Istaknuto

Istaknute objave

Zbog čega nema kominikea sa sjednice PIC-a: Nesuglasice ambasadora SAD-a i EU zbog Milorada Dodika!

Upravni odbor vijeća za provedbu mira (SB PIC) na nivou ambasadora akreditiranih u Sarajevu zasjedao je u utorak. Dva dana kasnije, kominikea – uobičajenog dokumenta koji se emitira nakon ovakvih sastanaka – (još uvijek) nema.

Zašto?

“Evropska unija blokirala je usvajanje teksta. Oni ne dopuštaju reference u tekstu koje podržavaju visokog predstavnika Christiana Shmidta. Ne dopuštaju ni oštar riječnik. Oni, jednostavno, ne žele uznemiriti Milorada Dodika”, ljutito nam priča jedan od ambasadora.

U razgovoru za Politicki.ba, govoreći pod uslovom anonimnosti, on prenosi da već dva dana traju sve mukotrpniji pregovori.

“Nikad ovako nije bilo. Mi smo članica EU. I mi tražimo oštar riječnik i oštre akcije protiv Dodika.Evropska unija to ne želi. Ljudi u Briselu pred sobom vide samo Mišljenje Evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine za ovu godinu i ne žele ničim to ugroziti. Ali, napredak je jasan. Nije kakav bi smo željeli, ali se napredovalo. I to je gotova stvar. Čemu sad nekakvo “taktiziranje”? To stalno nastojanje da se Dodik odobrovolji nije dobro. I nikome se nije isplatilo”, kaže drugi diplomata za Politicki.ba.

Polticki.ba je iz četiri nezavisna izvora dobio potvrdu da je u toku mukotrpno usaglašavanje između zapadnih ambasada o sadržaju kominikea.

Kako vrijeme odmiče, nervoza je sve veća. I već su počele padati teške riječi. Diplomatski predstavnici zapadnih država s obje strane Atlantika žele oštro saopćenje. Brisel ne prihvata u Sarajevu usaglašeni tekst.

“To vam je EU. Svaki dan imate ovakve situacije u Briselu.

Na kraju ćemo se dogovoriti.

Sigurni smo da će tako biti. E sad, kako će izgledati tekst nakon takvog dogovora, to niko ne zna. Što vrijeme više curi, to sve izgleda lošije”, kaže još jedan evropski diplomata s kojim smo razgovrali.Kominike – ako ga bude – već danas je morao biti objavljen.

Nervozne konsultacije vodile su se unutar diplomatske zajednice u Sarajevu, te sa Briselom i u vrijeme nastanka ovog teksta.

“Mislim da će biti sutra.Nadam se da ćemo se dogovoriti. Za moju zemlju ova epizoda ne znači ništa. Mi ćemo nastaviti sa svojom oštrom politikom prema Dodiku. I nastavit ćemo podržavati visokog predstavnika. Sa EU ili bez”, kaže još jedan evropski diplomata za Politicki.ba.

Kako su proruski propagandisti dobijali prostor kod “profesionalca”: Amir (su)Zukić između Z1 i N1

Da više gleda program koji uređuje, a manje svoje šiške i Konakovićeve suze, Amir Zukić bi vidio da je 72 sata prije početka ruske agresije na Ukrajinu njegova N1 objavila i sponzorisala anketu provedenu u Banjoj Luci pod naslovom: Rusija nikad nikoga nije napala. 

I gle čuda, tri dana poslije Rusija je napala Ukrajinu.

Istog dana kada su “beskompromisni” Zukićevi borci za istinu, narod i pravdu pripremali banjalučku anketu o “krizi u Ukrajini”, u programu N1 televizije pojavio se Dane Čanković, proruski aktivista iz Banje Luke i vođa pokreta “Izbor je naš”.

Rusi u Ukrajini su ugroženi kao narod“, glasio je naslov objavljen na portalu Z1, oprostite – N1 televizije.

Ali Amir Zukić to nije vidio. On je pratio komentare anonimnih botova na društvenim mrežama čekajući svoje ime u negativnom kontekstu kako bi odmah zatražio zaštitu “profesionalnih udruženja”, SIPA-e i SOA-e.

Uznemirilo ga, kaže Zukić, to što sam na Istraga.ba, napisao da N1 podsjeća na Z1 čime sam ga doveo u vezu sa Rusima. I u prijavi je nedosljedan. U kolumni se to Z1 odnosilo i na Ruse i na Zagreb, u čije ime, svako malo, na N1-Z1 govori Željana Zovko.

Ne znam, evo, nije Istraga.ba nikad objavila kartu Ukrajine prema kojoj je poluotokom Krim pripojen Rusiji. N1 je objavila i uklonila je tu kartu tek nakon što je ukrajinski ambasador u BiH pozvao Amira Zukića. Nek’ demantuje ako lažem.

N1: Krim je Rusija

Ako mislite da je to sve, pogriješili ste.

Recimo, kada su Kuba, Venecuela i Nikaragva podržale rusku agresiju na Ukrajinu, N1 je objavila: “Širi se koalicija: Još tri države podržale Putina”.

Dok je trajala Putinova agresija na Ukrajinu, N1-Z(ukić)1 je prenosila tekstove sa Srpskainfo. Jedan naslov je glasio: “BiH se pridružila osudi poteza Rusije, bez saglasnosti iz RS”.

Nije to sve. Pratimo dalje program N1-Z(ukić)1 televizije.

Anis Bajraktarević, profesor sa nn univerziteta u Rusiji je prvih dana ruske agresije na Ukrajinu bio rado viđen gost u programu N1-Z(ukić)1 televizije. Evo dijaloga:

Novinarka N1: Sve je izgledalo kao da je iskorišten trenutak, kao da je Putin invaziju pokrenuo iznenada, kao da je bio faktor iznenađenja. Međutim, upozoravao je Zapad dosta dugo,

Analitičar Bajraktarević: “Tako je. I vidite, ovaj, isto postoje eufemizmi o separatistima. To su, zapravo, Rusi koji žive u Lugansku Donjetsku koji su etnički Rusi. Oni nisu nikakvi pro separatisti i tako dalje”.

Da je, dakle, Amir Zukić gledao program koji uređuje, vidio bi da je tih dana i sati program N1 bio usklađen sa Z1.

Profesionalni N1-Z(ukić)1 TV je, tako, dopustio “profesoru Anisu Bajraktareviću da u njihovom programu opravdava rusku agresiju na Ukrajinu. Evo i kako.

Ruska strategija je da se ide na pacifikaciju Ukrajine“, rekao je Bajraktarević, dok ga je novinarka N1 slušala bez pogovora.

Tako, dakle, izgleda N1-Z(ukić)1 TV. I, evo, za kraj. Stalni kolumnista Istrage Janusz Bugajski je na crnoj listi Ruske Federacije. Stalni gosti N1 TV su na crnim američkim listama. U njihovom se programu negira genocid. Njihovi novinari negiraju genocid. Ako želi dokaze – na raspolaganju smo. Čim podnese novu krivičnu prijavu SIPA-i.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić u UN-u: “Naša dva susjeda, kroz etničke zajednice u Bosni i Hercegovini, 27 godina nakon agresije, vrše udar na suverenitet naše zemlje”

“Naša dva susjeda, kroz etničke zajednice u Bosni i Hercegovini, na koje nastoje polagati svako pravo, i dvadeset sedam godina nakon agresije koju su nad Bosnom i Hercegovinom izvršili, na taj način vrše udar na suverenitet naše zemlje, čime se skoro u cijelosti onemogućava bilo kakav demokratski razvoj Bosne i Hercegovine”, kazao je predjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić govoreći na Generalnoj skupštini UN-a.

“Tom praksom”, nastavio je Komšić, “narušava se i minimum međudržavnog povjerenja, jer nažalost naši susjedi ne ulažu iskrenu energiju u cilju izgradnje međudržavne saradnje nego energiju ulažu u svrhu slabljenja naše države”.

To je vidan problem, rekao je Komšić, koji se proteže na cjelokupan region Zapadnog Balkana, gdje postoje različite ideje, planovi i namjere za promjenama međunarodno priznatih granica, za reorganizaciju regiona u nešto što nema dodirne tačke sa demokratijom.

“Za takve aktivnosti i politike, susjedne zemlje vrlo često imaju, na prvi pogled iznenadjujuću i neočekivanu, podršku iz zemalja koje smatramo demokratskim liberalnim državama i društvima, ali svakako i onih koje to nisu, a danas su prepoznatljive kao države agresori sa autoritarnim režimom”, kazao je Komšić.

U nastavku objavljujemo kompletan Komšićev govor u UN-u.

“Polazeći od teme ovogodišnjeg zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, a to je Ponovna izgradnja povjerenja i ponovno poticanje globalne solidarnosti: Ubrzanje akcije u vezi s Agendom 2030 i njenim ciljevima održivog razvoja prema miru, prosperitetu, napretku i održivosti za sve, dozvolite mi da na ovom značajnom mjestu, govorim o važnim elementima iz ugla jedne male, ali ponosne države Bosne i Hercegovine.

Sa svoje strane, Bosna i Hercegovina je dala podršku Agendi 2030, posebno njenim ciljevima koji se u najvećoj mjeri tiču stvaranja svijeta i okruženja u zemljama članicama Ujedinjenih nacija, na način da smo kao države i njena društva spremni i posebno osposobljeni da provedemo sve korake koji će nas dovesti do samoodrživog razvoja.

Međutim, u današnjem svijetu u kojem često dominiraju rat i različiti geopolitički ciljevi, biće jako teško to postići, bar onako kako je to planirao u Agendi 2030.

Zato želim posebno istaći, da naše aktivnosti moramo početi prvim korakom koji će nas dovesti do trajnog mira, kao svjetskog prioriteta broj jedan, a onda i do drugih uzajamno vezanih aktivnosti, kako bismo imali naše države i društva spremne na solidarnost i napredak.

Te aktivnosti, svakako nisu lake i zahtijevaju mnogo mudrosti, planiranja i dobrog upravljanja svim procesima i postupcima, koji nas mogu dovesti do implementacije Agende 2030.

Ako pođemo od premise, koja se nudi kao tema ovogodišnjeg zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, a koja govori o izgradnji povjerenja i poticanja globalne solidarnosti, onda sam slobodan da vam u nekoliko rečenica ukažem na elemente koji eventualno otežavaju realizaciju ciljeva.

Na samom početku, koristim ovu priliku da vas podsjetim da su migracije jedan od elemenata Agende 2030, koje se nastoje tretirati sistematično i uz određeno upravljanje.

Iako Agenda za održivi razvoj do 2030. prepoznaje migrante kao „agente promjene” i razvoja” u zemljama porijekla, tranzita i odredišta”, Agenda se primarno fokusira na migrante kao korisnike ciljeva održivog razvoja (npr. kroz veći nivo zaštite, njihova prava i transparentnost).

Nadalje, Agenda se ne poziva na širi koncept dijaspore niti na ulogu koju ona ima kao eventualno sredstvo razvoja.

Ova tvrdnja, izvučena iz jednog od dokumenata IOM-a (Internacionalne organizacije za migracije), svakako je tačna, ali kada dođemo u polaznu tačku migracija, odnosno na teren u pojedinim zemljama, onda ćemo svakako vidjeti nekoliko stvari koje se nepobitno dešavaju.

Sadašnji oblik upravljanja migracijama, došao je u takvu fazu da velike i snažnije zemlje, radi vlastitog benefita, vrše određenu vrstu selekcije migranata, na način da se odaberu najbolji i  najškolovaniji među njima, kao što su liječnici, inžinjeri, naučnici i druge visokokvalificirane osobe, te se usmjeravaju u veće zemlje u kojima se iskorištavaju njihova znanja i sposobnosti, ali isključivo u korist tih većih sistema.

U većim zemljama i većim sistemima, tako odabrani migranti mogu biti „agenti promjene“ ili  nositelji različitih poboljšanja, ali se istovremeno slabe potencijali i kapaciteti manjih zemalja iz kojih migranti dolaze.

Male zemlje, osim što gube najkvalitetnije kadrove, istovremeno gube i sva ulaganja, uključujući i finansijska, koja su uložena u stvaranje tih visokokvalifikovanih profila.

Naravno, potpuno je jasno da postoji takav oblik migracija, u kojima velike grupe ljudi nastoje pobjeći od rata i ratnih strahota, ali isto tako postoji i ono što nazivamo ekonomskim migracijama, putem kojih se vrši usmjeravanje migranata, na bazi njihovih potencijala i kapaciteta.

U oba slučaja migracija, velike zemlje i njihovi veći sistemi su oni koji vrše selekciju i izbor najkvalitetnijih profila migranata, prema vlastitim potrebama i aspiracijama, dok se istovremeno dešava sistemsko slabljenje malih zemalja iz kojih migranti dolaze. Šta ovim želim reći?

U najkraćem, teško je govoriti o izgradnji povjerenja dok veće zemlje i njihovi veliki sistemi kroz migracije preuzimaju stanovništvo manjih zemalja, kada se istovremeno dešava pražnjenje manjih zemalja a koje za posljedicu ima stvaranje ambijenta u kojem se razvija siromaštvo i u cijelosti onemogućava bilo kakav vid razvoja u ekonomskom i društvenom smislu.

Tako se vrši direktan udar na mogućnost stvaranje pretpostavki za samoodrživ razvoj u manjim zemljama.

Iz ugla moje države, Bosne i Hercegovine to je lako argumentirati i dodatno dokazati.

U mojoj zemlji, postoji značajan odliv stanovništva, koji odlaze u veće i razvijenije zemlje, ponajviše one koje smatramo zapadno-demokratskim.

Istražujući zašto se naši ljudi, Bosanci i Hercegovci, odlučuju da napuste svoju zemlju i potraže bolje uslove za život u nekim drugim zemljama, došli smo do zaključka da je temeljni razlog njihovog odlaska, zapravo uvjerenost u nedostatak perspektive u Bosni i Hercegovini.

Kada smo uzeli u obzir šta to naši ljudi navode kao jedan od osnovnih nedostataka perspektive u svojoj zemlji, vidjeli smo da se radi o tome da upravo politički sistem u Bosni i Hercegovini ne sadrži potpunu demokratiju, već jedan oblik etnokratije, ili sistem u kojem se izbori za institucije vlasti, vršenje vlasti, raspodjela radnih mjesta u državnom, pa i u realnom sektoru, ponajviše temelji na etničkoj pripadnosti kao preduvjetu.

U takvom sistemu, najčešće nemate najbolje ljude na ključnim mjestima, ljude koji svojim znanjima i sposobnostima mogu izgraditi politički, ekonomski i društveni sistem u Bosni i Hercegovini, već naprotiv, imate etnički i politički podobne kadrove od kojih je teško očekivati da vode cjelokupni napredak zemlje.

Ovaj sistem vrijednosti traje već jako dugo. U takvom sistemu ključne poslove ne obavljaju najbolji i najkvalifikovaniji ljudi, već politički i etnički podobni.

Sadašnji politički sistem u Bosni i Hercegovini temeljen isključivo na etničkoj pa onda na političkoj pripadnosti, u potpunosti degradira demokratiju kao važan princip za stvaranje ambijenta u kojem postoje ljudi sa jednakim šansama.

Takav sistem, koji garantira učešće u vlasti pojedinim političkim akterima i njihovim etnički utemeljenim političkim strankama, ima oblik nekadašnjih ali i sadašnjih totalitarnih sistema, u kojima se vlast vrši na autokratski način, putem autokratski nadahnutih političkih aktera.

Kao posljedicu tog nedovršenog političkog sistema imamo usporen razvoj zemlje, pri čemu se od strane takvih politika  opstruira i ono što je, po mom mišljenju, jedan od ključnih ciljeva moje zemlje – njen put ka članstvu u većim nadnacionalnim sistemima kao što su Evropska unija ili NATO savez.

Nesmijenjivost ili naročito teška smijenjivost vlasti ostavlja takav ambijent, da ni same vlasti više ne rade u korist svojih građana, jer osjećaju da za tako nešto nema potrebe. Raspodjela političke i društvene moći već im je unaprijed zagaratovana samim sistemom koji je  utemeljen na etničkoj pripadnosti.

Naš trenutni politički sistem vješto koriste naši zapadni i istočni susjedi, i preko etničkih zajednica u Bosni i Hercegovini, na koje navodno polažu nacionalno pravo, vrše upravljanje Bosnom i Hercegovinom, i to ne sa primarnim ciljem da pomognu pripadnike tih etničkih zajednica, nego sa ciljem da Bosnu i Hercegovinu, ili podjele ili obesmisle kao državu.

Naša dva susjeda, kroz etničke zajednice u Bosni i Hercegovini, na koje nastoje polagati svako pravo, i dvadeset sedam godina nakon agresije koju su nad Bosnom i Hercegovinom izvršili, na taj način vrše udar na suverenitet naše zemlje, čime se skoro u cijelosti onemogućava bilo kakav demokratski razvoj Bosne i Hercegovine.

Tom praksom narušava se i minimum međudržavnog povjerenja, jer nažalost naši susjedi ne ulažu iskrenu energiju u cilju izgradnje međudržavne saradnje nego energiju ulažu u svrhu slabljenja naše države.

To je vidan problem, koji se proteže na cjelokupan region Zapadnog Balkana, gdje postoje različite ideje, planovi i namjere za promjenama međunarodno priznatih granica, za reorganizaciju regiona u nešto što nema dodirne tačke sa demokratijom.

Za takve aktivnosti i politike, susjedne zemlje vrlo često imaju, na prvi pogled iznenadjujuću i neočekivanu, podršku iz zemalja koje smatramo demokratskim liberalnim državama i društvima, ali svakako i onih koje to nisu, a danas su prepoznatljive kao države agresori sa autoritarnim režimom.

Na žalost, mnogi i na Istoku i na Zapadu vjeruju da će jedva skrivena podrška onima koji žele da potpuno kontrolišu, i u krajnjem cilju podijele Bosnu i Hercegovinu, donijeti stabilnost na Zapadnom Balkanu.

Mi koji ovdje u Ujedinjenim nacijama predstavljamo državu Bosnu i Hercegovinu smatramo da to neće donijeti niti stabilnost niti napredak na Zapadnom Balkanu.

Naši susjedi, ne mogu između sebe podijeliti Bosnu i Hercegovinu a da pri tome ne uđu u međusobni sukob. Mi svakako nećemo dozvoliti podjelu i nestanak naše hiljadugodišnje države, pod bilo koju cijenu, ma šta ko o tome mislio.

Zato smatramo da je u interesu Ujedinjenih  nacija, ukoliko se na Zapadnom Balkanu želi očuvati mir, mora dati podrška državi Bosni i Hercegovini i njenim institucijama.

Ukoliko Ujedinjene nacije žele sačuvati mir na Zapadnom Balkanu onda trebaju podržati one koji nisu pogazili demokratske i civilizacijske norme; nisu počinili genocid, nisu bili dio udruženih zločinačkih poduhvata, nisu uništavali živote ljudi zbog njihove etničke pripadnosti, nisu uništavali tuđe hramove i svetinje, nisu zagovarali revanšizam i osvete.

Ukoliko takva podrška izostane, onda odgovornost i krivica za destabilizaciju nije na nama koji sigurno nećemo mirno i skrštenih ruku posmatrati neki novi pokušaj uništenja naše Bosne i Hercegovine.

Ipak, temeljni problem Bosne i Hercegovine nalazi se u nejednakosti građana u političkom i izbornom sistemu, što kao posljedicu ima etnički sistem upravljanja zemljom koji je sam po sebi predodređen da bude konfliktan.

Osim toga, etnički sistem vršenja vlasti u mojoj zemlji, neprekidno stvara prostor za nepotizam i korupciju u svim segmentima društva, a ponajviše u institucijama vlasti.

Odnosno, kao posljedicu etničkog sistema vršenja vlasti imamo nepotizam u selekciji ljudi za obavljanje najvažnijih političkih i ekonomskih poslova. Etnički politički sistem u mojoj zemlji je taj koji najviše generiše i potiče nepotizam i korupciju, a nepotizam i korupcija najviše razaraju socijalnu koheziju i povjerenje unutar jednog društva.

Zato mi, već više decenija, nismo u mogućnosti da stvorimo društvo jednakih ljudi, a time i jednakih šansi, kada kroz porodično i koruptivno zapošljavanje na najznačajnijim mjestima, gubite nadu u mogućnost pozitivne perspektive.

Sa ovoga mjesta, želim postaviti jedno važno pitanje – kako je moguće graditi i izgraditi povjerenje, koje će dovesti do stvaranja pretpostavki za razvoj, kada zapravo nemamo dovoljno demokratije u svojoj zemlji,  kada nam se pravo na demokratiju oduzima, i kada nam se nameće embargo na demokratiju, što građane dovodi  do velike neizvjesnosti i zbog čega se često  odlučuju da napuste zemlju?

Posljednje intervencije međunarodnih predstavnika u Bosni i Hercegovini, odnosno intervencije Visokog predstavnika, putem činjenja pravnog nasilja i suspendiranja entitetskog ustava na dvadeset i četiri sata, što je nezapamćen presedan u demokratskom svijetu, ne da nisu otklonile smetnje za normalno funkcionisanje države nego su ojačale nedemokratski etnički princip i produbile diskriminaciju građana u Ustavu i izbornom zakonu.

Demokratija je najvažniji segment za izgradnju povjerenja, kako u našim zemljama, tako i na globalnom planu.

Jako je važno, radi kreiranja pretpostavki za samoodrživ razvoj, da se tranzicija u tim društvima okonča što prije, kroz prelazak sa nekadašnjih totalitarnih, autokratskih sistema, u sistem temeljen na potpunoj demokratiji.

Zato očekujemo podršku aktera iz internacionalne zajednice, iako i oni povremeno posegnu za nedemokratskim alatima, kao što i povremeno radi njihovih ciljeva u cijelosti negiraju mogućnost razvoja demokratije u Bosni i Hercegovini.

Naravno, potpuno smo svjesni da postoji i jedan broj zemalja, članica Ujedinjenih nacija, koji imaju takvu historiju i takav historijski kontekst, da nisu zainteresirani za demokratiju i njen razvoj. S druge strane, neki pokazatelji nam govore da je preko 2/3 zemalja, članica Ujedinjenih nacija, okrenuto ka demokratiji i njenom razvoju, pa je tako moj ugao promatranja okrenut u tom pravcu.

Ovdje želim dodati još jedan važan element, koji je nezaobilazan u izgradnji povjerenja radi samoodrživog razvoja. To je sistem punih ljudskih prava, koji kao svoj konačan ishod nudi društvo jednakih ljudi, jednakih građana, a kao proizvod toga možemo imati i društvo jednakih šansi, sa otvorenim perspektivama za sve.

Ako nemate sistem jednakih ljudi, odnosno jednakih građana, onda će u takvom sistemu teško doći do izgradnje povjerenja, a posebno u, još uvijek, postratnom društvu kao što je bosanskohercegovačko. Pogotovo ako se ima u vidu da je naše društvo pretrpjelo agresiju zapadnih i istočnih susjednih zemalja, što je kao direktnu posljedicu imalo činjenje tako strašnih ratnih zločina, pa čak i zločina genocida.

Takvi scenariji prema Bosni i Hercegovini se i dalje realizuju , ali političkim sredstvima, u mirnodopskim uvjetima, uz kontinuirano traženje podrške od različitih dijelova internacionalne zajednice.

Istovremeno, i bez obzira na pomenute scenarije,  naša obaveza je stvaranje unutrašnjih pretpostavki za izgradnju društva jednakih ljudi, odnosno jednakih građana, kao jednog od osnovnih “alata” kojim će se izbjeći mogućnost budućih konflikta. U okviru presuda eminentnih sudova koji se bave zaštitom ljudskih prava, kao što je to Evropski sud za ljudska prava, nalazi se vrijedan resurs za izgradnju stabilnog društva u kojem se rizik unutrašnjeg konflikta svodi na najmanju mjeru ali se i potencijalno agresivnim politikama susjednih zemalja iz ruku oduzima efikasan mehanizam za narušavanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine.

To u najkraćem znači, da ćemo mi u Bosni i Hercegovini morati promijeniti cjelokupnu paradigmu unutar društva, te preći sa etničkog političkog predstavljanja na građansko političko predstavljanje, što je standard u demokratskom svijetu.

Ovim putem Ujedinjenim nacijama moramo skrenuti pažnju na, na žalost moram reći, po mome mišljenju necivilizacijski stav Vlade i premijera susjedne zemlje koji su odbacili presudu Evropskog suda za ljudska prava u posljednjoj presudi u “predmetu Kovačević” i zauzeli se upravo za načela koja su odbačena pomenutom presudom, poput političkog načela legitimnog predstavljanja na etničkom principu koje je generator nejednakosti među građanina BiH, i sredstvo pomoću kojeg susjedi podrivaju državu Bosnu i Hercegovinu.

To je urađeno na takav način da se može okvalifikovati i kao miješanje u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine.

Nepoštivanje presuda međunarodnih sudova kakvo se moglo čuti od strane premijera susjedne zemlje podsjeća na onaj odnos prema međunarodnom pravu kakav je Vladimir Putin izgradio u slučaju Ukrajine.

Međutim to nije samo negativan odnos prema međunarodnim standardima Ujedinjenih nacija nego i politika koja se prema Bosni i Hercegovini vodi od strane njenih susjeda.

Tek kada se u Bosni i Hercegovini implementacijom presuda Evropskog suda prihvati građansko političko predstavljanje, i   kada se paralelno s tim prestane sa napadima na suverenitet države Bosne i Hercegovine iz susjedstva, tek tada ćemo moći  da se u punom kapacitetu i efikasnije uključimo u projekte, kao što je to Agenda 2030, kao ravnopravan sudionik i akter svih planiranih aktivnosti.

U tom slučaju, bićemo kao država spremni i potencijalima opremljeni da prihvatimo sve izazove koje pred nas stavljaju aktivnosti na samoodrživom razvoju, da kao društvo ravnopravnih ljudi  izgradimo naše međusobno društveno povjerenje, ali i da budemo aktivan akter i na izgradnji povjerenja na globalnom planu.

Vjerujem da dijelite moje mišljenje da u društvima u kojima dominira nejednakost, nećete biti u mogućnosti da budete legitiman akter koji će propagirati ideje samoodrživog razvoja, kroz izgradnju povjerenja i globalne solidarnosti za sve.

Za tako nešto, potrebno je prevashodno da svoje društvo reformišemo, na način, u kojem će ono biti sposobno da razumije važnost solidarnosti za sve, sa ljudima koji su u tom sistemu po svemu jednaki i koji mogu producirati solidarnost prema drugima na jednakim osnovama.

U zaključku ovoga izlaganja, uz sve ranije navedeno, želim posebno istaći da će Bosna i Hercegovina aktivno raditi na implementaciji Agende 2030. Radićemo na izgradnji povjerenja i solidarnosti sve.

Kroz odbacivanje diskriminirajućeg etničkog koncepta, istovremeno ćemo odbaciti i sistem u kojem dominiraju nepotizam i korupcija, te nas na taj način dovesti u red demokratskih i zrelih društava.

Tada ćemo postati društvo i zemlja, koje se može aktivno uključivati u svjetske procese, u okviru temeljnih principa na kojima počiva sadašnji svjetski poredak i ono što nazivamo internacionalna zajednica.

Proces tranzicije našeg društva može i trebao bi biti relativno kratak, jer je jednakost svih ljudi temeljna premisa svakog modernog demokratskog društva i u tom pogledu računamo na podršku onog dijela internacionalne zajednice, koja nam u tome  može pomoći.

Svjestan sam postojanja i onih drugih dijelova internacionalne zajednice, koji će iz svojih geopolitičkih razloga pružiti otpor, kako bi Bosnu i Hercegovinu, ali i cijeli region Zapadnog Balkana držali u kontinuiranom stanju destabilizacije i tenzija. Takvi neće demokratiju, već etnokratiju, nered pa čak i nasilje.

Na kraju, sa sigurnošću mogu reći da je Bosna i Hercegovina postala mjesto na kojem se brani demokratija i njene vrijednosti. I tu postoje samo dvije strane – ona koja je za demokratiju i njene vrijednosti i ona, druga strana, koja je protivnik demokratije jer je njen cilj uspostavljanje autokratskih sistema nedemokratskog karaktera”.

Čovićeve želje: Traži ukidanje Finansijske policije, više Hrvata u ministarstvima, direktore Fonda za zaštitu okoliša i FUP-a

Predsjednik HDZ BiH Dragan Čović 24. marta ove godine bio je domaćin sastanka tzv. osmorke koja je sa HDZ-om pregovarala o uspostavi Vlade FBiH. Tada je dogovorena raspodjela ministarstava u Vladi FBiH, ali određene smjernice u radu te vlade i ministarstava, otkriva NAP.

No, Čović je za partnere tada postavio još neke uslove. Osim podrške za Marina Vukoju za suca Ustavnog suda BiH, Čović je imao posebne zahtjeve i u nekim ministarstvima koji su pripali bloku osmorke što će nakon istupanja Stranke za BiH i NES-a ostati trojka koju čine SDP BiH, NIP, Naša stranka sa nekoliko manjih stranaka koje imaju po jednog zastupnika u Parlamentu FBiH.
Čović je zatražio gašenje Finansijske policije FBiH. Iako je jedan od glavnih uslova međunarodnih partnera borba protiv kriminala i korupcije, a u čemu Finansijska policija ima značajnu ulogu, predsjedniku HDZ-a baš je zasmetala ta institucija. Finansijska policija bavila se i preduzećem Aluminij i tokovima novca. A poznato je da je Aluminij preuzela izraelska kompanija MT Abraham grupa.

Inače, prije nekoliko dana zastupnik Abraham Group Amir Kabiri je bio domaćin visokom predstavniku Christianu Schmidtu, a poznato je da je i Kabiri, kao i Schmidt, u odličnim odnosima sa liderom HDZ-a BiH Draganom Čovićem.

Kada je riječ o Ministarstvu za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Čović je tražio da se definiše pozicija pomoćnika ministra te da u strukturi bude osoba koja vodi računa isključivo o populaciji HVO-a.

Imao je poseban zahtjev i za Ministarstvo unutrašnjih poslova i to da se izbalansira nacionalna struktura u korist Hrvata, a tražio je i mjesto direktora Federalne uprave policije. Kada je riječ o FUP-u trenutni v.d. direktora je Vahidin Munjić, dok više od godinu ne postoji Nezavisni odbor Parlamenta FBiH koji je jedini nadležan za provođenje konkursne procedure izbora direktora i zamjenika direktora. Na čelu FMUP-a je Ramo Isak.

Od partnera je dalje zatražio i nacionalni balans u resorima poljoprivrede i energetike, a zauzvrat je ponudio da se u resorima kojima upravlja HDZ BiH napravi obrnuto u korist Bošnjaka.

Čelnik HDZ BiH pred partnere je stavio zahtjev koji mu je već ispunjen, a to je mjesto direktora Fonda za zaštitu okoliša FBiH. Upravni odbor Fonda za zaštitu okoliša FBiH je 13. septembra smijenio direktora Esada Humu i imenovao dugogodišnjeg kadra HDZ BiH Marijana Klaića. Humo je ratni komandant 41. motorizovane brigade Armije BiH i nosilac najvećeg priznanja ARBiH „Zlatni ljiljan”. Inače, Fond za zaštitu okoliša ima budžet težak više desetina miliona KM. Čović je na tom sastanku kazao kako je tu instituciju vodio čovjek „sa kojima se nikako nije moglo sarađivati“.

HDZ je tražio i instituciju Operator za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju (OIEiEK). Zainteresiran je i za kvotu HDZ BiH u Elektroprijenosu pa je tako iznio ideju da su Skupštini budu tri osobe. HDZ u Elektroprijenos želi instalirati dugogodišnjeg direktora UIO BiH Miru Džakulu.

Čović je iznio i svoj plan za Južnu interkonekciju odnosno u koja dva pravca bi trebao ići gasovod, ali taj plan ne može se realizirati bez državnog nivoa. S druge strane Milorad Dodik i SNSD traže da se u paketu odobre i Istočna i Južna interkonekcija. Razlika je što bi Istočna konekcija bila vezana samo za Rs i ruski plin.

Novi sastanak državne koalicije zakazan je za 25. septembar u Domu HDZ-a u Mostaru. Bit će to prilika da Čović ponovo pred partnere iznese svoje zahtjeve, a to su Izborni zakon, imenovanje sudije Ustavnog suda BiH i promjena članova Centralne izborne komisije BiH.

Glup i gluplji: Penzionerska iskaznica, Osmica i Salkica!

U evidenciji Obavještajno-sigurnosne agencije BiH nema dokaza da su SDA-ovom federalnom zastupniku Salki Zildžiću izdate iskaznica i značka ove sigurnosne agencije. Ali iskaznica i značka koje su pronađena prilikom Zildžićevog hapšenja u Srbiji su autentične. I velika je vjerovatnoća da su izdate tokom mandata bivšeg direktora OSA-e Osmana Mehmedagića.

U evidenciji OSA-e, prema informacijama Istrage, postoje dokazi o izdavanju tri “počasne iskaznice”. Jedna je izdata na ime Denisa Stojnića, druga na ime Adija Hadžikapetanovića, a treća na ime Erduana Kafedžića.

Stojnićevu iskaznicu je izuzelo Tužilaštvo BiH nakon što je uhapsilo ovog “ugostitelja”. Iskaznica izdata Adiju Hadžikapetanoviću je povučena nakon što je ovaj bivši sekretar Ministarstva vanjskih poslova BiH preminuo, dok je treću registrovanu počasnu iskaznicu OSA-e posjedovao direktor Ureda za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo Erduan Kafedžić.

To su, dakle, činjenice. Generalni direktor OSA-e ima diskreciono pravo da daje počasne iskaznice. Ali počasne iskaznice može imati samo bivši uposlenik OSA-e koji je penzionisan. I niko više. Salko Zildžić nije bio uposlenik OSA-e, a nije ni penzionisan. Dakle, sve i da je bio saradnik OSA-e, Zildžić nije mogao imati počasnu iskaznicu. Ako je bivši direktor OSA-e Osman Mehmedagić, a sve su prilike da jeste, izdao počasnu iskaznicu OSA-e Salki Zildžiću mimo procedure onda je njegov potez, u najmanju ruku, glup. A od Mehmedagića je u ovom slučaju gluplji samo Salko Zildžić.

Nije, dakle, sporno što je Salko Zildžić (bio), ako je (bio), saradnik OSA-e. Sporno je što je dobio penzionersku iskaznicu. Mada, ako sagledamo bolje sam slučaj, Salko i jeste za penzije. Više puta udaren u glavu Zildžić je obolio o demencije. A ako nije dementan, onda je samo glup. Čovjek je, pazite sad, bio savjetnik federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare, bio je član Komisije za sigurnost Parlamenta FBiH i “počasni službenik OSA-e”, a za sve ove godine nije uspio naučiti da oružje, čak i sa dozvolom, ne nosiš preko granice. Da je Zildžić bio na tajnom zadatku, prosto je nevjerovatno. Jer on nije u stanju obaviti nikakav zadatak, a kamoli visoko sofisticiranu tajnu operaciju. A ako je sve to tako, a jeste, kakav je tek, onda, direktor OSA-e, koji je Zildžiću dao ovu iskaznicu i značku.

Kada je one godine kada je Aleksandar Vučić napadnut u Potočarima, Srbija na specijalnu operaciju poslala svoje agente, prethodno su im oduzeli iskaznice. Pa, opet, svjedok pokajnik je razotkrio kompletnu srbijansku obavještajnu operaciju u Potočarima.

Kada “operativac” Salko Zildžić krene privatno u Srbiju, on iz svog automobila zaboravi izvaditi pištolj, a iz novčanika “penzionersku iskaznicu” OSA-e. Ne trebaju nikakvi svjedoci pokajnici da ga razotkriju. Naprotiv, on je svojom demencijom ili glupošću od sebe napravio “špijuna na specijalnom zadatku”, iako to suštinski nije. Jer svako ko je barem jednom u životu razgovarao sa Zildžićem zna njegove intelektualne kapacitete.

Danas, tri dana poslije Zildžićevog hapšenja, njegova i Osmicina glupost dali su za pravo svim neprijateljima BiH da i ubuduće šire priču o “dubokim državama” i “crnim operacijama”.

A da je, citirat ću jednog SDA-ovca, Osman Mehmedagić ono što o njemu govore i pričaju, ova stranka nikad ne bi sišla s vlasti. On je, zapravo, samo glup. Što potvrđuje i slučaj Zildžićeve penzionerske iskaznice.

U Srbiji uhapšen federalni zastupnik Salko Zildžić: Pištolj s dozvolom neovlašteno pokušao prenijeti preko granice

Federalni zastupnik Salko Zildžić (SDA) uhapšen je prije dva dana prilikom pokušaja ulaska u Srbiju, potvrđeno je za Istraga.ba.

Zildžić je uhapšen zbog toga što je prilikom pretresa na granici u njegovom automobilu pronađen pištolj.

Za ovo oružje Zildžić ima dozvolu, ali, bez obzira na to, on nije imao pravo oružje unijeti u drugu državu, u ovom slučaju u Srbiju.

Zildžić se trenutno nalazi u pritvoru u Srbiji.

Prema informacijama Istraga.ba, Zildžić je namjeravao proputovati kroz Srbiju kako bi otišao na pripreme. No, prije polaska navodno je zaboravio iz automobila izvaditi pištolj za koji je imao dozvolu. Kada je došao na granični prelaz u blizini Bratunca, srbijanska policija je pretresla njegov automobil i pronašla pištolj. S obzirom na to da, bez obzira na dozvolu, nije mogao prenijeti pištolj preko granice, Zildžić je uhapšen i odmah mu je određen pritvor.

Ekološka katastrofa u Zenici: Iz Terminala Hifa -Oila u rijeku Bosnu izlilo se više od deset tona mazuta!

Najmanje deset tona mazuta izlilo se iz terminala Hifa Oila u Zenici u rijeku Bosnu, saznaje Istraga.ba. Ekološka katastrofa dogodila se krajem prošle sedmice, u noći između četvrtka na petak, ali do ovog teksta vlasti su uspješno skrivale izlijevanje mazuta.

Istraga.ba u posjedu je fotografija i video snimaka koji su nastali tokom vikenda na mjestu izlijevanja mazuta u rijeku Bosnu.

U Federalnim inspekcijama su nam potvrdili da su prošle sedmice obaviješteni da je došlo do curenja opasne materije u rijeku Bosna i da su inspektori izašli na teren.

“Uposlenicima Agencije za vodno područje rijeke Save je naređeno da uzmu uzorke”, rečeno nam je u Inspekcijama.

U Agenciji za vodno područje rijeke Save su potvrdili da su uzeli uzorke, ali da još nije završena analiza materije koja je iz terminala Hifa Oila iscurila u Bosnu.

“Angažovana je firma koja bi trebala očistiti rijeku od ove opasne materije”, kazali su za Istraga.ba u Agenciji za vodno područje rijeke Save koja je nadležna za nadzor na tokovima rijeka u Federaciji BiH koje ulijevaju u rijeku Savu.

O događaju je obaviješteno i Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona koje je naredilo policiji da započne istragu.

Hifa-Oil je među najvećim distributerima nafte i naftnih derivata u BiH. Tokom 2017.godine ova tešanjska kompanija je kupila Terminale Željezare Zenica. Ovo su najveći bh. naftni terminali  privatnom vlasništvu. Ukupan kapacitet terminala je 13 miliona litara goriva što je 12.770 m3.

Terminali zauzimaju površinu 22.000 m2, od čega je pod opremom 6.500 m2 i sastoje se od pretakališta, nadzemnih rezervoara (skladišta), podzemnih rezervoara (skladišta) i separatora.

Prema informacijama Istrage, kapacitet skladišta iz kojeg je iscurio mazut je bio najmanje 30 tona.

Šta je mazut?

Mazut je teško, gusto i tamno obojeno lož ulje, koje je ostatak procesa prerade sirove nafte. Koristi se kao gorivo u termoelektranama, industriji, za pogon brodova i dr. Prema viskoznosti dijeli se na lagani, srednji i vrlo teški.

U Sarajevu pale plaćene ubice “kavačkog klana”: Duško Jovanović Giba i Darko Dulović skrivali se u iznajmljenom stanu u Sarajevo Toweru!

Plaćene ubice iz Srbije Duško Jovanović Giba i Darko Dulović uhapšeni su u nedjelju u Sarajevu, saznaje Istraga.ba.

Jovanović i Dulović su boravili u elitnoj zgradi Sarajevo Tower u naselju Pofalići gdje su prethodno iznajmili stan u kojem su bili smješteni. Oni su uhapšeni po Interpolovoj potjernici iz Srbije.

Dušan Jovanović Giba je, kao plaćeni ubica, dovođen u vezu sa likvidacijama pripadnika škaljarskog klana. Njegovo ime pominjano je i tokom suđenja Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću. Svjedok Bojan Hrvatin je pred Specijalnim sudom u Beogradu izjavio da je Jovanović Giba na Krfu likvidirao Alana Kožara i Damira Hadžića, pripadnike škaljarskog klana.

“U julu, nekoliko dana prije atentata na Krfu, sa braćom Budimir i njihova dva druga sam od strane Marka Budimira upitan da li hoću da učestvujem u poslu i da je u pitanju 250.000 eura. Rekao je da će trebati neke ograde da se preskaču i pitao kako mi je ruka, jer je prije toga operisana. Odbio sam, jer nisam mogao. Nakon nekoliko dana sam pročitao u medijima za Krf, poslije mi je potvrđeno da je to to”, rekao je Hrvatin.

On je naveo da je potom u septembru Dušan Jovanović, kog poznaje iz Centralnog zatvora, bio u bazi sa Markom Miljkovićem.

“Mijković mi je rekao da je Dušan Jovanović jedan od egzekutora Kožara i Hadžića”, posvjedočio je Hrvatin.

Prema izvještajima sa aplikacije Sky koje je ranije objavio Krik, ubistvo Alena Kožara i Damira Hadžića naredili su Radoje Zvicer i Darko Šarić. Iako je trebao učestvovati u ubistvu, Veljko Belivuk se povukao iz operacije.

„Zvicer je kao zamjenu poslao Miloša Jevrića, a Šarić je poslao Dušana Jovanovića. Logističku ulogu, od Belivuka je preuzeo Stefan Andrejić (Šarićev saradnik)“, piše u izvještaju kojeg je objavio Krik.

Podsjetimo, ubijeni Alen Kožar u jednom periodu skrivao se u Sarajevu. Te 2019. godine u Sarajevu je uhapšen plaćeni ubica Der Čaba koji je planirao ubiti Alena Kožara.

Osim Gibe Jovanovića, u Sarajevu je uhapšen i Darko Dulović. Njemu se ranije sudilo za ubistvo Siniše Milića, bliskog saradnika Luke Bojovića. Tokom postupka Dulović je bio u bjekstvu. Krajem decembra prošle godine Viši sud u Beogradu ga je oslobodio odgovornosti da je a je 19. juna 2018. na Autokomandi pomagao u ubistvu pripadnika “škaljarskog klana” Siniše Milića Bosketa (45), prijatelja Luke Bojovića.

Prema optužnici, Dulović se teretio da je svoju “reno lagunu” pozajmio nepoznatom muškarcu koji je koristio taj auto u Bosketovoj likvidaciji. Isti automobil je ubica koristio i kad je, uoči zločina, na novobeogradskom buvljaku kupio telefon kojim je potom daljinski aktiviran eksploziv postavljen pod Milićev džip.

Dulović je, inače, četiri mjeseca poslije ubistva Milića uhapšen u BiH i izručen Crnoj Gori radi izdržavanja dvoipogodišnje kazne zbog trgovine heroinom, poslije čega je pušten na slobodu i od tad mu se gubi svaki trag. Takođe je odranije poznat i srpskoj policiji.

Dulović je prvi put u Bosni i Hercegovini uhapšen 2018. godine.

Analiza Almira Bečarevića: Schmidt, Kabiri, Čović i ostale igre: Energetske politike u lobističkim rukama

Prema informacijama iz medija visoki predstavnik je posjetio Abraham grupu i njegovog lidera Amira Gross Kabiria prilikom Davis Cup turnira u Mostaru. Ništa ne bi bilo čudno da je Christian Schmidt posjetio Aluminijski kombinat i njegove protjerane radnike, te im dao podršku u borbi za njihova prava na rad.

Visoki predstavnik je izabrao bogataša Kabirija koji na ruinama mostarskog Aluminija diže svoje carstvo za koje mu još treba nekoliko detalja i zato se desio ovaj susret.

Abraham grupa, u svojim razvojnim planovima, zacrtala je izgradnju solarnog parka, plinske elektrane i sada nastoji da obezbijedi saglasnost za učešće u finansiranju i izgradnji Južne interkonekcije. Prirodni gas nije problematičan za ovu interkonekciju jer bi se isti dopremao preko LNG Terminala KRK i to iz Izraela. Plinska elektrana je neophodna za balansiranje na sistemu kako za potrebe Aluminija tako i za EPHZHB. Ovo je početak stvaranja energetskog dijela nekadašnje HZHB.

Ujedno, regulator za energiju sa sjedištem u Mostaru je dobio u ingerenciju regulaciju svih energetskih djelatnosti uključivo i za prirodni gas.

Da sada vidimo stanje na terenu:

Južna i Istočna gasna interkonekcija su umrtvljene i osim priča drugih aktivnosti nema. Niti jedna, niti druga ne mogu proći Predsjedništvo BiH bez Zakona o gasu na nivou BiH. To je stav članova Predsjedništva BiH Željka Komšića i Denisa Bećirovića. Zakon bi trebao da unese novosti u pravni sistem ovog dijela energetske djelatnosti putem regulatora za gas. Ovaj regulator bi trebao biti nadležan za oblast transporta gasa, trgovine, razvojnih projekata itd.

Kako je teško očekivati da zakon prođe parlamentarnu proceduru to znači da vrijeme nije saveznik niti Abraham grupi niti planovima te grupacije. Električna energija je potrebna što prije, a s njom i širenje kapaciteta Aluminija.

Zagovornici ideje, imamo ih u grupi za fizičko vaspitanje, pustili bi sve ono sto traži ova grupa, ali sa druge strane imamo one koji razumiju šta su intencije i zašto je potreban državni zakon o gasu kao i to da samo BH-Gas mora biti taj koji će obezbijediti sredstva i izgraditi Južnu interkonekciju.

Schmidt je sada pogodan za lobiranje u razvoju Abraham grupe u energetsku oblast proizvodnje električne energije i trgovine i transporta gasa.

Upamet Bošnjaci, a i Bosanci i Hercegovci, energetika je jedan od stubova države i stoga razvoj u oblasti energetika DA, ali putem državnih kompanija koje će doprinijeti jednakom pristupu energentima.

(Almir Bečarević, stručnjak je za energetiku i savjetnik bivšeg direktora BH-Gasa)

(NAP)

Kantonalni zastupnik iz Sarajeva i delegat u Domu naroda FBiH ima novu funkciju: Damir Marjanović imenovan za direktora zagrebačkog Instituta za antropologiju čiji je osnivač Ministarstvo znanosti Hrvatske!

Zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo i predsjednik stranke Za nove generacije Damir Marjanović imenovan je za direktora Instituta za antropologiju Zagreb čiji je osnivač Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.

Tako je predsjednik stranke koja egzistira u Sarajevu, a koji obavlja dužnosti zastupnika u Skupštini KS i delegata u Domu naroda Parlamenta Federaciji postao službenik Vlade Republike Hrvatske.

“Imenuje se dr. sc. Damir Marjanović za Ravnatelja Instituta za antropologiju za razdoblje od 01.9.2023. g. do 31.8.2027. g. Natječaj za izbor Ravnatelja/ice Instituta na mandat od četiri godine, objavljen je dana 22. veljače 2023. godine u Narodnim novinama”, objavljeno je u odluci o imenovanju.

Prema Statutu, Institut za antrolopogiju je javni znanstveni institut Republike Hrvatske, a prava i dužnosti osnivača obavlja Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH.

Odluka o imenovanju Damira Marjanovića donesena je 14. jula ove godine. Upravo u tom periodu Marjanović je započeo pregovore o rekonstrukciji Vlade Kantona Sarajevo, odnosno pregovore o izbacivanju Stranke za BiH iz kantonalne Vlade. Iako je bio jedini zastupnik ZNG-a, Marjanoviću se početkom jula pridružio Redžo Lemezan, bivši zastupnik Naše stranke čiji je član ranije bio i novoimenovani direktor Instituta za antropologiju u Zagrebu. Osim Lemezana, Marjanoviću se pridružila i Admela Hodžić koja je, prethodno, napustila Stranku za BiH. Dakle, Lemezan i Hodžić su napustili vladajuću Našu stranku i Stranku za BiH, da bi zajedno sa Marjanovićem započeli pregovore sa strankama Trojke (SDP, NiP i Naša stranka) o izbacivanju SBiH-a iz Vlade KS. A Stranka za BiH postala “suvišna” nakon što je rukovodstvo te partije odlučilo da neće koalirati sa Trojkom i HDZ-om na nivou Federacije BiH ukoliko OHR nametne kratkoročno rješenje kojim će biti obezvrijeđena uloga potpredsjednika Federacije iz reda Bošnjaka.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...