“U proteklih šest mjeseci ustav u Bosni i Hercegovini je nekoliko puta mijenjan višom silom, i to od strane visokog predstavnika (HR) za Bosnu i Hercegovinu (BiH) Christiana Schmidta.
Jučerašnja odluka visokog predstavnika je jedna od niz ozbiljnih intervencija u najviše dobro jedne demokratije.Za tako mladu demokratiju kakva je BiH ovakvi postupci su duboki i imaju dugoročne posljedice.Iz tog razloga kritiziram način ovog djelovanja jer i sam kao parlamentarac, nikada ne bi prihvatio tako nešto za svoju zemlju koju predstavljam”, stoji u saopćenju poslanika Socijaldemokratske partije Njemačke Adisa Ahmetovića.
On upozorava da “smjernice svih ustavnih promjena koje se donose u BiH moraju biti u skladu sa kriterijima iz Kopenhagena, Venecijanske komisije i Evropskog suda za ljudska prava”.
“Njih se uvijek mora slijediti, umjesto da se jednostranim odlukama sije sumnja da se međunarodna zajednica bavi fokusiranjem na funkcionalnost cijele države i prevazilaženjem etnonacionalizma. Nikada se ne smije dozvoliti da se pojavi utisak da se vodi stranačka politika, da se ne bi izgubilo važno povjerenje.
Bosna i Hercegovina zaslužuje evropsku budućnost – i potreban joj je novi početak da bi je postigla. Socijaldemokratija je dobila povjerenje od građana BiH da postigne promjenu kursa u zemlji prema Evropskoj uniji i da prevaziđe propagirani etnonacionalizam. Stoga moramo i nastavit ćemo podržavati ove snage koje se zalažu za jačanje demokratije.
Sada je na Parlamentu FBiH, s početkom u 14 sati, da donese održive odluke. Stoga, na kraju, želim lično da se obratim svima odgovornima:
Ja sam sin bosanskohercegovačkih ratnih izbjeglica. Dolazim iz multietničke porodice u kojoj slavimo najmanje četiri velika vjerska praznika godišnje. Ljude ne stavljam u etničke denominacije. Po ovom principu nisam odgajan samo u roditeljskom domu, već sam se i socijalizirao u Saveznoj Republici Njemačkoj. To je jedan od razloga zašto sam na kraju uspio postati član njemačkog Bundestaga. Ove univerzalne vrijednosti koje se odnose na mene su kompas mog rada kao njemačkog stručnjaka za vanjsku politiku. Oni su vođeni vrijednostima, kako je to rekla i naša savezna ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock.
I siguran sam da većina ljudi u BiH – bilo Jevreja, katolika, muslimana, Srba pravoslavaca ili nekonfesionalnih – želi upravo takav način života i za sebe.
Odluke koje je juče objavio OHR dijametralno su suprotne ovim vrijednostima.
Na parlamentarcima FBiH je da odluče, a posebno na socijaldemokratiji FBiH, mojoj sestrinskoj stranci, kakav koncept budućnosti žele za BiH, njen narod u zemlji i dijaspori”, poručio je Ahmetović.
Visoki predstavnik Christian Schmidt suspendovao je Ustav Federacije BiH. Potpis Bošnjaka Refika Lende nije bitan, iako je, po Ustavu, obavezan. Schmidt je procijenio da je dovoljan samo potpis predsjednice Federacije BiH Lidije Bradare i potpredsjednika Federacije Igora Stojanovića za imenovanje Vlade Federacije BiH. A u Ustavu Federacije BiH piše da je potreban potpis OBA potpredsjednika. Da. OBA potpredsjednika. No, visoki predstavnik je odlučio poništiti Bošnjaka Refika Lendu. Sada uopće nije bitno da li iza Lende stoje 2/3 ili 3/5 Kluba Bošnjaka. Štaviše, nije bitno čak i da iza njega stoje svih 23 delegata u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH. To će tek biti bitno za četiri godine. Kad na snagu stupe izmjene Ustava FBiH koje je nametnuo Christian Schmidt. Ako stupe.
Dakle, samo sada, i nikada više, nije bitno koliko iza kojeg (pot)predsjednika Federacije stoji delegata iz kluba njegovog konstitutivnog naroda. Potpis potpredsjednika Bošnjaka je u ovom trenutku nebitan iako iza njega stoji 16 delegata u Klubu Bošnjaka. Za četiri godine, potpis (pot)predsjednika Hrvata će biti bitan ako iza njega stoji 14 delegata.
Ako vam kažu da je ovo trajno rješenje – ne lažu. Schmidtovom odlukom HDZ BiH je trajno ugrađen u vlast na nivou Federacije BiH.
Sada, kada HDZ BiH ima predsjednicu Federacije, za imenovanje Vlade Federacije dovoljan je potpis – predsjednice Federacije BiH. Nekada, kada se pojavi mogućnost da HDZ ima samo potpredsjednika Federacije iz reda hrvatskog naroda – za imenovanje Vlade Federacije BiH će biti potreban i potpis potpredsjednika iz reda hrvatskog naroda iza kojeg stoji 3/5 delegata. A zašto baš 3/5, a ne 2/3? Pa, zato što HDZ BiH ima i imat će uvijek 3/5, jer je u oktobru prošle godine Christian Schmidt hrvatske delegate rasporedio tako da kantoni u kojima vlada HDZ BiH uvijek daju 17 delegata. Čak da Čovićeva opozicija i osvoji tri delegata, u zbiru sa hrvatskim delegatima koji dolaze iz kantona sa bošnjačkom većinom ne bi imali deset. A kad nemate deset, onda HDZ ima 14. I neprikosnoven je.
Znate li koja je razlika između 3/5 i 2/3? Da biste blokirali izbor Vlade Federacije, ali tek iza 2026. godine, sa odredbom od 3/5 vam treba 14 delegata. Sa 2/3 vam je potrebno 16. Šta mislite koja je sigurnija opcija za HDZ BiH?
Ako mislite da su “vanredni izbori” u Federaciji garant imenovanja nove Vlade Federacije, u krivu ste. Evo, recimo, 2026. godine po propisima Christiana Schmidta je predvođeno raspuštanje kantonalnih skupština i federalnog parlamenta sve dok se ne izabere nova Vlada. I uvijek će se sve birati po pravilima koje je nametnuo Christian Schmidt. Za blokadu će uvijek trebati 3/5 hrvatskih delegata, koje će HDZ uvijek imati, jer je Schmidt još u oktobru to rasporedio u njihovu korist. HDZ-ov (pot)predsjednik se neće moći preglasati. Što znači da bez njega nema Vlade FBiH. I, što, opet znači da ostaje stara Vlada sve dok HDZ biH ne pristane na novu. A pristat će samo ako su njihovi zahtjevi ispunjeni.
Izbori rezultati više nisu bitni. Bošnjački potpis danas nije bitan. Hrvatski je bitan i danas i zauvijek. Koliko god Bošnjaka danas bilo iza Refika Lende – Christian Scmidt ga je pomnožio nulom.
Visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo je izmjene Ustava Federacije BiH. Ali one će stupiti na snagu tek nakon godinu dana, pod uslovom da Parlament FBiH ne izmijeni Ustav. Istovremeno, Schmidt je privremeno suspendovao postojeće odredbe Ustava Federacije BiH koje se odnose na formiranje Vlade FBIH. Za formiranje ovog saziva Vlade FBiH neće biti potrebna saglasnost oba potpredsjednika Federacije BiH. Dovoljan je samo potpis predsjednice Federacije Lidije Bradare i jednog potpredsjednika, u ovom slučaju, Igora Stojanovića iz reda srpskog naroda. Nedostajući potpis potpredsjednika iz reda Bošnjaka za formiranje ovog saziva Vlade FBiH nije potreban.
Schmidt je najavio da će detalji biti objavljeni naknadno na stranici OHR-a.
Osim toga, Schmidt je najavio da će izmijeniti i Krivični zakon BiH koji se odnosi na podmićivanje zastupnika.
Visoki predstavnik je pozvao Predstavnički dom Parlamenta Federacije za sazove sjednicu na kojoj će biti izglasana Vlada FBiH bez potpisa Refika Lende, potpredsjednika Federacije iz reda Bošnjaka.
Ramo Isak, dojučerašnji član Narodnog evropskog saveza, kandidat je Trojke za ministra unutrašnjih poslova entiteta F BiH, saznaje Politicki.ba.
On je na tu poziciju došao umjesto SDP-ovog Almina Hopovca.
Predsjednica entiteta F BiH Lidija Bradara uputila je dopis u kojem obavještava Predstavnički dom Parlamenta F BiH da je došlo do promjena u sastavu predloženih kandidata za ministre.
Federalni zastupnik Kenan Uzunović prešao je NES. Uzunović je do danas bio član BHI Fuada Kasumovića i dio parlamentarne većine okupljene oko HDZ-a.
“Građani koji su nas odabrali da zastupamo njihove interese u Parlamentarnoj skupštini Federacije BiH uvijek su iznad svih politika. Upravo taj stav ujedinjuje pojedince i grupe pa je tako danas Klub zastupnika Narodnog evropskog saveza u Federalnom parlamentu ojačan još jednim iskrenim borcem za prava građana. Diplomirani komunikolog Kenan Uzunović iz Zenice politički je aktivan već duži niz godina i skupa sa ostalim kolegama iz Narodnog evropskog saveza nastaviće svoje djelovanje u PS Federacije BiH. Razvojni projekti, bolja zakonska rješenja i još niz drugih poslova i aktivnosti čiji cilj je poboljšanje života svih građana Federacije, sada su pred nama i radujemo se novim radnim pobjedama”, saopćeno je iz NES-a.
Nešto ranije, NES i SBiH su saopćili da parlamentarna većina za nametanje loših rješenja u Federaciji BiH ne postoji. “Parlamentarna većina za formiranje izvršne vlasti u Federaciji BiH koja bi se koristila kao alibi za nametanje kratkoročnih ustavnih rješenja ne postoji, navodi se u zajedničkom saopćenju Narodnog evropskog saveza i Stranke za BiH. -Sporazum koji su svojevremeno NES i SBiH potpisali sa strankama tzv. Osmorke i HDZ-om ticao se uspostave zakonodavne vlasti, a uslov za formiranje izvršne vlasti od početka je bio potpisivanje zajedničkog programa mjera kao temelj programske koalicije. Izrađeni Program mjera potpisan je od strane pet stranaka (SDP, NiP, NS, SBiH i NES), ali od strane HDZ-a nije nikada. Umjesto potpisivanja usaglašenog Programa, na sastanku u Mostaru pojavio se pamflet na dvije stranice koji su potpisali Dragan Čović i Nermin Nikšić, ali to nije program. Također, veoma sporan je i predloženi sastav Vlade Federacije Bosne i Hercegovine gdje je za potpredsjednika predložen Vojin Mijatović, iako takav prijedlog nije uopće usaglašen na međustranačkim konsultacijama. SBiH i NES u parlamentarnoj proceduri nikada ne bi mogle podržati Vladu u kojoj je Vojin Mijatović dopremijer Federacije BiH bez obzira na to koliko bi naših ministara bilo u prijedlogu. Dakle, nikakvi sporazumi Osmorke i HDZ-a ne mogu se koristiti kao alibi od strane visokog predstavnika za nametanje bilo kakvih nakaradnih ustavnih rješenja, a pogotovo za nametanje kompletne vlade. Pitanje Ustava Federacije i države Bosne i Hercegovine za nas je mnogo važnije od fotelja u Vladi u koje bi neki što prije da zasjednu po svaku cijenu, pa se na jučerašnjem sastanku pokazala potpuna servilnost Trojke, prihvatanjem i kratkoročnih i dugoročnih rješenja, iako se u javnosti to predstavljaju potpuno drugačije. Za njih je prihvatljivo svako rješenje koje bi značilo da će zasjeti u fotelje, što je bio slučaj i sa imenovanjem državne vlasti sa Dodikovim SNSD-om, za kojeg su tvrdili da je to sada neki drugi, proevropski orijentirani Dodik sa kojim se može razgovarati i dogovarati naprednija i bolja Bosne i Hercegovina. A, Dodik upravo ovih dana pokazuje da nikada nije bio otvoreniji u svojim secesionističkim, antidržavnim i antidejtonskim aktivnostima. Kada je u pitanju jučerašnji sastanak predstavnika tzv. Osmorke, HDZ-a, ambasadora SAD-a u BiH i ambasadora EU, Nermin Ogrešević, predsjednik NES-a, istakao je da u parlamentarnoj proceduri možemo usvojiti amandmane na Ustav Federacije ako se HDZ uključi, ali rješenje mora ostaviti barem teoretsku mogućnost da i HDZ ne bude u vlasti nego neke druge stranke koje su dobile glasove hrvatskih birača poput HDZ 1990, HNP-a. Također, Ogrešević je iznio stav da pitanje korupcije nije pitanje samo jedne stranke nego dosadašnjih vlasti u kojima su bili SNSD, HDZ i SDA” navodi se u saopćenju NES-a i SBiH-a
Nakon što je Uzunović prešao u NES, bez SBiH-a i NES-a SDP, HDZ, NiP i Naša stranka nemaju potrebnu većinu u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije čak i ako im se pridruži HDZ 1990.
“Mi ne znamo kakvo će biti rješenje, ali će Christian Schmidt je spreman reagirati”, ponovili su više puta američki ambasador Michael Murphy i šef Delegacije EU Johann Sattler na sastanku sa liderima stranaka Osmorke i HDZ-a BiH.
“Ali mi”, uzvratit će predsjednik NES-a Nermin Ogrešević, “nećemo prihvatiti nikakvo kratkoročno rješenje”.
Onda, priznat će Murphy i Sattler svojim gostima, većina ne postoji.
“Ima samo 45 ruku”, rekao je ambasador EU Johann Satler.
Predsjednici SDP-a, NiP-a i Naše stranke nisu se usprotivili kratkoročnim rješenjima.
“Bitno je ovo razriješiti što prije. Prolazi vrijeme. Prošlo je već šest mjeseci. Imamo bitne projekte”, rekao je predsjednik SDP-a Nermin Nikšić tokom sastanka koji je izrazio nadu da će rješenje biti dugoročno.
Ali Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i Edin Forto nisu rekli ambasadorima SAD-a i EU da su protiv kratkoročnog rješenja. Sarajevskoj Trojci su se, potom, pridružili Elzina Pirić iz PDA i Fuad Kasumović. A Dragan Čović je objasnio zbog čega kratkoročno rješenje nije problematično.
“Mi smo se koalicijskim sporazumom obvezali da nakon formiranja Vlade FBiH u roku od šest mjeseci izmijenimo Izborni zakon i Ustav FBiH”, rekao je Čović.
Predsjednik HDZ-a je, potom, informisao lidere Osmorke i ambasadore da bi u utorak trebao imao sastanak sa visokim predstavnikom Christianom Schmidtom na kojem bi trebali razgovarati o eventualnom nametanju.
Međutim, ni Dragan Čović nije siguran da više postoji većina u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije. Prema informacijama Istrage, Čović već pokušava ubijediti predsjednika HDZ-a 1990 Iliju Cvitanovića da se pridruži strankama okupljenim oko HDZ-a. Cvitanović, kako saznajemo, traži poziciju federalnog ministra prometa i komunikacija. Ali ni četiri glasa iz kluba HDZ-a 1990 i HNP-a ne garantuju Drganu Čoviću i strankama Trojke imenovanje Vlade FBiH. Stranke Trojke (SDP, NS i NiP) i HDZ zajedno imaju 43 zastupnika. Ako im se dodaju dva glasa PDA i BHI FK, dolaze do 45 ruku. Sa četiri ruke HDZ-a 1990 i HNP-a koalicija bi imala 49 ruku, što nije dovoljno za imenovanje Vlade Federacije BiH.
I Južna i Nova istočna interkonekcija trebale bi biti na dnevnom redu sjednice Vijeća ministara BiH zakazane za naredni četvrtak, saznaje Istraga.ba.
Predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto dostavila je stručnim službama nacrt dnevnog reda za narednu sjednicu i, prema tom nacrtu, svi materijali koji su proteklih mjeseci i godina bili sporni trebali bi biti razmatrani na 11. sjednici ovog saziva Vijeća ministara, zakazanoj za četvrtak u 16.30.
Osim “Južnog” i “Novog istočnog” plinovoda Vijeće ministara BiH bi trebalo razmatrati Nacrt zakona o vanjskim poslovima BiH, nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u, Prijedlog odluke o prestanku važenja odluke o višegodišnjem projektu remonta helikoptera, Prijedlog odluke o nabavci helikoptera za Oružane snage BiH, Prijedlog odluke o finansiranju višegodišnjeg projekta školovanja oficira vojnoevidencijske specijalnosti avijacija, Prijedlog odluke o kvalitetu tačnih naftnih goriva, Prijedlog odluke o privremenoj zabrani izvoza određenih šumskih drvnih sortimenata ….
Podsjetimo, na prošloj sjednici ministri iz Republike Srpske, Staša Košarac i Zoran Tegeltija su ultimativno zatražili stavljanje na dnevni red naredne sjednice Vijeće ministara Nacrt osnove za vođenje pregovora radi zaključivanja Sporazuma između Bosne i Hercegovine i Republike Srbije o izgradnji plinovoda “Nova istočna interkonekcija Bosne i Hercegovine i Republike Srbije” na pravcu granica Republika Srbija – Bosna i Hercegovina – Bijeljina – Banja Luka – Prijedor – Novi Grad, Nacrt osnove za vođenje pregovora radi zaključivanja Sporazuma između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o izgradnji plinovoda “Južna interkonekcija Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske” na pravcu Zagvozd (HR) -Posušje (BiH) – Novi Travnik/Travnik s odvojkom za Mostar i Prijedlog odluke o kvaliteti tečnih naftnih goriva.
Ultimativni zahtjev je pravdan da je Trojka obećala i usaglasila sa Dodikom nekoliko “infrastrukturnih” projekata, a koji bi bili prijedlog Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa.
Tegeltija je čak i zaprijetio Borjani Krišto da ukoliko istog trena ne utvrdi termin sjednice sljedeće sedmice, oni (Srbi) napuštaju sjednicu Vijeća ministara.
Pod pritiskom koalicijskih partnera iz SNSD-a, Krišto je odlučila sve sporne tačke staviti na dnevni red.
U nastavku ćemo ukratko pojasniti zbog čega su neke tačke bitne.
Šta je Južna interkonekcija?
Južna interkonekcija je dio Jadransko-jonskog plinovoda kojim bi se iz Azerbejdžana dopremao plin za balkanske države. Izgradnjom ovog plinovoda bila bi smanjena ovisnost o ruskom plinu.
Prema zvaničnim dokumentima institucija EU, cilj ovog plinovoda, koji bi prolazio kroz Hrvatsku, Crnu Goru, BiH i Albaniju je obezbjeđivanje novog transportnog pravca snabdijevanja prirodnim gasom iz Azerbejdžana. BH krak bi išao preko Posušja, Mostara do novog Travnika. Plinovod Zagvozd-Novi Travnik, inače, nalazi se na listi prioriteta Evropske energetske zajednice, a nosilac ovog projekta je BH Gas. Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) odobrila je 101 milion eura za realizaciju ovog projekta, dok je USAID također odobrio 500 hiljada dolara za izradu projektne dokumentacije.
Već godinu dana čelnici HDZ-a BiH u federalnom Domu naroda blokiraju usvajanje Zakona o gasovodu “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Hrvatska”. Kliknete li ovdje, moći ćete pročitati nacrt ovog blokiranog zakona.
“Ovim zakonom se ureduju pitanja od značaja za realizaciju projekta izgradnje gasovoda “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska” na pravcu Zagvozd (Republika Hrvatska) — Posušje (Bosna i Hercegovina) — Tomislavgrad — Šuica — Kupres — Bugojno — Novi Travnik/Travnik s odvojkom za Mostar (u daljnjem tekstu: Južna interkonekcija BiH i Republika Hrvatska) na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine uključujući infrastrukturu projekta, tačku interkonekcije, investitora, način finansiranja, javni interes i provedbu eksproprijacije nekretnina, korištenje zemljišta, upravne postupke izdavanja dozvola i uključenost vlada kantona, nadležnih ministarstava i drugih organa uprave, institucija i privrednih društava i druga pitanja od značaja za realizaciju projekta”, navedeno je u članu 1 predloženog Zakona.
U članu 4 ovog zakona piše da se “za nositelja investicije projekta gasovoda Južna interkonekcija BiH i Republika Hrvatska odreduje se Privredno društvo za proizvodnju i transport gasa BH-Gas d.o.o. Sarajevo.
nosilac posla – BH-gas
Kadrovi HDZ-a BiH u institucijama BiH i Federacije BiH ne žele podržati ovaj projekat, ukoliko kontrolu nad transportom gasa iz južne interkonekcije bude kontrolisalo federalno javno preduzeće BH-gas. Stoga oni traže da se ova kompanija, kao jedina federalna kompanija zadužena za transport gasa, izbaci iz zakona. HDZ-ovi delegati su, stoga, predložili osnivanje novog preduzeća koje bi osnovali Zapadnohercegovački, Kanton 10 i Srednjobosanski kanton. U junu prošle godine, delegati HDZ-a u Domu naroda FBiH dostavili su amandmane na Zakon o gasovodu “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Hrvatska”.
amandmani HDZ-a BiH
Oni precizno navode da se BH-gas mora izbaciti iz zakona, te da kantoni osnuju kompaniju koja bi bila zadužena za transport gasa južnom interkonekcijom. HDZ BiH predlaže Federacija bude garant za podizanje kredita u iznosu od 200 miliona KM, a da plinovodom upravljaju preduzeća kojima upravljaju kantoni u kojima vlada HDZ BiH.
Nakon što je Vlada FBiH odbila prijedlog da se iz južne interkonekcije izbaci BH-gas, HDZ je odlučio da Vlada Zapadnohercegovačkog kantona osnuje kompaniju koja bi se bavila distribucijom gasa.
“Vlada Zapadnohercegovačkog kantona utvrdila je na sjednici u utorak tekst Prijedloga Odluke o osnivanju Javnog poduzeća “Plinovod Južna interkonekcija” d. o. o. koji je upućen u skupštinsku proceduru. S obzirom na to da plinovod Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska većim dijelom prolazi kroz teritorij Županije Zapadnohercegovačke pokreće se procedura osnivanja Javnog poduzeća “Plinovod Južna interkonekcija” d. o. o. koje će obavljati djelatnost od javnog društvenog interesa Županije Zapadnohercegovačke iz područja energetike, stvaranja pretpostavki i uvjeta za realizaciju projekata plinofikacije izgradnje distributivne mreže plinovoda i priključenja na plinsku mrežu u Županiji Zapadnohercegovačkoj”, saopćeno je 30. avgusta prošle godine iz Vlade ZHK.
Na ovaj način, HDZ BiH pokušava preuzeti kontrolu nad transportom gasa iz Azerbejdžana. Tako bi Sarajevo, faktički, unatoč “alternativnom načinu snabdijevanja”, postalo zarobljenik Širokog Brijega i Banja Luke koji bi kontrolisali plinovode prema glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Vlasti u Sarajevu bi, faktički, samo bile garant prilikom zaduživanja. O svemu ostalom bi odlučivale vlade ZHK i Vlada RS.
Šta je Nova istočna interkonekcija?
Nova istočna interkonekcija je zajednički projekat Srbije i Republike Srpske koji je pokrenut bez saglasnosti institucija Bosne i Hercegovine. Sporazum o izgradnji ovog plinovoda u martu su prošle godine potpisali zvaničnici Republike Srpske i Republike Srbije. Magistralni gasovod iz Srbije ka Republici Srpskoj, saopćeno je tada, trasom Inđija – Mačvanski Prnjavor – Bijeljina – Doboj – Banjaluka – Prijedor – Novi Grad trebalo bi da bude završen u narednih pet godina. Bila bi to druga gasna interkonekcija između Srbije i Republike srpske, odnosno, BiH. S obzirom na to da se radi o međudržavnom projektu, potrebna je saglasnost institucija BiH.
Ovim trasom bi bio dopreman plin iz Rusije koji je Balkan dolazi Turskim tokom. Planirano je da dužina gasovoda na teritoriji Republike Srbije bude 90 kilometara, a na teritoriji Republike Srpske oko 320 kilometara. Nosilac poslova je – preduzeće iz Reublike Srpske – Gas Res.
Remont i nabavka helikoptera
U martu ove godine sa dnevnog reda sjednice Vijeća ministara BiH skinuti su materijali koji se odnose na remont starih i nabavku novih helikoptera. U pitanju je nabavka dva američka helikoptera UH-2 za Oružane snage Bosne i Hercegovine. Nabavka je su trebala biti realizirana u okviru projekta Ministarstva odbrane BiH i vlasti SAD-a. Novac za nabavku helikotera trebao je biti obezbijeđen preusmjeravanjem sa budžetske pozicije koja predviđa “remont” ruskih helikoptera MI 8. A ti, ruski helikopteri mogu se samo remontovati u bijeljinskoj firmi ORAO koja ima “licencu” iz Rusije. Ministri iz SNSD-a protive se odluci kojom bi se novac namijenjen za remont ruskih helikoptera preusmjerio za nabavku američkih helikoptera.
Pitanje imovine u Bosni i Hercegovini je riješeno, a Republika srpska ide na povlačenje svojih sudija iz Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, izjavio je danas u Banjoj Luci predsjednik Rs-a Milorad Dodik, nakon sastanka predstavnika stranaka vladajuće koalicije i SDS-a. Sastanku se, podsjetimo, nisu odazvali predstavnici PDP-a i Pokreta za pravdu i red Nebojše Vukanovića.
– Potvrdili smo jedan nacrt izjave koji ćemo tokom vikenda razmatrati na svojim različitim stranačkim organima. Za ponedjeljak u 15 sati zakazali smo da u NSRs potpišemo ovu izjavu i obratimo se javnosti povodom odredbi koje se ovdje navode – naveo je Dodik obraćajući se na konferenciji za novinare nakon sastanka.
Istakao je da će nacrt izjave biti dostavljen predstavnicima političkih stranaka koje danas nisu bile ni prisutne na sastanku “kako bi i oni ocijenili da li to valja, i da priđu zajedno cijeloj koaliciji”.
– Rs je odlučna da pitanje imovine neće biti razmatrano u Predstavničkom domu Parlamenta BiH jer bi to značilo da je titular imovine BiH, što nije tačno – ustvrdio je Dodik.
Dodao je da će krajem iduće sedmice zakazati sjednicu NSRs kako bi donijeli odluku o povlačenju sudija iz Ustavnog suda BiH.
– Da legitimišemo Ustavni sud koji ionako nema nikakvog rezona da više postoji i radi. U ponedjeljak ćemo se dogovoriti oko toga kada će biti zakazana sjednica NSRs. Želimo da iskažemo opredijeljenost Dejtonskom sporazumu, jer to je jedini način da ostane kakva-takva BiH – naglašava Dodik.
Podsjetimo, u Ustavnom sudu BiH trenutno sjedi samo jedan sudija iz Republike Srpske. U pitanju je sudija Zlatko Knežević. Od kraja prošle godine upražnjeno je mjesto sudije Miodraga Simovića koji je penzioniosan. Narodna skupština Republike Srpska do danas nije imenovala njegovog nasljednika. Istovremeno, Ustavnom sudu BiH nedostaje i jedan sudija iz Federacije BiH kojeg je imenuje Predstavnički dom FBiH. HDZ BiH u ovom trenutku izbjegava da preko Komisije za izbor i imenovanja izbjegava da pošalje prema Predstavničkom domu Parlamenta FBiH imena kandidata za sudiju Ustavnog suda BiH.
Za održavanje plenarne sjednice Ustavnog suda BiH potrebno je prisustvo pet od devet sudija. Čak i ako bi se sudija Knežević povukao, to ne bi promijenilo ništa, jer bi u Ustavnom sudu BiH, i bez jednog sudije iz Federacije bilo aktivno šestero sudija (troje iz FBiH i troje međunarodnih sudija).
V.d. predsjednika SDS-a Milan Miličević kazao je da su interes Rs-a i državna imovina nešto najvažnije i da će dati najsnažniji odgovor iz Rs-a.
– Јesmo opozicija, ali nikada nećemo biti opozicija Rs-u – poručio je Miličević.
OHR u utorak počinje novu rundu konsultacija sa liderima stranaka osmorke i HDZ-a BiH u vezi sa eventualnom odlukom o visokog predstavnika kojom bi potpredsjednik Federacije Refik Lendom bio zaobiđen prilikom formiranja nove Vlade Federacije BiH.
Lideri su, kako saznaje Istraga. pozvani na odvojene sastanke sa stručnim timovima OHR-a koji pripremaju odluku koju bi Christian Schmidt, prema najavama, trebao nametnuti naredne sedmice.
“Sastanci su organizirani kako bi se izvršio dodatni pritisak na čelnike NES-a i SBiH-a koji ne žele jednokratne odluke OHR-a”, navodi sagovornik Istrage iz Međunarodne zajednice.
Uporedo sa djelovanjem OHR-a, djeluje i američki ambasador Michael Murphy. On je, kako saznaje Istraga, za ovu sedmicu već zakazao sastanak sa Ilijom Cvitanovićem, predsjednikom HDZ-a 1990, stranke koja bi mogla odigrati presudnu ulogu prilikom formiranja Vlade Federacije BiH.
Upravo zbog djelovanja međunarodnih zvaničnika, lideri SDP-a i HDZ-a, Nermin Nikšić i Dragan Čović, odbili su poziv potpredsjednika Federacije Refika Lende na kojem je trebala biti rješavana trenutna politička kriza.
Christian Schmidt je, podsjećamo, prije uskršnjih praznika saopćio kako će morati djelovati ukoliko ne bude postignut dogovor. Ali Čović i Niškić su odbili susret sa predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem o čijem kadru, Refiku Lendi, ovisi formiranje nove Vlade Federacije BiH.
U ovom trenutku nije jasno definisana parlamentarna većina u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH koji potvrđuje formiranje Vlade. Za potvrđivanje Vlade potrebno je 50 glasova. HDZ i SDP imaju po 15 zastupnika, NiP ima 7, Naša stranka 6, PDA i BHI Fuada Kasumovića po jednog, NES pet (računamo i Arnela Isaka), SBiH četiri.
U zbiru, ove stranke imaju 54 ruke, što je dovoljno za potvrđivanje Vlade FBiH. Međutim, NES i SBiH su ranije saopćili da neće biti dio parlamentarne većine ukoliko OHR jednokratnom odlukom, a ne trajnom izmjena Ustava FBiH, “zaobiđe” potpis Refika Lende, potpredsjednika Federacije iz reda Bošnjaka. Bez NES-a i SBiH-a, HDZ i stranke Trojke (SDP, NS i NiP), pojačane Kukićevim PDA-om i Kasumovićevom BHI, ostaju na 45 mandata, što nije dovoljno za potvrđivanje novog saziva Vlade FBiH. Stoga je bitna uloga HDZ-a 1990 koji ima tri zastupnika i HNP-a, stranka koju su osnovali bivši HDZ-ovci iz Livna. Sa Devedesetkom i HNP-om, HDZ BiH i stranke Trojke bi došle do 49 ruku. I to im, opet, ne bi bilo dovoljno, pa bi morali tražiti podršku od Hrvatske republikanske stranke (HRS) koja ima jednog federalnog zastupnika, i bihaćkog POMAK-a koji, također, ima jednu zastupnicu.
Upravo ovo je razlog zbog kojeg ambasador SAD-a Michael Murphy ove sedmice planira imati sastanak sa predsjednikom Devedesetke Ilijom Cvitanovićem čija stranka jeste članica Hrvatskog narodnog sabora, ali nije sastavni dio parlamentarne većine okupljene oko HDZ-a BiH.
Podsjećamo, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović je saopćio kako nikakva trajna odluka OHR-a ne dolazi u pitanje. To znači da visoki predsjednik Christian Schmidt ne smije izmijeniti odredbu Ustava FBiH koja propisuje da Vladu Federacije BiH imenuje predsjednik uz saglasnost OBA potpredsjednika. Čović traži da Schmidtova odluka bude jednokratna, odnosno da se njome samo u ovom trenutku isključi saglasnost potpredsjednika Refika Lende. No, ovu varijantu, već smo naveli, ne podržavaju NES i SBiH. Iako su ranije lideri NiP-a i SDP-a, Elmedin Konaković i Nermin Nikšić, tvrdili da ne podržavaju jednokratna rješenja, oni su se, u međuvremenu, predomislili. I sada im je prihvatljivo da Schmidt samo za potrebe koalicije okupljene oko HDZ-a BiH privremeno suspenduje odredbu Ustava koja se odnosi na imenovanje Vlade Federacije. Naša stranka, kao treći partner iz Trojke, od početka se nije protivila jednokratnim rješenjima na kojima je insistirao i HDZ BiH.
Našoj javnosti je malo poznato da je Matthew Palmer romanopisac. Bivši specijalni izaslanik State Departmenta za Zapadni Balkan, a zatim i za izbornu reformu u BiH, autor je niza romana čiji su junaci američke diplomate.
U jednom od njih, Sarajevskom vuku, objavljenom 2016, radnja se zbiva u našoj zemlji, a glavni junak je, čini se, piščev alter-ego. Naime, obojica su boravili ovdje za vrijeme rata. Obojica su, dvadesetak godina kasnije, radili u Američkoj ambasadi u Sarajevu. Obojica su učestvovali u važnim pregovorima, čiji je cilj bio očuvanje (dejtonskog) mira. (Doduše, Palmer tek nakon što je objavio roman.)
Navedena podudaranja, naravno, nisu dovoljna da izjednačimo pisca i glavnog junaka. Nadalje, Sarajevski vukje književna fikcija, junaci i radnja su izmišljeni. To ne znači da nemaju nikakve veze sa stvarnošću. Dovoljno je, čini se, reći nešto više o zapletu romana i čitalac, koji je iole upućen u naše političke prilike, razumjet će o čemu govorim.
Dvije decenije nakon rata, Bosna je u velikoj političkoj krizi. Procjene američke vlade, odnosno njene obavještajne agencije su da će doći do rata u roku od šest do 12 mjeseci, ako se nešto ne poduzme. Glavni izvor krize jeste predsjednik Republike Srpske, koji se u romanu ne zove Milorad Dodik.
On je suvereni vladar manjeg bh. entiteta, a došao je na vlast, zahvaljujući podršci Washingtona. Nekada je bio zagovornik ulaska Bosne i Hercegovine u NATO, bio je čak spreman da jača državni nivo vlasti, nauštrb entiteta; desetak mjeseci nakon dolaska na vlast bio je savršen partner, ali se, u jednom trenutku sve promijenilo.
Republika Srpska je, veli Palmer, obustavila uplatu poreza u jedinstveni račun, njeni zvaničnici su se povukli iz državnih institucija; ulicama su počele patrolirati paravojne formacije (Žute Ose, Škorpioni). Entitetska policija je uspostavila punktove na međuentitetskoj liniji. Oružane snage su se raspale. Na tenkovima koje su zgrabili srpski vojnic već su iscrtane trobojke. Sve je spremno za rat.
„Putin gleda na Republiku Srpsku kao na klin, kojim može razdvojiti Balkan od Zapada, a također i opravdati otimanje ukrajinskih teritorija, te na koncu kazniti Evropljane i Amerikance za politiku sankcija koju provode“, primjećuje jedna od junakinja romana, agentica CIA-e (s kojom je, uzgred, glavni junak u ljubavnoj vezi).
Kako bi spriječili eskalaciju, Evropska unija i SAD otpočinju s pregovorima, čiji je cilj doći do novog ustava koji će omogućiti ravnotežu i očuvanje mira. Na čelu pregovaračkog tima se nalazi jedna Dankinja, komesarka Evropske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku. Njen prvi pomagač je glavni junak romana, kojeg ona angažuje kao izuzetnog poznavaoca lokalnih prilika.
Predsjednik Republike Srpske nije zainteresiran za mirovne pregovore. On smatra da je Bosna nemoguća i otvoreno to kaže evropskoj komesarki, koja mu dolazi u posjetu u Banja Luku da ga ubjeđuje da prihvati njen plan. „Ako želimo da živimo sami, ko ste vi da nam kažete da ne možemo“, reći će joj on, drsko, u svom stilu.
Dodaje i da se trebaju naučiti lekcije iz raspada Jugoslavije. Najstabilnija i najuspješnija mjesta u bivšoj Jugoslaviji su, kaže, ona koja su bila najdjelotvornija u uklanjanju manjinskih naroda – Slovenija i Hrvatska. „Što vi na Zapadu prije shvatite tu temeljnu realnost, lakše će biti razgovarati o pravim rješenjima.“
Evropska komesarka i američki diplomata ipak ne pristaju na njegovu logiku. Evropljanka veli da je san o Velikoj Srbiji diskreditiran 90-ih. „Nismo li vidjeli užasne posljedice te ambicije“, veli mu ona. Također, podsjeća ga da je nekada bio zagovornik ulaska Bosne u Evropsku uniju i NATO.
„Vremena su se promijenila“, kaže predsjednik RS-a.
Ne samo da ne vidi Bosnu kao članicu Evropske unije, već je, kaže, ne vidi kao državu.
„Čak i po cijenu rata?“, pita ga komesarka.
„Da. Čak i to“, kaže on.
Američki diplomata, naš glavni junak, zahvaljujući svojoj prijateljici iz CIA-e, u jednom trenutku saznaje da je predsjednik Republike Srpske zapravo ucijenjen. Ka otcjepljenju ga gura jedna međunarodna kriminalna mreža, koja ga pomaže finansijski, ali ima i kompromitirajući materijal o njemu, tačnije snimke koji dokazuju da je učestvovao u ratnim zločinima.
U jednom trenutku, čitalac saznaje da su i američke vlasti imale te kompromitirajuće snimke, čak i prije nego što su pomogle predsjedniku RS-a da dođe na vlast, te su ih koristile da bi ga kontrolisale, sve dok ih nije otuđio jedan saradnika CIA-e, kasnije vođa spomenute međunarodne kriminalne mreže.
U konačnici, naš glavni junak uspijeva doći do snimka koji, bez konsultacija sa Washingtonom, ustupa Haškom tribunalu, otvarajući prostor za politički pad lidera RS-a, a samim time i za dolazak novih vlasti u RS, koje prihvataju mirovni plan. (Sve je praćeno gustom mrežom intriga, kao u holivudskom krimiću.)
Po mnogo čemu, romaneskni predsjednik RS-a podsjeća na Dodika. Razumljivo, zbivanja u romanu su jedno, a stvarnost je drugo. Dodik je, recimo, još uvijek na vlasti, sedam godina nakon objavljivanja romana. Ako bismo pratili Palmerovu logiku, to bi značilo da američka vlada nema materijal kojim bi ga kompromitirala, ili ima i njime kontroliše njegovo ponašanje, držeći ga u njoj prihvatljivim granicama (što znači kakav-takav mir).
U romanu, najveća hrvatska stranka isprva prihvata mirovni plan, ali njen predsjednik se kasnije koleba, kada se pobuni desno krilo stranke. Sve se riješi, tako što evropska komesarka zaposli vođu tog desnog krila u sjedištu Evropske komisije u Briselu, kao senior advisora za Western Balkans Neighborhood Programme, gdje će zarađivati 14.000 eura mjesečno.
U Palmerovom romanu svi su lokalni lideri korumpirani. Nisu ništa bolji ni međunarodni pregovarači, s time da se pribjegavanje korupciji u njihovom slučaju prikazuje kao moralno opravdano, jer su uvjereni da sprečavaju rat i novi genocid.
Naročito je glavni junak Sarajevskog vuka, zaposlenik Američke ambasade, vođen željom da spriječi novi genocid. Ne samo zbog svog armensko-kambodžanskog porijekla, već i zato što je jedan njegov prijatelj, Bošnjak, ubijen u Srebrenici, u julu 1995. godine, gdje ga je upravo on, kao svog zaposlenika, poslao. Zato se osjeća krivim, što ga je poslao, što ga nije uspio spasiti, te vjeruje da će se iskupiti, ako doprinese sprečavanju novog nasilja i spasi živote onih kojih bi stradali.
Ne trebamo biti previše cinični da bismo primijetili sličnost stranih diplomata i domaćih političara, koji su također, po pravilu, uvjereni da je korupcija samo sredstvo za konsolidaciju strukture vlasti sa njima na čelu, kao garanta zaštite naroda kojem pripadaju, čija su prava, pa i sam opstanak ugroženi. Ma koliko korumpirana bila, svaka vlast će se uvjeriti da je to beznačajno u poređenju s plemenitim ciljem za koji se bori.s
U jednom trenutku, glavni junak romana objašnjava evropskoj komesarki kako će pridobiti bošnjačku stranu za mirovni plan. Ključni čovjek u Federaciji, veli on, nije lider najveće, već one druge po veličini bošnjačke stranke, koja je u vladajućoj koaliciji.
Bošnjački faktor je podijeljen i nijedna stranka ne može sama vladati, pa uvijek ovisi o još jednoj, manjoj. Zato evropska komesarka i piščev alter-ego pozivaju na pregovore, u rezidenciju Američkog ambasadora, lidera druge po snazi bošnjačke stranke (koji se, sudeći po opisu i imenu koje nosi u romanu, može identificirati sa trojicom različitih bošnjačkih lidera).
„On je ključan za koaliciju“, objašnjava Amerikanac, „jer ako se BUP [njegova stranka] povuče iz koalicije, pada vlada.“
On je, kako objašnjava Amerikanac, vlasnik firme koja ima ugovor za odvoz smeća na širem području Sarajeva. Firma je formalno u vlasništvu njegovog zeta. Postojale su glasine da bi moglo doći do promjene, te da će konkurentska firma, u vlasništvu ministra policije, preuzeti posao.
„Međunarodna zajednica želi zaštititi ključna javna preduzeća kako bi se osigurao kontinuitet određenih usluga“, kaže evropska komesarka lideru ove bošnjačke stranke.
„O kojim poslovima je riječ?“, pita je on, s punom budnošću. Ranije, kada je govorila o stabilnosti i napretku na evropskom putu skoro je zijevao.
Ona mu zatim objašnjava da se radi o osnovnim uslugama „struja, voda, odvoz smeća…“
„Šta će se desiti sa postojećim ugovorima za gradske usluge?“
„Treba razraditi još neke detalje, ali mislim da bi bilo razumno razmotriti zamrzavanje javnih tendera kako bi postojeći aranžmani ostali na snazi jedan određen period.“
„Koji period?“
„Recimo tri godine“, kaže Amerikanac, koji se uključuje, jer komesara ne vlada detaljima.
„Mislim da bi pet godina bilo bolje… za državu“, veli bošnjački političar.
„Možda ste u pravu, ali to bi, bez sumnje, zahtijevalo da naš plan dobije podršku ključnih partnera u vladajućoj koaliciji“, izlazi s ponudom Amerikanac.
Lider ključne bošnjačke stranke pristaje uime svoje stranke odmah podržati plan, a nakon što je napustio rezidenciju, stranci ga porede sa Tonyjem Sopranom („only without class“).
S obzirom da se radi o književnoj fikciji, ne možemo znati da li se ovakav razgovor zaista vodio, u Palmerovom prisustvu. To, u konačnici, nije ni važno. U književnosti, a naročito realističkoj, kakav je ovaj roman, nije važno da li se nešto desilo, već da li je uvjerljivo, odnosno da li, prema piščevom mišljenju, tako funkcionišu stvari.
U tome smislu, premda se radi o fikciji, navedena scena je dobro i dragocjeno svjedočanstvo o tome kako, u očima visokorangiranog američkog diplomate, izgleda bh. politička zbilja i odnos “međunarodne zajednice“ prema malignoj i skoro sveprožimajućoj korupciji u našem društvu.
Na kraju, prisjećajući se prošlogodišnje misije Palmera i Angeline Eichhorst (koja neodoljivo podsjeća na radnju romana); zatim prisjećajući se svega što se kasnije zbivalo – i što se još uvijek zbiva, neću otvarati pitanje na koji su način zapadne diplomate osigurale pomoć određenih političkih partija u Sarajevu za izmjene izbornog zakona. Čitaoci zasigurno mogu sami doći do valjanih odgovora.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
U zbiru, ove stranke imaju 54 ruke, što je dovoljno za potvrđivanje Vlade FBiH. Međutim, NES i SBiH su ranije saopćili da neće biti dio parlamentarne većine ukoliko OHR jednokratnom odlukom, a ne trajnom izmjena Ustava FBiH, “zaobiđe” potpis Refika Lende, potpredsjednika Federacije iz reda Bošnjaka. Bez NES-a i SBiH-a, HDZ i stranke Trojke (SDP, NS i NiP), pojačane Kukićevim PDA-om i Kasumovićevom BHI, ostaju na 45 mandata, što nije dovoljno za potvrđivanje novog saziva Vlade FBiH. Stoga je bitna uloga HDZ-a 1990 koji ima tri zastupnika i HNP-a, stranka koju su osnovali bivši HDZ-ovci iz Livna. Sa Devedesetkom i HNP-om, HDZ BiH i stranke Trojke bi došle do 49 ruku. I to im, opet, ne bi bilo dovoljno, pa bi morali tražiti podršku od Hrvatske republikanske stranke (HRS) koja ima jednog federalnog zastupnika, i bihaćkog POMAK-a koji, također, ima jednu zastupnicu.
