Najnoviji

    Kolumne

    Schmidt, Čović i petak(olonaši): Dan u kojem samo Muji iz vica nije jasno da manje vrijedi od Mije iz Širokog

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Ko god vam ubuduće pomene evropske i zapadne vrijednost, pošaljite ga u tri materine. Kada vam počnu lagati o “jednakosti”, ponovite istu psovku.

    Lažu vas, o, Sarajlije, Tuzlaci, Zeničani, Bišćani, Goraždani, Mostarci sa istočne obale Neretve, kada vam kažu da se zalažu za vaša prava. Ne vrijedi isto Mujo iz Travnika i Mijo iz Širokog Brijega. Ne vrijedi ni sarajevski Željko koliko vrijedi Ivan iz Gruda.

    Lažu vas i ambasadori, i projektni borci za ljudska prava, i čitav OHR, i Vijeće Evrope, i Evropska unija, i OSCE i svi oni drugi koji kažu da su bošnjačka djeca iz Sarajeva vrijedna koliko i hrvatska djeca iz Širokog Brijega.

    Lažu vam i sa pričom o borbi protiv korupcije, o ekonomiji. Lažu vam sve kad god se obrate na televiziji da vam, navodno, za vaše dobro pričaju.

    BiH više ne znači Bosna i Hercegovina. BiH znači Banovina Hrvatska. Četrnaest Bošnjaka u Domu naroda Federacije danas nije moglo blokirati imenovanje Vlade Federacije. Ali četrnaest Hrvata će to moći za tri i po godine. Danas na snazi nije bio Ustav Federacije. Nema ga. Suspendovao ga Christian Schmidt na 24 sata. Tokom suspenzije Ustava četrnaest bošnjačkih ruku iz Doma naroda i potpis bošnjačkog potpredsjednika Federacije je proglašeno ništavnim. I sada, kada je postavljena Vlada Federacije BiH u skladu sa željama Zagreba i nosilaca zapadnih vrijednosti iz Ambasade SAD-a i OHR-a, vraćamo se na stare postavke. Da su danas važila “trajna” pravila koja je nametnuo Christian Schmidt, ne bi bila imenovana ova Vlada. Da su važila jučerašnja pravila iz Ustava FBiH, danas ne bi bila imenovana Vlada. Ali danas je dan bez pravila. Danas je dan bez Ustava. Danas je dan u kojem samo Muji i Hasi iz zagrebačkog vica nije jasno da manje vrijede od Mije.

    Eto, nema više Fadila Novalića. Nema više ni Bakira Izetbegovića. Nema Osmice, nema Asima Sarajlića. I nije problem u tome što ih nema. Nekad ih, svakako, ne bi bilo. Nije problem ni to što od danas federalnom policijom upravlja osuđivani Ramo Isak zbog kojeg je Ambasada SAD-a uvodila sankcije bivšoj Vladi Zeničko-dobojskog kantona. Nije problem ni to što je Nermin Nikšić “novo” rješenje. Ni to što je Vojin Mijatović potpredsjednik Vlade. Ni Sanja Vlaisavljević nije problem, sve sa svojim ispadima o sarajevskim božićnim danima i konsocijacijom. Nije problem ni što je neki prosvjednik štocirao Kenana Uzunovića. Nije problem ni Elzina Pirić.

    Problem je to što su nam “za naše dobro”, Michael Murphy i Christian Schmidt suspendovali Ustav na jedan dan. Problem je što su nam jučer nametnuli pravila koja će stupiti na snagu za godinu, a jučerašnja pravila stavili van snage na 24 sata, kako bi mogli imenovati Vladu koja će se boriti za “prava svih građana”. Čak i onih koje su obespravili na jedan dan. S tim da građani koji su obespravljeni na jedan dan nemaju pravo žalbe za dan u kojem su obespravljeni. Schmidt i Murphy  za samo dva dana, 2. oktobra 2022. godine i 27. aprila 2023. godine, obespravili više ljudi u Bosni i Hercegovini nego i Novalić, i Nikšić, i Dodik, i Čović, i Izetbegović, i svi njihovi tajkuni zajedno. Jer nikad niko od navedenih nije suspendovao ustav.

    Nije isto ljudima ukrasti imovinu i ukrasti im dostojanstvo. Schmidtovom jučerašnjom odlukom ukradeno je dostojanstvo svih Bošnjaka koji su mislili da za njih vrijede ista pravila kao i za Hrvate iz Hercegovine. Schmidtovom odlukom od 2. oktobra 2022. godine je oteto dostojanstvo svih Srba, Hrvata i ostalih koji žive u kantonima gdje je bila Armija RBiH.

    I zato još jednom da ponovim – ko god vam od međunarodnih zvaničnika ubuduće pomene evropske i zapadne vrijednost, pošaljite ga u tri materine.

    Ne, nisam ruski čovjek. O Rusima sam pisao prije pet-šest godina. I tada su me ismijavali oni što sada slove za američke ljude. Poput Elmedina Konakovića, Aljoše Čampare, Dragana Čovića ….

    Konakovićev i Nikšićev “pad s Lipe”: Tražili ste reformisanog Dodika, eto vam ga!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Ako vas neko upita gdje je sada ministar vanjskih poslova BiH, recite mu – eno ga na Lipi kod Bihaća, glumi ministra unutrašnjih poslova. I kaže da od silnog posla (čitaj: FB obračuna sa novinarima) nema vremena da stalno odgovara na secesionističke izjave Milorada Dodika.

    A ako vas upitaju gdje je lider SDP-a, kažite mu – eno ga, na čekanju, piše FB statuse posvećene onom starom Miloradu Dodiku.

    Ako kojim slučajem neko upita i za Michaela Murphya, recite mu – ambasador trenutno na Twitteru izražava zabrinutost zbog ponašanja predsjednika SNSD-a, stranke koja je prije samo dva mjeseca postala stup reformi koje su nam obećali čim izbace SDA i DF iz vlasti.

    Za petnaest dana će se navršiti tri mjeseca otkako nas je obasjalo svjetlo promjena na državnom nivou. Za ta dva i po mjeseca operacije OSA-e su predate Risti Zariću. Dodikovom. Za tih 75 dana Služba za poslove sa strancima je predata SNSD-u. I sve ono što Dodik proteklih osam i više godina nije kontrolisao u sigurnosnom sektoru. Nije usvojena ni Strategija za borbu protiv korupcije. Nema saglasnosti za vježbe Oružanih snaga BiH. A integracije s NATO-om su postale “saradnja”.

    Tri mjeseca su prošla otkako smo na Istrazi objavili da su Milorad Dodik i Dragan Čović usaglasili privremeno “primirivanje” sa Igorom Kalabuhovim sve dok u potpunosti ne preuzmu sigurnosni sektor. I, evo. Dodik je preuzeo ono što nije kontrolisao, pa je sada, opet, mogao postati “novi Dodik”, a ne onaj stati kakvim ga pamti Nermin Nikšić.

    U nedostatku poluga u sigurnosnom sektoru koje je predao Dodiku, ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković je preuzeo ulogu ministra unutrašnjih poslova, pa posjećuje migrantske kampove i zatvore što ih na Lipi kod Bihaća gradi EU. I još govori o “povećanom broju migranata, koji se iz Hrvatske vraćaju u BiH”.

    “Oni se vraćaju u readmisiji, na osnovu sporazuma između zemalja, Hrvatska je vratila u jako kratkom periodu više od 500 migranata, što prije nije bio slučaj, pa smo analizirali i taj segment”, izjavio je za Avaz njihov stalni dopisnik Elmedin Konaković.

    “Prije nije bio slučaj”. Upravo to je rekao Elmedin Konaković, reformator. I upravo u tome i jeste ključ svega.

    Dok sigurnosni sektor u potpunosti nije bio prepušten Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću, Hrvatska je u Bosnu i Hercegovinu ubacivala migrante – ilegalno. Sada to radi legalno. Recimo, prema zvaničnim podacima Službe za poslove sa strancima, tokom cijele 2020. godine Hrvatska je u BiH putem readmisije prebacila 208 osoba. Otkako je u martu sigurnosni sektor BiH prebačen u nadležnost Dodika i Čovića, Hrvatska je putem readmisije u BiH prebacila 500 migranata. Što je više nego tokom cijele 2020. godine. I samo malo manje nego tokom cijele 2019. godine (ukupno 783).

    Ovo bi, recimo, moglo biti jedno od otvorenih pitanja o kojima bi Elmedin Konaković mogao porazgovarati sa svojim dragim kolegom iz Hrvatske Gordanom Grlićem-Radmanom, u trenucima dok se odmaraju od razgovora o izbornom zakonodavstvu.

    Nermin Nikšić bi, istodobno, dok je na čekanju, mogao svratiti do one Dodikove destilerije, pa da mu “stari prijatelj”, dok mu je još u zagrljaju, na uho prošaputa riječi zahvale za četvrtog delegata zbog kojeg su danas SNSD i HDZ konstanta, a svi drugi – samo u prolazu.

    Kolumna Janusza Bugajskog za Istragu: Podjela Zapadnog Balkana na sfere uticaja!

    Piše:
    Janusz Bugajski
    -

    Vidljivo je sve veće razočaranje politikom američke administracije na Zapadnom Balkanu. Nakon izbora Joea Bidena u novembru 2020. preovladavao je osjećaj da će se preostali problemi i sukobi brzo riješiti i da će se regija suočiti s pozitivnijom budućnošću, uključujući jasniju mapu puta prema članstvu u EU-u. Umjesto toga, sada se čini da su regiju otele etno-nacionalističke snage koje se predstavljaju kao demokratske, a Washington je ili podlegao njihovoj agendi ili je ometen gorućim globalnim krizama.

    Frustracija u Washingtonu i Bruxellesu također raste već nekoliko godina zbog neriješenih problema u regiji. Dvije decenije nakon jugoslavenskih ratova, Bosna i Hercegovina je i dalje duboko podijeljena i institucionalno nefunkcionalna, Srbija nije priznala državnost Kosova, a Crna Gora se suočava s velikim izazovom za svoju nezavisnost. Predloženi su različiti planovi za rješavanje nadolazećih nesuglasica, uključujući razmjenu teritorija i prilagodbu granica kako bi se izgradile etnički homogenije države, ali bez ikakvog uspjeha usred straha da bi to moglo ubrzati nove oružane sukobe.

    Unatoč tome, razvoj događaja tokom prošle godine ukazuje na to da su Washington i Bruxelles možda osmislili nacrt za novo regionalno rješenje. Navodni plan temelji se na premisi da su srž problema nesuglasice između Srba i Albanaca, s Hrvatima kao trećim velikim regionalnim igračem. Ako se ove nesuglasice uspiju riješiti, onda će zapadni Balkan očito svjedočiti produženom razdoblju mira i stabilnosti. Umjesto promjena granica, podjela i teritorijalnih apsorpcija, cilj je tripartitna podjela regionalnog utjecaja koja bi evidentno zadovoljila Beograd, Zagreb i Tiranu.

    Brojne zapadne inicijative tokom prošle godine potvrđuju da takav plan postoji. To uključuje izborne promjene u Bosni i Hercegovini koje favoriziraju hrvatske nacionaliste, planirano stvaranje zajednice srpskih općina na Kosovu koja favorizira srpske nacionaliste, te vladu u Crnoj Gori koja legitimizira rast utjecaja srpskih nacionalista na državne institucije.

    Bit tripartitnog plana je nagraditi Beograd, Zagreb i Tiranu političkim i ekonomskim utjecajem nad slabijim susjednim državama i direktnijom kontrolom nad srodnim stanovništvom u susjednim zemljama. Dakle, uz pomoć izborne manipulacije Hrvatskoj će biti omogućeno da preko HDZ-a blokira vlast u Sarajevu i bez stvaranja zasebnog hrvatskog entiteta u BiH. Visoki predstavnik Christian Schmidt duboko je upleten u ovaj proces unatoč upornim tvrdnjama da on jednostavno promoviše razvoj demokratskog izbornog sistema.

    Prema planu, Srbija bi u velikoj mjeri dominirala srpskim entitetom u BiH, čak i bez formalne podjele i pripajanja. Srpski i hrvatski nacionalisti mogli bi zajedničkim snagama paralizirati institucije BiH, dok bi Zagreb i Beograd mogli surađivati na drugim regionalnim inicijativama od kojih bi koristi imali i jedni i drugi bez obzira na interese Bošnjaka.

    Preko svojih saveznika i opunomoćenika, Beograd bi također bio ovlašten provoditi srbizaciju Crne Gore uz pomoć pravoslavne crkve i srpskih nacionalističkih predstavnika u parlamentu i vladi. Mogao bi istovremeno razviti inicijativu “Otvoreni Balkan” uz pomoć SAD-a i EU-a kako bi dobio dublju regionalnu gospodarsku moć. Srbija bi mogla koristiti općinsku udrugu i srpske izaslanike u parlamentu i vladi da blokira sve odluke Prištine koje Beograd ne odobrava. Vučićeva vlada bi tada mogla tvrditi da je Srbija obuhvatila srpsko stanovništvo na cijelom Kosovu čak i bez formalnog vraćanja teritorija ili priznavanja kosovske države.

    Albanija bi također stekla veći regionalni utjecaj kroz bliže veze s Kosovom čak i bez stvarnih teritorijalnih ili institucionalnih spajanja. Tirana je mogla tvrditi da je uspostavila veću “etničku Albaniju” u skladu s povijesnim težnjama iako granice nisu bile formalno promijenjene. Čak bi i Crna Gora i Sjeverna Makedonija mogle biti upletene u ovaj proces zarobljavanja države ako albanske stranke u obje zemlje budu zahtijevale veću autonomiju putem vlastitih općinskih ili okružnih udruga temeljenih na srpskom modelu na Kosovu zajedno s bližim vezama s Albanijom.

    Tripartitni plan navodno bi osigurao dominaciju triju regionalnih sila, a pod međunarodnim pritiskom očekivalo bi se da će se manje države povinovati kako bi osigurale regionalnu stabilnost. Ipak, unatoč velikim nadama svojih autora, tripartitna shema također sadrži tri ozbiljna nedostatka koji će vjerojatno izazvati nove sukobe i kolektivno nasilje.

    Prvo, Crnogorci, Bošnjaci i Kosovari, čiji su posebni nacionalni i državni identiteti ojačani nakon raspada Jugoslavije međunarodnim priznanjem, oduprijet će se svim pokušajima ograničavanja njihove neovisnosti. Proces njihovog podčinjavanja bilo kakvim širim političkim i ekonomskim aranžmanima bit će prožet protivljenjem i nacionalnim otporom koji potkopava multietničnost i demokratski razvoj. Paradoksalno, pokušaji Zapada da umiri većinske nacije proturječit će zapadnom planu promicanja demokracije i građanskih prava i suprotstaviti mu se.

    Drugo, Srbija, Hrvatska i Albanija mogu protumačiti tripartitni plan koji su očito odobrili Washington i Bruxelles jednostavno kao početni korak i zeleno svjetlo prema izravnim otimanjima teritorija. Novi proces podjele neće se dogoditi preko noći, ali bi mogao biti ubrzan jer se Bošnjaci, Kosovari i Crnogorci aktivno odupiru pritisku velikih susjeda. Međuetnički sukobi generirani pokušajima političke dominacije dat će Beogradu, Zagrebu i Tirani još više povoda da nasilno interveniraju i navodno zaštite svoje etničke sunarodnjake.

    Treći negativni rezultat tripartitnog plana omogućio bi dublji subverzivni prodor Moskve jer kultivira više zapadnobalkanskih klijenata. Kremlj bi uživao u prilici utjecajne srpske države koja bi mogla potkopati NATO savez i imala bi veći prostor za potkopavanje hrvatske i albanske elite. Zapravo, zapadni plan osmišljen za trajno rješavanje svih neriješenih sporova u praksi bi iznjedrio nove regionalne sukobe i preokrenuo veliki dio napretka koji je postignut u posljednja dva desetljeća.

    Discipliniranje kičme: Dobro došli u ’48.

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Više nemate pravo na drugačije mišljenje. U protivnom ćete postati “Karadžićev četnik”, “SDA-ov bot”, “ruski igrač”, “režimski novinar” i u velikoj ste opasnosti da završite na američkoj crnoj listi. Nije bitno zbog čega. I nije bitno šta su činjenice.

    Danas ste “ili s njima, ili protiv njih”. Danas je Dragan Čović “good guy”, a Željko Komšić “bad guy”.

    Zamislite državu u kojoj se afera zove “izdvojeno mišljenje”. I u kojoj po hitnom postupku formiraju predmet protiv vas jer ste javno obznanili “svoje mišljenje”.

    Za sedam dana će opet iz Naše stranke saopćiti da je “zločin zločin”, bio u Ahmićima ili Trusini, a onda će se iz te stranke i navodnih antifašističkih udruženja pobuniti protiv toga da se u katoličkim crkvama moli za “žrtve Blajburga”. Jer “zločin u Blajburgu” za njih nije isto što i zločini u Jasenovcu. I nije. A zločin u Ahmićima je isto što i zločin u Trusini. A nije. Jer za njih je partizanska borba presveta i oni su mogli ubijati i žene i djecu bez suđenja, a u posljednjem ratu smo mi, da citiram Irmu Baraliju, “svi jedni drugima palili kuće”. Ako slučajno mislite drugačije glede Jasenovca i Blajburga, vi ste fašista. Ako, pak, ne izjednačite Ahmiće i Trusinu, vi ste protiv pomirenja, a zagovarate “politiku podjela” i ostale floskule iz saopćenja zapadnih ambasada i delegacija.

    Pesah je, a bosanskohercegovački Jevreji nemaju pravo da budu birani za članove Predsjedništva BiH i da budu izabrani za predsjednike i potpredsjednike oba entiteta.

    Međunarodni dan Roma je sutra, a bh. Romi nemaju pravo da budu birani za članove Predsjedništva BiH i da budu izabrani za predsjednike i potpredsjednike oba entiteta.

    Ramazan je, a bh. muslimanima koji se, uglavnom, izjašnjavaju kao Bošnjaci novom intervencijom naprednog Zapada žele da dodatno umanje vrijednost glasa.

    Veliki petak je, a katolici iz Bosne koji se izjašnjavaju kao Hrvati nisu legitimni.

    Veliki petak je, a katolici iz Hercegovine koji se izjašnjavaju kao Hrvati više vrijede nego Hrvati iz Bosne, tri puta više vrijede nego Bošnjaci, i beskonačno više vrijede od Roma i Jevreja.

    Ali ako ovo kažete, vi ste protiv Christiana Schmidta. Vi ste protiv Michaela Murphya, protiv Amerike. Istovremeno ste za Rusiju i “korisni idiot Igora Kalabuhova”. I još će vas “ruskim čovjekom” proglasiti oni što su prije pet-šest godina ismijavali one koji su govorili o štetnom ruskom uticaju.

    I da posjetim – Johan Sattler je neposredno prije ruske agresije na Ukrajinu govorio da je “legitimno da Rusija širi svoj uticaj na Balkanu”. Ko ne vjeruje, neka potraži u arhivi Oslobođenja. Dragan Čović je, eno dokaza u arhivi Rossiyske Gazete, ne tako davno govorio da u BiH “nažalost, imao malo ruskog uticaja”.

    I? Sattler i Čović su danas “nositelji NATO integracija”. A svi drugi su, uključujući Željka Komšića i Šefika Džaferovića koji odbiše susret sa tada moćnim Sergejem Lavrovim, postali “ruski igrači”. Jer, pazite sada, usudili su se reći da Christian Schmidt i Michael Murphy Ustav Federacije prilagođavaju željama Dragana Čovića. A prilagođavaju. Samo to sada ne smijete reći. Jer “izdvojeno” i drugačije mišljenje vas može koštati.

    Sudija Branko Perić je istovremeno i “četnik” i “balija”. I “SDA-ov sudija” i “Karadžićev tužilac”. Činjenice uopće nisu bitne. Čuje se samo “brujanje mase” koja je ugušila priču o teslićkim Mićama. Da, onim Mićama, ubicama Bošnjaka što ih je Branko Perić, kao “Karadžićev tužilac”, privorio još u maju 1992. godine.

    Ali “Miće” za objektivnu sarajevsku publiku nisu ubice. Ubice su “malina respiratori”. Fadil je kriv. Jelka nije. Jerko je kriv. Dragan nije. Komšić je ruski, Čović nije. HDZ je reformski, SDA nije. Konaković je stručan, Bisera nije. Vukoja je cool, Sanela nije. Kukić je ok, Sarajlić nije. Špirić je prihvatljiv, Osmica nije. U Sarajevu je kriminal, u Banja Luci nije. Široki je otvoreni grad, Bužim nije. Trusina i Ahmići su isto, Blajbur i Jasenovac nisu.

    Danas je Pesah, danas je Veliki petak, sutra je Mađunarodni dan Roma. Danas je šesnaesti dan ramazana i obilježava se Bitka na Bedru. To je ona bitka u kojoj su malobrojni pronosioci istine pobijedili veliku skupinu onih koji su širili laži!

    Amerika i OHR između “nemirnog Juga” i “građanskog Sjevera”: Kad broj Bošnjaka postane međunarodni problem

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Od oktobra prošle godine pa sve do danas traje “uskoro” Christiana Schmidta. I još nije prestalo. I još neće prestati. “Uskoro ću”, izjavit će Schmidt 9. oktobra prošle godine, “uraditi nešto u vezi s državnom imovinom. Odnosit će se na Republiku Srpsku”.

    Uskoro će se, 9. aprila, navršiti šest mjeseci od te Schmidtove izjave. Visoki predstavnik nije nametnuo ništa glede državne imovine. Jer Milorad Dodik je, na vrhuncu reformskih procesa i “političkih kompromisa”, zaprijetio odcjepljenjem. Schmidt je, u strahu, zaboravio na svoje “uskoro u Republici Srpskoj” i okrenuo se Federaciji. Ustvari, okrenuo se “političkom Sarajevu”, gdje još uvijek vjeruju u dobre namjere Međunarodne zajednice. Koja je, eto, procijenila da je “Milorad Dodik prejak”, a “hrvatski narod preslab” da bi se međunarodne “reformske legende” i antikorupcijski “cunamiji” usmjerili ka njima.

    Sjećate li se “nemira na Jugu” kojima je Christian Schmidt, proteklog ljeta, plašio svoje sagovornike od kojih je, navodno, tražio mišljenje za svoje amandmane koji će “deblokirati Federaciju”?

    E, zbog tih “nemira na Jugu”, Christian Schmidt je nametnuo izmjene Ustava Federacije BiH kako bi zadovoljio zapadni Mostar, Zagreb i Washington, slagavši pritome (sada to vide i raznim interesima zaslijepljeni analitičari) da je deblokirao Federaciju.

    A zbog one prijetnje odcjepljenjem i “lola s vrljikama”, Christian Schmidt nije poduzeo ništa u Republici Srpskoj glede imovine Bosne i Hercegovine.

    I, onda će, logično, svoju britku sablju usmjeriti prema Sarajevu gdje još uvijek više vjeruju u “autentična tumačenja” Nedima Ademovića, dobre namjere Christiana Shmidta, strateške procjene Žarka Papića i političke analize Ivane Marić. Gdje još uvijek žive u ubjeđenju da je Fadil Novalić na crnjoj američkoj listi u odnosu na liste na kojoj su Nikola Špirić i Marinko Čavara.

    Sad otvorite Ustav Republike Srpske i popis iz 2013. godine. Milion Srba živi u entitetu RS, 171 hiljada Bošnjaka, 30-ak hiljada Hrvata i 25 hiljada ostalih. Šta mislite o preglasavanju “druga dva naroda” plus ostalih? Predsjednik RS se bira – direktno. Potpredsjednici RS se biraju direktno, ali se ne pitaju ništa. Vlada se bira prostom većinom u Narodnoj skupštini RS. Nema doma naroda. Ima samo besmisleno Vijeće naroda. Tamo vrijedi princip jedan čovjek jedan glas. Ustvari, Ustav RS je, ako izbacimo diskriminaciju ostalih prilikom izbora predsjednika entiteta, zapravo, moderni građanski ustav. Ko osvoji najviše glasova, taj je pobjednik. To što bošnjački i hrvatski kandidati za predsjednika Republike Srpske nemaju nikakve šanse da postanu predsjednici entiteta, nije diskriminacija. Oni samo nemaju dovoljno glasova, jer je Srba pet i po puta više. I to je tako. Ni službeni Zagreb, ni “neslužbeni” Washington, ni Brisel niti OHR nisu našli za shodno da preispituju “preglasavanje” Bošnjaka i Hrvata u RS. Sasvim je ok i Zapadu i Istoku da građanski princip funkcionira gdje su Bošnjaci manjina.

    I ne bi to bio problem da se isti princip primjenjuje tamo gdje su Bošnjaci većina. U Federaciji deset kantona. Ali tu baš službeni Zagreb i “neslužbeni” Washington, i Brisel i OHR, nisu za “građanski princip”. Jer “nije dopustivo da jedan narod drugom narodu bira predstavnike”. Princip jedan čovjek jedan glas ne može se primjenjivati tamo gdje Bošnjaka ima milion i po, Hrvata 450 hiljada, Srba 56 hiljada i ostalih 102 hiljade. Zato postoji Dom naroda FBiH, postoje klubovi Bošnjaka, Hrvata, Srba i ostalih. Zato predsjednik i OBA potpredsjednika iz sva tri kontitutivna naroda MORAJU potpisati imenovanje Vlade FBiH. Osim u situacijama kada se službenom Zagrebu i “neslužbenom” Washingtonu, službenom Briselu i principijelnom OHR-u, ne sviđa potpredsjednik iz reda Bošnjaka. E, to se, onda, zove “blokada”, jer se ne poštuje “parlamentarna većina”, koja ne znači ništa kada Hrvat kao predsjednik FBiH odbija potpisati volju te većine. Tada su na sceni samo “ustavne nadležnosti”. I, da budem iskren, jesu. Kao što i Bošnjak potpredsjednik koristi svoje nadležnosti.

    Ako Christian Schmidt želi deblokirati procese u Federaciji, onda bi mu najjednostavnije bilo u Ustav FBiH upisati odredbe Ustava RS, protiv kojih, očito, ni službeni Zagreb ni “neslužbeni” Washington, ni Brisel niti OHR nemaju ništa. Pa da i u Federaciji predsjednika biraju direktno. Pa da onaj koji osvoji najviše glasova bude predsjednik entiteta. Pa da potpredsjednici iz druga dva konstitutivna naroda od ovlaštenja dobiju kancelariju i službeni automobil. Pa da predsjednik imenuje mandatara za saziv nove Vlade. Pa da samo Predstavnički dom FBiH usvaja zakone, a da se Dom naroda FBiH pretvori u Vijeće naroda. Pa da nakon izbora parlamentarna većina odlučuje o svemu.

    Ah, da. Rezultati popisa iz 2013. godine za entitet Federacija BiH nisu dobar temelj za takav ustav. Jer nije fer, ni za službeni Zagrebu ni “neslužbeni” Washingtonu, ni službeni Brisel niti principijelni OHR, “da najbrojniji narod bira drugima predstavnike”. To je samo fer u RS-u, gdje je neki drugi narod najbrojniji, a ne onaj narod čiji je k…c postao međunarodni politički problem nazvan “bošnjački demografski oportunizam”. Zato, ne jeb’te više!

    Kolumna Andreja Nikolaidisa za SB: Milatović ima jasan plan – desetinama hiljada muslimana iz dijaspore treba oduzeti pravo glasa. Eto ideje za Schmidta!

    Piše:
    Andrej Nikolaidis
    -

    Pogledajte, molim vas, ovu objavu. Pogledajte kako izgleda ogoljeni fašizam.

    Ljudi o kojima “Alternativa” govori su crnogorski iseljenici iz Zapadne Evrope. To su ljudi koji su crnogorski državljani. Oni imaju pravo glasa. I to pravo nemaju manje od mene ili od fašista iz “Alternative”, niti njihov glas vrijedi manje od našeg.

    Ti ljudi, koje po mišljenju Milatovićevih podržavalaca treba spriječiti da glasaju, a koje, ako ipak glasaju, valja privesti na granici i oduzeti im državljanstvo su, eto šta ćeš, zalomilo se – dominantno Bošnjaci. A ima  i Albanaca. Ti ljudi su, kako bih vam rekao, nije da je bitno, ali tako se potrefilo – muslimani.

    I onda kažu da nema napretka… Ovi će legitimisati ljude, “analizirati imena osoba” i oduzimati im državljanstvo. Kada su njihovi prethodnici i ideološka sabraća “analizirala imena osoba” u Štrpcima, analizirane su pobili. Šta reći: Štrpci 2.0. “Srećno Jakove!”

    Nekakav Dritanov pitbul, Jakupi, koji nešto radi u nekakvom ministarstvu, takođe je, u ime države, zaprijetio crnogorskoj dijaspori.

    Velikosrpska propagandna platforma “Vijesti” iseljenike je optužila da su korumpirani – da od Mila uzimaju pare kako bi došli u Crnu Goru i glasali za njega. Dijapora je, dakle, poručuju “Vijesti”, korumpirano govno koje će sve uraditi za sitne pare.

    Što je, zapravo, ako malo razmislite o tome, genijalna teza. Širom svijeta ljudi odlaze u bogatije zemlje pa svojima u siromašnoj domovinu šalju pare. Samo je u Crnoj Gori drugačije. Kod nas, po Milatovićevim podržavaocima, ljudi odu u Luksemburg, tamo se obogate, kupe kafiće, fabrike i hotele, pa uzmu 100 eura od Mila da glasaju za njega. Eto kolika je to fukara – ako vjerujete “Vijestima”. Čiji je vlasnik, Miodrag Perović, podržao Amfilohijeve litije jer je u njima vidio “emancipatorski potencijal”. Tako je rekao, očiju mi. Čiji drugi vlasnik, Željko Ivanović, mene zove “mula Andrej” jer ja, ko biva, za ukus četnika previše volim muslimane. I za razliku od njegove novine mislim da i muslimani moraju imati pravo glasa.

    Kada je prije sedmicu-dvije grupa građana Cetinja održala protest zbog promotivnog skupa Jakova Milatovića u tom gradu, sve su se zapadne ambasade oglasile u osudi tog protesta. Izrazile su ambasade zabrinutost za demokratski proces u Crnoj Gori. Francuski ambasador je protestante nazvao fašistima.

    Mislite li da se koja od tih ambasada oglasila sada, kada se vrši skandalozan pritisak na crnogorske iseljenike da odustanu od svog prava da glasaju? Ramazan vam je, ne valja ‘sovati, pa se neću izraziti precizno.

    Elem – nije. Kada država i ostala ološ prijeti dijaspori da će im oduzeti državljanstvo ako glasaju, to nije prijetnja demokratiji.

    Predsjednički kandidat Milatović ima jasan plan kako da se to – da muslimani glasaju – ubuduće ne dešava. Iznio ga je, kakvo iznenađenje, tokom intervjua na televiziji „Vijesti“.

    Plan je jednostavan. Desetinama hiljada muslimanima iz dijaspore treba oduzeti pravo glasa. To pravo treba dati desetinama hiljada ljudi iz Srbije i entiteta Republika Srpska. Etničku strukturu biračkog tijela treba promijeniti tako da pobjeda srpskog kandidata na svakim sljedećim izborima u Crnoj Gori bude garantovana.

    Eto ideje za Schmidta. Ako opet bude problema da nametne vlast HDZ-a i dritanoida, eto rješenja – oduzeti bošnjačkoj dijaspori pravo glasa. Ako koji ipak glasa, hitno mu oduzeti državljanstvo. Ovo što je Schmidt uradio je efikasno – štelovati sistem tako da glas Hrvata vrijedi više od glasa Bošnjaka. Ali mjesta za poboljšanje uvijek ima. Još efikasnije je zabraniti Bošnjaku da glasa, kao što sada pokušava crnogorska vlast.

    U tom smislu su fašisti iz “Alternative” ne samo alternativa, nego i avangarda.

    To da Balkanci jednoga Njemca podučavaju finesama naprednog fašizma samo naizgled je paradoksalno. Ideje su kao voda: neprekidno kruže u prirodi. Ideja potekne sa jednog mjesta, pa se tamo izmijenjena vrati. Pripadnici Ku Kluks Klana, pedesetih godina XX vijeka u Alabami, recimo, imali bi šta da nauče od načina na koji vlasti i brižni građani RS-a zastrašuju i zlostavljaju povratnike. Kristalna noć i Marš na Rim su, kako bi se reklo, zlatni standard fašizma – to ne sporim. Ali ipak, tvrdim: svaki živi naci-fašista ima šta da nauči od crnogorske vlasti koja je ljudima naumila oduzimati državljanstvo zato što ne glasa za njih.

    Gledajte… Da li znate da danas ne bismo imali francuska vina da nije otkrivena Južna Amerika?

    Priča koju ću vam ispričlati nije tačna, ali je istinita. Francuske sorte grožđa su svojevremeno izvezene u Južnu Ameriku. Kada je bolest doslovce uništila, zatrla francuske vinograde, francuske su sorte grožđa u postojbinu vraćene iz Čilea, Argentine… Kao bi se reklo – francuske su se sorte u Francusku vratile iz dijaspore.

    (Slobodna Bosna)

    Dobrodošli u Herceg-Bosnu: Mostarski gonič sarajevskih robova!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Bilo je to 22. juna prije skoro tri decenije kada je Dragan Čović zatražio dovođenje deset bošnjačkih logoraša na prinudni rad u “Soko”. Nije to bila nikakva “Schindlerova lista”. Bio je to klasični poziv u radni logor, na čijem ulazu samo nije pisalo da rad oslobađa. Ali ideologija organizatora radnih logora je bila slična onoj s početka četrdesetih godina prošloga stoljeća.

    UN-ov Haški tribunal će postupke te politike nazvati udruženim zločinačkim poduhvatom kojim je rukovodio – predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman.

    Tri decenije kasnije, sarajevska Trojka, predvođena Nerminom Nikšićem i Elmedinom Konakovićem odlazi u Mostar potpisati kapitulaciju pred sljedbenikom ideologa UZP-a. I ponose se s tim.

    “Svako nosi svoj križ”, reći će predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić dok je ispred njega bila istaknuta zastava paradržave hrvatske republike Herceg-Bosne pod čijim je “križem” i nastao udruženi zločinački poduhvat.

    “Ponavljam”, reći će Nermin Nikšić, “sve što radim, radim mirne savjesti”.

    Mirne savjesti su uradili ovo:

    – Na javnom RTV servisu Republike Hrvatske (HRT) ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković ne smije reći da je hrvatski predsjednik bio na čelu presuđenog UZP-a

    – U prostorijama Vlade Republike Hrvatske ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković je rekao da će u junu biti održana zajednička sjednica Vlade RSH i Vijeća ministara BiH na kojoj će se raspravljati o izborom zakonodavstvu BiH

    – U Zagrebu je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković rekao da “nije u redu da člana Predsjedništva BiH” Bošnjaci biraju Hrvatima.

    – U Sarajevu je predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić rekao će podržati HDZ-ovog kandidata za sudiju Ustavnog suda BiH umjesto kćerke svog stranačkog kolege

    – U Sarajevu su Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i Edin Forto odlučili zatraže istragu osoba sa crne liste, iako su prethodno glasali za Marinka Čavaru i Nikolu Špirića sa američke crne liste.

    – U Sarajevu je predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić likovao zbog odluke Ustavnog suda BiH kojom je poništena svaka mogućnost građanske Bosne i Hercegovine.

    – U Mostar je predsjednik Naroda i Pravde kazao da će podržati HDZ-ovog kanidata za sudiju Ustavnog suda BiH Marina Vukoju jer je to samo procedura.

    A tek je počelo. Od prvog koalicijskog sporazuma Trojke i HDZ-a prošla su samo četiri mjeseca. U međuvremenu je potpisan i sporazum sa “reformisanim” Miloradom Dodikom. Baš onakvim kakvog ga pamti Nermin Nikšić. Prošla su dva mjeseca od formiranja Vijeća ministara BiH. “Reformisani” Milorad Dodik uvodi cenzuru, protjeruje LGBT, prekida odnose sa zapadom, proganja imame u RS-u, blokira nabavku helikoptera od SAD-a i nastavlja saradnju s Rusijom. Programska koalicija na državnom nivou je nestala, ali podrška zapadnih diplomata nije prestala.

    Christian Schmidt ne smije nametnuti Zakon o državnoj imovini. Christian Schmidt ne smije promijeniti Ustav RS. Christian Schmidt ne smije upotrijebiti bonske ovlasti prema zvaničnicima RS. Tužilaštvo BiH ne procesuira kriminal u RS-u. Milanko Kajganić ne proganja nijednog HDZ-ovog biznismena, a HDZ-ove kadrove ne smije ni pogledati. Kriminal i korupcija stanuju samo tamo gdje su Bošnjaci. Ratni zločini, također. Za granatiranje Kalinovika sudi se generalu Ramizu Drekoviću. Za granatiranje Sarajeva ne sudi se nikome. Pripadnici Petog korpusa su optuživani za dva šamara ratnim zarobljenicima. Dragan Čović nikad nije ni ispitan što je logoraše “oslobađao radom”.

    Nositelj evropskih vrijednosti danas je apsolutni vladar Bosne i Hercegovine. On je šef Vijeća ministara BiH. On upravlja i trojkom i šestorkom. On ima “good guy” Konakovića. On upravlja Schmidtom i OHR-om. On nije dovoljno korumpiran za američku crnu listu. On mijenja tok rijeke da bi gradio svoju vilu. On je ministar vanjskih poslova BiH. I ministar prometa i komunikacija. Konaković i Forto su samo njegovi trbuhozborci.

    Njegovi partneri su Orbanovi ministri. Njegovi mladi u Dodiku vide idola. On polaže cvijeće na ustaško groblje, a šuti kada se oskrnavi partizansko. On upravlja pravdom, pravosuđem, Ustavnim sudom. On ispred sebe postavlja zastavu “Herceg-Bosne”. Jer on se ne odriče ideologije. I potpuno je rasterećen. Njegov križ nose Nermin Nikšić, Edin Forto, Elmedin Konaković, Christian Schmidt i Michael Murphy

    Kolumna Vildane Selimbegović: Bakire, pazi, snima se (II)

    Piše:
    Vildana Selimbegović
    -

    Svako zlo za neko dobro, najnovija je mudrost Bakira Izetbegovića, lidera SDA, koji se prošle sedmice odlučio obračunati sa vlastitim izjavama. U te je svrhe iskoristio Facebook (mada mi je nekako više za TikTok) i brutalno napao kolegu Amira Zukića, urednika i voditelja N1, i mene. Krivi smo! Kolega Zukić je intervjuirao lidera SDA u svojoj emisiji Pressing, a ja sam pažljivo gledala njegov dvostruki nastup (noć ranije je dao intervju BIR TV-u) i analizirala ga. Sramotno! I nedopustivo!

    Selam i luzerima zakrvavljenih očiju …

    Zato je Bakir Izetbegović odlučio da nas pouči, usput nas grubo optužujući jer se njemu nisu dopala ni Zukićeva pitanja ni vlastiti odgovori, koje sam ja, drznica, brižljivo iscitirala. I kako to obično u vizuri SDA biva, nije kriv Izetbegović što se razotkrio u intervjuu, krivi su novinari. A da bi se krivnja dokazala i nas poučilo, da ne kažem ušutkalo, tu je armija esdeaovskih botova koja je orkestrirano nasrnula na nas svojim već prepoznatljivim manirom prijetnji, psovki, uvreda i svega potrebnog i već viđenog u operaciji radikalizacije Bošnjaka koju vrh SDA provodi s ciljem da po svaku cijenu ostane u nekoj kombinaciji za vlast. To je to dobro, za koje se Izetbegović bori, protiv zla – kolege Zukića i mene. Pa da vidimo šta ga to najviše boli.

    ”Unatoč pokušajima voditelja da me upornim upadicama i prekidanjima omete”, veli Izetbegović, “cijeni” da je uspio “demantovati i niz neutemeljenih tvrdnji koje je voditelj uporno unosio u pitanja kao gotovu konstataciju”. Nažalost, kaže, jednu nije: “Radi se o tezi voditelja da je moja supruga, parafrazirajući izjave Amora Mašovića, prijetila glasačima da će završiti u masovnim grobnicama ako budu glasali za druge, a ne za SDA.” Po Bakiru, “i Mašović i Sebija Izetbegović su upozoravali da nejedinstvo i konflikti unutar bošnjačkog korpusa mogu narod povesti stazama koje vode u nova stradanja”, pa zato nudi i link koji to dokazuje. “Selam alejkum i dobro veče. Selamim vas, a selamim i luzere zakrvavljenih očiju, nesretnike i gubitnike koji su otpali od nas i krenuli groznim putevima koji će ponovo ako uspiju, kako reče naš Amor, voditi u Tomašice, logore, stratišta i masovne grobnice”, rekla je Sebija Izetbegović (dokaz: Bakirov link). I kad smo već kod tog čuvenog snimka – ne samo Mašović i supruga već listom kandidati i govornici SDA jednako ponavljaju parolu “Izetbegovića za predsjednika”, uprkos činjenici da nije riječ o stranačkim, SDA izborima, već o općim izborima u BiH, koja po Ustavu nema predsjednika. Ni CIK, niti bilo koji promatrači kampanje i samih izbora, nisu reagirali na ovo grubo kršenje pravila, zakona i Ustava BiH.

    No, ostanimo malo kod nejedinstva i konflikta unutar bošnjačkog korpusa, koje Izetbegović fakturiše novinarima, naročito meni, jer sam reagirala na njegovu (samo)hvalu kako je on inicijator pospremanja paradžemata u BiH. I opet ću: neukusno je, bahato i arogantno zloupotrebljavati Islamsku zajednicu u političke svrhe. To sam oduvijek tvrdila i opet ću. A lider SDA to redovito radi, upravo na taj način atakujući na jedinstvo bošnjačkog korpusa, podvaljujući tezu kako su Bošnjaci bez članske karte SDA nelegitimni otpadnici svog naroda i izdajnici. Pritom se SDA, uz pomoć svojih botova, bacila na radikalizaciju Bošnjaka, pa jednako prijeti haosom i nemirima ako izostane iz vlasti. Istu armiju je upregla i u obračun sa OHR-om i Zapadom, naročito ciljajući SAD, koje Izetbegović na BIR-u nije štedio, da bi kod kolege Zukića reterirao, valjda zbog publike. Srećom i za Bošnjake i za Bosnu i Hercegovinu, upravo je reisu-l-ulema dr. Husein ef. Kavazović – i prošle sedmice, prilikom susreta sa američkim ambasadorom u našoj zemlji Michaelom Murphyjem – nedvosmisleno iskazao privrženost američkoj politici u BiH, podsjećajući na značaj podrške i pomoći SAD-a našoj zemlji. Ne kažem da se Rijaset uspio u potpunosti ograditi od zloupotreba IZBiH od strane SDA, samo ukazujem na činjenicu da je u vrhu IZBiH očito osviješten problem beskrupulozne političke manipulacije za kojom sve češće poseže SDA u svojim obračunima sa neistomišljenicima. A dokle dobacuje potreba Bakirovih radikalnih botova da u pomami za SDA vlašću ne biraju sredstva, pokazuje i nedavno priopćenje Rijaseta koji se ogradio od “anonimnog pamfleta kojim se pozivaju ‘svi patrioti, borci, studenti, rudari, klubovi, službenici, svi Bošnjaci, Bosanci i Hercegovci’ na proteste protiv ‘nametanja aparthejda kroz ustavna rješenja na račun Bošnjaka’. Na pamfletu se nalazi i ime reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića, što je gruba zloupotreba imena najvišeg duhovnog autoriteta Bošnjaka.” Anonimni pamflet je samo jedan od mnogih iz radionice izvjesnog Jasmina Mulahusića, neskrivenog mrzitelja svega što nije iz SDA i podstrekača obračuna Bošnjaka kako sa Srbima i Hrvatima u BiH, tako i sa Bošnjacima koji ne dijele Bakirove svjetonazore.

    Propuštena lekcija

    ”Svaka religija kao historijska pojava ima dvije strane. Kao učenje ona je Božija objava; kao praksa ona je djelo ljudi. Vjeru Bog objavljuje, a ljudi primjenjuju. Sve što je u njoj veliko i uzvišeno od Boga je; sve ono što je pogrešno i nedostojno, od ljudi je”, objašnjavao je svojevremeno osnivač SDA i Bakirov otac Alija Izetbegović. Njegov je sin očito propustio ovu lekciju, pa danas – kao primjer luzera zakrvavljenih očiju – ne preza ni od sile koju u ime SDA provodi potpredsjednik FBiH, general Refik Lendo. Usuđujem se ustvrditi da to čak i nije najveći problem, već poistovjećivanje ovdašnjih Bošnjaka, mahom muslimana, sa onom istočnom praksom koja znači nesmjenjivost s vlasti. To je teret koji ovoj zemlji i njezinim Bošnjacima nameće Izetbegović sin, trošeći pritom posljednje mrvice vjerodostojnosti stranke koju je osnovao njegov otac. No, to je već problem SDA, a problem BiH će biti ukoliko SDA zaista posegne za haosom i mrakom kojim prijeti. Da nailazi na plodno tlo, svjedoči i podatak da su samo kolege iz Avaza reagirale na Izetbegovićev napad na novinare. Hvala im. I hvala svima koji su – neki javno, većina privatno – izrazili podršku Amiru i meni, ističući vlastito zalaganje u borbi protiv medijskog i svakog drugog mraka kojim lider SDA maše.

    Komentar Seada Numanovića o napadima na reisa Kavazovića: Sabur je “iscurio”

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    “Sva sreća da lideri drugih vjerskih zajednica ne siju mržnju i prijetnje, ali za svaku osudu je i ovaj jedan”, reče predsjedavajuća Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović.

    Teško da ima veće laži izrečene u javnom prostoru u dužem vremenu!

    Cvijanović je zadnja (ne i posljednja!) u nizu horskog i koordiniranog obrušavanja na reisul-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Huseina Kavazovića.

    Ova njena antologijska izjava prepuna gluposti i beščašća odražava ono što se u tim političkim krugovima misli ne samo o Kavazoviću, već i Bošnjacima u cjelini.

    Ona je vrhunac sistemskog nastojanja dehumanizacije Bošnjaka.

    Prethodi joj preduga historija napada, ponižavanja, spletki, najbrutalnijih kršenja zakona, principa, udaranja na zdravi razum, nepravde…

    Frustracija se u Bošnjacima gomila već decenijama.

    I sada je proključala. Pod kožu više ne može!

    Sve su glasniji zahtjevi da se prekine s sve aktivnijim provođenjem velikodržavnih politika i napadima na Bosnu i Hercegovinu.

    Bošnjaci se sve manje libe reći šta im je na srcu. I neće više popuštati “zarad mira u kući” koja im je već žestoko devastirana.

    A druge kuće nemamo. Niti hoćemo da imamo. Ova je i naša i u njoj nas više ne može samo podrazumjevati. I nije nam dovoljno samo “pravo da živimo u Bosni i Hercegovini”, kako ne tako davno reče jedan visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH.

    Dotjerani smo do zida!

    Glupi nismo! Vidimo i više nego dobro šta se dešava. Vidimo kako se sve otvorenije plete omča koja se hoće staviti na naš vrat. Vidimo i kako se udovoljava ekstremistima, diktatorima, autokratama…

    Nemamo više sabura! Iscurio je kroz očajnička, prijateljska upozorenja da nas se ne ponižava, da nam se ne nameće krivica samo zato što smo svoji na svome, što smo preživjeli i odbranili se kada niko nije vjerovao da to možemo, plativši krvavu cijenu, što želimo pravdu koju smo davno zaslužili…

    I ne zanima nas više šta će ko reći, kako će naše uspravljanje kičme ocijeniti.

    Dosta je više!

    (politicki.ba)

    Danas je Dan nezavisnosti BiH: Država u kojoj su Bosanci i Hercegovci samo “ostali”, država koja je preživjela istovremenu agresiju dvije susjedne zemlje, država koja se odbranila pod embargom i u kojoj se zakoni prilagođavaju agresoru, a ne žrtvi!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Crni vrh i Tomašica. Lanište i Jama Bezdana. Vilina Vlas i Čelopek. Keraterm i Omarska. Heliodrom i Dretelj. I živa lomača u kući Mehe Aljića. Suha, Blječeva, Kamenica 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13. Branjevo i Pilica. I most Mehmed paše Sokovića. Brčanska Luka i bijeljinski Batković. DTV Partizan, Hadži-pašina džamija, Hotel Posavina i zgrada Policijske uprave Brčko. I zvornički Bijeli Potok, i Skočić, i Snagovo. Bratunački “Vuk Karadžić”, bratunačka Glogova. I vlasenička Sušica. Pionirska ulica i lomača u kući Adema Omeragića. I fočanski most na Drini. I opsada Goražda. I čajnička Mostina. Gatački Avtovac, kalinovički Barutni magazin i Jelašačko Polje. Logor Bileća. Nevesinjsko Zijemlje i nevesinjska Kljuna.  I Koštana bolnica u Stocu. Mostar i “Vranica”. Markale 1 i 2., i škola Fatima Gunić. I desetine takvih.  Stupni Do i Ahmići. Ljutočka dolina i hale Agrokomerca. I Manjača i Trnopolje. Večići i Kotor Varoš, dobojska Bosanka, Centralni zatvor i logor Bare. Šamačka Crkvina. I, na kraju,genocid u Srebrenici.

    Crni vrh je danas “samo prevoj” između Tuzle i Zvornika. Tomašica je novinska priča. Za Lanište i Jamu Bezdanu znaju samo Krajišnici. U Vilinoj Vlasi, mjestu masovnog silovanja Bošnjaka, danas je “centar za rehabilitaciju”. Dom kulture u Čelopeku gdje su seksualno zlostavljali muškarce je srušen. Na mostu Mehmed paše Sokolovića pale baklje u čast Republike Srpske. Za Bijeli Potok i 650 ubijenih zvorničkih Bošnjaka skoro da niko i ne zna. Živih lomača se sjećamo samo na godišnjicu. U Foči skoro da i nema Bošnjaka. U Stocu i dalje vrše segregaciju Bošnjaka. Zločinac iz Mostrine (Duško Kornjača) liječi ljude u Novom Sadu. Za snajperisanje granatiranje Sarajeva domaće pravosuđe nikog nije procesuiralo. Agrokomerc je propao, ali Velikom Kladušom vlada ratni zločinac Fikret Abdić. Vlasenicom vlada optuženi ratni zločinac. Srebrenicom – negatori genocida.

    Sudovi su utvrdili jedan genocid i dva udružena zločinačka poduhvata. I istrebljenje. I etničko čiščenje. I zločin protiv čovječnosti. Slike logora su obilazile svijet. A svijet četiri godine nije dopuštao da se branite oružjem.

    Graničila je sa dvije države. I obje su je napale istovremeno. Jedna je susjedna država provela udruženi zločinački poduhvat, a druga je počinila genocid.  Pa, opet je opstala.

    Ratko Mladić je i danas heroj jednih. A Dario Kordić prijatelj kojeg se ne odriču drugi. Danas imamo i visokog predstavnika koji je u istom redu sa ratnim zločincima. Imamo i one koji nas tjeraju da prvi pružimo ruku onima koji je još uvijek žele odsjeći. Danas se u Bosni i Hercegovini više pitaju Beograd i Zagreb nego Sarajevo. Danas ste velik ako odete svojim dželatima na noge. Danas je onaj koji je prijetio smrću stotinama muslimana za jednog mrtvog Srbina – partner i Istoka i Zapada. A onaj koji je slao zarobljene Bošnjake na radnu obavezu – pronositelj evropskih vrijednosti. Danas je Hrvat Željko Komšić, zlatni ljiljan Armije RBiH, samo “alkoholičar” i “privjesak Bošnjak”. A Dragan Čović je poželjan partner. Danas je logoraš Husein Kavazović tek “eksponent” “radikalnih islamista”, koji idu u džamiju, a mitropolit Hrizostom – žrtva “islamista”. Danas su žrtve genocida u Republici Srpskoj – manjina. I zbog njih se ne mijenja izborni zakon. Zakon se mijenja tamo gdje su se Bošnjaci i Bosanci odbranili kako bi vrijedili manje od onih koji su ih napali. Danas su Bosanci i Hercegovci u Bosni i Hercegovini samo “ostali”. Bez prava da budu birani. I nisu konstitutivni u vlastitoj državi. Danas je Milorad Dodik “reformska snaga”, a Fadil Novalić tek obični “crnolistaš”. Danas su bošnjački radikali Melina Borčak, Jasmin Mujanović, Reuf Bajrović, Andrej Nikolaidis, Emir Suljagić, Dragan Bursać. Danas su demokrate Ivan Šušnjar, Zoran Krešić, Mato Đaković, Srđan Puhalo. Danas tvrde da Bosnu i Hercegovinu više voli Josip Juratović nego Adis Ahmetović. Danas je Dan nezavisnosti i red je prisjetiti se rečenica tuzlanskog ratnog gradonačelnika Selima Bešlagića izgovorenu u telefonskom razgovoru sa oficirom JNA Tomislavom Pračerom u maju 1992. godine.

    “Neka je rat, Pračer. Neka je rat. Ja nemam druge države osim Bosne i Hercegovine. I boli me više k…. ko će me zajebavat”!

    123...14Stranica 1 of 14

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    ·
    @
    View on Twitter
    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj