Bio je četvrtak, 15. septembar 2016. godine kada na sarajevski aerodrom sletio avion iz Dubaija. U njemu su bili Tito, Pepi i Legija. Vani ih je čekao Memos.
Za svog gosta Edina Gačanina Tita, Gordan Memija Memos je tog dana u ASA Rentu iznajmio dva automobila – Audi Q3 i Tiguan. U hotelu Bristol je Memosova firma Foto Art iznajmila tri sobe. Karticu sa brojem 1119 zadužio je Tito. U sobu pored, onu sa brojem 1112 smješten je Adnan Pervan zvani Legija. Soba broj 1121 pripala je Adnanu Smajloviću zvanom Pepi. Legijinu sobu koristili su i pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije – Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Adin Ćatić i Emir Druškić. Oni su tih dana, preko svoga šefa Mustafe Selmanovića, “isposlovali slobodne dane” kako bi zaradili dodatni novac prateći Edina Gačanina Tita. Povremeno se ovoj grupi pridruživao i specijalac Ibrahim Miladin, džudo prijatelj Gordana Memije. Svi zajedno su putovali u Hrvatsku, ugovarali su poslove i Tito je, na kraju, 29. septembra letom za Dubai napustio Sarajevo.
Ali prije nego što je otišao, odlučio je da se “zahvali” specijalcima i njihovom šefu Mustafi Selmanoviću. Mustafa Selmanović, poznatiji kao Mujica, dobit će i skupocjeni sat. Specijalci koji su ga pratili dobit će keš za za vlastite biznise. Tako Senad Kadić Titovim novcem otvara ugostiteljski objekat Fumari na Grbavici. Emir Druškić i Adin Ćatić kokainskim novcem koji su dobili od Tita otvaraju “Cafee hookah lounge bar In” u ulici Salke Lagumdžije na Dobrinji. Dženis Kadrić novcem koji je dobio od Tita otvara ugostiteljski objekat Parlament i kupuje poslovni prostor u tržnom centru Mercur na Otoci. Osim pojedinačnih nagrada, Tito se odlučuje nagraditi i cjelokupnu Specijalnu jedinicu FUP-a. Da bi prikrio trag svog prljavog novca, Tito je rekao Memiji i Selmanoviću da pronađu čovjeka koji će u nizozemski grad Breda otići po keš.
Mujica je pronašao Davora Curla, Sarajliju sa iskustvom ratovanja na stranim ratištima (privatne vojske) koji je nerijetko obučavao pripadnike sarajevskih specijalnih policijskih jedinica. Curl je tada bio povremeno angažiran i kao “lobista” u sarajevskom Pretisu, u kojem je, posredstvom tadašnjeg federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare bila zaposlena kćerka Mustafe Selmanovića. I ova činjenica će biti bitna u nastavku priče. Ali idemo redom.
Davor Curl je otputovao u Nizozemsku odakle je donio 250 hiljada dolara krijumčarenjem kokaina stečenog keša koji je pripadao Edinu Gačaninu Titu. No, Mujicina Specijalna jedinica ne može uzeti prljav novac. Stoga Gordan Memija angažuje svog prijatelja Ermina Alamerovića Kikija, vlasnika kompanije RHEA EXPRES (kasnije A2B) koji pristaje da se preko njegove kompanije naruče uniforme, a da se Titov keš, na druge načine, uplati na račune njegove firme. Za tu operaciju angažiran je poznati “perač novca” Alem Hodović. Kiki naručuje uniforme iz Kanade, ali kada su one stigle, pojavio se nedostak novca za plaćanje carine.
Čampara kao ministar nastavlja potragu za nedostajućim novcem i kao žrtva se pojavljuje Edin Forto. Vlada Kantona Sarajevo sa Edinom Fortom na čelu donijela je odluku o odobravanju pomoći “višim nivoima vlasti”, te je na taj način obezbijeđen novac za plaćanje carine.
Nakon toga, RHEA EXPRES se pojavljuje kao donator uniformi za Specijalnu jedinicu FUP-a. Međutim, tadašnji direktor Federalne uprave policije Dragan Lukač odbija prihvatiti donaciju od Kikijeve kompanije, pa se, u sve, ponovo mora uključiti Aljoša Čampara. Umjesto FUP-a, donaciju RHEA EXPRES-a prihvata FMUP, odnosno Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova sa Aljošom Čamparom na čelu. Nakon toga Čampara uniforme donira Specijalnoj policijskoj jedinici FUP-a. Na taj način okončano pranje novca Edina Gačanina Tita.
No, kada je 2019. godine autor ovog teksta objavio priču o uniformama, u FUP-u je pokrenuta unutrašnja istraga. Uplašeni za svoju policijsku budućnost, Dženis Kadrić, Ibro Miladin i Dražen Čobović napuštaju Specijalnu jedinicu i odlaze u Dubai da čuvaju Edina Gačanina Tita. Ostali ostaju u FUP-u. Kada je OSA počela da vrši provjere, preostale specijalce je “pokrio” službenik Obavještajno-sigurnosne agencije Edin Kačar. Zbog toga su “trojica” specijalaca Senad Kadić, Adin Ćatić i Emir Druškić prošli prve sigurnosne provjere. Međutim u ponovljenom postupku oni su ostali bez pristupa tajnim podacima. Ali tada na scenu stupa v.d. direktora FUP-a Vahidin Munjić. Zbog straha da će ova trojica policajaca postati neugodni svjedoci protiv njega i Čampare, Munjić 9. februara ove godine donosi Odluku kojom ukida stepen povjerljivosti za ukupno 16 pozicija u FUP-u. Na tri od ukupno šesnaest pozicija nalaze se policajci Emir Druškić, Adin Ćatić i Senad Kadić koji su, prema izvještaju FUP-a iz januara 2020. godine, bili dio grupe specijalaca koji su u septembru 2016. godine čuvali vođu moćnog narko kartela Tito i Dino.
Istovremeno, dolaskom Vahidina Munjića na čelu FUP-a započinje progon inspektorice Marine Zović koja je zadokumentovala sve veze pripadnika Specijalne jedinice i Edina Gačanina Tita. Protiv nje je pokrenut disciplinski postupak tokom kojeg je oslobođena odgovornosti. Policijski službenici koji su bili u disciplinskoj komisiji koja je oslobodila inspektoricu Zović su nakon toga “premješteni”.
Vd. direktora Federalne uprave policije Vahidin Munjić je pod obradom pripadnika MUP-a KS u vezi sa akcijom usmjerenom protiv članova narko kartela Tito i Dino. Kako saznaje Istraga, izdata je naredba da i on bude lišen slobode.
Pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo već su, po naredbi Tužilaštva BiH uhapsili komandanta Specijalne policijske jedinice FUP-a Mustafu Selmanovića, biznismena Gordana Memiju, te trojicu pripadnika FUP-a Emira Druškića, Senada Kadića i Adina Ćatića. Psim njih, uhapšeni su i bivši pripadnici FUP-a Dražen Čobović i Ibro Miladin. Uhapšen je, kako saznajemo i Ermin Alamerović zvani Kiki.
Svi uhapšeni se dovode u vezi sa kartelom Tito i Dino, odnosno sa nabakom uniformi za specijalnu jedinicu FUP-a.
Na najmanje dvadeset lokacija pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo i Državne agencije za istrage i zaštitu BiH započeli su pretrese. Mete su osobe povezane sa narko kartelom Edina Gačanina Tita.
Specijalci su, kako saznaje Istraga, upali u kuću biznismena Gordana Memije, inače kuma ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića. Memija bi, kako saznajemo,m trebao biti uhapšen. Osim njega, pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo upali su i u kuću Mustafe Selmanovića, šefa Specijalne policijske jedinice Federalne uprave policije. I Selmanović, kućni prijatelj državnog tužioca Dubravka Čampare, trebao bi biti uhapšen.
Akcijom rukovodi Tužilaštvo BiH.
Podsjetimo, Istraga.ba proteklih je godina objavila desetine tekstova o vezama Gordana Memije sa narko kartelom Tito i Dino, kao i sa pranjem novca. No, ovaj biznismen je sve negirao i optuživao urednika Istraga.ba za klevetanje.
A upravo je ovaj biznismen još 2016. godine bio prijavljivan zbog pranja novca, ali je sve zataškao državni tužilac Oleg Čavka.
Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) prijavila je Gordana Memiju, Alema Hodovića, Nedeljka Eleka i još deset osoba zbog organizovanog kriminala i pranja novca. Izvještaj SIPA-e podnesen je 13. aprila 2016. godine Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo, ali je spis nakon toga preuzelo Tužilaštvo BiH.
Osim Alema Hodovića, Gordana Memije i Nedeljka Eleka, SIPA je zbog organizvanog kriminala i pranja novca prijavila Emiru Husić, direktora Com trade Distribution Adnana Subašića, zatim Dinu Kršlaka, Sanina Avdića, Milenka Eleka, Dragana Gluhovića, Đorđa Antonića, Marka Purkovića, Dragana Kojića te Arijanu Čengić Karalić. Istragu protiv ove organizovane kriminalne grupe prvo je, kako smo naveli, provodilo Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu, ali je predmet ustupljen Tužilaštvu BiH.
“Alem Hodović u svojstvu vlasnika odgovornog lica IN Media doo Sarajevo, u periodu od 27.11. 2013. godine i Office media service doo Sarajevo u periodu od 2014. godine sačinio je lažne račune za usluge koje nisu stvarno izvršene za privredna društva Megasun doo Pale, Vimera doo Pale, Nedomex doo Pale, Daž doo Zvornik i druge, a zatim u svojstvu vlasnika i odgovornog lica preduzeća Regus doo Sarajevo, za lažno prikazane usluge koje nisu izvršene, sačinio račune Regus doo Sarajevo za svoja vlastita privredna društva In Media, Office media service, kao i za Com Trade Distribution d.o.o., FOTO Art d.o.o. Sarajevo, Tehnoprom, Innovatio, Office com, Udruženje MI, Univerzitet SSST, Sloga S doo Žepče, Ladis doo, Ednil doo, Communis media, Fonex doo, Gender Centar nakon čijih plaćanja je istog dana cijele ili skoro cijle uplaćene iznose podizao u gotovini sa računa više banaka, pa ih prebacivao na svoje račune, račun svoje supruge Lejle Čamdžić Hodović, rođene sestre Lejle Hodović, Dine Kršlaka i drugih, te je ostvario dohodak po osnovu kojih mu je Poreska uprava Federacije BiH utvrdila dodatne obaveze za dohodak u ukupnom iznosu od 4,1 milion maraka”, navedeno naredbi o istrage protiv Alema Hodovića, Memije i drugih.
Desetine miliona prometa
Porezna uprava FBiH je tako utvrdila utaju direktnih poreza za oko 4,1 milion maraka, što znači da je ova grupa imala promet veći od 40 miliona maraka. Osim direktnih poreza, Hodović, Memija i drugi su, prema zapisnicima Uprave za indirektno oporezivanje, na osnovu lažnih faktura utajili i PDV. Kao dio ove grupe prijavljen je i biznismen Nedeljko Elek, koji je blizak Miloradu Dodiku.
“Činjenica je da se u konkretnom slučaju radi o korištenju lažnih faktura o navodno pruženim uslugama, u povezanom lancu prometa u kome učestvuju, s jedne strane, subjekti koji su nedostupni kontrolnim organima UIO tzv. fantom preduzeća i, s druge strane “regularni” subjekti – krajnji korisnici u lancu – COmtrade Distribution, Foto Art, OMS, Communis-Media S, Club Aparthotel Vučko Pale, Innovattio Glass Sarajevo, Vimera d.o.o, Banja Luka, Nedomex Pale, Megasun Pale, Daž Zvornik, Regus d.o.o., Tehnoprom, Office com Sarajevo, SPanich Market Sarajevo, Fortuna Digital Sarajevo, Udruženje Plan B, SSST Sarajevo, Udruženje MI Sarajevo, Undruženje Bonaventura Sarajevo“, navedeno je u izvještaju Uprave za indirektno oporezivanje BiH.
Upravo ovu istragu sada je ponovo reaktiviralo Tužilaštvo BiH.
Memija je, podsjećamo, imao i direktne kiontakte sa Edinom Gačaninom Titom, narko bosom koji živi u Dubaiju. Tita su tada čuvali pripadnici Specijalne jedinice FUP-a kojom je i tada, kao i danas, rukovodio Mustafa Selmanović.
etorica pripadnika Specijalne jedinice Federalne uprave policije u septembru 2016. brinula su se za sigurnost Edina Gačanina. Specijalci Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Adin Ćatić i Amir Druškić tih su dana uzeli bolovanje i bili su na slobodnim danima u Federalnoj upravi policije. Imali su samo jedan zadatak – štititi Edina Gačanina po svaku cijenu. O Titovoj sigurnosti, osim federalnih specijalaca, brinuo je još i bivši pripadnik Legije stranaca – Adnan Pervan Legija. Te večeri, vođa kartela „Tito i Dino“ smjestio se u sarajevskom Hotelu Bristol gdje mu je, prethodno, sobe rezervisao Gordan Memija. Edin Gačanin je bio smješten u sobi broj 1119, njegov poslovni partner Adnan Smajlović Pepi bio je u sobi 1121, dok je Adnan Pervan zadužio karticu od sobe 1112.
U znak zahvalnosti, Edin Gačanin Tito je odlučio da dodatno opremi Specijalnu jedinicu FUP-a.
“Za vrijeme boravka Edina Gačanina u BiH, prilikom zajedničkih kontakata imenovanog u društvima u kojima su pored Gačanina, Gordana Memije i drugih lica bili su pripadnici Specijalne jedinice FUP-a. Na jednom susretu, pretpostavlja se, dogovorena je nabavka-kupovina opreme za Specijalnu policijsku jedinicu FUP-a, na način da je Gačanin dao sredstva u gotovini Erminu Alameroviću zvanom Kiki, vlasniku firme RHEA EXPRES, a koji je, potom, nakon kontakata sa Mustafom Selmanovićem, komandantom Specijalne policijske jedinice, preko svoje firme uvezao i donirao opremu Ministarstvu unutrašnjih poslova federacije BiH, odnosno potom MUP FBiH je opremu dodijelio Specijalnoj jedinici FUP-a”, navedeno je u Informaciji koju je Federalna uprava policije dostavila Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo.
Jedan komplet uniforme tada je preuzeo i federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampra.
Tri perioda politike UZP-ova na BiH. Prvi period je formiranje i zločinačka djelatnost UZP-ova prema BiH. Drugi period ide od Daytonskog ugovora do 2010-e godine. Treći period od 2010- pa na ovamo.
Prva faza politike UZP-ova prema BiH je dvostrana agresija, Srbije i Hrvatske, na R BiH (1992-1995.) izvršena je stvaranjem i samostalnim djelovanjem dva udružena zločinačka poduhvata: udruženog zločinačkog poduhvata kojeg je formirao predsjednik Srbije, Slobodan Milošević, i udruženog zločinačkog poduhvata kojeg je formirao predsjednik Hrvatske, Franjo Tuđman.
Udruženi zločinački poduhvat (u daljem tekstu UZP) je pravna sintagma za kolektivni krivični subjekt kako nacionalnog tako i međunarodnog prava. Čini ga grupa, manja ili veća, radi činjenja određenih krivičnih djela koja sankcionišu nacionalni i međunarodni sudovi.
Dosadašnji internacionalni propisi ne procesuiraju kolektivitet po sebi, već samo pojedince izvršioce krivičnih djela i države. Zbog toga UZP-ovima kao kolektivitetima nije suđeno, iako prema vrlo relevantnim učenjima brojnih savremenih mislilaca oni mogu biti predmet presuda, ali kada se unesu kao subjekti krivice u internacionalnim propisima. UZP kao kolektiviteti imaju svoj identitet. On spada u onu vrstu identiteta koju socijalni psiholozi, sociolozi, filozofi, historičari i drugi, kao npr. Volrair, Max Weber, Karl Marx, Anre J. Vetlesen, Karl Jaspers, Erwing Goffman, Erik Erikson, Jan Assman i drugi, nazivaju Mi-identitet, identitet kolektiviteta, društvene grupe u čijoj osnovi je identitet, ideja smisao i uzrok njegovog postojanja, kao nosilac njegove socijalne, kako unutarnje tako i prema vani interakcije. UZP je hijerarhijski strukturiran kolektiv o kojem je moguće utvrditi sve oblike odgovornosti.
Posmatran izvan pravno krivične sfere, UZP je jasno funkcionalno strukturirana specifična društvena grupa. To znači da kao društvena grupa može i treba biti predmet interesovanja i analize brojnih društvenih i humanističkih nauka, kao historijska, politička, sociološka grupa itd.
Kao društveno historijska grupa UZP ima vrijeme nastanka, djelovanja, trajanja. U sociološkom smislu ona ima jasnu funkcionalnu strukturu. Čine je pojedinci koji imaju međusobno usklađene i svjesno utvrđene funkcije u djelatnosti grupe.
UZP kao grupa, a drugačije ne može da postoji, nastaje da bi ostvario i postigao određen cilj. Vođa UZP je njen najmoćniji pojedinac po nekom osnovu, najčešće po osnovu stvarne ili statusne položajne moći koji ima neprikosnoven autoritet i zbog toga njegove direktive ne moraju biti pisane da bi se provodile u ostvarenju cilja.
Sud utvrđuje pravnu krivicu pojedinaca UZP-a kao krivične grupe prema njihovim učinjenim djelima unutar djelatnosti grupe. UZP-ovi, o kojima je riječ, nisu niti slučajna niti stihijno nastala društvena grupa.
Internacionalni krivični sud u Haagu, u procesu utvrđivanja pojedinačnih krivica članova UZP-ova, koji je trajao, manje više, dvije decenije, na osnovu relevantnih dokaznih, nekoliko stotina hiljada dokumenata: organa i njihovih funkcionera Srbije i Hrvatske; organa i funkcionera Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine (RSNBiH), kasnije (Rs); organa i njihovih funkcionera Republike Herceg Bosna (RHB); vojnih organa i komandanata Vojske i Policije RSNBIH (Rs) i Hrvatskog vijeća odbrane (HVO); dokumenata Policije i AR BiH; državnih organa BiH; komandno i politički relevantnih vojnih, civilnih i humanitarnih predstavnika UN koji su bili na službi u BiH; relevantnih nekoliko storina svjedoka svih optuženih kriminalaca, utvrdio je, “bez razumne sumnje” (a) individualne krivične odgovornosti pripadnika UZP-ova prema doprinosu njihovih zlodjela u radu i funkcioniranju svojih UZP-ova, i (b) da je hrvatski UZP formirao ondašnji predsjednik RH, Franjo Tuđman, a da je srpski UZP formirao ondašnji predsjednik SRJ, Slobodan Milošević.
Osuđeni su “bez razumne sumnje” kao ratni zločinci pojedinci koji su zločine činili: u ime hrvatskog, odnosno srpskog naroda; u ime tzv. istorijskih interesa Srba, odnosno povijesnih interesa Hrvata; u ime Velike Srbije, odnosno u ime Velike Hrvatske; najviši politički i vojno policijski funkcioneri i rukovodioci organa i vojno policijskih formacija srpske paradržave Republika srpska, odnosno hrvatske paradržave Herceg Bosna; funkcioneri organa vlasti Srbije i Hrvatske, njihovi direktni predstavnici u vojnim i policijskim strukturama vojske i policije Rs i HB.
U presudi Tužilac protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića (31. 05. 2023.) potvrđena je tužba i dokazano da je srpski Udruženi zločinački poduhvat imao isti cilj u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Citiram: “Zajednička zločinačka svrha ovog poduhvata bila je da se izvršenjem krivičnih dela za koja se tereti u optužnici većina nesrpskog stanovništva prisilno i trajno ukloni sa navedenih područja. Tu zajedničku zločinačku svrhu delili su određeni visoko pozicionirani politički, vojni i policijski rukovodioci iz Srbije, srpskih autonomnih oblasti Krajine i Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema, kao i iz Srpske Republike Bosne i Hercegovine, kasnije preimenovane u Republiku Srpsku.”
Srpski UZP djelovao je u Bosni i Hercegovini po istom obrascu koji je djelovao i u Hrvatskoj, samo s drugim lokalnim funkcionerima na terenu. Citiram: “Što se tiče Bosne i Hercegovine, sličan obrazac zločina pojavio se počev od aprila 1992, nakon što bi srpske snage, uključujući Jugoslovensku narodnu armiju i paravojne jedinice, nasilno zauzele gradove i sela u opštinama Bijeljina, Zvornik, Bosanski Šamac, Doboj i Sanski Most. Civili, prvenstveno bosanski Muslimani i bosanski Hrvati, ubijani su, premlaćivani i zlostavljani na druge načine, proizvoljno hapšeni i zatvarani, mučeni i izlagani prisilnom radu i seksualnom nasilju.”
U presudi Tužilac protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića utvrđeno je učešće Srbije u organizaciji i izvršenju zločina srpskog UZP-a na R BiH. Njom nisu obuhvaćene presude vojnom i političkom rukovodstvu Rs, jer su one već bile izrečene, ali se na mnogo mjesta u ovoj presudi navode njihova imena, kao i imena političkih i drugih funkcionera SRJ, odnosno Srbije, kao članova UZP-a o kojem je riječ.
Na dan izricanja presude u predmetu Tužilaštvo protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića tužilac Haškog suda Serge Bramerc rekao je: ”Ovo (presuda) pokazuje da se (u BiH) nije radilo o građanskom ratu, nego međunarodnom sukobu u kojem su veliku ulogu igrala politička rukovodstva susjednih zemalja”.Naravno, Bramerc, misli se na Srbiju i Hrvatsku.
HZHB, kasnije HRHB nastala je kao paradržava u BiH kao izraz političkog cilja hrvatskog Udruženog zločinačkog poduvata. Citiram Presudu Jadranko Prlić i ostali (20. novembar 2017.): “Počev od 18. novembra 1991. godine više osoba je pokrenulo i učestvovalo u Udruženom zločinačkom poduhvatu političkog i vojnog podjarmljivanja, trajnog uklanjanja i etničkog čišćenja bosanskih Muslimana i drugih nehrvata koji su živjeli na onim dijelovima teritorijama Republike Bosne i Hercegovine za koje se tvrdilo da pripadaju Hrvatskoj zajednici, a kasnije Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni ….. i to upotrebom sile, zastrašivanja i prijetnji silom, progona, zatvaranja i zatočenja, prisilnog premještanja i deportacije, oduzimanja i uništavanja imovine i drugih sredstava koja predstavljaju ili obuhvataju činjenje zločina kažnjivih po članovima 2, 3 i 5 Statuta Međunarodnog suda”.
U citiranoj Presudi Jadranko Prlić i sotali stoji da su svi politički i vojno-policijski rukovodioci Herceg-Bosne/HVO-a učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu kao rukovodioci, što znači da su njihove rukovodilačke dužnosti i njihovo izvršavanje bili u funkciji UZP kojim je rukovodio predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman. Sud je utvrdio da su svi članovi UZP u Predmetu Jadranko Prlić i ostali ponaosob, citiramPresudu: “djelujući individualno ili putem svojih navedenih položaja i ovlaštenja, a u dogovoru s drugim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata, (Jadranko Prlić, dodao E,H.) učestvovao je u udruženom zločinačkom poduhvatu u rukovodnom svojstvu na jedan ili više (sljedećih) načina”.
Rukovodioci HR HB su izvršavali razna krivična djela izvršavanjem svojih funkcija, što znači da su njihove rukovodilačke dužnosti bile zločinačke, a njihovo izvršavanje bilo u funkciji njihovog UZP-a.
Dakle: Krivična djela koja su počinili članovi UZP-ova prema RBiH su vro raznovrsna i obimna. Nemamo vremena da, sada i ovdje, govoriti o njima. Razlika između dva UZP-a, o kojima govorimo, je u tome što srpski UZR, pored svih ostalih masovnih krivičnih djela koja je vršio hrvatski UZR, ima i najviši oblik masovnih ratnih zločina, genocid u Srebrenici.
Posmatrano u doktrinarnom, konceptualno, filozofsko političkom smislu, politika UZP-ova je etnocentrička doktrina, jedna od dviju savremenih ratno političkih doktrina. Doktrina etnocentrizma ima za cilj objedinjenje cijele etničke grupe u jednu državu. Ona, u pravilu, podrazumijeva nacionalnu pravnu državu u kao vladavinu nepravde, nepravednih zakona u odnosu na druge etniške zajednice koje sa njom žive. U njenoj metfizici je logika građanske nejednakosti različiti etničkih zajednica u takvoj državi. Etnička država temelji se na logici pravnih i političkih privilegija etničke zajednice čija je to država.
Primjeri takvih država su Srbija, Hrvatska, BiH, entitet Rs u BiH itd. Ustav Srbije definira Srbiju kao etničku državu, državu srpskog naroda; ustav Hrvatske definira Hrvatsku kao etničku državu, državu hrvatskog narodu; BiH-a, dejtonskim ustavom, definirna je kao država tri naroda, ali ne kao građanska država tri naroda, i zbog toga nikako ne može da iziže na kraj sa etničkim političkim neslaganjima i sukobima; Ustav Rs-e definira Rs-u kao etnički entitet, entitet srpskog naroda u BiH.
Etnička država, po svojoj prirodi, proizvodi zakonsku međuetničku nepravdu, legalizira etničku političku nejednakost i diskriminaciju. Etnička država je “zakonsko nepravo”, kako bi kazao Gustav Rodbruh, ozakonjena nepravda, pravna država nejednakosti i diskriminacije.
U aktualnom vremenu, sad i ovdje, UZP-ovi su konkretni historijsko fenomenoločki oblici prisutne politike Srpski svet, odnosno Hrvatski svijet. Srpski svet i Hrvatski svijet su balkanske varijante Ruskog mira, Ruskog svijeta. To su konkretne historijske forme etnocentričke političke filozofie.
Pod zastavom ruske državne etno-nacionalne doktrine i ideologije Ruskog svijeta, u toku raspada SSSR-a proizvedene su ruske političke enklave kao zamrznute ratne konflikte i paradržave, u Gruziji, Južna Osetija i Abhazija, u Moldaviji, Pridnjestrovje; danas se pod brendom Ruskog sveta u Ukrajini stvaraju ruske republike: Krim, Donbas, Donjeck; Ruski svijet danas pored Rusa u RF okuplja u jednu državu sve spomenute ruske oblasti.
Pod zastavom srpske državne etno-nacionalne doktrine i ideologije Srpskog sveta, u toku raspada SFRJ, u BiH-i je formirana paradržava Republika srpska, kao što je pod zastavom državne etnonacionalne doktrine i ideologije Hrvatskog svijeta nastala paradržava HR Herceg Bosna.
Dejtonski period politike UZP-ova u BiH počinje Daytonskim mirovnim ugovorom i njegovim ustavom za BiH. Dvije su bitne vrijednosti ovog ugovora, zaustavljanje rata u BiH, ukidanje HR Herceg Bosne. Njegovo ustavno političko rješenje suvereniteta i državnog uređenja BiH nije bosansko, već srpsko-hrvatsko rješenje BiH-e.
Daytonskim mirovnom ugovorom BiH-a je administrativno podijeljena na dva entiteta, dvije cjeline, FBiH i RS, s internacionalnom legitimacijom prava entiteta i Srbije i Hrvatske na potpisivanje i uspostavu međusobnih tzv. “specijalnih veza”, drugačije kazano s pravom Srbije da se pomoću specijalnih veza sa Rs miješa u sva pitanja unutarnje i vanjske politike BiH-e, odnosno s prvom Hrvatske da se pomoću specijalnih odnosa sa entitetom FBIH-e, s Bosanskim Hrvatima, miješa u sva pitanja unutarnje i vanjske politike BiH. Pravno politički suverenitet BiH zavisi od stupnja negativnog uticaja na nju susjednih država, Srbije i Hrvatske.
Konstituentni narodi u Bosni i Hercegovini, u ovom slučaju Bosanski Srbi i Bosanski Hrvati, faktički su dovedeni u poziciju nacionalnih manjina Srbije i Hrvatske, a ne konstituentnih naroda Bosne i Hercegovine. Srbijanski predsjednik A Vučić od kada je izabran za predsjednika predstavlja se direktno predsjednikom svih Srba, zaštitnikom Bosanskih Srba i Rs, s jedne, ali i Kosovskih Srba, s druge strane. Zoran Milanović u New Yorku 19. septembra 2021.godine rekao je:”Ja sam predsjednik Hrvata u BiH” “Vi znate da građani BiH hrvatske narodnosti imaju hrvatsko državljanstvo. Jesam li im ja predsjednik? Mislim da jesam”.
Daytonski ustav BiH stvorio je potpuno novu historijski pravno-političku situaciju u BiH, u dnosima njenih susjeda, Srbije i Hrvatske, prema njoj, s jedne, i veoma politički kompliciranu i kompleksnu državu s izuzetno niskom, kako unutarnjom tako i vanjsko-političkm funkcionalnošću njenih organa vlasti i institucija u kojima je uvijek mogućna blokada njihovog rada upotrebom i zloupotrebom prava veta naroda i entiteta o svakom pitanju, čak i o tome pada li ili ne pada kiša u datom momentu.
Zbog ograničenog vremena detaljne analize Daytonskog ustava BiH ovdje se mogu sintetizirati osnovne političke ne/vrijednosti postdejtonske BiH: individualna i kolektivna međusobna ugroženost: individualna i kolektivna društvena, pravna, politička nejednakost; individualna i kolektivna društvena, pravna i politička neravnopravnost; individualna i kolektivna društvena, pravna i politička neravnopravnost.
Uporedbom navedenih individualnih, kolektivnih, društvenih, pravnih, političkih vrijednosti BiH-e i istovrsnih vrijednosti Evrope lahko je zaključiti da BiH-a s njima ne može nikada postati punopravna članica EU. Najbolji stručni pokazatelj vrijednosti dejtonskog ustava BiH je šest presuda Evropskog suda za ljudska prava građana BiH protiv države BiH. One su, faktički, eliminirale osnovne pravno političke postulate dejtonskog ustava BiH-e.
Drugi period politike UZP-ova prema BiH trajao je do usvajanja izvještaja o Srebrenici na Vladi Rs i Skupštini Rs (2004.)
III. Treći period politike UZP-ova prema BiH razvijao se postupno, može se kazati da je zadobio status građanstva, (a) najprije osporavanjem Haških presuda za ratne zločine, kako od vlasti Srbije i vlasti Rs, tako i od Hrvatske, (b) kasnije glorifikacijom, dodjelom priznanja presuđenim ratnim zločincima i (c) otvorenim stajanjem na strani ruske okupacije Ukrajine, (d) donošenjem niza separatističkih i antievropskih zakona u Skupštini Rs, (e) HDZ-ovim lansiranjem zahtjeva za tzv. legitimno predtavljanje Bosanskih Hrvata u Predsjedništvu BiH i domovima naroda FBiH i državnom parlamentu, što u praksi znači zahtjevom za etničkom teritorijalizacijom FBiH-e, odnosno reinkarnacijom HR Herceg Bosna. Na navedenim pitanjima i zahtjevima danas traje politika UZP-ova prema BiH. Ona u posljednje vrijeme dobija kulminaciju.
Nepriznavanjem presuda Haških sudova i slavljenjem ratnih zločinaca UZP-ova na BiH, državni lideri, Srbije i Hrvatske, svoje države u internacionalnim odnosima svrstavaju u red tzv. odmetničkih država, kako bi rekao Žak Derida, kakva je npr. Sjeverna Koreja. Na taj način, oni su direktno protiv punopravnih odluka haškog suda, ali indirektno i protiv pravnih propisa UN-a po kojima on donosi odluke i presude.
Prema brojnim genocidolozima, stručnjacima različitih zanimanja za genocid, ovom prilokom navedimo američkog historičara Richarda Hovannisiana, negiranje genocida je njegova završna faza genocida. “Nakon fizičkog uništenja jednog naroda i njegove materijalne kulture, pamćenje je sve što preostaje i predstavlja posljednju metu. Potpuno uništenje naroda zahtijeva zabranu pamćenja i gušenje sjećanja. Falsifikovanje, obmana i poluistine umanjuju ono što je bilo na ono što je moglo biti ili možda ono što uopće nije bilo,“ kaže Hovannisian. Prisiljen da spriječi individualne negacije zločina genocid, visoki predstavnik za BiH, Incko, izmijenio je krivični zakon BiH i uveo krivišno djelo negacija genocida, jer je negacija genocida postalo uporište srpskog iredentizma i ugrožavanja sigurnosti građana BiH-e.
Negacija genocida, a s njom i uvođenje revizionizam ratne historije u BiH, politike UZP-ova, slavljenje ratnih zločinaca, najrije se odvijalo na individualnom nivou, najviše u vladajućoj srpskoj strukturi vlasti, a kasnije je postalo institucionalno negiranje genocida i politike UZP-ova.
Od 2010-e počinje period intenzivnog i osmišljenog negiranja genocida. Vlada RS je te godine pokrenula reviziju Izvještaja iz (2004.) koju je usvojila Vlada i Skupština Rs, tvrdeći da je taj izvještaj bio produkt međunarodnih pritisaka. On je im odbacila 2018. godine. Upravo to je period intenziviranog i osmišljenog negiranja genocida. Pravci negacije genocida i narativi su brojni… „svjetska zavjera protiv Srba“, „falsificiranje dokaza iz svjetskih centara moći“ itd
Budući da je dejtonski ustav BiH nastao prije nego što je započelo izricanje presuda za ratne zločine, postalo je racionalno da one, u kombinaciji sa presudama Evropskog suda za ljudska prava građana BiH protiv države BiH-e, mogu bitno uticati na promjene ustava BiH-e na njenom putu ulaska u EU i NATO alijansu, kolokvijalno poznatom kao prelazak BiH sa dejtonskog na briselski put. Uporedo s tim išao je i kakav takav internacionalni pritisak na vlasti BiH da mijenjaju bitne odredbe ustava ako žele ulazak u EU. Etnopolitičkim nacionalistima, prije svega separatistima i iredentistima, ali i onim drugima, promjene ustava značile su gubitak vlasti. Zbog toga je kompletna vlast bila više za održanje statusa quo nego za promjene koje nužno vode njihovom nestajanju. Pri svemu tome, veoma je intenzivirana srpska saradnja sa Rusijom nakon ruske agresije na Ukrajinu.
Manifestna javna ilustracija funkcioniranja politike srpskog UZP-a je miting u Banjoj Luci (19.04.2024.). Na njemu su ušestvovali kako predstavnici vlasti Srbije na čelu sa predsjednikom Skupštine Srbije Anom Brnabić tako i brojni građani širom Srbije.
Manifestna ilustracija funkcioniranja hrvatske politike UZP-a je zalaganje predsjednika Hrvatske Z. Milanovića i premijera Hrvatske A. Plenkovića da plinovod južna konekcija ima sjedište u kantonu s hrvatskom većinom u Hercegovini i promjena izbornog zakona u BiH kojim će se uvesti etničko glasanje za izbor člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata i predstavnika Bosanskih Hrvata u dom naroda FBiH i dom naroda u državnoj skupštini BiH, na način da se izvrši etno teritorijalizacija FBiH i izborno obnovi Herceg Bosna.
U ovom momentu, BiH više funkcionira na principu političke unije dva entiteta nego na principu jedinstvene dejtonski uređene države. Entitet Republika srpska je, u političkom smislu, postao monoetničan.
Izlaz iz ove političke situacije u BiH je u napuštanju etničkog i uspostava građanskog političkog uređenja jednakosti ravnopravnosti građana na cijelom prostoru Bosne i hercegovine, prelazak sa Dejtonskog na briselski put njenog političkog uređenja.
(autor teksta, prof. dr. Enver Halilović, bivši je rektor Univerziteta u Tuzli, bivši ambasador BiH u Ruskoj Federaciji. Halilović je 2002. radio kao Fulbrightov profesor na Sveučilištu Cornell u Sjedinjenim Državama)
U pitanju je nužna samoodbrana, napisat će državni tužilac Dubravko Čampara u svom dopisu upućenom Okružnom tužilaštvu Istočno Sarajevo.
Ovo “nužna samoodbrana” odnosilo se na Aleksandra Mičića, ugostitelja iz Istočnog Sarajeva, poznatog po nadimku Aco Makedonac. Njegovo ime se spominje u Sky aplikaciji u kontekstu trgovine drogom. Državni tužilac Dubravko Čampara je zadužo predmet protiv Makedonca. Toj istrazi dodat je i događaj iz noći između 1. i 2. januara 2022. godine kada je Aleksandar Mičlić teško ranio Aleksandra Sikimu. Čampara će to ranjavanje okarakterisati kao Mičićevu nužnu samoodbranu i o tome obavijestiti pravosuđe u Istočnom Sarajevu koje do danas nije “riješilo slučaj”.
U međuvremenu, Aco Makedonac se dao u lobiranje. Ovaj “biznismen” iz Istočnog Sarajeva, vlasnik restorana La Perla u kojem se okuplja pravosudno-kriminalno-dekanski milje, posljednjih trideset dana intenzivno je lobirao da na poziciju zamjenika glavnog državnog tužioca bude imenovan Dubravko Čampara, čiji je brat Aljoša čest gost Mičićevih objekata. Ali, na kraju, nije uspio. Dubravka Čamparu je, zapravo, iz utrke za zamjenika glavnog tužioca Tužilaštva BiH izbacio – VAR. Evo o čemu se radi.
Već smo objavljivali da je predsjednik VSTV-a Halil Lagumdžija, koji je zbog svoje dentalne higijene preuzeo nekoliko bitnih obaveza u pravosuđu, za samo sedam dana dva puta mijenjao saziv “državnog podvijeća” koje predlaže nositelje pravosudnih funkcija na državnom nivou. Razlog je, kako smo tada objavili, da iz utrke za zamjenike glavnog državnog tužioca budu izbačene tužiteljice Enisa Adrović i Bojana Jolović, a da se na zamjeničke pozicije imenuju Džermin Pašić i Dubravko Čampara. I taj plan je djelomično uspio. Lagumdžijina komisija u kojoj mu je pomoć pružao federalni tužilac Saša Sarajlić uspjela je Džermina Pašića progurati na prvo mjesto rang liste. No, Dubravko Čampara je bio tek peti. Kako bi eliminisali sve kandidate između prvog i petog mjesta, Lagumdžija i Sarajlić su došli na ideju da samo Pašićevo ime formalno dostave VSTV-u, a da Čamparu usmeno predlože. Međutim, tokom rasprave na samoj sjednici, dio članova VSTV-a se pobunio, te su zatražili preslušavanje snimka sa državnog podvijeća. Tada je utvrđeno da su Lagumdžija i Sarajlić pokušali obmanuti članove VSTV-a, jer je je podvijeće zaključilo da se prema VSTV-u upute tri imena – Džermin Pašić, Mladen Furtula i Dubravko Čampara.
Nakon toga VSTV se izjašnjavao posebno o svakom kandidatu, ali na osnovu rang liste. Kao prvorangirani Džermin Pašić je dobio jednoglasnu podršku. Nakon toga VSTV se izjašnjavao o Mladenu Furtuli koji je bio bolje rangiran od Čampare. S obzirom na to da je za Furtulu glasalo osam članova Vijeća i da ga je podržala većina članova VSTV-a, nije bilo potrebe da se glasa o Čampari. Tako je Čampara, nakon preslušavanja snimka, odnosno VAR-a, ostao bez funkcije zamjenika glavnog državnog tužioca s koje je planirao kontrolisati sve istrage protiv narko kartela Tito i Dino s kojim su sarađivali njegov kućni prijatelj i Specijalne policije FUP-a Mustafa Selmanović. Čampara je tako namjeravao i kontrolirati predmet uniforme. Podsjetimo, narko boss Edin Gačanin Tito je nabavio uniforme za specijalnu jedinicu FUP-a kojom je komandovao Mustafa Selmanović. Donacija je dostavljena preko bivšeg ministra FMUP-a Aljoše Čampare koji je, također, zadužio jedan set Titovih uniformi.
Da rezolucije Ujedinjenih nacija išta vrijede u pravnom sistemu, danas ne bi bilo potrebe za usvajanjem rezolucije kojom se preporučuje sjećanje na genocid počinjen u, rezolucijom UN-a zaštićenoj zoni UN-a, Srebrenici.
Ali da nije bilo UN-ove rezolucije kojom se Srebrenica proglašava zaštićenom zonom UN-a, pitanje je da li bi genocid nad srebreničkim Bošnjacima ikada bio “internacionaliziran”. Jer genocid bi, sigurno, bio počinjen. Samo je pitanje da li bi međunarodnim aktima i presudama bio okarakterisan kao genocid da međunarodna zajednica nije morala prati svoju savjest. Prijedor nam može poslužiti za nauk.
Dakle, bolje je da najavljena rezolucija o Srebrenici bude usvojena, nego da ne bude. Bez obzira na to što od usvajanja rezolucije nikakvu suštinsku korist Bošnjaci neće imati. Kao što njenim usvajanjem nikakvu štetu neće pretrpjeti srpski narod. Bit će to samo jedan u nizu suštinskih bezvrijednih dokumenata koji će, opet, poslužiti vlastima zapadne “civilizacije” da dokazuju kako nisu protiv muslimana, dok se pred njihovim očima događa genocid nad Palestincima.
Ovako, ukratko, izgleda stanje u svijetu. Amerikanci podržavaju rezoluciju o genocidu u Srebrenici, a opstruiraju rezolucije o genocidu u Gazi. Istovremeno se zalažu za osudu zločina nad Ujgurima u Kini. Kinezi su za osudu genocida u Gazi, dok istovremeno negiraju zločine nad Ujgurima.Na Balkanu podržavaju Srbe, a uz Bošnjake su tenderski deklarativno. Rusi podržavaju Palestince i rezolucije o Gazi, ali protiv su osude genocida u Srebrenici. Plus u Siriji pomažu Bašera Al Asada u njegovoj namjeri da se riješi sunita. Iran podržava Asadove zločine nad sirijskim sunitima, ali su “uz Palestince” na Bliskom Istoku. Na Balkanu su istovremeno i za Bošnjake i za Srbe. Saudijska Arabija okreće glavu od Palestine, podržava izgladnjivanje šiitske djece u Jemenu, ali su za usvajanje rezolucije o Srebrenici. Turska je za sve muslimane širom svijeta, ali samo riječima …
Sve svjetske i regionalne sile se vode svojim interesima, a ne emocijama. I to je ono što bi Bošnjaci konačno trebali shvatiti. Da li se Bošnjaci trebaju solidarisati sa Palestincima? Da. A da li Palestince trebaju staviti ispred svojih interesa? Ne.
Da li Bošnjaci trebaju upasti u euforiju zbog rezolucije u Generalnoj skupštini UN-a? Ne. Jer upravo eskalacija na relaciji Bošnjaci – Srbi odgovara službenom Zagrebu koji progovara kroz X objave Ivice Puljića i gostovanja Nevenke Tromp.
Nevenka Tromp ponovo je zakotrljala priču o “reviziji” i otvorila vrata priči o novoj tužbi protiv Srbije zbog genocida Srebrenici. Taj razlog pronalazi u rezoluciji Generalne skupštine UN-a koja, faktički, ne znači ništa.
Njujorška euforija Ivice Puljića i sarajevske analize Nevenke Tromp mogu samo donijeti štetu i rezoluciji i Bošnjacima. Jer da je “mister Puljiću” i gospođi Tromp stalo do međunarodnog prava i Bošnjaka, izgovorili bi barem po jednu rečenicu osude Schmidtovih amandmana iz aprila prošle godine kojima je, faktički, Bošnjacima oduzeto pravo glasa. A nisu. Niti će. Jer je to suprotno interesima službenog Zagreba.
Onako kako Zagreb preko Ivice Puljića i Nevenke Tromp zamajava Bošnjake “historijskom” rezolucijom, tako Aleksandar Vučić i Milorad Dodik zamajavaju Srbe pričom da je rezolucija usmjerena protiv srpskog naroda.
Predimenzioniranje značaja rezolucije o Srebrenici odgovara i službenom Zagrebu i službenom Beogradu. Jedino ne odgovara Bošnjacima koji moraju shvatiti da će se i nakon usvajanja rezolucije suočavati s istim prijetnjom. Prijetnjom biološkog nestanka i gubitka države.
Kada Nermin Nikšić laže, a kada govori neistinu? Zapravo, najtačniji odgovor je da Nikšić kada govori gluposti jedino tada govori ono što zaista misli. Toliko političko konvektiranje nije viđeno još od Zlatka Lagumdžije i zato s premijerom FBiH počinjem ovaj tekst iako mu je tema nešto posve drugo.
“Nažalost, sve dok je više domaćih političara koji su posvećeni politikanstvu, umjesto da radimo na iznalaženju kvalitetnih rješenja, postoji potreba za intervencijama visokog predstavnika. Radi se o rješenju koje su priželjkivale i javno zagovarale sve dobronamjerne političke opcije”, napisao je Nikšić na Facebooku 27. aprila 2023. godine. Bilo je to onog dana kad je Schmidt suspendovao Ustav FBiH da bi poništio izbornu volju Bošnjaka i nametnuo Nikšićevu vladu.
Godinu poslije pogubljen u nedosljednosti, u političkom samostanu SNSD-a, Nermin Nikšić kaže: “Ovaj današnji sastanak je završen na način da smo opredijeljeni da se pokušamo vratiti na evropski put, da ga deblokiramo, da se okrenemo rješavanju pitanja. Da zajedničkim dogovorom, razgovorom, kompromisom dođemo do zakonskih rješenja koja ćemo mi donositi, a ne koja će biti nametnuta”.
Toliko o Nikšiću, čija uloga je bitna u kontekstu politike koju vodi projekat Trojka gurajući državu Bosnu i Hercegovinu u takvu krizu da se komandant američkih snaga u NATO-u za Evropu usudio pred Kongresom reći da je stanje u BiH teže od onog na Kosovu.
U Bosni i Hercegovini proključalo je odavno i već dugo vremena moglo se naslutiti da će temperatura doći do onog podioka kada se postavlja pitanje je li vrijeme za mobilizaciju. To što sarajevska ćorak-diplomatija nastoji da nas, kao i devedeset neke, ubijedi kako je sve politička igrarija više govori o toj diplomatiji.
Mobilizacija zla i nacionalnog srpskog jedinstva koja se jasno vidi već mjesecima i godinama upućuje na scenarije koje smo gledali davno, koji su bili uvertira zločinima i genocidu, ali iz kojih patriotske snage, sve su prilike, nisu naučile lekciju.
Sve se to moglo spriječiti davno, da je bilo spremnosti u Vijeću za implementaciju mira, odnosno odlučnosti SAD, Velike Britanije i EU da se Milorad Dodik kao ključni izvođač srpskih secesionističkih radova ukloni bezbolno i time rastereti situacija u BiH, ali i srpski narod. Činjenica da o tome nisu pokušali ni razgovarati dovoljno govori o odnosu međunarodne zajednice spram krize u BiH.
To, uz činjenicu da je upravo ta snaga PIC-a instalirala u državnu vlast politike koje su trebale bilježiti i ispunjavati želje SNSD-a i HDZ-a, dodatno budi sumnju da nije isključena mogućnost da je mobilizacija zla posljedica nesposobnosti ili sumnjivih namjera diplomatija u BiH.
A i to smo gledali devedesetih, dok je legalno vodstvo Bosne i Hercegovine pokušavalo sačuvati mir, u Sarajevo su slijetale diplomate iz Evrope i kojekuda, i davali vjetar u jedra Karadžićevim politikama u srpskoj republici Bosni i Hercegovini.
Paralela o paralelizmu tada i danas stvara jezu o mogućem ishodu. Jer, Karadžić je 17. oktobra 1991. godine u Skupštini SR BiH rekao da će “muslimani nestati”, a sedam dana poslije sa partijskim drugovima kreirao skupštinu srpskog naroda i de facto krenuo sa secesijom. Istovremeno su nas iz Evropske zajednice ubjeđivali da mirnim putem trebamo riješiti unutrašnja pitanja.
Kao što nas danas ubjeđuju u isto dok parlament, koji je nasljednik one skupštine srpskog naroda, u kontinuitetu podriva ustavni poredak i državnost Bosne i Hercegovine. A neki novi Karadžić u liku i nedjelu Milorada Dodika poručuje kako s Bošnjacima živjeti ne može i kako je vrijeme za odvajanje entiteta Rs nastalo ostvarenjem Karadžićevih prijetnji muslimanima.
Današnje zasjedanje NSRs, večerašnji miting srpstva u Banjaluci i majski vaskršnji sabor bez dileme se mogu posmatrati kao uvertira u reprizu pokušaja iz 1992. godine.
I neko bi to morao objasniti sarajevskoj ćorak-diplomatiji, ali im prethodno skinuti ružičaste naočale kroz koje posmatraju Dodikovu politiku. Jer, teško je očekivati da Nermin Nikšić, Elmedin Konaković koji lobira za Dodika i Forto koji Amerikom hodi u jumbo jet patikama mogu razumjeti put kojim se kreće srpska politika u Bosni i Hercegovini.
Haos koji godinama živimo u postdejtonskom miru je sve teže podnošljiv, ali ipak podnošljiv. Međutim, ukoliko zbog neodgovornosti nespremno dočekamo konkretizaciju tog haosa, priliku za popravni nećemo imati. Prvenstveno jer su se okolnosti iz devedesetih uveliko promijenile.
Srbija danas nije ona Srbija Miloševića. Srbija je danas prihvatljivi regionalni lider, a to što se naoružava ubitačnim ofanzivnim naoružanjem mora biti jasan signal odgovornim ljudima u Bosni i Hercegovini da je to oružje namijenjeno građanima ove države.
S druge strane, ni unutrašnje okolnosti nisu iste. Sljedbenici Karadžićeve politike i Mladićeve strategije danas imaju legalne institucije kroz koje provode otvorenu disoluciju od Bosne i Hercegovine. Sve više takvo stanje prihvataju i inostrani ambasadori, zbog čega je Dodik postao dobrodošao partner, uprkos politikama i zločinačkim stavovima.
Nesumnjivo je da strujanje mračnih geopolitičkih vjetrova, regionalni tokovi u kojima jačaju hegemonističke pretenzije i unutrašnji haos ukazuju da Bosna i Hercegovina ulazi u period tamnih oblaka iz kojih visi mač nad njenom sudbinom.
Ministar vanjskih poslova BiH i lider Naroda i Pravde Elmedin Konaković u četvrtak ujutro posjetio je OHR kako bi kod visokog predstavnika Christiana Schmidta lobirao za Milorada Dodika, saznaje Istraga.ba iz više diplopmatskih izvora.
O ovom sastanku Konaković nije obavijestio javnost. No, kako saznajemo, predsjednik Naroda i Pravde je kazao visokom predstavniku da je vladajuća državna koalicija saglasna da traži rješenja u Parlamentu BiH, te da bi sve to moglo “relaksirati odnose” u BiH.
Sve je ovo uslijedilo nakon sastanka nu Istočnom Sarajevu kada su lideri stranaka vladajuće koalicije najavili usvajanje izmjena Izbornog zakona BiH. Te izmjene bi otvorile prostor Miloradu Dodiku da odustane od izbornog zakona Republike Srpske koji bi danas trebao biti na dnevnom redu Narodne skupštine RS.
“Drugačiji je danas ambijent, jer su se politički akteri su uspijevali dogovarati o veoma, veoma teškim pitanjima i zaslužili i tu vrstu nagrade i potvrde da se vrijedi razgovarati i dogovarati zvaničnim stavom Brisela koji vodi ka EU integracijama. Vrlo je težak bio sastanak danas, nimalo lagan, ali imamo svijest da domaći politički akteri moraju učiniti maksimum napora da riješe pitanja. Izborni zakon kao prioritet, ali i druga pitanja”, rekao je Konaković nakon sastanka u Istočnom Sarajevu.
Izmjene izbornog zakona je najavio i predsjednik SDP-a Nermin Nikšić.
“Svima nam je žao da onaj zamah i ono što smo imali nakon otvaranja pregovora da je proizveden jedan zastoj u kome je blokiran rad Parlamenta i Vijeća ministara. Ovaj sastanak je završen na način da smo opredijeljeni da se pokušamo vratiti na evropski put, da deblokiramo taj put i da se okrenemo rješavanju pitanja. Uvijek su mi dosad govorili da i ono što smo dosad postizali je bilo da zajedničkim razgovorom, kompromisom dođemo do zakonskih rješenja koje ćemo mi donositi, a ne koja će biti nametnuta. Dogovorili smo se da damo sve od sebe da ponudimo Izborni zakon, odnosno u proceduru Parlamenta, kako bi izborne procedure bile rezultat dogovora lokalnih vlasti”, rekao je Nikšić.
Prema informacijama Istrage, glavni kreator priče o “domaćem dogovoru” koja bi trebala spasiti Milorada Dodika je Miroslav Lajčak, specijalni predstavnik EU za dijalog Beograda i Prištine i druga regionalna pitanja Zapadnog Balkana. Lajčak je tokom ove sedmice, na sastanku u Mostaru predložo Dodiku, Nikšiću i Draganu Čoviću da pred međunarodne zvaničnike izađu sa “vlastim prijedlogom”.
“Prije par dana kolega Nikšić, Dodik i ja smo zaključili da se trebamo sastati i naći rješenje iz situacije koja je nastala. Čini se da rješenje je da do idućeg petka usvojimo u parlamentarnoj proceduri Izborni zakon BiH i time bi riješili glavninu problema koje imamo”, izjavio je Čović.
Upravo zbog toga EU je pozvala na “dijalog”.
“Nakon prošlomjesečne odluke Evropskog vijeća o otvaranju pristupnih pregovora, Evropska unija očekuje od Bosne i Hercegovine, uključujući entitet Republika Srpska, da napravi iskorake naprijed umjesto da preduzima radnje koje su u suprotnosti sa njenim evropskim putem. Odluka Evropskog vijeća je pokazala da dijalog, a ne eskalacija, donosi rezultate. Pozivamo sve lidere u Bosni i Hercegovini da ispune svoje obaveze i očekivanja građana i da se vrate za pregovarački sto za dobrobit ljudi u zemlji i njene budućnosti u Evropskoj uniji“, objavljeno je na zvaničnoj stranici EU.
Državljani Srbije i Crne Gore organizovano dolaze na “veliki narodni miting” u Banja Luku kojeg organiziraju vlasti Republike Srpske kao odgovor na rezoluciju o genocidu u Srebrenici koju bi trebala usvojiti Generalna skupština UN-a.
Prema informacijama Istrage, u saradnji sa vlastima Srbije, organizirani su autobusi iz Beograda, Šapca i Novog Sada. Nekoliko autobusa i privatnih automobila bi trebalo stići i iz Crne Gore, a iza svega stoje proruske organizacije.
Na mitingu u Banjoj Luci bi se trebali pojaviti i članovi desničarskih organizacija iz Srbije, a jedna od govornica bi trebala biti i Milica Đurđević- Stamenkovski, poznatija kao Milica Zavetnica. Jedan od govornika bi trebao biti i bivši šef BIA-e Aleksandar Vulin, a vlasti iz Banje Luke nastoje ubijediti i predsjednicu Skupštine Srbije Anu Brnabić da dođe na “narodni miting – Srpska te zove”.
“Sve što se tiče RS, tiče se i i nas u Srbiji. Solidarnost ne priznaje međe i granice. Biću na Trgu Krajine zajedno sa članovima Srpske stranke Zavetnici iz cele Srbije”, objavila je Milica Zavetnica.
Osim autobusa koji dolaze iz srbije i Crne Gore, vlasti Republike Srpske su organizirali autobuse iz svih gradova RS. Procjene su da bi na mitingu trebalo biti oko 20 hiljada ljudi.
“Međutim, čelnici MUP-a su u srijedu na sastanku dogovorili da, bez obzira na to koliko ljudi bude na skupu, izdaju saopćenje u kojem će navesti da je na mitingu bilo 50 hiljada ljudi”, tvrdi sagovornik Istrage iz MUP-a RS.
Podsjetimo, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik pozvao je da u četvrtak, 18. aprila u Narodnoj skupštini Republike Srpske bude usvojen izvještaj Međunarodne komisije za Srebrenicu, a nakon toga i na prisustvo velikom mitingu srpskog naroda na Trgu Krajine u Banjaluci sa kojeg će biti poručeno da su Srbi posvećeni svojoj slobodi i odbrani svoje budućnosti.
“Sa ovog mitinga jasno ćemo poručiti da ne možemo da živimo sa muslimanima, odnosno Bošnjacima koji nas uporno kleveću i nameću nam odgovornost tamo gdje ne postoji”, kazao je Dodik.
Za četvrtak je, osim mitinga, zakazana i sjednica Narodne skupštine RS na kojoj bi trebao biti razmatran i prijedlog izbornog zakona RS. Međutim, nakon sastanka sa liderima Trojke i Draganom Čovićem u Istočnom Sarajevu, Dodik sada razmatra opciju da privremeno odustane od usvajanja entitetskog izbornog zakona. Istina, dvije opcije su na stolu. Prva je da Republika Srpska “privremeno” odustane od usvajanja zakona, čekajući da vladajuća koalicija na nivou BiH koju čine SNSD, HDZ, SDP, NiP i Naša stranka usvoji državni izborni zakon. Druga opcija je da izborni zakon RS bude usvojen, ali da se njegovo stupanje na snagu odgodi do početka maja, kako bi se “ostavio” prostor liderima Trojke da ispune obećanje dato u srijedu u Istočnom Sarajevu.
Milorad Dodik uoči polaska na današnje sudsko ročište na Sudu Bosne i Herecgovine, napisao je neobičan, pomirljiv i „širokogrud“ post na društvenoj mreži X u kojem je pozvao političke partnere na hitni sastanak. Iako je tokom jučerašnjeg boravka u Mostaru u prisustvu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Dodik beskompromisno najavljivao kraj razgovora i odlučne korake ka osamostaljenju Republike Srpske kroz donošenje seta secesionističkih zakona u Narodnoj Skupštini, današnje njegovo obraćanje napisano je u potpuno drugačijem, gotovo koncilijantnijem tonu.
„Danas ćemo, u još jednom pokušaju da damo šansu evropskom putu Bosne i Hercegovine, u Administrativnom centru Vlade Republike Srpske u Istočnom Sarajevu organizovati sastanak partnera u vlasti na zajedničkom nivou, gospodina Čovića, srpske strane i bošnjačke strane“, stoji na početku Dodikovog obraćanja.
Predsjednik RS dalje kaže da misli da je „ovo zadnji pokušaj stabilizacije prije nego što bi se to partnerstvo moglo raspasti. Dakle, očekujemo da riješimo probleme u zastoju u radu Doma naroda koji su blokirani od strane Bošnjaka koji su napustili i time blokirali rad Doma naroda“.
Dodik je naveo i niz drugih osjetljivih tema koje namjerava nametnuti na sastanku čije održavanje još niko od „partnera“ nije potvrdio. Pored ostalog tražit će da se riješi „pitanje nelegalnog visokog predstavnika i njegovih odluka, da ih suspendujemo“, kao i da „već sutra na Predstavničkom domu donesemo zakon o izborima koji bi utvrdio sve ono što je normalno za jednu zemlju, a to su tehnički nivoi“.
Milorad Dodik traži od današnjih eventualnih sugovornika „partnera u zajedničkoj vlasti“ i da se „razvlasti Centralna izborna komisija koja je odlukama nelegalnog Šmita previše dobila neki značaj…“
I za niz drugih tema Dodik očekuje da će se razmatrati na sastanku kojeg je danas zakazao. „Ukoliko ne bude dogovora“, upozorio je, „više nisam siguran koliko to patnerstvo ima smisla. Nakon nekoliko dogovora i onoga što su razvalili stranci, prije svega američki ambasador Marfi blokiran je kompletan evropski put.“
On na kraju žali što je „jedan optimizam koji smo imali ustuknuo i ne možemo da se krećemo dok ne riješimo uzroke tog zastoja“.
Dakle, glavni krivci, prema Miloradu Dodiku, „zastoja na evropskom putu“ su visoki predstavnik Christian Schmidt i ambasadora SAD Michael Murphy, dok njegovi populistički tutori Vladimir Putin, Aleksandar Vučić, Aleksandar Lukašenko.., valjda, sve rade da se Bosna i Hercegovina uključi u porodicu evropskih država?!
Podsjetimo, Dodik je za sutra najavio veliki miting srpskog naroda u Banja Luci pod nazivom „Srpska te zove“. Kako je objasnio prije tri dana u razgovoru za Srnu: „Sa ovoga mitinga mi ćemo poručiti da ne možemo da živimo sa muslimanima, odnosno Bošnjacima koji nas uporni kleveću i nameću nam odgovornost tamo gdje ona ne postoji“.
Iako je Dodik pozvao sve političke stranke iz Republike Srpske da se pridruže mitingu “istine”, dobio je odbijenicu svih važnih opozicionih stranaka i njihovih lidera, Srpske demokratske stranke, Partije demokratskog progresa, partija Jelene Trivić, Nebojše Vukanovića. Skepsu prema Dodikovom negiranju genocida u Srebrenici nedavno je iskazao i njegov koalicijski partner iz Socijalističke partije Petar Đokić.
Prije mitinga bit će održana sjednica Narodne Skupštine RS na kojoj bi se, kako je najavio predsjednik Nenad Stevandić, trebalo raspravljati o niz zakona koji, kako je najavljeno, „jačaju nezavisnost Republike Srpske“. Pored ostalih, na dnevnom redu će biti Prijedlog izbornog zakona RS, Zakon o imunitetu, o referendumu, građanskoj inicijativi…
Milorad Dodik je prije nekoliko dana objasnio da će svi potezi o kojima je riječ biti odgovor vlast RS na najavljenu Rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici. On se istovremeno nada da će sve ove mjere, potezi i zakoni dobiti podršku na Svesrpskom Saboru najavljenom za 5. maj u Beogradu.
Aleksandar Vučić je boraveći u Mostaru na pitanje o potezima koje najavljuje Milorad Dodik kazao: „On se odlično razmije u interese Srpske, ali, zamolio bih ga da pričeka još dva dana, u nadi da će možda nešto biti preduzeto“.
Na šta je Vučić mislio, ostalo je nepoznato.
No, današnji poziv Milorada Dodika za sastanak upućen „Čoviću i bošnjačkoj strani“ svjedoči da on, koliko god želio ostaviti drugačiji dojam, nije siguiran u radikalne poteze koje namjerava poduzeti i da se pokuašava na neki način izvući, ili kupiti vrijeme, barem onih Vučićčevih „dva dana“.
Pristanu li lider sarajevske Trojke, Elmedin Konaković i Nermin Nikšić pozitivno odgovoriti i otići na današnji navrat-na nos zakazani sastanak u Istočno Sarajevo, preuzimaju na sebe tešku odgovornost za spašavanje odmetnutog Dodika koji se već mjesecima nalazi na stranputici, odnosno u slobodnom padu!
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
