Istaknuto

Istaknute objave

SDP-ova struktura porazila NiP: Ministar Rimac neće potpisati imenovanje Ismeta Gavrankapetanovića za direktora KCUS-a

Ismet Gavrankapetanović. navodno, ne ispunjava kriterije za imenovanje za generalnog direktora Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS). Obzirom na to, odobrenje koje bi eventualno dao Nediljko Rimac, ministar zdravstva entiteta F BiH bio bi krivično djelo. A to, rečeno je Politicki.ba iz nekoliko izvora, on neće uraditi.

Tako da je sasvim izvjesno da će Upravni odbor KCUS-a dobiti odbijenicu Ministarstva zdravlja i – vrlo moguće – nalog da raspiše novi konkurs za generalnog direktora.

Iako je Gavrankapetanović dobio najviše ocjene tokom konkursne procedure, već je tada ukazano da on ne ispunjava formalne uslove – fali mu papir o menadžerskim kvalifikacijama.

Prema tvrdnjama sagovornika Politicki.ba odgovor koji je dostavio Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu, a posebno dopis iz Vlade Kantona Sarajevo, “više je rezultat političkih pritisaka nego bilo čega drugog”.

Naši sagovornici navode i da je ministar Rimac “okupio pravni tim koji mu priprema detaljan odgovor na sva pitanja u vezi Gavrankapetanovića” te da bi o svemu javnog mogla biti “vrlo brzo” informirana. Očitovanje resornog ministra očekuje se već danima. Bilo je najavljeno za kraj prošle sedmice, ali je odgođeno. Neki od sagovornika Politicki.ba vjeruju da bi se sadržaj tog dugo očekivanog teksta mogao konačno objaviti sutra.

Umeđuvremenu su nastavljeni i kontakti i susreti “zainteresiranih strana” – čelnika Trojke i HDZ 1990, iz čije kvote je imenovan Rimac.

Portalu Politicki.ba rečeno je i da su neki od čelnih ljudi Trojke prihvatili odluku da se kandidira neko drugi, a ne Gavrankapetanović.

Među njima nije Elmedin Konaković, šef Naroda i Pravde, koji i dalje zahtijeva da se ispoštuje dogovor unutar koalicije na federalnom nivou i imenuje Gavrankapetanović. Usuprotnom, prijeti krivičnim prijavama. A krivičnim prijavama zaprijetili su i najmanje dvoje doktora koji su se žalili Ministarstvu zdravstva na odluku UO KCUS da nominira Gavrankapetanovića.

Osim tog formalnog uslova o kvalificiranosti za zdravstveni menadžment, Gavrankapetanović je više žrtva unutarnjih sukobljavanja interesnih grupa unutar Trojke. Posebno dijelovi SDP-a i NiP-a nisu za dogovoreno rješenje lidera Trojke i traže neko drugo ime. Neki od njih forsiraju aktuelnog vršioca dužnosti direktora KCUS-a Alena Pilava.

Iz UO KCUS za Politicki.ba su rekli da je očito izlaz u poništavanju ovog i raspisivanju novog konkursa za direktora najjače zdravstvene ustanove u Bosni i Hercegovini.

Takva odluka mogla bi biti donesena krajem ovog mjeseca na sjednici UO KCUS. A do tada bi trebao stići i definitivni stav (čitaj odbijenica) iz Ministarstva zdravstva.

(politicki.ba)

(Ne)Uk i “liber alles”: Njemačka desničarska fondacija HSS koja je finansirana nacističkim novcem i čiju je nagradu odbio bivši izraelski predsjednik Šimon Peres, u Sarajevu dobila podršku “liberalne” Vlade i Naše stranke!

Njemačka fondacija Hanns-Seidel-Stiftung (HSS) sporna je svim liberalima svijeta, osim onim – sarajevskim.

“Otvoreno sjedište u Sarajevu: Premijer Nihad Uk poželio dobrodošlicu njemačkoj političkoj fondaciji Hanns Seidel”, objavljeno je u ponedjeljak na službenom X nalogu Vlade Kantona Sarajevo.

“Šimon Peres”, pisalo je na skoro svim naslovnicama njemačkih medija u novembru 2012. godine, “odbio je nagradu fondacije Hanns-Seidel-Stiftung (HSS)”.

Tadašnji izraelski predsjednik odbio je primiti nagradu HSS-a, nakon što je njemački Spiegel otkrio da je Fondacija naslijedila imovinu i novac od Maxa i Marije Wutz. Prema istraživanju “Spiegela”, u vrijeme nacizma supružnici su bili pristaše politike Adolfa Hitlera i mrzitelji Židova.

Ali sarajevski “liberali” okupljeni oko Naše stranke čiji kadar Nihad Uk upravlja Vladom Kantona Sarajevo pohvalili su se da je u ponedjeljak, u prisustvu visokog predstavnika Christiana Schmidta i čelnika Vlade, Fondacija Hanns-Seidel otvorila “sjedište u Sarajevu”.

Prošle godine Istraga.ba je u dva navrata pisala o ovoj njemačkoj fonaciji u čijim upravljačkim strukturama sjedi visoki predstavnik Christian Schmidt. Podsjećamo na neke od ključnih činjenica koje smo ranije objavljivali. Vratimo se u 2012. godinu.

“Predsjednik ne prima nikakve nagrade iz ove Fondacije”, saopćeno je tada iz Peresovog ureda.

Der Spiegel” je te 2012. objavio da “Fondacija Hanns-Seidel”, koja je povezana s CSU-om, ima koristi od imovine dvoje nacista koji su pratili Hitlerovu politiku od samog početka. Brojni mediji u Njemačkoj su izvijestili su da se jedna nagrada HSS-a dodjeljuje iz “nacističkog naslijeđa”.

Šest godina kasnije jedan od potpredsjednika te Fondacije postaje Christian Schmidt. Potpredsjedničku funkciju u Hanns-Seidel Stiftungu Schmidt je nastavio obavljati i nakon što je postao visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu. Ta fondacija, već smo objavljivali, u periodu dok je izraelski premijer odbijao primiti njihove nagrade, finansirala projekte Hrvatske demokratske zajednice BiH. Dolaskom na poziciju šefa OHR-a, Schmidt je, koristeći bonske ovlasti, u Bosni i Hercegovini nametnuo izmjene Ustava i Izbornog zakona BiH privilegujući baš HDZ. Pitanje Židova Jakoba Fincija i Roma Derve Sejdića, koji su, po odluci Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, diskriminisani, Christian Schmidt nije želio riješiti upotrebom “Bonskih ovlasti”.

baner HSS-a u OHR-u

Fotografija iznad snimljena je početkom decembra 2022. godine u zgradi OHR-a. Fondacija Hanns-Seidel Stiftungu, čiji je potpredsjednik Christian Schmidt, u prostorijama OHR-a, organizirala je panel diskusiju sa Christianom Schmidtom. Za PR se pobrinuo Shmidtov savjetnik iz OHR-a Zoran Gojić. Za PR u ime Fondacije Hanns-Seidel Stiftung se pobrinula Gojićeva supruga Ulricke Ecker.

“Moja supruga radi u fondaciji Hanns-Seidel Stiftung”, potvrdit će prošle godine za Istraga.ba Schmidtov savjetnik Zoran Gojić.

No, to je, uistinu, manji problem u odnosu na samu politiku Fondacije HSS i visokog predstavnika Christiana Schmidta.

Američka nevladina organizacija COHA u čijem fokusu su SAD i Latinska Amerika, u svom je izvještaju iz 2009. godine pominjala fondaciju HSS po nečasnoj ulozi u El Salvadoru.

U tom je izvještaju navedeno da je njemačka fondacija Hanns-Seidel-Stiftung finansirala projekte kojima je podržavala ekstremnu desničarsku partiju ARENA koju je osnovao Roberto D’Aubuisson, bivši oficir salvadorske vojske koji je bio najpoznatiji po tome što je zapovijedao raznim odredima smrti u toj državi. U Njemačkoj je, zbog toga, vođena i istraga, koja je rezultirala odbacivanjem bilo kakvih sumnji da se njemačka
Fondacija HSS miješala u unutrašnja pitanja El Salvadora.

No, HSS ne skriva miješanje u unutrašnja pitanja u Bosni i Hercegovini. Tako je, naime, ova fondacija već dvanaest godina partner Političke akademije HDZ-a BiH, Saradnja je nastavljena i u periodu kada je potpredsjednik Fondacije HSS postao aktualni visoki predstavnik Christian Schmidt. Prije nego je stupio na poziciju visokog predstavnika, Christian Schmidt je od hrvatskih vlasti primio odlikovanje “Red Ante Starčevića”. Među nosiocima priznanja “Red Ante Starčevića” nalaze se dvojica presuđenih ratnih zločinaca – Dario Kordić i Jadranko Prlić, koji su pred UN-ovim sudom proglašeni krivi zbog udruženog zločinačkog poduhvata usmjerenom protiv bosanskih muslimana. Inače, sam Ante Starčević, hrvatski političar po kojem je nazvano odlikovanje, dovođen je u vezu sa antisemitizmom.

“Ante Starčević nema nikakve veze s ustaštvom. Njegova je temeljna misao samostalna, demokratska hrvatska država. On je u tome bio i ostaje i danas nadahnuće svima onima koji vode suverenističku politiku u Hrvatskoj, pa im i danas ima što reći. U njegovoj knjizi »Ustavi Francezke« ima antisemitskih natruha, tu i tamo može se i u »Slobodi« naći koja oštra riječ protiv Židova, ali što je to kad se usporedi s neusporedivo većim brojem članaka u kojima je on izrazio svoju veliku simpatiju prema Židovima”, izjavio je u julu 2020. godine za crkveni list Glas Koncila hrvatski historičar Mato Artuković.

Nakon što je preuzeo funkciju visokog predstavnika za BiH, novinari su Christiana Schmidta na konferenciji za medije u Sarajevu upitali da li će se odreći odlikovanja “Red Ante Starčevića”.

“Ne”, odgovorio je kratko visoki predstavnik, koji je ranije na u medijima govorio da je “Hrvatska ključna država na Balkanu”.

U julu 2022. godine, Istraga.ba je podsjetila na sporne detalje u biografiji visokog predstavnika. Jedna od najvećih mrlja u njegovoj karijeri je pokušaj rehabilitacije nacističkog pilota.

Kao državni sekretar za odbranu Schmidt je 2007.m godine pokušao da rehabilitira nacističkog pilota Wernera Möldersa.

Kako je pisao njemački magazin Kontraste, njemački ministar odbrane Peter Struck (SPD) 2005 je, nakon kritika u javnosti, zabranio da se jedna vazduhoplovna jedinica zove po Möldersu.

Dvije godine nakon toga, Christian Schmidt je pokrenuo inicijativu za rehabilitaciju ovog pilota Luftwaffe.

Mölders je, kako piše njemački magazin Kontraste, bio jedna od poznatih figura Trećeg Rajha, između ostalog zahvaljujući jako bliskim vezama sa Hermannom Göringom, šefom nacističkog vazduhoplovstva i jednim od prvih Hitlerovih saradnika.

Mölders se, navodi Kontraste, borio na strani nacista u Drugom svjetskom ratu, kao i ranije u Španskom građanskom ratu kao dobrovoljac. Bio je pripadnik zloglasne legije Kondor, tokom čijih bombardovanja su ubijene hiljade civila. Sam Hitler ga je nagradio najvišim odlikovanjima, a nakon pogibije proglašen je „herojem nacional-socijalizma“.

Uprkos tome, pisao je njemački magazin, Schmidt je branio Möldersa, govoreći na televiziji da ovaj nacistički pilot „nema smeđih mrlji na svom prsluku“.

Njemačka javnost je tada žestoko reagirala, podsjećajući da je Legija Kondor, kojoj je Mölders pripadao, učestvovala u zločinima.

Stajući u odbranu Möldersa, Schmidt je, kako je pisao magazin Kontraste, prekršio rezoluciju Bundestaga u kojoj je rečeno da se neće dodjeljivati odlikovanja pripadnicima Kondor legije.

Među ostalim, reagirao je historičar Detlef Bald koji je naglasio da je Mölders gradio karijeru kao vjerna karika u nacional-socijalističkom lancu, te da je kao pilot učestvovao u nacističkom bombardovanju Londona i Dunkirka.

Schmidt je tvrdio da Mölders nije imao nikakve veze sa nacističkom ideologijom, što je demantirao historičar Bald, kazavši da su Schmidtove tvrdnje netačne i vrlo opasne, jer je Mölders bio aktivni propagator nacional-socijalizma, te da se nikada nije distancirao od projekta istrebljenja Jevreja.

Magazin Kontraste je tada podsjetio na Möldersovo ushićenje povodom prizora zapaljenog Dunkirka, kao i njegove stavove da je „divan osjećaj za Nijemce boriti se u [ovom] ratu“.

Ovaj njemački medij je tada ocijenio da je vrlo opasno što Schmidt, uime Ministarstva odbrane, pokušava rehabilitirati nacističkog pilota i ikonu desničarskih esktremista u Bundeswehru.

Kolumna Senada Avdića: Peta strana svijeta – polusvijeta

Prije više od deset godina, ljeto je bilo, u krcatoj sarajevskoj ulici Ferhadija me presreo Amir Pašić Faćo, opskurni gangster iz sarajevskog podzemlja, “inventar” sudskih klupa i starosjedilac novinskih crnih hronika. Njegova krvava “slava” je dobacila do inozemstva gdje godinama živi prijateljica sa kojom sam bio u šetnji tog jutra; zabrinuto je pratila naš razgovor, očekujući sve samo ne ćaskanje koje je uslijedilo. Stotine pari znatiželjnih očiju iz ljetne bašte “Vatre” sa velikom znatiželjom i očekivanjima raspleta, pratila je susret gradskog revolveraša i relativno poznatog novinara koji je tekstovima pozorno pratio njegove kriminalne poduhvate. Očekivali su kakvu robusnu kavgu, udarac drškom revolverom po tintari, ili pucanje u noge ili nešto slično iz bogatog Pašićevog nasilničkog “opusa”.

Svi su oni bili razočarani. Ili, nisu, ne znam. Amir Pašić mi se sav skrušen i u behutu požalio da mu je tih dana umrla majka, da je on “trenutno bez love”. Naručio je, veli, kifle u pekari za materin tevhid, ali nema para da ih plati, moli me ako imam štogod kod sebe da mu dadnem, vratit će čim uzmogne. I dalje je auditorijum u Ferhadiji potmulom napetošću posmatrao taj bliski susret visokog rizika. Mogao se u zraku kod publike osjetiti antiklimaks kada sam iz džepa izvadio neku crkavicu od para i dao mu. Izgovorio sam Bašum sagosum, dodao je halal olsun, udaljivši se.

Nakon što smo se izvukli iz vreve glavne ulice, prijateljica me prekorila: “Ti si fakat neodgovorna budala. Pred onolikim ljudima daješ pare ozloglašenom kriminalcu. Znaš ko će ti povjerovati u priču o kiflama za materin tevhid? Niko! Pola onih ljudi koji su vas gledali će vjerovati da su od njega kupovao “bijelo”, a druga, dobronamjernija polovina, da si mu plaćao reket”.

Nisam provjeravao u istinitost Pašićeve priče, za šta god da su mu panično trebale pare, moralo se dobro poniziti i prosjački ispružiti ruku. Jesam, međutim, strepio da je neko iz mase za uspomenu snimio taj bizarni susret i da će ga okačiti na društvene mreže kao nepobitan dokaz da sam “up’o u Faćinu raju”, kao glavni junak one pjesme o babi Atifu.

Nije od toga događaja prošlo ni pet-šest Bajrama na društvenim mrežama pojavila se fotografija Amira Pašića Faće sa tadašnjim predsjednikom Vlade Kantona Sarajevo Elmedinom Konakovićem. Snimljeni su u nekoj elitnoj kafani gdje su se opuštali u drugarskom ozračju, šeretski i razmetljivo ispoljavajući vrlo visok stupanj intimiziranja. Druženje sa kriminalcem čiji je kazneni dosije vjerovatano deblji i opširniji od kompletnog štiva kojeg je on u životu pročitao, Konaković je objasnio u televizijskom intervju. “Moram vam reći, njihov kodeks, njihov način života i njihov moral je na mnogo višem nivou od onih političara koji mi to prigovaraju. Ti sarajevski momci nisu nikada od mene tražili ništa nezakonito”. Nije dugo trajala idila između Konakovića i Pašića-Faće, kao što savezništva sa lupežima nikada nisu dugog vijeka, budući da počivaju na sirovim interesima i klijentelističkim “sentimentima”: Pašić ga je, koliko se sjećam, javno prozivao da mu nije “izašao u susret” u nekom posliću.

Novinarima priroda posla dopušta da se sreću, druže, razgovaraju sa najokorjelijim kriminalcima i huljama, što sam decenijama sa zadovoljstvom koristio u izobilju; političari i javni djelatnici tu privilegiju nemaju, odnosno ne bi smjeli imati.

“Sarajevski momci”, kako je Elmedin Konaković tepao lokalnim kriminalcima i nasilnicima, munjevito, a neobjašnjivo obogaćeni pseudobiznismenima, postali su njegov ultimativan kadrovski dekor i prirodni saveznici osobito nakon što se razišao sa Strankom demokratske akcije i politički osamostalio. Njegova insuficijentnost i negadljivost prema osobama sa one strane zakona, nešto, dakle, od čega bi pristojan svijet trebao zazirati i gnušati se, pretvoreni su u stranački trade mark, prepoznatljiv, transparentan narativ.

Prema izbornim potencijalima njegove stranke Naroda i pravde sam bio prilično rezerviran, tačnije rečeno-skeptičan, sve do nekoliko nedjelja prije izbora 2018. godine. Tada sam na nekom privatnom druženju slučajno upoznao jednog, kako sam razumio, lojalnog aktivistu NIP-a, niskorangiranog, ali izravno uključenog u predizbornu kampanju i solidno upućenog u mehanizme funkcioniranja NIP-ove strukture. Ugrubo, ali ne i netačno, raspoznao sam da je “platforma” novooformirane stranke amalgam političkog konzervativizma, vjerske isključivosti i liberalno-divljeg biznisa. Prvi put sam čuo priču o njihovom okupljalištu, Malezijskoj džamiji u naselju Breka, u koju SDA-ovci pa čak i njihov lider Bakir Izetebegović dolaze na “vlastitu odgovornost”. Do tada nisma imao pojma o razmjerama bogatstva i utjecaja osobe za koju jedva da sam ranije čuo, Gordana Memije – slike njegovog skupocjenog automobila, “Porschea”, taj je NIP-ovac ponosno pokazivao na svom mobitelu. Od sve “braće”, kako su se međusobno oslovljavali NIP-ovci, najviše me dojmila priča o izvjesnom uspješnom biznismenu, Sarajliji, simpatizeru, ili možda i guruu stranke, koji posluje širom svijeta, najmanje u Bosni i Hercegovini. Kada sam kasnije provjeravao njegov poslovni background i životni put, ime sam mu našao samo u novinskim crnim hronikama: dotični je prije 20-ak godina pucao u izvjesnog stranog investitora pokušavajući mu preoteti firmu. Advokat koji ga je branio, je na moje pitanje ko je njegov klijent, sugerirao da batalim pisanje o njemu, jer je, “vrlo zajeban igrač”. Dodatnu mistifikaciju, možda i namjerno iz stranačkog vrha plasiranu da iza NIP-a stoji tada još agilni i svemoćni Hasan Čengić i time se sveti Stranci demokratske akcije, nisam olako odbacivao.

Kada je na portalu “Žurnal” godinu dana kasnije otvorena senzacionalna priča o narko-karterlu Tito & Dino i njihovim vezama sa sarajevskom novokomponiranom “business klasom”, taj je “vrlo zajebani igrač” putem društvenih mreža uputio polumafijašku prijetnju autoru teksta zato što je prozvao “braću”, Alema Hodovića, pomenutog Gordana Memiju, posredno i njegovog kuma Elmedina Konakovića.

Cijeli ovaj uvod pisan je, naravno, u kontekstu aktuelnih medijskih napisa o vezama Elmedina Konakovića sa članovima jednog od najjačih narko kartela u ovom dijelu svijeta. O tome se posljednjih godina u više navrata spekuliralo, no obrise ozbiljnog skandala taj slučaj dobiva sa nezaustavljivom bujicom konspirativne komunikacije koja je pokuljala iz SKY i ANOM aplikacija koje je godinama koristila međunarodna mafijaška internacionala, pa i njen bosanskohercegovački ogranak.

Sklonost predsjednika Naroda i pravde ka “sarajevskim momcima” i njegova bliskost sa suspektnim poslovnim strukturama svakako su doprinijeli da ovakva medijska otkrića, kao u onoj Čolićevoj pjesmi na tekst Duška Trifunovića, “padnu na zemlju koja samo sumnju rađa”! Kada je prije nekoliko nedjelja Milorad Dodik u gruboj aluziji natuknuo nešto neodređeno o nekima iz Sarajeva koji putuju u Dubaji na poziv šefova narko kartela, niko živ nije pomislio ni na Fortu, ni Nikšića… Konaković je bio prvi i posljednji “pick”.

Ministar vanjskih poslova BiH je u protekloj sedmici održao dvije konferencije za štampu na kojima se branio od optužbi koje su se najprije pojavile u holandskoj štampi, potom i u (treba reći-malobrojnim) ovdašnjim medijima. U novije vrijeme u zapadnoj socijalnoj psihologiji za metodologiju odbrane od optužbi koje je ovih dana (a i ranije) koristio Konaković odomaćen je naziv “Darvo princip”. Profesorica Jennifer Freud koja je “patentirala”  taj termin (akronim više riječi) kaže da se koristeći taj princip optuženi nastoji prikazati kao žrtva, krivnja se svaljuje na onoga ko je izgovorio optužbe. Takav je metodom do savršenstva doveo, Donald Trump, pisao je nedavno u “Guardianu” Sidney Blumenthal: bivši predsjednik SAD koji učestalo  sebe prikazuje kao permanentnu žrtvu, pravosuđa, demokrata, žena koje je zlostavljao. “Darvo je njegov pojas nevinosti”, napisao je Blumenthal, bivši savjetnik Billa Clintona.

Elmedin Konaković je u prvi mah optužio holandske i dio ovdašnjih medija, čija je, navodno, on žrtva postao. Potom, nakon što se u međuvremenu njegovo ime pojavilo na šemi kontakata narko kartela koju su radile službe EUROPOL-a, proširio je i internacionalizirao spisak zavjerenika protiv sebe. Proširio je i spisak žrtava: žrtvama “zavjere” je predstavio federalne policajce koji su 2016. godine osiguravali boravak šefa narko kartela Edina Gačanina u Sarajevu i Hrvatskoj. Za političara koji ovih dana požuruje usvajanje “evropskog zakona” o pranju novca nije sporno što je jedan globalni kriminalac, multimilijarder, policiji i drugima koji su se brinuli o njegovom boravku u Sarajevu dijelio desetine hiljada eura. Neprihatljivo mu je samo to što se dotične policajce veže za njega i njegovog stranačkog kolegu, tadašnjeg ministra policije Aljošu Čamparu.

Šuplje je i neuvjerljivo Konakovićevo objašnjenje prema kojem je “grupa građana BiH Dubaija” tražila od njega i stranačkih kolega da posjete njihov dražesni Emirat. Sve ukazuje, međutim, na to da je jedan iz te “grupe građana” bio Dženis Kadrić, desna ruka ozloglašenog i u Holandiji pravomoćno presuđenog Edina Gačanina, koji je nedavno uhapšen u Sarajevu pod sumnjom za pranje ogromne količine novca. U njegovim porukama pribavljenim raspakivanjem SKY aplikacije, saznao je portal “Istraga”, nalazili su se brojevi pasoša Elmedina Konakovića, njegove supruge i djeteta. Sve se to odvijalo početkom, 2021., u vrijeme kada je Konaković bio predsjednik Skupštine Kantona Sarajevo, pa je dakle, besmisleno uplitanje njegove sadašnje firme Ministarstva vanjskih poslova BiH u ovaj neugodni skandal.

“Ako se pokaže tačnim išta od ovoga za šta me optužuju (EUROPOL, mediji.. op. S.A), ja sam spreman napustiti zemlju”, patetično je kazao Konaković na svojoj posljednjoj konferenciji za medije.

Ne ide to tako, barem ne u pravno uređenoj zemlji. Ako se dokažu ovako teške optužbe, niko pa ni Elmedin Konaković neće moći napustiti zemlju. Legalno, naravno.        

(Slobodna Bosna)

Spašavanje Titovih čuvara u FUP-u: Trojica specijalaca pravosnažno izgubili pristup tajnim podacima, Munjić donio odluku – mogu nastaviti raditi iste poslove kao policajci!

Trojici aktivnih pripadnika FUP-a koji su bili pratioci vođe kartela Edina Gačanina Tita više ne treba pristup tajnim podacima da bi obavljali svoje poslove.

To je 9. februara ove godine odlučio prvi čovjek Federalne uprave policije Vahidin Munjić donoseći Odluku kojom ukida stepen povjerljivosti za ukupno 16 pozicija u FUP-u. Na tri od ukupno šesnaest pozicija nalaze se policajci Emir Druškić, Adin Ćatić i Senad Kadić koji su, prema izvještaju FUP-a iz januara 2020. godine, bili dio grupe specijalaca koji su u septembru 2016. godine čuvali vođu moćnog narko kartela Tito i Dino.

Dubravko Čampara i Vahidin Munjić na Danu Specijalne policije

Policajci Druškić, Ćatić i Kadić pravosnažno su početkom ove godine izgubili pristup tajnim podacima, odnosno – nisu prošli sigurnosne provjere. Kako ne bi ostali bez posla, Vahidin Munjić, inače kadar porodice Čampara, donio je odluku kojom omogućava ovim policajcima da i dalje obavljaju svoju dužnost, bez obzira na to što nisu prošli sigurnosne provjere i što nemaju pristup tajnim podacima. Sve ovo je suprotno Zakonu o zaštiti tajnih podataka BiH i u nastavku ćemo detaljno obrazložiti sve ključne detalje ove priče, prilažući konkretne dokaze i dokumente. Evo cijelog konteksta i dokaza.

Emir Druškić, Titov čuvar

Koristeći holandske dokumente, 15 septembra 2016. godine, u 17 sati i šest minuta, pasošku kontrolu na sarajevskom aerodromu je prošao Edin Gačanin – Tito. Ispred aerodroma ga je čekalo nekoliko automobila među kojima su bila i dva koja je tog dana u “ASA RENT-u” iznajmilo preduzeće “FOTO ART” iz Sarajeva. U pitanju su bili automobili Audi Q3 i VW TIGUAN, a prema dokumentima Federalne uprave policije, vlasnik FOTO ART-a Gordan Memija bio je među onima koji su šefu moćnog narko kartela poželjeli dobrodošlicu.

Senad Kadić, Titov čuvar

Petorica pripadnika Specijalne jedinice Federalne uprave policije brinula su o Titovoj sigurnosti. Specijalci Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Adin Ćatić i Emir Druškić tih su dana, u dogovoru sa komandantom Specijalne policijske jedinice Mustafom Selmanovićem, uzeli bolovanje i bili su na slobodnim danima u Federalnoj upravi policije.

“Gordan Memija je u Hotelu Bristol iznajmio tri sobe. Gačanin je bio smješten u sobi 1119, dok su druge dvije sobe bile iznajmljene za njemu bliska lica Adnan Pervan zvani Legija (soba 1112), Adnan Smajlović zvani Pepi (soba 1121). Saznanja ukazuju da su jednu od navedenih soba najvjerovatnije koristili pripadnici Specijalne policijske jedinice Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Emir Druškić i Adin Ćatić“, navedeno je u izvještaju Federalne prave policije od 13. januara 2020. godine.

Kompletan izvještaj FUP-a moći ćete pročitati ukoliko kliknete ovdje.

U izvještaju je navedeno da su navedeni specijalci priznali da su pratili Tita, ali da u tom trenutku nisu znali o kome se radi. Dakle, aktivni policajci Druškić, Ćatić i Kadrić priznali su da su 2016. godine čuvali Edina Gačanina, ali zbog zastare protiv njih nije proveden disciplinski postupak. No, rukovodstvo FUP-a je tada zatražilo da se urade sigurnosne provjere za njih, što je i učinjeno. OSA je utvrdila da su ova trojica policajaca imali kontakt sa Gačaninom te je konstatovana sigurnosna smetnja. Oduzet im je pristup tajnim podacima, što je preduslov za rad u policijskim agencijama. Druškić, Ćatić i Kadrić su, potom, uputili žalbu drugostepenoj Komisiji koja djeluje na nivou BiH koja je početkom ove godine potvrdila prvostepenu odluku i pravosnažno zabranila pristup tajnim podacima ovoj trojici policajaca. Iako su pravosnažno, odlukom Komisije koju je formirala vlast Trojke, HDZ-a i SNSD-a, policajci Druškić, Ćatić i Kadrić ostali bez pristupa tajnim podacima, u njihovu je odbranu stao ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković pokazujući papir na kojem je bili napisano kako oni nemaju veze sa kartelom Edina Gačanina Tita.

Konaković pokazuje “dokument” o trojici spornih specijalaca

U odbranu trojice specijalaca stao je i jedan režimski medij koji je izmislio da “nikad nije utvrđeno” da su policajci Emir Druškić, Adin Ćatić i Senad Kadić čuvali vođu narko kartela.

Internom istragom FUP-a iz 2020. godine je, rekosmo, utvrđeno da su specijalci Druškić, Ćatić i Kadić bili dio grupe koja čuvala Gačanina, zbog čega je vođa kartela nagradio Specijalnu jedinicu FUP-a skupocjenim uniformama koje je donirao preko tadašnjeg federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. Njima trojici je pravosnažno oduzeta dozvola pristup tajnim podacima. Pa, ipak, oni su ostali na radnim mjestima što je suprotno Zakonu o zaštiti tajnih podataka.

“Osobe kojima je konačnom odlukom mjerodavnog tijela utvrđena sigurnosna smetnja ili koje su podnijele pismeni zahtjev za obustavu sigurnosne provjere ne mogu dalje obavljati dužnost, odnosno posao za koji je obavljena ili obustavljena sigurnosna provjera”, navedeno je u Zakonu.

Kako bi spasili potencijalne svjedoke protiv sebe, Aljoša i Dubravko Čampara (državni tužilac) utjecali su na prvog čovjeka FUP-a Vahidina Munjića da donose odluku kojom će, faktički, prekršiti Zakon, te omogućiti ovoj trojici policajaca da nastave raditi. Ovo je Munjićeva odluka od 9. februara ove godine.

Odluka Vahidina Munjića o rehabilitaciji Titovih čuvara

Dakle, za pozicije “mlađi  inspektor – istražitelj za primjenu kontradiverzione zaštite” i “mlađi inspektor-istražitelj za primjenu tehničke zaštite” više ne treba dozvola za pristup tajnim podacima. A na ovim poslovima angažirani su Adin Ćatić i Senad Kadić. Osim toga, na nekoliko pozicija u Specijalnoj policijskoj jedinici je ukinuta obavezna sigurnosna provjera. Na jednoj od njih je Titov čuvar Emir Druškić. Tako će ubuduće, iako sa “sigurnosnim smetnjama” trojica policajac koji su priznali da su čuvali Edina Gačanina Tita obavljati policijske poslove.

Promocija u Mostaru: Ratni zločinac Valentin Ćorić promovisao knjigu, Dragan Čović u prvim redovima!

U organizaciji Naklade Pavičić, večeras je u Mostaru održano predstavljanje knjige ratnog zločinca Valentina Ćorića ‘In vino libertas, Autobiografski zapisi iz Haaga’, pišu vijesti.ba.

Uz autora, o knjizi su govorili i Slobodan Prosperov Novak, Ivan Tolj te Bosiljko Mišetić, savjetnik prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i nekadašnji ministar pravosuđa u Vladi RH.

Moderator je novinar Večernjeg lista Zoran Krešić, a odlomke iz knjige čitat će glumac Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru Robert Pehar.

U publici je bio i predsjednik HDZ-a Dragan Čović u društvu supruge.

Oštro su ranije reagovali iz Udruženja logoraši i poručili:

“DOBRO DOŠLI U KONAČIŠTE” to bi mogla biti poruka na početku knjige ratnog zločinca i presuđenog HVO zvaničnik tzv.HRHB za UZP. Tako su popularno nazivali logore u kojima su mučili i ubijale logoraše zbog dvije stvari i to: Zato što su druge vjeroispovjesti većinom muslimani ili

Zato što vole Bosnu i Hercegovinu zajedničku domovinu svih njenih naroda i nisu bili muslimani.

Kroz kazamate u kojima je bio gospodar života i smrti ljudski odron Valentin Ćorić je prošlo preko 20.000 logoraša na čije živote su ta Valentinova konačišta ostavila trajne posljediice i u smrt otjerala veliki broj njih pa čak i cijele porodice. Koliko je zlo u ovom “pokajniku” pokazuje njegova današnja promocija knjige u kojoj on opisuje svoj boravak u hotelskim prostorijama Haškog tribunal, a da pri tom ne spominje na koji se način lažno pokajao kako bi bio pušten na prijevremenu slobodu. Godinama ukazujemo na pogubnost njegovanja politike koja je presuđena u Hagu i za koju ni 6 godina nakon izricanja presude ne prestaje negiranje iste od strane političkog vrha Republike Hrvatske i sljedbenika UZP politike u Bosni i Hercegovini oslikane u liku Dragana Čovića, navode logoraši.

Zatvaranja očiju od strane pravosudnih organa i Tužilaštva u Bosni i Hercegovini i danas hrani to sjeme zla i samo je pitanje kada će isto proklijati i nastaviti utrtim stopama Franje Tuđmana, Mate Bobana, Gojka Šuška i presuđene šestorke. Svakodnevno ponavljanje laži i negiranje zločina počinjenog od strane HVO-a povećava opanost od ponovnog oživljavanja presuđene ideje, a o tome bi trebali da vode računa svi oni probosanski “moćnici” koji se danas ogrću zastavom I zaklinju u vjernost ovoj našoj prelijepoj domovini.

– Današnja promocija nije pokajanje nad učinjenim nego žal za onim što nisu uspjeli dovršiti tj. etnički očistiti prostor, protjerati, ubiti opljačkati, raseliti i kako njihov tvorac moderne Hrvatske kaže “humano preseliti”.

Ono što im hoćemo poručiti je, da što su jednom propustili nikad više im se neće vratiti i nikad više neće imati priliku da ponove ono što su radili devedesetih godina prošlog vijeka, zaključuju logoraši.

Klub vijećnika Koalicije za Mostar 2020 u petak tokom dana pozvao je gradonačelnika Mostara Maria Kordića, direktora kulturne ustanove Dom Herceg Stjepan Kosača Danijela Vidovića, cjelokupnu javnost u državi, Ured Visokog predstavnika u BiH, Ambasadu SAD-a, Misiju OSCE-a, te sve druge relevantne međunarodne faktore da se spriječi i otkaže promocija knjige.

”Nepojmljivo je za bilo koju zemlju i društvo u svijetu da presuđeni ratni zločinac, nositelj najzloglasnijih nedjela prema ljudima, odgovoran za sistemsku organizaciju ubijanja, mučenja i protjerivanja Bošnjaka u južnim dijelovima naše države, može uopće javno govoriti, a ne kao u Mostaru promovirati knjiga”, naveli su ranije u saopćenju iz Koalicije.

Podsjetimo, Ćorić je nedavno promovisao istu knjigu u Zagrebu.

Ćorić je za zločine osuđen na 16 godina zatvora. Haški sud osudio je na ukupno 111 godina zatvora šestoricu bivših funkcionera tzv. Herceg-Bosne zbog zločina počinjenih nad Bošnjacima 1993. i 1994. godine. Krivima je proglasio premijera Jadranka Prlića, ministra odbrane Brunu Stojića, načelnike Glavnog štaba HVO-a generala Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića te zapovjednika Vojne policije HVO-a Valentina Ćorića i voditelja Kancelarije za zarobljeničke centre Berka Pušića.

Sud je utvrdio i postojanje udruženog zločinačkog poduhvata u koji su bili uključeni i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, ministar odbrane Gojko Šušak te načelnik Glavnog štaba Hrvatske vojske Janko Bobetko s ciljem etničkog čišćenja nehrvata i pripajanja dijela teritorija BiH Hrvatskoj.

Spona između pravosuđa, nauke i podzemlja: Dekan Muhamed Ajanović koji je povezan sa Đokom Ždralom organizovao većinu sastanaka zbog kojih je Ranko Debevec pod istragom!

Najmanje dva sporna sastanka zbog kojih je uhapšeni predsjednik Suda BiH Ranko Debevec pod istragom organizirao je dekan Stomatološkog fakulteta u Sarajevu Muhamed Ajanović, saznaje Istraga.

Međutim, Tužilaštvo BiH još uvijek nije otvorilo istragu protiv dekana Ajanovića koji godinama posreduje između pravosudnih i kriminalnih krugova.

Dekan Ajanović je, tako, organizirao susret Ranka Debeveca i kriminalca iz Istočnog Sarajeva Đorđa Ždrale. Sve je to uredno snimio i dostavio istražnim o obavještajnim organima BiH. No, prikrio je činjenicu da je upravo on vozio Ranka Debeveca do kuće  Đorđa Ždrale kako bi vidjeli kerove. Prema informacijama Istrage, Ždrale je priznao da je Ajanović dovezao Debeveca te da je on organizirao susret.

Inače, Ajanović se posljednjih mjeseci intenzivno družio sa Đorđem Ždralom, koji je u februaru 2022. godine pušten iz zatvora, gdje je odslužio 12 od ukupno 20 godina zatvora, na koliko je osuđen zbog ubistva tadašnjeg načelnika Uprave policije Republike Srpske Ljubiše Savića Mauzera u Bijeljini. Bliskost dekana Ajanovića i Đorđa Ždrale potvrđuje i fotografija u prilogu.

Muhamed Ajanović i Đorđe Ždrale

Muhamed Ajanović je, prema informacijama Istrage, nekoliko puta angažirao Đorđa Ždralu da indirektno prijeti ljudima koji su govorili loše o dekanu Ajanoviću. Istraga.ba je u posjedu jednog takvog telefonskog razgovora tokom kojeg Ždrale upozorava jednu osobu iz Sarajeva da ne ogovara “Zubara”.

Osim što je organizovao susret sa Ždralom, dekan Muhamed Ajanović je povezao Ranka Debeveca sa Mladenom Lučićem, kadrom DNS-a Nenada Nešića i vlasnikom firme Legend. Tužilaštvo BiH istražuje pozadinu druženja Debevec-Lučić. No, ono što je je interesantno, ovim provjerama nije obuhvaćen dekan Muhamed Ajanović koji je, prema priznanju Mladena Lučića, ugovorio prvi susret uhapšenog predsjednika Suda BiH i ovog biznismena iz Istočnog Sarajeva.

Dekan sarajevske Stomatologije je, prema informacijama Istrage, povezao Debeveca i sa hercegovačkim biznismenom Ljiljankom Palcem koji je priznao da je iz Gruda u Sarajevo donio skupocjeni sat koji je Zdravko Mamić poslao uhapšenom predsjedniku Suda BiH.

Ajanović se godinama intenzivno družio sa Palcem i državnim tužiocem Olegom Čavkom, što potvrđuju i fotografije koje smo objavljivali.

Ljiljanko Palac, Oleg Čavka i Muhamed Ajanović

“Čim sam saznao da ti slušaju ženu, ja sam tebi rekao”, govorio je na jednom od sastanaka dekan Muhamed Ajanović, obraćajući se tužiocu Olegu Čavki.

Godinama je stomatolog Muhamed Ajanović siva eminencija bh. pravosuđa. Prije dvije godine objavljivali smo i fotografije sa njegovih druženja sa bivšim predsjednikom VSTV-a Milanom Tegeltijom.

Milan Tegeltija I Muhamed Ajanović

Istraga.ba je pisala nekoliko puta o njegovom utjecaju na proces imenovanja sudija i tužilaca. Muhamed Ajanović nas je tužio, ali je Sud presudio u korist Istrage.

Ministar priznao da je Centrala NiP-a dala podatke “grupi iz Dubaija” bliskoj stranci: Ceduljica sa brojevima pasoša Elmedina Konakovića i članova njegove porodice pronađena u Skyu Titovog tjelohranitelja Dženisa Kadrića!

Fotografija papirića na kojem su ispisani brojevi pasoša Elmedina Konakovića, njegove supruge Dalije i malodobne kćerke pronađena je prilikom raspakivanja kriptovanog telefona kojeg je koristio Dženis Kadrić, prvi pratilac narko bosa Edina Gačanina Tita.

Osim brojeva tri pasoša članova obitelji Konaković, na istom komadiću papira su bili ispisani i brojevi pasoša Mahira i Nijaze Hodžić iz Sarajeva.

Upravo je u shemi EUROPOL-a, koju je objavila Istraga, navedeno da je Konaković, zajedno sa svojim stranačkim kolegom Mahirom Hodžićem, obiteljski putovao u Dubai gdje se sastao sa Edinom Gačaninom Titom, vođom moćnog narko kartela Tito i Dino.

Ova papirić Dženis Kadrić je, koristeći kriptovani telefona, putem aplikacije Sky, (broj koda 3I5389) poslao 14. februara 2021. godine na drugi kripto telefon.

Nešto ranije Kadrić je putem istog telefona dogovarao dolazak “predsjednika” u Dubai.

Ovi navodi se, u potpunosti, poklapaju sa izjavom lidera NiP-a Elmedina Konakovića izgovorenom na konferenciji za medije organiziranoj povodom objave EUROPOL-ove sheme.

“Znam kako se ova stvar desila. Početkom 2021. godine u centralu Naroda i Pravde,preko ljudi koji jesu bliski NiP-u, javila se je jedna grupa građana koji žive u UAE sa idejom da pozove rukovodstvo NiP-a, sa mnom na čelu, u zvaničnu posjetu s institucijom Emirata. Ta priča je došla preko ljudi čija ćete imena dobiti u nekom procesu, da ih danas ne izlažem novom pritisku, i rekli su mi šta misliš o toj ideji, ja sam rekao – odlično. Oni kažu – pozivaju vas s porodicama. Ja kažem – super. Nikada nam nisu poslali službeni poziv i tada nisam išao u Dubai”, izjavio je ministar vanjskih poslova BiH.

Iako je, kako kaže, odbio ići u Dubai bez zvaničnog poziva, ostaje nejasno zbog čega je Konaković “grupi građana iz Dubaija” dao svoje i lične podatke članova najuže porodice.

“Moja Centrala (NiP-a), mi imamo godišnje više putovanja, da bi poslali nama poziv, jesu poslali ljudima. Nemam blage veze”, kazao je Konaković nakon što ga je novinarka NAP-a upitala da li je ikad slao brojeve pasoša “grupi iz Dubaija”.

Dakle, Konaković priznaje da je početkom 2021. godine u centralu NiP-a dolazila grupa iz Dubaija. Priznaje da je članovima te grupe “bliskim NiP-u”, stranačka centrala poslala brojeve pasoše i imena i prezimena. Priznaje da su članovi te grupe u nekim “procesima”.   Brojevi pasoša koje je centrala NiP-a poslala “grupi iz Dubaija”, bliskim NiP-u, pronađeni su u telefonu Dženisa Kadrića, prvog pratioca Edina Gačanina Tita. Kadrić je trenutno “u procesu”, odnosno u pritvoru, nakon što je uhapšen zbog pranja novca stečenog međunarodnom trgovinom droge.

Pojednostavljeno, brojevi pasoša koje je Centrala NiP-a poslala u Dubai istog dana su se našli u telefonu Dženisa Kadrića, Titovog pratioca koji je činio bh. grupu u Dubaiju.

No, ovo je samo dio iz Kadrićevog Skya koji dokazuje direktne veze NiP-a sa kartelom Edina Gačanina Tita, kojem je, prilikom posjete Bosni i Hercegovini, domaćin, po vlastitom priznanju, bio Konakovićev kum Gordan Memija. Tita su tada čuvali i pripadnici FUP-a, među kojima su i trojica specijalaca u čiju je zaštitu Konaković stao obraćajući se na konferenciji za medije. Ali o drugim detaljima uskoro …

Analiza profesora Envera Halilovića: Politički koncept triju nacija u BiH nužno vodi državu u federalizaciju ili konsocijaciju

Politički koncept triju nacija u BiH nastao je i funkcionira na jednovjekovnoj srpskoj i hrvatskoj, srpsko-hrvatskoj, ideologiji nemogućnosti postojanja Bosanske nacije i negaciji punog političkog identiteta Bosne kao samostalne i suverene države.

Koncept triju nacija u BiH proizvodi, najprije,  etničku distancu, a kasnije i političku i društvenu podjelu bosanskohercegovačkog društva te je kao takav i opasnost za političku podjelu države BiH koja započinje, u ratno doba oružanim sredstvima, a u doba mira, političkim i pravnim proizvođenjem triju etnoteritorijalnih cjelina unutar države BiH sa njihovom daljom tendencijom secesije u samostalne države ili spajanje sa susjednim državama, Srbijom i Hrvatskom. Tu politiku i ideologiju, kao i njihovu praksu, iskusili smo u vremenu od 1992. do1995. godine, na najgrublji i nateži mogući način. Ni nakon te loše prošlosti, koja nas sve i danas žestoko lupa po glavi, nažalost, ne prestaje se igrati po njegovoj muzici, ne prestaje njegovo protežiranje do ideološko političkog obogotvorenja u narativu o bosanskohercegovačkoj posebnosti, ne samo u BiH, već i u Srbiji i Hrvatskoj. “Obrazloženje” je da je BiH specifićna multinacionalna država. Međutim, općepoznata je činjenica da su sve države, manje ili više, multietničke i multikonfesionalne, Bosna u tome nije nikakav, čak ni regionalni, izuzetak, ali, sve države mogu biti građanske, samo se BiH-i zabranjuje građansko uređenje.

S tog aspekta, aspekta svetog nacionalnog trojstva, danas se negira mogućnost Bosanske nacije, što indirektno i dugoročno može dovesti u pitanje opstanak BiH kao teritorijalno i pravno cjelovite države. Na tom konceptu je izvršena agresija na BiH, formirana dva UZP-a, nastali svi oblici ratnih zločina, uključujući i genocid, vođen rat protiv BiH-e, sa posljedicama koje su nam svima poznate, ali na tom konceptu stagnira i današnji napredak funkcionalnosti institucija države BiH, njenog društva i svakog pojedinca u cijelom dosadašnjem postdejtonskom historijskom periodu BiH.

Koncept svetog nacionalnog trojstva, kojeg između ostalih zastupa i Ivo Komšić, nosi u sebi brojne društveno negativne konsekvence u sadašnjosti, ali posebno je opasan po zajedničku budućnost sada kada u svojim političkim projektima ima jake tendencije TERITORIJALIZACIJE  zajedničkog prostora. Schmidthove izmjene izbornog zakona, na dan općih izbora u BiH (02. 11. 2022.), koje je Komšić zdušno podržao, nisu samo etnički diskriminatorne, već su, u isto vrijeme, i etno teritorijalne. One favoriziraju Bosanske Hrvate na prostoru Federacije BiH gdje su Bosanski Hrvati natpolovična većina stanovništva.

Legitimni predstavnik hrvatskog separatizma, lider HDZBIH, skoro ultimativno, zahtijeva tzv. “sitne” izmjene izbora člana Predsjedništva BiH koje se svode na izbor iz kantona naseljenog, pretežno, Bosanskim Hrvatima. Ivo komšić, kao “zagovornik  građanskog koncepta” političkog uređenja BiH, se ne protivi ni ovakvom izboru tzv. legitimnog predstavnika Bosanskih Hrvata koji dobije najviše glasova u kantonu s većinskim hrvatskim stanovništvom, što, znači da podržava i ovaj oblik etno-teritorijalne podjele FBiH.

Politički koncept triju nacija u BiH nužno vodi, u najboljoj demokratskoj varijanti, nekom obliku federalnog ili konsocijacijskog političkog uređenja bosanskohercegovačke države i njenog društva. To je političko ishodište današnjih političkih koncepata srpstva i hrvatstva u BiH zasnovano na teriji o tri nacije u BiH. Zagovornici teorije o tri nacije u BiH danas zastupaju soft power varijantu srpskog i hrvatskog političkog secesionizma, ekstremizma i nacionalizma u BiH, svjesno i namjerno, ili nesvjesno i nenamjerno.

Kao i svi prethodno nastali, historijski srpski i historijski hrvatski, politički koncepti o dvijema nacijama u BiH, srpskoj i hrvatskoj naciji, u vrijeme prve Jugoslavije, i komunistički koncept triju nacija u BiH ima isti politički ishod, direktno negira, prije svega, politički bosanski identitet, a indirektno i državnu bosansku teritorijalnu cjelovitost i pravni suverenitet. Od kraja XIX-og do sedamdesetih godina XX-og stoljeća, od austrougarskog doba BiH do priznanja Muslimana kao posebnog političkog identiteta (1967.), vršena je negacija jedinstvenog bosanskog političkog identiteta u ime koncpta dviju nacija u BiH, srpske i hrvatske nacije u BiH.

Od priznanja političkog identiteta Muslimana sedamdesetih godina XX-og stoljeća do danas negira se politički identitet Bosne i Hercegovine konceptom o tri nacije u BiH. Politički koncept triju nacija u BiH je duboko antibosanski, od koga god da potiče i ko god da ga danas zastupa.

Protagonisti hegemonističkog koncepta nacionalnog svetog trojstva u BiH, ne samo da negiraju mogućnost postojanja Bosanske nacije, oni pojmu Bosanska nacija podmeću “kukavičje jaje” tako da se u zagradi, kao objašnjenje bosanske nacije, stavlja bošnjačka nacija. Tako Ivo Komšić kaže: “Za njega (misli na mene) je neprijateljski čin kritički pristup ideji ukidanja postojećih nacija u BiH i proglašenje bosanske (bošnjačke) nacije kao jedine državotvorne (konstitutivne)” nacije. U jednoj rečenici spočitava mi svoje tri vrlo teške i netačne političke konstrukcije: (1) da je “kritički pristup ideji ukidanja postojećih nacija u BiH i proglašenje bosanske (bošnjačke)” nacije “neprijateljski čin”; (2) da je bosanska nacija zamjena za bošnjačku naciju; (3) da bošnjačku naciju, pod izgovorom bosanske nacije, proglašavam “jedinom državotvornom (konstitutivnom) nacijom”. Ništa od ovog što mi pripisuje Ivo Komšić nisam rekao niti tako mislim.

Bilo kakvo kritičko stanovište o bosanskoj naciji, ili o bilo čemu drugom, ne smatram neprijateljskim činom. Međutim, vrlo sam uvjeren da Ivo Komčić nije ni kritičan ni dobronamjeran kada u sadržaj Bosanske nacije uvodi bošnjačku naciju i između njih ne pravi čak ni ispraznu nominalnu razliku, već uz bosansku, u zagradi stavlja, u svojstvu njenog sinonima, bošnjačku naciju. S obzirom da će uskoro biti štampana moja knjiga u kojoj ću detaljnije govoriti na tu temu, ovom prilikom ću izreći samo nekoliko ključnih postavki o Bosanskoj naciji, bez detaljnijeg obrazločenja.

Bosanska nacija nije etnokulturna nacija, u smislu značenja kakvo imaju postojeće etnokulturne zajednice u BiH: Bošnjaci, Srbi i Hrvati, kako, vjerovatno, zlonamjerno, Ivo Komšić tumači Bosansku naciju. Bosanska nacija je političko državna nacija njenih građana; nije zamjena ni za jednu postojeću etnopolitičku zajednicu, odnosno ni za jedan narod u BiH, uključujući i Bošnjake. Ona obuhvata sve tzv. konstituentne narode u BiH, Bošnjake, Srbe, Hrvate, sa svim njihovim etnokulturnim svojstvima i karakteristikama.

Komšić izmišlja konstrukciju da bosanska nacija “ukida postojeće nacije u BiH”. Bosanska nacija je već stvorena, uvedena i postoji od internacionalng priznanja Bosne i Hercegovine kao države. Održavanjem ratnog političkog nasilja u BiH ona još nije, u dovoljnoj mjeri, afirmirana; ne priznaju je neki ekstremni separatističko-secesionistički predsjednici političkih stranaka Bosanskih Hrvata i Bosanskih Srba, koji još žive u ideološkim političkim konceptima iz vremena raspada Jugoslavije, i neki istaknuti bošnjački političari koji se boje gubitka svojih etničkih političkih i društvenih pozicija. O njima će biti poseban tekst.

U internacionalnoj zajednici,  u svim oblicima predstavljanja i zastupanja, za BiH kao naciju, je obezbijeđena jedna stolica za jednog njenog zastupnika. On može biti iz bilo koje etnokulturne političke zajednice u BiH koje se kolokvijalno nazivaju nacijama, bilo kojeg spola, vjere, maternjeg jezika, entiteta, kantona itd. Bosanska nacija ne podrazumijeva bilo kakvu promjenu te vrste. Ona ne ukida nikome ništa niti bilo kome bilo šta natura, nikome ne nameće bilo šta što već nije njegovo, nikome ne dovodi u pitanje njegovu vjeru, jezik, kulturu, tradiciju, historiju, niti u individualnom niti u kolektivnom smislu. Ona povezuje i miri, ne sukobljava i ne razdvaja ljude. To što Komšić naziva nacijama u BiH su etnokulturne grupe koje imaju samo unutarbosansku upotrebnu vrijednost. One ne postoje u internacionalnoj komunikaciji kao nacije, nemaju internacionalno priznanje nacija.

Potpuno je neosnovana Komšićeva identifikacija onog što danas kolokvijalno znači pojam Bošnjačka nacija sa sadržajem pojma Bosanska nacija. On izmišlja tu identifikaciju s ciljem: (1) da okrivi Bošnjake za nacionalizam; (2) da iskrivi sadržaj pojma Bosanska nacija kako bi bio lahko odbačen; (3) pojam Bosanska nacija razumijeva etnokulturološki na način kako razumijeva “postojeće nacije u BiH”: Bošnjake, Srbe, Hrvate. Njegova krajnja namjera je da drži BiH i dalje zakovanu u svetom etničkopolitičkom trojstvu koje naziva nacionalnim trojstvom, u kakvom je BiH od sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, od uvođenja etno-nacionalnog imena Musliman do internacionalnog priznanja BiH. Ali, od toga nema ništa. Bosanska nacija nije preimenovana aktuelno Bošnjaštvo, kakvo je bilo preimenovanje Muslimana u Bočnjake (1993.), iako ima historijske korijene Bošnjaštva različitih vjera.

Podvalom da je Bosanska nacija kripto bošnjaštvo, Ivo Komšić potpuno politički krivotvori, spinuje, fabrikuje negativnu politikansku propagndu o smislu i sadržaju pojma Bosanska nacija: (1) da bi proizveo negativne reakcije javnosti prema pojmu Bosanska nacija; izmišlja i podvaljuje bosanskoj naciji isključivo i samo bošnjački sadržaj; (2) da bi se predstavio zaštitnikom hrvatstva, a možda i srpstva, u BiH od tzv. bošnjačkog nacionalizma u formi bosanske nacije; (3) da bi zaštitio i sačuvao dosadašnje i postojeće oblike i sadržaje političkog srpstva i političkog hrvatstva u BiH; (4) da bi proizveo percepciju nužnosti i nezamjenjivosti svog etnopolitičkog koncepta o tri nacje u BiH; (5) da bi iskonstruisao novi sadržaj političke mantre o tzv. političkoj ugroženosti Bosanskih Hrvata u BiH uvođenjem imena Bosanska nacija; (6) da bi održao, razvio i ojačao srpsku i hrvatsku dvonacionalnost u BiH.

Političko srpstvo Bosanskih Srba u BiH i političko hrvatstvo Bosanskih Hrvata u BiH su dvonacionalni. Šta to znači? Bosanski Srbi i Bosanski Hrvati su malo Srbi, malo Hrvati, s jedne strane, razapeti između srpstva i bosanstva, odnosno hrvatstva i bosanstva, a, s druge strane, imaju dva nacionalna politička identiteta; Bosanski Srbi imaju srbijansko-srpski državno politički identitet, i bosanski državno politički identitet; Bosanski Hrvati imaju hrvaćansko-hrvatski državno-politički identitet i bosanski državno-politički identitet.  Oni žive u rascjepu između izvornog, bosanskog i nametnutog, srpskog, odnosno nametnutog hrvatskog nacionalnog identiteta. Njihova nametnuta nacionalna imena su uvezena. Njihov izvorni bosanski identitet je srbiziran, odnosno hrvatiziran.

Težina i aporetičnost dvonacionalnosti Bosanskih Srba i Bosanskih Hrvata može se ilustrirati nečijim pripadanjem dvijema političkim strankama, u isto vrijeme, i njegovom obavezom da se opredijeli za odluke jedne od njih, a njihove odluke su nužno u međusobnoj koliziji.

Romantičarske velikosrpske hegemonističke  političke doktrine, od I. Garašanina do S. Miloševića i njihovih trabanata danas, odnosno romantičarske hegemonističke velikohrvatske političke doktrine, od Štrosmajera do F. Tuđmana i njihovih ponavljača danas, pretvorile su Bosanske Srbe i Bosanske Hrvate u dijasporu Republike Hrvatske i dijasporu Republike Srbije. Njihovi državno-nacionalni politički identiteti, u pravilu, su u unutarnjem sukobu između srpskog, odnosno hrvatskog, na jednoj, i bosanskog državno nacionalnog političkog identiteta, na drugoj strani. Očito da je Ivo Komšić svjestan te vrste nacionalno-državne dvojnosti Bosanskih Srba i Bosanskih Hrvata, da u toj dvojnosti prednost daje hrvatstvu, te da se zbog toga suprotstavlja bosanstvu kao nacionalno-državnom političkom identitetu.

Srpski i hrvatski dvojni državno-nacionalni politički identiteti, posebno srpski, privezani za svoje tzv. matične, rezervne državne nacionalno političke identitete, su toliko jaki da su spremni da odnesu jedan dio teritorije BiH svojim maticama, Srbiji, odnosno Hrvatskoj. Nedavna prošlost devedesetih godina dvadesetog stoljeća nam je, u tom pogledu, vrlo ilustrativna i svježa. Smisao stvaranja srpske paradržave, republike srpskog naroda u BiH (RS BiH), kao i hrvatske paradržave, republike hrvatskog naroda u BiH (HRHB), bio je, u krajnjem, njihovo prisajedinjenje Srbiji, odnosno prisajedinjenje Hrvatskoj, što su bez razumne sumnje dokazali sudovi UN u Haagu.

U postdejtonskom periodu BiH, da spomenem, kao pokazatelje istog tipa, zalaganje političkih struktura Bosanskih Hrvata u državnim organima vlasti BiH, čak i Bosanskih Srba, za izgradnju Pelješkog mosta na štetu Bosne i zalaganje Bosanskih Srba, i zatvaranjem očiju političkih struktura Bosanskih Hrvata, za izgradnju novih hidrocentrala na Drini, također na štetu Bosne.

(autor teksta, prof. dr. Enver Halilović, bivši je rektor Univerziteta u Tuzli, bivši ambasador BiH u Ruskoj Federaciji. Halilović je 2002. radio kao Fulbrightov profesor na Sveučilištu Cornell u Sjedinjenim Državama)

Objavljujemo EUROPOL-ovu shemu koja otkriva: Konaković se u martu 2021. godine u Dubaiju susreo sa Edinom Gačaninom Titom!

Ministar vanjskih poslova BiH i predsjednik NiP-a Elmedin Konaković u martu 2021. godine sastajao se u Dubaiju sa Edinom Gačaninom Titom, vođom narko kartela Tito i Dino.

Ovo je navedeno u “neklasificiranoj” shemi koju je sačinio EUROPOL, a koja je dostavljena bh. sigurnosnim agencijama. Shema je sačinjena na osnovu prepiski iz aplikacije Sky, odnosno raspakivanja kripto telefona koje su koristili Edin Gačanin Tito i njegov tjelohranitelj Dženis Kadrić koji je nedavno uhapšen u Sarajevu. Zajedno sa Konakovićem i njegovom suprugom Dalijom u martu 2021. godine je putovao i Mahir Hodžić, također kadar NiP-a iz Novog Grada. I Hodžićevo ime nalazi se u shemi EUROPOL-a, gdje je precizno navedeno da je u Dubai “putovao zajedno” za Konakovićem.

Istraga.ba je u posjedu i prepiski iz Skya na osnovu kojih je shema sačinjena, koje dokazuju na koji je način i preko koga ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković tog marta 2021. godine putovao u Dubai. No, te prepiske ćemo objaviti uskoro.

Osim Konakovića i Hodžića u ovom dokumentu EUROPOL-a navedeno je kako je kum predsjednika NiP-a, sarajevski biznismen Gordan Memija “saradnik” Edina Gačanina Tita.

Podsjetimo, biznismen Gordan Memija je, po vlastitom priznanju, u septembru 2016.godine dočekao Edina Gačanina u Sarajevu, za njegove potrebe iznajmio automobile i hotelske sobe u hotelu Bristol, te angažovao pripadnike FUP-a da čuvaju Tita. Među federalnim policajcima koji su čuvali Edina Gačanina Tita u Sarajevu bili su Dženis Kadrić, Senad Kadić, Aldin Ćatić, Emir Druškić, Dženis Kadrić, Ibrahim Miladin i Dražen Čobović. Čobović je prijatelj Elmedina Konakovića i Gordana Memije koji je s njima putovao i na hadž.

Dražen Čobović je kasnije napustio FUP i otišao u Dubai gdje je bio čuvar Edina Gačanina Tita, ali se nakon izvjesnog vremena vratio u Sarajevo.

Jedan od saradnika Edina Gačanina Tita u BiH bio je i Mostarac Haris Behram koji je preko kompanije Gold Product i udruženja građana Brankovac prao prljavi novac. Ove firme su se, pored ostalog, bavile kartingom. Behram se, kao saradnik, direktno pominje u aplikaciji Sky, a imao je direktne kontakte sa Anelom Kljakom (NES), a bio je blizak i sa mostarskim ogrankom SDA (Salem Marić, Adil Šuta, Jasmin Pandur).

U svojim komunikacijama Behram je pominjao lidera SDA Bakira Izetbegovića, te bivšeg federalnog ministra unutrašnjih poslova i aktualnog (NiP-ovog) delegata u Domu naroda FBiH Aljošu Čamparu.

Prema informacijama Istrage, Edin Gačanin Tito i njegov saradnik Dženis Kadrić su u Sky komunikaciji govorili kako je nužno da osnuju stranku jer “ne mogu ozbiljno sarađivati” sa SDA i Izetbegovićem. Kasnije se u komunikaciji pominje Elmedin Konaković do kojeg su Tito i drugi došli preko biznismena Gordana Memije. Nakon toga, EUROPOL je registrovao odlazak Elmedina Konakovića u Dubai. Odlazak su organizirali najbliži saradnici Edina Gačanina Tita, što je dokumentovano u Sky prepiskama.

No, o tome ćemo uskoro, s obzirom na to da je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković poručio novinarima da će se “ćerati još”.

Proširena istraga protiv uhapšenog predsjednika Suda BiH: Debevec osumnjičen da je pomagao Zdravku Mamiću, biznismen Ljiljanko Palac posredovao prilikom davanja poklona!

Pripadnici SIPA-e večeras su ponovo pretresli kuću pritvorenog predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca, saznaje Istraga. Pretres je obavljen nakon što je Tužilaštvo BiH donijelo naredbu o proširenju istrage protiv Debeveca koji je uhapšen prije skoro dva mjeseca zajedno sa bivšim direktorom OSA-e Osmanom Mehmedagićem.

Prema informacijama Istrage, protiv Debeveca je proširena istraga zbog sumnje da je počinio krivična djela primanje dara i drugih oblika koristi, a u vezi sa slučajevima koji su vođeni na Sudu BiH.

U pitanju su, kako saznajemo, dva predmeta. Prvi se odnosi na slučaj Zdravka Mamića, bivšeg potpredsjednika zagrebačkog Dinama koji je, bježeći od hrvatskog pravosuđa, utočište našao u BiH. Drugi slučaj se odnosi na postupak vođen pred Upravnim odjeljenjem Suda BiH i u pitanju je kompanija Kramar iz Ljubuškog.

Tužilaštvo BiH sumnja da je Debevec pogodovao porodici Mamić glede odluka Suda BiH koje su se odnosile na postupke izručenja Zdravka Mamića u Hrvatsku, kao i deblokada računa na kojima se nalazilo nekoliko miliona KM, a čiji je vlasnik bio Mamićev sin. Sve je, sumnja Tužilaštvo, dogovoreno na sastanku u Grudama gdje su se sreli Debevec i Mamić, a glavni posrednik je bio hercegovački biznismen Ljiljanko Palac, koji se intenzivno družio sa dekanom Stomatološkog fakulteta u Sarajevu Muhamedom Ajanovićem i suspendovanim predsjednikom Suda BiH Rankom Debevecom. Mamić je, sumnja dalje Tužilaštvo, odlučio pokloniti sat Ranku Debevecu (vrijednost 15 hiljada eura), posrednik prilikom predaje sata bio je biznismen Ljiljanko Palac. Upravo su ovaj sat pripadnici SIPA-e večeras tražili u stanu Ranka Debeveca, ali ga, prema informacijama Istrage, nisu pronašli.

biznismen Ljiljanko Palac, tužilac Oleg Čavka i dekan Muhamed Ajanović

Drugi dio proširenja istrage odnosi se na odluke Suda BiH u vezi sa kompanijom Kramar iz Ljubuškog koja se bavi uvozom automobila. Tužilaštvo BiH sumnja da je kompanija Kramar, također preko biznismena Ljiljanka Palca, uspjela isposlovati presudu kojom joj je omogućen povoljniji uvoz automobila u BiH. Zauzvrat je, kao mito, treća osoba, povezana sa predsjednikom Suda BiH, dobila automobil POLO.

Podsjetimo, suspendirani predsjednik Suda BiH Ranko Debevec i bivši direktor OSA-e Osman Mehmedagić uhapšeni su 18. decembra prošle godine zbog sumnje da su nezakonito izdavali naredbe za prisluškivanje telefona. Od tada se obojica nalaze u pritvoru. Prilikom hapšenja, Debevec se nalazio u društvu dekana Stomatologije Muhameda Ajanovića koji je, također, bio u odličnim privatnim vezama sa bizmismenom Palcem. Već smo objavljivali fotografije na kojima se vide biznismen Palac, državni tužilac Oleg Čavka i dekan Stomatologije Muhamed Ajanović.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...