Istaknuto

Istaknute objave

Pronašli smo “Batu” sa snimka iz Srebrenice: Nino je Fakirov sin i uskoro Fakirov otac

Vidjeli ste dječaka sa snimka iz priče Hariza Halilovića o Fakiru Mustafiću zvanom Čole? Nino se zove. Danas ima 28 godina i ne sjeća se oca. Nije bio u Potočarima, čeka sina.

“Sutra će (ponedeljak 12. jula) supruga na pregled na Jezero. Trebala bi roditi svakog dana”, kaže Nino.

Ako bude onako kako su planirali, Fakir Mustafić bi na svijet trebao doći oko 17. jula. Tako bi se trebao zvati Ninin sin, a Čoletov unuk.

“Ali kako se bliži vrijeme poroda razmišljamo da odustanemo od imena Fakir. Ne znam kako bih ga mogao dozivati”, govori onaj dječak sa snimka nastalog u opkoljenoj Srebrenici ’93. godine kojeg je u naručju držao njegov otac Fakir.

Bliži se dan kada bi na svijet trebao doći dječak u porodici Mustafić. Bliži se i onaj datum ispisan na ručnom satu Fakira Mustafića pronađen u selu Burnice kod Nove Kasabe, nedaleko od Potočara.

“Sat je dobio od nekog oficira JNA. Radio je na otkucaje srca. Stao je 17. jula 1995 godine u oko 5 sati popodne”, otkriva nam Nino Mustafić.

Fakira Mustafića Čoleta njegov sin se ne sjeća. Sjeća se samo kada su njega i mamu pozvali da dođu u Tuzlu i pogledaju posmrtne ostatke pronađene u Burnicama.

“Mama ga je prepoznala po bijeloj majici. U predjelu stomaka imao je rupe od dva metka. Doktor je rekao mami da nije mučen već samo ubijen”, prisjeća se Nino.

Fakir Mustafić Čole ukopan je posljednjeg dana marta 2003. godine, kada je klanjana prva dženaza u Potočarima. Nino je bio na dženazi i imao je deset godina. Očeve dženaze se dobro sjeća. Oca nikako. Imao je svega nekoliko mjeseci kada su ga snimili u očevom naručju koji je slao pozdrave rodbini u Njemačkoj.

“Sve vas volimo ja i moj bato. Puno smo vas poželjeli. Dođite nam u našu Srebrenicu. Ćao”.

Nastavio očevim rutama: Nakon sukoba sa ocem Naserom, Elvis Keljmendi preuzeo kontrolu transporta heroina iz Turske u Evropu

U Sky aplikaciji njegovo kodno ime je bilo „Besa Bes“. Povremeno je koristio i ime Cateya. Ali njegovo pravo ime je bilo Elvis Keljmendi. Prema dokumentima Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Elvis Keljmendi, sin već presuđenog narko bossa Nasera Keljmendija, u Turskoj je preuzimao veće količine droge koju je, potom, balkanskom rutom, preko Albanije, Crne Gore, Srbije, BiH i Hrvatske, prebacivao dalje na teritoriju Evropske unije.

„Elvis Keljmendi i Ajlin Ahmić su za ovaj posao angažirali Dragana Gajića, Vlatka Blaževića i izvjesnog Mileta koji su imali koji su u sastavu Grupe imali ulogu transporta opojne droge sa teritorije Turske, Albanije, Crne Gore i Republike Srbije na teritoriju BiH, Hrvatske i druge zemlje EU“, naveo je državni tužilac Džermin Pašić koji je izdao naredbu za hapšenje Keljmendija i Ahmića.

Prema istim tužilačkim dokumentima, dio droge koja je dopremljena u BiH preuzimao je Anel Sejfović koji je, putem svojih saradnika, rasparčavao i u manjim količinama prodavao na ulicama Sarajeva. Veći dio droge, pak, Elvis Keljmendi i Ajlin Ahmić su prebacivali u Split, Zagreb i Dubrovnik. Pomagali su im pripadnici kriminalnih grupacije koji su se na Sky aplikaciji skrivali iza kodnih imena Raketa, Baltazar i Al Capone. Za transport droge iz Turske bio je zadužen izvjesni Titi koji je na Sky apliaciji koristio koristio kodno ime „Tiger1“.

Organizirajući transport droge iz Turske prema Evropi, Elvis Keljmendi je, zapravo, nastavio porodični biznis svog oca Nasera koji već osuđen zbor krijumčarenja heroina balkanskom rutom.

„Optuženi Naser Keljmendi, zajedno sa drugima, uključujući pripadnike organizovane kriminalne grupe navedene u tačci neovlašteno je prodao, transportovao ili isporučio, izvezao/uvezao supstance koje su zakonom proglašene kao opasne opojne droge, i to 25 kilograma heroina iz Turske u  Bosnu i Hercegovine, pri čemu je optuženi Naser Keljmendi izvršio navedeno krivično djelo djelujući kao pripadnik navedene grupe“, navedeno je u optužnici kosovskog pravosuđa prema kojoj je Keljmendi osuđen na šest godina zatvora.

Naser Keljmendi se od 2012. godine nalazei na crnoj listi SAD-a, a od 2015. godine su mu pridruženi i članovi njegove porodice.

„Naser Kellmendi se više od 35 godina bavi kriminalnim aktivnostima kao vođa kriminalne porodice na Balkanu, sa mrežom saradnika širom Evrope. Zločinačka organizacija Nasera Keljmendija upravlja mrežom za distribuciju droge koja se proteže kroz Afganistan do Turske i u Evropu – prvenstveno za prodaju heroina, ali i za trgovinu kokainom i ekstazijem. Naser Kelmendi i njegova organizacija također su osumnjičeni za pranje novca preko lažnih kompanija”, objavile su 2015. vlasti SAD-a.

Prema informacijama Istrage, Naser Keljmendi je posljednih godina  u lošim odnosima sa svojim sinom Elvisom koji je ove sedmice uhapšen i koji će najmanje nnarednih trideset dana ostati u pritvoru. Razlog su, kako saznajemo, upravo poslovi koji se dovode u vezu sa organiziranim kriminalom. Naser Keljmendi je, naime, saznao da je njegov sin Elvis prije nekoliko godina u jednom beogradskom hotelu dao iskaz državnom tužiocu Dubravku Čampari (uz video snimanje) u kojem je ustvrdio kako je njegov otac organizirao ubistvo Ramiza Delalića Ćele. U istom iskazu, prema informacijama Istrage, Elvis Keljmendi je pominjao i Fahrudina Radončića u kontekstu Delalićevog ubistva. Sud na Kosovu je, podsjećamo, oslobodio Nasera Keljmendija svih optuži za ubistvo Ramiza Delalića.- Nakon toga, Keljmendi se vratio u BiH. Istodobno, njegov sin je nekoliko puta, putem društvenih mreža uputio nekoliko provokativnih poruka utemeljitelju Avaza Fahrudinu Radončiću.

U maju prošle godine, na poziv uposlenika Avaza, pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo su uhapsili nekoliko osoba koje su bile prijavljene za „pritiske“ na novinare tog lista. Među uhapšenima je bio i Elvis Keljmendi koji je, kako je tada ustvrdio, došao na pregled u Kliniku doktora Emira Talirevića. Nakon tog incidenta, Talirević je svoju Kliniku preselio iz Avazovog tornja.

Podsjećamo, mediji su proteklih godina objavljivali dokaze o razmjenama nekretnina između Avaza i Nasera Keljmendija.

Pronašli smo ga u Sarajevu: Ovo je Smail Šikalo, bjegunac od peruanskog pravosuđa, optužen za krijumčarenje 1,3 tone kokaina

Nešto malo prije podne izašao je iz porodične kuće u Sarajevu i zaputio obližnji frizerski salon. Ali i prije ove srijede, Smail Šikalo je slobodno šetao glavnim gradom BiH. Išao je u teretanu, družio se s prijateljima. On je, zapravo, slobodan čovjek otkako je u 25. juna ove godine, pod svojim imenom i prezimenom, došao u BiH gdje je i rođen. Pravosuđe južnoameričke države Peru sumnjiči ga da je u januaru 2019. godine u Evropu pokušao prokrijumčariti oko 1,3 tone kokaina.

Smail Šikalo u Sarajevu (Septembar 2021.)

Objavili smo na Istraga.ba  da je u januaru ove godine sudija Luis Perez Leon iz La Libertada odlučio izmijeniti odluku o pritvoru te je osumnjičenog Šikala pustio na slobodu. Kasnije je Ured za kontrolu prekršaja (OCMA) proveo je internu istragu i utvrdio da je sudija napravio brojne propuste prilikom odlučivanja. efica OCMA -e, Mariem De La Rosa Bedriñana, izvijestila je da je nakon ocjene sudskog spisa došla do zaključka da je sudija Pérez u donio kontradiktornu i nepravilnu odluku. Ali to u praksi ništa nije promijenilo. Kada je izašao iz pritvora, Smaila Šikala je dočekao kamion i odvezao u nepoznatom pravcu. Policijski izvori iz Perua, prenijet će nam kolege iz tamošnjeg lista El Comercio, sumnjaju da je Šikalo prvo otišao u Ekvador, a onda je krenuo dalje. U BiH je stigao 25. juna 2021. godine, a fotografije su snimljene u srijedu, 1. septembra.

Smail Šikalo je uhapšen u noći između 6. i 7. januara 2019. godine. Tokom policijske u peruanskom gradu Trujillo zaplijenjeno je 800 paketa kokaina hidrohlorida.

Osim Šikala, uhapšen je i jedan državljanin Perua. Paketi kokaina nosili su oznaku BH, a pošiljka je morskim putem trebala biti prebačena do Evrope, odnosno Nizozemske.  Nedugo nakon toga policija je uhapsila još tri osobe koje su bile povezane sa Šikalom te je zaplijenjeno dodatnih 400 kilograma kokaina, dok je Flavio Abanto u čijoj je kući živio Šikalo – pobjegao policiji. Tada je saopćeno da je ova grupa u Evropu namjeravala prebaciti ukupno 1,3 tone kokaina.

kokain zaplijenjen u Peruu sa oznakom BH

Dvije godine prije bh. državljanina Šikala, u Peruu je uhapšen njegov komšija i poznanik iz Sarajeva David Cufaj. Peruanskoj policiji bio je poznat po imenu Raul. Cufaj je rođen u Beogradu, ali je odrastao u Sarajevu, u istoj ulici kao i Smail Šikalo. David Cufaj zvani Raul trenutno je na izdržavanju kazne u Peruu. On je u januaru 2020. godine osuđen na 17 godina zatvora. U presudi je navedeno da je dvije tone kokaina namjeravao prebaciti za osobu po nadimku “Tito”, koja je finansijer krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Tito se nalazi na vrhu sheme ove organizirane kriminalne grupe koju je napravila policija u Peruu.

shema peruanske policije: “Tito” na čelu kartela

Prema dokumentima nizozemskog pravosuđa, Tito je nadimak Edina Gačanina. I on je rođen u Sarajevu i svoj životni put je započeo u ulici koja će kasnije dobiti ime po ratnom heroju i zlatnom ljiljanu Smailu Šikalu, inače, stricu Smaila Šikala koji je osumnjičen za krijumčarenje kokaina u Peruu. Iz iste ulice je i Mirza Gačanin, stic Edina Gačanina koji je prošle godine uhapšen u Nizozemskoj zbog sumnje da je oprao najmanje pet miliona eura stečenih prodajom kokaina. Ove godine Mirza Gačanin je pušten iz pritvora u Bredi i određene su mu mjere zabrane. No, istraga protiv njega se nastavlja. Edin Gačanin Tito pod istragom je američke DEA-e. Njegov kartel, prema dokumentima nizozemskog tužilaštva, dovodi se u vezu sa najmanje 15 tona kokaina zaplijenjenog širom svijeta.

dokument nizozemskog tužilaštva

Edin Gačanin Tito je proteklih godina živio u Dubaiju. Policija u Peruu više puta je registrovala njegov ulazak u tu državu. sumnja se da je upravo on obezbijedio novac kojim je podmićen sudija Luis Perez Leon koji je nezakonito pustio Smaila Šikala da se brani sa slobode. Zbog odluke u predmetu Šikalo, ovaj sudija je, rekosmo, suspendovan na šest mjeseci. Krajem jula ove godine peruansko je pravosuđe saopćilo da je raspisalo potragu za Šikalo. No, prema informacijama Istrage, potraga se odnosi samo na državu Peruu jer je neko u toj državi napravio “previd” zbog čega nije raspisana međunarodna Interpolova potjernica. Šikalo se, zato, može slobodno kretati i van granica BiH. Za sada je, međutim, utočište pronašao u Sarajevu, kao i nekoliko bivših pripadnika Federalne uprave policije koji su bili lična pratnja vođe kartela Edina Gačanina Tita. Šef kartela je posljednji put u BiH bio u septembru 2016. godine i domaćin mu je bio biznismen Gordan Memija koji je, svjedočeći na Općinskom sudu u Sarajevu, priznao svoje kontakte sa Edinom Gačaninom Titom.

sudski zapisnik saslušanja Gordana Memije

“Nije moj prijatelj, poznanik je. Vidio sam ga kada je došao u Sarajevo, prije četiri-pet godina. Ja sam ga sačekao na aerodromu u Sarajevu. Rentao sam automobile tada. Na moju firmu bilo je korištenje tog automobila. Nisam ja iznajmio hotelsku sobu za njega, samo sam rezervisao u Hotelu Bristol. Edinova majka je moja prijateljica i zamolila me je, kad čovjek dođe ovdje, da mu pomognem dvije, tri stvari i to sam uradio. Da mu pomognem oko dočeka, da rezervišem hotel i auto i predlaganja eventualno nekog projekta, odnosno investicija, ali ništa nije realizovano”, kazao je Memija, svjedočeći na Općinskom sudu u Sarajevu.

No, unatoč tome, sutkinja Općinskog suda u Sarajevu Naida Tabaković, slično kao i njen kolega iz Perua, presudila da je u korist Titovog “poznanika” Gordana Memije, ustvrdivši da je on oklevetan zbog toga što je dovođen u vezu sa šefom narko kartela, iako je ovaj sarajevski biznismen te veze priznao, svjedočeći u njenom prisustvu.

Inače, bh. pravosuđe već godinama posjeduje dokumente o vezama pojedinih biznismena sa ovim kartelom, ali niko do sada nije procesuiran. Veći dio predmeta o pranju novca nalazi se u Tužilaštvu BiH, kod državnog tužitelja Olega Čavke. Ishod – poznat.

Kada Face postane Fake: Dnevnik zvani zadruga

Kada humanizirate ženu koja neće da hapsi izvršioce genocida, a istovremeno satanizirate čovjeka zbog toga što je zabranio negiranje genocida, onda ne možete biti niko drugi nego – Senad Hadžifejzović.

Kada vas povede mržnja, a ne razum, kada vam riječ “profesija” postane opravdanje za sva sranja koja izgovorite u živom tv prijenosu, kada uzmete stotine hiljada od SDA-ovih (javnih) preduzeća pa glumite profesionalca, kada ne plaćate struju pa optužite druge zbog toga što su vam je isključili, kada napravite medijski slučaj “Ramiz Dž” samo zato što niste dobli kredit, kada umislite da ste istorijska ličnost i odete da klečite ispred Aleksandra Vučića pa zauzvrat dobijete pokrovitelja pod imenom Telecom Srbije, kada sve druge koji ne misle kao vi proglasite “botovima” a samo sebe profesionalcem, kada mislite da ste veliki zbog toga što kolegu koji vam ukaže na greške “prekrstite u žensko”, kao da u tome ima nešto uvredljivo, kada vam je normalno da od dvoje mrtve djece pravite živi štit glavnoj državnoj tužiteljici, kada donesete tek rođenu bebu da s njom pozirate pred kamerama, kada od sebe pravite žrtvu sistema koji vas je decenijama stvarao i kojeg ste i vi stvarali, kada mislite da je vaših sat-dva bitnije od stotina sati drugih novinara, onda se jedino možete zvati Senad Hadžifejzović.

“Ooo”, kako je samo bila divna fotografija koju je “sasvim spontano” Senad Hadžifejzović u svojoj emisiji pokazao gledateljima dok je u studiju sjedila Gordana Tadić, glavna tužiteljica iz ulice Alije Izetbegovića.

“Pa, gdje ste našli ovu sliku”, upitat će ozarena tužiteljica.  (1.08.20)

“OZNA”, odgovorit će domaćin, vidno sretan što je usrećio “djevojku sa slike”.

Ima stotinu pitanja koja “medijski profesionalac” iz CD-a nije postavio tokom intervju sa Gordanom Tadić. Ali to je njegovo pravo i niko mu ne može niti treba zabraniti da “humanizira” glavnu tužiteljicu koja za osam godina mandata nije podigla nijednu optužnicu protiv zločinaca koji su četiri godine snajperima  i granatama ubijali djecu držeći Sarajevo pod opsadom, koja je započela onog dana kada je Senad Hadžifejzović “odvezao” svoj istorijski dnevnik. I zbog tog dnevnika svi ga moraju poštovati. Ali na osnovu tog dnevnika on nema pravo da svima drugima vrijeđa inteligenciju.

“Skandalozan oproštajni, posljednji intervju Inzka”, senzacionalno opisuju na portalu Face TV-a Hadžifejzovićev intervju sa odlazećim visokim predstavnikom Valentinom Inzkom.

Ko je gledao, a ja sam ključne dijelove dvaput gledao, dobro zna ko je to bio skandalozan. Čak ni uvijek staloženi Valentin Inzko nije ima strpljenja za Hadžifejzovićev “profesionalizam”. Jer nema logike, je li tako, da bilo ko ko sebe smatra “zastupnikom obespravljenih”, propituje motive zbog kojih je neko nametnuo zakon o negiranju genocida. Ko je gledao, a ja sam pažljivo gledao ključne dijelove ovog intervjua i prethodne intervjue, zna da je Senada Hadžifejzovića i njegovu Face TV više uznemirio Inzkov zakon nego Dodikova izjava o praznim tabutima u Potočarima.

Kada vam čovjek ukaže povjerenje i nakon dvanaestogodišnjeg mandata dođe u vaš studio da vam da oproštajni intervju, a vi 43 minute i 9 sekundi potrošite govoreći o sebi i svom profesionalizmu, onda možete biti samo Senad Hadžifejzović. Čovjek kojeg je pregazilo vrijeme. Novinar koji je imao istorijsku ulogu u aprilu i maju ’92. godine. Ali, reći će američki general George Patton, “ako si prolijevao svoju krv za ovu zemlju da bi to kasnije do smrti naplaćivao, reci koliko ta ljubav košta da je platimo i kupi prnje odavde, idi tamo gdje se domovina može kupiti za novac”.

Mjesecima se nije odazivao Sudu u Bihaću: Raspisana Interpolova potjernica za Harunom Sadikovićem, džudo reprezentativcem BiH koji u Dubaiju čuva Edina Gačanina Tita

Općinski sud u Bihaću raspisao je Interpolovu potjernicu za Harunom Sadikovićem, bivšim džudo reprezentativcem BiH koji posljednjih mjeseci živi u Dubaiju, gdje čuva narko bossa Edina Gačanina Tita.

“Za Sadikovićem je raspisana difuzna potjernica koja je vidljiva svim članicama Interpola”, potvrdio je izvor Istrage.

Prema zvaničnim dokumentima, Sadiković je optužen da je počinio krivično djelo nasilničko ponašanje.

Dana 15.11.2018. godine, u Bihaću, oko 22,30 sati, a po prethodnom dogovoru nakon što je osumnjičeni Sadiković Harun na društvenoj mreži Facebook-u navodno vidio objave Zirić Muhameda, a koje su se po njegovom mišljenju odnosile na trećeosumnjičenog Sadiković Edia, njegovog brata, i bile su uvrijedljivog sadržaja, iste je pokazao svome ocu prvoosumnjičenom Sadiković Fuadu a potom i bratu trećeosumnjičenom Sadiković Ediu, pa izrevoltirani takvim objavama skupa su donijeli odluku da krenu potražiti Zirić Muhameda kojeg su pronašli u kafe baru „Borik” u ul. V Korpusa grad Bihać, nakon čega je Zirić Muhamedu koji je sam stajao uz šank, prišao prvoosumnjičeni Sadiković Fuad te mu se obratio povišenim tonom i psujući mu majku riječima „j…. ti mater u usta, šta glumiš ti i šta pišeš ti po internetu” unijevši mu se pritom prsima i licem u njegovo lice s namjerom da ga fizički napadne, dok se je Zirić Muhamed povlačio prema unutrašnjosti šanka s namjerom da izbjegne sukob, a osumnjičeni Sadiković Fuad je nastavio da mu se unosi u lice ulazeći u šank, kom prilikom je razbio i pepeljaru na šanku, nakon čega je Sadiković Fuad sa obje ruke udario u predjelu glave — obraza Zirić Muhameda, pa dok se je ovaj pokušao zaštiti, prišao je drugoosumnjičeni Sadiković Harun te su ga obojica zajedno udarala rukama u predjelu glave, nakon čega je Zirić Muhamed izgubio ravnotežu i pao na pod unutar samog šanka i dok se nalazio u tom položaju prišao mu je trećeosumnjičeni Sadiković Edi i udario ga nogom u predjelu desne ruke — podlaktice kojom je Zirić Muhamed zaštitio glavu, govoreći mu cijelo vrijeme i to Sadiković Harun i Sadiković Edi da je pjano i klošar, psujući mu majku i dijete, a zatim se Sadiković Edi obratio Zirić Muhamedu riječima „dobro ćeš zapamtiti ovu noć, a isto će biti i tvom jaranu Jusufu Tutiću kojem ću ja ubiti dijete, a tebi ću ubiti familiju”, nakon čega su nastavljajući upućivati Zirić Muhamedu psovke i uvrede napustili lokal, da bi Zirić Muhamed uzeo svoj mobilni telefon sa poda koji je prilikom tuče pao na isti, i odmah nazvao policiju s namjerom da prijavi osumnjičene, te da prijavi prijetnje upućene njegovom kolegi Tutić Jusufu i njemu, a koje prijetnje su kod njega izazvale strah za život njega i njegove porodice, te porodice prijatelja Tutić Jusufa, a po dolasku policijske patrole oštećeni Zirić Muhamed je odveden u Dom zdravlja a potom je odveden u Policijsku stanicu u Bihać i lišen slobode”, navedeno je u optužnici.

Dvije godine nakon ogova, policajac Zirić je preminuo. Nije dočekao kraj suđenja, jer je Harun Sadiković izbjegavao suđenja.

“Njegov branilac nam je rekao kako je on proteklih mjeseci imao neko takmičenje u Dubaiju. Onda je, prema riječima, branioca imao problema s vizom. Rečeno nam je da je skinut sa aviona i da se nalazi u nekoj vrsti pritvora u Dubiaju. Ja sam početkom januara izdao naredbu da ga dovedu pred Sud. Nisu ga pronašli. Sada sam izdao naredbu za raspisivanje potjernice“, kazao je početkom januara za Istragu postupajući sudija Dino Muslić.

Potjernica za Sadikovićem je raspisana krajem januara.

“Nisam odredio pritvor. Ali, bez obzira na to, država u kojoj bude pronađen dužna je da ga liši slobode i da započne proces ekstradicije”, rekao je u utorak za Istragu sudija Muslić, potvrđujući da je dobio i službenu obavijest da se potjernica za Harunom Sadikovićem nalazi u bazi Interpola.

Harun Sadiković, već smo objavljivali, živi u Dubaiju, gdje prati Edina Gačanina, vođu narko kartela Tito i Dino.

Harun Sadiković sa Edinom Gačaninom

Osim džudiste Sadikovića, Gačanina čuvaju i bivši pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije Dženis Kadrić i Ibrahim Miladin. Potvrđuju to i fotografije na kojima se bivši specijalci i bivši reprezentativni džudisti vide u društvu vođe jednog od najmoćnijih narko bosova na svijetu, kojem je, prema službenim izvještajima, do sada zaplijenjeno najmanje 15 tona kokaina koji je iz južne Amerike pokušao prokrijumčariti u Evropu. Gačanin je sarađivao da italijanskom Camorrom, te sa irskom mafijaškom porodicom Kinahan.

Harun Sadiković u Dubaiju

Edin Gačanin sa svojim pratiocima i poslugom živi u Burj Khalifi, neboderu je u Dubaiju koji važi za najvišu zgradu na svijetu. Sadiković je nekoliko puta objavljivao fotografije iz te zgrade.

Heroj mjeseca: Tužilac Džermin Pašić izdao naredbu za hapšenje Šmrka, pa pobjegao iz zgrade Tužilaštva BiH da ga ne ispituje!

Naredbu za hapšenje Admira Arnautovića Šmrka izdao je lično on. Ali kada su pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo doveli ovog sarajevskog kriminalca u zgradu Tužilaštva BiH kako bi ga predali u nadležnostu postupajućeg tužioca, Džermin Pašić je naprasno nestao. Umjesto njega, Šmrka je preuzela tužiteljica Bojana Jolović. I sutradan, kada je postupajući tužilac trebao ispitati uhapšenog Arnautovića, Pašić se izgubio. Šmrka su, stoga, morali ispitati tužioci Mladen Furtula i Bojana Jolović. Dan kasnije, Pašić se nije pojavio ni u sudnici Suda BiH kako bi iščitao prijedlog za određivanje pritvora kriminalcu koji je uhapšen po njegovoj naredbi. U sudnicu su, ponovo, morali tužitelji Furtula i Jolović. Na kraju je vd. glavnog državnog tužioca Milanko Kajganić skinuo sa predmeta Šmrk tužitelja Pašića, te ga je dao na postupanje Sanji Ljuboje-Romić, koja je tek nedavno imenovana za državnu tužiteljicu.

Predmet protiv Admira Arnautovića zvanog Šmrk formiran je prije nekoliko mjeseci na osnovu saznjanja prikupljenih putem aplikacije Sky. Predmet je, prvobitno, registriran na tužioca Džermina Pašića, koji je nedavno, po izboru Ambasade SAD-a, proglašen – “herojem mjeseca”. Nakon što je u maju ove godine VSTV imenovao Sanju Ljuboje-Romić za državnu tužiteljicu, Milanko Kajganić je odlučio da i nju priključi tužiocu Pašiću na istragama u predmetima Sky. Kao “heroj”, tužilac Pašić je bio nosilac aktivnosti. Sredinom septembra ove godine, tužiteljica Sanja Ljuboje-Romić je bila odsutna i tužilac Džermin Pašić je procijenio da je njeno odsustvo idealno za provođenje akcije Bumerang, odnosno za hapšenje Admira Arnautovića zvanog Šmrk i njegovog partnera Adnana Maglića. U strahu da Sudu BiH uputi prijedlog za izdavanje naredbe za pretrese Šmrkovih objekata, tužilac Pašić je primijenio za njega ustaljenu praksu. U ponedjeljak, 19. septembra, poslije radnog vremena, Pašić je “zbog hitnosti” izdao pripadnicima MUP-a Kantona Sarajevo naredbu da uhapse Admira Arnautovića. Umjesto pismenog zahtjeva, od Suda BiH je tražio “usmenu naredbu” za pretresanje Šmrkovih objekata. Usmenu naredbu je izdao dežurni sudija Goran Radević, a predmet je kasnije preuzela sutkinja Hasija Mašović. Pripadnici MUP-a KS su krenuli u akciju. Došli su na adrese na kojima su živjeli Arnautović i Maglić, ali pretrese nisu započeli. Umjesto upada u Šmrkovu kuću, tužilac Pašić je predložio da pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo pozovu Admira Arnautovića da se sam javi u Policijsku upravu Centar. Šmrk se, prema informacijama Istrage, u policijsku upravu odvezao taksijem, gdje je službeno lišen slobode. Isto je planirano i sa Adnanom Maglićem, ali se on, iako je obećao, nije pojavio u PU Centar.

Admir Arnautović Šmrk je u MUP-u Kantona Sarajevo zadržan 24 sata, nakon čega je u utorak, oko 21.30 povezen prema zgradi Tužilaštva BiH. U tom trenutku, postupajući tužilac Džermin Pašić se “povlači” iz predmeta, te moli glavnog tužioca Milanka Kajganića da mu nađe zamjenu, jer on zbog “komšijskih odnosa” ne može primiti uhapšenog Šmrka. Čelnici Tužilaštva, potom, kompletan posao prebacuju na tužiteljicu Bojanu Jolović koja je, van radnog vremena, oko 22 sata morala doći u zgradu Tužilaštva BiH kako bi preuzela Šmrka od pripadnika MUP-a KS. Ispitivanje osumnjičenog Admira Arnautovića bilo je planirano za srijedu ujutro. No, tužilac Pašić je svojim saradnicima rekao da bi mu to ispitivanje prouzrokovalo neugodnosti, pa su rukovodioci Tužilaštva BiH odlučili da Šmrka ispitaju tužitelji Mladen Furtula i Bojana Jolović. Nakon ispitivanja, Tužilaštvo BiH je Sudu BiH uputilo prijedlog za određivanje pritvora Admiru Arnautoviću. Ročište je održano narednog dana, a umjesto Džermina Pašića Tužilatvo BiH su na ročištu zastupali tužioci Bojana Jolović i Mladen Furtula. Postupajući tužilac Pašić je, tako, izbjegao direktno suočavanje sa Šmrkom. Na kraju je, kako smo već naveli, tužilac Pašić uspio u svojoj nakani. Skinut je sa predmeta protiv Admira Arnautovića Šmrka kojeg mu je bilo “neuodno” ispitivati.

Istraga.ba je poslala upit tužiocu Pašiću u vezi sa ovim slučajem. Do momenta objave ovog teksta, odgovori na naša pitanja nisu stigli. No, ukoliko tužilac Pašić odgovori u narednom periodu, njegovi odgovori ćem u okviru ovog teksta, u cjelosti biti objavljeni.

Kako je funkcionisao kartel Edina Gačanina: Tajna Titovog sata od milion maraka iz sefa u Sarajevu!

U sefu BBI banke u Sarajevu već dvije godine su pohranjena dva ručna sata vrijedna 615 hiljada eura. Jedan na sebi oznaku nosi Philippe Patek, a drugi Richard Mille. Doneseni su iz Dubaija i sarajevski advokat Zlatko Ibrišimović bio je zadužen da ih odnese u banku. Sky aplikacija kasnije će otkriti da je za prenošenje sumnjivih iz Dubaija stvari bio zadužen Ibrišimovićev kum Saša Spasojević.

“Brate, onaj moj kum leti u srijedu u 5 odavde do tebe. Hoću li mu dati ono. Hoćeš li ga sačekati na aerodromu”, pisalo je u poruci koju je sarajevski advokat Ibrišimović  30. novembra  2020. godine putem Sky aplikacije poslao Stefanu Papiću.

Stefan Papić odgovara Ibrišimoviću da će njegov brat donijeti jedan Rolex do njega, te da on taj sat pošalje po kumu.

“Znači, RM (Richard Mille) ostaje kod mene”, konstatira Zlatko Ibrišimović.

A ko je uopće Stefan Papić? U bazama Interpola piše da ga potražuje belgijsko pravosuđe zbog trgovine drogom i pranja novca. Njegova majka se zove Maja Kočetkov – Papić. Godinama žive u Bredi i radili su za klan Edina Gačanina. U Sarajevu su prljavim novcem kupovali nekretnine koje je, potom, u njihove ime rentao Sarajlija inicijala F.B.. Kada je belgijsko pravosuđe dokumentiralo njegove veze na narko mafijom koja je krijumčarila kokain preko luke Antverpen, Papić je pobjegao u Dubai. Odozdo je, preko posrednika slao novac kojim su, potom, kupovane nekretnine u Sarajevu. Jedan od tako kupljenih stanova se nalazi u ulici Titova broj 6. Za prenošenje novca i skupocjenih stvari iz Dubaija do Sarajeva bio je zadužen Saša Spasojević, kum advokata Ibrišimovića.

Saša Spasojević je sarajevski biznismen koji je bio jedan od suvlasnika firme “My Place“. Drugi suvlasnik te kompanije je bio biznismen Gordan Memija, inače kum predsjednika NiP-a Elmedina Konakovića. Memija i Saša Spasojević su se, potom, povukli iz vlasništva, ali se firma “My Place” kasnije pojavljuje u vlasničkoj strukturi kompanije “The Place” koja u ime investitora iz Dubaija šalje ponudu za kupovinu hotela Igman. Zastupnik investitora iz Dubaija je bivši fudbaler Emir Granov. On, zapravo, u ime investitora iz Dubaija vodi i projekat Crni Vrh. I na tom projektu je angažirana firma u vlasništvu porodice Saše Spasojevića koji je, rekosmo, kum advokata Zlatka Ibrišimovića i koji je, barem prema prepisci iz aplikacije Sky, bio posrednik u prebacivanju “sumnjivih” stvari iz Dubaija u Sarajevo. Za početak – skupocjeni satovi.

“Edina Gačanina poznajem otkad je imao deset godina”, reći je sarajevski biznismen Gordan Memija za source.ba.

Ranije će na Općinskom sudu u Sarajevu reći da poznaje dobro Gačaninovu majku, te da zna da se Edin bavi prodajom “skupocjenih automobila i satova”.

“Dočekao sam ga na aerodromu. I opet bit ga dočekao i ručao s njim”, izjavit će Memija u januaru ove godine.

No, teško da će Edin Gačanin uskoro dolaziti u BiH. U velikoj akciji nekoliko svjetskih policijskih agencija (Od DEA-e do EUROPOL-a), Edin Gačanin je uhapšen u Dubaiju. Akcija je nazvana “Pustinjska svjetlost”.

“Jedan od nizozemskih osumnjičenika iznimno je velika riba”, rekao je agenciju AFP izvor iz EUROPOL-a.

Ta “velika riba” se zove Edin Gačanin Tito. Rođen je u Sarajevu prije četrdeset godina. Njegov otac, Miralem Gačanin, bio je poznati sarajevski kriminalac koji je radio u Nizozemskoj. Edin je godinama jedan od čelnih ljudi “Supet Kartela” kojeg su činili – italijanska Camorra sa Rafaelom Imperialeom na čelu, irska kriminalna grupa okupljena oko porodice Kinahan, marokanska mafija sa Ridouanom Taghijem i kartel Tito i Dino. Ovaj “Super kartel” se, službeno, povezuje sa zapljenom 30 tona kokaina. Kontrolirali su trećinu evropskog narko tržišta.

Ali odakle jedan Bosanac tako visoko u ovom kartelu?

Priča počinje u jednoj vikendici na Grabovičkom jezeru u blizini Jablanice. Edinov otac Miralem Gačanin u Nizozemskoj se povezao sa osobom po imenu Arnoldus Josephus Van Horsen. Ovaj Nizozemac, rođen 1937. godine, u novembru 2010. godine prijavit će svoje boravište na adresi Djevor kod Jablanice. Dvije godine ranije Miralem Gačanin je preminuo i njegove poslove počeo je preuzimati stariji sin Edin. Nizozemac Van Horsen je povezao Edina sa nekoliko bitnih ljudi i posao je krenuo. No, Edinu je trebala vojska.

Sa dvoje italijanskih kolega ovog ljeta ulazim u sarajevsko naselje Boljakovo. U Ulici Smaila Šikala tražili smo – Smaila Šikala. Onaj prvi, po kojem je ulica dobila ime, poginuo je u ratu. Onaj drugi Smail Šikalo je sin od brata ratnoga heroja.

“Đe si, Avdo”, bilo je sve što je Smail Vikalo izgovorio kada smo ga dočekali na ulazu u njegovu kuću.

Smail Šikalo u Sarajevu

Svako naše pitanje ostalo je bez odgovora. No, mnoga su pitanja u životu Smaila Šikala bez odgovora. Bavio se boksom kada ga je prije nekoliko godina u Nizozemsku pozvao njegov komšija iz ulice – Edin Gačanin. Edin ga je, potom, poslao u Peru. U noći između 6. i 7. januara Šikala će gradu Trujillo uhapsiti tamošnja policija. Pokušavao je u Evropu prebaciti ukupno 1,3 tone kokaina koji je na sebi imao oznaku BH.

zaplijenjeni kokain koji je u Evropu trebao prebaciti Smail Šikalo

Šikalo je izveden pred sud u Peruu. Međutim, sudija Luis Perez Leon iz La Libertada odlučio izmijeniti odluku o pritvoru te je osumnjičenog Šikala pustio na slobodu. Kasnije je Ured za kontrolu prekršaja (OCMA) proveo je internu istragu i utvrdio da je sudija napravio brojne propuste prilikom odlučivanja. Šefica OCMA -e, Mariem De La Rosa Bedriñana, izvijestila je da je nakon ocjene sudskog spisa došla do zaključka da je sudija Pérez u donio kontradiktornu i nepravilnu odluku. Ali to u praksi ništa nije promijenilo. Kada je izašao iz pritvora, Smaila Šikala je dočekao kamion i odvezao u nepoznatom pravcu. Nekoliko mjeseci kasnije – osvanut će u Sarajevu kao slobodni građanin.

Njegov drugi komšija, David Cufaj nije bio te sreće. Dvije godine prijea Šikala, u Peruu je uhapšen njegov komšija iz ulice David Cufaj. Peruanskoj policiji bio je poznat po imenu Raul. Cufaj je rođen u Beogradu, ali je odrastao u Sarajevu. I on je bio bokser. Iz Sarajeva je, na poziv komšije Edina Gačanina, otišao u Nizozemsku da “usavršava” boks. Onda je završio u Peruu gdje je u uhapšen. U januaru 2020. godine osuđen na 17 godina zatvora.

U presudi je navedeno da je dvije tone kokaina namjeravao prebaciti za osobu po nadimku “Tito”, koja je finansijer krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Policija u Peruu će tada objaviti i shemu na kojoj je tada nepoznata osoba, sa nadimkom Tito, označena kao vođa organizacije.

Identitet misterioznog Tita otkrio sam u ljeto 2019. godine. U jednom dokumentu nizezemskog tužilaštva pisalo je da kartelom Tito i Dino rukovodi – Edin Gačanin iz Sarajeva. Nakon nekoliko tekstova, tada na Žurnal.info, javio se i sam Gačanin. Putem advokata iz Beča dostavio je tužbu tvrdeći da on nije nikakav narko boss. Općinski sud u Sarajevu će tri godine kasnije presuditi da Tito nije oklevetan. Tako je osvijetljen jedan od najvećih narko bosova u Evropi. I istraga je počela.

Posljednji put Edin Gačanin je u Bosni i Hercegovini bio u jesen 2016. godine. Na sarajevski aerodrom Tito je sletio 15. septembra 2016. godine. Tamo ga je dočekao Gordan Memija. Za te priliku vlasnik Foto Arta je iznajmio dva automobila. Tito je smješten u Hotelu Bristol. Kako bi se osjećao što ugodnije, Specijalna jedinica FUP-a, “posudila je” svoje vođi kartela. Edina Gačanina su, tokom boravka u BiH i Hrvatskoj, čuvali specijalci Dražen Čobović,  Senad Kadić, Aldin Ćatić, Emir Druškić, Dženis Kadrić i Ibrahim Miladin.

Gordan Memija je, prema istrazi i vlastitom priznanju, dočekao Edina Gačanina i iznajmio mu automobile i hotelsku sobu, a pripadnici FUP-a su ga čuvali. Među federalnim policajcima koji su čuvali Edina Gačanina Tita u Sarajevu bio je i Dražen Čobović. U pitanju je prijatelj Elmedina Konakovića i Gordana Memije koji je s njima putovao i na hadž.

Elmedin Konaković, Dražen Čobović i Gordan Memija

Dražen Čobović će kasnije napustiti FUP i otići u Dubai gdje je bio  čuvac Edina Gačanina Tita. Tamo će se zaputiti još dvojica pripadnika Specijalne jedinice FUP-a – Ibro Miladin i Dženis Kadrić. I Miladin je prijatelj Konakovićevog kuma – Gordana Memije.

Ibro Miladin i Gordan Memija

“Poznajem ga kao džudistu”, reći će Memija za source.ba.

Miladin nije bio jedini džudista koji je bio “tjelesna straža” narko bosa Edina Gačanina. U Dubai je otputovao i džudista iz Bihaća Harun Sadiković, kojem je mentor bio Branislav Crnogorac, savjetnik federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare.   U Dubiju su, dakle, sa Edinom Gačaninom mjesecima ili godinama živjela trojica bivših pripadnika Specijalne jedinice FUP-a kojom   godinama rukovodi Mustafa Selmanović, kućni prijatelj federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampere.

Dražen Čobović, Mustafa Selmanović i Ibro Miladin

Dvojica od trojice sa ove fotografije bili su pratioci Edina Gačanina Tita. Istina, Dražen Čobović se kratko zadržao i kada je vidio o čemu se radi, pobjegao je iz Dubaia. No, Ibro Miladin je ostao do kraja uz nedavno uhapšenog šefa. Sa Miladinom je ostao i bivši specijalac Dženis Kadrić.

Ibro Miladin, Tito Gačanin, Dženis Kadrić i Harun Sadiković

U znak zahvalnosti za angažman pripadnika FUP-a, Edin Gačanin je odlučio prije nekoliko godina donirati opremu za Specijalnu jedinicu. Donacija je obavljena premo kabineta ministra Aljoše Čampare. Dio PDV-a za ovu donaciju platila je Vlada Kantona Sarajevo, iako je oprema donirana federalnom nivou vlasti. Jedan komplet uniformi zadužio je i federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara, što je utvrđeno i internom istragom Federalne uprave policije.

Istraga u ovom predmetu nedavno je ponovo aktivirana i saslušano je nekoliko svjedoka koji su potvrdili da je Gačanin donirao keš, a taj novac je iskorišten da se preko jedne sarajevske firme nabave skupocjene uniforme. Tito je, inače, veći dio svojih poslova plaćao kešom. Tako je, prema dokumentima Istrage i nalazima i Sky aplikacije, bivši pripadnik Specijalne jedinice – Dženis Kadrić namjeravao u BiH unijeti 400 hiljada maraka koje je dobio od Tita. Taj novac, otkriveno je tokom istrage, trebao oprati preko sarajevskog advokata Zlatka Ibrišimovića.

“Želim da kupim stan. Imam određeno pokriće za novac ne želim da ugrožavam svoju situaciju zbog ljudi sa kojima radim”, glasila je poruka koju je Dženis Kadrić, pratilac Edina Gačanina Tita, u januaru prošle godine putem Sky aplikacije poslao advokatu Zlatku Ibrišimoviću.

Denis Kadrić je nekoliko puta dolazio u BiH. Hapšen je zbog nasilničkog ponašanja, ali nikada nije završio u zatvoru. Svaki put se vraćao Edinu Gačaninu Titu, narko bosu iz Sarajeva koji je kontrolirao trećinu kokainskog tržišta u Evropi.

O međunarodnim poslovima Edina Gačanina Istraga će pisati u narednim danima.

Prilikom povratka iz Dubaija: U Zagrebu uhapšen džudista Harun Sadiković, pratilac narko bosa Edina Gačanina Tita!

Bvši džudo reprezentativac BiH Harun Sadiković uhapšen je u Zagrebu na osnovu Interpolove potjernice koju je za njim raspisao Općinski sud u Bihaću, saznaje Istraga. Sadiković je uhapšen 27. septembra na zagrebačkom aerodromu, prilikom povratka iz Dubaija, gdje je proteklih godina bio jedan od pratilaca Edina Gačanina, vođe narko kartela Tito i Dino.

Potjernica za Sadikovićem je raspisana u februaru ove godine, nakon što je Istraga.ba objavila da se Sadiković ne odaziva sudskim pozivima u Bihaću, jer u Dubaiju čuva vođu kartela.

Harun Sadiković u Dubaiju

Dana 15.11.2018. godine, u Bihaću, oko 22,30 sati, a po prethodnom dogovoru nakon što je osumnjičeni Sadiković Harun na društvenoj mreži Facebook-u navodno vidio objave Zirić Muhameda, a koje su se po njegovom mišljenju odnosile na trećeosumnjičenog Sadiković Edia, njegovog brata, i bile su uvrijedljivog sadržaja, iste je pokazao svome ocu prvoosumnjičenom Sadiković Fuadu a potom i bratu trećeosumnjičenom Sadiković Ediu, pa izrevoltirani takvim objavama skupa su donijeli odluku da krenu potražiti Zirić Muhameda kojeg su pronašli u kafe baru „Borik” u ul. V Korpusa grad Bihać, nakon čega je Zirić Muhamedu koji je sam stajao uz šank, prišao prvoosumnjičeni Sadiković Fuad te mu se obratio povišenim tonom i psujući mu majku riječima „j…. ti mater u usta, šta glumiš ti i šta pišeš ti po internetu” unijevši mu se pritom prsima i licem u njegovo lice s namjerom da ga fizički napadne, dok se je Zirić Muhamed povlačio prema unutrašnjosti šanka s namjerom da izbjegne sukob, a osumnjičeni Sadiković Fuad je nastavio da mu se unosi u lice ulazeći u šank, kom prilikom je razbio i pepeljaru na šanku, nakon čega je Sadiković Fuad sa obje ruke udario u predjelu glave — obraza Zirić Muhameda, pa dok se je ovaj pokušao zaštiti, prišao je drugoosumnjičeni Sadiković Harun te su ga obojica zajedno udarala rukama u predjelu glave, nakon čega je Zirić Muhamed izgubio ravnotežu i pao na pod unutar samog šanka i dok se nalazio u tom položaju prišao mu je trećeosumnjičeni Sadiković Edi i udario ga nogom u predjelu desne ruke — podlaktice kojom je Zirić Muhamed zaštitio glavu, govoreći mu cijelo vrijeme i to Sadiković Harun i Sadiković Edi da je pjano i klošar, psujući mu majku i dijete, a zatim se Sadiković Edi obratio Zirić Muhamedu riječima „dobro ćeš zapamtiti ovu noć, a isto će biti i tvom jaranu Jusufu Tutiću kojem ću ja ubiti dijete, a tebi ću ubiti familiju”, nakon čega su nastavljajući upućivati Zirić Muhamedu psovke i uvrede napustili lokal, da bi Zirić Muhamed uzeo svoj mobilni telefon sa poda koji je prilikom tuče pao na isti, i odmah nazvao policiju s namjerom da prijavi osumnjičene, te da prijavi prijetnje upućene njegovom kolegi Tutić Jusufu i njemu, a koje prijetnje su kod njega izazvale strah za život njega i njegove porodice, te porodice prijatelja Tutić Jusufa, a po dolasku policijske patrole oštećeni Zirić Muhamed je odveden u Dom zdravlja a potom je odveden u Policijsku stanicu u Bihać i lišen slobode”, navedeno je u optužnici.

Dvije godine nakon ogova, policajac Zirić je preminuo. Nije dočekao kraj suđenja, jer je Harun Sadiković izbjegavao suđenja, krijući se u Dubaiju.

Džudistu Haruna Sadikovića je u Dubai odveo bivši džidista iz Sarajeva Ibro Miladin, koji je u ime Edina Gačanina u Bosni i Hercegovini vrbovao sportiste i bivše policajce za poslove pratioca šefa narko kartela. Prije nego što je otišao u Dubai, i sam Ibro Miladin je bio pripadnik Specijalne jedinice Federalne uprave policije, gdje je primljen na insistiranje federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. Trener Ibre Miladina i u Zagrebu uhapšenog Haruna Sadikovića bio je Čamparin savjetnik Branislav Crnogorac.

Savjetnik ministra Branislav Crnogorac i uhapšeni Harun Sadiković

Osim Sadikovića i Miladina, u Dubaiju je, kao pratilac Edina Gačanina, radio i bivši specijalac Dženis Kadrić. I on se ovog ljeta vratio u Sarajevo gdje je bio uhapšen po potrazi pravosudnih organa BiH, jer se nije odazivao na sudske pozive. No, Kadrić je iste noći ekspresno pušten, a kako saznajemo, nekoliko dana kasnije je učestvovao u incidentima na Ilidži. Ali i pored toga, Kadrić je ostao na slobodi.

Harun Sadiković, Dženis Kadrić, Ibro Miladin i Edin Gačanin Tito

Podsjećamo, kada je u septembru 2016. godine vođa narko kartela Edin Gačanin dolazio u BiH, o njegovoj su sigurnosti brinula petorica pripadnika Specijalne jedinice Federalne uprave policije. Specijalci Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Adin Ćatić i Amir Druškić tih su dana uzeli bolovanje i bili su na slobodnim danima u Federalnoj upravi policije. Svi si kasnije izgubili sigurnosne dozvole i napustili FUP.

Kako je HIFA Oil izvlačila novac iz javnih preduzeća: Bitumen iz Albanije kamionom “stizao” za 4 sata u Sarajevo, preko povezanih preduzeća uvećavali cijene, pa ih uvećane fakturisali KJP Rad

Glavni akteri ove priče koja dokazuje manipulacije cijenama nafte i naftnih derivata su kompanija HIFA Oil i KJKP Rad Sarajevo. U pitanju je nabavka bitumena. Detalje ćemo donijeti nešto kasnije. Sada, prvo, idemo ukratko objasniti o čemu se radi. KJKP Rad raspiše tender i traži velike količine bitunemena. U tenderu piše da se cijena formira tako što će dobavljač, u ovom slučaju HIFA Oil priložiti nabavne cijene na šta će dodati svoju maržu. Hifa Oil, potom, nabavi bitumen iz inostranstva po vrlo povoljnoj cijeni, proda ga, potom, svojoj kompaniji Euro Stil Doboj. Onda Euro Stil taj isti bitumen po većoj cijeni proda Hifa Oilu od kojeg je i nabavio bitumen. Ta ista roba, potom, ide u KJP Rad po “drugoj nabavnoj cijeni” koja je znatno veća od prve nabavne cijene. I samo na osnovu te manipulacije, HIFA Oil je, za godinu, iz KJKP Rad Sarajevo izvukao oko 460 hiljada maraka “dodatnih sredstava”. A sada detalji.

U maju 2018. godine, HIFA Oil se prijavljuje na tender koji je KJKP Rad Sarajevo raspisao za nabavku “bitumena 60”. Za isporuku 1300 tona bitumena 60, HIFA Oil je zatražila 924,729 KM. U sklopu ponude, se navode cjenovnici Optima Grupe d.o.o. Banja Luka. Hifa Oil se, dakle, referisala na cjenovnik “Rafinerije nafte Brod”. KJKP Rad, sa tadašnjim direktorom Selimom Babićem (SDA) na čelu prihvata njihovu ponudu i zaključuje ugovor.

“Cijene za materijale iz člana 1 ovog Ugovora – BIT 60 ponuditi sa prezentiranjem promjenjivog dijela rafinerije iz koje je roba ponuđena. Domaća rafinerija: rafinerijska faktura ili račun komercijalnog zastupnika rafinerije Optima grupe; Strane rafinerije – JCI-a i rafinerijsku fakturu” Cijena za materijale iz člana 1 ovog Ugovora je 711,33 KM po toni bez PDV-a, a sastoji se od promjenjivog dijela – rafinserijske cijene koja je u vremenu ponude bila 632,33 KM po toni, bez PDV-a, plus fiksni dio 79 KM po toni bez PDV-a (ostali tropšovi, troškovi transporta i marža).

A evo kako HIFA Oil vrši isporuke. Umjesto ugovorene cijene, ova tešanjska kompanija dostavlja faklturu sa uvećanim cijenama. Razlika u cijeni prilikom ove isporuke je čak 8.800 KM veća u odnosu na ugovorenu. Drugi dokumenti otkrivaju pozadinu.

HIFA Oil je bitumen nabavio iz Albanije, odnosno od firme AL Global Oil. To dokazuje i međunarodni tovarni list.

HIFA Oil, potom, ovaj bitumen prodaje preduzeću Euro Stil d.o.o. Doboj, što potvrđuje ulazna faktura. Euro Stil, koji je u vlasništu Izudina Ahmetlića, taj isti bitumen prodaje HIFA Oilu koji je, također, u tom trenutku u vlasništvu Izudina Ahmetlića.

I umjesto fakture iz Albanije, HIFA Oil javnom preduzeću KJKP Rad Sarajevo dostavlja fakturu Euro Stila koja je znatno veća od nabavne cijene iz Albanije.

Sve ovo dovodi do zaključka da uvoznik albanskog bitumena HIFA Oil prodaje isti bitumen povezanoj kompaniji EURO Stil, koji, potom, tu robu vraća HIFA-i po većoj cijeni kako bi je fakturisali javnom preduzeću KJKP Rad Sarajevo.

I sve navedeno se provede za, navodno, 4 sata koliko je “ugovorni” rok od narudžbe do isporuke.

Pojednostavljeno, bitumen iz Albanije, ako pratimo samo dokumente, do Sarajeva dođe za četiri saata, s tim da ga, za isto to vrijeme, uveze jedna firma, koja ga, potom, proda drugoj, pa ga ova druga vrati prvoj firmi po uvećanoj cijeni, koja se potom uzima za obračun konačne fakture javnom preduzeću. Uvoznik je Hifa Oil. Vlasnik je Izudin Ahmetlić. Prevoznik je Petrobit d.o.o, Tešanj. Vlasnik je Izudin Ahmetlić. Prvi kupac je Euro Stil d.o.o. Doboj. Vlasnik je Izudin Ahmetlić. Drugi kupac je Hifa Oil. Vlasnik je Izudin Ahmetlić. I treći kupac je KJKP Rad Sarajevo. Vlasnik je Kanton Sarajevo.

Na ovaj način, tokom jedne godine, HIFA Oil i Izudin Ahmetlić su uspjeli izvući iz samo jednog javnog preduzeća više od 400 hiljada KM.

(VIDEO) Pronašli smo odbjeglog optuženika za ratne zločine Duška Kornjaču: Ratni gospodar Čajniča slobodno živi u Novom Sadu i novinarima razbija telefone

Ulica je Teskelijina u Novom Sadu. Na broju 6, na interfonu pronalazimo prezime Kornjača. Zvonim i ulazim. Kolega Laky će ostati ispred zgrade, da obavijesti “nadležne” ako se ne vratim. Stan broj 17, na posljednjem spratu pripada Kornjačama, ali na ulaznim vratima nema pločice sa njihovim prezimenom. Odmah po ulasku u zgradu uključio sam snimanje na telefonu. Zvonim i vrata se otvaraju. To je on – glavom bez brade.

Duško Kornjača u Novom Sadu, 18.8. 2021.

Duško Kornjača, lice s Interpolove potjernice, optuženik za zločine protiv čovječnosti, ratni gospodar života i smrti u Čajniču. Vječnost je, čini mi se prošla, dok sam progovorio.

“Dobar dan”, kažem učtivo čovjeku na vratima.

“Dobar dan”, odgovara domaćin.

“Jeste l’ vi Duško Kornjača”, prelazim na stvar.

“Jesam”, odgovara potvrdno.

“Ja sam Avdo Avdić, novinar iz Sarajeva”

“Ko?”, pita Kornjača.

“Avdo Avdić, novinar iz Sarajeva”, ponavljam mu.

“Šta trebate”, pita opet.

“Trebao bih da obavim jedan razgovor s vama”, odgovaram.

“Namam ja vremena da razgovaram s vama”, kaže doktor Kornjača.

“Zašto? U bjekstvu ste”, govorim konkretnije.

“Ko ti je u bjekstvu? Ma, nisam ja u bjekstvu. Marš odavde sa vrata”, kazat će odbjegli optuženik za ratne zločine dok mi iz ruke otima telefon.

Duško Kornjača u Čajniču 1992. godine

Nećete vidjeti detalje, ali na snimku još koji sekund kasnije možete čuti dio atmosfere. Telefon je završio na pločicama u stanu, poprilično polomljen. Duško je, potom, uzeo dršku metle zamahnuo prema meni. Promašio je. Koji sekund kasnije na vratima se, iz pravca stana, ukazalo još nekoliko osoba. Muškarac od nekih tridesetak godina uspio je Duška uvući u sobu. Pretpostavljam da je u pitanju Kornjača mlađi. Vrlo učtiv je čovjek, koji se izvinio zbog neugodnosti koje sam doživo. On mi je iznio pomomljen telefon. I tako je završila moja potraga za odbjeglim optuženikom za ratne zločine – doktorom Duškom Kornjačom

“Identične sve su priče oko borbe za Čajniče”, počinje pjesma Baje Malog Knindže posvećena ovom odbjeglom ratnom zločincu.

I uistinu su identične sve priče iz BiH odbjeglih ratnih zločinaca srpske nacionalnosti. Svi se skrivaju u Srbiji. Duško Kornjača je jedan od njih. Na stranici Suda BiH piše da je nedstupan organima BiH. Optužen je da je počinio krivično djelo – zločin protiv čovječnosti.

“Optužnica tereti optuženog Duška Kornjaču. U period od sredine aprila 1992. do kraja juna 1992. godine na području općine Čajniče, u okviru širokog i sistematičnog napada Teritorijalne odbrane i Policijske stanice srpske opštine Čajniče, kao predsjednik Kriznog štaba, kasnije komandant ratnog štaba Srpske opštine Čajniče te predsjednik Skupštine opštine i ministar odbrane u Vladi Srpske autonomne teritorije Hercegovina, kao svjestan učesnik udruženog zločinačkog poduhvata, planirao i naredio progon nesrpskog stanovništva iz općine Čajniče”, navedeno je na stranici Suda Bosne i Hercegovine.

“Identične sve su priče oko borbe za Čajniče. Među prvim puče puška u rukama brata Duška”, glasi dalje pjesma posvećena odbjeglom otpuženiku za ratne zločine u Čajniču.

Duškovog brata Miluna Kornjaču kolega Refik Vejsilagić i ja smo pronašli u junu 2009. godine. SIPA ga je nekoliko mjeseci kasnije uhapsila i smjestila u pritvor. Stvarni ratni vladar Čajniča Duško Kornjača je pobjegao.

Nakon što sam imao “blizak susret” s Duškom Kornjačom nazvao sam Kemala Trgu. Bio je sa svojom majkom Rabijom. Njen sin, a Kemalov brat Hajrudin Trgo ubijen je u Lovačkom domu u Mostini kod Čajniča. U maju 1992. godine u Mostini su ubijena 42 Bošnjaka. Tijela ubijenih snimala je novosadska novinarka Milijana Baletić. Njen sagovornik je bio ispred mjesta zločina bio je Duško Kornjača. Združenim snagama današnji sugrađani iz Novog Sada su kazali da su za “muslimani zverski likvidirali muslimane”.

“Po vašem, šta je bio cilj i svrha, obzirom da su muslimani napali zarobljene muslimane i napravili ovo što su napravili”, pitala je novinarka Baletić svog sagovornika sa dugom bradom i četničkom ikonografijom.

“Vjerovatno su u njima prepoznali te neke koji su sarađivali s njima i bojali su se da ne otkriju te neke namjere za druga dejstva. I zato su željeli da ih, drugim riječima, uklone sa lica zemlje da ne bi postojali svjedoci njihovih djela koja su počinili”, objasnio je Duško Kornjača zločin u Lovačkom domu u Mostini kod Čajniča.

Zbog zločina u Mostini pravosnažno je osuđen Milun Kornjača, brat Duška Kornjače. Ovo je citat iz osuđujuće presude protiv njega.

“Od 19. maja 1992. godine, kao komandir jedinice “Plavi orlovi”, a nakon što je Tadić Veljo, pripadnik jedinice “Plavi orlovi” dana 19.maja 1992.godine u popodnevnim časovima na Mostini u Lovačkom domu, iz automatske puške lišio života zatočenike, Bukva Zlatka, Čaušević Jusufa, Gluščić Envera, Hasović Hasana, Kulelija Safeta, Došlo Jasmina, Gabela Fuada, Bavčić Hamzaliju, Oruč Fehima, Trgo Hajrudina, Čolak Saliha, Cicvara Muharema, Hurlov Hamdu, Šehović Dedu, Agović Ahmu, Agović Mehmeda, Živojević Mehmeda, Vrana Mušana, Velić Zijada, Bukva Mehu, Gazap Hajrudina, Paldum Šemsudina, Čolak Fehima, Gabela Suada, Kešan Hamšu, Kešan Ibru, Kešan Muju i Kešan Ismeta i pored toga što je istog dana kada je izvršeno ubistvo zatočenih lica od prisutnih u prostorijama štaba TO Čajniče u Čajniču saznao da je Tadić Veljo, pripadnik jedinice “Plavi orlovi” izvršio ubistva zatočenih lica u Lovačkom domu na Mostini, nije ništa preduzeo u skladu sa svojim pravima i dužnostima komandira jedinice “Plavi orlovi” da izvršilac ubistava zatočenih lica bude kažnjen”.

Milun Kornjača je osuđen na sedam godina zatvora. Njegov brat i formalni zapovjednik Čajniča Duško Kornjača je u bjekstvu. Živi u Teskelijinoj ulici u Novom Sadu, gdje smo ga i snimili telefonom. Oklop telefona ostao je kod Kornjače.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...