evropske unije Angelina Eichhorst. Sa njom su bili zvaničnici vladajuće koalicije. Nakon sastanaka sa zvaničnicom iz EU, Milorad Dodik su saopćili jednu identičnu rečenicu.
“HDZ BiH apelira da se, bez odlaganja, hitno usvoji zakon o sudovima Bosne i Hercegovine”, saopćeno je iz te stranke.
I predsjednik RS Milorad Dodik je na konferenciji za novinare u Istočnom Sarajevu rekao da je spreman podržati tri “evropska” zakona među kojima je zakon o sudovima BiH.
Na prvi pogled, Dodik i Čović se zalažu za reformske zakone. Međutim, suština je malo drugačija. Novi zakon o sudovima koji priprema Ministarstvo pravde BiH (kadar HDZ-a) zapravo predviđa da se državno pravosuđe protjera iz entiteta. Tako bi, recimo, u zakonu bilo navedeno da su sudovi na nivou BiH (Sud BiH i Apelacioni sud BiH) nadležni samo za kriminal počinjen u oba entiteta ili u jednom od entiteta i Brčko distriktu. To suštinski znači da kriminal u, recimo, institucijama RS, ukoliko se ne povezuje sa kriminalom u Federaciji, ne bi mogao biti procesuiran na Sudu BiH. Pojednostavljeno, slučaj Respiratori nikad ne bi mogao biti procesuiran na nivou pravosuđa BiH.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...