Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ponovo je zatražio odgodu ročišta pred Sudom Bosne i Hercegovine u predmetu u kojem je optužen za nepoštovanje odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta.
Sutkinja Sena Uzunović ranije je usvojila zahtjev odbrane da se odgodi pretres zakazan za danas jer Dodik boravi u Mađarskoj, s tim da su ostali termini ročišta za nastavak glavnog pretresa 18.09. i 25.09. ove godine.
Dodikov branilac Goran Bubić sada je zatražio odgodu ovih ročišta pod izgovorom tekućih obaveza koje ima u kao predsjednik RS-a, iako je Sud BiH ranije obavijesti branioca da ubuduće neće usvajati nikakve moble za odgodu već zakazanih suđenja, saznaje Istraga.ba.
Odbrana Dodika je kao izgovor za odgodu ročišta priložila poziv izraelske ministrice za dijasporu i borbu protiv antisemitizma Amichai Chikli da dođe u posjetu ovoj zemlji, kao i poziv savjetnika predsjednika Ruske Federacije Antona Kobjakova da učestvuje u Međunarodnom forumu “Ruska energetska sedmica” koji se održava u Moskvi od 26. do 28. septembra.
Sinoćnji sastanak predstavnika Općinskog odbora NiP Centar kojeg je predvodio Jasmin Ademović i kandidata DF-a za načelnika Općine Centar Dennisa Gratza doveo je do eskalacije dugo tinjajućeg sukoba unutar struktura NiP-a, frakcija koje predvode Kemal Ademović i Aljoša Čampara.
Čampara i Kemal Ademović od ranije vode bitku za kontrolu sigurnosnog sektora, u kojoj je pobjedu odnio Kemal Ademović jer je uspio preko sebi bliskih stranačkih struktura smijeniti komesara MUP-a Kantona Nusreta Selimovića, ali i progurati Enesa Karića za direktora Direkcije za koordinaciju policijskih tijela.
Sukob se sada prelio i na pitanje podrške kandidatima za načelničke funkcije u općinama Kantona Sarajevo.
Dok Čampara podržava Srđana Mandića u nastojanju da obnovi mandat za načelnika Općine Centar i kandidatkinju SDP-a za načelnicu Općine Novo Sarajevo Benjaminu Karić, Kemal Ademović stoji na suprotnoj strani.
Lider stranke, Elmedin Konaković, dugo je balansirao između njih dvojice u nastojanju da smiri tenzije i spriječi rasulo unutar stranke, ali je u konačnici stao uz Čamparu, a što je još jednom potvrdio sastanak održan u prostorijama OO NiP Centar.
Uprkos suprotnom stavu lidera stranke, OO NiP Centar ne želi dati podršku Mandiću, a što je bio i povod sastanka s Gratzom jer OO NiP Centar još uvijek nije odlučio kome će dati podršku za načelničku funkciju.
Konaković je po saznanju o održavanju sastanka na isti poslao Mirzu Konakovića, svog rođaka i kandidata NiP-a za Općinsko vijeće Centar na predstojećim lokalnim izborima, koji je prema informacijama do kojih je došla Istraga.ba idiličnu atmosferu narušio pitanjem upućenim Gratzu, a koji se nalazio u pratnji predsjednika Kantonalnog odbora DF-a Albina Zuhrića.
“Pustite vi lokal. Recite mi da li smatrate da je naš predsjednik narko diler?”, upitao je Mirza Konaković.
Jasmin Ademović se brzo snašao rekavši da takvo pitanje nije postavljeno nijednom drugom kandidatu s kojim je OO NiP Centar obavio razgovor te da nije uredu da na njega odgovara Gratz.
Po okončanju sastanka Mirza Konaković je nastavio u istom tonu rekavši se nije želio biti prisutan tokom grupnog fotografisanja predstavnika dvije stranke, da bi nedugo zatim kritikovao Albina Zuhrića zbog toga što je u julu ove godine napisao da je Elmedin Konaković branio narko kartel i HDZ.
“Sinoć nam je u prostorijama NiP Centar, pored Denisa Gratza, kandidata načelnika Centar bio i ovaj čovjek. On uživo šuti, nema izgrađen vokabular, provokativno se smješka, ali ne progovora. Jedan je od najneaktivnijih kantonalnih zastupnika. Na mrežama ovako nastupa. Ujeda bez pardona i skrupula”, napisao je Mirza Konaković.
Međutim, iz posljednje rečenice koju je napisao na svom Facebook profilu čini se da prva meta nije bio Zuhrić, već stranačke kolege.
“U toku dana ćemo detaljnije o njima, a Boga mi i o nama”, napisao je Mirza Konaković.
Odmah po okončanju sastanka oglasio se OO NiP Centar koji nije spomenuo incident, ali je jasno naznačio da neće dati podršku Srđanu Mandiću.
“Kao što je odranije poznato Narod i pravda Centar nije dao podršku Srđanu Mandiću u namjerama da obnovi mandat gdje je istaknuto da će prije objave zvanične podrške obaviti razgovore sa svim ostalim kandidatima. S obzirom da su objavljeni razgovori sa sva četiri kandidata, Općinska organizacija Narod i pravda će poštujući Statut na odgovarajućim organima stranke donijeti odluku koji od kandidata sa kojima su obavljeni razgovori će dobiti podršku Naroda i pravde Centar”, saopćeno je iz Općinskog odbora NiP Centar.
Gotovo istovremeno, Aljoša Čampara je objavio zajedničku fotografiju sa Srđanom Mandićem poručivši da je Mandić izbor njega i njegovih prijatelja.
“Mi smo odlučili – Srki”, objavio je Čampara.
Tu nije bio kraj, ubrzo se oglasio i Elmedin Konaković.
“Došao Gratz u narko nartel po glasove. Ne gadi mu se. NiP je narko kartel, al’ glasovi ne smetaju”, napisao je lider NiP-a.
Sudeći po sve onome što se sinoć dešavalo predstojeći lokalni izbori za NiP predstavljaju prvenstvenu borbu za pozicioniranje unutar stranačkih struktura, što na momente ostavlja dojam u javnosti da je stranka na ivici raskola.
Ured za razmatranje žalbi BiH (URŽ) usvojio je žalbu ponuđača “Optimum global logistika – OGL” i poništio odluku Centralne izborne komisije (CIK) o izboru najpovoljnijeg ponuđača za transport izbornog materijala.
Odluka URŽ-a zadala je muke CIK-u da pravovremeno provede postupak javnih nabavki i ispuni sve preduslove za provođenje Lokalnih izbora u oktobru.
Ured je vratio predmet CIK-u na ponovni postupak te je CIK na 61. sjednici održanoj 6. septembra poništio postupak javne nabavke.
Na istoj sjednici CIK je usvojio Prijedlog posebne odluke o dopuni privremenog plana nabavki za 2024. godinu zbog potrebe nabavke usluge prevoza izbornog materijala.
Ukoliko CIK ne uspije u potrebnom roku sklopiti ugovor o transportu izbornog materijala razmatra se mogućnost da Oružane snage BiH transportuju izborni materijal. Međutim, za takvu odluku bila bi potrebna saglasnost članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović.
Ukoliko Cvijanović ne bi pristala bilo bi ugroženo provođenje Lokalnih izbora.
Parlamentarna većina u Federaciji BiH koju je predvodio SDP je 2012. godine pokušala imenovati sva četiri člana Upravnog odbora Radiotelevizije Federacije BiH (RTV FBiH) čemu su se tada usprotivili OHR, Ambasada SAD-a, EU Delegacija i OSCE u BiH, rekavši da to nije u skladu sa vladavinom prava. Danas vlast pokušava učiniti isto. Ništa se u zakonskom smislu nije promijenilo, osim stava OHR-a da nešto što je 2012. bilo nezakonito danas više nije.
Komisija za izbor i imenovanje Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamenta FBiH nedavno je raspisala javni konkurs za imenovanje sva četiri člana Upravnog odbora RTV FBiH u kojem trenutno funkciju obavlja samo Goran Samardžić, dok su tri mjesta upražnjena.
Visoki predstavnik Christian Schmidt oglasio se u vezi s tim rekavši da nije sporno imenovanje sva četiri člana.
“Član Upravnog odbora koji se nalazi u posljednjoj godini četverogodišnjeg mandata obavlja dužnost njegovog predsjednika. Da bi ovo tijelo funkcioniralo, potrebna je ili većina glasova svih njegovih članova ili njihov konsenzus o nizu pitanja. Istovremeno, u svojim prijelaznim odredbama Zakon je predvidio imenovanje svih članova prvog upravnog odbora na mandate različitog trajanja kako bi se omogućilo imenovanje po jednog člana svake godine i predvidjela godišnja promjena predsjednika ovog tijela. Međutim, više od deset godina u Upravnom odboru RTFBiH nalazi se jedan član u tehničkom mandatu, a više od deset godina Parlament Federacije BiH nikoga nije imenovao u ovo tijelo. Budući da zakon ne predviđa dugoročna neimenovanja u ovo tijelo, potrebno ga je tumačiti u skladu sa ciljem koji je postavilo zakonodavno tijelo, a taj cilj je u ovom slučaju potpuno operativan upravni odbor i njegovo nesmetano funkcioniranje. Ovo je jedini način da se rad Upravnog odbora RTFBiH vrati u zakonske okvire i omogući pun kapacitet i rad ovog tijela, a da se pritom ne narušava princip sukcesivnih imenovanja”, naveli su iz OHR-a.
Međutim, 2012. godine u Upravnom odboru također je sjedio samo jedan član, a federalna vlast je pokušala imenovati sva četiri čemu su se zajedničkim saopštenjem usprotivili OHR, EU Delegacija, američka ambasada u BiH i OSCE.
“Najnovije aktivnosti u Parlamentu Federacije BiH izazvale su zabrinutost u smislu obaveza Bosne i Hercegovine u oblasti neovisnosti medija i vladavine prava. Posebno, pokušaji zamjene svih članova Upravnog odbora RTV-a FBiH (Radiotelevizije Federacije BiH) jednim potezom, u suprotnosti su s principima dobrog upravljanja i zakonom o RTV-FBiH, te narušavaju neovisnost FTV-a. S obzirom na to da će Evropska unija obaviti evaluaciju stepena ispunjenja obaveza od strane Bosne i Hercegovine u oblasti postizanja neovisnosti medija u sklopu procesa pridruživanja, te s obzirom na to da predstavnik OSCE-a za slobodu medija stalno prati aktivnosti BiH u oblasti poštivnja svojih obaveza u smislu slobode medija, danas zajednički urgiramo na zvaničnike Federacije BiH da osiguraju imenovanje kompetentnih, nepristranih profesionalaca u Odbor FTV-a, u skladu s postojećim zakonima”, navodi se u zajedničkoj izjavi iz decembra 2012. godine.
Zakon o Javnom servisu Radio-televizije Federacije BiH u prijelaznim i završnim odredbama (član 65.) kaže da mandat članova Upravnog odbora traje četiri godine i da se samo tokom prvobitnog imenovanja mogu imenovati sva četiri člana Upravnog odbora i to na način da jedan član bude imenovan na četiri godine, jedan na tri godine, jedan na dvije i jedan član na godinu dana.
Nije moguće nakon prvobitnog imenovanja danas učiniti isto, a čega je međunarodna zajednica bila svjesna 2012. godine rekavši da je takav pokušaj u suprotnosti sa principima “dobrog upravljanja i zakonom o RTV-FBiH” te da “narušava nezavisnost” FTV-a.
Postavlja se pitanje zašto se vladajućoj koaliciji u Federaciji toliko žuri da imenuje sva četiri člana Upravnog odbora s obzirom da do kraja mandata može izabrati minimalno tri?
Zato što je za imenovanje i razrješenje generalnog direktora potreban konsenzus članova Upravnog odbora, odnosno nije moguće preglašavanje, a generalni direktor ima odlučujući utjecaj na uređivačku politiku s obzirom na to da postavlja urednika informativnog programa.
Trenutna parlamentarna većina u Federaciji BiH, baš kao i ona 2012., pokušava učiniti identičnu stvar, s jednom razlikom, da ima podršku OHR-a, koji je već na slučaju Izbornog zakona BiH i Ustava Federacije BiH pokazao da je sklon mijenjanju stavova o suštinskim pitanjima.
Izmjena pravilnika nije bila dovoljna da bi Aldin Brasnjic (NiP) bio imenovan za direktora Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ)Pa je zbog toga Vlada FBiH donijela odluku da Brasnjicu produži vd mandat do daljnjeg kako bi naknadno ispunio uslove da bude izabran za direktora.
Vlada Federacije BiH je, naime, prošle sedmice izmijenila Rješenje o privremenom postavljanju Aldina Brašnjića (NiP) za v.d. direktora Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ) iz aprila ove godine jer Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji FUCZ Brašnjić još uvijek ne ispunjava uslove da bi bio imenovan za direktora.
Takvom odlukom Vlada FBiH je omogućila da on ostane na poziciji v.d. direktora dok ne stekne potrebne uslove da bude imenovan za direktora FUCZ.
Brašnjića je Vlada FBiH imenovala za v.d. direktora FUCZ 17. aprila ove godine do okončanja konkursne procedure za izbor direktora u skladu sa Zakonom o državnoj službi u FBiH, a najduže na period od tri mjeseca.
On prema tada važećem Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji FUCZ nije ispunjavao uslove jer nije imao potrebnu školsku spremu, te je Vlada FBiH izmijenila Pravilnik da bi bio imenovan. Međutim, Pravilnik je također podrazumijevao da direktor mora imati određeno iskustvo, a što Branjić još uvijek nema, te je Vlada donijela odluku 29. avgusta da izmjeni Rješenje o privremenom postavljanju direktora FUCZ kojim je omogućila da on na poziciji v.d. direktora ostane duže od tri mjeseca da bi stekao potrebno iskustvo i stekao potrebne uslove za imenovanje za direktora.
Vlada FBiH je dio teksta iz Rješenja o privremenom postavljanju v.d. direktora FCUZ koji se odnosi na to da u tom statusu ne može ostat duže od 3 mjeseca novom odlukom izbrisala.
“U tački I Rješenja o privremenom postavljanju direktora Federalne uprave civilne zašite od 17.04.2024. godine, u posljednjem redu iza zatvorene zagrade stavlja se tačka, a ostali dio teksta se briše”, stoji u Rješenju od izmjeni Rješenja o privremenom postavljanju direktora FUCZ.
S tim u vezi Brašnjić će na poziciji v.d. direktora ostati toliko dugo dok ne dobije potrebno radno iskustvo da bi bio imenovan za direktora FCUZ.
Ukraine’s seizure of Russian territory in the Kursk region is not merely a military operation. Above all, it is a bold strategic move to defeat Russia from within. The ultimate objectives are to undermine the Putin regime, sow conflicts within Russia’s political establishment, demonstrate Moscow’s weakness, and liberate Russia from its own imperialism.
Kyiv launched its invasion of Russia in early August with several elite units and in pursuit of specific military and political targets. By the end of August, over 1500 square kilometers had been captured and several small towns seized, including Sudza, the administrative center of Sudzhansky district. Throughout the mission of liberation, Ukraine’s military goals have been both demonstrative and operational.
Kyiv has demonstrated that despite the loss of territory in Donbas the Ukraine army is becoming stronger with new soldiers, weapons, and a growing domestic defense industry. The offensive inside Russia highlights the continuing failures of Russian forces. Moscow’s army only seizes territory when it obliterates towns and cities and loses tens of thousands of raw recruits as Ukrainian troops retreat to more defensible ground. Such a war of attrition has already eliminated over 600,000 dead or wounded Russian troops and large stocks of equipment. By taking the war into Russia itself, Kyiv has both implemented and upturned Putin’s arrogant declaration that “Russia has no borders.”
Operationally, the seizure of Russian territory can destroy facilities that enable rocket and drone launches against nearby Ukrainian cities such as Kharkhiv and Sumy, divert Russian troops and equipment from the Donbas, Kherson, and Zaporizhzhian fronts, and siphon off scarce resources to fortify other parts of Russia’s long borders. Ukraine’s weapons are also massively disrupting Russian command and control, communications, transport, airfields, and energy infrastructure that feeds the war. When launching its Kursk offensive, Kyiv simultaneously intensified its already successful drone war against military and fuel targets deeper inside Russia.
On the information war front, the Kremlin’s threats of nuclear strikes against any country invading its territory has been exposed as a bluff. Ukraine’s successful invasion reveals Moscow’s regime and its military and internal security forces as incompetent, corrupt, and unable to defend their own citizens. The Prigozhin military mutiny against the Russian defense ministry in June 2023 already exposed the fragility of internal security. Ukraine’s Kursk offensive has further widened the window on Russia’s failures, especially as Ukraine’s force are able to hold and administer the lands they captured.
Although the military incursion highlights Russian vulnerabilities, it has also stretched Ukrainian forces, who were already engaged in attritional warfare along a frontline of several hundred kilometers. Some Western military experts are speculating that the invasion may undermine Ukraine's ability to hold back Russian forces by diverting their troops to Kursk. In reality, Ukraine has the initiative as Russian military planners are confused where to concentrate their troops.
By seizing more territory in one month than Russians captured in a year, the Kursk operation has greatly boosted the morale of Ukrainian troops and society. The broader political purpose of the operation is to show to the Russian population that they will be better off not living under Moscow’s rule. Unlike Russian troops in Ukraine who regularly loot, rape, torture, and murder ordinary civilians, Ukraine’s military is disciplined and even provides food and water to local residents deprived of resources when their government, police, and army fled in panic.
Ukrainian soldiers have also been surprised by the number of people speaking Ukrainian in the liberated territories, indicating that the language and tradition has been preserved despite decades of russification. The three oblasts of Kursk, Belgorod, and Bryansk belonged to the independent Ukrainian People’s Republic declared in 1918 following the collapse of the Tsarist empire and before the Bolshevik counter-revolution and Moscow’s re-imperialization. The Bryansk region was Starodub, the Kursk region Suja, and the Bilhorod region was called Valuyki.
Kyiv is now laying the groundwork for a free Russia, beginning with taking over the functions of local and regional governments. Some anti-Putinists have suggested that an alternative Russian government be established in Kursk oblast. The Freedom of Russia Legion, which had previously penetrated Belgorod oblast, is seeking to participate in the liberation of Russian territory while the independent Congress of People’s Deputies in exile is prepared to announce a provisional Free Russia administration.Alternatively, Kursk oblast may be declared as an independent republic in order to underscore that Russia is fracturing into independent states.
The overarching goal of the Ukrainian operation is to underscore to Russia’s citizens and Western leaders that the Muscovite empire is brittle, its military is defeatable, and the obsolete and artificial state is heading toward collapse. Nations, republics, and regions will have the historical opportunity to seize local control as the state ruptures and to create new state entities. Ordinary Russians have not reacted to defend their territory during the Ukrainian incursion unlike the Ukrainian resistance to the Russian invasion in 2022. They have not flocked to join the armed forces or other security units. It appears that ordinary citizens have been conditioned to show loyalty or acquiescence to whoever is stronger.
Reports also indicate that local, regional, and federal officials are turning against each other in an attempt to divert blame for Ukraine’s successful invasion. The Kremlin is trying to silence pro-war bloggers who describe how easy it was for Ukrainian forces to capture territory in Kursk. The Kremlin is also trying to downplay the importance of the war inside Russia by dismissing it as an “anti-terrorist operation.” Putin simply cannot admit that the war he launched against Ukraine has now boomeranged back into Russia and the country’s survival will increasingly be challenged
Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book is Failed State: A Guide to Russia’s Rupture. His new book to be published in October is titled Pivotal Poland: Europe’s Rising Power.
Četverica direktora regionalnih direkcija (RD) BH Telecoma obavljat će direktorske poslove na osnovu ugovora o djelu, bez zasnivanja radnog odnosa. Razlog – generalni direktor BH Telecoma Amel Kovačević nije raspisao konkurs za direktorske pozicije u RD Brčko, Travnik, Banja Luka i Goražde. Kako je sredinom avgusta direktorima ova četiri RD-a istekao šestomjesečni “probni” rad, a te osobe koje do trenutka imenovanja nisu bile uposlenici BH Telecoma, one sada ne mogu ostati u radnom odnosu bez raspisivanja konkursa. Međutim, SDP, NiP i Naša stranka insistirale su na ovim kadrovima, pa je Kovačević odlučio da direkcijama u Brčkom, Goraždu, Travniku i Banjoj Luci upravljaju te osobe, ali na osnovu ugovora o djelu.
Sve je počelo u februaru ove godine kada je aktualna vd. uprava BH Telecoma donijela odluku da “izvrši prijem na određeno vrijeme, bez probnog rada, u trajanju do šest mjeseci za radna mjesta – direktor Direkcije Travnik, direktor Direkcije Goražde i direktor Direkcije Banja Luka.
Nekoliko dana kasnije raspisan je konkurs i za direktora Regionalne direkcije Brčko.
Tako je, bukvalno sa ulice, za direktora Regionalne direkcije BH Telecoma imenovan Srđan Jovanović, kadar Vojina Mijatovića i član Gradskog odbora SDP-a Banja Luka. Direktor Regionalne direkcije Goražde postao je Senad Hubjer kao kadar Naše stranke, dok je za direktora Regionalne direkcije Travnik imenovan Samir Čurić, kadar NiP-a koji je 2022. godine bio na listi te stranke za Parlament BiH. Amir Trobradović, bivši šef PDA u Brčkom imenovan je za direktora Direkcije u tom gradu.
U avgustu ove godine svima njima istekao je mandat i generalni direktor Amel Kovačević je morao raskinuti ugovor o radu. Međutim, pod političkim pritiskom morao je ovu četvoricu direktora vratiti u BH Telecom, pa im je ponudio ugovor o djelu. Neki od tih direktora su se, nakon potpisivanja ugovora o djelu prijavili u poreznu, ali im je generalni direktor Kovačević naredio da se odjave. Tako sada četvorica direktora Regionalnih direkcija nemaju zasnovan radni odnos, ali obavljaju direktorske poslove u BH Telecomu. Osim toga, oni kao “vanjski saradnici” imaju prava i ovlaštenja da rukovode direkcijama.
Prema informacijama Istrage, Kovačević je odlučio da ih odjavi kako ga ne bi zadesila slična sudbina kao direktore Teminala Federacije koji su prvo uhapšeni, a onda i zbog mjere zabrane obavljanja dužnosti smijenjeni, jer su, bez raspisivanja konkursa, nakon štestomjesečnog probnog rada ostavili u radnom odnosu osobe koje su bile na probnom radu.
Prema mišljenju revizora, ugovori o djelu mogu se zaključivati za obavljanje poslova koji nisu predviđeni sistematizacijom radnih mjesta. Pozicije direktora regionalnih direkcija su predviđene, tako da, bez obzira na to što četvoricu direktora nije prijavio u radni odnos, Amel Kovačević je počinio prekršaj identičan onome kojeg su počinili Hermedin Zornić i Slaven Zeljko. U njihovom slučaju Tužilaštvo Kantona Sarajevo je ekspresno reagirali. Prvo su bili uhapšeni pa su im izrečene mjere zabrane obavljanja direktorske dužnosti. Da li će NiP-ov kadar Amel Kovačević, kao i većina kadrova Trojke, imati povlašteni status u bh.pravosuđu?
U četvrtak ujutro se ošišao u frizerskom salonu na ulazu u haustor broj 19 u ulici Generala Mehmed Alagića. Četiri sata kasnije, specijalci su ga uhapsili. Škaljarac Ognjen Orašanin zvani Oras posljednja je dva dana proveo u naselju Nova Otoka u Sarajevu. Tu su ga locirali službenici OSA-e. tu su ga uhapsili pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo.
Ognjen Orašanin, jedan od vođa Škaljarskog klana, bio je u bjekstvu je od decembra 2022. godine kada je MUP RS proveo akciju na Sokocu po nalogu državnog tužioca Dubravka Čampare. Iako je najavio da će istražiti ko je Orašaninu javio za bijeg, Čampara to nikada nije učinio. Naprotiv, prije desetak dana državni tužilac Dubravko Čampara, uz pomoć Džermina Pašića, riješio se predmeta protiv Ognjena Orašanina i Sanija Al Murde. Nakon što je predmet preuzeo drugi tužilac, Orašanin je uhapšen. I to u stanu uknjiženom na ime Nenad Crnogorac. stvarni vlasnik stana je Sani Al Murda, vođa Škaljarskog klana koji je u bjekstvu i kojeg su “istraživali”, a nikad uhapsili državni tužioci Džermin Pašić i Dubravko Čampara.
Da biste lakše pratili ovu priču, napravit ćemo legendu.
Sani Al Murda je vođa Škaljarskog klana. Jedan je od većih narko bosova koji krijumčari veće količine kokaina iz Južne Amerike u Australiju, Evropu i Afriku. Stvarni je vlasnik restorana Dos Hermanos. Trenutno u Turskoj.
Ognjen Orašanin je član Škaljarskog klana. Bio je direktno podređen Saniju Al Murdi. Rođen je na Sokocu.
Emina Rogo, djevojka Sanija Al Murde. Saradnica njegovog kartela. Nastanjena u naselju Nova Otoka, u neposrednoj blizini stana u kojem je uhapšen Orašanin.
Nenad Crnogorac je član Škaljarskog klana. Slobodno živi u Trebinju. Blisko sarađivao sa Sani Al Murdom.
Bojan Veselinović, advokat iz Sarajeva. Jedan od distributera Sky aplikacije. Trenutno na slobodi. Blizak prijatelj Nenada Crnogorca i Sanija Al Murde.
Elmedin Karišik, vlasnik kompanije Plaza. Uhapšen u okviru akcije usmjerene protiv Ibrahima Hadžibajrića. Trenutno u pritvoru na zahtjev Tužilaštva KS. Optužen za organizirani kriminal.
Mirsad Crnovršanin, advokat. Bivši saradnik državnog tužioca Dubravka Čampare.
Emina Alibegović, formalna vlasnica Dos Hermanosa. Polusestra Sani Al Murde. Trenutno u bjekstvu.
Adis Drnda, pripadnik SIPA-e raspoređen u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela. Kućni prijatelj Dubravka i Aljoše Čampare.
Priču počinjemo Sky prepiskama od 26. marta 2020. godine. Tog dana, naime, Ognjen Orašanin, Sani Al Murda i Elmedin Karišik primopredaju 250 hiljada eura stečenog prodajom kokaina.
“Pozdrav, momci”, piše Al Murda u Sky grupi koju čine Orašanin i Karišik.
Potom se Al Murda obraća Karišiku: “Soko (Orašanin) će ti dodat 250k eura. Dogovorite se ovdje dalje”
“Pozdrav Soko”, piše Karišik “ja odoh samo do Vlakova nešto pokupiti. Je li ok 17 sati gore?”
Orašanin piše da se vide u 17.40. Karišik, potom, navodi kako će doći.
“Ja sam sa bijelom Toyotom Rav4”, navodi Karišik.
Nakon što je izvršena primopredaja Orašanin sugeriše Karišiku: “Izbroj, brate, pare”.
“Izbrojao sam, sve je ok”, odgovara Karišik. dok se vraća prema Sarajevu svojom Toyotom.
Ovu istu Toyotu koja je služila za prebacivanje novca koristio je Adis Drnda, što je zabilježeno i u izvodima Granične policije BiH iz juna 2021. godine.
Policijski inspektor Adis Drnda, blizak porodici Čampara, 20. juna 2021. godine vozio je Karišikovu Toyotu kada je u 23 sata i 13 minuta ušao u Bosnu i Hercegovinu iz pravca Crne Gore, preko Graničnog prijelaza Hum-Šćepan Polje.
Nekoliko mjeseci kasnije, u istom vozilu je bio i narko diler Adnan Maglić. On je, naime, u oktobru 2021. godine zajedno sa prijateljem Harisom Ćatovićem izlazio u Hrvatsku. Sve se dešavalo između 28. i 30. oktobra na Graničnom prijelazu Gradiška.
U septembru 2020. godine Al Murda je naredio Orašaninu da Elmedinu Karišiku preda 400 hiljada eura.
“Brate jel mi možes 400k eura spremit i dati onome mome momku sto uvijek dolazi po pare”, napisao je Al Murda u Sky poruci Orašaninu.
Iz ovih prepiski, jasno je da je Elmedin Karišik od Ognjena Orašanina primao al Murdin novac stečen krijumčarenjem kokaina. Osim Karišika, poslove s novcem u Karišikovo ime obavljao je i advokat Bojan Veselinović.
Tako u jednoj od Sky grupa Elmedin Karišik i advokat Bojan Veselinović javljaju Saniju Al-Murdi da su bili na sastanku sa „Starim“ (Ibrahimom Hadžibajrićem, bivšim načelnikom Općine Stari Grad) i općinskim pravobraniocem, te prenose da je prvi korak Općine da istjeraju notara koji je trenutno u posjedu, odnosno da će već od sutra pokrenuti proces deložacije kako bi olakšali stvari, generalno Al-Murdi prenose sve detalje održanog sastanka. U pitanju je nekretnina u ulici Hamdije Kreševljakovića na broju 86, koju je Općina Stari Grad prodala Al-Murdi i Karišiku, odnosno firmama koje su u njihovom vlasništvu.
Sve ovo bilo je zabilježeno u Sky komunikaciji. MUP Kantona Sarajevo je podnio izvještaj o počinjenom krivičnom djelu Tužilaštvu BiH protiv Sanija Al Murde, Elmedina Karišika i advokata Bojana Veselinovića. Predmet je zadužio državni tužilac Džermin Pašić. On je sredinom prošle godine izdejstvovao da dio predmeta Ibrahim Hadžibajrić pripadne njemu. Proveo je akciju i uhapsio Seida Hadžibajrića, Elmedina Karišika i Eminu Rogo. No, kada je u predmet ušao advokat Mirsad Crnovršanin, bivši saradnik Dubravka Čampare, svi osumnjičeni u ovom predmetu su pušteni na slobodu, s tim da su Sani al Murda i njegova sestra Emina Alibegović pobjegli prije same akcije Tužilaštva BiH, dok advokata Bojana Veselinovića, iako je prijavljen, tužilac Pašić nikad nije uhapsio. Osim Džermina Pašića, drugi predmet provi Sanija Al Murde je dužio državni tužilac Dubravko Čampara. U pitanju je trgovina drogom i osim Al Murde, tu je osumnjičen bio i Ognjen Orašanin. Međutim, nijednog od njih tužilac Čampara “nije pronašao” na adresi kada je u decembru 2022. proveo akciju u okviru Skuy predmeta. Dakle, svi osumnjičeni u ovim predmetetima Tužilaštva BiH završili su na slobodi. Optužnica protiv njih nikad nije podignuta.
Nakon što je Džermin Pašić dao saglasnost za puštanje na slobodu Elmedina Karišika, Tužilaštvo Kantona Sarajevo je uhapsilo ovog biznismena u okviru predmeta Hadžibajrić. Neposredno nakon akcije, tužioci Čampara i Pašić pokušavali su od inspektora MUP-a KS saznati za koja je djela osumnjičen Karišik. Osim toga, Pašić je tražio od Suda BiH da predmet Karišik bude oduzet kantonalnim tužiocima te da se sve prebaci u njegovu nadležnost. Sud BiH je odbio taj zahtjev. Elmedin Karišik je ostao u nadležnosti Kantona i ubrzo nakon toga otkazuje punomoć advokatu Mirsadu Crnovršaninu. Ubrzo Karišik preko novih branilaca pokušava da se nagodi sa Tužilaštvom KS. Zbog straha od Karišikovog svjedočenja, tužioci Pašić i Čampara su na sve načine pokušali ovaj predmet oduzeti Tužilaštvu KS i prebaciti ga u nadležnost Tužilaštva BiH, gdje ovaj dvojac vodi glavnu riječ.
No, kada je postalo izvjesno da od toga nema ništa, Čampara i Pašić su naprasno zatražili od glavnog tužioca Milanka Kajganića da predmete protiv Al Murde prebace u nadležnost drugog tužioca.
Da su osobe iz pravosuđa imale veze sa Al Murdinom grupacijom, pokazuju i Sky prepiske Ognjena Orašanina.
Tako 19.12.2020. godine Ognjen Orašanin piše Sani Al Murdi, da je od druga dobio informaciju “da će u narednih 6-7 dana Darka Eleza tajno deportovati u Bosnu i Hercegovinu”. Tri dana kasnije MUP Srbije uhapsio je Darka Eleza po zamolnici Tužilaštva BiH. Postupajući tužilac bio je – Dubravko Čampara.
Ovo je samo dio onoga što je navedeno u Sky prepiskama. Istraga.ba će u narednom periodu početi objavljivati nove dokaze o Sani Al Murdi i njegovim saradnicima. Jedan od nih je Nenad Crnogorac. Na njegovo ime je Al Murda kupovao nekretnine. U njegovom stanu je uhapšen Ognjen Orašanin. Za kraj ovog teksta samo kratki pregled utvrđenih činjenica.
Postupajući tužioci u predmetima protiv Sani Al Murde i njegovih saradnika bili su Džermin Pašić i Dubravko Čampara. Elmedin Karišik bio je jedan od Murdinih perača novca. Njegov branilac bio je Mirsad Crnovršanin, bivši saradnik Dubravka Čampare. Karišik je svoj automobil korišten u prebacivanju novca davao Adisu Drndi. Drnda je prijatelj Dubravka Čampare. Džermin Pašić i Dubravko Čampara nisu nikad podigli optužnice protiv ove grupacije iako su vodili istrage više od godinu dana. Svi osumnjičeni u njihovim istragama ostali su na slobodi. Nakon što je Karišik počeo pregovore o nagodbi sa Tužilaštvom KS, Čampara i Pašić su počeli bježati iz predmeta povezanih sa Al Murdom. Nedugo nakon toga u Sarajevu je uhapšen Ognjen Orašanin. Svi drugi su na slobodi.
Nakon što je u januaru ove godine hrvatski premijer Andrej Plenković ponizio institucije BiH odbivši da se sastane s kolektivnim Predsjedništvom BiH iako je tada stigao kao predstavnik evropske delegacije, jučerašnjom posjetom Sarajevu otišao je korak dalje.
Plenković je u Sarajevu proizvoljno tumačio Dejtonski sporazum, bez ikakvog uporišta osporavao presude Evropskog suda za ljudska prava, koristeći se neistinom da su Hrvati u BiH kao zajednica “neravnopravni” dao smjernice kako u susjednoj zemlji provesti izbornu reformu (uprkos tome što je to već učinio Christian Schmidt).
Tokom intervjua za BHRT Plenković je kazao da su presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetima protiv Bosne i Hercegovine fabrikovane, čije provođenje je dijelom 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije, iste one prioritete na koje se Hrvatska paradoksalno poziva kada zahtjeva izbornu reformu u BiH.
“Ja mislim da su i presude Sejdić-Finci i sve ostale donesene na tom sudu jedan pravni put ostvarivanja političkih ciljeva. Bosna i Hercegovina postoji na temeljima onoga što se nažalost dogodilo između 1991. i 1995. godine i onoga što je dogovoreno kako je zemlja ustrojena. To su nastojanja da se kroz praksu ESLJP nešto promijeni. Međutim, bit dogovora nije bila dogovarana na slučajevima pred ESLJP. Bila je dogovarana među državnicima. Ključnim svjetskim državnicima i ključnim političarima koji su predstavljali narode BiH. Presude ESLJP su fabrikovane. To znaju svi”, rekao je Plenković.
Hrvatska insistira na izbornoj reformi u dijelu načina izbora članova Predsjedništva BiH, pozivajući se na prioritete EU koji se u tom dijelu temelje na presudama Evropskog suda za ljudska prava, dok istovremeno tvrdi da su te iste presude fabrikovane i gotovo nevjerovatno, insistira na takvoj reformi koja bi izmijenila Dejtonski mirovni sporazum (izbor članova Predsjedništva definisan je Ustavom BiH) za koji tvrdi da je temelj odnosa u BiH. Hrvatskoj Vladi činjenice ne predstavljaju nikakvu prepreku.
“Što se tiče našeg stava, on je konzistentan. Smatramo da u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine da sva tri konstitutivna naroda, kako je zamišljeno Ustavom BiH, kako je bilo dogovoreno u Dejtonu, kakav je duh i slovo Dejtonskog sporazuma koji je osnov ustavne arhitekture BiH da su u Predsjedništvu BiH legitimni zastupnici sva tri konstitutivna naroda. Nažalost mi smatramo da Komšić nije legitimni zastupnik hrvatskoga naroda u BiH”, rekao je Plenković na press konferenciji u Sarajevu.
Zagrebu prioriteti Evropske komisije služe da otvori pitanje promjene načina izbora članova Predsjedništva, ali ne i da se na osnovu njih suštinski provede izborna reforma, dok Dejtonski mirovni sporazum tumači u toj mjeri proizvoljno da podržava bosanskohercegovački HDZ u namjerni da izmjenom Izbornog zakona prekrši Ustav Bosne i Hercegovine. Svaka igra, svaka dobija.
I to nije bilo sve što smo vidjeli od jednodnevne posjete Plenkovića Sarajevu. Tokom press konferencije u Vijeću ministara on je “mahao” bošnjačkim zastupnikom u hrvatskom saboru Arminom Hodžićem kojeg je poveo kao člana hrvatske delegacije u zvaničnu posjetu Sarajevu da bi time prikrio svoj stvarni odnos prema Bosni i Hercegovini.
“Izuzetno sam sretan što je danas u mom izaslanstvu ovdje u Sarajevu i novoizabrani zastupnik bošnjačke manjine u hrvatskom saboru Armin Hodžić, koji je i član naše parlamentarne većine što je važan signal koliko hrvatska vlada vodi računa o poštovanju svih manjina”, rekao je Plenković.
Odnos prema Bosni i Hercegovini ne mjeri se odnosom prema bošnjačkoj zajednici i drugim manjinskim zajednicama u Hrvatskoj, već njenim institucijama. Nesporazumi Bosne i Hercegovine i Hrvatske su državni, a ne etnički. Jasno je da Plenković to jako dobro razumije, ali računa na neupućenost dijela javnosti i sada već uobičajnu šutnju predstavnika Trojke koji jedino služe eutaniziranju svake kritike i odgovora na politiku Zagreba.
Bošnjačkog zastupnika koji je digao ruku za imenovanje Vlade Hrvatske, a koja konstantno podriva institucije Bosne i Hercegovine nastojeći je učiniti objektom zagrebačke politike, koristi dvojako. U unutrašnjoj politici za stabilizaciju moći HDZ-a, a u vanjskoj za prikrivanje svojih stvarnih namjera prema BiH.
Na kraju, ciničan odnos zvaničnog Zagreba najbolje oslikava odgovor Plenkovića na pitanje novinarke treba li se Hrvatska miješati u proces izborne reforme u BiH.
“Neko drugi bi se na našem mjestu puno više miješao. Mi smo tu jako korektni, jako pristojni, poštujemo institucije BiH, poštujemo političke stranke, želimo da taj dogovor bude plod unutrašnjeg dogovora unutar BiH”, kazao je Plenković.
Vlada Federacije BiH je na sjednici održanoj 29.08.2024. godine donijela odluku o zaduženju Federacije BiH putem emisije obveznica u iznosu od 50 miliona KM. Ove godine Federacija BiH se zadužila 650 miliona KM.
Kako je navedeno u Službenom listu Federacije BiH odluka o zaduženju donesena je radi prikupljanja sredstava za finansiranja izdataka utvđenih Budžetom Federacije BiH za 2024. godinu.
Odlukom je definisano da je rok dospijeća deset godina.
Vlada FBiH je 1. augusta ove godine zadužila Federaciju BiH za 130 miliona KM, a odlukama iz februara i juna više stotina miliona KM. Sveukupno Vlada FBiH se ove godine zadužila 650 miliona KM.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...