Istaknuto

Istaknute objave

Između istočnih komšija i zapadnih susjeda: Bosna i Hercegovina se pretvara u distrikt Srbije i Hrvatske!

Bosna i Hercegovina se pretvara u distrikt. Ne, ničija zemlja. Već zemlja kojom će podjednako, upravljati Beograd i Zagreb. U Sarajevu će se samo formalno potpisivati odluke. Ali one će se donositi u Beogradu i Zagrebu. Zapadne sile su procijenile da je bitnije sačuvati one Hrvate koji ne žele Bosnu i Hercegovinu, nego podržati Hrvate koji žele državu BiH. I zato je svaki Hrvat koji ne želi Bosnu i Hercegovinu, vrijedan kao tri Hrvata koji je žele.

Bošnjački demografski oportunizam je, ubjeđivat će vas zapadni lobisti, opasan koliko velikosrpski i velikohrvatski nacionalizam. Ko ne vjeruje, neka pročita analizu Eda Josepha. Dakle, kada Bošnjaci prave djecu, to je isto kao i kada srpski i hrvatski nacionalisti ubijaju bošnjačku djecu.

U Bosni i Hercegovini živi preko 50 posto onih koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci. Ali njihova objektivna politička moć je svedena na jednu trećinu. Tamo gdje nema Bošnjaka, u Republici Srpskoj, važi građanski i demokratski princip – jedan čovjek, jedan glas. I većina je 50 posto plus jedan glasa. Tamo gdje su Bošnjaci većina, glasa se po principu – jedan Hrvat – tri Bošnjaka. Uz obavezu poštivanja konstitutivnosti Srba. I bez obaveze poštivanja prava 100 hiljada ostalih.

Kada u Predsjedništvo BiH bude izabran Željko Komšić, tada i Dragan Čović i Gabriel Escobar govore o preglasavanju Hrvata. A činjenica je samo da je preglasana politika onih Hrvata kojima je udruženi zločinački poduhvat zvani Herceg-Bosna i dan danas cilj. Nedopustivo je, dakle, po zapadnim, demokratskim standardima da birate nekoga ko je bolji za vašu državu. Od vas se traži da apstiniranjem izaberete onog ko uopće ne želi vašu državu.

Od Bošnjaka se već dvadeset godina očekuje da nešto daju. Tim davanjem bi se, ubjeđujuju ih i Istok i Zapad, smirili srpski i hrvatski nacionalizam. Koliko god bošnjački nacionalizam bio loš, a jeste loš, on se ne može porediti sa velikosrpskim i hrvatskim nacionalizmom. Jer hrvatski i srpski nacionalizam je, zapravo, separatizam. I ne može se plakat protiv Deda Mraza iz Zenice, koliko god bio loš, a loš je, poistovjetiti sa paljenjem svijeća i odavanjem pošte presuđenim ratnim zločincima.

Zamislite državu u kojoj je su, gledajući vjeroispovijest, muslimani najbrojniji, a opet njihova zajednica nema potpisan ugovor sa državom. Za razliku od drugih religijskih zajednica.

Znam, Bosne i Hercegovine nema bez Srba i Hrvata. Bosna i Hercegovina Srbima i Hrvatima pripada onoliko koliko i Bošnjacima. Ali to što pripada Srbima i Hrvatima, ne znači da treba pripadati Srbiji i Hrvatskoj. Problem je što većina Srba i Hrvata iz BiH, zapravo, ne želi BiH. Dakle, većina Srba i Hrvata ne želi državu BiH. A manjina Bošnjaka želi BiH bez Srba i Hrvata.

Evo, recimo, u centru Sarajeva, Bošnjaci su preglasali te „manjinske“ Bošnjake i za načelnika Općine Centar su izabrali Srđana Mandića. U državnom Parlamentu, iz izborne jedinice Sarajevo, sjede trojica zastupnika Srba izabranih „bošnjačkim glasovima“ (Saša Magazinović, Predrag Kojović i Milan Dunović).

Možete li zamisliti da, recimo, u utrci da gradonačelnika Banja Luke pobijedi Bošnjak? Čak i onaj iz SNSD-a.

Ili, da i Širokom Brijegu za državnom zastupnika Hrvati glasaju za bošnjačkog kandidata iz Naše stranke?

Kada to bude moguće, onda će sasvim svejedno biti ko je kandidat za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Sada, nažalost, nije moguće. Jer nije isto da li je Željko Komšić ili je Dragan Čović. Nisu isti Milan Dunović i Sanja Vulić. Nisu isti Vlatko Glavaš i Mario Karamatić.

Nije bošnjački nacionalizam i preglasavanje Hrvata kada glasate za Komšića. Kada glasate čprotiv Dragana Čoviča, ne preglasavate vi Hrvate, već velikohrvatsku politiku koja ratne zločince proglašava – uznicima.

I nije isto kad pravite ili ubijate djecu.

Bošnjački demografski oportunizam nije opasnost za BiH. Možda je on opasnost za neke centre koji u bosanskim muslimanima vide problem. Još jednom da pojednostavim. Bošnjaci iz Republike Srpske su protjerani, njihova zemlja je preknjižena na taj entitet. I nikada nijedna ambasada, nikada nijedan visoki predstavnik nije odlučio nametnuti izmjene Ustava Republike Srpske kojima bi te bošnjačke i hrvatske povratnike zaštitili „pravom veta“ prilikom formiranja Vlade RS. Nikada nikome nije palo napamet da, recimo, u Srebrenici jedan bošnjački glas vrijedi kao tri srpska. Tu vrijede „demokratski principi“. Prvo vas pobiju i protjeraju, i onda vas još „preglasavaju“. Jer je demokratija zasnovana na principu – jedan čovjek jedan glas i 50 posto plus jedan.

U Federaciji, gdje su se Bošnjaci odbranili, njihov glas vrijedi manje. I Srbi i Hrvati imaju pravo veta. A kada „bošnjački demografski oportunizam“ zasmeta, vaskrsne Christian Schmidt.

 

Ministarstvo prostornog uređenje Republike Hrvatske potvrdilo: Advokat Davor Bunoza koji je kandidat za ministra pravde BiH upotrebljavao krivotvorene dokumente institucija RH!

Kandidat za ministra pravde BiH, HDZ-ovac Davor Bunoza, koristio je krivotvorene dokumente hrvatskih institucija, pokušavajući obmanuti institucije BiH prilikom jedne javne nabavke u Javnom preduzeću Autoceste Federacije BiH. Da je Bunoza priložio krivotvoreni dokument, potvrdilo je u službenom dopisu i Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske.

Advokat Bunoza je, naime, prilikom jednog tendera u JP Autoceste FBiH, u spis stavio navodni certifikat hrvatskog Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Nakon što su konkurenti firme koju je on zastupao, putem firme Korekt d.o.o. Sarajevo, zatražili izjašnjenje Ministarstva, dobili su odgovor da je advokat Bunoza upotrijebio – krivotvoreni dokument.

“Glede mišljenja na temu valjanosti predmetnog certifikata, koje navodite da je dana 1.9.2020. godine izdano odvjetniku Davoru Bunozi od strane ovoga Ministarstva, KLASA: 360-01/19-03/25, URBROJ : 531-1-19-4, dajemo Vam do znanja da je riječ o krivotvorenom dokumentu kojega nije izdalo niti Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, niti Kontaktna točka za građevinske proizvode koja je u nadležnosti rada istoga Ministarstva”, napisao je 27. juna prošle godine hrvatski ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Ivan Paladina.

Na portalu etika.ba, čiji je osnivač bivši predsjednik Naše stranke Bojan Bajić, objavljena je kompletna dokumentacija o ovom slučaju. Bajićeva firma, naime, zastupala je oštećenu kompaniju u ovom slučaju, zbog kojeg je protiv budućeg ministra pravde BiH Davora Bunoze podnesene i krivična prijava Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA).

Priča počinje 2019. godine kada JP Autoceste raspisuju tender za za izvođenje radova na izgradnji bukobrana na dionici Podlugovi –Visok, vrijedan 10,8 miliona maraka. Na tender se prijavljuju tri firme – Unipromet d.o.o. Čačak, Konzorcij Coning d.o.o. Sarajevo i Euro-asfalt d.o.o. Sarajevo, BiH, te FRACASSO-RI d.o.o. Rijeka, Hrvatska. Po cijeni, najpovoljniji ponuđač je bio konzorcij Coning d.o.o. Sarajevo i Euro-asfalt d.o.o. Sarajevo. Jedan od uslova za dobijanje tendera je i dostavljanje certifikata EN 14388. Svi ponuđači koji su se javili na ovaj tender morali su dokazati da nude zaštitne panele koji su u skladu sa ovim standardom, tj.njegovom posljednjom harmoniziranom verzijom i nose odgovarajaću oznaku CE kvaliteta. Neki od ponuđača su dostavili CE certifikat EN 14388:2005 (verzija standarda iz 2005.godine), a neki su dostavili CE serifikat EN 14388:2015 (verzija standarda iz 2015.godine), objavila je etika.ba. Iako su iz Evropske komisije službeno potvrdili da je certifikat iz 2005. godine jedini validan, konzorcij Coning – Euroasfalt nije dobio tender. Posao je dodijeljen  komapniji Unipromet iz Čačka koja je posjedovala Certifikat iz 2015. godine koji uopće nije harmoniziran, što je u svom aktu potvrdila i Evropska komisija. Nakon žalbe Konzorcija, Autoceste prihvataju žalbu, te kompanijam Coning i Euroasfalt dodjeljuju posao.

Međutim, 15.04.2020.godine Ured za razmatranje žalbi je prihvatio žalbu srbijanskog Uniprometa koju je sačinila advokatska kancelarija iz Mostara Paponja-Bunoza.

“Jedan se odnosi na žalbu Uniprometa da im član Komisije nije dozvolio uvid u žalbu Coning-a (a po zakonu je bio dužan da im to omogući), a drugi se odnosi na nastavak osporavanja Coning-ovog CE certifikata od strane Unipromet-a koji i dalje tvrdi da je ispravan njihov CE certifikat usklađen sa standardom EN 14388:2015 (iako je već nepobitno utvrđeno da je ispravan standard EN 14388:2005)”, objavila je etika.ba.

U svojoj žalbi, advokat Davor Bunoza dostavlja i navodni akt Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske u kojem je navedeno da se sporni certifikat iz 2005. godine, koji je priložio konzorcij Coning-Euroasfalt ne koristi.

Dokument sa fotografije je, dakle, krivotvoren. I baš ovaj dokument advokat Davor Bunoza je dostavio JP Autoceste FBIH, pokušavajući eliminirati bh. konzorcij Coning-Euroasfalt. Na dokumentu ispod se vidi da je krivotvoreni dokument advokat Bunoza Upravi Autocesta poslao putem svog maila.

No, kada su zastupnici konzorcija zatražili stav Ministarstva Republike Hrvatske koje je, navodno izdalo dokument, oni su odgovorili da se radi o falsifikatu.

Sve je, potom, dostavljeno Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), ali Davor Bunoza je uspješno prošao sigurnosne provjere. O njegovom imenovanju za ministra pravde BiH će u srijedu odlučivati zastupnici u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

Uhapšen i optužen bivši visoki dužnosnik FBI-a: Od Selme Cikotića i Davuda Zahirovića tražio pola miliona dolara za organiziranje sastanaka sa američkim diplomatama u UN-u!

Bivši visoki dužnosnik FBI-a Charles McGonigal, koji je u subotu uhapšen u SAD-u, optužen je, pored ostalog, da je u junu 2018. godine tražio od aktualnog ministra sigurnosti BiH Selme Cikotića i sad već preminulog biznismena iz Gračanice Davuda Zahirovića pola miliona dolara za organiziranje sastanka sa diplomatama u SAD-u na kojem bi se razgovaralo o američkoj politici u BiH, saznaje Istraga.ba.

Charles F. McGonigal, 54, bivši specijalni agent Federalnog istražnog ureda (FBI) zadužen za terenski ured u New Yorku. On je uhapšen zbog optužbi da je primio 225.000 dolara u gotovini od osobe koja je imala poslovne interese u Europi i koji je bio zaposlenik strane obavještajne službe. McGonigal je u tom trenutku radio  kao specijalni agent zadužen za protuobavještajne poslove u Uredu FBI-a u New Yorku. McGonigal se povukao iz FBI-a u rujnu 2018. godine. Protiv njega su podignute dvije optužnice, a u jednoj od njih se pominju bh. državljani – “bivši ministar odbrane BiH” kao “osoba C” i “vlasnik i direktor farmaceutske kompanije iz BiH” kao “osoba D”. U pitanju su, kako saznajemo, bivši ministar odbrane i aktualni ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić, te prije dvije godine preminuli vlasnik farmaceutske kompanije ZADA iz Gračanice – Davud Zahirović.

“Osoba C je bio bh. državljanin i savjetnik člana Predsjedništva BiH. Osoba C je bivši ministar odbrane BiH”, navedeno je u optužnici.

U optužnici se, također, pominje i osoba D, koja je također bh. državljanin, te “osnivač i direktor farmaceutske kompanije stacionirane u Bosni i Hercegovini”.

“Dana 27. aprila 2018. godine, optuženi McGonigal se sastao sa osobama C i D u Njemačkoj. Na sastanku su osoba C i osoba D zatražile priliku da se sastanu sa ambasadorom SAD-a u UN-u, ili sa nekim drugim visokim zvaničnikom Vlade SAD-a, kako bi uticale na politiku u BiH”, navedeno je u optužnici otpečaćenoj ove sedmice.

Prema opisu, osoba C odgovara Selmi Cikotiću. On je, naime, bivši ministar odbrane koji je u tom periodu (2018. godine) bio savjetnik tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. Osoba D je, prema informacijama Istrage, farmaceut  Davud Zahirović, osnivač i vlasnik kompanije ZADA iz Gračanice koji je preminuo u novembru 2021. godine.

Deset dana nakon sastanka u Njemačkoj sa Cikotićem i Zahirovićemm, optuženi McGonigal je kontaktirao FBI-evu vezu u UN-u, i zatražio pomoć prilikom organiziranja sastanka koji su tražila dvojica bh. državljana.

Krajem juna (25.6.2018. godine), McGonigal je predložio osobi A (biznismen iz SAD-a albanskog porijekla), da njegova firma sklopi ugovor sa farmaceutskom kompanijom ZADA iz Gračanice, čiji je vlasnik osoba D, odnosno Davud Zahirović.

“Prijedlog optuženika McGonigala uključivao je dogovor da farmaceutska kompanija koja je u vlasništvu osobe D (Davud Zahirović, op.a), isplati kompaniji A (vlasnik američki državljanin albanskog porijekla op.a) 500 hiljada dolara kao naknadu za zakazivanje sastanka između farmaceutske kompanije osobe D (ZADA Gračanica op.a), i predstavnika američke delegacije u UN-u”, navedeno je u optužnici.

Pet dana kasnije, 1. jula 2018. godine, FBI-ev dužnosnik McGonigal šalje elektronsku poruku osobi A u kojoj navodi da pripremi ugovor i da mora “zaštiti njegovo ime”.

“Dana 18. jula 2018. godine, kako je predložio optuženi McGonigal, osoba A je predložila ugovorni aranžman sa osobom D (Davud Zahirović), po kojem bi kompanija A (u vlasništvo osobe A), dobila 500 hiljada dolara u zamjenu za zakazivanje sastanka između osobe D i predstavnika iz Ambasade SAD-a u UN-u”, navedeno je u optužnici.

McGonigal je, potom, 26. jula 2018. godine pozvao FBI-evu vezu u SAD-u te joj predložio datume za sastanak koji su tražili osobe C i D, odnosno Selmo Cikotić i Davud Zahirović.

“Dana 13. avgusta 2018. godine, optuženi McGonigal je prisustvovao sastanku na kojem je informisao višeg dužnosnika američke ambasade u UN-u o zahtjevima osoba C i D. Optuženi McGonigal ni u jednom trenutku nije dijelio informacije o finansijskom interesu osobe A na sastanku ili o svom finansijskom odnosu sa osobom A”, piše u optužnici američkog  pravosuđa.

U optužnici, međutim, nije navedeno da su Cikotić i Zahirović isplatili novac FBI-evom dužnosniku. No, McGonigal je novac primio na drugom mjestu i za jedan drugi posao.

“Prema optužnici u devet tačaka, koja je danas otpečaćena, od avgusta 2017., i nakon njegovog penzionisanja iz FBI-a u septembru 2018., McGonigal je skrivao od FBI-a prirodu svoje veze s bivšim stranim službenikom sigurnosti i poslovnim čovjekom koji je imao trajne poslovne interese u stranim zemljama i pred stranim vladama. Konkretno, McGonigal je tražio i primio najmanje 225.000 dolara u gotovini od osobe te je putovao u inozemstvo s osobom i sastajao se sa stranim državljanima”, saopćeno je iz Tužilaštva.

Ovaj novac McGonigal je primio iz Albanije, koja je bila zaposlenik albanske obavještajne službe. FBI-ev dužnosnik je, također, pomagao i ruskom oligarhu Olegu Deripaski, koji se nalazi pod sankcijama SAD-a.

Kolumna Vildane Selimbegović: Euroatlantski put Zukana Heleza

Zastupnički dom Parlamenta Bosne i Hercegovine na svojoj narednoj sjednici, u srijedu, imat će – kako se očekuje – izbor novog Vijeća ministara. Već danas se sastaje Komisija za izbor i imenovanje, a s obzirom na to da je više puta potvrđeno da su baš svi kandidati prošli neophodne provjere, ukoliko ne bude nekih uistinu velikih iznenađenja, naša zemlja bi trebala dobiti državnu vladu za manje od četiri mjeseca nakon izbora, što bi bio nesumnjivi rekord.

NAJVEĆI TERET

Na čelu Vijeća ministara, već je potvrđeno, Borjana Krišto je, koja je i u Davos putovala kao mandatarka, uprkos činjenici da je do izbora novog saziva praktično predsjedatelj aktualni Zoran Tegeltija, koji će voljom SNSD-a ostati i do narednih izbora, kao ministar.

Iako je posljednjih dana, upravo povodom Davosa, bilo debate o dupliranju funkcija, valjda niko ozbiljan nema dileme da je Tegeltija (srećom) prošlost: čak i u kakofoniji rasprava oko slaganja nove vlasti rezultati Tegeltijinog Vijeća ministara su nedvojbeno najlošiji dokle god pamćenje seže. Uostalom, dovoljan je podatak da su Tegeltija&comp ispunili manje od 10 posto zadataka iz Ekonomske reformske agende II, dokumenta fokusiranog na najvažnija pitanja razvoja, što automatski za sobom povlači one posljedice koje običan građanin osjeti na džepu, u kupovnoj moći i vidi u autobusima odlazećeg mladog svijeta trbuhom za kruhom. Bez obzira na stalna podsjećanja kako su poluge ekonomske moći u nadležnosti entiteta, ovdje je riječ o neophodnim zajedničkim iskoracima, saradnji sa Evropskom unijom i Evropskom komisijom, MMF-u i Svjetskoj banci. Uporedbe radi, za mandata Vijeća ministara sa dr. Denisom Zvizdićem na čelu​, Ekonomska reformska agenda I realizirana je na državnom nivou u poštovanja vrijednih 85 procenata, a zajedno sa entitetima na razini iznad 65 posto.

Što će reći da smo Tegeltijin mandat prespavali, da ne kažem proveli u jalovim svađama, koje se i oko novog Vijeća ministara nastavljaju mnogo više zbog imena, nego očekivanja od ekipe čiji je način funkcioniranja krajnje precizan i baš zato umnogome i zavisi od čelnog čovjeka. Borjani Krišto se spočitava partijsko članstvo kome je beskrajno odana, nekim bošnjačkim kadrovima, poput lidera Naroda i pravde Elmedina Konakovića spočitava se što je napustio SDA. U domaćoj javnosti zapravo najviše se debate vodi upravo oko bošnjačke kvote u kojoj su osim Konakovića još Sevlid Hurtić i Zukan Helez (Edin Forto je iz reda Ostalih). Hurtić je preko noći opečaćen pripadnošću Miloradu Dodiku, iako recimo u Pokretu za državu, koji ga je iznjedrio, nije baš slovio za odlučujući faktor, što je malo koga spriječilo da uđe u debatu koliki je tačno Bošnjak. Helez, koji je SDP-ov kandidat za ministra odbrane, prolazi još i gore. Naravno, niko ga ne može amnestirati od grijeha koje je činio i za koje je dobio presude, što zbog tuče u kojoj je sam učestvovao, što zbog druge o kojoj je, ispostavilo se, lažno svjedočio, no njegova sklonost kafanama (i tučama) je uvjetno kažnjena, pa je SIPA procijenila da nema zakonskih smetnji da bude izabran. Na Heleza je pao najveći teret i prije imenovanja, prvo zbog debata ignorira li današnja šastorka NATO put BiH, a potom i zbog opetovanih zamjerki zbog nedostatka visokih vojnih škola. Pri čemu se, recimo, zanemaruje obično korištena preporuka, koja onda treba da važi i za njega – pripadnost Armiji BiH. I to na frontu.

DOVOLJNO JE DA SE FOKUSIRAJU

A zapravo je riječ o ministarstvu čiji je najvažniji i najveći posao podrška Oružanim snagama BiH, čiji su oficiri dokazano obrazovani, spremni i obučeni, da se nastavi razvijati upravo u skladu sa onim atlantskim dijelom integracija i jasnim ciljem približavanja NATO-u. O čemu postoje dokumenti, strategije, planovi i što je najvažnije – zakoni koji to preciziraju. Helez nema razloga da to opstruira, naprotiv. I bit će uspješan onoliko koliko bude i cijelo Vijeće ministara. Opet kažem, kada (i ako) bude potvrđeno u srijedu, nema razloga da očekujemo spektakularno izmišljanje tople vode. Dovoljno je da se fokusiraju na već zacrtane, ali neispunjene zadatke, poput realizacije one Ekonomske reformske agende II i zakona od kojih zavisi kandidatski status BiH. Svi ih znamo, to je zakon o sukobu interesa, zakon o Sudu i o integritetu sudija i tužitelja, kao preduvjeti, te izmjene Zakona o ombudsmenima kojim bi se konačno napravio iskorak u borbi sa nasiljem nad ženama. Ovaj posljednji je i jedan od onih 14 prioriteta Evropske komisije određenih za našu zemlju. Ako bi se pritom angažirali da BiH dobije i budžet i sve to uspjeli uraditi u relativno kratkom roku od mjesec, dva, onih famoznih 100 dana, to bi onda na proljeće već značilo veći učinak od cijelog prethodnog mandata. A BiH upravo to treba. Ubrzani euroatlantski put. Bio on u sporazumu ili u zakonima.

Nakon stavova dvojice zastupnika iz RS: Upitna većina za potvrđivanje Vijeća ministara BiH

Podrška  Borjani Krišto i njenom sazivu Vijeća ministara Bih je upitna. Ukoliko dvojica državnih zastupnika iz Republike Srpske (Miroslav Vujićić iz SNSD-a i Čedomir Stojanović iz DEMOS-a) ostanu pri danas izrečenim stavovima da neće podržati Nenada Nešića za ministra sigurnosti BiH, onda u Predstavničkom domu PS BiH ne postoje 22 ruke koje garantuju potvrđivanje novog saziva Vijeća ministara BiH.

“Nenada Nešića ne treba podržati za ministarsko mjesto. Upropastio bi to ministarstvo jer je imao loše poteze i kao ministar Puteva Srpske. Predsjednik je upoznat sa našim stavovima, ali sutra imamo sastanak na kojem ćemo se dalje konsultovati”, kazao je danas na konferenciji za medije Miroslav Vujičić poslanik SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamenta BiH.

Vujičićeve stavove, kako saznaje Istraga, prati i državni zastupnik Čedomir Stojanović iz DEMOS-a. On je, zapravo, u stalnom sukobu sa Nenadom Nešićem i veća je vjerovatnoća da će on glasati protiv potvrđivanja novog Vijeća ministara BiH. No, ukoliko bi Vujičić i Stojanović bili suzdržani, Vijeće ministara bi bilo potvrđeno. Razlog je način odlučivanja u Predstavničkom domu PS BiH. Da bi, naime, neka odluka bila potvrđena, potrebno je da za nju bude više glasova za nego što je protiv, pod uslovom da postoji entitetska većina. Suzdržani se, u tom slučaju, računaju samo u kvorum. Recimo, Vijeće ministara bi bilo potvrđeno ako bi omjer glasova za i protiv bio, recimo, 21-19, uz dva suzdržana glasa Vujičića i Stojanovića.

Podsjećamo, stranke Trojke, (SDP, NiP i Naša stranka) u Predstavničkom domu PS BiH imaju 10 zastupnika. Ukoliko im se pridoda i glas Aide Baručije iz BHI Fuada Kasumovića, dolazimo do jedanaest ruku. Međutim, u Zeničko-dobojskom kantonu je udrmana većina zbog nesuglasica na relaciji BHI FK – SDP, tako da se ne može očekivati ni bezrezervna podrška Kasumovićeve zastupnice novom sazivu Vijeća ministara BiH. Ranije su, podsjećamo, svoju podršku novoj većini na nivou BiH uskratili NES i ZNG, čime su stranke osmorke sa trinaest glasova, pale na jedanaest (računamo i Aidu Baručiju).

HDZ BiH u Predstavničkom domu PS BiH ima četiri zastupnika. U zbiru sa Trojkom i Aidom Baručijom to je ukupno petnaest zastupnika iz Federacije BiH koji bi mogli podržati novi saziv Vijeća ministara BiH. Entitetska većina postoji.

SNSD sa partnerima iz Republike Srpske (DEMOS i US Nenada Stevandića) ima osam zastupnika u Predstavničkom domu PS BiH.  Ukoliko Vujičić i Čedomir Stojanović ostanu dosljedni, broj ruku će pasti na šest. Sa petnaest federalni i šest iz RS-a dolazimo do 21 zastupnika koji do sada nisu javno uskraćivali podršku novom sazivu Vijeća ministara BiH. Podrška 21 zastupnika/ice ne bi bila dovoljna za potvrđivanje novog saziva Vijeća ministara BiH, pod uslovom da svi drugi dođu i glasaju protiv. No, ukoliko jedno od mogućih 21 protiv bude suzdržano, Vijeće ministara BiH će biti imenovano i sa glasovima 21 zastupnika/ice.

Sjednica Predstavničkog doma PS BiH za potvrđivanje Vijeća ministara BiH planirana je za srijedu. No, zbog novonastale situacije, razmatra se prolongiranje za narednu sedmicu.

Sukob SDP-a i stranke Fuada Kasumovića: Raspada se većina u ZDK!

Većina u Zeničko-dobojskom kantonu, koju čine Socijaldemokratska partija, Bosanskohercegovačka inicijativa, Demokratska fronta, Hrvatska demokratska zajednica, dio Narodnog evropskog saveza, te Narod i Pravda, praktično ne postoji!

Kako sazanje Politicki.ba, dvije najjače stranke tog bloka – SDP i BHI, žestoko su se posvađale.

Raspodjela pozicija u institucijama Kantona na površinu je iznijela ranije sukobe.

Iza kulisa se razmjenjuju oštre optužbe između ove dvije partije.

Jedan od razloga za bukteću svađu je pozicija Omera Škalje. Njegovo uklanjanje s mjesta direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja ultimativno traži BHI.

SDP se tome protivi tražeći da se sva imenovanja obave u paketu.

Politicki.ba iz izvora Narodnog evropskog saveza dobio je na uvid i cijeli niz poruka koje su neki od čelnih ljudi dosadašnje većine u ZDK tazmijenili među sobom.

Iz njih se praktično vidi da se koalicija raspala i da je SDP već izašao iz nje.

Također, mogu se nedvosmisleno isčitati i optužbe o tome da su članice dosadašnje koalicije lagali jedni druge, a i razmijenjene su optužbe o vezama s kriminalom.

Naši sagovornici tvrde da je sukob dosegao tolike razmjere da se na BHI čak više ne računa kao dio Osmorke.

BHI u Skupštini ZDK ima 5 poslanika, kao i SDP.

BHI, čiji je predsjednik Fuad Kasumović, gadonačelnik Zenice, u Federalnom, ali i Državnom parlamentu ima po jednog poslanika.

Koliko je sraz na nivou ZDK ozbiljan moći će se vidjeti već predstojeće sedmice kada se u Parlamentu BiH bude glasalo za prijedlog novog Vijeća ministara BiH. Najavljeno nam je da obratimo pažnju na ponašanje Aide Baručije, poslanice BHI u državnom parlamentu.

Da je sukob veoma dubok potvrđeno nam je i iz izvora SDP-a.

Sagovornici Politicki.ba iz te stranke tvrde da je “stvar gotova” i da će “Kasumović napraviti vlast sa SDA i DF”.

Matematički je to moguće, obzirom da SDA u Skupštini ZDK ima 11 poslanika. S osam (DF ima 3), to bi bila većina od najmanje 19 ruku.

Dodatno, BHI i Kasumović bili su protiv ulaska HDZ BiH u aktuelnu vladu koju predvodi kadar te partije Amra Mehmedić. Zbog insistiranja HDZ-a, napravljena je Vlada koju već osporavaju, jer nije ispoštovan Ustav ZDK i nacionalna zastupljenost ministara iz svakog od konstitutivnih naroda.

Ako se aktuelna većina raspadne, preduslov BHI za pravljenje nove sa SDA bit će smjene nekih od čelnih ljudi ove partije na nivou ZDK.

Također, eventualna nova većina neće uključivati HDZ BiH.

Kolumna Andreja Nikolaidisa za SB: Zašto je Amerika podržala Schmidtovu intervenciju? Pa da ‘obuzda bošnjački demografski oportunizam…'”

Stariji među vama će se prisjetiti: bilo je jednom vrijeme kada su najagilniji promicatelji komunističke ideologije bez stida – naprotiv, s pravovjernim ponosom – uzvikivali: “Više volim rusko govno nego američku pitu”.

A onda je došlo vrijeme kada su tu istu misao – o užitku u konzumaciji ruskih fekalija – ponavljali velikosrpski nacionalisti. U to vrijeme ti su ljudi smislili i sljedeće stihove, kojima je nedvojbeno mjesto u Panteonu bezumne mržnje:

„Ko je drugi,
ja sam prvi,
da pijemo turske krvi“.

Čovjeka za koga kažu da je autor tih stihova sreo sam jednom, na promociji knjige Svetislava Basare.

Izlišno je napomenuti: nismo se zbližili. Za razliku od mudrih ljudi, ja prijatelje volim držati blizu a neprijatelje daleko. Za razliku od tolerantnih ljudi, ne želim dijalog sa neprijateljima. Samo želim da ih ne vidim. Koliko je meni poznato, dijalogom niko nikada nikoga ni u šta nije ubijedio – tomu, naime, služi batina. Osim toga: kad god me je neko, kako se kaže, ‘pozvao na javni dijalog’, taj mi je, gle čuda, pišao po cipelama i izrazio odlučnu želju da me nema – u najmanju ruku, da me nema u javnosti. Nalazim da je dijalog sa stranom koja te nastoji eliminisati besmislen.Ako bi dijalog trebao završiti kompromisom, oko čega bismo kompromis trebali postići? Da se, kako se kaže, “nađemo na pola”, pa da ubuduće funkcionišem kao naizmjenični saobraćaj: da ma ima pa nema?

U svakom slučaju, nikada nisam bio na večeri na kojoj su se okupili staljinisti ili velikosrbi. Zbog čega mi je neizmjerno drago. Ne usuđujem se ni pomisliti na jelovnik koji je pratio takva okupljanja.

Bilo je, kažem, takvo vrijeme.

A sad je, vidiš ti to, došlo vrijeme da je nezgodno reći ono što sam upravo naumio izustiti: meni je, šta ću, draža naša pita nego američko govno.

Kažeš to, i već si antizapadno nastrojen.

Bogami nisam. Odavde do Beča nećete naći prozapadnijega insana od mene.

 

 

Ja vam, naime, mislim da je najveća stvar koju je zapad dao ovome svijetu – sumnja. Bez nje nema mišljenja. Da se pokaže da je Špengler bio u pravu i da zapad, evo: koliko sutra stvarno propadne, sumnja je ono što bi ostalo iza njega, kao vječni spomenik toj civilizaciji.

Ja nisam čovjek vjere. Negdje sam, mislim kod Vešovića, pročitao kako je Sidran napisao, parafraziram: ovo što vidiš, to je 99 posto strah i jedan posto Sidran. Kod mene je drugačije. Ovo što vidiš, to je 99 posto sumnja i 1 posto Andrej Nikolaidis. A i u tih 1 posto osnovano sumnjam.

Ako me to ne čini zapadnjakom…

Naravno, vrijeme je takvo, promjene su tako brze da se čovjeku može desiti da legne kao liberal a probudi se kao suri konzervativac; da legne kao borac za ulazak Crne Gore u NATO, a probudi se kao antizapadnjak protiv čije se retrogradne politike bore putinoljubi i nacionalisti raspoređeni u NVO-ove, ambasade i upravne odbore nekakvih međunarodnih instituta.
Kada ostariš, postaneš sve ono što te je u mladosti najviše iritiralo, sve ono čega si se bojao, sve ono što si Boga – čak i ako si držao da ga nema – molio da ne postaneš. Poživiš li dovoljno, postaćeš vlastiti strah; vlastita sablast, takoreći. To je cijena trajanja. Da sam kurcu valjao, umro bih do triestreće, do Isusovih godina. Nisam krepao, očito. Sve ovo što danas jesam, cijena je toga.

U ljudskom životu nema progresa. Kao što ga nema ni u istoriji. Agamben kaže kako ne zna niti jednog važnog filozofa koji je vjerovao u napredak. Klasični filozofi, čini se, nisu dovoljno čitali liberalne medije.

Kada bi naši preci vidjeli gdje i kako živimo, istoga bi trena umrli od očaja i strave. Ili bi, kako se kaže, digli ruku na sebe. Ovdje imam potrebu da konstatujem kako je dići ruku na sebe kudikamo bliže etičkom činu nego dići ruku za glupavu, kvarnu ideju – što neprekidno činimo i čemu dugujemo svoj takozvani društveni status.

A neki, eto, i mjesečna primanja.

Šta sam vam hotio reći…

Posao novinara nije da perpetuira dominantnu ideologiju (time se bave propagandisti) nego da pod sumnju stavlja sve – pa i vladajuću ideologiju. Pa i sebe: naročito sebe. Zbog čega se tek rijetko složim sa samim sobom.

Čemu, onda, teške riječi i zgražavanje kada novinar javno posumnja u američku politiku u regionu?

 

 

Umjesto da sumnjam, treba šta? Da vjerujem, zato što je apsurdno?

Američka politika u regionu je u ovom trenutku – osim što je štetna, podmukla i radi u korist velikodržavnih projekata – prosto: odvratna.

U ovom trenutku ta politika na Balkanu promoviše „zapadne vrijednosti“ samo ako držite da i imperijalizam spada u te vrijednosti. Doduše: njihova promocija „zapadnih vrijednosti“ znala je izgledati i gore. U Čileu za Pinočeovog zemana, na primjer.

Amerika preslaže Balkan i to čini na prilično transparentan i očito brutalan način, koji je iritantan ako imate ideju da na ovom svijetu postoji sloboda na koju pravo imaju i oni mali i siromašni.

Ako ne pristanemo na narativ o „našim zapadnim prijateljima koji bolje od nas znaju šta je dobro za nas i koji rade u našu korist čak i onda kada mi to ne razumijemo“, dakle ne pristanemo na narativ o našoj neprosvijećenosti zarad koje nam je nužan staratelj, dakle ako nismo spremni odustati od slobode zarad sigurnosti i udobnosti; onda je nužno istrajati na slobodnom mišljenju, dakle na sumnji.

Onda je, kada čovjek pročita besramni članak u The New York Timesu, naučno-fantastičnu pripovijest koja govori o tome kako je Vulin suparnik Aleksandra Vučića, a ovaj se, pak, usprotivio djelovanju Wagnera u Srbiji, nužno posumnjati da je neko tu nekome u džep tutnuo nekakve pare.

Onda je, kada Gabriel Eskobar saopšti da će Kosovo dopustiti stvaranje tamošnje Republike Srpske bez obzira šta o tome misli Albin Kurti, dakle demokratski izabrani premijer suverene države, to nužno tumačiti kao tantrum kolonijalnog upravitelja koji, navikao da bude okružen klimoglavima domorodačke posluge, prijeti čovjeku koji radi svoj posao, ima demokratski legitimitet i funkcioniše u okviru Ustava. Ako Amerika u regionu promoviše „vladavinu prava“, zašto Escobar od Kurtija zahtijeva da prekrši Ustav? Aha, znam: antiamerički i antizapadno je sumnjati…

Ili hajdemo ovako… Nije li, ne slobodarski, nego elementarno insanski, zapitati se: zašto je Amerika podržala Schmidtovu intervenciju koja je za cilj imala – citiram baš zgodno eufemističko, dakle šupačko objašnjenje onoga što je frajer počinio – da “obuzda bošnjački demografski oportunizam”?

Na pamet mi pada barem jedna zemlja u kojoj su vlasti svojevremeno vrlo uspješno ubuzdavale “demografski oportunizam” većinske populacije.

Južna Afrika, naime.

(Slobodna Bosna)

Kako je Konaković nadmudrio Nikšića: Sa duplo manje glasova, NiP na nivou BiH ima triput više pozicija od SDP-a, u Domu naroda BiH SDP neće imati nijednog delegata!

SDP BiH je na nivou Bosne i Hercegovine osvojo više glasova nego NiP i Naša stranka zajedno. Pa, ipak, NiP će u Vijeću ministara BiH imati najbitniju poziciju – poziciju zamjenika predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH. S te pozicije Elmedin Konaković će moći kontrolisati dnevni red, ali i sva imenovanja u državnim agencijama, uključujući i Obavještajno-sigurnosnu agenciju BiH. U Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH SDP ima pet zastupnika. NiP ima tri. Međutim, u rukovodstvo Predstavničkog doma PS BiH izabran je NiP-ov kadar Denis Zvizdić. Istovremeno, SDP BiH neće imati nijednog delegata u Domu naroda PS BiH. Hrvata će, izvjesno je, prepustiti HDZ-u BiH, dok će u ime stranaka Trojke, u Klub Bošnjaka Doma naroda PS BiH biti izabran Kemal Ademović iz Naroda i pravde, koji će, vjerovatno, postati član Kolegija tog Doma. Dakle, sa 79 hiljada glasova na nivou BiH, NiP je na istom nivou dobio tri ključne  bošnjačke pozicije na koje su postavljeni – Elmedin Konaković, predsjednik NiP-a, Kemal Ademović, prvi potpredsjednik NiP-a, i Denis Zvizdić, drugi potpredsjednik NiP-a. Sa 129 hiljada glasova i pet zastupnika na novu BiH, SDP-u će na nivou BiH pripasti samo jedna ministarska pozicija u Vijeću ministara BiH. Baš koliko i Našoj stranci koja je osvojila 49 hiljada glasova i koja ima dvoje državnih zastupnika.

I na nivou Federacije BiH situacija je slična. SDP BiH je osvojio 131 hiljadu glasova, što je za 17 hiljada više nego što su osvojili NiP i Naša stranka zajedno. SDP u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH ima petnaest zastupnika, dok NiP i Naša stranka imaju zajedno – trinaest. Međutim, u rokovodstvu Zastupničkog doma FBiH SDP nema nikoga. Poziciju predsjedavajuće Zastupničkog doma dobila je Mirjana Lepić-Marinković iz Naše strake (kompenzacijski mandat). Zamjeničke pozicije su pripale Edini Gabeli iz Stranke za BiH i Mladenu Boškoviću iz HDZ-a BiH. Dakle, iako je SDP-ov klub najbrojniji u vladajućoj koaliciji na nivou FBiH, ta stranka nije dobila nijednu poziciju. Kada je u pitanju zakonodavna vlast na nivou FBiH, SDP je dobio potpredsjednika Doma naroda FBiH i reda srpskog naroda. Funkcija predsjedavajućeg je pripala HDZ-u BiH, dok je funkcija potpredsjednika iz reda bošnjačkog naroda pripala Izenu Hajdareviću iz Naroda i pravde. Istina, SDP-u BiH bi trebala pripasti pozicija premijera Federacije BiH, ali s obzirom na procedure, teško je očekivati da će tu funkciju dobiti predsjednik SDP-a Nermin Nikšić.

Tuzlanski kanton je najveća baza SDP-a BiH, gdje je ta stranka osvojila 37 hiljada glasova. NiP je u TK osvojio 10 hiljada glasova. SDP BiH u Skupštini TK ima osam zastupnika, NiP ima dvoje. Među zastupnicima u Skupštini TK, SDP ima jednu Hrvaticu. Ipak, ta stranka je odlučila da prilikom izbora hrvatskog delegata iz TK prepusti Narodu i pravdi. Šest zastupnika SDP-a u Skupštini TK se izjasnilo – Bošnjacima. No, prilikom izbora bošnjačkih delegata, SDP BiH je dobio jedno od ukupno pet B mjesta, dok su drugu poziciju prepustili – Narodu i pravdi. Tako je, u konačnici, oboje NiP-ovih zastupnika prošlo u Dom naroda FBiH (Bošnjak – Izen Hajdarević i Hrvatica Silva Banović), dok je SDP BiH sa osam zastupnika dobio dva delegata (jednog Bošnjaka – Dževad Hadžić i jednog Srbina – Slađan Ilić). Dakle, sa četiri puta manje glasova i zastupnika, NiP je iz Tuzlanskog kantona dobio isti broj delegata kao i SDP BiH. Iako je TK, kako rekosmo, baza SDP-a, u ovom kantonu ta stranka će biti u opoziciji.

U Unsko-sanskom kantonu SDP je treća stranka. Osvojili su devet hiljada glasova, odnosno – duplo više od Naroda i pravde. Međutim, prilikom izbora bošnjačkih delegata iz USK-a, SDP je glasao za kandidata Naroda i pravde. Tako u Domu naroda FBiH Bošnjake iz USK zastupa NiP-ovac Azhar Sejarić. SDP-u je pripao srpski delegat koji bi im, inače, pripao i bez glasanja, jer je Mladen Lonić jedini Srbin izabran u Skupštinu USK.

U Zeničko-dobojskom kantonu SDP BiH je osvojio 20 hiljada glasova, skoro duplo više od NiP-a koji je osvojio 11 hiljada glasova. Međutim, prilikom izbora bošnjačkog delegata SDP BiH je podržao NiP-ovu kandidatkinju Amru Babić. SDP-u je pripalo mjesto delegata iz reda hrvatskog naroda koji je dobio podršku BHI Fuada Kasumovića, dok je NiP-ov zastupnik podržao listu HDZ-a BiH.

U Bosansko-podrinjskom kantonu NiP je osvojio 1444 glasa, dok je SDP osvojio 1136 glasova. Prilikom raspodjele pozicija, NiP je dobio bošnjačkog delegata iz tog kantona. U Vladi BPK SDP je dobio samo jednu poziciju (MUP). Prilikom raspodjele javnih preduzeća i ministarstava u BPK – NiP je dobio devet pozicija, Novi početak sedam, SBiH (sa manje osvojenih glasova od SDP-a) šest, koliko je dobila i Nova politička inicijativa (manje glasova od SDP-a). SDP BiH je u raspodjeli dobio – pet pozicija.

U Kantonu Sarajevu SDP BiH je treća politička partija. I u tom su kantonu, uspjeli dobiti jednog bošnjačkog delegata (Irfan Čengić) i troje Srba (sve S bi pozicije im pripale i bez glasanja). Prema trenutnom rasporedu funkcija, SDP će i u KS ostati bez premijerske pozicije koja bi trebala pripasti Našoj stranci koja je osvojila manje glasova od SDP-a BiH.

Zahvaljujući ovakvom glasanju u skupštinama kantona, SDP BiH u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH ima samo dva delegata. Iako je u svim kantonima (osim u KS i BPK) Narod i pravda slabiji politički subjekt od SDP-a BiH, ta stranka će u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH imati čak pet delegata, što im garantuje izbor jednog bošnjačkog delegata u Dom naroda BiH (Kemal Ademović). Kada je u pitanju izbor delegata iz reda hrvatskog naroda u Domu naroda FBiH, SDP BiH je uspio dobiti samo jednu poziciju (Marina Mujkanović iz ZDK), baš koliko je dobila stranka Narod i pravda (Silva Banović iz TK). Te dvije ruke im nisu dovoljne za izbor državnog delegata iz reda hrvatskog naroda. Dakle, zahvaljujući tome što stu pružali podršku kadrovima NiP-a, SDP BiH u Domu naroda PS BiH neće imati nijednog delegata. Da podsjetimo, u mandatnom periodu 2018.-2022., SDP je u Domu naroda imao Bošnjaka Denisa Bećirovića. U periodu od 2014. do 2018. godine, SDP, također, nije imao nijednog dlegata u Domu naroda PS BiH. No, to se desilo nakon propasti SDP-a na izborima 2014. godine. U mandatnom periodu 2010.-2014., SDP BiH je u Domu naroda PS BiH imao čak dva Bošnjaka (Hasan Bećirović i Mehmed Bradarić), i jednog Hrvata (Krunoslava Vrdoljaka). Tokom mandata 2006.-2010. SDP je u Domu naroda PS BiH imao jednog Bošnjaka (Adem Ibrahimpašić), dok je u periodu od 2002.-do 2006., SDP imao delegata u Klubu Hrvata (Tomislav Limov).

Zbog čega još uvijek nije predložen kandidat za (pot)predsjednika FBiH iz reda Srba: Čeka li Čović glasanje osmorke o delegatima za Dom naroda PS BiH

Kandidatsku listu na kojoj je ime Lidije Bradara (HDZ BiH) za izbor predsjednika/potpredsjednika FBiH potpisala su 22 delegata Kluba Hrvata u Domu naroda Parlamenta FBiH. HDZ BiH ima 14 delegata, HDZ 1990 tri, HNP 1, NIP, 1, SDP BiH 1, NES 1, ZNG 1 i Berina Fejzić (BNS). To znači da su potpisali svi delegati osim Milana Ševe koji tog dana nije bio prisutan na sjednici.

CIK je danas prihvatio i kandidaturu Refika Lende (SDA) jer su ispunjeni svi uslovi, a na kandidatskoj listi je 13 potpisa, 12 delegata SDA i 1 iz DF-a.

Klub Srba u kojem stranke osmorke uz pomoć HDZ-a i SNSD-a imaju sasvim dovoljnu pa i komotnu većinu za predlaganje kandidata (potrebno 11 delegata), nije kandidirao nijedno ime za predsjednika/potpredsjednika FBiH.

Na sjednici Kluba Srba koja je održana kako bi se izabrao predsjednik Kluba nije razgovarano o imenu kandidata kojeg će predložiti za rukovodstvo FBiH bez kojeg nema ni nove Vlade FBiH.

Rok za predlaganje kandidata je 30. januar, a naredna sedmica donijet će ili rasplet ili novi zaplet na političkoj sceni. Osim sjednice za potvrđivanje Vijeća ministara BiH koja se očekuje 25. ili 26. januara, a sjednica Doma naroda na kojoj će se glasati za delegate u Dom naroda PS BiH bi trebala biti 27. januara.

Nezvanične su informacije da je HDZ BiH svoju podršku kandidatu za predsjednika/potpredsjednika iz reda Srba „uslovio“ glasanjem delegata osmorke u Klubu Hrvata za kandidatske liste za delegate Kluba Hrvata u Domu naroda PS BiH.

Podsjećamo, HDZ BiH je predao četiri kandidatske liste iako imaju 14 delegata što je dovoljno za tri sigurna delegata. HDZ 1990 sa HNP-om ima četiri delegata koji će podržati svoju listu.

Stranke osmorke imaju četiri ruke, ali dvije liste. Tako je SDP BiH kandidirao Jugoslava Brdara, a ZNG Zlatka Miletića.

Ukoliko se glasovi osmorke podijele na dvije liste, a NIP je već najavio da će podržati listu SDP-a to znači da će jedna lista HDZ-a imati dva glasa, koliko i lista SDP-a i lista Zlatka Miletića koji računa i na glas NES-a. U tom slučaju glas Berine Fejzić mogao bi biti odlučujući ukoliko bude glasala za jednu od ove tri liste. Ukoliko budu ipak izjednačene liste sa po dva glasa, onda će odlučiti žrijeb.

(NAP)

Sudije podijeljene, nema odluke: O Schmidtovim amandmanima na Ustav FBiH i Izborni zakon Ustavni sud BiH će odlučivati u martu

Ustavni sud BiH ponovo nije donio odluku zahtjevima Željka Komšića i Šefika Džaferovića kojima je tražena ocjena ustavnosti odredaba Ustava FBiH i Izbornog zakona BiH koje je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt, saznaje Istraga.

“S obzirom na to da nije bilo potrebne većine za donošenje bilo kakve odluke, sve je prolongirano za plenarnu sjednicu u martu”, kazao je sagovornik Istrage iz Ustavnog suda BiH.

Evo o čemu se radi. Da bi Ustavni sud BiH odlučio u nekom predmetu, za ili protiv odluke mora glasati najmanje petero sudija, što je prosta većina od ukupnog broja sudija. Naime, Ustavni sud BiH čini devet sudija, od čega je njih šestero domaćih (četvero iz Federacije i dvoje iz RS) i troje međunarodnih. Međutim, od jeseni prošle godine, Ustavnom sudu BiH nedostaje dvoje sudija, jer su penzionisani Mato Tadić i Miodrag Simović. Federalni Predstavnički dom do danas nije imenovao Tadićevog nasljednika, niti je Narodna skupština RS imenovala nedostajućeg sudiju iz tog entiteta koji bi naslijedio Miodraga Simovića. Tako sada u Ustavnom sudu BiH sjedi sedmoro sudija, četvero domaćih i troje stranaca. Ukoliko su njihovi glasovi podijeljeni, recimo u omjeru 4-3 ili 3:4, Ustavni sud BiH ne može donijeti odluku, jer je prema Pravilima Ustavnog suda za donošenje odluke potrebno pet glasova.

Upravo je takva situacija bila na ovosedmičnoj plenarnoj sjednici, kada se ustavne sudije podijelile. Njih četvero je, naime, bilo saglasno da Ustavni sud BiH prihvati nacrt odluke, te tako odbaci Komšićev i Džaferovićev zahtjev kojim je zatražena ocjena ustavnosti Schmidtovih odluka. Kako nije bilo pet potrebnih glasova, odluka nije mogla biti donesena. Stoga je ovaj predmet prebačen za narednu plenarnu sjednicu Ustavnog suda BiH, kada će biti pripremljeni i nacrt odluke da se usvajaju zahtjevi Željka Komšića ili Šefika Džaferovića. Ukoliko i taj nacrt ne dobije podršku petero sudija, formalno-pravno eće biti odluke i predmet će biti prebačen na neku od narednih plenarnih sjednica, kada Ustavni sud BiH bude u punom sazivu.

Podsjetimo, izvjestiteljica u ovom slučaju je švicarska sutkinja Helen Keller. Ona je sa stručnim službama i savjetnicima u Ustavnom sudu BiH bila pripremila prijedlog odluke kojim se odbijaju zahtjevi Željka Komšića i Šefika Džaferovića. Keller je ovaj prijedlog sačinila nakon pritisaka iz OHR-a. Nju je, kako saznajemo, podržala i  Valerija Galić koja je za sutkinju Ustavnog suda BiH imenovana na prijedlog HDZ-a BiH. Preostala dva imena nismo uspjeli saznati. Kako prijedlog sutkinje Keller nije dobio potrebnu većinu, odluka nije donesena i predmet će opet biti razmatran u martu.

Sada, međutim, postoji druga opasnost. Ukoliko Predstavnički dom FBiH do marta imenuje ustavnog sudiju bliskog HDZ-u BiH, postoji mogućnost da bude dovoljno ruku za odbacivanje zahtjeva Željka Komšića i Šefika Džaferovića. Za sudiju Ustavnog suda BiH iz Federacije prijavilo se 14 kandidata. To su Boris Barun, Danica Šain, Sanela Butigan-Gorušanović, Ivo Rozić, Zvonko Mijan, Ivan Miličević, Marin Vukoja, Monika Mijić, Zdravko Lučić, Bariša Čolak, Mario Širić, Željka Marković Sekulić, Mirko Miličević i Mile Lasić. Svi osim Sanele Butigan-Gorušanović su kadrovi bliski HDZ-u BiH. Ukoliko bilo ko od HDZ-u bliskih kadrova bude imenovan za sudiju Ustavnog suda BiH, to bi značilo da u Ustavnom sudu BiH postoji dovoljan broj sudija za odbijanje zahtjeva za ocjenu ustavnosti Schmidtovih amandmana. Stranke sa sjedištem u Sarajevu imaju dovoljno ruku u Predstavničkom domu FBiH da imenuju kandidatkinju koja nije bliska HDZ-u BiH. No, da li će to i učiniti?

Sve ovo se, naravno, moglo prevazići da je Mirsad Zaimović, predsjedavajući Predstavničkog doma FBiH u prošlom sazivu zakazao sjednicu na kojoj bi bio izabran nedostajući ustavni sudija iz Federacije. No, Zaimović je odlučio da u svom mandatu ne završi ovu proceduru, računajući prije svega na “zadržavanje dobrih odnosa sa HDZ-om BiH!”. Jedan od razloga je i to da je u utrci za Ustavni sud Federacije BiH HDZ-ova podrška bila potrebna Ajši Softić . Ajša Softić je, inače, supruga potpredsjednika SDA Safeta Softića koji je u bliskim prijateljskim vezama sa Mirsadom Zaimovićem. Tako je, u jeku najvećeg sukoba na relaciji SDA-HDZ, Marinko Čavara predložio Ajšu Softić za sutkinju Ustavnog suda FBiH. Istovremeno, Mirsad Zaimović nije dopustio održavanje sjednice Predstavničkog doma FBiH na kojoj bi, preglasavanjem HDZ-a BiH, Sanela Gorušanović-Butigan bila imenovana za sutkinju Ustavnog suda BiH.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...