Istaknuto

Istaknute objave

Pronašli smo ga u Sarajevu: Ovo je Smail Šikalo, bjegunac od peruanskog pravosuđa, optužen za krijumčarenje 1,3 tone kokaina

Nešto malo prije podne izašao je iz porodične kuće u Sarajevu i zaputio obližnji frizerski salon. Ali i prije ove srijede, Smail Šikalo je slobodno šetao glavnim gradom BiH. Išao je u teretanu, družio se s prijateljima. On je, zapravo, slobodan čovjek otkako je u 25. juna ove godine, pod svojim imenom i prezimenom, došao u BiH gdje je i rođen. Pravosuđe južnoameričke države Peru sumnjiči ga da je u januaru 2019. godine u Evropu pokušao prokrijumčariti oko 1,3 tone kokaina.

Smail Šikalo u Sarajevu (Septembar 2021.)

Objavili smo na Istraga.ba  da je u januaru ove godine sudija Luis Perez Leon iz La Libertada odlučio izmijeniti odluku o pritvoru te je osumnjičenog Šikala pustio na slobodu. Kasnije je Ured za kontrolu prekršaja (OCMA) proveo je internu istragu i utvrdio da je sudija napravio brojne propuste prilikom odlučivanja. efica OCMA -e, Mariem De La Rosa Bedriñana, izvijestila je da je nakon ocjene sudskog spisa došla do zaključka da je sudija Pérez u donio kontradiktornu i nepravilnu odluku. Ali to u praksi ništa nije promijenilo. Kada je izašao iz pritvora, Smaila Šikala je dočekao kamion i odvezao u nepoznatom pravcu. Policijski izvori iz Perua, prenijet će nam kolege iz tamošnjeg lista El Comercio, sumnjaju da je Šikalo prvo otišao u Ekvador, a onda je krenuo dalje. U BiH je stigao 25. juna 2021. godine, a fotografije su snimljene u srijedu, 1. septembra.

Smail Šikalo je uhapšen u noći između 6. i 7. januara 2019. godine. Tokom policijske u peruanskom gradu Trujillo zaplijenjeno je 800 paketa kokaina hidrohlorida.

Osim Šikala, uhapšen je i jedan državljanin Perua. Paketi kokaina nosili su oznaku BH, a pošiljka je morskim putem trebala biti prebačena do Evrope, odnosno Nizozemske.  Nedugo nakon toga policija je uhapsila još tri osobe koje su bile povezane sa Šikalom te je zaplijenjeno dodatnih 400 kilograma kokaina, dok je Flavio Abanto u čijoj je kući živio Šikalo – pobjegao policiji. Tada je saopćeno da je ova grupa u Evropu namjeravala prebaciti ukupno 1,3 tone kokaina.

kokain zaplijenjen u Peruu sa oznakom BH

Dvije godine prije bh. državljanina Šikala, u Peruu je uhapšen njegov komšija i poznanik iz Sarajeva David Cufaj. Peruanskoj policiji bio je poznat po imenu Raul. Cufaj je rođen u Beogradu, ali je odrastao u Sarajevu, u istoj ulici kao i Smail Šikalo. David Cufaj zvani Raul trenutno je na izdržavanju kazne u Peruu. On je u januaru 2020. godine osuđen na 17 godina zatvora. U presudi je navedeno da je dvije tone kokaina namjeravao prebaciti za osobu po nadimku “Tito”, koja je finansijer krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Tito se nalazi na vrhu sheme ove organizirane kriminalne grupe koju je napravila policija u Peruu.

shema peruanske policije: “Tito” na čelu kartela

Prema dokumentima nizozemskog pravosuđa, Tito je nadimak Edina Gačanina. I on je rođen u Sarajevu i svoj životni put je započeo u ulici koja će kasnije dobiti ime po ratnom heroju i zlatnom ljiljanu Smailu Šikalu, inače, stricu Smaila Šikala koji je osumnjičen za krijumčarenje kokaina u Peruu. Iz iste ulice je i Mirza Gačanin, stic Edina Gačanina koji je prošle godine uhapšen u Nizozemskoj zbog sumnje da je oprao najmanje pet miliona eura stečenih prodajom kokaina. Ove godine Mirza Gačanin je pušten iz pritvora u Bredi i određene su mu mjere zabrane. No, istraga protiv njega se nastavlja. Edin Gačanin Tito pod istragom je američke DEA-e. Njegov kartel, prema dokumentima nizozemskog tužilaštva, dovodi se u vezu sa najmanje 15 tona kokaina zaplijenjenog širom svijeta.

dokument nizozemskog tužilaštva

Edin Gačanin Tito je proteklih godina živio u Dubaiju. Policija u Peruu više puta je registrovala njegov ulazak u tu državu. sumnja se da je upravo on obezbijedio novac kojim je podmićen sudija Luis Perez Leon koji je nezakonito pustio Smaila Šikala da se brani sa slobode. Zbog odluke u predmetu Šikalo, ovaj sudija je, rekosmo, suspendovan na šest mjeseci. Krajem jula ove godine peruansko je pravosuđe saopćilo da je raspisalo potragu za Šikalo. No, prema informacijama Istrage, potraga se odnosi samo na državu Peruu jer je neko u toj državi napravio “previd” zbog čega nije raspisana međunarodna Interpolova potjernica. Šikalo se, zato, može slobodno kretati i van granica BiH. Za sada je, međutim, utočište pronašao u Sarajevu, kao i nekoliko bivših pripadnika Federalne uprave policije koji su bili lična pratnja vođe kartela Edina Gačanina Tita. Šef kartela je posljednji put u BiH bio u septembru 2016. godine i domaćin mu je bio biznismen Gordan Memija koji je, svjedočeći na Općinskom sudu u Sarajevu, priznao svoje kontakte sa Edinom Gačaninom Titom.

sudski zapisnik saslušanja Gordana Memije

“Nije moj prijatelj, poznanik je. Vidio sam ga kada je došao u Sarajevo, prije četiri-pet godina. Ja sam ga sačekao na aerodromu u Sarajevu. Rentao sam automobile tada. Na moju firmu bilo je korištenje tog automobila. Nisam ja iznajmio hotelsku sobu za njega, samo sam rezervisao u Hotelu Bristol. Edinova majka je moja prijateljica i zamolila me je, kad čovjek dođe ovdje, da mu pomognem dvije, tri stvari i to sam uradio. Da mu pomognem oko dočeka, da rezervišem hotel i auto i predlaganja eventualno nekog projekta, odnosno investicija, ali ništa nije realizovano”, kazao je Memija, svjedočeći na Općinskom sudu u Sarajevu.

No, unatoč tome, sutkinja Općinskog suda u Sarajevu Naida Tabaković, slično kao i njen kolega iz Perua, presudila da je u korist Titovog “poznanika” Gordana Memije, ustvrdivši da je on oklevetan zbog toga što je dovođen u vezu sa šefom narko kartela, iako je ovaj sarajevski biznismen te veze priznao, svjedočeći u njenom prisustvu.

Inače, bh. pravosuđe već godinama posjeduje dokumente o vezama pojedinih biznismena sa ovim kartelom, ali niko do sada nije procesuiran. Veći dio predmeta o pranju novca nalazi se u Tužilaštvu BiH, kod državnog tužitelja Olega Čavke. Ishod – poznat.

(VIDEO) Pronašli smo odbjeglog optuženika za ratne zločine Duška Kornjaču: Ratni gospodar Čajniča slobodno živi u Novom Sadu i novinarima razbija telefone

Ulica je Teskelijina u Novom Sadu. Na broju 6, na interfonu pronalazimo prezime Kornjača. Zvonim i ulazim. Kolega Laky će ostati ispred zgrade, da obavijesti “nadležne” ako se ne vratim. Stan broj 17, na posljednjem spratu pripada Kornjačama, ali na ulaznim vratima nema pločice sa njihovim prezimenom. Odmah po ulasku u zgradu uključio sam snimanje na telefonu. Zvonim i vrata se otvaraju. To je on – glavom bez brade.

Duško Kornjača u Novom Sadu, 18.8. 2021.

Duško Kornjača, lice s Interpolove potjernice, optuženik za zločine protiv čovječnosti, ratni gospodar života i smrti u Čajniču. Vječnost je, čini mi se prošla, dok sam progovorio.

“Dobar dan”, kažem učtivo čovjeku na vratima.

“Dobar dan”, odgovara domaćin.

“Jeste l’ vi Duško Kornjača”, prelazim na stvar.

“Jesam”, odgovara potvrdno.

“Ja sam Avdo Avdić, novinar iz Sarajeva”

“Ko?”, pita Kornjača.

“Avdo Avdić, novinar iz Sarajeva”, ponavljam mu.

“Šta trebate”, pita opet.

“Trebao bih da obavim jedan razgovor s vama”, odgovaram.

“Namam ja vremena da razgovaram s vama”, kaže doktor Kornjača.

“Zašto? U bjekstvu ste”, govorim konkretnije.

“Ko ti je u bjekstvu? Ma, nisam ja u bjekstvu. Marš odavde sa vrata”, kazat će odbjegli optuženik za ratne zločine dok mi iz ruke otima telefon.

Duško Kornjača u Čajniču 1992. godine

Nećete vidjeti detalje, ali na snimku još koji sekund kasnije možete čuti dio atmosfere. Telefon je završio na pločicama u stanu, poprilično polomljen. Duško je, potom, uzeo dršku metle zamahnuo prema meni. Promašio je. Koji sekund kasnije na vratima se, iz pravca stana, ukazalo još nekoliko osoba. Muškarac od nekih tridesetak godina uspio je Duška uvući u sobu. Pretpostavljam da je u pitanju Kornjača mlađi. Vrlo učtiv je čovjek, koji se izvinio zbog neugodnosti koje sam doživo. On mi je iznio pomomljen telefon. I tako je završila moja potraga za odbjeglim optuženikom za ratne zločine – doktorom Duškom Kornjačom

“Identične sve su priče oko borbe za Čajniče”, počinje pjesma Baje Malog Knindže posvećena ovom odbjeglom ratnom zločincu.

I uistinu su identične sve priče iz BiH odbjeglih ratnih zločinaca srpske nacionalnosti. Svi se skrivaju u Srbiji. Duško Kornjača je jedan od njih. Na stranici Suda BiH piše da je nedstupan organima BiH. Optužen je da je počinio krivično djelo – zločin protiv čovječnosti.

“Optužnica tereti optuženog Duška Kornjaču. U period od sredine aprila 1992. do kraja juna 1992. godine na području općine Čajniče, u okviru širokog i sistematičnog napada Teritorijalne odbrane i Policijske stanice srpske opštine Čajniče, kao predsjednik Kriznog štaba, kasnije komandant ratnog štaba Srpske opštine Čajniče te predsjednik Skupštine opštine i ministar odbrane u Vladi Srpske autonomne teritorije Hercegovina, kao svjestan učesnik udruženog zločinačkog poduhvata, planirao i naredio progon nesrpskog stanovništva iz općine Čajniče”, navedeno je na stranici Suda Bosne i Hercegovine.

“Identične sve su priče oko borbe za Čajniče. Među prvim puče puška u rukama brata Duška”, glasi dalje pjesma posvećena odbjeglom otpuženiku za ratne zločine u Čajniču.

Duškovog brata Miluna Kornjaču kolega Refik Vejsilagić i ja smo pronašli u junu 2009. godine. SIPA ga je nekoliko mjeseci kasnije uhapsila i smjestila u pritvor. Stvarni ratni vladar Čajniča Duško Kornjača je pobjegao.

Nakon što sam imao “blizak susret” s Duškom Kornjačom nazvao sam Kemala Trgu. Bio je sa svojom majkom Rabijom. Njen sin, a Kemalov brat Hajrudin Trgo ubijen je u Lovačkom domu u Mostini kod Čajniča. U maju 1992. godine u Mostini su ubijena 42 Bošnjaka. Tijela ubijenih snimala je novosadska novinarka Milijana Baletić. Njen sagovornik je bio ispred mjesta zločina bio je Duško Kornjača. Združenim snagama današnji sugrađani iz Novog Sada su kazali da su za “muslimani zverski likvidirali muslimane”.

“Po vašem, šta je bio cilj i svrha, obzirom da su muslimani napali zarobljene muslimane i napravili ovo što su napravili”, pitala je novinarka Baletić svog sagovornika sa dugom bradom i četničkom ikonografijom.

“Vjerovatno su u njima prepoznali te neke koji su sarađivali s njima i bojali su se da ne otkriju te neke namjere za druga dejstva. I zato su željeli da ih, drugim riječima, uklone sa lica zemlje da ne bi postojali svjedoci njihovih djela koja su počinili”, objasnio je Duško Kornjača zločin u Lovačkom domu u Mostini kod Čajniča.

Zbog zločina u Mostini pravosnažno je osuđen Milun Kornjača, brat Duška Kornjače. Ovo je citat iz osuđujuće presude protiv njega.

“Od 19. maja 1992. godine, kao komandir jedinice “Plavi orlovi”, a nakon što je Tadić Veljo, pripadnik jedinice “Plavi orlovi” dana 19.maja 1992.godine u popodnevnim časovima na Mostini u Lovačkom domu, iz automatske puške lišio života zatočenike, Bukva Zlatka, Čaušević Jusufa, Gluščić Envera, Hasović Hasana, Kulelija Safeta, Došlo Jasmina, Gabela Fuada, Bavčić Hamzaliju, Oruč Fehima, Trgo Hajrudina, Čolak Saliha, Cicvara Muharema, Hurlov Hamdu, Šehović Dedu, Agović Ahmu, Agović Mehmeda, Živojević Mehmeda, Vrana Mušana, Velić Zijada, Bukva Mehu, Gazap Hajrudina, Paldum Šemsudina, Čolak Fehima, Gabela Suada, Kešan Hamšu, Kešan Ibru, Kešan Muju i Kešan Ismeta i pored toga što je istog dana kada je izvršeno ubistvo zatočenih lica od prisutnih u prostorijama štaba TO Čajniče u Čajniču saznao da je Tadić Veljo, pripadnik jedinice “Plavi orlovi” izvršio ubistva zatočenih lica u Lovačkom domu na Mostini, nije ništa preduzeo u skladu sa svojim pravima i dužnostima komandira jedinice “Plavi orlovi” da izvršilac ubistava zatočenih lica bude kažnjen”.

Milun Kornjača je osuđen na sedam godina zatvora. Njegov brat i formalni zapovjednik Čajniča Duško Kornjača je u bjekstvu. Živi u Teskelijinoj ulici u Novom Sadu, gdje smo ga i snimili telefonom. Oklop telefona ostao je kod Kornjače.

Kolumna Senada Avdića: Ko je Bošnjacima poturao alkohol na svadbi decenije

Snimke iz hotela Evropa na kojima “neogovorni pojedinci” tokom svadbe decenije između Jasmine Izetbegović i Ćamila Humačkića nazdravljaju čašama i flašama punim alkoholnih pića duboko su potresle tankoćutni debeli sloj muslimanske političke, vjerske i poslovne elite, zakletih neprijatelja tog poroka težeg od svih poroka, kažnjivijeg od kriminala, bogohulnijeg od laži, odvratnijeg od prijetvornosti, nemoralnijeg od neumjerenosti, bahaćenja, nesolidarnosti. Burne reakcije na društvenim mrežama svjedočile su na licemjerstvo i prevarantski karakter seosko-vašarskog orgijanja na skupu na koje su, čini se, pozivnice uglednim gostima dijeljene u tijesnoj suradnji sa nadležnim tužiteljstvima svih razina.

Svadba k’o svadba, parada pijanstva bez pića

Ni skupljeg derneka, ni jeftinijeg događaja! Ni visočijih gostiju, niti prizemnije zabave. Ni čednijeg hardvera, ni nepodnošljivijeg i otrcanijeg softvera!

Koliko je “svadba decenije” emanirala malograđanski prostakluk, prizemni, populistički vjerski dogmatizam i prevrtljivo puritanstvo, elitni primitivizam i odsustvo građanskog ukusa, mjere i pristojnosti nove bošnjačko-balijske klase, dokazuje niz događaja koji su je obilježili. Ali ništa tako ogoljeno, nedvosmisleno ne otkriva jad i bijedu tog tužnog spektakla kao završni komunike, post festum razmatranje za koje se pobrinuo (ili je bio formacijski, službeno zadužen) kabadahijski janjičar elektronskog-cyber carstva Jasmin Mulahusić. Iako su njegovi vjerni pratitelji na društvenim mrežama i fanatici njegovih odapetih strijela očekivali da se Mulahusić tih mubarek dana prelomnih za planetarni ummet oglasi iz Kabula, iz srca afganistanskog kalifata, on se ipak odlučio za domaću prijestolnicu islamskog čudoređa, festival izvornih islamskih vrijednosti.

alt

Zato je Mulahusić, stanovnik Luxemburga protiv kojeg se u Tužiteljstvu BiH vodi istraga zbog serijskih napada, uvreda prijetnji koje redovno upućuje ovdašnjim novinarima, intelektualcima, opozicionerima…odlučio svojeručno oglasiti kao portparol “svadbe” i objasniti “tajnu manastirske rakije”. To jeste, javno saopćiti preliminarne rezultate svog dubinskog šerijatsko-investitigativnog rada na utvrđivanju odgovornosti za počinjenu diverziju – “neovlašteno prisustvu vatrene vode”.

“Po pitanju alkohola na svadbi Jasmine Izetbegović, laž je da ga je bilo, ijedna kap uopće na svadbi”, energično i strogo, nepismeno do iznemoglosti saopćava Mulahusić.

Evo šta je još utvrdila nepogrešiva forenzika ovog nekadašnjeg međunarodno priznatog radikala kojeg se dovodilo u vezu sa terorisitičkim ćelijama u Evropi. Telegrafski je Mulahusić poredao hronologiju nenajavljenog zločina, šejtanske diverzije ljubitelja dobre kapljice-samoubica.

Svaka ptica svom šerijatu leti

“Predsjednik Erdogan, reis efendija Kavazović, kao i Šefik Džaferović otišli su u 17.30.

Svadba se završila u 23.00 i na svadbi nije bilo ni kapi alkohola”, potpuno je siguran ovaj protivalkoholni ekspert, kojem su svatovi, pretpostavlja se, bili dužni u pravilnim vremenskim razmacima puhati u lice i hodati ispred njega pravo i bez ševeljanja po kredom isctanoj bijeloj liniji.

No, opet je iskrslo ono ali, koje na šerijatskim svadbama nevjesti sreću kvari.

Tačno je da, kako je precizirao šerijatski radar Mulahusićev da nije bilo ni kapi alkohola “na svadbi Jasmine Izetbegović”, ali su se, avaj, određene zalihe “vatrene vode” pojavile na svadbi mladoženje Ćamila Humačkića.

Evo i završnog razmatranja šerijatsko-trezvenjačkog forenzičara Jasmina Mulahusića sročenog nakon sagledavanja svih ključnih elemenata svadbene ceremonije, kao i popratnih manifestacija.

Nakon svadbe, u unutrašnjosti hotela u ponoć odvijalo se ono što smo vidjeli na snimku koji objavljuju mediji”.

Šta se desilo pod okriljem (po)noći, nestrpljivi smo da saznamo.

To se odvijalo privatno u krugu 15 ljudi bliskih mladoženji. Taj mi je dio odvratan i nemam namjeru braniti neodbranjivo. Neka čisti svako za sobom nered koji ostavi”, poručuje prisebni Mulausić, uz jedini logičan zaključak: “Svi ćemo naći kod Allaha ono što smo zaslužili. Bože na hajr. Amin.”

Eto, tako, sad je sve malo, odnosno puno jasnije.

Za kraj ne preostaje ništa drugo nego da citiramo žene Kandahara i Kabula: “Užas je naša burka”.

Sve o sukobu Bakira Izetbegovića i Denisa Zvizdića: Na umri prije smrti

Bio je posljednji dan oktobra 2017. godine i N1 televizija je u sarajevskoj Pivari obilježavala treću godišnjicu postojanja. Sadik Ahmetović je, uz prigodnu fotografiju na Avazu, već bio “pokupio stvari” i napustio SDA. Znam da sam te večeri u Pivari, s njim i još nekim kolegama, razgovarao o tome ko će biti novi kandidat te stranke za člana Predsjedništva BiH. Znali smo da Bakir Izetbegović nema pravo na kandidaturu, ali njegova podrška i njegov izbor bit će presudni za budućeg kandidata. Negdje na pola razgovora prišao nam je Denis Zvizdić kojeg su mnogi već tada vidjeli kao budućeg SDA-ovog kandidata.

“Nećeš biti kandidat. Bit će neko ko više sluša”, reći će mu Sadik Ahmetović u prisustvu više svjedoka.

Pet-šest metara dalje od nas stajao je Šefik Džaferović. Prišao sam mu i zamolio ga, poprilično ironično, vođen Ahmetovićevim riječima, za zajedničku fotografiju. Jer Šefik Džaferović je, nekako, bio jedini logičan Izetbegovićev izbor za SDA-ovog “Medvjedeva” koji će pričuvati stolicu tokom malog odmora Bakira Izetbegovića. Mislim da je pored bio Safet Softić koji je prasnuo u smijeh kada sam kazao da “želim fotografiju sa budućim članom Predsjedništva”. I zvučalo je to pomalo nevjerovatno, jer je Bakir Izetbegović, obično u pratnji Asima Sarajlića i Aljoše Čampare, davao naznake da će “gospodin Zvizdić biti kandidat”. Uljuljkan čvrstim obećanjima da će dobiti kandidaturu, Denis Zvizdić je tih mjeseci slijepo slušao Bakira Izetbegovića. Stranku su već bili napustili Sadik Ahmetović, Senad Šepić i Salko Sokolović. Na redu je bio Mirsad Kukić, banovićki vladar kojem su godinama na noge dolazili Denis Zvizdić i Bakir Izetbegović. No, kada je Mirsad Kukić samoinicijativno počeo posjećivati Radončićev toranj, postao je teret i Izetbegović se odlučio za rez.

Izetbegovići i Zvizdić u Banovićima prije “stranačke hidžame”

“SDA je napravila svoju hidžamu ili pročišćavanje”, likovat će Denis Zvizdić u proljeće 2018. godine nakon što je Mirsad Kukić isključen iz Stranke.

Lokalni odbori SDA tih su dana već počeli razmatrati opcije za kandidata za člana Predsjedništva BiH.

“SDA je zaista oštećena činjenicom da zbog ustavne odredbe predsjednik Bakir Izetbegović ne može ponovo biti kandidat, jer da može već danas bi mogli proglasiti ko će biti bošnjački član Predsjedništva. Imajući u vidu posljednji skup SDA sasvim sam siguran da bi bilo ovako kako sam kazao”, kazao je Zvizdić u intervjuu za vijesti.ba.

Naslov tog teksta bio je posebno indikativan i glasio je: “Zašto i Sebija Izetbegović ne bi bila kandidat”.

Bilo je to, dakle, proljeće 2018. godine, a Aljoša Čampara i Asim Sarajlić još su bili u idiličnom političkom braku i porodično su otputovali u Italiju ubijeđeni u dvije stvari – da će Denis Zvizdić biti kandidat za člana Predsjedništva BiH, i da će Asim Sarajlić biti nosilac liste za Predstavnički dom Parlamentarne skupštinu BiH iz sarajevske izborne jedinice. Halid Genjac je već bio naslijedio Amira Zukića na poziciji generalnog sekretara SDA i pokušavao sam od njega saznati koga to općinski odbori predlažu za kandidate. Nepovjerljivi Genjac nije baš bio od koristi za moje priče pa sam se okrenuo alternativnim izvorima u SDA. Rekli su mi da već postoje odbori koji žele kandidirati Sebiju Izetbegović.

“Ona je samo strašilo za Zvizdića”, procijenit će jedan moj prijatelj zaposlen u ambasadi evropske države.

I grudva je krenula. Jedan SDA-ov aktivista će mi se tih dana požaliti da ga je iz Italije zvao Aljoša Čampara i upitao zašto je njegov odbor kandidovao Sebiju Izetbegović. Provjerio sam još na nekoliko adresa i saznao sam da je Čampara zvao skoro sve lokalne organizacije tražeći od njih da ne kandiduju Sebiju Izetbegović već samo Denisa Zvizdića.

Bio je 2. maj 2018. godine i kolegica Emela Burdžović me pozvala na N1.

“Avdo Avdić, novinar portala “Žurnal” smatra da je u budućnosti moguć sukob na relaciji dvije porodice koje, kako kaže, upravljaju SDA. Za Avdića su to porodice Izetbegović i Zvizdić odnosno Čampara. SDA je na raskrsnici-da li će krenuti putem dinastije tj. Izetbegovića ili putem diktature tj. Zvizdića”, objavio je N1 sažetak mog gostovanja.

Kako su kandidature pristizale, tako je i Zvizdić postajao sve izvjesniji kandidat. No, moji izvori iz te stranke su me uvjeravali da on sigurno neće ići na glasanje pred stranačke organe ukoliko Sebija Izetbegović bude među kandidatima. Ukratko, Zvizdić se bojao suočavanja sa Sebijom Izetbegović. Uzalud je Bakir Izetbegović uvjeravao javnost da njegova supruga neće biti kandidat. Denis Zvizdić je odustao. Ubrzo je odustala i Sebija Izetbegović. Onda se na klixu, posredstvom Aljoše Čampare, pojavila vijest da bi se Zvizdić mogao vratiti u igru. Izetbegovićev generalni sekretar Halid Genjac će, potom, saopćiti da se svi mogu vratiti u igru. Bio je to jasan znak Zvizdiću – bude li išao do kraja, ići će i Sebija Izetbegović.

Zvizdić I Čampara u stanu Asima Sarajlića

Aljoša i Asim su se već bili vratili iz Italije i obično su se “prvi do Bakira” okupljali u Sarajlićevom stanu u Vogošći. Bilo je izvjesno da Zvizdić neće ići u kandidaturu za člana Predsjedništva BiH. Sada je u igri bila poizija broj 1 na listi za državni Parlament. Noć-dvije uoči zaključivanja listi za izbore 2018. godine, Sarajlićevom stanu stanu sjedili su Aljoša Čampara i Denis Zvizdić. Kantonalni odbor SDA Sarajevo tada je već bio zvanično donio odluku da Asim Sarajlić bude nosilac liste za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. To je, zapravo, bio prst u oko ambicijama porodice Čampara i Zvizdić. Nakon večeri kod Sarajlića, Zvizdić je otišao na razgovor sa Bakirom Izetbegovićem. Tražio je od “vlasnika stranke”, kako su ga već tada počeli zvati, da Sarajlića ukloni sa broja 1.  Predsjednik SDA je to i učinio. Denis Zvizdić je postao nosilac liste za državni Parlament.

“Od danas više nismo prijatelji”, reći će u telefonskom razgovoru Aljoši Čampari uvrijeđeni Sarajlić.

Ne shvatajući “Asimovu ozbiljnost”, ministar Čampara i njegov tečić Denis Zvizdić ponovo su otišli u Vogošću. No, u stanu Asima Sarajlića za njih više nije bilo mjesta. I rat je počeo.

Asim Sarajlić će na izborima biti nosilac liste za Parlament Federacije. Izetbegović će ga kasnije nagraditi funkcijom delegata u Domu naroda BiH. Zvizdić će ući u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH i postati predsjedavajući. Šefik Džaferović postao je član Predsjedništva, odnosno čuvar državne stolice. Prividna idila na relaciji Izetbegović – Zvizdić trajala je još godinu.

“Izetbegović i Zvizdić u ihramima, sa suprugama obavljaju umru u Mekki”, glasio je naslov objavljen na portalu radiosarajevo.ba u novembru 2019. godine.

Kako bi pojačao rođačku stranu, s kojim danom zakašnjenja na umru je, u pratnji policajca Adisa Drnde, otputovao i Aljoša Čampara. Jer uskoro su slijedili unutastranački izbori u lokalnim organizacijama i Zvizdićeva grupacija namjeravala je preuzeti Kantonalni odbor u Sarajevu kojim je rukovodio Asim Sarajlić. Znajući da je samo pitanje dana kada će krenuti na njih, Bakir i Sebija Izetbegović su odlučili u te strukture instalirati svoje ljude. Čampara i Zvizdić su za saveznike uzeli Husu Ćesira i i Semira Efendića iz novogradske SDA.  Efendić je, potom, “podmetnuo” delegata koji se sastao sa Asimom Sarajlićem koji je od Izetbegovića dobio zadatak da za predsjednika KO SDA Sarajevo postavi Fikreta Prevljaka. Uslijedila je “afera Asim”.

Istog dana kada je Asim Sarajlić podnosio ostavku na stranačkom Predsjedništvu, Aljoša Čampara je u Skupštini odlučivao o tome hoće li biti izabrana Vlada Kantona Sarajevo sa Mariom Nenadićem na čelu. Stalnim pauzama Čampara je odugovlačio imenovanje Vlade. I tek kada je Sarajlić medijima saopćio da se povlači, Čampara je odlučio glasati za novu Vladu. No, Izetbegović nije tek tako želio prepustiti KO SDA Zvizdiću i drugima. Fikret Prevljak je postavljen nakon čega je formirano “mirovno vijeće” koje je trebalo smiriti strasti. Bezuspješno.

Istovremeno, Aljoša Čampara i Denis Zvizdić započeli su rušilački pohod u SDA i aktivno su sudjelovali u “aferi respiratori” čiji je krajnji cilj bila – Sebija Izetbegović. Dvor je odgovorio tako što je Sedin Kahriman, blizak prijatelj Asima Sarajlića, postavljen za predsjednika Kantonalnog odbora SDA. Čampara je već bio izgubio strpljenje i u oktobru je napustio SDA. Čekao se potez Denisa Zvizdića koji je, po običaju, bio neodlučan. Na kraju je SDA napustio i Denis Zvizdić. Dinastija Izetbegovića pobijedila je diktaturu Zvizdić-Čampara.

Gdje će sada Denis Zvizdić? Uđe li u Narod i pravdu, Elmedina Konakovića uskoro bi mogla zadesiti ista sudbina kao i Izetbegoviće. Jer Zvizdić je iz SDA izašao zbog toga što nije želio biti drugi. Baš iz istog razloga iz kojeg je izašao Elmedin Konaković. Bude li Denis Zvizdić NiP-ov kandidat za člana Predsjedništva, i bude li jedini kandidat opozicijskih stranaka, Izetbegović neće imati nikakve šanse u utrci za Predsjedništvo. Ali u tom će slučaju sve druge stranke postati taoci dvojca Zvizdić-Čampara. Ukoliko, pak, više stranaka bude imalo svoje kandidate za člana Predsjedništva, Denis Zvizdić vjerovatno neće ići u tu utrku.

A gdje će Bakir Izetbegović? Simbolično gledajući, ostao je bez dvojice najbitnijih ljudi. Prvi je Denis Zvizdić koji će sada biti na kontra strani, a drugi je Asim Sarajlić koji je još s njim, ali njegova politička karijera nema nikakve izglede na izborima 2022. godine. Osim toga, Izetbegović na plećima nosi teret supruge Sebije Izetbegović i brojnih nesuvislih izjava Fadila Novalića. Ali i kada je najlošija, SDA uvijek osvoji oko 220 hiljada glasova. Što bi, bude li više kandidata za člana Predsjedništva, moglo donijeti Bakiru Izetbegoviću novi mandat u Predsjedništvu BiH. Ako, pak, bude poražen u utrci za člana Predsjedništva, Izetbegović će zadržati SDA. Jer ne postoji više niko, osim usamljenog Šemsudina Mehmedovića, ko bi se usudio započeti unutarstranačku pobunu. Dakle, svojim napuštanjem SDA Denis Zvizdić je ojačao Bakira Izetbegovića unutar Stranke. Ali napuštanjem SDA Denis Zvizdić je sebe doveo u neizvjesnost. Jer njegova dalja politička karijera je u rukama – Semira Efendića, Elmedina Konakovića, Fahrudina Radončića i Mirsada Kukića i drugih koji su preživjeli Zvizdićevu “hidžamu”.

“Žrtvovanje” Darka Eleza: Kako su Vulin i Čampara spasili “pucača” Kovača

„Sve si dogovorio s Vulinom“, reći će Darko Elez državnom tužiocu Bosne i Hercegovine Dubravku Čampari koji ga je tog dana namjeravao ispitati o okolnostima ubistva Siniše Miličevića Tigra u Istočnom Sarajevu.

„Bio si u Beogradu“, nastavit će Elez, „dva dana prije nego mi je MUP Srbije oduzeo državljanstvo“.

Tužilac Čampara se pravdao da je krajem aprila bio na vakcinaciji na beogradskom sajmištu. No, Elez je ostao pri svome. Njegov branilac, sarajevski advokat Senad Kreho, potvrdit će za Istragu sadržaj razgovora između Eleza i Čampare koji je vođen u prostorijama Tužilaštva BiH.

„To je bilo tokom saslušanja u Čamparinoj kancelariji“, objasnit će Kreho.

Darko Elez je, potvrdit će nam njegov branilac, optužio Čamparu da je s Vulinom sve dogovorio kako bi krivičnog progona bio spašen Vladimir Kovačević zvani Kovač. Sada se nameću logična pitanja – ko je Vladimir Kovačević te od čega i zbog čega bi ga trebao spasiti Aleksandar Vulin.

„Ministar policije Aleksandar Vulin fotografisan je zagrljen sa Vladimirom Kovačevićem Kovačem, nekadašnjim vođom navijača FK Rad i licem hapšenim za nelegalno nošenje oružja, konkretno automatskog pištolja marke škorpion“, objavio je 22. avgusta ove godine portal nova.rs.

ministar Aleksandar Vulin sa “pucačem” Vladimirom Kovačevićem

Vulin će istog dana potvrditi autentičnost fotografije i objasniti da se s Kovačem, kojeg ne poznaje, fotografisao na koncertu „Riblje Čorbe“. No, ko je Vladimir Kovačević zvani Kovač?

„Ovo Vladimir Kovačević, moj pucač“, upoznao je Vladan Pejušić svog prijatelja Kovača sa gostom iz Sarajeva – Vladimirom Stevanovićem zvanim Mančo.

dio iskaza Vladimira Stevanovića zvanog “Mančo”

Susret je bio u februaru 2018. godine, u beogradskom stanu Vladana Pejušića, u Grahovskoj ulici, na broju 26, u Beogradu Iste osobe srele su se i dva mjeseca poslije, u aprilu 2018. godine. Mančo će o tom susretu govoriti u svoja tri iskaza, data službenicima MUP-a Republike Srpske koji su istraživali ubistvo Siniše Miličevića Tigra, kriminalca iz Istočnog Sarajeva koji je ubijen 31. maja 2018. godine. MUP RS-a će nakon istrage 21. 12. 2020. godine dostaviti Tužilaštvu BiH Izvještaj o otkrivanju izvršilaca krivičnog djela – ubistvo Siniše Miličevića zvanog Tigar. Na krivičnoj prijavi MUP-a RS-a su se našli Darko Elez, Mirko Vukmirović zvani Sarajlija, Vladimir Kovačević zvani Kovač i Vlada, Ninoslav Milošević, Davor Mandić zvani Englez, Savo Divčić, Nedeljko Lizdek i Branimir Sikma.

Vladimir Kovačević Kovač prijavljen zbog ubistva “Tigra”

Istog dana kada je MUP Republike Srpske podnio izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv Eleza i drugih, u Beogradu su pripadnici MUP-a Republike Srbije, na zamolbu Tužilaštva BiH, odnosno tužioca Čampare, uhapsili Darka Eleza. No, oni drugi iz izvještaja – nisu uhapšeni. A među tim drugim je – Vladimir Kovačević zvani Kovač, čovjek koji se zagrljen fotografisao sa ministrom unutrašnjih poslova Srbije Aleksandrom Vulinom.

„Neutvrđenog dana tokom mjeseca aprila 2018. godine Elez Darko u Beogradu, Republika Srbija, u cilju dogovora za izvršenje krivičnog djela ubistva Miličević Siniše zvanog Tigar organizovao grupu za organizovani kriminal, u koju su pristupili kao članovi grupe Kovačević Vladimir, Vukmirović Mirko, Lizdek Nedeljko, Divčić Savo i druga NN lica sa područja Srbije i BiH, pa je u svrhu pripremanja izvršenja krivičnog djela ubistva, Kovačević Vladimir predao pištolj „Sig Sauer R -250“ Stevanović Vladimiru te mu tom prilikom naložio da ponese navedeni pištolj jer će im trebati za ubistvo u Lukavici u narednom periodu, a što je Stevanović i uradio“, navedeno je u prijedlogu za određivanje pritvora Darku Elezu.

Kovač osumnjičen za ubistvo Siniše Miličevića Tigra

Prijedlog  za određivanje pritvora je 4. marta 2021. godine potpisao državni tužilac Dubravko Čampara i kompletan sadržaj možete pročitati klikom ovdje. Dan prije toga, Darko Elez je izručen Bosni i Hercegovini, kao jedan od rijetkih, ako ne i jedini srbijanski državljanin kojeg je Srbija izručila nekoj od susjednih država. Razlog izručenja bila je isključivo istraga u vezi sa ubistvom Siniše Miličevića Tigra. No, nije jasno zbog čega Bosna i Hercegovina nije potraživala i Vladimira Kovačevića zvanog Kovač koji se, također, nalazi na istoj krivičnoj prijavi kao i Elez i koji je obuhvaćen istragom Tužilaštva BiH. Kovač je, podsjećamo, kriminalac koji je zagrljen pozirao sa ministrom unutrašnjih poslova Republike Srbije Aleksandrom Vulinom.

Darko Elez je već bio u bosanskohercegovačkom pritvoru zbog sumnje da je organizovao ubistvo Siniše Miličevića Tigra kada je državni tužilac Dubravko Čampara, pred kraj aprila ove godine, otputovao u Beograd. Elez će mu na saslušanju reći da je bio 27. april i da je tih dana u Beogradu boravio i direktor Policije Republike Srpske Siniša Kostrešević. I, uistinu, na oficijelnoj web stranici MUP-a Republike Srpske možete pronaći saopćenje za javnost od 27. aprila ove godine u kojem piše da su „direktor Policije RS i tužilac za organizirani kriminal BiH Dubravko Čampara razgovarali u Beogradu sa ministrom unutrašnjih poslova Republike Srbije Aleksandrom Vulinom“.

Dubravko Čampara i Siniša Kostrešević na sastanku sa Vulinom

“Na sastanku je ocijenjeno da saradnja u borbi protiv organizovanog kriminala mora biti kontinuirana kako bi policije i tužilaštva u regionu spremno odgovorili i bili korak ispred kriminalnih grupa. Ministar Vulin je naglasio da uspješne borbe protiv organizovanog kriminala nema bez čvrste i odlučne regionalne saradnje i istakao da je operativna saradnja i razmjena informacija u ovoj oblasti imperativ”, navedeno je u saopćenju za javnost MUP-a RS.

Dva dana kasnije, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije, sa Aleksandrom Vulinom na čelu, donosi „Rešenje“ kojim se „ukida rešenje o prihvatu u jugoslovensko državljanstvo i državljanstvo Republike Srbije lica Elez (Miladin) Darko“. Kompletno “Rešenje” možete pročitati klikom ovdje.

Tako je Darko Elez ostao bez državljanstva Srbije, a Dubravko Čampara, nakon toga „odustaje“ od pritvaranja Darka Eleza po osnovu istrage za ubistvo Siniše Miličevića Tigra, za koje je osumnjičen i Vladimir Kovačević Kovač. Tužilac Čampara se sada fokusira na „slučaj Lutka“ u kojem je Darko Elez optužen, a za koje mu se nije moglo suditi sve dok mu Aleksandar Vulin nije oduzeo državljanstvo Srbije. Slučaj ubistva Siniše Miličevića Tigra za koje je prijavljen i osumnjičen Vladimir Kovačević Kovač pada u drugi plan.

Prema iskazu svjedoka Vladimira Stevanovića zvanog Mančo, Vladimir Kovačević je trebao ubiti i Miloša Božovića, pripadnika škaljarskog klana koji je živio u BiH, a koji je u julu ove godine uhapšen u Banja Luci zajedno sa pripadnicima MUP-a Republike Srpske. O  ubistvu Božovića razgovaralo se u februaru 2018. godine u stanu Vladana Pejušića u Beogradu.

„Ovo je Vladimir Kovačević, moj pucač. Ako se odlučiš za ono, vas dvojica ćete odraditi Božovića“, prenio je policiji Pejušićeve riječi Vladimir Stevanović.

Pejušić se, dok je trajao sastanak, sve vrijeme dopisivao. Kada je Vladimir Stevanović Mančo upitao Vladimira Kovačevića Kovača s kim se to Pejušić dopisuje, ovaj mu je odgovorio – „sa Slobodanom Kašćelanom“ kojeg oslovljava kao „Sijedi“. Slobodan Kašćelan Sijedi vođa je „kavačkog klana“ koji je sukobu sa „škaljarskim klanom“ čiji je bitan član – Miloš Božović, o čijem se ubistvu razgovaralo u Beogradu.

Tužilaštvo BiH sumnjiči Kovača za pokušaj ubistva Miloša Božovića

No, „pucač“ Vladimir Kovačević koji je trebao „odraditi“ Božovića – nije uhapšen. Kao što nije uhapšen ni zbog ubistva Siniše Miličevića zvanog Tigar. Čampara i Vulin su se odlučili samo za Darka Eleza.

(Audio) Objavljujemo presretnute razgovore Milorada Kojića i Milomira Savčića: “Otiđi, daj izjavu, Gordana se protivi tvom hapšenju”

“Ovi naši ljudi dolje sugerišu da se sutra ode kod postupajućeg tužioca, da odete Vi i general i da kažete – mi smo došli da damo izjavu u vezi toga. Znači, da se izbjegne taj njihov cirkus, tog hapšenja koji oni hoće i žele. I to je meni sugerisao odozdo čovjek naš. Mi imamo tu sigurnu liniju kojom pričamo. To je borba. Odobašić hoće po svaku cijenu hapšenje, a hoće i ovaj budala, taj Tomić. I to je njima cirkus sada. Ova Tadićka se opire, opire. Jednostavno – neće. Ako sutra ne odete, prekosutra će hapšenje”, reći će Milorad Kojić u telefonskom razgovoru sa “generalom” Milomirom Savčićem i njegovim braniocem Miodragom Stojanovićem.

Bio je to decembar 2019. godine, i po naredbi nadležnih sudija Suda BiH praćeni su telefoni određenih grupacija koje su povezane sa organiziranim kriminalom. Potpuno slučajno, jedan od tih brojeva za “tajne operacije” počeo je da koristi Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske.

Tih dana državni tužioci Predrag Tomić i Izet Odobašić pripremali su hapšenje Milomira Savčića, predsjednika Boračke organizacije Republike Srpske koji je u tom trenutku bio osumnjičen da je, kao komandant 65. motorizovanog zaštitnog puka pri Glavnom štabu Vojske Republike Srpske, počinio krivično djelo – genocid u Srebrenici.

Istraga.ba je još 9. jula objavila da je Kojić iz Tužilaštva BiH i “glavnog iz VSTV-a” dobio informaciju da se sprema hapšenje “generala Savčića” te da je osumnjičenog odmah obavijestio o tome.  Kada smo ga prije objave teksta kontaktirali, Kojić je kazao da se ne sjeća detalja razgovora, ali da je bio u kontaktu sa Miodragom Stojanovićem i Milomirom Savčićem.

A da je, ipak, sve znao, dokazuju i snimci koji su u posjedu Istrage.

“Hajde, sutra, idite Vi i Kiseli (Miodrag Stojanović) da date izjavu. Sutra morate otići. Već prekosutra će naredbu izdati. Sutra otiđi i da Kiseli kaže, ja sam došao sa svojim branjenikom da damo izjavu i to je to”, kazao je Kojić osumnjičenom Savčiću.

“Ali, kako poziv i to”, interesovao se osumnjičenik za genocid.

“Ako sutra ne odete, oni će prekosutra izdati nalog da prave cirkus od toga. Ne treba da se pravi cirkus od toga. Zovite odmah Kiselog i budite tamo u 9-10 sati”, objasnio je Kojić.

Tužioci Tužilaštva BiH Predrag Tomić i Izet Odobašić bili su potpisali naredbu za hapšenje Miomira Savčića, ali se on “samoinicijatvno” pojavio u Tužilaštvu BiH dan prije hapšenja”.

“Javna tajna”, kazao nam je početkom jula general Savčić nakon što smo ga upitali kako je znao da je pod istragom.

Akcija hapšenja Milomira Savčića bila je pripremljena. Tužilac Tomić je već imao sastanke sa službenicima SIPA-e koji su trebali realizirati naredbe. Onda je u Tužilaštvu BiH organiziran sastanak kojem je prisustvovala glavna tužiteljica Gordana Tadić. Bili su još prisutni tužioci Milanko Kajganić, Izet Odobašić kao i druge osobe uključene u ovaj slučaj.

“Gordana će imati problema ako Savčić bude uhapšen. Ne treba nam spektakl i pretresi”, kazao je Milanko Kajganić na tom sastanku.

Upravo je to bio razlog da pripremljena akcija hapšenja Milomira Savčića i pretresi kancelarija Boračke organizacije Republike Srpske bude otkazana. Tužilaštvo BiH će krajem decembra 2019. godine podići optužnicu protiv njega.

“Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je, dana 13. 1. 2020. godine, optužnicu u predmetu Milomir Savčić, kojom se optuženi Milomir Savčić tereti da je počinio krivično djelo genocid iz člana 171. tačka a) i b) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), u vezi sa članom 180. stav 1. i član 31. KZ BiH”, navedeno je na stranici Suda BiH.

Umjesto lišenja slobode, Savčiću su bile određene mjere zabrane koje je on prekršio. Tek nakon toga Tužilaštvo BiH traži pritvor, ne navodeći među pritvorskim razlozima – opasnost od bjekstva. Nakon što mu je određen pritvor, Savčić je pobjegao.

(Video) Kemal Čaušević otvara Pandorinu kutiju: Kome sam davao i ko mi je tražio novac?

„Ja sam ispao majmun“, govori nam Kemal Čaušević u svojoj kancelariji u centru Sarajeva,  jednoj od brojnih nekretnina koje je, prema nepravomoćnoj presudi Suda BiH, stekao nezakonito.

A majmun je, kaže, ispao zbog toga što je vjerovao tužiocima Dubravku Čampari i Olegu Čavki kada su mu ponudili sporazum o priznanju krivnje.

„Ja sam priznao da bih bio pušten iz pritvora u koji sam neopravdano smješten. Tada je predočen iskaz Sedineta Karića da je on meni pet-šest puta dao po 15-20 hiljada maraka i rekli su to je to. Samo kako bih izašao iz pritvora ja sam rekao, u redu priznajem, dat ću 155 hiljada i godinu dana zatvora“.

Umjesto godine zatvora, Kemal Čaušević je dobio devet. Plus će mu biti oduzet novac i imovina ukupne vrijednosti 1,7 miliona maraka.

„Ukupni moji prihodi su, od 1996. do 2012. godine su 1,6 miliona“, hvali se bivši direktor UIO u intervjuu za Istraga.ba.

Upozoravamo ga na prostu računicu. Zaradio je 1,6 miliona, a posjeduje imovinu vrijednu stotinjak hiljada maraka više. Ne uklapa se, pitamo ga, čak i pod uslovom da Čauševići nisu jeli i pili.

„Vidim da ste došli pripremljeni od svog bivšeg prijatelja Dubravka Čampare“, odgovara Čaušević.

„Ali“, nastavljamo dalje, „sami ste priznali da ste uzimali novac od Sedineta Karića“.

„Ja nisam priznao da sam uzeo novac. Ja sam priznao nezakonito posredovanje. Za carinjenje Orbitexa u Carinskoj ispostavi u Bijeljini“, priznaje Čaušević.

Kasnije će reći da je Sedinet Karić njemu vraćao novac koji mu je prethodno posudio dok je bio direktor Uprave za indirektno oporezivanje.

Čauševićeva logika je, dakle, da je priznao da je uzimao mito od Sedineta Karića, ali da to nije bilo mito već vraćanje posudbe. Jer on voli davati novac.

„Preko posrednika sam Olegu Čavki dao 16.900 KM“, tvrdi Kemal Čaušević.

„A ko je posrednik“, pitamo ga.

„Enes Ribić. I o tome sam svjedočio u Tužilaštvu. Čavka je drhtao kao žalosna vrba na vjetru. Enesu Ribiću sam davao pare u kafićima raznim“, objašnjava Čaušević.

Puštamo mu snimak telefonskog razgovora. Enes Ribić sa kćerkom Naseran Keljemendija razgovara o Kemalu Čauševiću i poslu koji treba završiti.

„To jeste Enes Ribić, ženske glasove ne prepoznajem. Ja Enesa Ribića znam dugo. Ne znam da li uopće zna Keljmendija“, pravda se bivši direktor UIO.

Mnogih detalja Kemal Čaušević se, tokom intervjua, nije mogao sjetiti. Naročito sastanka u sarajevskom restoranu Amerikanac gdje je sa Draganom Čovićem dogovarao kupovinu zgrade u Mostaru. Ali prisjetio se da ga je na sastnak u Mostar sa Draganom Čovićem vozio aktualni direktor Autocesta FBiH Adnan Terzić. Prisjetio se i da su mu kadrovi SDA tražili novac za kupovinu stana Sulejmana Tihića. I da mu je Nikola Špirić i kadrovi SNSD-a tražio da biznismenu Goranu Marinkoviću vrati 500 hiljada maraka PDV. Sve je to priznao i u iskazu datom državnim tužiocima koji su se s njim nagodili. No, sporazum nikad nije stupio na snagu. Kemal Čaušević je osuđen, ali osobe protiv kojih je svjedočio nisu ni pod istragom.

Istraga.ba će u narednim danima objavljivati dokaze koji potkrepljuju neke navode Kemala Čauševića izrečene u ovom intervjuu.

Krijumčar 1,3 tone kokaina vratio se iz Perua: Smail Šikalo slobodno živi u Bosni i Hercegovini

Smail Šikalo, član narko kartel Tito i Dino koji je u Peruu pao sa 900 kilograma kokaina, vratio se u Bosnu i Hercegovinu, saznaje Istraga.ba.

“On je na teritoriju Bosne i Hercegovine ušao 25. juna ove godine”, kazao je naš izvor iz policijskih struktura.

U Graničnoj policiji BiH, zbog zaštite ličnih podataka, nisu nam mogli potvrditi da je Šikalo ušao na teritoriju BiH.

“U vezi sa Vašim upitom o prelasku državne granice osobe Š.S., obavještavam Vas da radi zaštite osobnih podataka ne možemo dati informaciju o prelasku granice navedene osobe, ali ono što Vam mogu reći je da, do ovog trenutka (od perioda koji navodite da je osoba navodno ušla u BiH) za istim nije bila raspisana potraga”, kazala je za Istraga.ba Franka Vican, službenica za odnose s javnošću u Graničnoj policiji Bosne i Hercegovine.

Krajem januara ove godine, Šikalo je, uz mjere zabrane, pušten iz zatvora u Peruu što je izazvalo skandal u toj zemlji. Naime, 15. jaunuara ove godine sudija Luis Perez Leon iz La Libertada odlučio je da izmijeni odluku o određivanju pritvora te da Šikala pusti na slobodu. Tom prilikom mu je izrečena i mjera zabrane napuštanja države. Zbog sumnje na korupciju, Ured za kontrolu prekršaja (OCMA) proveo je internu istragu te je 28. januara saopćeno da su “utvrđene nepravilnosti u presudi sudije Luisa Alejandra Péreza Leona”. Peruanski list El Comercio objavio je tada da je sudija suspentiran na šest mjeseci. Šefica OCMA -e, Mariem De La Rosa Bedriñana, izvijestila je da je nakon ocjene sudskog spisa došla do zaključka da je sudija Pérez u januaru ove godine donio kontradiktornu i nepravilnu odluku. 

Policajac koji je vodio istragu u tom predmetu kazao je tada za peruanske medije da je sudiju Luisa Alejandra Péreza Lenona trebalo otpustiti jer je upropastio rad njegove jedinice Orion koja je tri godine pratila i nadzirala Smaila Šikala. Otkako je Šikalo sredinom januara napustio zatvor, u toj mu se državi gubi svaki trag. Advokat Smaila Šikala obavezao se da će dati sudu adresu na kojoj će osumnjičeni boraviti. No, ta adresa nije data. 

“Tražili smo ga ispod svakog kamena, ali ga nema. Mora da je van  države”, kazao je krajem januara policijski izvor iz Perua.

I bio je u pravu. Smail Šikalo od kraja juna nalazi se u Bosni i Hercegovini. On je 7. januara 2019. godine uhapšen u Peruu u gradu Trujillo kada je tamošnja policija zaplijenila 800 paketa kokaina hidrohlorida.

Osim Šikala, uhapšen je i jedan državljanin Perua. Paketi kokaina nosili su oznaku BH, a pošiljka je morskim putem trebala biti prebačena do Evrope, odnosno Nizozemske.  Nedugo nakon toga policija je uhapsila još tri osobe koje su bile povezane sa Šikalom te je zaplijenjeno dodatnih 400 kilograma kokaina, dok je Flavio Abanto u čijoj je kući živio Šikalo – pobjegao policiji. Tada je saopćeno da je ova grupa u Evropu namjeravala prebaciti ukupno 1,3 tone kokaina.

kokain zaplijenjen u Peruu sa oznakom BH

Dvije godine prije bh. državljanina Šikala, u Peruu je uhapšen njegov komšija i poznanik iz Sarajeva David Cufaj. On je namjeravao skoro dvije tone kokaina prebaciti u Evropu. U januaru 2020. godine osuđen na 17 godina zatvora. U presudi je navedeno da je kokain namjeravao prebaciti za osobu po nadimku “Tito” koja je finansijer krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Evropu.

Tito je, objavljivali smo više puta, nadimak Edina Gačanina, Sarajlije koji je godinama živio u Nizozemskoj gdje je stvorio moćni kartel poznat kao Tito i Dino. Gačanin je posljednih godina živio u Dubaiju gdje mu je blizak saradnik bio i šef italijanske Camorre Rafaelle Imperiale koji je uhapšen početkom avgusta u tom gradu. Prema informacijama Istrage, Gačanin je ovog ljeta veći dio svojih pratilaca vratio u Bosnu i Hercegovinu. U pitanju su, uglavnom, bivši pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije koji su ga pratili kada je u septembru 2016. godine boravio u Sarajevu kada mu je domaćin bio biznsmen Gordan Memija. Tako danas veći dio bh. saradnika Edina Gačanina Tita slobodno živi u Sarajevu.

Dimne bombe Gordana Memije: U ime Tita i Dina, i ubice presuđenog Tome Spahovića

Nakon što su mu je nepoznata osoba ili više njih bacilo bombu na firmu Foto Art, biznismen Gordan Memija je na društvenim mrežama ovaj napad doveo u vezu sa tekstovima koje su Istraga.ba i novinar Avdo Avdić objavljivali o njemu.

“Danas je bačena bomba na moju firmu. Avdo Avdić dvije godine piše laži o meni i mojoj firmi. Ne objavljuju dokaze koje sam dobio od policijskih institucija”, napisao je Memija na društvenim mrežama.

Umjesto odgovora, Istraga.ba objavljuje dokumente relevantnih institucija koje govore o povezanosti biznismena Gordana Memije i Edina Gačanina Tita, vođe moćnog narko kartela kojem su policijske agencije širom svijeta zaplijenile oko 15 tona kokaina.

Ali prije svih dokumenata, prvo pogledajte naslovnu fotografiju. Gordan Memija, taj ugledni sarajevski biznismen, pozira u društvu  Tomislava Spahovića. Na svim portalima možete pronaći da je Spahović pravosnažno osuđen na sedam i po godina zatvora zbog ubistva Amila Geca. E, u njegovom društvu ugledni biznismen Memija – vježba. A sada dokumenti.

Dokument broj 1., zamolnica holandskog pravosuđa dostavljena bh. policijskim i pravosudnim agencijama.

Dakle, u tom dokumentu piše da je Edin Gačanin Dino – vođa narko kartela koji krijumčari kokain iz Južne Amerike u Evropu i Aziju.

Dokument broj 2., informacija Federalne uprave policije, od 13. januara 2020. godine broj 09-12/3-INT -28/19

U ovom dokumentu piše da je Edina Gačanina Tita na sarajevskom aerodromu dočekao Gordan Memija. Piše da je Gordan Memija, preko firme Foto Art, u ASA Rentu iznajmio tri automobila za potrebe Edina Gačanina. I piše da je Gordan Memija rezervisao hotelske sobe za Edina Gačanina Tita za kojeg holandska policija, na osnovu prethodno dobijene informacije od američke DEA-e, piše da je vođe kartela “Tito i Dino”.

Dokument broj 3., zapisnik za Općinskog suda u Sarajevu, svjedočenje Gordana Memije, po tužbi Gordana Memije protiv Avde Avdića i online magazina Žurnal.

zapisnik sa suđenja

U ovom dokumentu piše da je Gordan Memija na sudu priznao da je bio domaćin Edinu Gačaninu Titu, vođi narko kartela Tito i Dino. Piše da je Memija rekao na sudu da ga je majka Edina Gačanina zamolila da njenom sinu pomogne oko nekog projekta i investicija.

Dokument broj 4, presuda Općinskog suda u Sarajevu, od 20. maja 2021. godine.

U ovoj presudi piše da je Memija tužio online magain Žurnal i Avdu Avdića i da je izgubio tužbu. U obrazloženju presude piše da je Memija sam priznao da je imao kontakte sa Edinom Gačaninom zvanim Tito. Da, Edinom Gačaninom, vođom narko kartela Tito i Dino kojeg holandska policija, na osnovu informacija DEA-e, dovodi u vezu sa 15 tona kokaina zaplijenjenog širom svijeta.

Umjesto dokumenta broj 5, fotografija broj 1.

Gordan Memija se sjajno osjeća sa Ibrom Miladinom, bivšim pripadnikom Specijalne jedinice FUP-a koji je čuvao Edina Gačanina Tita. Nako nekoliko godina prijateljstva, Memija i Miladin su “zahladili odnose”. Ibro Miladin je, potom, otputovao u Dubai sa se sretne sa Edinom Gačaninom Titom. Istraga je u posjedu tih fotografija. I još nekoliko stotina stranica dokumenata. U narednim danima donosimo ekskluzivne fotografije i dokumente o kartelu Tito i Dino kojem je zaplijenjeno 15 tona kokaina i čiji je vođa bio gost Gordana Memije kojeg možete vidjeti na naslovnoj fotografiji dok pozira sa presuđenim ubicom Tomislavom Spahovićem.

Bez najave i obavještavanja nadležnih: Pripadnici Žandarmerije RS-a pokušali upasti u kasarnu Rajlovac kako bi uhapsili jednog vojnika Oružanih snaga BiH

Pripadnici Žarndarmerije MUP-a Republike Srpske ušli su u utorak popodne u kasarnu Oružanih snaga u Rajlovcu kod Sarajeva, pod izgovorom da trebaju lišiti slobode jednog vojnika, saznaje Istraga.ba iz više izvora u Ministarstvu odbrane BiH i Oružanim snagama.

“Došla su sa dva policijska vozila od kojih je jedno pripadalo Žandarmeriji. Oko 15 sati su bili na kapiji kasarne u Rajlovcu, tražeći vojnika A.Č. koji je, navodno, osumnjičen da je počinio krivično djelo razbojništvo”, ispričao je jedan od naših sagovornika.

Prema informacijama Istrage, pripadnici Žandarmerije su parkirali vozila na ulazu u kasarnu te su na prijavnici tražili da uđu dalje u krug kako bi priveli osumnjičenog vojnika.

“Ali na njihovom nalogu je bilo napisano pogrešno prezime. Oni su su se kratko zadržali u krugu same kasarne”, objašnjava sagovornik Istrage.

Ovu akciju, tvrde naši sagovornici, MUP RS-a uopće nije najavio Oružanim snagama BiH. Pripadnici Žandarmerije samo su se pojavili na ulazu u kasarnu koja se nalazi na teritoriji Federacije BiH. Prije nego su počeli provoditi aktivnosti na teritoriji Federacije, pripadnici MUP-a Republike Srpske morali su sve to najaviti svojim kolegama u FBiH.

“Mi nismo dobili nikakvu najavu”, kazali su nam u Federalnoj upravi policije, upućujući nas na MUP Kantona Sarajevo, na čijoj se toritoriji nalazi kasarna Rajlovac.

Istraga.ba je u srijedu kontaktirala sarajevskog komesara policije Nusreta Selimovića. No, on nije odgovarao na naše pozive i poruke, tako da smo ostali uskraćeni za odgovor na pitanja ko je i da li je iko pripadnicima MUP-a Republike Srpske dozvolio provođenje akcije u vojnom objektu u Sarajevu.

Kasarne Oružanih snaga posljednjih su sedmica postale bitna tema u medijima. Podsjećamo, predsjednik SNSD-a i član Predsjedništva BiH je najavio formiranje vojske Republike Srpske, ustvrdivši da će će organi RS-a preuzeti i kasarne koje se nalaze na teritoriji tog entiteta. Prateći stavove svog predsjednika Dodika, Glavni odbor SNSD-a je usvojio i nekoliko strateških dokumenata u kojima se, također, pominju Oružane snage BiH i eventualne aktivnosti koje bi uslijedile nakon što RS formira svoju vojsku i pravosuđe.

“Ovaj proces, također, uključuje donošenje odluke o proglašenju ništavnim zakona o Sudu, Tužilaštvu i svim drugim aktima koje je nametnuo Visoki predstavnik i usvojila Parlamentarna skupština BiH. Nakon toga slijedi zabrana rada organa i institucija nastalih iz tih zakona na prostoru RS sa utvrđenim rokom u kojem treba same da odsele, a ako ne odsele, putem intervencije organa Republike Srpske“, navedeno je dokumentu SNSD-a.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...