Pripadnici SIPA-e od jutros pretresaju nekoliko lokacija na području Srebrenice i Tuzle, saznaje Istraga.ba. Pretresi se vrše i u prostorijama Opštine Srebrenica. Akcija je usmjerena protiv osoba osumnjičenih za izborne prevare. Prema informacijama Istrage, za sada su osumnjiučene tri osobe i to predsjednik Opštinskog odbora SDP-a BiH u Srebrenici Bego Bektić te Enver Hamzić i Muamer Sandžić. Oni su, sumnja Tužilaštvo BiH, ukrali identitet više osoba bošnjačke nacionalnosti koje su, potom, fiktivno prijavili u Srbiji za glasanje putem pošte. Sve je to urađeno, saznaje Istraga, kako bi se obezbijedili glasovi za Mladena Grujičića u utrci za načelnika, te za SDP čiju je listu nosio osumnjičeni Bego Bektić.
Sandžić, Bektić i Hamzić su, tako, ukrali identitete Time, Hanije i Lejle Salkić koje žive u Srebrenici, nakon čega su ih prijavili za glasanje u Srbiji. Osim toga, osumnjičena trojka je ukrala identitet i tri člana porodice Pašalić koji žive u Holandiji. I oni su prijavljeni za glasanje putem pošte iz Srbije. Bego Bektić je, utvrdili su istražitelji SIPA-e, preko Sevleta Alića pribavio kopije ličnih karata četiri člana porodice Delić koji žive u Njemačkoj, te ih je registrovao u Srbiji. Predsjednik srebreničkog SDP-a osumjičen je da je ukrao identitet Rame Alića, Pembe Alić, Himze i Ramiza Avdića, Šefika Alića, Bajre Zukanovića i drugih srebreničkih Bošnjaka koji žive u Francuskoj, Americi i Danskoj. Sve ih je, potom, prijavio na fiktivne adrese u Srbiji kako bi sebi, kao kandidatu za odbornika u Skupštini Opštine Srebrenica, te Mladenu Grujičiću, kao kandidatu sa načelnika Srebrenice, obezbijedio sigurne glasove.
Podsjećamo, SDP BiH je jedina partija sa sjedištem u Sarajevu koja nije podržala kandidaturu Alije Tabakovića za načelnika Srebrenice. Sve vrijeme Bektić i njegovi aktivisti radili su za Mladena Grujićića, što potvrđuju i rezultati na biračkom mjestu u Sućesci, rodnom selu predsjednika OO SDP Srebrenica.
Tamo je, naime, Alija Tabaković osavojio 276 glasova, dok je Grujićić dobio devetnaest glasova. Stranke koje su podržale Mladena Grujičića, (SNSD i DNS) u Sućesci su osvojile svega četiri glasa ili petnaest glasova manje od srpskog kandidata za načelnika Mladena Grujićića. Za te je glasove otvoreno agitovao Bego Bektić, čiji je SDP u Sućesci osvojio 32 glasa.
Slična situacija je i na izbornom mjestu Osatica. Tamo je Alija Tabaković osvojio 114 glasova, dok je Mladen Grujičić osvojio 56 glasova.
Ukoliko se zbroje glasovi svih stranaka iz RS-a, dolazi se do broja 56, što znači da su stranke pratile svog kandidata. Međutim, “probosanske” stranke su osvojile više glasova od Alije Tabakovića, jer je deset listića na kojima su bili kandidati za načelnika – proglašeno nevažećim. Kada su u pitanju listići za Skupštinu opštine, nevažeća su u Osatici bila samo četiri. Dakle, deset osoba je poništilo listiće za načelnika Opštine Srebrenica. SDP BiH na tom je mjestu osvojio jedanaest glasova, dok je deset preferencija osvojio kandidat Enver Hamzić, SDP-ov kandidat za odbornika kojem su pripadnici SIPA-e jutros upali u kuću zbog sumnje u izborne prevare.
Predsjednik OO SDP BiH Bego Bektić posljednjih mjeseci uopće nije skrivao svoju bliskost sa načelnikom Opštine Srebrenica Mladenom Grujičićem. Bektić trenutno obavlja funkciju načelnika Odjeljenja za društvene djelatnosti u Opštini Srebrenica.
Hrvatska firma Scout izuzela je u četvrtak iz kasarne Oružanih snaga BiH u Kozlovcu kod Tuzle 26 topova ZIS i 3,3 miliona metaka 7,62, saznaje Istraga.ba.
Topovi i municija izuzeti su na osnovu Zaključka Općinskog suda u Tuzli kojim je, faktički, naređena zapljena oružja kako bi se ispoštovala ranija presuda Suda BiH u slučaju Scout protiv Ministarstva odbrane BiH.
“Određuje se provođenje prinudnog izvršenja za dan 30.11. na licu mjesta u Tuzli, Kasarna HKG i skladište oružja i municije Kozlovac. PRinudno izvršenje će se provesti na taj način što će se tražiocu izvršenja (Scout) predati u posjed zamjenjivih pokretnih stvari – top 76 mm M 42 ZIS, 26 komada i municija – metak 7,62 x 39, obični bojevi u količini od 3.386.115 komada”, navedeno je u dokumentu Općinskog suda BiH.
Ovo je, faktički, nastavak izuzimanja oružja i municije uglavnom iz kasarni smještenih u kantonima gdje većinski živi bošnjačko stanovništvo.
Podsjetimo, u avgustu ove godine iz kasarne u Bihaću izvučene su veće količine oružje koje su prebačene u Hrvatsku. U pitanju su, također, bili topovi kao i drugo oružje. Tada su reagirali i zvaničnici USK.
“S obzirom na to da se oružje u velikim količinama izvlači iz navedene kasarne, građani su ukazali da ih to podsjeća na princip izvlačenja oružja iz kasarni iz BiH početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, a svi znamo da je to bio početak scenarija okončanog genocidom u Srebrenici i pokušajem istrebljenja Bošnjaka i u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. Mi ne možemo zanemariti činjenicu da su teritorijalni integritet i suverenitet BiH na stalnom udaru secesionističkih politika i da se Bošnjacima otvoreno prijeti novim genocidom. Ako u obzir uzmemo brojne primjere nasrtaja na državu BiH i Bošnjake, uključujući i najsvježiji slučaj brutalnog premlaćivanje maloljetnika u Osmacima, povratnika u RS, mi na vijest o izvlačenju oružja iz BiH pod misterioznim okolnostima ne možemo ostati slijepi, gluhi i nijemi. Zbog toga smo od državnih institucija zatražili pojašnjenje zbog čega se tolika količina naoružanja i po čijem nalogu kao i pod čijom kontrolom izvlači iz kasarne „Adil Bešić“ u Bihaću i izvozi iz BiH.”, saopćio je u avustu premijer USK Mustafa Ružnić.
Reagirao je tada i ministar odbrane BiH Zukan Helez koji je objasnio zbog čega se izvozi ovo oružje.
“Razlog za prebacivanje oružja je nalog suda da stari ugovor o prodaji, od prije 25 godina, konačno bude realizovan. To je firma ‘Scout’ kupila 1998, davno prije mene, i poslije toga je napravljen aneks na ugovor sa Selmom Cikotićem kad je bio ministar. Mi smo to sudu predali i sud je potvrdio da mi to moramo dati. Vještak Berko Zečević je tačno utvrdio šta treba da se ne bi slučajno uzelo nešto što ne treba. To je rusko naoružanje i oprema, toga se moramo osloboditi ako hoćemo u NATO savez. Treba da uvozimo oružje kompatibilno sa njihovim standardima. Isto tako, nakon par godina, ako se toga ne riješimo, istekne mu rok kao i hrani i lijekovima. U tom slučaju ga moramo uništiti i em nemamo ništa od toga, još i platimo da se to uradi”, kazao je Helez u avgustu ove godine.
Bivšem ministru odbrane Selmi Cikotiću upravo se sudi zbog slučaja Scout. U utorak bi Sud BiH trebao izreći prvostepenu presudu u ovom slučaju.
Optužnica tereti Cikotića da je u periodu od 2009. do 2011. godine – u dogovoru s drugim licima, s ciljem pribavljanja koristi – iskoristio službeni položaj i pogodovao firmi “Scout” iz Zagreba.
Kako se navodi, Cikotić je, protivno Sporazumu o konačnom raspolaganju svim pravima i obavezama nad pokretnom imovinom iz 2008. godine i odlukama Predsjedništva BiH, donio i potpisao dvije odluke o odobravanju isporuke, odnosno zamjene roba, te četiri rješenja o isporuci municije. Prema optužnici, on je zaključio četiri aneksa na osnovne ugovore o prodaji neperspektivnog naoružanja i municije zaključene 2003. i 2004. godine.
Nacional je protekle sedmice doznao da je N1 BiH, bosanskohercegovačka podružnica jedne od najvjerodostojnijih televizija u regiji, prvi put u svojoj povijesti podlegao autocenzuri: bosanskohercegovačka redakcija N1 u rujnu je “bunkerirala” svoju već snimljenu istraživačku emisiju o predsjedniku HDZ-a BiH Draganu Čoviću, objkavio je zagrebački Nacional u svom današnjem izdanju.
Riječ je, kako piše autor Boris Pavelić, bez ikakve sumnje, o uređivačkom propustu kakav se na N1 BiH ne pamti, a koji biva još i težim kada se zna da je, s cenzurom emisije o Čoviću ukinut i cijeli dotad vrlo uspješan istraživački serijal “Ispod površine” u sklopu kojega je spomenuta emisija i snimljena, i to usprkos činjenici da su prethodne emisije tog serijala o Miloradu Dodiku ili smijenjenom direktoru Obavještajno-sigurnosne agencije BiH Osmanu Mehmedagiću, na primjer – doživjele visoku gledanost i pohvale kako gledateljstva tako i uredništva i uprave N1 BiH.
“Nakon što je glavni urednik Nacionala Berislav Jelinić u kolovozu dao izjavu bosanskohercegovačkoj redakciji N1 televizije za emisiju o Draganu Čoviću, Nacional je želio doznati zašto taj rad nije objavljen ni tri mjeseca nakon predviđenog emitiranja u rujnu. Autor serijala i emisije Boris Brezo potvrdio je Nacionalu da je emisija snimljena, ali nije emitirana, no odbio je iznijeti pojedinosti slučaja. Nacional je zato proteklog tjedna razgovarao s više izvora s televizije N1 BiH, koji su željeli ostati anonimni, ali i s ostalim sugovornicima u toj nikad objavljenoj emisiji. Riječ je, doznali smo, o emisiji u kojoj je autor, na temelju dostupnih sudskih i službenih dokumenata i izjava relevantnih sugovornika – političara, novinara i politologa – istražio i analizirao pravosudne, političke i moralne kontroverze te političku moć predsjednika HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora Dragana Čovića, najmoćnijeg hrvatskog političara u BiH te jednog od najmoćnijih političara u susjednoj zemlji. Nije bila riječ o istraživačkoj emisiji u doslovnom smislu, jer se u njoj ne otkrivaju nove informacije i ne iznose nedokazane indicije koje bi mogle biti predmet sudskih tužbi: riječ je o sažimanju i preglednom ali informativnom prikazu poznatih, ali rjeđe spominjanih detalja Čovićeve političke karijere koju prate brojne kontroverze: autor je, na primjer, podsjetio kako su u jednom od više sudskih predmeta protiv Dragana Čovića, nakon što je nepravomoćno osuđen na pet godina zatvora, sudski dokazi misteriozno nestali u prijevozu iz zgrade Suda BiH u zgradu kantonalnog tužiteljstva, pa je oslobođen zbog nedostatka dokaza; emisija se bavila i činjenicom da je tužitelj Zdenko Kovač u jednom predmetu protiv Čovića optužnicu napisao nakon što je nastupila zastara, pa je takva optužnica, naravno, na sudu odbačena – a danas je isti taj Zdenko Kovač glavni tužitelj u Hercegovačko-neretvanskoj županiji. Neobjavljena emisija o Čoviću bavila se i aktualnom temom energetskih odnosa u BiH, takozvanom “južnom interkonekcijom”, odnosno, osnivanjem tvrtke koja bi ubuduće, nakon što bude izgrađena potrebna infrastruktura, trebala voditi lukrativan posao uvoza plina s krčkog LNG terminala u BiH preko većinski hrvatskih područja te zemlje. Emisija o Draganu Čoviću, dokazuje Nacional, produkcijski je bila kvalitetnija od svih dosadašnjih pa se cijela redakcija N1 BiH televizije radovala njezinu objavljivanju, tim više što je prethodna istraživanja tog serijala o najvećim kontroverzama u BiH gledateljstvo primalo s velikim interesom i pohvalama”, piše Nacional.
Emisija, međutim, nije bila objavljena krajem rujna, kako je bilo planirano, da njome započne ovogodišnja sezona N1 BiH televizije. Zašto, nitko nije znao. Prve jasnije informacije o tome, prema prošlotjednim saznanjima Nacionala, glavni urednik N1 BiH Amir Zukić iznio je na sastanku cijele redakcije N1 BiH 21. studenoga, jednome od redovitih sastanaka koje uredništvo te kuće održava s vremena na vrijeme.
“Na tom sastanku Zukić je javno rekao da je “board zabranio” emisiju o Čoviću, što je izazvalo revolt velikog broja zaposlenih na N1 BiH koji su zahtijevali da Zukić objasni razloge zabrane. Zukić je prenio kako “board” emisiju smatra “jednostranom” te da bi Čović zbog nje mogao tužiti N1 BiH, a ta je tvrdnja, pak, izazvala još veće nezadovoljstvo pa su novinari i zaposlenici od Zukića zahtijevali da se, kao glavni urednik, izjasni što misli o emisiji. Odgovorio je da ga je “stid što emisija nije išla”, a na pitanje vjeruje li tome što je board N1 BiH rekao, odgovorio je niječno i dodao kako misli da je trebalo objaviti emisiju.Nacional je zamolio Zukića da objasni zašto emisija nije objavljena. Odgovorio je ovako: “Uredničko vijeće procijenilo je da novinarsko istraživanje za tu konkretnu emisiju nije zadovoljilo profesionalne standarde N1 BiH i uredničke kriterije koje slijedimo.” Nacional je tražio da Zukić objasni tko je, imenom i prezimenom, u “uredničkom vijeću” N1 BiH, ali nije nam odgovorio. Izvori Nacionala kažu da takvo tijelo ne postoji u redakciji N1 BiH u Sarajevu pa je moguće samo to da je riječ o Upravi United Medije, tvrtke vlasnice N1 televizije i još niza moćnih televizija u regiji kojoj je sjedište u Švicarskoj. Članovi Uprave su, kako stoji na webu United Medije, Aleksandra Subotić, Dirk Gerkens, Srđan Ćirović, Ivan Krstić, Ivana Galić Baksa, Srečko Husnjak, Veljko Smiljanić, Ralf Manthey i Pavel Blagov. Nacional je pitanja o zabrani emisije poslao i upravi United Medije, ali odgovore nismo dobili.
U odgovoru Amira Zukića dalje stoji ovako: “Upravo zahvaljujući objavljivanju provjerenih, točnih i kredibilnih informacija, N1 BiH u BiH već godinama ima status medija kojem publika najviše vjeruje. Najgledaniji smo news televizijski kanal i drugi najposjećeniji portal u državi. U produkciji emisije o Čoviću nismo uspjeli dobiti dokaze kojima bismo ispoštovali vlastite uredničke kriterije. Odlučeno je da ne objavljujemo sadržaj koji bi mogao nanijeti štetu reputaciji Ni BiH i izložiti nas riziku sudskog procesa. O Čoviću, kao i ostalim bh. političkim liderima, objavili smo bezbroj priloga i emisija, ali samo kad smo bili sigurni da govorimo istinu. U više od devet godina djelovanja našeg medija nije se desila nijedna presuda protiv N1 BiH, što je dovoljna ilustracija da su istina i profesionalizam glavne vodilje u našem radu”, kazao je Zukić, dodajući kako je sve to “rekao i pred redakcijom, jer o svemu uvijek otvoreno razgovaramo”.
Nacional je sa Zukićem htio provjeriti i neslužbena nagađanja da je emisija zaustavljena zato što uprava United Medije nije htjela riskirati lukrativni ugovor s mobilnim operaterom HT Eronet, za koji nije tajna da je pod osobnim Čovićevim utjecajem. Na pitanje o tome Zukić je odgovorio: “N1 BiH je informativni mediji mi se ne bavimo ugovorima s telekom operaterima. Sve ugovore sklapa United Media, kao medijska grupacija kojoj pripadamo.” Nacional je i HT Eronetu poslao pitanja ima li tvrtka ugovor o suradnji s televizijom N1 BiH i o kakvom je ugovoru riječ. Zanimala nas je financijska vrijednost ugovora, ima li u njemu odredbi koje na bilo koji način utječu na program televizije N1 BiH, a pitali smo i je li HT Eronet ikada i na bilo koji način, službeno ili neslužbeno, tražio da televizija N1 BiH ne objavi istraživačku emisiju o predsjedniku HDZ-a BiH Draganu Čoviću, postavljajući to kao uvjet o kojem ovisi ugovor HT Eroneta i N1 BiH. Rukovoditeljica Odjela za korporativne komunikacije HT Eroneta Mirjana Brkić-Milinković odgovorila je ovako: “HT Eronet nema nikakvu vrstu izravnog ugovora, već samo ugovor o reemitiranju programskog sadržaja na Home.tv platformi s vlasnikom prava za N1 BiH program, a takvih ugovora o reemitiranju programskog sadržaja imamo na desetke sa svim drugim vlasnicima prava. HT Eronet nikada, ni na koji način – ni dosad, a neće ni ubuduće – nije utjecao niti se miješao u uređivačku politiku ijednog medija, pa tako ni televizije N1 BiH ni bilo koje druge televizijske kuće.” Činjenica je, međutim, da Dragan Čović, kao predsjednik stranke članice parlamentarne većine u Federaciji BiH, ima izravan utjecaj na HT Eronet kao predstavnik njegova suvlasnika, Federacije BiH. O tome svjedoči i njegova vlastita izjava od 12. travnja ove godine, objavljena na news portalima u BiH, u kojoj je najavio smjene u upravi HT Eroneta. Stoga mogu biti itekako utemeljene pretpostavke da je N1 BiH odustao od objavljivanja istraživačke priče o Čoviću kako ne bi izgubio važnu mogućnost emitiranja na platformama HT Eroneta”, navedeno je u tekstu Nacionala.
Odgovorarajući dalje na pitanja Nacionala, Amir Zukić kazao je kako su prethodne emisije serijala “Ispod površine”, koje je radio isti autor Boris Brezo, “bile bazirane na činjenicama iz istražnih postupaka ili postojećih sudskih procesa pa su zato i emitirane”, a “odjek je bio sasvim zadovoljavajući”. Upitan je li to prva zabrana neke emisije u povijesti televizije N1 BiH, Zukić je odgovorio: “Nama je Uredničkim smjernicama zabranjeno da objavljujemo neprovjerene informacije i sadržaje za koje nemamo dokaze, tako da zabrana nije termin koji adekvatno opisuje odluku da se u eter ne pusti emisija u kojoj nisu ispoštovani urednički kriteriji koje smo sami sebi postavili. Dešavalo se, naravno, i ranije da ne objavimo pojedine priloge i emisije kad nismo uspijevali dobiti potrebne dokaze tijekom istraživanja ili kad urednički nismo mogli stati iza činjenica nepotvrđenog sadržaja. Svaki medij koji se u svom radu vodi najvišim standardima novinarske profesije mora preuzeti odgovornost za ono što objavljuje. Sloboda i rad bez cenzure krase N1 BiH, ali i profesionalna odgovornost.” Na pitanje je li N1 BiH svjestan reputacijske štete koju izaziva vijest da ne objavljuje vlastitu, već snimljenu emisiju, Zukić je odgovorio: “Upravo zbog potencijalne reputacijske štete za N1 BiH i objavljivanja informacija bez dokaza, emisija nije puštena u program.”
Međutim, izvori s kojima je razgovarao Nacional tvrde kako nije bilo nijednog razloga da se emisija o Čoviću ne objavi: napravljena je na istim profesionalnim načelima kao i sve dosadašnje te je kao i prethodne emisije za koje je autorski tim dobio pohvale i od urednika i od uprave N1 BiH, bila “bazirana na činjenicama iz istražnih postupaka ili postojećih sudskih procesa”. Autor emisije Boris Brezo skrupulozno je doznao i objavio koji su točno dokazi nestali u sudskom procesu te o tome tražio i dobio reakciju nadležnih pravosudnih tijela. Jedan od izvora Nacionala, profesionalac koji je imao uvid u velike dijelove sporne emisije, izjavio je da u njoj “stvarno ne vidi ništa sporno osim što se možda ne bi svidjela Draganu Čoviću”. “Ali je i to upitno jer se, na primjer, vidi da su sudski procesi protiv njega loše pripremljeni, a možda se čak može tumačiti i da su montirani”. Jedan od sugovornika za emisiju, mostarski sociolog i politički analitičar Slavo Kukić, za Nacional je izjavio kako je intervju s njim bio “apsolutno profesionalan”, a trajao je cijeli sat. Naposljetku, emisija završava zaključkom da je Čović, usprkos svemu, bez konkurencije politički voda bosanskohercegovačkih Hrvata, te rečenicom Pere Previšića, predsjednika Čapljinske neovisne stranke, koji ironično ali možda i ne posve ironično-kaže: “Jao nama Hrvatima ako, ne daj Bože, Čoviću nešto bude. Tko će nas onda voditi?” Nacional je glavnog urednika N1 BiH pitao što on kao profesionalac i glavni urednik, i neovisno o “uredničkom vijeću”, misli o toj emisiji i koja je točno informacija u njoj bila neprofesionalno obrađena, ali odgovor nismo dobili.
Nacional je u subotu, 20. prosinca, razgovarao s Perom Previšićem, koji je potvrdio da je zvao autora emisije Borisa Brezu želeći doznati kada će emisija biti emitirana. “Nije imao druge nego da mi kaže da neće ići”, prenio je Previšić Nacionalu. “A ja sam dva puta iz Čapljine išao na snimanje u Sarajevo. Nisam htio govoriti iz mostarskog studija, nego sam se radovao da ću u glavnom studiju, u Sarajevu, reći sve što mislim o Čoviću i njegovoj politici. Sat i pol sam, kao predsjednik Čapljinske neovisne stranke, članice Hrvatskoga narodnog sabora, govorio o tome. Jako me razočaralo kad sam saznao da emisija neće ići. Jer, možete misliti, iz Čapljine putujem, trošim vrijeme i novac i onda vas netko obavijesti… A išao sam čak dva puta jer su me zamolili da ponovo dođem nakon što im se izbrisala cijela snimka prvog intervjua. I otišao sam, nije mi bilo teško, jer sam htio sa zadovoljstvom reći sve što mislim o Draganu Čoviću i onome što radi kao predsjednik HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora: on je jednostavno ‘ukrao’ hrvatski narod sve ovo vrijeme u BiH.” Previšić je, inače, jedini političar koji je na zadnjem zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora u Mostaru kritizirao Dragana Čovića. “Medu petsto ljudi javno sam rekao vodstvu hrvatskog naroda da je poražavajuće to što rade sve ove godine: Hrvati u BiH pali su ispod dvjesto tisuća ljudi koji stalno žive u BiH i ako ovako nastavimo, za desetak godina postat ćemo nacionalna manjina. Za sve to odgovorno je ovakvo vodstvo hrvatskog naroda koje je u zadnjih 20 godina, otkad je na čelu Dragan Čović, napravilo takav egzodus, a to se, nažalost, nitko ne usudi reći. Ali ja nemam ‘oraha u džepu’: nemam vojne mirovine, nemam skrbi, 62 mjeseca bio sam vojnik na prvim crtama obrane i nisam tražio ništa od hrvatske države jer sam smatrao da je to moja obveza. Ljudi se boje, ali ja ne. Jedini sam progovorio na tom zasjedanju HNS-a”, kazao je Previšić za Nacional, dodajući kako u intervjuu za emisiju N1 BiH “nije politizirao, nego iznosio argumente i dokaze”. “Zvali su i druge hrvatske političare, ali nisu htjeli govoriti. Mogu vam reći da su svi ti predsjednici stranaka s hrvatskim predznakom gori nego Čović, jer šute i nemaju petlje da mu ‘u facu’ kažu što trebaju reći. Ali ja sam rekao. I zašto bi se televizija N1 BiH trebala bojati tužbi ako im ja kao predsjednik stranke nešto izjavim? Pa tužit će mene ako će ikoga tužiti, ne N1 BiH televiziju”, smatra Previšić, koji kaže kako je čuo da je “emisija o Čoviću trebala biti bomba’, jedna od najboljih emisija serijala ‘Ispod površine'”.
Glavna urednica portala Hercegovina.info Kristina Spajić-Perić, koju je Društvo novinara BiH proglasilo Novinarkom godine 2023., bila je još jedna sugovornica za cenzuriranu emisiju o Čoviću. Potvrdila je to i za Nacional: “Na poziv Borisa Breze bila sam jedna od govornika u tematskoj emisiji o Draganu Čoviću ‘Ispod površine’. Snimanje se odvijalo u studiju N1 BiH u Mostaru 2. kolovoza 2023., gdje sam govorila o liku i djelu Dragana Čovića, što i kako radi zadnjih 20 godina, gdje mu radi uža obitelj, kako upravlja i kadrovira, koje dodatne tvrtke i poslove imaju, o štetnom odnosu s Miloradom Dodikom i drugome o tom političaru kojeg pratim sada već punih 20 godina.” Potvrdivši da “emisija nikad nije emitirana”, Spajić-Perić rekla je kako “smatra da je to nekorektno prije svega prema njihovom novinaru koji se trudio oko emisije te ranije uspješno završio tematske priče o aferi Respiratori, Dodiku, Osmici, ali i prema gostima”. Ona je, pak, “bila neugodno iznenađena”: “Meni medijskog prostora ne manjka, na čelu sam jednog od najčitanijih portala u BiH, svakodnevno me novinari iz BiH i Hrvatske zovu za komentar aktualnosti i ponekad ne stižem raditi svoj posao zbog gostovanja u drugim medijima. Hercegovina.info je jedan od osnivača Umbrelle, udruženja istraživačkih portala, koju čini mreža medija koji naše članke prenose, no iskustvo s emisijom oko koje me pitate ostavlja ipak gorak okus u ustima, prije svega jer imam višedesetljetno novinarsko iskustvo i znam kakav je osjećaj kad ti je stopirana priča. Kao urednik vratim na popravak ako priča ne zadovoljava, ali se objavi. Ovdje je nečiji rad bačen, a serijal potpuno ukinut kada je zapelo na Čoviću.” I u toj točki Spajić-Perić pogađa bit ovog neočekivanog uređivačkog propusta televizije koja je uživala ugled neprikosnovene neovisnosti, a kojoj ovaj nepotrebni skandal sada krnji vjerodostojnost: “Ne znam koji su razlozi da emisija nije objavljena. Nas je u redakciji to šokiralo, smatrali smo da je N1 BiH neovisna medijska kuća, no čini se da to nije slučaj kada se radi o Draganu Čoviću s obzirom na to da je stopirana emisija upravo o njemu. Znači, emisija nije vraćena novinaru na doradu, nego je zaustavljena.” A to uistinu nije bilo potrebno jer trebamo li sada zaključiti da je Čović moćniji i od Andreja Plenkovića i Aleksandra Vučića, od kojih N1 BiH nijednog ne tetoši, baš kako se vjerodostojnom mediju i pristoji?
“Važno je stalno kontrolisati kvalitet u izradi vojničkih uniformi”, saopćit će na današnji dan prošle godine bivši komandant Oružanih snaga BiH Senad Mašović i ministar odbrane BiH Zukan Helez.
Tog 4. jula 2023. godine, Helez i Mašović obišli su tešanjsku kompaniju „Koteks d.o.o“, kako bi se uvjerili o toku izrade novih uniformi za OS BiH. Nekoliko mjeseci ranije, Koteksu su dodijelili ugovor vrijedan 5,2 miliona maraka. Tešanjska firma se obavezala da će isporučiti “dijelove kompleta nove terenske uniforme” za pripadnike Oružanih snaga BiH. Iako su svi rokovi probijeni, Koteks još nije isporučio jakne. Ali i ono što je isporučio, ne odgovara uslovima na tenderu. Oprema koju je isporučila firma Koteks znatno je slabijeg kvaliteta u odnosnu na kvalitet propisan tenderom. Što potvrđuje i vještačenje njemačkog DAkkS-a (Deutsche Akkreditierungsstelle), jedne od najrenomiranijih kompanija zaduženih za vještačenje.
Kao eliminatorni uslov u tenderu kojeg je raspisalo Ministarstvo odbrane BiH, a na koji se, upravo zbog toga, prijavila samo tešanjska kompanija Koteks, bilo je “skupljanje” materijala od kojih je izrađena uniforma.
“Maksimalno skupljanje kod pranja na 60 stepeni je -2 posto”, navedeno u tenderskoj dokumentaciji.
Tenderska dokumentacija: dozvoljeno skupljanje -2
Dakle, uniforma koju Koteks isporučuje Oružanim snagama ne smije se skupljati ni vertikalno niti horizontalno više od 2 posto. A evo šta su utvrdili vještaci iz Njemačke.
Vještačenje iz Njemačke: skupljanje uniforme do 4 posto
Uzdužno skupljanje uniforme je 4 posto, što je duplo više od dovoljenog. To znači da će jakne i pantalone koje Koteks isporučuje Oružanim snagama BiH biti kraće za 4 posto. Ili, pojednostavljeno, nogavice na pantalonama bh. vojnika smanje se za oko 4 centimera nakon pranja uniforme. Što je, naravno, bilo zabranjeno tenderskom dokumentacijom.
Idemo dalje. Ovo je još jedan eliminatoran tenderski uslov za opremu Oružanih snaga BiH.
Tenderska dokumentacija: postojanost boje na svjetlost – 6
“Postojanost obojenja na svjetlost – minimalno 6 posto”, navedeno je u tenderskoj dokumentaciji Ministarstva odbrane.
Tešanjski Koteks je tvrdio da može ispoštovati ovaj uslov. General Mašović i ministar Helez su se lično uvjerili da je sve u redu. Međutim, evo šta kažu vještaci iz Njemačke.
Nalaz vještaka iz Njemačke – postojanosrt boje 4-5
Postojanost obojenja na svjetlost za neke boje (maslinasto zelena, smeđa i tamno zelena) na uniformi je minimalno 5, dok je za druge boje (bež i svjetlo smeđa) od 4 do 5. I ovo je kontra parametara propisanih tenderom.
Dakle, najmanje dva eliminatorna uslova na tenderu vrijednom 5,2 miliona maraka nisu ispunjena. A evo šta su ministar Helez i bivši komandant Oružanih snaga BiH Senad Mašović kazali prilikom prošlogodišnje posjete Koteksu.
“Učinili smo sve da se pazi i na najmanji detalj te da pripadnik Oružanih snaga BiH dobije uniformu kakvu i zaslužuje, najbolju i najkvalitetniju u regiji”, istaknuo je ministar Helez.
General Mašović je posebno naglasio važnost stalne kontrole kvaliteta u izradi vojničkih uniformi, saopćeno je iz Ministarstva odbrane BiH.
U saopćenju je navedeno da se u ovom slučaju radi o prvoj seriji od 1.700 kompleta novih vojničkih uniformi, koji bi trebali biti isporučeni tokom 2023. godine.
“Nakon dvogodišnjeg programa istraživanja i ispitivanja te odabrane potpuno nove tkanine i originalne maskirne sheme s karakteristikama bosanskohercegovačkog podneblja, ugovor za prvu seriju s poduzećem „Koteks d.o.o.“ potpisan je u martu 2023. godine, u vrijednosti od 1,5 miliona konvertibilnih maraka, s uračunatim porezom na dodanu vrijednost”, navedeno je u saopćenju.
Da ne bude zabune, vrijednost jednog lota je 1,5 miliona, dok je vrijednost okvirnog ugovora – 5,2 miliona KM.
Vidjeli ste dječaka sa snimka iz priče Hariza Halilovića o Fakiru Mustafiću zvanom Čole? Nino se zove. Danas ima 28 godina i ne sjeća se oca. Nije bio u Potočarima, čeka sina.
“Sutra će (ponedeljak 12. jula) supruga na pregled na Jezero. Trebala bi roditi svakog dana”, kaže Nino.
Ako bude onako kako su planirali, Fakir Mustafić bi na svijet trebao doći oko 17. jula. Tako bi se trebao zvati Ninin sin, a Čoletov unuk.
“Ali kako se bliži vrijeme poroda razmišljamo da odustanemo od imena Fakir. Ne znam kako bih ga mogao dozivati”, govori onaj dječak sa snimka nastalog u opkoljenoj Srebrenici ‘93. godine kojeg je u naručju držao njegov otac Fakir.
Bliži se dan kada bi na svijet trebao doći dječak u porodici Mustafić. Bliži se i onaj datum ispisan na ručnom satu Fakira Mustafića pronađen u selu Burnice kod Nove Kasabe, nedaleko od Potočara.
“Sat je dobio od nekog oficira JNA. Radio je na otkucaje srca. Stao je 17. jula 1995 godine u oko 5 sati popodne”, otkriva nam Nino Mustafić.
Fakira Mustafića Čoleta njegov sin se ne sjeća. Sjeća se samo kada su njega i mamu pozvali da dođu u Tuzlu i pogledaju posmrtne ostatke pronađene u Burnicama.
“Mama ga je prepoznala po bijeloj majici. U predjelu stomaka imao je rupe od dva metka. Doktor je rekao mami da nije mučen već samo ubijen”, prisjeća se Nino.
Fakir Mustafić Čole ukopan je posljednjeg dana marta 2003. godine, kada je klanjana prva dženaza u Potočarima. Nino je bio na dženazi i imao je deset godina. Očeve dženaze se dobro sjeća. Oca nikako. Imao je svega nekoliko mjeseci kada su ga snimili u očevom naručju koji je slao pozdrave rodbini u Njemačkoj.
“Sve vas volimo ja i moj bato. Puno smo vas poželjeli. Dođite nam u našu Srebrenicu. Ćao”.
Policija Republike Srpske podnijela je izvještaj o počinjenim krivičnim djelima protiv Ajdina Brkovića, suvlasnika sarajevske kompanije Monetize a.d., saznaje Istraga.ba. Brković je prijavljen da je počinio krivična djela “prevara u privrednom poslovanju”, obmanjivanje potrošača i neovlašteno korištenje ličnih podataka.
“Policijski službenici Policijske uprave Banjaluke, podnijeli su danas, Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka Izvještaj protiv lica A.B. iz Sarajeva, zbog postojanja osnova sumnje da je počinilo krivična djela „Prevara u privrednom poslovanju“, „Obmanjivanje potrošača“’ i „Neovlašteno korištenje ličnih podataka“”, saopćeno je u petak iz MUP-a RS.
Navedeno lice, piše dalje u saopćenju, sumnjiči se da je navedena krivična djela počinilo u prethodnom periodu do 29.10.2023. godine kao odgovorno lice u pravnom licu iz Sarajeva, na način da je radi sticanja protivpravne imovinske koristi i stavljanja u promet većeg obima proizvoda, obmanjivalo potrošače o ljekovitosti i djelotvornosti proizvoda, te dozvolilo objavljivanje lažnih intervjua sa tri oštećena lica iz Banjaluke, kojom prilikom je koristivši njihov ugled, dovelo u zabludu veći broj potrošača koji su kupili proizvod koji ne odgovara stvarnom kvalitetu proivoda.
Protiv Montetize a.d. i ranije je podneseno nekoliko prijava, ali one nikad nisu procesuirane. Nekoliko ih je bilo u Tužilaštvu KS, i to u odjelu za privredni kriminal kojim je donedavno rukovodila tužiteljica Nina Šahinpašić. Druge prijave protiv Monetizea su bile u SIPA-i, odnosno u Tužilaštvu BiH, ali optužnice nikad nisu podignute.
Inače, pravni zastupnik Monetizea donedavno je bio Mirsad Crnovršanin, bivši saradnik državnog tužioca Dubravka Čampare. Crnovršanin posjeduje zajedničku advokatsku kancelariju sa Maidom Čampara, suprugom tužioca Dubravka Čampare. Osim Crnovršanina, pravne poslove u Monetizeu je obavljala i Alena Begović, kćerka komandanta Specijalne jedinice FUP-a koji je u aprilu ove godine hapšen zbog saradnje sa narko kartelom Tito i Dino.
Za Monetize a.d. godinama radi i Ibrahim Miladin, pratilac narko bossa Edina Gačanina koji je prije toga bio specijalaf u FUP-u i koji je zaposlen u FUP tokom ministarskog mandata Aljoše Čampare. Osim Miladina, za Monetize je radio i Call centar čiji su osnivači Mustafa Mehičević i Jasmin Jasika.
Mustafa Mehičevević je presuđivani ubica koji je nedavno pucao na Amira Pašića Faću koji, također, imao debeo policijski dosje.
Prije dvije godine Raskrinkavanje i FakeNews Tragač su otkrili da iza manipulativne prodaje različitih zdravstvenih preparata koji se prodaju na stotinama stranica u regionu stoji kompleksna mreža kompanija registrovanih u različitim zemljama. Jedna od tih kompanija je bio Monetize ad.
Na sjedište Monetize nakoliko puta su bazane bombe.
U Sky aplikaciji njegovo kodno ime je bilo „Besa Bes“. Povremeno je koristio i ime Cateya. Ali njegovo pravo ime je bilo Elvis Keljmendi. Prema dokumentima Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Elvis Keljmendi, sin već presuđenog narko bossa Nasera Keljmendija, u Turskoj je preuzimao veće količine droge koju je, potom, balkanskom rutom, preko Albanije, Crne Gore, Srbije, BiH i Hrvatske, prebacivao dalje na teritoriju Evropske unije.
„Elvis Keljmendi i Ajlin Ahmić su za ovaj posao angažirali Dragana Gajića, Vlatka Blaževića i izvjesnog Mileta koji su imali koji su u sastavu Grupe imali ulogu transporta opojne droge sa teritorije Turske, Albanije, Crne Gore i Republike Srbije na teritoriju BiH, Hrvatske i druge zemlje EU“, naveo je državni tužilac Džermin Pašić koji je izdao naredbu za hapšenje Keljmendija i Ahmića.
Prema istim tužilačkim dokumentima, dio droge koja je dopremljena u BiH preuzimao je Anel Sejfović koji je, putem svojih saradnika, rasparčavao i u manjim količinama prodavao na ulicama Sarajeva. Veći dio droge, pak, Elvis Keljmendi i Ajlin Ahmić su prebacivali u Split, Zagreb i Dubrovnik. Pomagali su im pripadnici kriminalnih grupacije koji su se na Sky aplikaciji skrivali iza kodnih imena Raketa, Baltazar i Al Capone. Za transport droge iz Turske bio je zadužen izvjesni Titi koji je na Sky apliaciji koristio koristio kodno ime „Tiger1“.
Organizirajući transport droge iz Turske prema Evropi, Elvis Keljmendi je, zapravo, nastavio porodični biznis svog oca Nasera koji već osuđen zbor krijumčarenja heroina balkanskom rutom.
„Optuženi Naser Keljmendi, zajedno sa drugima, uključujući pripadnike organizovane kriminalne grupe navedene u tačci neovlašteno je prodao, transportovao ili isporučio, izvezao/uvezao supstance koje su zakonom proglašene kao opasne opojne droge, i to 25 kilograma heroina iz Turske u Bosnu i Hercegovine, pri čemu je optuženi Naser Keljmendi izvršio navedeno krivično djelo djelujući kao pripadnik navedene grupe“, navedeno je u optužnici kosovskog pravosuđa prema kojoj je Keljmendi osuđen na šest godina zatvora.
Naser Keljmendi se od 2012. godine nalazei na crnoj listi SAD-a, a od 2015. godine su mu pridruženi i članovi njegove porodice.
„Naser Kellmendi se više od 35 godina bavi kriminalnim aktivnostima kao vođa kriminalne porodice na Balkanu, sa mrežom saradnika širom Evrope. Zločinačka organizacija Nasera Keljmendija upravlja mrežom za distribuciju droge koja se proteže kroz Afganistan do Turske i u Evropu – prvenstveno za prodaju heroina, ali i za trgovinu kokainom i ekstazijem. Naser Kelmendi i njegova organizacija također su osumnjičeni za pranje novca preko lažnih kompanija”, objavile su 2015. vlasti SAD-a.
Prema informacijama Istrage, Naser Keljmendi je posljednih godina u lošim odnosima sa svojim sinom Elvisom koji je ove sedmice uhapšen i koji će najmanje nnarednih trideset dana ostati u pritvoru. Razlog su, kako saznajemo, upravo poslovi koji se dovode u vezu sa organiziranim kriminalom. Naser Keljmendi je, naime, saznao da je njegov sin Elvis prije nekoliko godina u jednom beogradskom hotelu dao iskaz državnom tužiocu Dubravku Čampari (uz video snimanje) u kojem je ustvrdio kako je njegov otac organizirao ubistvo Ramiza Delalića Ćele. U istom iskazu, prema informacijama Istrage, Elvis Keljmendi je pominjao i Fahrudina Radončića u kontekstu Delalićevog ubistva. Sud na Kosovu je, podsjećamo, oslobodio Nasera Keljmendija svih optuži za ubistvo Ramiza Delalića.- Nakon toga, Keljmendi se vratio u BiH. Istodobno, njegov sin je nekoliko puta, putem društvenih mreža uputio nekoliko provokativnih poruka utemeljitelju Avaza Fahrudinu Radončiću.
U maju prošle godine, na poziv uposlenika Avaza, pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo su uhapsili nekoliko osoba koje su bile prijavljene za „pritiske“ na novinare tog lista. Među uhapšenima je bio i Elvis Keljmendi koji je, kako je tada ustvrdio, došao na pregled u Kliniku doktora Emira Talirevića. Nakon tog incidenta, Talirević je svoju Kliniku preselio iz Avazovog tornja.
Podsjećamo, mediji su proteklih godina objavljivali dokaze o razmjenama nekretnina između Avaza i Nasera Keljmendija.
U sefu BBI banke u Sarajevu već dvije godine su pohranjena dva ručna sata vrijedna 615 hiljada eura. Jedan na sebi oznaku nosi Philippe Patek, a drugi Richard Mille. Doneseni su iz Dubaija i sarajevski advokat Zlatko Ibrišimović bio je zadužen da ih odnese u banku. Sky aplikacija kasnije će otkriti da je za prenošenje sumnjivih iz Dubaija stvari bio zadužen Ibrišimovićev kum Saša Spasojević.
“Brate, onaj moj kum leti u srijedu u 5 odavde do tebe. Hoću li mu dati ono. Hoćeš li ga sačekati na aerodromu”, pisalo je u poruci koju je sarajevski advokat Ibrišimović 30. novembra 2020. godine putem Sky aplikacije poslao Stefanu Papiću.
Stefan Papić odgovara Ibrišimoviću da će njegov brat donijeti jedan Rolex do njega, te da on taj sat pošalje po kumu.
“Znači, RM (Richard Mille) ostaje kod mene”, konstatira Zlatko Ibrišimović.
A ko je uopće Stefan Papić? U bazama Interpola piše da ga potražuje belgijsko pravosuđe zbog trgovine drogom i pranja novca. Njegova majka se zove Maja Kočetkov – Papić. Godinama žive u Bredi i radili su za klan Edina Gačanina. U Sarajevu su prljavim novcem kupovali nekretnine koje je, potom, u njihove ime rentao Sarajlija inicijala F.B.. Kada je belgijsko pravosuđe dokumentiralo njegove veze na narko mafijom koja je krijumčarila kokain preko luke Antverpen, Papić je pobjegao u Dubai. Odozdo je, preko posrednika slao novac kojim su, potom, kupovane nekretnine u Sarajevu. Jedan od tako kupljenih stanova se nalazi u ulici Titova broj 6. Za prenošenje novca i skupocjenih stvari iz Dubaija do Sarajeva bio je zadužen Saša Spasojević, kum advokata Ibrišimovića.
Saša Spasojević je sarajevski biznismen koji je bio jedan od suvlasnika firme “My Place“. Drugi suvlasnik te kompanije je bio biznismen Gordan Memija, inače kum predsjednika NiP-a Elmedina Konakovića. Memija i Saša Spasojević su se, potom, povukli iz vlasništva, ali se firma “My Place” kasnije pojavljuje u vlasničkoj strukturi kompanije “The Place” koja u ime investitora iz Dubaija šalje ponudu za kupovinu hotela Igman. Zastupnik investitora iz Dubaija je bivši fudbaler Emir Granov. On, zapravo, u ime investitora iz Dubaija vodi i projekat Crni Vrh. I na tom projektu je angažirana firma u vlasništvu porodice Saše Spasojevića koji je, rekosmo, kum advokata Zlatka Ibrišimovića i koji je, barem prema prepisci iz aplikacije Sky, bio posrednik u prebacivanju “sumnjivih” stvari iz Dubaija u Sarajevo. Za početak – skupocjeni satovi.
“Edina Gačanina poznajem otkad je imao deset godina”, reći je sarajevski biznismen Gordan Memija za source.ba.
Ranije će na Općinskom sudu u Sarajevu reći da poznaje dobro Gačaninovu majku, te da zna da se Edin bavi prodajom “skupocjenih automobila i satova”.
“Dočekao sam ga na aerodromu. I opet bit ga dočekao i ručao s njim”, izjavit će Memija u januaru ove godine.
No, teško da će Edin Gačanin uskoro dolaziti u BiH. U velikoj akciji nekoliko svjetskih policijskih agencija (Od DEA-e do EUROPOL-a), Edin Gačanin je uhapšen u Dubaiju. Akcija je nazvana “Pustinjska svjetlost”.
“Jedan od nizozemskih osumnjičenika iznimno je velika riba”, rekao je agenciju AFP izvor iz EUROPOL-a.
Ta “velika riba” se zove Edin Gačanin Tito. Rođen je u Sarajevu prije četrdeset godina. Njegov otac, Miralem Gačanin, bio je poznati sarajevski kriminalac koji je radio u Nizozemskoj. Edin je godinama jedan od čelnih ljudi “Supet Kartela” kojeg su činili – italijanska Camorra sa Rafaelom Imperialeom na čelu, irska kriminalna grupa okupljena oko porodice Kinahan, marokanska mafija sa Ridouanom Taghijem i kartel Tito i Dino. Ovaj “Super kartel” se, službeno, povezuje sa zapljenom 30 tona kokaina. Kontrolirali su trećinu evropskog narko tržišta.
Ali odakle jedan Bosanac tako visoko u ovom kartelu?
Priča počinje u jednoj vikendici na Grabovičkom jezeru u blizini Jablanice. Edinov otac Miralem Gačanin u Nizozemskoj se povezao sa osobom po imenu Arnoldus Josephus Van Horsen. Ovaj Nizozemac, rođen 1937. godine, u novembru 2010. godine prijavit će svoje boravište na adresi Djevor kod Jablanice. Dvije godine ranije Miralem Gačanin je preminuo i njegove poslove počeo je preuzimati stariji sin Edin. Nizozemac Van Horsen je povezao Edina sa nekoliko bitnih ljudi i posao je krenuo. No, Edinu je trebala vojska.
Sa dvoje italijanskih kolega ovog ljeta ulazim u sarajevsko naselje Boljakovo. U Ulici Smaila Šikala tražili smo – Smaila Šikala. Onaj prvi, po kojem je ulica dobila ime, poginuo je u ratu. Onaj drugi Smail Šikalo je sin od brata ratnoga heroja.
“Đe si, Avdo”, bilo je sve što je Smail Vikalo izgovorio kada smo ga dočekali na ulazu u njegovu kuću.
Smail Šikalo u Sarajevu
Svako naše pitanje ostalo je bez odgovora. No, mnoga su pitanja u životu Smaila Šikala bez odgovora. Bavio se boksom kada ga je prije nekoliko godina u Nizozemsku pozvao njegov komšija iz ulice – Edin Gačanin. Edin ga je, potom, poslao u Peru. U noći između 6. i 7. januara Šikala će gradu Trujillo uhapsiti tamošnja policija. Pokušavao je u Evropu prebaciti ukupno 1,3 tone kokaina koji je na sebi imao oznaku BH.
zaplijenjeni kokain koji je u Evropu trebao prebaciti Smail Šikalo
Šikalo je izveden pred sud u Peruu. Međutim, sudija Luis Perez Leon iz La Libertada odlučio izmijeniti odluku o pritvoru te je osumnjičenog Šikala pustio na slobodu. Kasnije je Ured za kontrolu prekršaja (OCMA) proveo je internu istragu i utvrdio da je sudija napravio brojne propuste prilikom odlučivanja. Šefica OCMA -e, Mariem De La Rosa Bedriñana, izvijestila je da je nakon ocjene sudskog spisa došla do zaključka da je sudija Pérez u donio kontradiktornu i nepravilnu odluku. Ali to u praksi ništa nije promijenilo. Kada je izašao iz pritvora, Smaila Šikala je dočekao kamion i odvezao u nepoznatom pravcu. Nekoliko mjeseci kasnije – osvanut će u Sarajevu kao slobodni građanin.
Njegov drugi komšija, David Cufaj nije bio te sreće. Dvije godine prijea Šikala, u Peruu je uhapšen njegov komšija iz ulice David Cufaj. Peruanskoj policiji bio je poznat po imenu Raul. Cufaj je rođen u Beogradu, ali je odrastao u Sarajevu. I on je bio bokser. Iz Sarajeva je, na poziv komšije Edina Gačanina, otišao u Nizozemsku da “usavršava” boks. Onda je završio u Peruu gdje je u uhapšen. U januaru 2020. godine osuđen na 17 godina zatvora.
U presudi je navedeno da je dvije tone kokaina namjeravao prebaciti za osobu po nadimku “Tito”, koja je finansijer krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Policija u Peruu će tada objaviti i shemu na kojoj je tada nepoznata osoba, sa nadimkom Tito, označena kao vođa organizacije.
Identitet misterioznog Tita otkrio sam u ljeto 2019. godine. U jednom dokumentu nizezemskog tužilaštva pisalo je da kartelom Tito i Dino rukovodi – Edin Gačanin iz Sarajeva. Nakon nekoliko tekstova, tada na Žurnal.info, javio se i sam Gačanin. Putem advokata iz Beča dostavio je tužbu tvrdeći da on nije nikakav narko boss. Općinski sud u Sarajevu će tri godine kasnije presuditi da Tito nije oklevetan. Tako je osvijetljen jedan od najvećih narko bosova u Evropi. I istraga je počela.
Posljednji put Edin Gačanin je u Bosni i Hercegovini bio u jesen 2016. godine. Na sarajevski aerodrom Tito je sletio 15. septembra 2016. godine. Tamo ga je dočekao Gordan Memija. Za te priliku vlasnik Foto Arta je iznajmio dva automobila. Tito je smješten u Hotelu Bristol. Kako bi se osjećao što ugodnije, Specijalna jedinica FUP-a, “posudila je” svoje vođi kartela. Edina Gačanina su, tokom boravka u BiH i Hrvatskoj, čuvali specijalci Dražen Čobović, Senad Kadić, Aldin Ćatić, Emir Druškić, Dženis Kadrić i Ibrahim Miladin.
Gordan Memija je, prema istrazi i vlastitom priznanju, dočekao Edina Gačanina i iznajmio mu automobile i hotelsku sobu, a pripadnici FUP-a su ga čuvali. Među federalnim policajcima koji su čuvali Edina Gačanina Tita u Sarajevu bio je i Dražen Čobović. U pitanju je prijatelj Elmedina Konakovića i Gordana Memije koji je s njima putovao i na hadž.
Elmedin Konaković, Dražen Čobović i Gordan Memija
Dražen Čobović će kasnije napustiti FUP i otići u Dubai gdje je bio čuvac Edina Gačanina Tita. Tamo će se zaputiti još dvojica pripadnika Specijalne jedinice FUP-a – Ibro Miladin i Dženis Kadrić. I Miladin je prijatelj Konakovićevog kuma – Gordana Memije.
Ibro Miladin i Gordan Memija
“Poznajem ga kao džudistu”, reći će Memija za source.ba.
Miladin nije bio jedini džudista koji je bio “tjelesna straža” narko bosa Edina Gačanina. U Dubai je otputovao i džudista iz Bihaća Harun Sadiković, kojem je mentor bio Branislav Crnogorac, savjetnik federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. U Dubiju su, dakle, sa Edinom Gačaninom mjesecima ili godinama živjela trojica bivših pripadnika Specijalne jedinice FUP-a kojom godinama rukovodi Mustafa Selmanović, kućni prijatelj federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampere.
Dražen Čobović, Mustafa Selmanović i Ibro Miladin
Dvojica od trojice sa ove fotografije bili su pratioci Edina Gačanina Tita. Istina, Dražen Čobović se kratko zadržao i kada je vidio o čemu se radi, pobjegao je iz Dubaia. No, Ibro Miladin je ostao do kraja uz nedavno uhapšenog šefa. Sa Miladinom je ostao i bivši specijalac Dženis Kadrić.
Ibro Miladin, Tito Gačanin, Dženis Kadrić i Harun Sadiković
U znak zahvalnosti za angažman pripadnika FUP-a, Edin Gačanin je odlučio prije nekoliko godina donirati opremu za Specijalnu jedinicu. Donacija je obavljena premo kabineta ministra Aljoše Čampare. Dio PDV-a za ovu donaciju platila je Vlada Kantona Sarajevo, iako je oprema donirana federalnom nivou vlasti. Jedan komplet uniformi zadužio je i federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara, što je utvrđeno i internom istragom Federalne uprave policije.
Istraga u ovom predmetu nedavno je ponovo aktivirana i saslušano je nekoliko svjedoka koji su potvrdili da je Gačanin donirao keš, a taj novac je iskorišten da se preko jedne sarajevske firme nabave skupocjene uniforme. Tito je, inače, veći dio svojih poslova plaćao kešom. Tako je, prema dokumentima Istrage i nalazima i Sky aplikacije, bivši pripadnik Specijalne jedinice – Dženis Kadrić namjeravao u BiH unijeti 400 hiljada maraka koje je dobio od Tita. Taj novac, otkriveno je tokom istrage, trebao oprati preko sarajevskog advokata Zlatka Ibrišimovića.
“Želim da kupim stan. Imam određeno pokriće za novac ne želim da ugrožavam svoju situaciju zbog ljudi sa kojima radim”, glasila je poruka koju je Dženis Kadrić, pratilac Edina Gačanina Tita, u januaru prošle godine putem Sky aplikacije poslao advokatu Zlatku Ibrišimoviću.
Denis Kadrić je nekoliko puta dolazio u BiH. Hapšen je zbog nasilničkog ponašanja, ali nikada nije završio u zatvoru. Svaki put se vraćao Edinu Gačaninu Titu, narko bosu iz Sarajeva koji je kontrolirao trećinu kokainskog tržišta u Evropi.
O međunarodnim poslovima Edina Gačanina Istraga će pisati u narednim danima.
“Niko ti posao ne može dati osim Abela. Bog, Allah ti ne može pomoći osim Abela”, govorio je sredinom prošle godine Aldin Mehić na sastanku sa Adnanom Kalkanom.
Mehić je vozač Abela Baltića, direktora JZU Dom zdravlja Sarajevo. Adnan Kalkan je bio jedan od kandidata koji su se prijavili na konkursu za posao vozača u JZU Dom zdravlja Sarajevo.
Nakon ovog razgovora, ime Adnana Kalkana našlo se na broju jedan najbolje rangiranih kandidata za posao u Domu zdravlja. I Kalkan je dobio posao. Evo dijelova snimka razgovora između kandidata Kalkana i direktorovog vozača Aldina Mehića.
Sve se dešavalo u ljeto prošle godine. Direktor JZU Dom zdravlja Sarajevo Abel Baltić je postavio svog vozača Aldina Mehića u Komisiju za prijem vozača u ovu zdravstvenu ustanovu. Adnan Kalkan se prijavio, ali očito se previše raspitivao o konkursnoj proceduri. Osim toga, Kalkan je bio u dobrim odnosima i sa bivšim ministrom zdravstva u Vladi KS Harisom Vranićem.
“Makni se od njih. Ne komentariši ništa. Dobit ćeš šta će te pitati. Prikupi sve ostalo i nemoj da padneš na glupostima”, upozorio je Mehić kandidata Kalkana.
Aldin Mehić, vozač direktora Abela Baltića
Na snimku dalje govori da ne bi ni razgovarao sa Kalkanom “da nije dobio zeleno svjetlo”.
“Dobro si od mene opomenu. Skloni se. Ti ćeš dobiti posao, a sve ovo visi.. Ministar može k….. svirati ako Abel ne da. Svi oni tebe gotive. Abel će ti pomoći. Ne pitaj ništa. Bit ćeš sa svim upoznat”, kazao je doktorov vozač Mehić.
Adnan Kalkan, najbolji kandidat
Evo Kalkana
Javni poziv za prijem uposlenika je objavljen u krajem marta 2022. godine. Mehić je kandidatu Kalkanu obećao da će dobiti pitanja i da će biti primljen. U junu 2022. godine su objavljeni rezultati. Adnan Kalkan je bio prvorangirani.
Istraga.ba je prvo kontaktirala vozača Aldina Mehića.
“Nikad nisam pričao sa Kalkanom. Ali čuo sam da ima neki snimak. Ja sam se, kada sam čuo da ima snimak, odmah sam napustio Komisiju”, kazao je Mehić za Istraga.ba.
Nakon toga smo prozvali direktora Baltića. On tvrdi da nije poslao Mehića da razgovara sa Kalkanom.
“Poznajem i Mehića i Kalkana. Kada sam čuo za neregularnosti ja sam smijenio Komisiju i prijavio policiji. Ne znam u kojoj je fazi istraga”. kazao nam je direktor Baltić.
No, iako je Komisija primijenjena kandidat Kalkan je bio “najbolji” i dobio je posao u Domu zdravlja. Pokušali smo obaviti razgovor i s njim, ali Kalkan nije odgovarao na naše pozive.
“Izmamiti osmijeh drugima čini me sretnom”, reći će u junu 2019. godine Emina Alibegović u rubrici pozitivne priče Dnevnog avaza.
Mlada Sarajka, piše dalje u tekstu, vlasnica je jednog od najpoznatijih restorana u Sarajevu. Osim ugostiteljstvom Emina se bavi i rentanjem automobila.
Ali ko je, u stvarnom životu, Emina Alibegović?
Emina Alibegović (Barbara Pekić) u Dubaiju
Emina se sada zove Barbara Pekić. Ona je formalna vlasnica preduzeća Golden Port d.o.o. Sarajevo u čijem vlasništvu je elitni sarajevski restoran Dos Hermanos. Formalna je vlasnica i Rent A Car kuće registirane u Avazovom tornju, u Tešanjskoj ulici. Prije nego što je pokrenula biznise u Sarajevu, Emina ili Barbara je živjela u Dubaiju “na dvoru” Edina Gačanina Tita, vođe jednog od najvećih narko kartela na svijetu. Preko restorana Dos Hermanos i rent a car kuća Barbara je sa saradnicima prala novac stečen krijumčarenjem kokaina. Biznis je u ime kartela nadlgedao njen polubrat Sani Al Murdaa, koji je živio na relaciji Beograd-Sarajevo. Jedan od glavnih perača novca u ovom kraku kartela bio je “biznismen” Elmedin Karišik, koji je, opet, koristeći svoje veze sa Seidom Hadžibajrićem na području Općine Stari Grad dobijao atraktivne lokacije za svoje biznise u oblasti građevine i marketinga.
Sani Al Murdaa
Sani Al Murda i njegova polusestra Barbara Pekić (rođena Emina Alibegović) nisu bili na adresama kada je u utorak policija po naredbi državnog i kantonalnog pravosuđa u Sarajevu pokrenula akciju “Start”. Načelnik Ibrahim Hadžibajrić, njegov sin Seid i Elmedin Karišik su pronađeni.
Sada idemo u Čadordžinu ulicu u Starom Gradu. Tamo je prošle godine sagrađena zgrada poznata kao “Tao House”. Investor je bila Plaza living. Općina Stari Grad, po ovlaštenju načelnika Ibrahima Hadžibajrića i općinske sekretarke Alme Destanović, izdala je dozvole za rad, iako je sve bilo suprotno regulacionom planu. Dozvole su, rekosmo, izdate kompaniji Plaza d.o.o. Sarajevo čiji je osnivač – Elmedin Karišik.
Tao House – veza Karišika i Hadžibajrića
“Medo je zadužen za sve projekte u BiH”, napisat će putem Sky aplikacije Sani Murda svom poslovnom partneru Nenadu Crnogorcu.
Medo je nadimak Elmedina Karišika. Komunikacije putem Sky aplikacije otkrivaju da je Sani Al Murda preko firmi koje je osnivao Karišik ubacivao prljav novac u legalne tokove.
“Imam ovu jednu građevinsku firmu što svaka 2-3 mjeseca sve što uzimamo u tom periodu i plaćamo preko računa prefakturišem i dodam 30 posto”, pisao je Karišik u Sky aplikaciji.
No, za pranje novca je kljućna bila firma Plaza marketing. Evo kako je to funkcioniralo.
“Ja kad njima fakturišem, ide ovako. Marketing usluge 30 hiljada KM plus pdv 17 posto je 35 hiljada. Mi njima u kešu dajemo 30 hiljada, a oni nama uplate cijeli iznos sa PDV-om, odbijaju na svojoj PDV prijavi, jer se to njima vodi kao ulazni PDV, a nama izlazni. A njima marketing usluge ulaze u direktni trošakl i štede na kraju godine 10 posto dobiti na čitav iznos. Tako da oni na kraju godine sa ovim našim uštede 10 posto. Zato sam ti rekao da neke firme jedva dočekaju da izvlače keš i da čak za te usluge dadnu 5-6 posto. Samo što ja ne mogu da dođem do tih jakih firmi”, napisao je Karišik u Saniju Al Murdi.
Karišik je, tako, ubacivao prljav novac u sistem. No, za marketinške poslove bilio su mu potrebni bilbordi. Karišik je, potom, postigao dogovor sa Seidom Hadžibajrićem, sinom načelnika Ibrahima Hadžibajrića koji mu je po povoljnim uslovima i uz određeni iznos mita davao dozvole za postavljanje, recimo, “Eco solarnih” prostora za oglašavanje.,
Plaza marketing pod Hadžibajrićevom kontrolom
Na sličan način novac su prali i preko rent a car kuća i parking prostora koje je ova grupa dobijala na korištenje od Općine Stari Grad. U pitanju su parking prostori na području Baščaršije, Trga Austrije i Doma Armije. Za te poslove bila je zadužena kompanija Arijans d.o.o. Mehmed Dedić. Firma Golden Port čiji je osnivač Murdina polusestra Emina Alibegović (sada Barbara Pekić) također je blisko sarađivala sa kompanijama čiji je osnivač Karišik. Barbara je formalno upavljala firmom Golden Port u okviru kojeg posluje restoran Dos Hermanos, ali je posao, po uputama Sani Al Murde vodio Elmedin Karišik.
No, da vidimo odakle je dolazio novac?
Sani Al Murda, otkrivaju komunikacije putem aplikacije Sky, bio je dio velikog međunarodnog narko kartela kojim iz Dubaija upravlja Edin Gačanin Tito. Murda je, tako, prema komunikaciji koju je EUROPOL dostavio bh. sigurnosnim agencijama tokom 2020. i 2021. godine bavio krijumčarenjem kokaina iz Južne Amerike do Belgije, odnosno do luke u Antverpenu.
Murdino ime nalazi se na izvještaju o počinjenom krivičnom djelu koje je MUP RS u decembru prošle godine podnio Tužilaštvu BiH. Na spisku su još Ognjen Orašanin zvani Oras, Filip Korać, Tomislav Drmić i Zoran Nikčević. Korać je jedan od vođa Zemunskog klana, dok je Drmić u Sarajevu uhapšen po Interpolovoj potjernici iz Zagreba.
Po sličnom sistemu, Titov kokainski novac je u Sarajevu prao i Ibrahim Miladin, jedan od pratilaca Edina Gačanina. Dozvole za Miladinove poslove izdavao je upravo načelnik Hadžibajrić. No, o tome uskoro.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
