Ljudska prava

Plenković uspio izlobirati: Predsjednica Evropskog suda u Strazburu i četvero njenih kolega prihvatili prijedlog Borjane Krišto i Monike Mijić da presudu Kovačević preispituje Veliko vijeće!

Petočlano vijeće sudija Evropskog suda za ljudska prava prihvatilo  je zahtjev bh. agentica i predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Borjane Krišto te je predmet Slaven Kovačević protiv BiH proslijedilo Velikom vijeću na razmatranje, saznaje Istraga.ba. Malo vijeće koje je odlučilo da predmet Kovačević proslijedi na preispitivanje Velikom vijeću činile su sudije iz Irske, Slovenije, Andore, Španije i Moldavije. No, ova odluka još uvijek ne znači da je ranija presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu poništena. Ona će biti na snazi sve dok Veliko vijeće ne donese drugačiju odluku.

“Predmet je 14. decembra proslijeđen Velikom vijeću na zahtjev Vlade Bosne i Hercegovine”, navedeno je na stranici Evropskog suda za ljudska prava.

Podsjetimo, Evropski sud za ljudska prava je presudio da je Slavenu Kovačeviču, kao biraču i građaninu Sarajeva, uskraćeno pravo da glasa za kandidata za člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske. Sud je konstatirao da je Predsjedništvo BiH državna institucija i da bi svi građani morali imati pravo da biraju sve članove Predsjedništva BIH. Time je, faktički, Sud utvrdio da je, pored etničke diskriminacije, u BiH na snazi i teritorijalna diskriminacija. Da bi se ta diskriminacija otklonila, nužno je imati jednu izbornu jedinicu prilikom izbora članova Predsjedništva BiH i delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Presuda je donesena 29. avgusta ove godine, a za nju je glasalo šestero sudija, dok je austrijska sutkinja Gabriele Kucsko-Stadlmayer izuzela mišljenje.

Upravo na izdvojenom mišljenju austrijske sutkinje kadrovi HDZ-a BiH (ali i SNSD-a i Trojke) u Vijeću ministara, predvođeni Borjanom Krišto i Monikom Mijić, temeljili su svoj zahtjev za preispitivanje presude Kovačević.

“Žalba” je upućena 19. septembra, odnosno posljednjeg radnog dana Jelene Cvijetić na poziciji agentice BiH pred Sudom u Strazburu. Dvanaest dana prije nego što je uputila žalbu, aktualni saziv Vijeća ministara BiH je Jelenu Cvijetić imenovao za pravobraniteljicu Bosne i Hercegovine. Ovo je prvi put da Bosna i Hercegovina zatražila preispitivanje bilo koje odluke Evropskog suda za ljudska prava koja se odnosi na izborno  zakonodavstvo – odnosno ustavni uređenje.

Prema Poslovniku Evropskog suda za ljudska prava, o zahtjevu za preispitivanje odlučuje Veliko vijeće koje čini sedamnaest sudaca. Da bi zahtjev za preispitivanje uopće došao na Veliko vijeće od sedamnaest sudija, nužno je da njegovu utemeljenost prvobitno utvrdi Zbor od petero sudija.

U ovom Zboru po funkciji sjedi predsjednik Evropskog suda koji bira preostalih četvero sudija. Prilikom razmatranja zahtjeva za preispitivanje presude, u Zboru neće biti nijedan sudija koji je učestvovao u donošenju prvobitne odluke.

Predsjednica ESLJP-a Siofra O'Leary je iz Irske. Ona je izabrala da u petočlanom Zboru sjede sudije iz Moldavije, Andore, Španije i Slovenije. Odluka se donosi većinom glasova. Prije šest dana, portal NAP je objavio da su hrvatski zvaničnici u saradnji sa Christianom Schmidtom mjesecima lobirali kod predsjednice ESLJP kako bi se poništio barem jedan dio presude Kovačević.

U cijelu priču, prema pisanju NAP-a, bila je uključena generalna sekretarka Vijeća Evrope Marija Pejčinović Burić koja po Plenkovićevim instrukcijama lobirala kod sudija ECHR.

Pejčinović Burić po instrukcijama Plenkovića nudila funkcije u institucijama Evropske unije za najmanje dvoje sudija koje bi u Evropskom sudu za ljudska prava digle ruku za “hrvatsku stvar”. Jedan od sudija kojima je to obećano je i slovenački sudija Marko Bošnjak, koji je bio član petočlanog Zbora koje je odlučilo da presuda Kovačević bude preispitivana pred Velikim vijećem Evropskog suda za ljudska prava. I sama predsjednica ESLJP je imala nekoliko kontakata sa hrvatskim zvaničnicima, među kojima je i hrvatski premijer Andrej Plenković.

Dok su hrvatski zvaničnici lobirali, zvaničnici iz BiH, osim ministra odbrane Zukana Heleza, ministra za ljudska prava za izbjeglice Sevlida Hurtića i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića nisu činili skoro ništa. Helez i Komšić su poslali pisma predsjednici Evropskog suda za ljudska prava u kojima su naveli da Monika Mijić i njene kolegice nemaju “aktivnu legitimaciju”, dok je ministar Hurtić prije dva mjeseca tražio sastanak sa predsjednicom Evropskog suda za ljudska prava. Do sastanka, međutim, nikad nije došlo. Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković nije poduzeo nijednu radnju glede lobiranja u samom Evropskom sudu za ljudska prava.

Ministri iz RS-a se predomislili, Vijeće ministara BiH usvojilo odluku: Odobren ulazak u BiH palestinskim državljanima koji su u srodstvu sa državljanima BiH

Trideset palestinskih državljana koji su članovi uže porodice bh. državljana evakuiranih iz Gaze moći će ući u Bosnu i Hercegovinu. Nakon što jučer nisu glasali, ministri iz Republike Srpske u Vijeću ministara BiH danas su podržali prijedlog ministra sigurnosti BiH Nenada Nešića da se Palestincima koji su članovi uže porodice bh. državljana omogući ulazak u BiH pod posebnim uslovima.

“Srodnicima se smatraju bračni partner, djeca, uključujući punoljetnu djecu iznad osamnaest godina, i roditelji državljana BiH, ukoliko imaju državljanstvo Palestine, a nemaju državljanstvo BiH”, navedeno je u odluci Vijeća ministara BiH koju je predložio državni ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić.

U prilogu ove odluke nalazi se i spisak od 30 Palestinaca koji su sredinom ove sedmice, zajedno sa bh. državljanima evakuirani iz Gaze. Među ovih trideset osoba je 17-ero djece čiji roditelji ili bliži srodnici imaju bh. državljanstvo. Svi oni danima se nalaze u Kairu gdje su smješteni nakon što su, uz pomoć vlasti Katara, preko Graničnog prijelaza Rafah uspjeli prijeći iz Gaze u Egipat.

Podsjetimo, Vijeće ministara BiH u subotu je održalo telefonsku sjednicu na kojoj je trebao biti razmatran prijedlog odluke koja se odnosi na palestinske državljane. Iako je predlagač bio ministar Nenad Nešić iz RS-a, zamjenik predsjedavajuće Vijeća ministara BiH i ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac odlučio je da se ne izjašnjava. Kako ministri iz RS-a nisu učestvovali u glasanju, konstatovano je da nema kvoruma za održavanje sjednice. Nakon što je, faktički, blokirano donošenje odluke, ministar Staša Košarac se predomislio pa je za nedjelju ujutro zakazana nova sjednica Vijeća ministara BiH na kojoj je jednoglasno usvojena odluka o prihvatu 30 palestinskih državljana koji su zajedno sa bh. državljanima evakuisani iz Gaze.

Četrdeset dana od početka rata u Gazi, bh. vlasti su uspjele, uz pomoć Katara, evakuisati 47 osoba iz Gaze. U pitanju su državljani BiH i njihovi srodnici. Svi oni su, preko graničnog prijelaza Rafah, prebačeni u Egipat gdje se trenutno i nalaze. Prvobitno je bilo planirano da samo 17 osoba koje imaju bh. državljanstvo bude prebačeno u BiH, ali ovom odlukom je omogućeno da svi evakuisani mogu ući u BiH.

U narednim denim bh. državljani i njihovi srodnici avionom bi iz Egipta trebali biti prebačeni u Sarajevo.

 

 

Vijeće ministara BiH nije donijelo odluku: Srpski ministri nisu glasali, nije odobren ulazak u BiH evakuisanim Palestincima koji su u srodstvu sa bh. državljanima!

Vijeće ministara BiH večeras nije usvojilo odluku kojom se državljanima Palestine, inače bliskim srodnicima bh. državljana, dozvoljava ulazak u Bosnu i Hercegovinu pod posebnim uslovima.

Za predloženu odluku glasalo je 7 ministara, dok srpski ministri u Vijeću ministara BiH nisu glasali. To znači da odluka nije prošlai da će 30 državljana Palestine koji su bliži srodnici bh. državljana evakuisanih iz Gaze morati ostati u Kairu.

A evo je šta se, prema predloženoj odluci podrazumijevalo pod srodnicima.

“Srodnicima se smatraju bračni partner, djeca, uključujući punoljetnu djecu iznad osamnaest godina, i roditelji državljana BiH, ukoliko imaju državljanstvo Palestine, a nemaju državljanstvo BiH”, navedeno je u prijedlogu odluke Vijeća ministara BiH koju je predložio državni ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić.

Međutim, ministri iz Republike Srpske Nenad Nešić, Staša Košarac i Srđan Amidžić nisu glasali za usvajanje ove odluke.

Uz odluku je bio dostavljen i spisak 30 palestinskih državljana koji su u srodstvu sa 17 bh. državljana koji se, također, nalaze u Egiptu gdje su smješteni nakon što su proteklih dana evakuisani iz Gaze.

Odluka je trebala biti donesena do 18 sati, ali je državni ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac tražio dodatno pojašnjenje. Nakon dodatnog usaglašavanja Košarac, Nešić i Srđa Amidžić nisu glasali.

Podsjetimo, četrdeset dana od početka rata u Gazi, bh. vlasti su uspjele, uz pomoć Katara, evakuisati 47 osoba iz Gaze. U pitanju su državljani BiH i njihovi srodnici. Svi oni su, preko graničnog prijelaza Rafah, prebačeni u Egipat gdje se trenutno i nalaze. Prvobitno je bilo planirano da samo 17 osoba koje imaju bh. državljanstvo bude prebačeno u BiH.

Dvije bh. državljanke nalaze se u Gazi, njihov otac apelira: “Spasite barem njih, ovo je apokalipsa”

Dvije bh. državljanke nalaze se u Gazi i pokušavaju da, u grupi stranih državljana, napuste ovo ratno područje. Sestre Laila i Alia Shaheen rođene su u Palestini, ali posjeduju bh. državljanstvo i upisane su u knjigu bh. državljana. Njihov otac doktor Ahmed Shaheen također je posjedovao bh. državljanstvo, ali mu je ono oduzeto prije nekoliko godina tokom postupka revizije državljanstava. Ahmed Shaheen je godinama živo u Bosni i Hercegovini. Početkom devedesetih studirao je medicinu u Banjoj Luci i Tuzli. Doktor Shaheen se, nakon studija vratio u Palestinu gdje danas, kao pedijatar, radi u jednoj od bolnica u Gazi.

Doktor Ahmed Shaheen u Gazi

Istraga.ba uspjela je stupiti u kontakt sa doktorom Shaheenom.

“Moje kćerke nemaju pasoše BiH, ali imaju uvjerenja o državljanstvu. Ako bh. vlasti mogu išta poduzeti da ih evakuišu preko Egipta”, rekao je nam je Ahmed Shaheen.

Alia Shaheen rođena je 1999. godine u Gazi i prijavljena je u Tuzli, gdje je u matičnom uredu upisana u knjigu bh. državljana. Posljednje uvjerenje o državljanstvu izdato joj je u novembru prošle godine, ali ona nema bh. dokumente.

Njena sestra Laila Shaheen rođena je u Palestini 2002. godine.I ona je u knjigu bh. državljana upisana u Tuzli.

“To je moja slika sa kćerkom Aliiom. Tog dana je ona diplomirala sociologiju”, kazao nam je u glasovnoj poruci doktor Shaheen.

Druga kćerka, Laila, ove je godine trebala završiti IT.

Doktor Shaheen je imao i sina Aliia. Ubijen je u izraelskom raketiranju Gaze 2014. godine. I Ali je bio bh. državljanin.

Sve do danas doktor Shaheen zbog straha od izraelskih raketiranja nije želio da objavljujemo njegov identitet.

“Ako me vide negdje na televiziji odmah će raketirati moju kuću. Tako raketiraju novinare koji se javljaju iz Gaze”, kazao nam je početkom ove sedmice.

Iako nismo objavljivali njegov identitet, kuća doktora Shaheena je raketirana. Desetero članova njegove porodice (braća, snahe i njihova djeca) je ubijeno ove sedmice. Shaheen, njegove kćerke i supruga su preživjeli.

“Ovo izgleda kao naučna fantastika. Apokalipsa. Neprestani zemljotres. Bombarduju iz aviona, sa mora i sa kopna. Nijedan trenutak ne prestaje”, govorio je u jednoj od glasovnih poruka dok su se u pozadini čule eksplozije.

Još uvijek nije napustio Gazu. Nada se da će barem njegove kćerke to uspjeti. Jer postoji mogućnost da stranim državljanima bude omogućen prelazak u Egipat. Ukoliko bh. vlasti obavijeste egipatske vlasti da su Laila i Alii Shaheen bh. državljanke, postoji mogućnost da iz Pojasa Gaze pređu u Egipat.

 

Potpredsjednik Svjetskog jevrejskog kongresa Menachem Rosensaft na komemoraciji u Potočarima: Republičko srpska ološ bosanskih četnika ubijala je Bošnjake jer im je poslanik Muhammed, nema oprosta za to!

Potpredsjednik Svjetskog jevrejskog kongresa Menachem Rosensaft obratio se danas na komemoraciji povodom 28. godišnjice genocida u Srebrenici, ukopa i dženaze još 30 žrtava srebreničkog genocida.

“Predsjednici Komšić, Bećirović, predsjedavajući Zvizdić, gospodine Schmidte…vaše ekselencije, dame i gospodo, izvan svega majke Srebrenice, preživjele porodice i potomci žrtava srebreničkog genocida, za vas je ova srebrenička elegija.

Sijalo je sunce na svom nebu. Daleko od egzekucija sunce i dalje sija na svom nebu iznad potočarskih nišana, a ono što nikada nećemo znati a samo možemo zamisliti je njihov strah, što nikada nećemo osjetiti a samo možemo zamisliti su njihove suze. Što nikada nećemo čuti a samo možemo zamisliti su hici onih koji ubiše čovjeka ili dječaka koji stajaše pored njih. Ono što nikada nećemo znati, a samo možemo zamisliti je tišina, praznina koja nastupi, tišina, praznina koja ostaje, sve nade nikada ostvarene, sve molitve neodgovorene. Oni su znali od trenutka kada su odvedeni da im neće biti dopušteno da žive. Znali su to iz hladnoće u očima njihovih ubica, znali su to iz smijeha njihovih egzekutora, znali su to jer mržnja oslobođena, svaka supremacija oslobođena vodi do Pilice, vodi do Jasenovca, vodi do Kigalija.

Njihove majke, supruge, sestre, kćeri, znale su od trenutka kada su njihovi sinovi, muževi, braća, očevi oteti iz njihovih ruku da im neće biti dopušteno da žive. Znali su to iz zlobe, psovki republičko srpskih ološa bosanskih četnika dok su odvodili muškarce, dječake pod prijetnjom oružja. Znali su to iz požude u očima bosanskih četnika dok su zurili u majke, supruge, sestre, kćeri. Likvidirani bošnjački muškarci, dječaci nisu prvi, neće biti ni posljednji. Ali, oni dozivaju iz svojih kabura, da ih se pamti zbog onog što su bili, zbog suza koje su prolile, zbog hitaca koje su čuli, zbog tišine koja nastupi, zbog praznine koja nastupi, zbog tame koja nastupi, zbog svega onoga što im nije bilo dopušteno da postanu.

Dječak Bošnjak u Pilici, židovsko dijete u Ponaru, srpska beba u Jasenovcu, Tuci djevojčica u Kingaliju, na našoj su savjesti. Oni jesu naša savijest, naš kompas. Ako ih zaboravimo, naše će duše postati kamen. Naše oči nikada više neće proliti suze.

Moja studentica Adisa Ada je prva od koje sam naučio o Srebrenici. Moja domovina je uništena, naučila me. Hiljade bošnjačkih žena i djevojčica su silovane i uništene, naučila me. Hiljade bošnjačkih muškaraca i dječaka su ubijeni, naučila me je o neprijatelju da liši života svakog bošnjačkog muslimana, kao što je toliko mnogo Židova pobijeno od neprijatelja s namjerom da života liši svakog Židova, jednako kao što je toliko Tucija stradalo od neprijateljske ruke.
10. jula 1995. godine mladi radioamater Nihad Nino Ćatić upozorava: “Srebrenica postaje masovna klaonica”. 14. marta 1943. Mordechai Anielewicz iz Varšavskog geta: “Ukoliko značajna pomoć ne stigne odmah, mi ćemo to smatrati ravnodušnošću prema sudbini Židova u Varšavi. 10. jula 1995. Nino Ćatić u svom posljednjem obraćanju: “Hoće li iko na svijetu doći i svjedočiti tragediji koja se dešava u Srebrenici, ljudi ovog grada nestaju”. 11. jula 1995. godine Nino Ćatić kreće ka Tuzli i nestaje. U Srebrenici, Pilici, Potočarima, svi smo mi pobijeni Bošnjaci. U Birkenau, Treblinki, Belsenu svi smo mi pobijeni Židovi. U Butareu, Kigaliju, Rimokatoličkoj crkvi svi smo ubijeni Tuciji. U Jasenovcu svi smo mi ubijeni Srbi, Jevreji, Romi. U Adani, Hadžimu, svi smo ubijeni Armeni: Mrtvi ne smiju postati statistika. Osam hiljada je apstraktno kao i šest miliona.

Sjećamo se svih muževa, očeva, braće, sinova odvedenih na klanje. Sjećamo se svih žena poniženih, obeščašćenih, okrutno silovanih od strane republičko srpskih ološa, bosanskih četnika. Sjećamo se silovatelja, egzekutora, koji su iznevjerili Hrista svaki put kada su prerezali vrat Bošnjaka, dječaka, svaki put kada su obeščastili Bošnjakinje, svaki put kada su šutnuli dijete.

Baš kao što ne može biti oprosta, ne može biti iskupljenja NIKADA za SS-ovce u Birkenau, ustaše u Jasenovcu, za Interahamve u Butareu, nema oprosta, nema iskupljenja za egzekutore u Srebrenici, u Pilici, za silovatelje u Foči. Nema izgovora. Niti jednoga, nikada. Za ubistva muškaraca i dječaka, za silovanje žena, za premlaćivanje nevinih.

Nećemo zaboraviti, nećemo oprostiti vama koji i danas branite ubice, pokušavate da racionalizirate klanje, pokušavate pronaći izgovore za silovanje. Za vas koji odbijate priznati, okajavate ubistva, silovanje…Vama koji veličate Mladića muralima u Banjaluci, Bosanskoj Gradišci, Kalinoviku i Beogradu. Vama čije riječi i danas ubijaju mrtve, opet i iznova. Vama, koji svojim lažima, negiranjem genocida postajete pomagači počiniocima nakon ubistava, silovanja, ratnih zločina protiv čovječnosti, etničkog čišćenja, genocida.

Njih pamtim, njih ću zapamtiti. Njih se sjećamo, njih moramo zapamtiti. Pamtimo ih, pamtit ćemo ih, moramo ih zapamtiti. Da niko ne može, da niko ne smije NIKADA da su bili, da negira da su ubijeni, zaklani samo zbog toga ko su bili, samo zbog toga jer je njihov poslanik bio Muhammed, a ne Hrist. Ako ih zaboravimo, naše će duše postati kamen, naše oči nikada više neće proliti suze.

Sjećamo se Nure Mustafić, njenog muža Hasana, njenih sinova Mirsada, Alije i Fuada. Nura je vjerovala holandskom bataljonu, vjerovala da će Ujedinjene nacije poslati avione da ih zaštitite, ali su ih UN izdale. Bosanski srbočetnici zarobili su Aliju i Fuada, ubili Aliju i Mirsada. Nura je sahranila Hasana, Mirsada i Fuada, nikada nije izgubila nadu da bi se Alija neće vratiti.

Sjećamo se Vahide Ahmetović koja je gledala svog iznemoglog ovca, koji nije bio prijetnja nikome, kako ga odvode. Oboje su znali da se više neće vidjeti.
Kada Milorad Dodik kaže da nije bilo genocida, kaže Mevludinu Oriću da nije ostavljen da leži među mrtvima u Srebrenici. Govori Salihi Osmanović da nije vidjela Mladića u Potočarima, da bosanski četnici nisu ubili Ramu i Nermina, da nije ostala udovica koja svaku noć liježe u suzama.

Kada Peter Handke kaže Bošnjacima da su izvršioci isti kao bosanski Srbi i bosanskim Srbima da su iste žrtve sa Bošnjacima, on izjednačava ubice sa ubijenim, on poriče Salihinu istinu da su njen sin i muž ubijeni jer su bili Bošnjaci. On poriče istinu Hasana Nuhanovića da su njegovi roditelji i brat ubijeni od strane republičkosrpskog ološa u genocidu. Oslobađa Mladića, Karadžića, oslobađa krivice bosanske četnike, republičkosrpske ološe krivice.

Kada Željka Cvijanović kaže da je Srebrenica bila osveta za ranije nasilje nad bosanskim Srbima, ona opravdava ubistvo 14-godišnjeg Senada Beganovića, 15-godišnjeg Damira Sujića, 16-godišnjeg Azmira Osmanovića, 16-godišnjeg Salima Mustafića, opravdava ubistvo djece.

Svi su vidjeli oružje upereno u njih, svi su lili suze, svi su osjetili posljednju bol. Moramo sada zatvoriti oči, utopiti se u njihovim suzama, pokušati osjetiti šta su vidjeli, njihov strah, bol, njihovu čežnju za samo jednim zagrljajem…

Sijalo je sunce na svom nebu iznad ubistava, sunce i dalje sija na svom nebu iznad potočarskih nišana, a mi ako ih zaboravimo, ako zaboravimo ijednog od njih, ako zaboravimo Srebrenicu, naše će duše postati kamen, naše oči nikada više neće proliti suze”, naveo je Rosensaft.

Bajramska hutba reisa Kavazovića: Kavazović: “Neka nam niko ne dira u domovinu i ne iskušava našu odlučnost. Moramo nadvladati jetimsku logiku da nam stranci kuću uređuju”

Centralna svečanost Rijaseta Islamske zajednice (IZ) povodom Ramazanskog bajrama održana je jutros u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu, gdje je bajramsku hutbu kazivao reisul-ulema Husein-ef. Kavazović.

– Domovina je zavičaj, rodna gruda, ona koja se voli kao život, to je ono što nam je milo i sveto. Mi volimo ovu našu zemlju srcem i dušom, i onda kada od nje živimo daleko u tuđini. Nosimo je sa sobom, i u snu i na javi.

Svaka njena praška je kap naše krvi, svaki njen kamen je kula u kojoj stražari gazija. I zato neka nam niko ne dira u našu domovinu i neka ne iskušavaju našu odlučnost – kazao je u hutbi reisul-ulema Kavazović.

Reisul-ulema Kavazović je podsjetio da živimo u zemlji koju volimo i za koju smo mnogo puta dali velike žrtve.

– Šehidi vječno stoje kao svjetionik na našem putu slobode. Mnogo puta stradali su naši najmiliji, bez ikakve krivice, u zločinima i u genocidu. Sjećanja na njih ne mogu izblijediti, niti se njihovi dželati mogu zaboraviti. Sada smo svjesniji Tvojih riječi Gospodaru u kojima si rekao: Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide, Allah ne voli nasilnike – kazao je reisul-ulema Kavazović.

Reisul-ulema je ukazao na to da smo jedni drugima emanet, naglašavajući da nas je Poslanik Muhammed, a.s., učio da je “Musliman muslimanu brat, ne čini mu nasilje niti ga izdaje.”

– Lakše je čovjeka osumnjičiti, optužiti i osuditi nego ga upoznati i razumjeti. Razgovarati argumentima je teže, ali ispravnije. Imajmo povjerenja jedni u druge, sve dok ne vidimo da se naš brat ne drži datog obećanja. Ne činimo jedni drugima ono zbog čega ćemo zažaliti i što ne bismo voljeli da nam se učini. Kome se ne može vjerovati, ni riječ mu nije skupa. Molimo Allaha da popravi naše međusobne odnose u onome što je dobro za nas – naglasio je reisul-ulema.

U bajramskoj hutbi reisul-ulema je pozvao vjernike da budu zajedno, ističući da je Božija pomoć uz zajednicu.

– Zajednica uvijek nepogrešivo slijedi javni interes. Naučimo poštovati javni interes i voditi dijalog, čak i onda kada mislimo drugačije od većine u našoj zajednici.

Podredimo svoje ambicije zajednici u kojoj živimo. Poštujmo njene propise, jer tako čuvamo red.

Uzvišeni je u Svojoj knjizi rekao: I nastoj time što ti je Allah dao da stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine – naveo je reisul-ulema.

Dodao je da je svakoj zajednici potrebno vođstvo koje će se brinuti o njenom interesu.

– Onaj koji dopušta da mu drugi kuću uređuje ostat će dugo pod stegom toga drugog.

Trebamo nadvladati tu jetimsku logiku u našim javnim poslovima, da nam stranci kuću uređuju.

 

Trebamo se kao odrasli ljudi početi brinuti o sebi. Dragi Bog nas savjetuje: O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravom putu … (Ma'ida, 105). Molimo Boga da zbliži naša srca i pomogne nam da povratimo dijalog i povjerenje u zajednici – kazao je reisul-ulema Kavazović.

Naglasio je da su mubarek dani Bajrama – dani naše radosti i našeg zajedništva, i vrijeme u kojem treba da priđemo jedni drugima, bez ikakvih ograda i interesa.

– Nemojmo jedni druge odbijati. Naše ruke neka budu raširene, a srca otvorena. Pomozimo jedni drugima iskreno, saslušajmo jedni druge, razgovarajmo; to će nam dati tako potrebno samopouzdanje. Molimo Uzvišenog da nas uputi putem dobra i zajedništva. Da naše dane učini danima u kojima ćemo s radošću susretati jedni druge – kazao je reisul-ulema Kavazović.

Poručio je da u našim srcima uvijek treba biti mjesta za iskrenu vjeru i spremnosti da služimo ljudima i zajednici.

– Ojačajmo svoju nadu molitvom i razgovorom s najmilijima. Allah je uvijek na pomoći vjerniku sve dok je vjernik na pomoći svom bratu. Pomozimo ljudima koji pate, djeci koja trebaju našu zaštitu, bolesnima kojima je potrebna naša njega, muhadžirima kojima je potrebno sklonište i zaštita. Neka vam je sretan ovaj Bajram. Podijelite njegovu radost sa svojim najmilijim, rodbinom, prijateljima i komšijama. Sutra je Dan šehida. Prisjetimo se da njima dugujemo neizmjernu zahvalnost i skrušenu dovu.

U njihovom šehadetu je naš život, ne smijemo to nikada zaboraviti – poručio je, između ostalog, reisul-ulema Husein-ef. Kavazović, javlja Mina.

Troje sudija Ustavnog suda BiH u izdvojenom mišljenju napisalo: “Miješanje visokog predstavnika u Opće izbore 2022. je nečuveno”

“Miješanje visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini u Opće izbore koji su održani 2. oktobra 2022. godine je nečuveno. To je jedinstven slučaj”, piše u izdvojenom mišljenju troje sudija Ustavnog suda BiH koji su glasali protiv odluke da se odbije zahtjev Željka Komšića i Šefika Džaferovića kojim je tražena ocjena ustavnosti amandmana na Ustav FBiH koje je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt.

Izdvojeno mišljenje potpisuju sudija Mirsad Ćeman, te međunarodna sutkinja iz Njemačke Angelika Nußberger i sudija iz Albanije Ledi Bianku.

Ovim je, faktički, potvrđeno ranije pisanje Istrage da je odluka donesena glasovima 4:3, nakon čega je predsjednica Valerija Galić iskoristila pravo duplog glasa. Dakle, za odbijanje Komšićevog i Džaferovićevog zahtjeva su glasali – Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko Knežević i sutkinja iz Švicarske Helen Keller, dok su protiv odbijanja zahtjeva bili Mirsad Ćeman, Angelika Nußberger i Ledi Bianku. Kompletnu odluku možete pročitati na ovom linku.

Sudije koje su bile protiv odbijanja  su izdvojile mišljenje i u nastavku u cjelosti objavljujemo njihovo izdvojeno mišljenje koje je sastavki dio presude.

“U praksi Evropskog suda i Venecijanske komisije postoje predmeti vezani za promjene izbornih zakona koje su usvojene prije izbora ili poslije izbora Ali u konkretnom predmetu, Odluka visokog predstavnika kojom se donose amandmani na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine broj 06/22 i Odluka kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine broj 07/22 usvojene su usred izbornog procesa, nakon zatvaranja biračkih mjesta, a prije početka procedure brojanja glasova, u 19 sati na dan izbora.

Ustavni amandmani su objavljeni u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ i stupili su na snagu odmah, tj. u 19 sati na dan izbora. Izmjene i dopune Izbornog zakona stupile su na snagu prvog dana poslije njihovog objavljivanja u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, tj. 8. oktobra 2022. godine.

Većina je zaključila da su odluke visokog predstavnika u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Duplim glasom predsjednice Ustavnog suda postignut je neophodni kvorum za donošenje odluke u predmetu. Iako poštujemo argumente naših kolega, ne možemo ih slijediti.

Prema našem mišljenju, odluke visokog predstavnika krše član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i član 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Za nadležni Parlament bi tehnički bilo nemoguće da usvoji odluke o promjenama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Izbornog zakona Bosne i Hercegovine u ovom konkretnom trenutku s obzirom na to da je zakonodavna procedura kompleksna i da zahtijeva vrijeme. Procedura jest i mora biti transparentna, mora se pripremiti unaprijed i o njoj se mora javno raspravljati. Parlament nikada ne bi mogao donijeti slične zakonodavne akte o izbornim reformama s takvim „efektom iznenađenja“ uvečer na dan glasanja, kao što su odluke visokog predstavnika koje su došle potpuno „iz vedra neba“ za svakoga.

Ipak, visoki predstavnik može da djeluje u takvom trenutku na osnovu tzv. bonskih ovlaštenja. Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, njegove odluke zamjenjuju redovne zakonodavne akte. Međutim, to znači da, na koji god način da su odluke usvojene, one moraju biti u skladu s Ustavom i međunarodnim standardima u onoj mjeri u kojoj se primjenjuju.

Želimo naglasiti da od samog početka pretpostavljamo da je visoki predstavnik djelovao s namjerom da prevaziđe ustavnu blokadu koja je postojala u Bosni i Hercegovini (u entitetu Federacija BiH) već nekoliko godina. Kako su politički pregovori o usvajanju izborne reforme propali, te nije bilo moguće navrijeme postići kompromis prije izbora, visoki predstavnik je nametnuo model koji je trebao, po njegovom viđenju, da bude prihvatljiv za sve. Ipak, mi ne dijelimo stav većine da je, iako uistinu teška, politička evolucija u Bosni i Hercegovini opravdavala kršenje najosnovnijih standarda pravičnih i transparentnih izbora, s obzirom na to da se, kako se obrazlaže, radilo o „manjem zlu“. Prema našem mišljenju, povjerenje u pravične izbore, koji se uređuju zakonom, važnije je od (djelimičnog) rješenja prolazne krize, tim više jer uspjeh nametnutog rješenja nije uopće zagarantiran.

II) Premise odluke većine

Odluka većine je zasnovana na pet premisa koje mi ne možemo da prihvatimo.
Kao prvo, odluka većine je zasnovana na ideji da promjena izbornih pravila neposredno prije ili

poslije izbora ne bi bila suprotna per se članu 3. Protokola broj 1. U vezi s tim, većina se poziva na sudsku prasku Evropskog suda u predmetima Lykourezos protiv Grčke i Gruzijska laburistička partija protiv Gruzije. Međutim, smatramo da ta sudska praksa nije primjenjiva na konkretni predmet. Oba predmeta se tiču potpuno različitih situacija – predmet Lykourezos tiče se diskvalifikacije izabranog kandidata na osnovu sudske presude tri godine nakon izbora, a predmet Gruzijska laburistička partija odnosi se na dilemu oko obaveze ispravljanja očitih nedostataka u popisima birača prije izbora u vrlo kratkim rokovima u „postrevolucionarnoj“ političkoj situaciji. Načela koja su navedena u tim predmetima nisu primjenjiva na konkretni predmet.

U stvarnosti, Sud nikada nije odlučivao o miješanju u izbore za vrijeme izbornog procesa koji je u toku, tj. između neposrednih i posrednih izbora. Kao što je već spomenuto, takvo miješanje je nečuveno i ne bi se moglo desiti u pravnom sistemu u kojem zakone usvaja samo Parlament a ne visoki predstavnik.

Drugi glavni argument u odluci većine je razlika između neposrednih i posrednih izbora. Na njih se gleda kao na odvojena pitanja a ne kao na jednu cjelinu. Zbog toga, prema stavu većine, promjena pravila nakon neposrednih izbora, koja ima neposredni učinak na posredne izbore, nije relevantna. Pretpostavka je da povjerenje biračkog tijela nije poljuljano promjenom pravila usred procesa izbora, s obzirom na to da birači nisu mogli ni na koji način imati direktan utjecaj na ishod izbora u Dom naroda, te na izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH. Prema toj viziji, pravo na glasanje nužno ne uključuje pravo da se zna kako će glasovi biti korišteni u propratnom procesu, a posebno koliko će predstavnika konstitutivnih naroda i Ostalih te koliko će predstavnika iz kojeg kluba biti poslano u Dom naroda na osnovu izbora u kantonalna zakonodavna tijela i koja procedura se mora slijediti u slučaju da nema delegata u kantonalnim zakonodavnim tijelima ili da nema izabranih delegata iz reda jednog ili više konstitutivnih naroda ili iz reda Ostalih.

„Pravo da znaju unaprijed“ nije uskraćeno samo biračima, nego i političkim strankama, iako one nužno moraju da razvijaju strategije za neposredne izbore nakon kojih slijede posredni izbori i moraju da uzmu u obzir cjelokupan izborni proces kako bi bile uspješne.

Naše mišljenje je, međutim, da se neposredni i posredni izbori moraju posmatrati zajedno kao cjelina. Demokratski legitimitet predstavnicima u Domu naroda, kao i predsjedniku i potpredsjedniku Federacije BiH daje se na osnovu lanca izbora – jedni zavise od drugih, neposredni i posredni izbori su neodvojivo povezani.

Izraz „slobodna volja naroda“ znači da oni koji glasaju znaju ustavna i zakonodavna pravila cjelokupne „igre“ a ne samo pravila prvog koraka u igri. Ono što se naziva „informiranim pristankom“ u drugim okolnostima primjenjuje se i na demokratske izbore.

Kao treće, iako većina prihvata, na osnovu presude u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, da je član 3. Protokola broj 1 u potpunosti primjenjiv na izbore u Dom naroda, tim članom se pravi razlika između načela primjenjivih na neposredne i posredne izbore.

Mi ne prihvatamo to tumačenje prakse Suda. Prema našem mišljenju, sva načela koja je razvio Evropski sud u odnosu na pravo na slobodne izbore primjenjuju se u potpunosti u slučaju izbora u Dom naroda u Bosni i Hercegovini, čak i ako su izbori „posredni“.

Prilikom razvoja načela izborne sudske prakse prema članu 3. Protokola broj 1, a naročito u odnosu na trenutak izmjena izbornih zakona, Evropski sud je dosljedno upućivao na Kodeks dobre prakse u izbornim pitanjima koji je razvila Venecijanska komisija. Ne postoji ništa u sudskoj praksi Evropskog suda ili u Kodeksu Venecijanske komisije što bi sugeriralo da se ta načela ne primjenjuju na neposredne izbore. Stoga, ne možemo se složiti s mišljenjem većine da se načela Kodeksa Venecijanske komisije „isključivo odnose na neposredne, ali ne i na posredne izbore“. To je tim više tačno u mjeri u kojoj se Kodeks odnosi na osnovna načela vladavine prava.

Kao četvrto, odlukom većine se umanjuje značaj promjena koje se uvode odlukama visokog predstavnika.

Međutim, mišljenja smo da su promjene značajne. Izmjenama i dopunama izbornih pravila, kako na ustavnom tako i na zakonodavnom nivou, mijenja se, između ostalog, broj mandata u Domu naroda Federacije BiH, broj delegata koji se biraju iz kantonalnih skupština, te se utječe na broj delegata koji su potrebni za predlaganje i postavljanje nosilaca izvršne vlasti. Takve promjene nisu tehničke prirode nego se tiču „osnovnih elemenata izbornog sistema“. U tom kontekstu potrebno je poštovanje načela stabilnosti izbornog sistema. Dakle, načelo stabilnosti izbornog zakona iz Kodeksa Venecijanske komisije, prema našem mišljenju, u potpunosti se odnosi na konkretni predmet.

Kao peto, većina smatra da Ustavni sud nema nadležnost da utvrdi rokove visokom predstavniku za donošenje obavezujućih odluka jer bi to izašlo van okvira teorije funkcionalne dualnosti. Istovremeno, Ustavni sud prihvata da analizira tvrdnju podnosilaca zahtjeva da trenutak donošenja odredbi nije u saglasnosti sa stabilnošću izbornog sistema. Prema našem mišljenju, to je nepomirljiva protivrječnost. Mišljenja smo da trenutak izmjena i dopuna izbornih zakona čini suštinski dio zahtjeva vladavine prava te tako u potpunosti spada u nadležnost Ustavnog suda.

III) Povreda stabilnosti izbornog zakona i načela vladavine prava

Prema našem mišljenju, načelo stabilnosti izbornog zakona koje je dio načela vladavine prava narušeno je odlukama visokog predstavnika, s obzirom na to da su one usvojene i da su stupile na snagu za vrijeme izbornog procesa koji je bio u toku.

Prema Venecijanskoj komisiji, „istinski demokratski izbori mogu se održati samo ako su ispunjeni određeni osnovni uvjeti demokratske države koji se zasnivaju na vladavini prava, kao što su osnovna prava, stabilnost izbornog zakona te djelotvorne proceduralne garancije“.

Evropski sud je precizirao i da miješanje u pravo na glasanje mora biti u saglasnosti s „načelom vladavine prava te općim ciljevima Konvencije“ i da je vladavina prava jedan od „temelja djelotvorne i smislene demokratije“.

Glavni elementi načela vladavine prava uključuju predvidljivost i stabilnost zakona. Ta načela su od naročite važnosti u izbornim pitanjima kao što je to naglasio Evropski sud u svojoj praksi prema članu 3. Protokola broj 1.

Podsjećamo da su osporeni ustavni amandmani stupili na snagu 2. oktobra 2022. godine, tj. nakon objavljivanja na zvaničnoj stranici Ureda visokog predstavnika, a Izmjene i dopune Izbornog zakona stupile su na snagu prvog dana nakon njihovog objavljivanja u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, tj. 8. oktobra 2022. godine.

Za takve promjene, na dan izbora, nenajavljene i nepredvidljive za nadležne javne institucije, političke stranke i birače, tj. za sve aktere koji su uključeni u izborni proces, ne može se smatrati, prema našem mišljenju, da su u saglasnosti s kriterijima stabilnosti izbornog zakona.

Smatramo bitnim napomenuti u ovom smislu, te kao odgovor na argument većine, da se načelo vladavine prava ne može primjenjivati u smanjenom obliku i prilagođavati konkretnim političkim okolnostima. Naprotiv, suština načela vladavine prava mora uvijek biti zagarantirana. A dio suštine jest aspekt predvidljivosti.29 Ukoliko nije moguće postići „apsolutnu predvidljivost“, kao što tvrdi većina,u slučaju kada se vrše značajne promjene Ustava i izbornih zakona u samom trenutku zatvaranja biračkih mjesta, radije bismo govorili o „apsolutnoj nepredvidljivosti“, te stoga i anatemi za vladavinu prava.

I dok se čini da je većina sklona da opravda miješanje u svjetlu konkretne situacije u Bosni i Hercegovini, mi smo mišljenja da takvo značajno odstupanje od načela vladavine prava predviđenog Ustavom i Evropskom konvencijom ne može biti opravdano u situaciji u Bosni i Hercegovini, čak je može zakomplicirati. Ne može nikada biti opravdano.

Iz ovih razloga glasali smo za utvrđivanje povrede načela stabilnosti izbornog sistema, te time i načela demokratije i vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i povrede člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Na kraju posebno naglašavamo da, s obzirom na razloge zbog kojih smatramo da su odlukama visokog predstavnika učinjene navedene povrede Ustava i Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, u ovom izdvojenom mišljenju se nismo osvrtali na neka druga konkretna sporna pitanja koja su podnosioci zahtjeva za ocjenu ustavnosti potencirali (npr. nedosljedna primjena rezultata popisa stanovništva iz 1991. odnosno 2013. godine itd.) jer to nije bilo neophodno.

Potpredsjednik Ćeman još dodaje da je ranije, tj. prije odluke o meritumu zagovarao i glasao za donošenje privremene mjere u ovom predmetu, međutim, to nije prihvaćeno”

Border Violence Monitoring Network ponovo dokumentovao: Hrvatska policija masovno prebacuje migrante u BiH!

Hrvatska policija ove je sedmice započela novu zabrinjavajuću praksu masovnog presretanja, zatvaranja i protjerivanja migranata u Bosnu i Hercegovinu, transportirajući ih autobusima do graničnih prijelaza, nakon čega ih predaju bosanskohercegovačkim vlastima, saopćeno je iz Border Violence Monitoring Networka, mreže lokalnih organizacija koje dokumentuju nezakonita djelovanja policijskih agencija prema migrantima.

Prema svjedočanstvima žrtava protjerivanja, a koja su potvrdile i vlasti Unsko-sanskog kantona, hrvatska policija migrante presreće na teritoriji Republike Hrvatsle, nakon čega ih često neoznačenim vozilima sprovodi u policijske stanice. Opisane metode presretanja mogle bi sugerirati da se radi o provedbi kompenzacijskih mjera koje je početkom godine najavio ministar unutrašnjih poslova RH Davor Božinović, a u sklopu kojih je 742 nekadašnjih policijskih službenika s graničnih prijelaza prema Sloveniji i Mađarskoj preraspoređeno u mobilne timove zaduženje za presretanje migranata u blizini schengenskih granica RH.

“Pored ceste zaustavio nas je kombi bez oznaka. Ljudi unutra nisu imali policijske uniforme, ali vidjeli smo da nose oružje i shvatili smo da su policajci. Strpali su nas u kombi i odveli u policijsku postaju. Svi smo se bojali jer nam nisu rekli što će se dogoditi, vikali su na nas na svojem jeziku i odbijali pričati engleski”, opisalo je nekoliko ljudi, dok druge grupe zaustavljene na udaljenijem teritoriju svjedoče da su ih presreli policajci u službenim vozilima.

 

Žrtve odreda opisuju da su ih potom satima držali u podrumskim prostorijama nalik na zatvor bez pristupa hrani i vodi, nakon čega im policija izdaje Rješenje o protjerivanju u BiH. Brojne žrtve s kojima smo razgovarali žale se da su bili prisiljeni potpisati dokumente na jeziku koji nisu razumjeli, što je protivno članku 196. Zakona o strancima, na koji se Rješenja o protjerivanju pozivaju. Također, žrtve kažu da nisu dobili mogućnost ulaganja žalbe na postupak, što predviđa međunarodno pravo, ali i hrvatski Pravilnik o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku protjerivanja i povratka stranaca.

“Držali su nas u nekakvoj podrumskoj prostoriji bez ikakvog objašnjenja. Nismo znali što potpisujemo niti što će kasnije biti s nama. Tražili smo pomoć za djecu, barem mlijeko i pelene za najmanje, ali ni to nismo dobili. Jedan mladić je tražio da mu vrate naočale, ali samo su mu rekli “ne”. Žene i djeca su bili jako uplašeni, nisam znao što reći da ih smirim. Nakon što smo više puta izjavili da su nam djeca gladna, dobili smo kruh i vodu. Tamo smo dva dana spavali na podu prije nego što su nas prebacili u drugi objekt, u kojem je jednu prostoriju dijelilo mnogo ljudi”, rekao aktivistima jedan od migranata.

Nakon potpisivanja dokumenata, policijski službenici te skupine migranata, među kojima su i maloljetnici, žene i djeca, prebacuju u druge objekte detencijskoga tipa. Opisi trajanja puta i izgleda prostorija u kojima su bili zatvoreni, kao i dokumenti koje neki od njih imaju, ukazuju na mogućnost da se radi o Prihvatnom centru za strance u Ježevu, te o Tranzitnim prihvatnim centrima Tovarnik i Trilj. Sva tri centra su već godinama predmet prijava organizacija civilnoga društva zbog sumnje na kršenje ljudskih prava, uključujući nemogućnost pravovremenog kontakta s odvjetnicima.

“Policija nas je tamo tražila da platimo smještaj, hranu i prijevoz do granice, kao da smo bili u hotelu, a ne u zatvoru. Mi nismo tražili da nas tamo odvezu. Osjećamo se kao da su nas opljačkali”, rekao jedan od muškaraca protjeranih u BiH.

Njegovo svjedočanstvo potvrdili su i drugi, među kojima neki imaju dokumente koji potvrđuju da im je boravak u detenciji u Trilju naplaćen. Nakon nekoliko dana, a u nekim slučajevima i tjedana provedenih u tim centrima, hrvatska policija ljude masovno dovozi na granične prijelaze prema BiH, pri čemu je ovoga tjedna posebno aktivan prijelaz Slavonski Brod, gdje ih iskrcava iz autobusa i predaje bosanskohercegovačkim vlastima. Djelatnici Službe za poslove sa strancima i međunarodna organizacija IOM potom ih prebacuju u Unsko-sanski kanton: muškarce u notorni tranzitni centar Lipa, a obitelji u prihvatni centar Borići.

Takav oblik masovnih readmisija dokazano krši međunarodne pravne standarde, uključujući princip non-refoulement, što je potvrđeno u nedavnim presudama talijanskog, slovenskog i austrijskog suda.

“Talijansko iskustvo jasno je pokazalo da bilateralni sporazumi o readmisiji sa susjednim zemljama postaju alat za kršenje zajamčenih prava, uključujući pravo na traženje azila i na individualnu procjenu slučaja, što je u slučaju čovjeka lančano vraćenoga preko Slovenije i Hrvatske u Bosnu potvrdio sud u Rimu”, rekla je odvjetnica Anna Brambilla iz talijanske organizacije ASGI, koja je u suradnji s BVMN prva uspjela sudski osporiti takve readmisije.

BVMN izražava veliku zabrinutost ovakvom novom praksom te poziva Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske da hitno rasvijetli slučaj, te osigura sva zakonom zajamčena prava, uključujući pravo na međunarodnu zaštitu, pristup žalbenom postupku, informacije o zakonom zajamčenim pravima, prevođenje u cijelom postupku i besplatnu pravnu pomoć svim osobama u pokretu koje se zateknu na području Republike Hrvatske, saopćeno je iz te organizaije.

Kada sude Schmidt i Čović: Ustavni sud BiH 2015. godine utvrdio da su ostali diskriminisani jer ne mogu biti birani za (pot)predsjednika FBiH, a 2023. presuđuje da to nije diskriminacija!

Ono što je 2015. godine bilo diskriminatorno, 2023. godine ne diskriminira. U oba slučaja odlučivao je isti sud. U oba slučaja radi se o istim odredbama Ustava Federacije BiH.

“Pri izboru predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH najmanje trećina delegata iz klubova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata u Domu naroda može kandidirati predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH”, pisalo je u Ustavu Federacije BiH do 2. oktobra prošle godine.

Ovu odredbu Ustavni sud BiH je odlukom od 25. marta 2015. godine proglasio – diskriminatornom, jer ne dopušta pravo ostalima, odnosno građanima koji nisu konstitutivni da budu birani za predsjednika ili potpredsjednika Federacije.

Ustavni sud BiH 2015: Ustav FBIH diskriminira ostale

“Ustavni sud naglašava da isključenje mogućnosti da se za predsjednike i dopredsjednike entiteta kandidiraju i pripadnici “ostalih”, koji su, kao i konstitutivni narodi, državljani BiH kojima je zakonom garantirano pravo da budu birani bez diskriminacije i ograničenja, više ne predstavlja zahtjev za postizanje legitimnog cilja, a zbog čega ne može imati razumno opravdanje. Naime, u ostvarivanju zakonom zagarantiranog prava navedenim odredbama ustava entiteta i Izbornog zakona uspostavljen je različit tretman ostalih koji se temelji na etničkoj pripadnosti i za rezultat ima diskriminaciju oprečno članku II/4 Ustava BiH i članku 1 Protokola broj 12“, naveo je Ustavni sud BiH u obrazloženju odluke broj U14/12 kojom je odredba Ustava Federacije BiH koja se odnosila na izbor predsjednika i potpredsjednika FBiH proglašena – diskriminatornom.

Ostali diskriminirani jer nemaju pravo biti birani za (pot)predsjednika FBIH

Na dan Općih izbora 2022. godine visoki predstavnik Christian Schmidt je promijenio odredbu Ustava FBiH koja se odnosi na izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije.

Bilo koja skupina od jedanaest delegata iz svakog od klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda može predložiti kandidata iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda, pod uvjetom da svaki delegat može podržati isključivo jednog kandidata. Svi kandidati mogu biti izabrani u skladu s ovim člankom ili na mjesto predsjednika ili na mjesto dopredsjednika Federacije”, navedeno je u Schmidtovom amandmanu na Ustav Federacije BiH.

Schmidtov amandman koji (ne) diskriminira “ostale”

Dakle, “ostalima” je ponovo uskraćeno pravo da se kandiduju za (pot)predsjednika FBiH. U svojstvu članova Predsjedništva BiH Željko Komšić i Šefik Džaferović su od Ustavnog suda Bosne i Hercegovine zatražili osporavanje i ove odredbe, navodeći da je diskriminatorna jer uskraćuje pravo ostalima da se kandiduju za (pot)predsjednika Federacije.

Visoki predstavnik je, naime, samo izmijenio broj delegata koji moraju podržati kandidate za predsjednika ili potpredsjednike Federacije BiH, ističući da se mogu kandidirati samo kandidati iz reda konstitutivnih naroda. Građane Bosne i Hercegovine iz grupacije „ostali“ zbog kojih je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio kršenje Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava, Visoki predstavnik ponovno ne pominje niti im daje mogućnost da kandidiraju svog kandidata bilo za predsjednika ili potpredsjednika FBiH niti imaju bilo kakvu ulogu u predlaganju kandidata, što se obavlja isključivo u okviru klubova konstituentnih naroda. No, za razliku od 2015. godine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, uz dupli glas predsjednice  Valerije Galić, inače bliske HDZ-u BiH, donosi odluku kojom potvrđuje da odredba Ustava FBiH koja ne daje pravo ostalima da se kandiduju za (pot)predsjednika Federacije nije diskriminatorna.

Saopćenje Ustavnog suda BiH: Schmidtove odredbe nisu diskriminatorne

“Ustavni sud je, odlučujući o zahtjevu Željka Komšića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, i Šefika Džaferovića, u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti amandmana na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 79/22 i 80/22) i Zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 67/22), utvrdio da su amandmani i izmjene Izbornog zakona u skladu sa čl. I/2, II/2, II/4. i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, čl. 5. i 7. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije i članom 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima”, navedeno je u saopćenju Ustavnog suda BiH.

Dakle, 2015. godine oduzimanje prava ostalima je bilo diskriminatorno. Tačno osam godina kasnije, oduzimanje prava ostalima nije diskriminatorno.

Međunarodna organizacija “Društvo za ugrožene narode” upozorila Bundestag: Christian Schmidt u BiH pogoduje Dodiku i Čoviću koji se nisu odrekli ratnih zločina te jača ulogu Srbije i Hrvatske!

Društvo za ugrožene narode, međunarodna nevladina organizacija koja okuplja borce za ljudska prava, upozorila je Bundestag da visoki predstavmik Christian Schmidt u BiH “provodi politiku podjela”. Ova organizacija je u pismu upućenom Michaelu Rothu, predsjedniku Vanjsko-političkog odbora Bundestaga navela da Christian Schmidt u Bosni i Hercegovini podržava jačanje uloge Srbije i Hrvatske.

“Naša organizacija za ljudska prava sa zabrinutošću prati ponašanje gospodina Schmidta. To je uglavnom zato što primjećujemo da to ne jača demokrate, već opasne nacionaliste. Rezultat su etnički nacionalizam i podjele. I dok se u Republici Srpskoj dugo propagira i prakticira orijentacija prema Moskvi, novi strateški pristup i planovi Bidenove administracije na Zapadnom Balkanu, koje g. Schmidt provodi u Bosni, ukazuju na opasan smjer. Neprihvatljivo je da se, potpomognuta stvarnim političkim i pragmatičnim interesima, Srbiji udvara, a Hrvatska poziva da bude važan faktor u rješavanju zacementirane političke krize u BiH. U međuvremenu, legitimni amandmani na Ustav Bosne su zanemareni i budućnost (već) podijeljene zemlje je dovedena u pitanje. Mnogi stručnjaci za ovu temu gledaju na ovaj razvoj s istom zabrinutošću kao i mi”, navedeno je u pismu koje je 28. februara upućeno Bundestagu.

Društvo za ugružene narode dalje navodi da se “Christian Schmidt založio  za promjenu izbornog zakona, čime je osnažena stranka Hrvatska demokratska zajednica u Bosni i Hercegovini (HDZ BiH), koja se nikada nije ogradila od ratnih zločina počinjenih u ime hrvatske paradržave “Herceg Bosne”.

“Naprotiv, u prošlosti su čelnici HDZ-a (Dragan Čović i Borjana Krišto) otvoreno glorificirali osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića”, navedeno je u pismu uz podsjećanje da su čelnici Herceg Bosne osuđeni u Haagu na 111 godina zatvora zbog ratnih zločina.

Iz ove organizacije dalje ističu da “niz stručnjaka smatra dokazanim da je gospodin Schmidt svojim mjerama na dan izbora (2. listopada 2022.) prvenstveno osnažio HDZ, pa su Dragan Čović i Borjana Krišto preuzeli važne funkcije u državi”.

“Prije nekoliko dana u Čapljini kod Mostara moglo se vidjeti koliko ultranacionalističke snage ponovno šire mržnju i govor mržnje prema muslimanima”, podsjeća Društvo za ugrožene narode.

Gospodina Schmidta je, ističu dalje, 2020. godine hrvatski premijer Andrej Plenković odlikovao “Redom Ante Starčevića”.

“Osim HDZ-u, visoki predstavnik Christian Schmidt je pogodovao i Savezu nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika, koji s HDZ-om stvara opasan savez protiv države Bosne i Hercegovine i negira genocid u Srebrenici”, pišu iz Društva za ugrožene narode i podsjećaju da je Bundestag svojom rezolucijom ustvrdio da su HDZ i SNSD “nasljednici onih snaga koje su činile zločine u ratu u BiH s ciljem uspostave veliku Hrvatsku i veliku Srbiju”.

Naša organizacija za ljudska prava, navode dalje iz Društva za ugrožene narode, upozorava da se situacija u BiH pogoršava.

“Svoju veliku zabrinutost zbog posljedica revanšizma i poricanja ratnih zločina u Bosni nedavno su izrazili i Ujedinjeni narodi.Specijalna izvjestiteljica Ujedinjenih naroda za promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u borbi protiv terorizma Fionnuala Ní Aoláin, je nakon višednevnog posjeta Bosni i Hercegovini 20. siječnja 2023. izjavila kako je duboko zabrinuta načinom na koji revizionizam, poricanje, polarizacija i retorika institucija u Bosni i Hercegovini stvaraju uvjete za rast nasilnog ekstremizma koji potencijalno može dovesti do terorizma”, piše u pismu dostavljenom Bundestagu pred kojim bi uskoro Christian Schmidt trebao biti saslušan.

Visoki predstavnik bi se, ističu, morao suprotstaviti ovom zabrinjavajućem razvoju događaja.

“Umjesto toga, on je promovira. Stoga vas molimo da naša upozorenja shvatite ozbiljno. Nažalost, nije adekvatno odgovorio na naše kritike utemeljene na činjenicama o njegovim brojnim propustima – uključujući ignoriranje temeljnih presuda Europskog suda za ljudska prava (Sejdić/Finci, Zornić i drugi), kontinuiranu diskriminaciju Židova, Roma i drugih (” Ostali”) .
Sada vas, dame i gospodo, molimo da se aktivirate za multietničku, multireligijsku i multikulturalnu Bosnu. Molimo vas da iskoristite svoje mogućnosti da utječete na gospodina Schmidta – ili da osigurate promjenu na važnom mjestu u Uredu visokog predstavnika međunarodne zajednice (OHR) u Bosni i Hercegovini”, zaključuju iz Društva za ugrožene narode.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...