Istrage

Sindikat obmanuo rudare: Po novom pravilniku plaće kopača u rudnicima bi bile povećane

Sindikat Rudnika Federacije BiH je obmanuo javnost i rudare. Kopačima u rudnicima Federacije BiH neće biti smanjene plaće. Naprotiv, prema novom Pravilniku o radu i Pravilniku o učinku, rudarima koji rade na iskopavanju uglja u jamama plaće će biti povećane. Evo dokumenata i dokaza koji potvrđuju sve navedeno.

Prema važećim pravilnicima, plaća za radno mjesto “prvi kopač na komori” iznosi 1087,50 KM. Primjenom novog pravilnika, to radno mjesto bi bilo preimenovano u “kopač I”. Po novom izračunu, u skladu sa novim pravilnicima, plaća bi mu iznosila 1089,39 KM. Što je za dvije marke više od trenutne plaće. Ovo je, naglašavamo, izračun ukoliko uposlenik nema nikakvog radnog staža. Plaća je, dakle, veća onim kopačima koji imaju radni staž. A konkretnim primjerima ćemo se baviti kasnije.

Plaća “drugog kopača na komori”, po važećim pravilnicima, iznosi 930 KM. Primjenom novih pravilnika, plaća za radno mjesto “kopač II” iznosila bi 1004,19 KM, što je više za 74 KM.

Zavarivač u jami također bi imao veću plaću. Istina, ima i radnih mjesta čije bi plaće bile manje, ali i to u neznatnoj mjeri, baš onoliko koliko su u neznatnoj mjeri povećane pojedine plaće. Smanjenje plaća najviše bi zahvatilo takozvani srednji menadžment, dok bi oni koji rade u proizvodnji, poput bagerista na površinskim kopovima, imali veće plaće ukoliko bi bio primijenjen novi pravilnik. Više možete vidjeti na dvije fotografije ispod ovog pasusa.

“Ovim pravilnicima visina osnovne plaće kopača u jami, sa sadašnjih 850 KM, smanjuje na 570 KM”, izjavio je predsjednik Sindikata Rudara Federacije Sinan Husić.

No, činjenice i dokumenti pokazuju drugačije. Prema još uvijek važećem pravilniku, obračun plaće nije rađen u skladu za Zakonom o radu FBiH i u skladu sa Kolektivnim ugovorom koji je 27. februara prošle godine Sinan Husić potpisao sa ministrom energije, rudarstva i industrije Nerminom Džindićem.

“Plaća radnika utvrđuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Plaća za obavljeni rad i vrijeme provedeno na radu sastoji se od: a) osnovne plaće, b) dijela plaće  za radni učinak, c)uvećane plaće iz člana 76. ovog Zakona”, piše u članu 75. Zakona o radu Federacije BiH.

Zakon o radu FBIH

Skoro identična formulacija je i u Kolektivnom ugovoru o pravima i obavezama poslodavaca i radnika u oblasti rudarstva u Federaciji Bosne i Hercegovine koji je 4. marta 2020. godine objavljen u Službenim novinama Federacije BiH.

“Osnovna plaća je novčani iznos koji je poslodavac dužan isplatiti radniku za rad sa punim radnim vremenom i normalnim uvjetima rada za odgovarajući posao u skladu sa ovim Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu. (2) Osnovna plaća radnika utvrđuje se na osnovu: 1) Mjesečnog fonda ostvarenih sati rada 2) Vrijednosti radnog sata i 3) Koeficijenta posla radnog mjesta”, navedeno je u članu 46 Kolektivnog ugovora koji možete pročitati ukoliko kliknete ovdje.

Ovaj dokument potpisao je predsjednik Sindikata Rudnika Federacije Sinan Husić.

Husićev potpis – Službene novine FBIH

Kako stari pravilnik nije biio usklađen sa ovim aktima, usvojeni su novi dokumenti. Prema važećem pravilniku, onih 840 KM za kopača koje je pominjao Husić bio je zbir dva osnova za obračun plaće. No, evo kako to izgleda u praksi.

Uzimamo kopača sa prosječnim radnim stažom u rudnicima FBiH. Na fotografiji koju vidite ispod nalazi se obračun plaća po starom Pravilniku.

Plaća kopača sa prosječnim radnim stažom bila bi 1371 KM. Bez toplog obroka koji iznosi 15 KM po radnom danu (oko 300 KM mjesečno).

A sada da vidimo kako bi plaća istog radnika bila obračunata po novom pravilniku čije poništavanje traži Sindikat rudara FBIH.

Kako se može vidjeti, plaća za radno mjesto kopač, radnika sa prosječnim radnim stažom uposlenih u rudniku, iznosila bi 1388,50 KM, što je za 17 KM više nego što bi bilo po pravilniku čiju primjenu želi Sindikat rudara Federacije BiH.

Kako su propali rudnici: U Kreki zaposleno devet žurnalista, sindikalacima najveće plaće, mašine otpisivane deset dana nakon isteka garantnog roka, a bivši direktor Breze, koji je napravio milionske gubitke, pred Vladom “traži pravdu” za rudare

Zagrljaj s komoratima i fotografisanje za društvene mreže. Muškarac sa brkovima i bradom, što pozira krajnje desno na fotografiji ispod ovog pasusa, zove se Suad Ćosić. Došao je iz Breze, gdje je zaposlen u tamošnjem rudniku. Pred zgradom Vlade FBiH, sa drugim je rudarima, tražio poboljšanje rudarskog standarda.

Suad Ćosić na protestima pred Vladom FBiH

Sada malo googlamo njegovo ime. Suad Ćosić je bio direktor Rudnika Breza od 2011. do druge polovine 2015. godine. U ovoj posljednjoj godini njegovog mandata Rudnik Breza je poslovao sa gubitkom od 22 miliona maraka. Kada je odlazio s pozicije direktora, ovaj današnji borac za rudarska prava, iza sebe je ostavio službeni akumulirani gubitak u iznosu od 89 miliona maraka, dok su obaveze iznosile 110 miliona maraka.

“Bez daljnjeg izražavanja mišljenja s rezervom, skrećemo pažnju da tekuće obaveze premašuju tekuću imovinu društva za 69.437.000 KM. Te okolnosti, uz ostala pitanja ukazuju na postojanje značajne neizvjesnosti koja stvara značajnu sumnju u sposobnost društva na nastavi s vremenski neograničenim poslovanjem”, navodi se u revizorskom izvještaju o poslovanju Rudnika Breza,  koji je 2015. godine objavila Novinska agencija Patria.

Te godine, pokazuju službeni podaci, u Rudnik Breza je investirano 5 miliona maraka. Ali proizvodnja nije unaprijeđena. Naprotiv.

Suad Ćosić, tadašnji direktor Rudnika Breza, tokom čijeg su mandata nastali najveći gubici, u utorak je pred zgradom Vlade Federacije, zajedno sa još nekoliko stotina rudara iz rudnika koji posluju pod okriljem Elektroprivrede BiH, tražio poboljšanje rudarskog standarda. Najveći broj prosvjednika stigao je iz tuzlanskih rudnika koji posluju pod imenom “Kreka”. Zaključno sa 2020. godinom, ovo zavisno društvo ima obaveze u iznosu od 340 miliona maraka. U decembru 2019. godine, obaveze Kreke iznosile su 183 miliona maraka. Dakle, obaveze su povećane za skoro 160 miliona maraka, iako je od 2015. godine do kraja 2020. u to zavisno društvo investirano 73 miliona maraka. Prihodi Kreke tokom 2020. godine bili su 80 miliona. Tokom 2009. godine, prihodi su iznosili 144 miliona maraka. Procijenjeno je da Kreka ima viška 500 zaposlenih. A kako se zapošljavalo u Kreki, dokazuje podatak da je u tom rudniku, na puno radno vrijeme, zaposleno devet diplomiranih žurnalista. Više nego u većini redakcija bh. portala. U tom Rudniku je zaposlen i Sinan Husić. To je onaj sindikalista što je predvodio proteste ispred zgrade Vlade FBiH. Predsjednik Sindikata rudara Federacije BiH Sinan Husić prima najveću plaću u Rudniku Kreka Tuzla. Štaviše, ovaj sindikalac znatno je plaćeniji i od generalnog direktora najvećeg rudnika u Federaciji BiH. Husićev kolega, Zuhdija Tokić, inače predsjednik Sindikata Rudnika Kreka, na trećem je mjestu rang liste najplaćenijih radnika u ovom rudniku koji zapošljava 2063 osobe i koji grca u dugovima. Nakon što mu bude odbijeno 227 KM poreza, na račun Sinana Husića biva isplaćeno – 2.499,75 KM. Što je ubjedljivo najveća plaća u Rudniku Kreka Tuzla. Ali nisu plaće najveći problem rudnika. Dokumenti iz Rudnika Kreka Tuzla, koji su u posjedu Istrage, otkrivaju da su, recimo, deset nakon isteka garantnog roka u otpisivani buldožeri nabavljani kroz investiticijski program Elektroprivrede BiH, te da su za milionske iznose slične mašine iznajmljivane od privatnika.

U postupku dokapitaliazacije, Elektroprivreda BiH je 2014. godine obezbijedila novac za nabavku šest buldožera za potrebe površinsklih kopova “Šikulje” i “Dubrave”, koji posluju pod okriljem Rudnika Kreka Tuzla. Na osnovu ugovora od 23. aprila 2014. godine, firma NGH d.o.o. Tuzla isporučila je šest buldožera proizvođača “Lieberherr PR”. Kada je u novembru 2020. godine Komisija Elektroprivrede BiH izašla na teren kako bi provjerila stanje mašina koje nabavila, zatečeno je katastrofalno stanje.

“Rudnik Dubrave, buldožer Liebherr, interni broj 1- neispravan, procjena ulaganja 300 hiljada KM. Rudnik Dubrave, buldožer Liebherr, interni broj 2, predložen za rashod, Rudnik Dubrave, buldožer Liebherr, interni broj 3, neispravan, procjena ulaganja za osposobljavanje 290 hiljada KM. Rudnik Šikulje, buldožer Liebherr, interni broj 8, ispravan, procjena ulaganja, 200 hiljada KM. Rudnik Šikulje, buldožer Liebherr, interni broj 9, predložen za rashod, Rudnik Šikulje, buldožer Liebherr, interni broj 10, predložen za rashod”, navedeno je u internom aktu Elektroprivrede BiH.

Dakle, od šest nabavljenih buldožera, tri su bila namijenjena za “rezervne dijelove” i staro željezo. Prema istom dokumentu, buldožeri su stavljeni van upotrebe odmah po isteku garantnog roka.

Da bi se osposobila tri buldožera, potrebno je bilo, kako se vidi u dokumentu, investirati ukupno 790 hiljada maraka.

“Bez uvida u postupak otklanjanja kvarova, na radnim mašinama, koje su po posljednjoj Analizi predložene za rashod, može se zaključiti da se problemu obezbjeđivanja rezervnih dijelova kao i održavanju nije pristupilo adekvatno i blagovremeno”, zaključuje Komisija.

Kao primjer ovakvog poslovanja, Komisija navodi podatke o buldožeru broj 2, angažovanom na Rudniku Dubrave. Taj buldožer  je, naime, bio najefikasniji u periodu do isteka garantnog roka, 1. jula 2016. godine.

“Nakon deset dana (11.7.2016. godine) evidentirano je sljedeće: “Mašina obustavljena zbog donjeg postroja (vodeći točkovi, viseće i gazeće rolke, segmenti greda, popucale čahure na glidovima). Skinut alnaser i postavljen na Liebherr int broj 2″. Zaista je malo vjerovatno da su se detektovani kvarovi desili u periodu od 10 dana”, primjećuju članovi Komisije.

Od trenutka kada je istekao garantni rok, svi nabavljeni buldožeri su se počeli kvariti, a Rudnik Kreka Tuzla je počela angažirati mašine privatnih kompanija koje godinama posluju sa Rudnikom. Prema podacima Transparency Internationala, samo tokom 2018. godine, Rudnik Kreka je potpisala 149 direktnih sporazuma o iznajmljivanju mehanizacije.

“Tokom 2018. godine godine tuzlanski Rudnici Kreka dodijelili su firmama Junuzović-Kopex, MHI KOMPANI i Cayenne company bez tendera poslove vrijedne oko 950.000 KM”, navedeno je u Izvještaju Transparency Internationala.

No, i ovdje nije kraj apsurdima. Dvojica bivših generalnih direktora Rudnika Kreka Tuzla su, recimo, tužila rudnik zbog neuplaćivanja doprinosa tokom njihovih mandata. I nakon toga su računi rudnika – blokirani.

Jedan od njih, Osman Bleković 4. je maja 2017. godine i zvanično imenovan za direktora Rudnika. Na toj je funkciji ostao sve do februara prošle godine kada je razriješen s funkcije. Nako toga Bleković podnosi tužbu protiv Rudnika Kreka Tuzla.

“Temeljem ugovora o radu od 4.4.2014. godine imenovan je (Bleković) za rukovodioca rudnika Šikulje. Nakon toga, dana 5.11. 2015. godine imenovan je za vršioca dužnosti direktora, a odlukom od 3.5.2017. godine imenovan je za direktora Društva”, navedeno je u Blekovićevoj tužbi kojom je tražio i isplatu razlike u plaćama i neuplaćene doprinose za penzijsko osiguranje.

Presudom Općinskog suda u Tuzli, na koju se novo rukovodstvo Kreke nije žalilo, naloženo je da se tužitelju Osmanu Blekoviću isplate 72 hiljade maraka.

“Obavezuje se tuženi Rudnik uglja “Kreka” Tuzla da Federalnom zavodu za PIO osiguranje u ime tužitelja Bleković Osmana, na ime doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za periodu od 1.10. 2012. godine do 31.7.2017. godine uplati iznos od 72 hiljade KM”,  navedeno je u presudi Općinskog suda u Tuzli od 1. februara ove godine.

Nakon što se rukovodstvo Kreke nije žalilo, presuda je postala pravosnažna, a Bleković je odmah pokrenuo proces naplate potraživanja blokadom računa Rudnika Kreka Tuzla. Upravo je ta tužba bila jedan od razloga zbog kojih su blokirani računi. Ali nije jedina. Brojni bivši rukovodioci Rudnika Kreka Tuzla tužili su Rudnik zbog neusplaćenih doprinosa tokom njihovog mandata.

Istraga.ba je pripremila detaljnu analizu i posljednjih pravilnika koji se odnosi plaće u rudnicima u Federaciji i sve detalje ćemo objaviti u narednim danima. No, ukratko, prema tim dokumentima, Sindikat je obmanuo rudare informacijom da će plaća kopača u jami biti 570 KM. Naprotiv, plaće kopača će biti veće nego što su trenutno, dok bi administracija i srednji menadžment u rudnicima plaću primao u odnosu na učinak.

Šta se gradi u Srbiji: Centar za inovacije ili nuklearna elektrana?

Nekoliko dana prije odlaska u zvaničnu posetu Moskvi, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić primio je u Beogradu jednog visokog ruskog zvaničnika, o čemu se vrlo malo izvještavalo. Vučić se, u kabinetu ruskog ambasadora Beogradu Aleksandrom Bocanom Harčenkom, susreo sa Aleksejem Lihačovim, direktorom moćne Ruske državne agencije za nuklearnu energiju (ROSATOM) koja je osnovana 2007, godine, odlukom ruskog  predsjednika Vladimira Putina.

Putin i Rosatov
Putin i Lihačov

Ruska i srpska vlada su prije nekoliko godina potpisali ugovor za izgradnju istraživačkog centra koji bi se, navodno, trebao baviti razvojem tehnologije, medicinskim, onkološkim istraživanjima, u industriji i društvenim razvojem.

Posjeta Alekseja Lihačova Beogradu nije slučajnost. To je, piše kosovski thegeopost.com, dio scenarija i miješanja moskovske politike na Balkanu, kao dijela ruske geopolitičke akcije i još jedno sredstvo pritiska prema Zapadu. Rusija i njen predsjednik intervenišu koordinisanim akcijama u državama Zapadnog Balkana, a posebno u Srbiji, uprkos velikim ulaganjima zapadnog svijeta u posljednjih 20 godina. Sa projektima kao što je ovaj pregovaran sa ROSATOM-om, Rusija namjerava da podriva saradnju Srbije sa Zapadom i da je zadrži u orbiti svoje kontrole, kao epicentrom destabilizujućih akcija u regionu.

Dolazak Likačova u Beograd treba intenzivno pratiti.  Da li je zaista takav, samo medicinske prirode, kako se navodi u izjavi predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, ili je, pak, prikrivanje projekta koji ima sasvim druge svrhe, što je svrha ROSATOM-a, nuklearne elektrane usred Balkana, kao instrument demonstracije ruske snage u regionu.

ROSATOM je ruska državna korporacija sa sedištem u Moskvi, specijalizovana za nuklearnu energiju. Osnovana 2007. godine, organizacija obuhvata više od 360 preduzeća, uključujući naučno-istraživačke organizacije i kompleks nuklearnog oružja. To je jedna od najvećih u svijetu korporacija nuklearne industrije i zauzima prvo mesto za proizvodnju električne energije u Rusiji.

Bušehr 1 u Iranu

Glavni fokus proširenja ROSATOM-a je na države koje su bile dio bivšeg SSSR-a i nedavno je realizovao projekat na Bliskom istoku, tačnije u Iranu. Sporazum je postignut 2011. godine, dok je centar izgrađen u gradu Bušeheru (Bušeher 1). Projekat ima za cilj da se proširi i na Bušeher 2 i 3. Radovi su počeli  2016. godine,  a cilj je da bude završen do 2024. godine, odnosno 2026.

Aleksej Lihačov u Iranu

Siguran sam da je ovaj najveći rusko-iranski projekt simbol naše suradnje za našu generaciju i generaciju naše djece. Bushehr-1 je do sada već proizveo 25 milijardi kWh električne energije i to je ozbiljan doprinos gospodarstvu Irana koji daje mogućnost usmjeravanja dodatnih sredstava u razvoj društvene sfere i industrije zemlje”, rekao je Lihačov prilikom posjete Iranu, u oktobru 2017. godine. 

Čelnik Komisije za atomsku energiju Irana Ali Akbar Salehi tada je rekao je:da sve ide po polanu i da se nada da će tokom sedam godina biti svjedoci puštanja ovog bloka u pogon.

Kao što je bilo očekivano, realizacija ovog projekta podigala je tenzije između Rusije i SAD, jer se Iran suočava sa sankcijama zbog razvoja nuklearnog programa.

(thegeopost.com)

Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je Elfeta Veseli ubila dvanaestogodišnjeg sina Slobodana

“Potresan video”, stoji u opisnu videosnimka koji se posljednih dana širi društvenim mrežama, a na kojem se vidi žena u crnom koja gađa konvoj UNHCR-a koji bošnjačke civile, uglavnom žene i djecu, prevozi prema Tuzli.

No, ko je žena sa potresnog snimka?

Zove se Desa Stojanović. Umrla je 2006.godine. Njenog dvanaestogodišnjeg sina u julu 1992. godine ubili su pripadnici Armije RBiH. Za taj je zločin, pred Sudom BiH, na trinaest godina robije pravosnažno osuđena Elfeta Veselji.

“Kriva je”, piše u presudu Suda BiH iz maja 2019. godine, “što je za vrijeme oružanog sukoba između Vojske Republike Srpske sa jedne strane i Armije BiH sa druge strane, kao pripadnik Diverzantskog voda Komande združenih jedinica, neutvrđenog datuma u drugoj polovini mjeseca jula ili prvoj polovini mjeseca avgusta 1992.godine, na području Kamenice, opština Zvornik, ubila dvanaestogodišnjeg dječaka srpske nacionalnosti Slobodana Stojanovića, tako što je u njegovu glavu ispalila projektil iz neposredne blizine, što je sve za posljedicu imalo smrt dječaka Slobodana Stojanovića”.

O kakvom se svirepom zločinu radilo, dokazuju navodi iz izmijenjene optužnice Tužilaštva BiH.

“Optužena Elfet Veselji optužena je, kao pripadnica Diverzantskog voda, za ubistvo dječaka i to na način da je u trenutku dok se nalazio na biciklu prišla iza njegovih leđa, a zatim uhvatila ga za kosu, stegla rukama, da bi potom djelovala sječivom po njegovom tijelu, nakon čega je u njegovu glavu ispalila projektil iz neposredne blizine što je sve za posljedicu imalo smrt dječaka Slobodana Stojanovića”, navedeno je u obrazloženju prvostepene presude Suda BiH koju je, kasnije, potvrilo i Apelaciono vijeće Suda BiH.

Elfeta Veselji

Nakon ekshumacije ubijenog dječaka, vještak Zoran Stanković je izvršio obdukciju. U avgustu 2017. godine u procesu protiv Elfete Veseli svjedočio je na pred Sudom BiH gdje je iznio detalje o povredama koje je uočio i koje dokazuju da je dvanaestogodišnji sin Dese Stojanović rezan oštrim predmetima prije i poslije likvidacije.

O Desi Stojanović i slučaju ubistva njegon sina snimljen je dokumentarni film i jedna od sekvenci je snimljena kada ona, očajna zbog gubitka djeteta, kamenuje konvoj sa bošnjačkim civilima koji su protjerani iz svojih domova u Podrinju.

Dosje Istrage: Ko je Zagor iz OSA-e, kakve su veze tužioca Čampare sa Aleksandrom Vulinom i Ninoslavom Cmolićem iz MUP-a Srbije, čiji je Ljuban Ećim i da li Lukač ruši Sinišu Kostreševića

Njegovo kodno ime u kriminalnim krugovima je “Zagor”. Inače je uposlenik Obavještajno sigurnosne agencije, raspoređen na poziciji savjetnika generalnog direktora Osmana Mehmedagića. Dugogodišnji je obavještajac koji je radio u Banja Luci, odakle je prebačen u Sarajevo kako ne bi “imao pristup operativnim saznanjima”, jer je rukovodstvo OSA-e raspolagalo informacijama o sumnjivim poslovima ovog uposlenika. No, kod njegovog prijatelja Bojana Cvijetića, početkom ove sedmice, pronađeni su povjerljivi dokumenti OSA-e i MUP-a Republike Srpske. Cvijetić je bivši savjetnik bivšeg ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića. Zagor je Siniša Rakita.

Njegove fotografije nisu dostupne na Internetu. No, sigurnosne agencije posjeduju snimke privatnih zabava odbjeglog ratnog zločinca Ljubana Ećima, inače jednog od šefova srbijanskog podzemlja. Na tim se snimcima vidi – Siniša Rakita. Zagor je nadimak koji mu je dao njegov prijatelj Ljuban Ećim. Rakita je godinama negirao svoje dobre odnose sa Ljubanom Ećimom. Njegov prijatelj i Mektićev savjetnik Bojan Cvijetić je, pak, tvrdio da je u sukobu sa Ljubanom Ećimom.

Bio je april 2019. godine kada su policijske agencije i obavještajne agencije dobile informaciju iz kriminalnih krugova da   Ljuban Ećim sprema likvidaciju tadašnjeg ministra sigurnosti Dragana Mektića. Bojan Cvijetić je, prema informacijama Istrage, hitno otišao u Bijeljinu na sastanak sa Željkom Radovanovićem zvanim Krečo. Radovanović Krečo je višestruko presuđivani narko diler iz Bijeljine koji je povezan sa kriminalnom grupom okupljenom oko Ljubana Ećima i Luke Bojovića i kojem se u Srbiji 2007. godine, zajedno sa Ećimom, sudilo zbog optužbi za krijumčarenje kokaina.

Cvijetić je od njega namjeravao saznati informacije o pripremi likvidacije Dragana Mektića. No, dok su sigurnosne i obavještajne agencije bile fokusirane na sigurnost ministra sigurnosti, nekoliko dana kasnije u blizini Banja Luke, 22. aprila te 2019. godine, ubijen je Slaviša Krunić.  Vlasnika zaštitarske agencije Sector Security izrešetali su dok se, kasno navečer, vraćao kući. Prema informacijama Istrage, neposredno prije ubistva, Krunića je u Beograd pozivao Ljuban Ećim kako bi “raščistili neke stvari”. Ećimov prijatelj i bivši Arkanov pratilac Saša Milaković iz Prijedora  otvoreno je, putem društvenih mreža, prijetio Slaviši Kruniću.

“Tajkunski zelenaš – pi….a cinkaroš Slaviša Krunić preko par svojih policijskih zvaničnika u Banja Luci i Prijedoru pokušava da vrši pritisak na nekorumpirane policajce koji nisu na njegovom platnom spisku da vrše kontrole pripadnika VIP Security i da ih pozivaju na informativne razgovore. Krunić preko svog prijatelja u Obavještajno sigurnosnoj agenciji BiH vrši kontrolu mog Facebook profila, mojih objava na njemu u privatne svrhe zelenaša i p…… Slaviše Krunića”, napisao je Milaković, bivši pripadnik Arkanovih Tigrova.

Nakon ubistva, Krunićeve poslove je neformalno preuzeo Igor Dodik, koji se, u međuvremenu, zbližio sa suprugom ubijenog biznismena. Tako danas na banjalučkoj Alternativnoj televiziji često možete vidjeti oglašavanje firme Sector Security. No, na toj televiziji sve rjeđe se može vidjeti Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova RS.

“Za ATV govori direktor Policije Siniša Kostrešević”, najavit će prošlog utorka novinarka Alternativne televizije svog gosta povodom “velike policijske akcije provedene u Banja Luci”.

Tog jutra su pripadnici MUP-a RS, po naredbi Tužilaštva BiH, proveli operativnu akciju Transporter u okviru koje je uhapšen Bojan Cvijetić, bivši savjetnik bivšeg ministra sigurnosti Dragana Mektića i službenik MUP-a RS-a Mladen Milovanović, koji je već ranije hapšen zbog pomaganja pripadniku škaljarskog klana Milošu Božoviću.

U prilogu ATV-a tog dana nije bilo ministra unutrašnjih poslova Dragana Lukača koji je medijima kazao da Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske radi na otkrivanju svih onih koji imaju veze sa organizovanim kriminalom.

„Da li se nalazili u redovima MUP-a Srpske, bilo kojih drugih organizacija, ili samih klanova i kriminalnih struktura, intenzivno ćemo nastaviti tu borbu i sigurno će veoma brzo biti još hapšenja“, kazao je, na ATV-u cenzurisani, ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske.

Dragan Lukač i Siniša Kostrešević: Ko kome radi iza leđa

Lukač je najavio i nova hapšenja službenika MUP-a RS. No, i te izjave nije bilo na ATV-u, koji je svoju priču gradio na Kostreševićevim izjavama, s kojim je ministar unutrašnjih poslova RS već odavno u sukobu. Nakon što je Sud BiH, u četvrtak popodne, odredio pritvor šestorici uhapšenih u akciji Transporter, ATV je objavio prilog u kojem je navedeno da su, prilikom pretresa, kod Bojana Cvijetića pronađeni dokumenti Obavještajno sigurnosne agencije. No, dokumenti policijskih ancija se u prilogu ATV-a ne pominje.

“Od osumnjičenog su oduzeti određeni podaci kojima mogu raspolagati samo policijske agencije i obavještajna agencija i to sa oznakom povjerljivo koje dokumente ovaj osumnjičeni nije mogao niti na jedan način posjedovati, osim da su mu dostavljeni od strane pripadnika obavještajne agencije. U konkretnom slučaju posebno je sporno to što se dokumentacija odnosi na lica protiv kojih nadležni organi BiH vode istragu zbog počinjenja teških krivičnih djela organizovanog kriminala, neovlaštenog prometa opojnim drogama te krivičnih djela ubistava”, navedeno je u prijedlogu za određivanje pritvora koji je Sudu BiH uputilo Tužilaštvo BiH.

Međutim, oduzeti dokumenti nisu priloženi. Postupajući tužilac u ovom slučaju je Dubravko Čampara, što je bitno za nastavak ove priče.

Naime, otkako je američki FBI “raspakovao” aplikaciju Sky, a srbijanske vlasti uhapsile Veljka Belivuka zbog više ubistava u ime  Kavačkog klana, u Srbiji traje “medijski” rat između dvije kriminalne grupacije. Jednom grupacijom, prema informacijama Istrage, upravlja Andrej Vučić, dok drugom upravljaju dijelovi BIA-e okupljeni oko Marka Parezanovića koji slovi za najbitnijeg ruskog igrača u obavještajnim krugovima na Balkanu. Sa Parezanovićevom grupacijom povezan je Igor Dodik, sin predsjednika SNSD-a Milorada Dodika koji je insistirao da za direktora Policije Republike Srpske bude imenovan Siniša Kostrešević, iako je to naišlo na negodovanje Dragana Lukača, koji je, opet, povezan sa strukturama koje kontrolira Andrej Vučić, brat srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Ljuban Ećim je također povezan sa grupom okupljenom oko Parezanovića i proruskih sturktura u policijskim i bezbjednosnim agencijama u Srbiji.

Nakon što je u julu ove godine uhapšen u Banja Ljuci, policijski inspektor Mladen Milovanović je pred unutrašnjom kontrolom svjedočio da je svoje poslove i svoju saradnju sa pripadnicima škaljarskog klana koordinirao sa direktorom policije Sinišom Kostreševićem.

“Neposretno prije nego što je Kostrešević postao direktor i u periodu kada je direktor policije, zajedno sa Vatreš Pretragom smo se vidjeli više puta i to u Merkatoru i u ugostiteljskom objektu Baza na Obilićevu. Tada sam njemu pričao da imam  kontakt kako sa porodicom ubijenog Ostojića tako i sa Božovićem koje je interesantno lice i koje bi moglo da nam pruži određene informacije značajne za službu. Mogu samo pomenuti ovdje da je pomenute sastanke organizovao Vatreš, koji je u mnogo boljim odnosima sa Kostreševićem nego ja. Tada mi je Kostrešević rekao da nastavim održavati kontakte, kao i druge kontekte koje imam koji su značajni za službu što sam i učinio. U toku 2020. i 2021. godine sam se na području Banja Luke nastavio viđati sa Božovićem. On mi je davao određene informacije koje sam usmeno prenosio direktoru policije a i za neke sam sačinio službenu zabilješku”, kazao je na saslušanju inspektor Milovanović, a dio njegovog iskaza je na svom blogu objavio novinar Slobodan Vasković.

Inspektori Vatreš i Milovanović su uhapšeni sredinom jula ove godine upravo zbog veza sa škaljarcem Božovićem. U stanu Miloša Božovića u Banja Luci pronađeni su uređaji za tajno praćenje i tajno snimanje.

“Kartonska kutija sa sa preovlađujućom crno-bijelo-plavom bojom sa natpisom GSM/GPSR/GPS tracker portable vehicle tracking system u kojoj se nalazi plastični uređaj kockastog oblika crne boje sa natpisom “GPS tracker” kao i dva punjača, dva provodnika (jedan crne boje i jedan crno-žuto-zelene boje te crni provodnik na čijem jednom kraju se nalazi plastični uređaj sa natpisom “GPS Antenna””, navedeno je u zapisniku MUP-a Republike Srpske koji je Istraga objavila 19. jula ove godine.

Osim ovog uređaja, kod bjegunca od crnogorskog pravosuđa pronađena je i lična karta Republike Slovenije izdata na ime Zlatko Marijanac sa serijskim brojem 004652087 na kojoj je bila Božovićeva fotografija, te ljekarski nalazi izdati na ime Zlatko Marjanović. U stanu koji je koristio policija je pronašla i oko 5000 eura.

Glavna osoba koja je pomagala Božoviću bio je Petar Dukić, banjalučki biznismen čiji otac Gojko imao dobre veze sa Miloradom Dodikom. Dukić je uspio pobjeći od policijske akcije Transporter MUP-a RS-a. Njega je SIPA u oktobru ove godine prijavila zbog organizirane krađe autombila u Evropskoj uniji koji su, potom, prebacivani u Crnu Goru. Prema izvještaju SIPA-e, Dukić je ove poslove radio sa pokojnim sarajevskim biznismenom Savom Divčićem, zatim Žarkom Joknićem iz Foče, zatim škaljarcem Milošom Božovićem iz Crne Gore, kao i Perom Vasiljem  iz Mešugorja i Kemalom Šćukom iz Jablanice. Petar i Gojko Dukić su hapšeni u julu ove godine ali su vrlo brzo pušteni na slobodu. Oni su, prema informacijama Istrage, od tada bili pod posebnim istražnim radnjama.

U dokumentima Tužilaštva BiH piše da je Dukić, u periodu od 13. do 20. aprila ove godine zajedno sa Miljanom Radonjom i Sašom Radovićem organizirao nabavku jednog kilograma heriona na teritoriji Srbije. Dva kilograma heroina su završila u Hrvatskoj. Mjesec kasnije ista grupa je uz pomoć hrvatskih državljana na tertitoriju Evropske unije prebacila i pet kilograma kanabisa.

Tužilašvo BiH, dalje, navodi da su Bojan Cvijetić i Siniši Kostreševiću blizak policajac Mladen Milovanović u decembru 2019. godine nabavili kilogram kokaina koji je, prethodno, dopremljen iz Južne Amerike. Kokain je na kraju završio u Sarajevu, a preuzeo ga je Aleksandar  Nikolić. Ove informacije su dobijene kroz aplikaciju Sky koju su “raspakovali” američki istražitelji.

Kokain je, sumnja se, nabavljan iz Srbije, odnosno od grupe povezane sa Ljubanom Ećimom, optuženikom za ratne zločine koji  se godinama “skriva” u Beogradu. Bojan Cvijetić je, već smo naveli na početku, blisko povezan sa Sinišom Rakitom, službenikom OSA-e, koji je, opet, povezan sa Ljubanom Ećimom, na čijim je privatnim zabavama i snimljen.

Ljuban Ećim sa Cecom

Da je Ećim imao dobre veze u bh. policijskim i obavještajnim strukturama, pokazuje i slučaj iz 2018. godine. Tada je, naime, SIPA dobila informaciju da će Ećim doći na teritoriju BiH i blia je pripremljena akcija njegovog hapšenja. No, nedugo nakon toga, akcija je “provaljena”.

Prema informacijama sigurnosnih agencija BiH, ključnu ulogu u „otkrivanju“ akcije imao je Svjetlan Nović, službenik SIPA-e i prvi rođak Sredoja Novića. On je, nakon što su specijalci SIPA-estigli u Banja Luku, ne znajući da su došli zbog Ećima, pozvao pratioce Milorada Dodika, te ih obavijestio da se priprema akcija hapšenja tadašnjeg predsjednika Republike Srpske. Istog dana, u Večernjim novostima je objavljen tekst po naslovom: “Ambasada SAD-a priprema hapšenje Milorada Dodika”.

„Nakon toga, najviši zvaničnici RS-a su se uključili u provjere, te su saznali da je akcija ipak usmjerena protiv Ljubana Ećima“, kazao je naš sagovornik.

Naravno, nakon ovoga, Ećim se nije pojavio na proslavi rođendana, akcija je propala, ali je posljednjih dana, ovaj presuđeni narko diler koji živi u Srbiji, započeo ličnu istragu kako bi utvrdio ko je SIPA-i dojavio da on dolazi u Banja Luku. Zbog toga je, prema saznanjima sigurnosnih agencija BiH, već uputio prijetnje smrću jednom od inspektora SIPA-e za kojeg sumnja da je izvor informacija.

Ljuban Ećim, naveli smo, godinama živi u Srbiji, gdje se skriva od bh. pravosuđa koje ga sumnjiči za ratne zločine na području Kotor Varoši. Sve relevantne sigurnosne službe u regiji su ga smatrale čovjekom koji je organizovao skrivanje tada odbjeglog haškog optuženika za ratne zločine Radovana Karadžića. Tokom rata bio je komandant Crvenih beretki u banjalučkoj regiji, gdje je djelovao zajedno sa Nenadom Stevandićem. Bio je u bliskim vezama sa Željkom Ražnatovićem Arkanom i Miloradom Ulemekom Legijom. Nakon rata, nastavio je saradnju sa Zemunskim klanom, a zajedno sa Lukom Bojovićem je organizovao trgovinu narkoticima.

U decembru 2007. godine uhapšen je u Beogradu zbog poslova sa drogom, a njegovo ime se našlo na optužnici Specijalnog tužilaštva Srbije koja je podignuta 14. maja 2008. godine. Prvooptuženi u tom predmetu protiv narko mafije bio je Bijeljinac Željko Radovanović zvani Votka i Krečo, s kojim su godinama u kontaktu bili Mektićev savjetnik Bojan Cvijetić i savjetnik direktora OSA-e Siniša Rakita. Krečo je dugogodišnji član Zemunskog klana i saradnik Luke Bojovića koji je hapšen i u BiH zbog poslova sa drogom.

Prema policijskim izvorima, Ećim je, upravo, preko svog saradnika Radovanovića bio u vezi sa čelnicima i Uprave za indirektno porezivanje BiH koji su mu omogućavali transport droge i ostale robe koja se pojavljivala na crnom tržištu u BiH. O Ećimovim, odnosno Radovanovićevim vezama sa Dodikovim ljudima u UIO svjedoči i dokumentacija pronađena prilikom pretresa u okviru akcijePandora“.

Tada je, naime, u kući direktora Sektora za carine UIO Zdravka Cvjetinovića pronađen njegov ugovor o jemstvu potpisan sa Zlatom Radovanović, suprugom Ećimovog saradnika Željka Radovanovića, koja je također procesuirana zbog organizovanog kriminala. Zlata Radovanović je 26. januara 2012. godine podigla 120 hiljada marka kredita u Sparkasse banci, a žirant joj je bio direktor Carina – Zdravko Cvjetinović, koji je na tu poziciju imenovan na prijedog SNSD-a.

Cvjetinovićev “žirant” Željko Radovanović Krečo nekoliko je puta bio hapšen zbog poslova sa drogom. U okviru policijske akcije Titan, koju je u septembru 2012. godine proveo MUP Republike Srpske, Radovanović je uhapšen zbog sumnje da je iz zatvora u Foči organizirao transport i prodaju kokaina na području Evropske unije. Krečo je, prema informacijama Istrage, zaključio da ga je “ocinkao” Saša Vidović, Bijeljinac koji je dovođen u vezu sa likvidacijama koje je naručivao škaljarski klan.

Saša Vidović

Saša Vidović je osuđen zbog ubistva Miroslava Lazarevića i kaznu je izdržavao u Foči. Željko Radovanović je svakodnevno angažirao ljude da ga premlaćuju zbog “izdaje”. Zbog svakodnevnog pritiska, Vidović se u oktobru prošle godine objesio u fočanskom zatvoru. Njegova supruga Nataša se, nakon toga, udala za Zlatana Ćuka, još jednog Bijeljinca koji je bio član podzemlja i koji je više puta hapšen. I Zlatan Ćuk je bio povezan sa pripadnikom škaljarskog klana Milošem Božovićem (kojeg je štitio Mladen Milovanović, policijski inspektor blizak Siniši Kostreševiću). Prema dokumentu Tužilaštva BiH iz marta ove godine, Zlatana Ćuka i Miloša Božovića je 2018. godine namjeravao ubiti Darko Elez.

Kako se vidi iz dokumenta koji je sačinio državni tužilac Dubravko Čampara, za likvidaciju je bio zadužen Vladimir Kovačević zvani Kovač, crnogorski državljanin koji je živio u Beogradu, u istoj zgradi u kojoj je bila nastanjena i Dijana Hrkalović, bivša državna sekretarka MUP-a Republike Srbije koja je bila u dobrim odnosima sa Veljkom Belivukom, ali i Darkom Elezom. Nesporno je, tvrde izvori Istrage, da je Hrkalovićka poznavala i Vladimira Kovačevića zvanog Kovač, kriminalca kojeg su Elezovi ljudi, prema dokumentima Tužilaštva BiH, predstavili kao “pucača” koji je trebao ubiti Zlatana Ćuka i Miloša Božovića.

Zlatan Ćuk

Upravo je priprema ovog ubistva bila obrađena u izvještaju o počinjenom krivičnom djelu koji je MUP RS-a podnio Tužilaštvu BiH u decembru prošle godine. Istog dana MUP Republike Srbije je u Beogradu uhapsio Darka Eleza. No, Vladimir Kovačević zvani Kovač nije uhapšen, iako se njegovo ime našlo u izvještaju o počinjenom krivičnom djelu. Kovač je, ispostavit će se kasnije, poznavao ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina, a srbijanski mediji su objavili i fotografiju njih dvojice snimljenu na koncertu Riblje Čorbe.

Vulin i “pucač” Kovač

Za razliku od Kovača, MUP Srbije je odlučio izručiti Darka Eleza i to na osnovu optužbe iz Sarajeva da je, pored ostalog, pripremao likvidaciju Zlatana Ćuka i škaljarca Miloša Božovića.  No, potom je uslijedio obrat. Državni tužilac Dubravko Čampara je otputovao u Beograd gdje se, zajedno sa direktorom Policije RS-a Sinišom Kostreševićem, susreo sa ministrom unutrašnjih poslova Srbije Aleksandrom Vulinom.

Na oficijelnoj web stranici MUP-a Republike Srpske možete pronaći saopćenje za javnost od 27. aprila ove godine u kojem piše da su „direktor Policije RS Siniša Kostrešević i tužilac za organizirani kriminal BiH Dubravko Čampara razgovarali u Beogradu sa ministrom unutrašnjih poslova Republike Srbije Aleksandrom Vulinom“.

Dubravko Čampara i Siniša Kostrešević na sastanku sa Vulinom

“Na sastanku je ocijenjeno da saradnja u borbi protiv organizovanog kriminala mora biti kontinuirana kako bi policije i tužilaštva u regionu spremno odgovorili i bili korak ispred kriminalnih grupa. Ministar Vulin je naglasio da uspješne borbe protiv organizovanog kriminala nema bez čvrste i odlučne regionalne saradnje i istakao da je operativna saradnja i razmjena informacija u ovoj oblasti imperativ”, navedeno je u saopćenju za javnost MUP-a RS.

Dva dana kasnije, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije, sa Aleksandrom Vulinom na čelu, donosi „Rešenje“ kojim se „ukida rešenje o prihvatu u jugoslovensko državljanstvo i državljanstvo Republike Srbije lica Elez (Miladin) Darko“.

Oduzimanje srbijanskog državljanstva Darku Elezu značilo je da Tužilaštvo BiH protiv njega može pokrentui postupak zbog predmeta “lutka”. Predmet koji se odnosio na pripremu ubistva Zlatana Ćuka i Željka Radovanovića pao je u drugi plan. Elez je u julu ove godine pritvoren zbog Lutke. Tužilac Čampara je odustao od pritvora zbog predmeta “Ćuk i Radovanović”, u kojem se, kao izvršilac, pominje Vladimir Kovačević zvani Kovač, inače kriminalac fotografisan sa Aleksandrom Vulinom.

Svjestan da je žrtvovan, Darko Elez je, tokom saslušanja u Tužilaštvu BiH, zaprijetio Dubravku Čampari, tvrdeći, pritome, da on zna  kako je i šta dogovoreno.  Četiri mjeseca kasnije dešava se obrat. Upravni sud u Beogradu 4. 11. 2021. godine uvažava žalbu Darka Eleza i poništava Rješenje o oduzimanju državljanstva koje je donio MUP Srbije kojim rukovodi Aleksandar Vulin.

No, ovo rješenje nije odmah dostavljeno Darku Elezu, što se vidi i u desnom gornjem uglu u kojem je naveden datum 12.11. 2021. godine. To je datum kada je Elez primio odluku beogradskog Suda. Ali šta se čekalo?

“Optuženi Darko Elez (1980.) u cijelosti je priznao krivicu za krivična djela za koja ga tereti optužnica u predmetu kodnog imena “Lutka”, saopćeno je 10.11. 2021. godine iz Tužilaštva BiH.

Elezova nagodba je podignuta pet dana nakon odluke beogradskog suda da mu vrati srbijansko državljanstvo. Odluka suda mu je dostavljena dva dana nakon postignute nagodbe.

“Elez otkriva ko je iz vrha države hteo da ubije Vučića!? Ključni svedok saradnik suočiće nas sa strašnom istinom”, objavio je slavodobitno Informer, tabloid blizak režimu Aleksandra Vučića.

Prema prijedlogu Sporazuma o priznanju krivnje, Elez se obavezao da će “svjedočiti o svemu što mu je poznato”. No, prema informacijama Istrage, Elez se, neformalno, obavezao da će svjedočiti protiv Belivuka i Dijane Hrkalović koji bi, prema pisanju srbijanskih medija, trebali biti neugodni svjedoci protiv članova porodice Aleksandra Vučića. Elezovom “promjenom” srtrane najveći dobitnik je, tako, postao predjednik Srbije. Darko Elez bi, prema informacijama Istrage, uskoro trebao zatražiti da kaznu zatvora izdržava u Srbiji gdje bi mogao dobiti i određene pogodnosti. Ključnu ulogu u “vrbovanju” Darka Eleza da pređe na stranu režima Aleksandra Vučića odigrali su visokorangirani službenici MUP-a Srbije Bogdan Pušić i Ninoslav Cmolić. Pušić je načelnik Uprave kriminalističke policije Srbije, dok srbijanski mediji Ninoslava Cmolića označavaju kao jednog od najzaslužnijih ljudi za razbijanje kriminalne grupe Veljka Belivuka.

Vučić odlukuje Cmolića

Srbijanski policajci Cmolić i Pušić 21. oktobra ove godine bili su u Sarajevu, gdje su se sreli sa državnim Dubravkom Čamparom, pustupajučim tužiocem u predmetu Darko Elez. Petnaest dana kasnije, rekosmo, sud u Beogradu je vratio državljanstvo Darku Elezu, nakon čega je tužilac Čampara s njim postigao sporazum o priznanju krivice.

Predmet pokušaja ubistva Zlatana Ćuka i Miloša Božovića je pao u drugi plan.  Tužilac Čampara se sada odlučio uhapsiti Božovićeve saradnike, među kojima je najbitniji policajac Mladen Milovanović koji je, prilikom saslušanja pred internom kontrolom MUP-a RS, kazao da je sve radio u koordinaciji sa direktorom policije RS – Sinišom Kostreševićem. Informacije o hapšenju svog inspektora javnosti je prvi saopćio Siniša Kostrešević. No, prema informacijama Istrage, kompletnu akciju Tužilaštvo BiH je koordiniralo sa Draganom Lukačem koji je namjeravao akciju provesti onog dana kada bi bila održana posebna sjednica Narodne skupštine RS na kojoj bi se razmatrao prenos nadležnosti sa nivoa BiH. Bila bi to direktna poruka Miloradu Dodiku i njegovim policajcima koji su povezani sa Sinišom Kostreševićem u BiH i Ljubanom Ećimom u Srbiji. Zagor Siniša Rakita tek je kolateralna šteta.

Dogovori u sjeni ili slučajnost: Darku Elezu vraćeno srbijansko državljanstvo, pet dana kasnije obavezao se da će svjedočiti protiv Dijane Hrkalović i Veljka Belivuka

Darku Elezu je vraćeno državljanstvo Srbije, potvrdio je za Istraga.ba njegov branilac Senad Kreho. Prethodno je istu informaciju Kreho potvrdio srbijanskom portalu nova.rs.

“Sud u Beogradu je 4.11. uvažio Elezovu tužbu i poništio je rješenje MUP-a Republike Srbije kojim je oduzeto državljanstvo mom branjeniku”, kazao je Kreho za Istragu.

Ono što je interesantno, Elez je šest dana nakon odluke Suda u Beogradu postigao sporazum o priznanju krivice sa Tužilaštvom BiH.

“Optuženi Darko Elez (1980.) u cijelosti je priznao krivicu za krivična djela za koja ga tereti optužnica u predmetu kodnog imena “Lutka”, saopćeno je 10. novembra iz Tužilaštva BiH.

Ovaj kriminalac se obavezao da će svjedočiti “o svemu što mu je poznato”. No, posebno se očekuje njegovo svjedočenje o poslovima Dijane Hrkalović i Veljka Belivuka, koje srbijanski mediji označavaju kao “neugodne svjedoke” protiv Aleksandra Vučića, odnosno članova njegove porodice. Hrkalović i Belivuk se nalaze u pritvoru u Srbiji i nalaze se na udaru medija bliskih Vučićevom režimu. Darko Elez će sada svjedočiti protiv njih.

Podsjećamo, Darko Elez je izručen Bosni i Hercegovini zbog  sumnje da je učestvovao u ubistvu ubistva Siniše Miličevića Tigra u Istočnom Sarajevu.

„Bio si u Beogradu dva dana prije nego mi je MUP Srbije oduzeo državljanstvo“, optužio je Elez tokom saslušanja postupajućeg tužioca Dubravka Čamparu.

Elez je, podsjećamo, uhapšen u Beogradu u decembru prošle godine, a srbijanske vlasti su odlučile da izruče Bosni i Hercegovini. To su učinili 4. marta ove godine i to isključivo zbog slučaja ubistva Siniše Miličevića Tigra. No, onda je došlo do obrata. Srbijanske vlasti u aprilu oduzimaju svoje državljanstvo Darku Elezu kako bi ga bh. pravusđe moglo goniti i zbog slučaja Lutka.

Darko Elez je već bio u bosanskohercegovačkom pritvoru zbog sumnje da je organizovao ubistvo Siniše Miličevića Tigra kada je državni tužilac Dubravko Čampara, pred kraj aprila ove godine, otputovao u Beograd. Elez će mu na saslušanju reći da je bio 27. april i da je tih dana u Beogradu boravio i direktor Policije Republike Srpske Siniša Kostrešević. I, uistinu, na oficijelnoj web stranici MUP-a Republike Srpske možete pronaći saopćenje za javnost od 27. aprila ove godine u kojem piše da su „direktor Policije RS i tužilac za organizirani kriminal BiH Dubravko Čampara razgovarali u Beogradu sa ministrom unutrašnjih poslova Republike Srbije Aleksandrom Vulinom“.

Dubravko Čampara i Siniša Kostrešević na sastanku sa Vulinom

“Na sastanku je ocijenjeno da saradnja u borbi protiv organizovanog kriminala mora biti kontinuirana kako bi policije i tužilaštva u regionu spremno odgovorili i bili korak ispred kriminalnih grupa. Ministar Vulin je naglasio da uspješne borbe protiv organizovanog kriminala nema bez čvrste i odlučne regionalne saradnje i istakao da je operativna saradnja i razmjena informacija u ovoj oblasti imperativ”, navedeno je u saopćenju za javnost MUP-a RS.

Dva dana kasnije, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije, sa Aleksandrom Vulinom na čelu, donosi „Rešenje“ kojim se „ukida rešenje o prihvatu u jugoslovensko državljanstvo i državljanstvo Republike Srbije lica Elez (Miladin) Darko“. Kompletno “Rešenje” možete pročitati klikom ovdje.

Tako je Darko Elez ostao bez državljanstva Srbije, a Dubravko Čampara, nakon toga „odustaje“ od pritvaranja Darka Eleza po osnovu istrage za ubistvo Siniše Miličevića Tigra, za koje je osumnjičen i Vladimir Kovačević Kovač. Tužilac Čampara se sada fokusira na „slučaj Lutka“ u kojem je Darko Elez optužen, a za koje mu se nije moglo suditi sve dok mu Aleksandar Vulin nije oduzeo državljanstvo Srbije. Slučaj ubistva Siniše Miličevića Tigra za koje je prijavljen i osumnjičen Vladimir Kovačević Kovač pada u drugi plan. Vladimir Kovačevuć Kovač široj je javnosti postao poznat kada se fotografisao sa sbijanskim ministrom unutrašnjih poslova Aleksandrom Vulinom.

Mirko Okolić dao saglasnost, ministar Podžić opozvao: Banjalučki Kosmos namjerava uvesti lansere za ruski raketni sistem NEVA

Banjalučka firma Kosmos, inače povezana sa Ministarstvom odbrane Republike Srbije, namjerava uvesti tri lansera raketa za ruski raketni sistem NEVA-S125, saznaje Istraga. Oni su početkom oktobra ove godine dostavili Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH zahtjev za izdavanje dozvole za uvoz. Ovo je Ministarstvo, potom, Zahtjev preduzeća Kosmos proslijedilo na ocjenu Ministarstvu sigurnosti BiH, Ministarstvu vanjskih poslova, Ministarstvu odbrane i Obavještajno sigurnosnoj agenciji BiH.

“Zamjenik ministra odbrane BiH Mirko Okolić (SNSD) krajem je oktobra iskoristio odustvo ministra Sifeta Podžića te je dao saglasnost na uvoz ove vojne opreme”, ustvrdio je izvor Istrage iz Ministarstva odbrane BiH.

Međutim, nakon što se vratio sa službenog puta, ministar Podžić je 8. novembra ove godine opozvao saglasnost koju je 27. oktobra potpisao njegov zamjenik Okolić.

“Ponovnim uvidom u Zahtjev za izdavanje isprave za vanjskotrgovinski promet, uočen je nedostatak u pogledu informacija iz izjave krajnjeg korisnika koje su propisane članom 7. stav (2) Zakona o kontroli vanjskotrgovinskog prometa oružja, vojne opreme i roba posebne namjere. Navedenim članom decidno je propisano: Dokumenti o krajnjem korisniku iz stava 1 ovog člana, između ostalog, sadrže:naziv izvoznika, naziv krajnjeg korisnika i krajnju namjenu, naziv robe, opis robe, količinu, vrijednost, rok važenja isprave i izjavu da se neće izvršiti ponovni izvoz navedene robe bez prethodnog pismenog odobrenja nadležne institucije prvobitne zemlje izvoznika”. Kako u izjavi krajnjeg korisnika nije navedena krajnja namjena navedenog sredstva te kako se radi o trajnom, a ne privremenom uvozu, to Ministarstvo odbrane BiH ovim dokumentom zadržava pravo ponovnog utvrđivanja svih činjenica potrebnih radi ponovnog opredjeljenja u smislu davanja saglasnosti za uvoz navedenog sredstva”, navedeno je obrazloženju Opoziva koji je potpisao ministar Sifet Podžić.

Prema dokumentaciji koja je u posjedu Istrage, uvoznik je firma Kosmos a.d. Banja Luka. Izvornik je firma BLKOSMOSRS d.o.o. Beograd, Republika Srbija. Krajnji korisnik je firma Kosmos.

Kako se vidi iz dokumenta iznad, Kosmos je namjeravao uvesti jedno “vozilo za dotur i postavljanje raketa (VDP) PR – 14AM” te tri lansirne rampe 5P73.

U svom zahtjevu za uvoz, Kosmos je naveo da će, kao krajnji korisnik, izvršiti kupovinu dotur vozila i tri komada lansirnih rampi “iz sastava startne opreme raketnog sistema S-125 “NEVA”” i to u svrhu “remonta i dovođenja u ispravno stanje”. U dokumentaciji uopće nije navedeno ko će koristiti ovu vojno naoružanje, a očigledno je da se ne radi o “privremenom” uvozu, već o “trajnom uvozu” na teritoriju BiH, odnosno Republike Srpske.

Raketni sistem S-125 NEVA je sistem protivvazdušne opreme proizveden u SSSR-u. Godinama ga koristi i Vojska Republike Srbije.

“Raketni sistem PVO S-125M „neva“ namijenjen je za uništavanje ciljeva u vazdušnom prostoru koji lete na malim i srednjim visinama i uništavanje ciljeva na zemlji i vodi koji se mogu radarski osmatrati. Raketnim sistemom „Neva“ moguće je uništavati ciljeve u odlasku i dolasku na daljini do 25 km i na visini do 18 km. Maksimalna brzina rakete je oko 700 m/s.
Izvršena je delimična modernizacija raketnog sistema „neva“ — s ciljem poboljšanja tehničkih karakteristika sistema — kojom je postignut viši novo efikasnosti, bolja zaštita borbenih posluga i ušteda resursa”, navedeno je na službenom sajtu Vojske Srbije.
Treba napomenuti da je u martu ove godine srbijanski ministar odbrane Nebojša Stefanović posjetio banjalučku firmu Kosmos.
“Stefanović je ocijenio da je ta saradnja dobra, ali da postoji prostor za njeno dalje unapređenje. Na sastanku su razmatrani mogući budući modaliteti saradnje koji bi, kako je ministar Stefanović ocijenio, bili od značaja za nastavak opremanja Vojske Srbije, a u isto vreme i za dalji razvoj ovog preduzeća”,navedeno je na sajtu Ministarstva odbrane Srbije nakon Stefanovićeve posjete banjalučkoj kompaniji Kosmos.

Darko Elez otkrio Tužilaštvu BiH: “Nestali plaćeni ubica Slaviša Bilinac je ubijen i zakopan kod bob staze na Trebeviću”

Posmrtni ostaci ubijenog Slaviše Bilinca zvanog Bili najvjerovatnije su zakopani u blizini bob staze na Trebeviću, otkrio je Tužilaštvu BiH Darko Elez, kriminalac iz Istočnog Sarajeva koji ove sedmice sa Tužilaštvom postigao sporazum u predmetu “Lutka”.

Prema informacijama Istrage, u narednim bi danima trebale biti izdate naredbe za ekshumaciju, ukoliko se, prethodno, ispostavi da su tačne informacije koje je istražiteljima dao Darko Elez.

Slaviša Bilinac Bili, kriminalac sa Sokoca, nestao je 2007. godine. U intervjuu za 60 minuta Federalne televizije, datom prije 14 godina, Darko Elez je tvrdio da je Bilinac ubijen i zakopan na Trebeviću. No, tačnu lokaciju nije otkrio. Međutim, nakon što je ove sedmice postigao sporazum sa Tužilaštvom BiH, Elez je otkrio tačnu lokaciju na kojoj je, prema njegovim informacijama, likvidiran, a potom i sahranjen Slaviša Bilinac.

“Naredne sedmice će biti zatražena naredba od Suda BiH za ekshumaciju, nakon čega će biti poznato da li su informacije koje je dao Darko Elez – tačne”, kazao je izvor Istrage iz Tužilaštva BiH.

Slaviša Bilinac Bili bio je poznat kao plaćeni ubica. On je obavijestio Đorđa Ždrala da mu Darko Elez sprema likvidaciju.

“On je (Bilinac) došao kod mene i uključio telefon na speaker phone te pozvao Eleza upitavši ga da mu pojasni razgovor od maloprije. Tada mu je on rekao da je dato zeleno svjetlo i da moram biti u najkraćem roku likvidiran. Bio sam veoma iznenađen jer za tako nešto nije bilo nikakvog razloga, a Elez je u međuvremenu sa cijelom porodicom iz Lukavice otišao u Srbiju i više ga nisam viđao”, svjedočio je 2014. godine pred Sudom BiH Đorđe Ždrale.

Prema pisanjima srbijanskih medija, Slaviša Bilinac je 2006. godine učestvovao u likvidaciji predsjednika Fudbalskog kluba Bežanija Gorana Mijatovića Mite. On je, u oktobru 2006. godine, ubijen na parkingu ispred zgrade u kojoj je živio u Beogradu. Pored njegovog automobila bio je parkiran auto sa eksplozivom. Kada je Mijatović sjeo u svoje vozilo, automobil parkiran pored je eksplodirao. Srbijanska policija sumnjičila je Bilinca za ovu likvidaciju. No, on je godinu kasnije misteriozno nestao i to svega nekoliko dana nakon što je sahranjen Boris Govedarica, kriminalac iz Istočnog Sarajeva koji je 24. avgusta 2007. godine ubijen u sačekuši u Istočnoj Ilidži.

U intervjuu za Nezavisne novine, u avgustu 2007. godine, Đorđe Ždrale je govorio o ubistvima Mladena Ćehe i Marijane Kovačević, kriminalcima sa Sokoca koji su likvidirani 18. jula 2007. godine na regionalnom putu Jahorina – Pale. Đorđe Ždrale je povezivan sa tim ubistvima.

“Jučer je kod mene sjedio Slaviša Bilinac Bili, dobar Ćehin prijatelj, koji mi je kazao da mu je Zoran Mandić, načelnik CJB Istočno Sarajevo, kazao da smo ja i moji drugovi ubili Ćehu`, kazo je Ždrale 3. avgusta 2007. godine u razgovoru za Nezavisne novine.

Dvadesetak dana kasnije ubijen je Boris Govedarica, član kriminalne grupe Đorđa Ždrale. Nakon njegove sahrane, nestao je Slaviša Bilinac Bili. Darko Elez je, potom, kazao da je Bilinac ubijen, ali njegovi posmrtni ostaci nisu nikada pronađeni. Nakon što je ove sedmice sklopio sporazum sa Tužilaštvom BiH, Elez je istražiteljima otkrio da je Bilinac ubijen i zakopan u blizini bob staze na Trebeviću.

Narodna skupština RS objavila dokumente: Dodik ruši SIPA-u, Obavještajnu službu, Oružane snage i UIO

Narodna skupština Republike Srpske objavila je ključne dokumente koji će biti razmatrani na posebnoj sjednici, a koji se odnose na “prenos” nadležnosti na nivoa BiH na nivo tog entiteta. U pitanju je pet dokumenata koje su predložili klubovi vladajućih stranaka u RS-u. Četiri informacije i jedna deklaracija se odnose na oduzimanje nadležnosti državi Bosni i Hercegovini u oblasti odbrane i sigurnosti, pravosudnim institucijama i u oblasti indirektnog oporezivanja. Sastavni dio ovih dokumenata su i zaključi koji bi trebali biti razmatran na sjednici NSRS koja će, vjerovatno, biti održana u decembru. Sve materijale možetepronaži na ovom linku.

“Narodna skupština RS povlači saglasnost koju je Zaključcima NSRS od 25. februara 2004. godine dala Vladi RS za potpisivanje Sporazuma o prenošenju određenih odgovornosti entiteta kroz uspostavljanje VSTV-a BIH”, navedeno je u u prvom Zaključku u okviru informacije o prenosu nadležnosti u oblasti pravosuđa koju u cjelosti možete pročitati klikom ovdje. 

Dalje, NSRS zadužuje Vladu RS da povuče saglasnost na taj Sporazum, te nalaže Vladi da u roku do šest mjeseci uputi na razmatranje zakon o VSTV-u Republike Srpske.

Kada se usvoje ti zakoni,  državni zakoni će prestati da važe na teritoriji Republike Srpske.

Skoro identični zaključci su predloženi i u okviru Informacije o prenosu nadležnosti u vezi sa pitanjima iz oblasti odbrane i sigurnosti.

“NSRS zadužuje Vladu RS da u roku do šest mjeseci uputio na razmtranje i usvajanje NSRS zakone iz oblasti odbrane i bezbjednosti”, navedeno je u trećem predloženom zaključku.

Sličnim zaključcima se reguliraju i pitanja u vezi sa indirektnim porezima, odnosno pitanja iz nadležnosti Uprave za indirektno oporezivanje BiH.

Tužilaštvo Kantona Sarajevo u dopisu Nezavisnom odboru potvrdilo opstrukcije: MUP KS nije dostavio adrese osumnjičenih za ubistvo policajaca, komesar u ključnim momentima rasformirao istražiteljski tim

Dva puta se MUP Kantona Sarajevo oglušio o naredbu kantonalnih tužiteljica da im se odmah dostave podaci o osobama osumnjičenim za ubistvo policajaca Adisa Šehovića i Davora Vujinovića. Potrebne informacije su, na kraju, dobijene od Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA).

“Pored navedenog, od strane postupajućih tužiteljica obaviještena sam o drugim izazovima s kojima su se susrele u radu na ovom predmetu, između ostalog o rasformiranju istražiteljskog tima u okviru MUP-a KS u ključnoj fazi rada na predmetu, neblagovremenog postupanja po ostalim naredbama Tužilaštva, za koju neefikasnost ne postoje pismeni razlozi u spisu predmeta, nepotpisivanju plana aktivnosti sa SIPA-om od strane predstavnika MUP-a KS, samoinicijativnom dostavljanju dopune izvještaja od strane MUP-a, što je učinjeno bez konsultacija sa postupajućim tužiteljicama, koje su smatrale da je takvo postupanje preuranjeno”, navedeno je u Informaciji koju je u srijedu Nezavisnom odboru Skupštine KS dostavila glavna kantonalna tužiteljica Sabina Sarajlija.

Istraga.ba i Oslobođenje su prošle sedmice objavili da je policijski komesar Nusret Selimović odbio dostaviti adrese osoba osumnjičenih za ubistvo svoja dva policajca, zbog čega je kompletna akcija kasnila najmanje sedam dana.

“S gnušanjem odbacujem pokušaje pojedinaca iz određenih interesnih krugova, da putem njima bliskih medija kreiraju sliku o navodnoj ugroženosti i opstrukcijama od strane ove Uprave i mene kao policijskog komesara te pokušaje da se kriminalizira i diskreditira ova Institucija i njene časne profesionalce. Poručujem im da im to neće proći, niti ćemo im to dozvoliti. Dokazi i naše aktivnosti jasno govore o našoj predanosti i ustrajnosti u borbi protiv svih oblika kriminala i korupcije, a naročito posvećenosti radu na rasvjetljavanju i dokumentovanju predmetnog  ubistva koje se s policijskog aspekta može smatrati rasvijetljenim”, rekao je komesar Selimović nakon teksta Istrage, obaćajući se na konferenciji za medije na kojoj je bilo zabranjeno postavljati pitanja.

No, dokumenti koji su dostavljeni Nezavisnom odboru dokazuju da su navodi Istrage apsolutno tačni i da komesar Selimović nije govorio istinu na nedavnoj konferenciji za medije. Evo dokaza.

“Prema navodima iz Službene zabilješke, broj T09 0 KT 0129124 18, od 20.10 2021. godine, koju su sačinile postupajuće tužiteljice, na održanom sastanku dana 20. 10. 2021. godine, u prostorijama Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo, policijskim službenicima MUP-a KS je naloženo da se hitno pribave podaci koji su neophodni za podnošenje prijedloga za izdavanje naredbe za pretres prema nadležnom Sudu u Sarajevu, te da je realizacija dogovorenih aktivnosti, uz prethodno pribavljene naredbe planirana naredne sedmice”, navela je u Informaciji glavna tužiteljica Sarajlija.

Pet dana kasnije, u Tužilaštvu je održan novi sastanak sa službenicima MUP-a KS.

“Iz Službene zabilješke, broj T09 0 KT 0129124 18 od 25.10. 2021. godine prizilazi da su na sastanku održanom u prostorijama Tužilaštva KS između predstavnika Tužilaštva i MUP-a KS, postupajuće tužiteljice obaviještene da MUP KS nije pripremio podatke čije je dostavljanje dogovoreno na sastanku održanom dana 20. 10. 2021. godine. Naloženo im je da se traženi podaci dostave odmah”, piše u Informaciji Tužilaštva KS.

Tri dana kasnije, organiziran je novi sastanak na kojem su tužiteljice obaviještene da “MUP KS nije u mogućnosti da dostavi tačne adrese za lica za koja je potrebno pribaviti naredbu nadležnog suda”.

Tražene podatke je, na kraju, 1. novembra 2021. godine, Tužilaštvu KS dostavila Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA), što je, također, navedeno u Informaciji Tužilaštva.

No, tu nije bio kraj “čudnim postupanjima” MUP-a KS.

“Potrebno je naglasiti da je policijski komesar u proteklom periodu rasformirao tim koji nam je bio stavljen na raspolaganje za potrebe rada na predmetu, o čemu nismo zvanično obaviještene”, napisale su, u svojoj Informaciji dostavljenoj glavnoj tužiteljici Sabini Sarajliji, postupajuće tužiteljice Aida Topalović i Šejla Heljić.

One su, kako navode, više puta od čelnika MUP-a KS tražile da se poveća broj izvršilaca, te da se “razmijene podaci sa ovlaštenim službenim licima Državne agencije za istrage i zaštitu, koji su određeni za postupanje u ovom predmetu”.

“MUP KS nije postupio po zahtjevima Tužilaštva KS”, napisale su tužiteljice Topalović i Heljić.

Kada je, konačno, 4. novembra provedena policijska akcija na Palama i u Istočnom Sarajevu, opet je na scenu stupio MUP Kantona Sarajevo.

“Iako je naredbom Suda određeno da su izvršioci (akcije op.a) ovlaštena službena lica Državne agencije za istrage i zaštitu, uz asistenciju ovlaštenih službenika MUP-a KS, upoznati smo da plan nije potpisan od strane rukovodioca MUP-a Kantona Sarajevo”, napisale su tužiteljice.

Treba napomenuti da je noć uoči policijske akcije informacije o pretresima dostavljene portalu Raport.

No, nisu ovo jedine sporne situacije tokom istrage ubistva sarajevskih policajaca. Postupajuće tužiteljice su zadokumentovale i određene zloupotrebe u vezi sa podacima sa aplikacije Sky, čije je razbijanje i dovelo do osumnjičenih ubica Adisa Šehovića i Davora Vujinovića. Sve detalje u vezi s tim, Istraga će objaviti u narednim danima.

NAJČITANIJI ČLANCI

Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

"Potresan video", stoji u opisnu videosnimka koji se posljednih dana širi društvenim mrežama, a na kojem se vidi žena u crnom koja gađa konvoj...