Istaknuto

Istaknute objave

Serwer u Sarajevu: Kako popraviti američku politiku u BiH

Daniel Serwer je ponovo u Sarajevu. Držim da je to događaj. Da bih dočarao značaj Serwera za Bosnu i Hercegovinu i region navest ću jednu historijsku paralelu.

Dva mjeseca prije početka bombardovanja 1999, Vlada Srbije, u kojoj je Aleksandar Vučić tada vršio dužnost ministra informisanja, objavila je da je u posjedu tajnog dokumenta u kojem CIA „sugeriše Vladi SAD da udvostruči iznos finansijske podrške za Jugoslaviju, s 15 na 35 miliona dolara radi smene autoritarnog režima u Beogradu“.

Kako je istaknuto iz Vlade Srbije, dokument predviđa da SAD najviše novca dodijele medijima i opozicionim strankama – 10 miliona, a zatim nešto manje, ali također milionske iznose, za univerzitete, sindikate, omladinske organizacije, itd.

Odgovarajući na novinarska pitanja, zvaničnici su, uz ostalo, kazali da neće otkrivati kako je Vlada došla do ovog dokumenta, „jer namerava da dođe i do drugih“. Dokument je, „iako najvišeg stepena poverljivosti“, podijeljen novinarima.

Već sutradan, beogradski Danas je objavio da je tajni plan CIA-e za rušenje Miloševićevog režima zapravo policy paperAmeričkog instituta za mir (USIP), koji je već duže vrijeme bio dostupan javnosti na na web stranici te nevladine organizacije..

Autor dokumenta i potpredsjednik USIP-a Daniel Serwer, koji je nakon svog angažmana u BiH već godinama bio van politike, u izjavi je za beogradske medij kazao da je apsurd potpun, ako se uzme u obzir da je, mjesec dana dana prije senzacionalne konferencije srpske vlade, „tajni plan“ predstavljen javnosti na jednom skupu u Washingtonu, kojem je nazočio i ambasador SR Jugoslavije.

Uprkos činjenicama, Vlada Srbije je nastavila tvrditi da se radi o tajnom planu CIA-e, te je medije, koji su objavili njegovo autentično porijeklo, optužila da su također na platnom spisku CIA-e.

Rezimirajući ovaj slučaj, Serwer kaže da „vlada, koja može da smisli ovakvu prevaru, može da uradi i nešto gore“ (što se ispostavilo tačnim), te proročanski zaključuje (nešto što se još uvijek nije ispostavilo tačnim): „Srbi će – a ne CIA – stvoriti institucije demokratskog i građanskog društva.“

Sve se to dešavalo, nakon masakra u Račku, koji je tadašnji predsjednik Srbije Milan Milutinović prokomentarisaoriječima: „CIA preko Vokera želi da izazove intervenciju NATO-a.“

Ništa ne teče

Da stvar bude bizarnija: otprilike u isto vrijeme, kada samčitao o navedenom slučaju  (u knjizi Grujice Spasojevića„Danas, uprkos njima: prvih hiljadu dana“), mediji izvjestili o polemici između Vučića, koji je u međuvremenu postao predsjednik Srbije, i (ponovo) Serwera.

Kako je 21. oktobra, 2022. godine, izvijestila Politika: „Komentarišući izjavu Danijela Servera da ne postoji čvrst razlog za odlaganje odluke o preregistraciji vozila [na Kosovu], Vučić kaže da ‘što se tiče Danijela Servera, kada bi se on pitao ne postoji čvrst razlog ni da Srbija postoji’.“

„Predsednik ističe“, navodi se dalje u vijesti, „da su naši ‘zapadni partneri zabrinuti zbog postojanja mogućnosti da se dogodi eskalacija na Kosovu i Metohiji, ali da neće iznositi u javnost detalje razgovora s predstavnicima Kvinte.“

Kao da je vrijeme stalo. 23 godine poslije, isti ljudi, manje-više ista rasprava, ista tema (tenzije na Kosovu), itd. Da je Heraklit živio u ovom dobu, možda bi zaključio da zapravoništa ne teče.

Od Serwerovog predskazanja iz 1999. da će „Srbi – a ne CIA – stvoriti institucije demokratskog društva“ nema ništa. Bar zasad.

Sve je isto kao 1999. godine, a istodobno ništa nije isto. Kosovo već dugo nije dio Srbije, već je međunarodno priznata država. Globalni poredak nije unipolaran, već multipolaran. Sjedinjene Države imaju prečeg posla u Ukrajini i Gazi, te je posljednja stvar koju Washington želi u ovom trenutku – eskalacija na Kosovu. „Vučić upravo zato time i prijeti“, kako je lucidno primijetio jedan bivši pukovnik američke vojske.

U takvoj situaciji, Amerikanci vrše pritisak na Prištinu da prihvati zajednicu srpskih općina, kako bi odobrovoljili Vučića, kako bi mu poručili da ne treba ratovati, ako mirnim putem može dobiti „nešto“. Cilj Washingtona u regionu je skroman – bilo kakav mir. Ili, kako je prije nekoliko dana rekao američki ambasador u Beogradu Chris Hill: „SAD su zadovoljne politikom Beograda prema dijalogu sa Kosovom.“

Dakle, iako je sve isto (i Hill je ponovo u Beogradu), situacija nije ni približna onoj s kraja 90-ih, kada se u Washingtonu razmišljalo o promjeni režima.

Trenutno je na Balkanu gore biti američki prijatelj, nego neprijatelj

Komentarišući izjave ambasadora Hilla,  Serwer je nedavnokazao da je „ulizivanje Vučiću postalo standardno ponašanje“ i da „nikakvo ulizivanje neće promijeniti odluku Beograda da se okreće Rusiji“.

„Vučić je“, kaže Serwer, „jasno stavio do znanja da namjerava da povrati dio Kosova kada mu se bude ukazala prilika. Bilo kakav sporazum o predaji ukrajinske teritorije Rusiji će mu omogućiti takvu priliku.“

Serwer je istaknuo da je opća popustljivost Bidenove administracije ohrabrila Vučićeve ambicije, ne samo na Kosovu, već i kada su u pitanju Bosna i Hercegovina i Crna Gora. Da bi spriječio eskalaciju, Washington, po Serwerovom mišljenju, treba zauzeti oštriji stav prema Vučiću, a ne prema Kosovarima, Bošnjacima i Crnogorcima, kao što je to trenutno slučaj.

„Američka politika se“, zaključuje Serwer, „treba vratiti favoriziranju svojih prijatelja na Balkanu i suprostavljanjusvojim neprijateljima.“

Kao što vrši pritisak na Prištinu u vezi sa ZSO, i kao što je pomogla dolazak srpskih nacionalista na vlast u Crnoj Gori, Bidenova administracija se (ne posve, ali u značajnoj mjeri) okrenula protiv svojih najlojalnijih saveznika u BiH, Bošnjaka. Uradila je to da bi odobrovoljila Srbe i Hrvate i na taj način zacementirala mir, kako se, budući ionako optećerena Ukrajinom (i Gazom), ne bi morala baviti još i eventualnim ratom u Bosni.

Čović i Dodik su to shvatili, pa su, nakon početka ruske agresije na Ukrajinu, a uoči izbora u BiH 2022. godine,žestoko prijetili. Kako bi spriječili Čovićeve „nemire na jugu“ i Dodikovu secesiju, Amerikanci su udovoljili njihovim zahtjevima.

Najprije je OHR, slijedeći zahtjev Američke ambasade u Sarajevu, donio amandmane na Ustav Federcije, tako pristrasne u korist HDZ-a da ih je hrvatski premijer predstavio kao rezultat vlastitog lobiranja. Što se tiče Dodika, ključni ustupak njemu je bio opstanak u vlasti. Kao što je više puta istaknuo ministar odbrane BiH Zukan Helez (SDP), Trojka je imala mogućnost da formira Vijeće ministara sa opozicijom iz Republike Srpske, ali su, nakon konsultacija sa „međunarodnom zajednicom“ (čitaj: Američkom ambasadom), odlučili da formiraju vlast s Dodikom. Najveći gubitnici su, u konačnici, bili Bošnjaci.

Reafirmacija Federacije

Ako su OHR-ovi amandmani od 2. oktobra 2022. nametnuti kako bi se zaštitilo pravo Hrvata da učestvuju u vlasti Federacije, pravo dakako predviđeno Washingtonskimsporazumom i dovedeno u pitanje najavama SDA i DF-a da namjeravaju formirati vlast bez HDZ-a; Schmidtovaintervencija od 27. aprila 2023. godine je, nema dileme, nasilno oduzimanje Bošnjacima, kao konstitutivnom narodu, prava veta pri izboru Vlade Federacije, što je ugaoni kamen Washingtonskog sporazuma. Riječju, moto Bidenoveadministracije je bio „reafirmacija Federacije“, ali Gabriel Escobar i Derek Chollet su napravili suprotno: potkopali su temelje Federacije.

Rezultat je: skoro potpuni gubitak povjerenja najvećeg naroda u BiH u politiku SAD-a, i ravnodušnost ili čak prezir s hrvatske strane prema Amerikancima. Čović je ponizio američkog ambsadora u BiH Michaela Murphyja, jer bez obzira na to što su mu Amerikanci pomogli da ostane na vasti, lider HDZ-a nije pokazao nikakvu volju da se distancira od Dodika, štaviše – kako sam Murphy priznaje – sada blokira i Južnu interkonekciju u korist Rusije.

Koliko su Escobar, Chollet i Murphy izigrani i poniženi, možda najbolje govori to što hrvatski premijer Andrej Plenković, po diplomatskim kuloarima, govori kako „ne može utjecati na Čovića“. Zamislimo da je 1994. Franjo Tuđman kazao Charlesu Redmanu ili Peteru Galbraithu da nije u stanju kontrolisati, odnosno smijeniti Matu Bobana. Washingtonskisporazum nikada ne bi bio potpisan. Drugim riječima, ako ne može utjecati na Čovića, Plenković ne bi uopće trebao biti ozbiljno shvaćen sagovornik kada je u pitanju BiH.

U zadnje vrijeme, naročito nakon imenovanja Jima O'Briena za pomoćnika državnog sekretara za Evropu i Euroaziju,primijetno je nastojanje Bidenove administracije da umiri Bošnjake, pomoću oštrijeg tona prema Čoviću i nekih konkretnih poteza prema Dodiku, kao što su jučerašnje sankcije. Međutim, ništa od toga nije suštinska promjena, jer i Dodik i Čović su na vlasti, te imaju sve pretpostavke da zadrže vlasti i nakon idućih izbornih ciklusa.

Tema sarajevske konferencije, na kojoj će govoriti Serwer, jeste „Politika Bidenove administracije: 30 godina Federacije“. Znajući da se radi o nekom ko ozbiljno, a istovremeno kreativno promišlja o politici, a zna mnogo o BiH, ne sumnjam da će Serwer imati dobre (kritičke ali dobronamjerne) savjete za Bidenov tim.

Dopustit ću i sebi da, tim povodom, iznesem nekoliko misli o Federaciji. Washingtonskom sporazumu su, ne treba zaboraviti, prethodile važne promjene na vojnom planu. Armija RBiH je u novembru 1993. zauzela Vareš, te uspostavila teritorijalni kontinuitet između Tuzle i Zenice. Kako primjećuje Xavier Bougarel, „u srednjoj Bosni, Herceg-Bosna je bila svedena na nekoliko iscrpljenih i izoliranih enklava“.

U tom trenutku, Washington ne zaustavljaju Armiju RBiHprijetnjama NATO udarima ili slično. Naprotiv, Amerikanci poduzimaju suprotan potez, kako bi pridobili Bošnjake za mirovni sporazum s Hrvatima. U trenutku ofanzive Armije RBiH, SAD, kaže Bougarel, „daju svoj implicitnu saglasnostiranskim isporukama oružja ARBiH i time na posredan način stavljaju tačku na UN-ov embargo“. U Zagrebu, tada shvatajuda HVO nema nikakve šanse, ako se sukob nastavi i otvara se prostor za mirovni sporazum. U vidu Federacije, Bošnjaci dobivaju podršku Hrvatske (preko koje dolazi oružje) za prioritetni cilj: slamanje secesionističkih ambicija Republike Srpske.

Zvaničnici Bidenove administracije, koji su mnogo pričali o reafirmaciji Federacije, propustili su zapravo da ponove strukturalni scenario koji je u proljeće 1994. doveo do uspjeha. Umjesto da udovoljavaju Draganu Čoviću, Amerikanci trebaju pomoći Bošnjacima da ponovo izvrše pritisak na HDZ BiH i dovedu ga na granicu političkog sloma. Tek onda, kada Čović bude satjeran u ćošak, kao Boban krajem 1993, Amerikanci trebaju Zagrebu i HDZ BiH ponudu koja se ne može odbiti: ako ne žele da budu izbačeni iz vlasti, „legitimni predstavnici Hrvata“ moraju se aktivno pridružiti Bošnjacima u borbi protiv Dodikovog secesionizma, odnosno na stabiliziranju prilika u BiH i njenom pomjeranju prema euroatlantskom okviru.

Enver Išerić o intervjuu Christiana Schmidta za Preporod: “Nemaju u RS-u svi ista prava”

Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt je u intervjuu za Preporod.info, između ostalog izjavio:

„ Mislim da je potrebno podsjetiti vrlo jasno da entitet Rs nije isključivo srpski entitet, nego da je to multietnički entitet i svi imaju ista prava. Ako vidimo da su pripadnici bošnjačkog naroda diskriminirani na različite načine u tom entitetu, onda je to jedna situacija koja ne može ostati takva. Ako bi se situacija nastavila razvijati da ima sve više istraga koje se provode protiv pripadnika bošnjačkog naroda to bi bilo nešto bi bilo zabrinjavajuće i u tom slučaju bi se moralo reagovati .„

E, pa, hvala Vam gospodine Schmidt što nas na to podsjećate. I mi, kao i Vi, vrlo dobro znamo da entitet Republika srpska nije isključivo entitet srpskog naroda. Isto kao što ni entitet Federacija Bosne i Hercegovine nije isključivo entitet samo bošnjačkog i hrvatskog naroda. To su dva bosanskohercegovačka entiteta (dvije teritorijalne jedininice) koje pripadaju svim građanima (Bošnjacima, Srbima, Hrvatima i ostalim građanima).

Pripada, znači svim građanima Bosne i Hercegovine svaki pedalj ove države. Ali samo onima koji Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom domovinom i koji poštuju njen ustav i njene zakone. Oni koji rade protiv države i krše njen ustav nemaju, niti će ikada imati pravo niti na kvadratni centimetar njene teritorije, jer bi oni da vlast na tom području, pa makar bio i centimetarski, osiguraju za pripadnike samo jednog naroda.

Vi, gospodine Schmidt, također tvrdite da je Republika srpska multietnički entitet u kojem svi imaju ista prava. Oko multietničnosti Ste djelimično u pravu. Jer jeste entitet RS multietnički, ali ni približno onom stepenu multietničnosti koji je bio 1991. godine. Ta multietničnost je narušena etničkim čišćenje, ratnim zločinima i genocidom. I nikada se nije vratila na nivo prije agresije na našu državu, jer Aneks VII Dejtonskog mirovnog sporazuma nikada nije proveden do kraja.

U vezi Vaše tvrdnje da u entitetu Republika srpska svi imaju ista prava, moram Vam reći, da Vam je ta tvrdnja potpuno pogrešna. Nemaju svi ista prava. A morali bi imati gospodine Schmidt. Morali bi imati po samom Ustavu Bosne i Hercegovine, jer je Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama međunarodni dokument koji se direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini i ima prioritet nad svim drugim zakonima u državi. Osim toga i Ustavni sud Bosne i Hercegovine je donio Odluku broj: U-5/98 iz 2000. godine, kojom je utvrđeno da su sva tri naroda konstitutivna na cijelo području države.

Ustavi entiteta, također propisuju obavezu proporcionalne zastupljenosti u javnim službama konstitutivnih naroda i ostalih građana po popisu iz 1991. godine. Nikada nije do kraja implementirana niti Odluka Ustavnog suda, a niti su provedene odredbe entitetskih ustava.

Osim toga gospodine Schmdit, u Republici srpskoj nemaju svi ista prava kao u Federaciji Bosne i Hercegovine. Pogledajte samo nadležnosti potpredsjednika jednog i drugog entiteta. U Federaciji predsjednik ne može donositi nikakve odluke bez saglasnosti potpredsjednika. U Republici srpskoj potpredsjednici ne mogu uticati niti na jednu odluku predsjednika. Ima li tu razlike? Imaju li u entitetu RS svi ista prava?

Može li u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine predsjednik entiteta i predsjednik vlade biti iz istog konstitutivnog naroda? Ne može. A u Republici srpskoj može. I to iz reda srpskog naroda. U Federaciji, gospodine Schmidt i to po amandmanima na Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koje ste Vi nametnuli, predsjednik vlade, predsjedavajući Predstavničkog doma i predsjedavajući Doma naroda ne može biti iz istog konstitutivnog naroda, odnosno samo jedna od tih funkcija može biti popunjena iz reda jednog naroda. Tako ste Vi propisali Amandmanom CXXIV, a kojim ste izmjenili Član IV.D.1. Ustava Federacije koji glasi ;

“(1) Od niže narečenih funkcija najviše jedna se može popuniti iz reda jednog konstitutivnog naroda ili iz reda Ostalih:

Premijer/predsjednik Vlade; Predsjedavajući Zastupničkog doma;
Predsjedavajući Doma naroda.

A u Republici srpskoj, gospodine Schmidt, sve ove pozicije mogu biti i stvarno su popunjene iz reda srpskog Naroda. E sada ja Vas pitam da li u entitetu Republika srpska, koji pripada svim građanima, svi građani (konstitutivni narodi i ostali) imaju ista prava, a kako tvrdite u Vašem intervjuu datom za Preporod,info. Nemaju ista prava gospodine Schmidt. Tamo su svi građani, koji ne pripadaju srpskom narodu diskriminisani.

Diskriminisani su jer nisu zastupljeni u javnim službama po poisu iz 1991. godine i nemaju ista prava u odlučivanju u organima entitetskih vlasti. Ako tome dodamo razliku u nadležnostima Doma Naroda Parlamenta Federacije, koji odlučuje o svim pitanjima kao i Predstavnički dom, i Vijeća Naroda u Republici srpskoj, koje je dio zakonodavne vlasti odlučuje samo o pitanjima koja se odnose na vitalni nacionalni interes konstitutivnih naroda.

Zato gospodine Schmidt učinite nešto da osigurate da Vaša tvrdnja, o tome da u Republici srpskoj svi imaju jednaka prava, bude tačna.

Ne morate, ali u suprotnom će zahtjevi evropskih država za redefinisanje vaše uloge biti razumni i prihvatljivi.

(NAP)

Bećirović podržao komunike Samita o miru u Ukrajini: Cvijanović tražila da BiH bude ‘neutralna’ i da se ne pridružuje izjavi

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović pridružio se komunikeu Samita o miru u Ukrajini koji je održan u švicarskom Burgenstocku.

Komunike je podržalo 80 zemalja od 91 zemlje učesnice. Među državama koje su se pridružile komunikeu na zvaničnoj stranici Ministarstva vanjskih poslova Švicarske navedena je i Bosna i Hercegovina.

Dokument nisu podržale Armenija, Brazil, Sveta Stolica, Indija, Indonezija, Kolumbija, Meksiko, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Tajland i Južna Afrika.

Članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović pokušala je spriječiti da se BiH pridruži ovom komunikeu pa je 14. juna uputila pismo Denisu Bećiroviću putem generalnog sekretara Predsjedništva BiH Zorana Đerića.

“Obraćam vam se povodom prijedloga izmjena nacrta završnog komunikea predstojećeg Samita o miru u Ukrajini u Birgenstoku, a koje je Ministarstvo inostranih poslova Švajcarske Konfederacije dostavilo na razmatranje 13.06.2024.

Kada je u pitanju tekst pomenutog komunikea, podsjećam vas da isti nije razmatran na sjednicama Predsjedništva BiH, niti je bio predmet izjašnjavanja Kabineta članova Predsjedništva BiH. U skladu sa navedenim, budući da nema utvrđen stav, BiH treba da bude neutralna po ovom pitanju, odnosno da se ne pridruži završnom komunikeu”, navela je Cvijanović.

No, Bećirović je postupio u skladu sa civilizacijskim vrijednostima te se pridružio komunikeu. U svom obraćanju je iskazao podršku Ukrajini ističući da je to zaštita međunarodnog prava i osnovnih načela na kojima se temelji civilizirani svijet.

“Država Bosna i Hercegovina, kao žrtva brutalne agresije od 1992. do 1995, potpuno razumije patnje i stradanje građana Ukrajine. Nažalost, Evropa se ponovo suočava s politikom teritorijalnog ekspanzionizma.

Krajnji cilj agresorskih ratova protiv Bosne i Hercegovine i Ukrajine je isti – teritorijalno proširenje. Zato je jedna od poruka iz moje države glasila: „Učite od Sarajeva – spasite Kijev“! Smatram da pravedni i trajni mir u Ukrajini nema alternativu”, kazao je Bećirović tokom svog obraćanja na Samitu.

Komunikeom se potvrđuje podrška teritorijalnom integritetu Ukrajine, te da prijetnja ili upotreba nuklearnog oružja u kontekstu tekućeg rata protiv Ukrajine je nedopustiva kao i da snabdijevanje hranom ne smije doći u pitanje, te da svi ratni zarobljenici moraju biti oslobođeni.

(NAP)

Predizborne kombinatorike: Građanima ne treba „sudar“ dvije Trojke, već promjena loše vlasti

Razgovori koji su trajali prethodnih nekoliko mjeseci ishodovali su političkim dogovorom tri opozicione stranke u Kantonu Sarajevo – SDA, SBiH i DF. Ove stranke će podršku za načelnike na lokalnim izborima koji slijede tražiti zajedno. SDA će imati 6 kandidata za načelnike, SBiH dva, DF jednog. Ovo je veoma značajan politički događaj i nesumnjivo će donijeti novu dinamiku u politički život Kantona, ali i šire.

Trojka je vlast na svim nivoima u Bosni i Hercegovini. Najduži staž na vlasti imaju u Kantonu Sarajevo – Trojka je tu nastala. Također, dvije trećine Trojke, NiP i NS, gotovo svu svoju političku snagu (izuzmemo li neskrivenu i snažnu podršku i pomoć pojedinih ambasada i visokog predstavnika) crpe iz Kantona Sarajevo. Opstojnost Trojke, nesumnjivo, zavisi od rezultata izbora u Kantonu Sarajevo. Udruženo djelovanje opozicije zato predstavlja ozbiljnu prijetnju Trojci. Dakle, ne prijeti to gubitku određenih načelničkih pozicija, već partnerstvu SDP-a, NiP-a i NS-a.
Građani su mahom nezadovoljni radom kadrova Trojke. Štaviše, i u samoj Trojci su nezadovoljni vlastitim kadrovima. Tako u Centru Srđan Mandić nema podršku NiP-a. Naprotiv, NiP je pokušao organizovati opoziv Mandića, a tvrdnje koje su iznijeli na njegov račun zaslužuju istragu Tužilaštva. Trojkin načelnik u Novom Sarajevu više nema podršku nijedne stranke. Epilog iz Starog Grada je poznat javnosti. A jedino načelnik Ilidže uspijeva, zasad, zadržati kakvu-takvu podršku svih stranaka. Kada podvučemo liniju, Trojka indirektno priznaje da njeni kandidati na načelničkim pozicijama nisu ispunili ni njihova očekivanja, ali ni obećanja data građanima.

Dalje, Trojkin učinak i na višim nivoima daleko je ispod očekivanja. Čak je za mnoge, prije svega za glasače Trojke, razočaravajući. Kanton Sarajevo, iako budžetom snažniji od nekoliko drugih kantona zajedno, odavno nema velikih projekata kojima bi se mogao pohvaliti. Nakon otprilike pet godina mandata cijela „knjiga“ se svela na par stranica. A preko jedne cijele je žuti tramvaj. Inače, i kupovina tramvaja, kao i ono malo urađenog u već drugom mandatu realizovano je zaduživanjem građana. Tako će Trojka ostati upamćena onako kako su se sami prozvali – historijskom, jer je Kanton Sarajevo ubjedljivo najviše zadužila u njegovom postojanju. Na federalnom nivou tek ne cvjetaju ruže. Građani svjedoče da se vlast Trojke svela gotovo isključivo na ispunjavanje želja, ali i prohtjeva HDZ-a. Na državnom nivou „novi pregovarači“ su donijeli apsolutni zastoj, pa tako državni nivo vlasti u junu nema budžet za 2024. godinu.

Dakle, kada se linija podvuče, dogovor opozicije u Kantonu Sarajevo dolazi u najgore moguće vrijeme za Trojku. Da je to tako govori i prva reakcija (ne)zvaničnog lidera Trojke i NiP-a Elmedina Konakovića na stvaranje kontrabloka vladajućoj garnituri u KS-u. Naime, Konaković je, s jedne strane, sasvim neiskreno, izrazio zabrinutost i žal za strankom u kojoj je na visokim pozicijama proveo više od 15 godina, a s druge još jednom pokušao u cijelu priču, nasilu i neutemeljeno, ubaciti gospođu Sebiju Izetbegović, vjerujući da će izazivanjem smutnje uspjeti poremetiti tek uspostavljene odnose u opozicionom bloku. Ono što je nekada bilo nezamislivo, da SDA nema kandidata u Centru, Novom Sarajevu i Novom Gradu, se dešava i govori gdje su ljudi doveli tu stranku koju smo nekada svi zajedno gradili i jačali. Interesantan savez koji nije iskren i znam da dobar dio baze bošnjačkih organizacija i glasača neće podržati ono što je dogovor Kapidžić – Zahiragić – Sebija – SBiH i DF, procjenjuje Konaković. Ipak, ovakva njegova reakcija otkriva da on zapravo nema argumente da brani ni načelnike ni vlast Trojke, pa se još jednom okreće pokušajima izazivanja emotivnih reakcija u SDA, SBiH i DF-u, ali i kod građana. Teško je tvrditi može li u tome biti uspješan, ali se čini da je ispucao sve retoričke ćorke koje je imao u svom arsenalu.

Koliko je ozbiljan, ali i potentan novi politički blok u Kantonu Sarajevu potvrdili su i lideri triju stranaka. Mi želimo globalnu promjenu stanja, a ove tri stranke vide šta se dešava. Mislimo da imamo adekvatan odgovor, da imamo dobre kandidate i da ćemo dobiti podršku građana, kaže Almir Bečarević, predsjednik Kantonalnog odbora Stranke za BiH. Sličnog je mišljenja i njegov kolega iz SDA Faruk Kapidžić, koji vjeruje da je ovo okupljanje početak jedne snage koja se bazira na povjerenju. Ovo je dobar iskorak i mislim da će ovo građani prepoznati.

I, zaista, u javnosti je pozitivno dočekana vijest o ukrupnjavanju opozicije, o zajedničkom odgovoru na politiku Trojke. Ipak, građani s Trojkom znaju na čemu su. Nije to mnogo, nije ni bogznašta, ali poznati su i meta i odstojanje – s malim očekivanjima ne bi se ni mnogo razočarali. Sigurno je da nezadovoljni građani ne žele promjene u kojima bi umjesto Trojke vidjeli neku njenu lošu ili najbolju moguću kopiju. Građanima trebaju projekti od kojih će i ljepše i bolje živjeti. Možda najbolji primjer ne samo u Kantonu Sarajevo već i u cijeloj BiH kako je moguća lokalna vlast u funkciji građana novi politički blok ima unutar samog sebe – u načelniku Novog Grada Semiru Efendiću. Činjenica da Novi Grad realizira više projekata nego sve druge sarajevske općine i Kanton zajedno morala bi biti pokazatelj budućeg djelovanja sada opozicionog bloka. Dakle, smjena loših kadrova i loše politike Trojke je potrebna, ali ne može i ne smije upravo to biti jedina svrha formiranja i postojanja novog bloka. Reaktivna i emotivna, pa i plitka politika, kakvu oličava Elmedin Konaković, neko vrijeme javnosti je, možda, i bila zanimljiva. Ali kada se gomilaju problemi, kada kranova u Sarajevu nema ni na vidiku, kada se enormno zadužuju i nerođena djeca, onda takvu politiku mora zamijeniti ne slična, već suštinski drugačija – ona koja neće „lijepo govoriti“, već ona koja će mnogo raditi u interesu građana.

Sudeći prema prvom javnom obraćanju i odabiru kadrova za načelničke pozicije, novi politički blok u Kantonu Sarajevo ima ozbiljan pristup i želi više od pukog političkog sudara dva bloka. A i bez sudara lokalne će izbore teško preživjeti obje grupacije. Jedna je tek nastala, a građani će odlučiti je li drugoj Trojki istekao politički rok trajanja.

(Hayat)

Rudnici u Federaciji ispunili samo 63 posto plana: Bez povećanja cijene struje za stanovništvo elektroenergetskom sektoru u BiH prijeti kolaps

Umjesto planiranih 1,9 miliona tona uglja, rudnici koncerna Elektroprivreda BiH za prvih su pet mjeseci ove godine iskopali 1,2 miliona tona. Što u procentima znači da su rudari sedam rudnika Koncerna realizirali svega 63 posto plana. Na tabeli su precizniji podaci o proizvodnji uglja u Federaciji.

Upravo zbog drastičnog pada proizvodnje u rudnicima, Elektroprivreda BiH je primorana nabavljati ugalj na slobodnom tržištu. Taj ugalj je znatno skuplji, što znači da se time povećava i proizvodna cijena električne energije. Istovremeno, cijena električne energije na svjetskim berzama je sve manja, pa prihodi Elektroprivrede BiH od izvora drastično padaju. Prema zvaničnim podacima, izvoz električne energije iz Bosne i Hercegovine u prva tri mjeseca ove godine bio je 171,8 miliona KM, što je za 53,3 posto manje nego u istom periodu prošle godine.

Da bismo pojasnili situaciju u elektroenergetskom sektoru, u nastavku ćemo se pozabaviti proizvodnim i prodajnim cijenama električne energije u BiH i u inostranstvu.

Proizvodna cijena električne energije u Elektroprivredi BiH je oko 62 eura po megavat satu (MWH). Elektroprivreda BiH preko 70 posto proizvedene energije prodaje stanovništvu. Trenutna cijena električne energije za stanovništvo je do 35 eura. To znači da Elektroprivreda BiH najmanje 70 posto proizvedene energije prodaje po cijeni koja je za 30 eura manja od proizvodne cijene. Pojednostavljeno, Elektroprivreda BiH proizvede jedan megavat sat za 65 eura, a proda ga stanovništvu za 30 eura. Upravo niska cijena električne energije koju plaća stanovništvo u Federaciji BiH proizvodi ogromne gubitke Elektroprivrede BiH pa je, stoga, povećanje cijene struje svim korisnicima neminovno.

Dok je cijena električne energije na svjetskim berzama bila visoka, Elektroprivreda BiH je mogla prodajom viškova (preostalih 30 posto proizvedene energije) po tržišnim cijenama pokriti gubitke koje prouzrokuje niska cijena struje za stanovništvo. Evo, konkretnih pokazatelja.

Na fotografiji iznad je dnevna cijena električne energije na mađarskoj berzi Hupx za 23. avgust 2022. godine. Na momente je tog dana berzanska cijena električne energije (dnevna prodaja) bila skoro 800 eura po megavat satu. Elektroprivreda BiH je tada proizvodila struju po 65 eura, a mogla je, na momente da je prodaje po dvanaest puta većoj cijeni. Upravo to je i bio uzrok pozitivnog poslovanja Elektroprivrede BiH. Dobit EP BiH za 2022. bi bila i veća da, recimo, Parlament Federacije BiH, na prijedlog Anera Žuljevića i Elmedina Konakovića, nije usvojio izmjene Zakona o električnoj energiji kojim su ograničene cijene električne energije za privredne subjekte u FBiH. Tako je, recimo, Arcelor Mital željezo prodavao po berzanskim cijenama (maksimalne cijene), a struju je dobivao minimalno pet puta jeftinije od berzanske cijene. Na taj način se dobit Elektroprivrede BiH prelila na račune indijskih milijardera iz porodice Mital.

Danas je, pak, situacija na berzi drugačija.

Ovo je cijena električne energije na berzi Hupx za 14. juni 2024. godine. Kako se može vidjeti, maksimalna cijena jednog megavat sata je 140 eura. što je skoro šest puta manje nego u istom periodu 2022. godine.

Pad cijene električne energije na svjetskim berzama smanjilo je prihode Elektroprivrede BiH na osnovu izvoza. Istovremeno, cijena za stanovništvo je ostala ista. Upravo zog toga ugroženo je poslovanje Elektroprivrede BiH. Stoga je povećanje cijene struje za stanovništvo neminovno. I to ne samo za 12 posto. U protivnom, elektroenergetskom sektoru BiH prijeti kolaps.

Sud BiH donio odluku: Elmedinu Karišiku sudit će se na nivou kantona. Državni tužioci Džermin Pašić i Dubravko Čampara pokušali predmet zadržati kod sebe kako bi spriječili Karišika da svjedoči protiv Sanija El Murde!

Sud Bosne i Hercegovine odbio je “zajednički” prijedlog advokata Mirsada Crnovršanina i tužioca Tužilaštva BiH Džermina Pašića kojim je traženo da se predmet protiv Elmedina Karišika “oduzme” od Tužilaštva Kantona Sarajevo da se prebaci na državni nivo, saznaje Istraga.ba.

Time je propao plan dvojice državnih tužilaca – Džermina Pašića i Dubravka Čampare koji su na sve načine pokušali “vratiti” u svoju nadležnost predmet protiv Elmedina Karišika, biznismena iz Sarajeva koji je blisko sarađivao sa Sanijem El Murdom, odbjeglim članom narko kartela Tito i Dino koji u Istanbulu posjeduje stanove u zgradu u kojoj je nedavno stan kupila i Maida Čampara, supruga državnog tužioca Dubravka Čampare.

Sani Al Murda

Podsjećamo, Elmedina Karišika je prvo u maju prošle godine uhapsilo Tužilaštvo BiH, odnosno državni tužilac Džermin Pašić. Karišik je tada uhapšen u okviru akcije koju su “zajednički” proveli Tužilaštvo Kantona Sarajevo i Tužilaštva BiH. U okviru iste akcije su uhapšeni bivši načelnik Općine Stari Grad Ibrahim Hadžibajrić, njegova saradnica Alma Destanović i Seid Hadžibajrić. Ibrahim Hadžibajrić i Alma Destanović su ostali u nadležnosti Tužilaštva KS, dok su Seid Hadžibajrić i Elmedin Karišik bili obuhvaćeni istragom Tužilaštva BiH. U okviru iste akcije bilo je planirano hapšenje Sanija Al Murde i njegove (polu)sestre Barbare Pekić. No, ovo dvoje saradnika narko bossa Edina Gačanina Tita “misteriozno” je pobjeglo iz BiH. Oboje su bili pod istragom tužioca Džermina Pašića.

tužilac Džermin Pašić

Dok je Tužilaštvo KS sve vrijeme u pritvoru držalo Ibrahima Hadžibajrića, državni tužilac Pašić je odlučio da se ne protivi puštanju Elmedina Karišika i Hadžibajrića mlađeg. Naime, poduzetnik Karišik pušten je iz pritvora nakon što je Sud BiH prihvatio prijedlog njegove odbrane da položi kauciju u iznosu od 346.000 KM. Karišikov branilacu tom predmetu bio je Mirsad Crnovršanin, bivši saradnik državnog tužioca Dubravka Čampare koji je u međuvremenu otvorio advokatsku kancelariju sa Čamparinom suprugom Maidom.

Nakon što ih je Pašić pustio iz pritvora, Karišik i Hadžibajrić su nastavili s nezakonitim poslovima. Stoga je Tužilaštvo KS proširilo istragu protiv Ibrahima Hadžibajrića na Karišika i Hadžibajrića mlađeg. Od tog trenutka državni tužilac Džermin Pašić pokušava predmet vratiti u nadležnost državnog pravosuđa, iako je Tužilaštvo KS podiglo, a Kantonalni sud u Sarajevu potvrdio optužnicu protiv Karišika i drugih.

U međuvremenu, Elmedin Karišik je otkazao punomoć Mirsadu Crnovršaninu u dijelu predmeta koji se vodi na nivou Kantona. Novi branilac postao je advokat Senad Kreho koji je već počeo pregovore sa sa Tužilaštvom KS o priznanju krivice. Upravo je objava ove informacije izazvala dodatnu paniku u Tužilaštvu BiH, pa je tužilac Pašić preko Mirsada Crnovršanina zatražio od Suda BiH donošenje odluke kojom bi predmet bio prebačen na državni nivo. Pašić je kako saznajemo, vršio pritisak i na nekoliko sudija Suda BiH, tražeći od njih da oduzmu predmet Kantonu.

Prema informacijama Istrage, advokat Mirsad Crnovršanin se protekle sedmice, na savjetovanju u Neumu, pohvalio kolegama advokatima kako će predmet Karišik biti vraćen na državni nivo. Međutim, Sud BiH je, ipak, odbio njegov zahtjev što je izazvalo gnjev dvojice tužilaca – Džermina Pašića i Dubravka Čampare.

Osim što pokušava “kontrolisati” predmet protiv Karišika, tužilac Pašić je nedavno zatražio od Suda BiH da njegovom kolegi, državnom tužiocu Sanjinu Kulenoviću, zabrani da ispita Almira Serdarevića, člana narko kartela Tito i Dino koji se nalazi u pritvoru. Pašić je čak tražio da on bude prisutan kada Kulenović bude ispitivao Serdarevića. Ipak, nakon intervencije glavnog državnog tužioca Milanka Kajganića, Kulenović je ispitao Serdarevića na okolnosti saradnje sa Edinom Gačaninom Titom. Kulenovićevom istragom obuhvaćeni su čelnici FUP-a Vahidin Munjić i Mustafa Selmanović. Obojica su prijatelji državnog tužioca Dubravka Čampare. Selmanovića u ovom postupku zastupa Mirsad Crnovršanin, dok Munjića zastupa advokatica Denisa Gačanin koja je, također, bila saradnica državnog tužioca Dubravka Čampare.

Kako bi izbacili Sanjina Kulenovića iz ovog predmeta, Munjićevi i Selmanovićevi branioci su protiv postupajućeg tužioca podnijeli disciplinsku prijavu. Glavna disciplinska tužiteljica Alena Kurspahić se izuzela iz ovog predmeta, pa je VSTV za ovaj slučaj imenovao zamjensku disciplinsku tužiteljicu Halidu Vrabac. No, Munjić i Selmanović nisu bili zadovoljni izborom zamjenske disciplinske tužiteljice pa su zatražili i njeno izuzeće. Ovaj zahtjev je, kako saznajemo, već odbijen.

Zbog čega Pašić i Čampara štite Almira Serdarevića i Elmedina Karišika?

Medo je zadužen za sve projekte u BiH”, napisat će putem Sky aplikacije Titov saradnik Sani Al Murda svom poslovnom partneru Nenadu Crnogorcu.

Medo je nadimak Elmedina Karišika. Komunikacije putem Sky aplikacije otkrivaju da je Sani Al Murda preko firmi koje je osnivao Karišik ubacivao prljav novac u legalne tokove.

“Imam ovu jednu građevinsku firmu što svaka 2-3 mjeseca sve što uzimamo u tom periodu i plaćamo preko računa prefakturišem i dodam 30 posto”, pisao je Karišik u Sky aplikaciji.

No, za pranje novca je ključna bila firma Plaza marketing koja je djelovala u okviru Plaza Gropa. Evo kako je to funkcioniralo.

“Ja kad njima fakturišem, ide ovako. Marketing usluge 30 hiljada KM plus pdv 17 posto je 35 hiljada. Mi njima u kešu dajemo 30 hiljada, a oni nama uplate cijeli iznos sa PDV-om, odbijaju na svojoj PDV prijavi, jer se to njima vodi kao ulazni PDV, a nama izlazni. A njima marketing usluge ulaze u direktni trošak i štede na kraju godine 10 posto dobiti na čitav iznos. Tako da oni na kraju godine sa ovim našim uštede 10 posto. Zato sam ti rekao da neke firme jedva dočekaju da izvlače keš i da čak za te usluge dadnu 5-6 posto. Samo što ja ne mogu da dođem do tih jakih firmi”, napisao je Karišik Saniju Al Murdi.

Karišik je, tako, ubacivao prljav novac u sistem. No, za marketinške poslove bili su mu potrebni bilbordi. Karišik je, potom, postigao dogovor sa Seidom Hadžibajrićem, sinom načelnika Ibrahima Hadžibajrića koji mu je po povoljnim uslovima i uz određeni iznos mita davao dozvole za postavljanje, recimo, “Eco solarnih” prostora za oglašavanje.

Adis Drnda i Aljoša Čampara

Sa Elmedinom Karišikom directness veze održavao je Adis Drnda, Čamparin prijatelj i službenik SIPA-e, trenutno raspoređen u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela. On je, naime, koristio je privatno vozilo Elmedina Karišika. Isto vozilo koristio je i Adnan Maglić, član narko grupe Admira Arnautovića zvanog Šmrk. U pitanju je automobil Toyota xa5 bijele boje registrirana na uhapšenog Elmedina Karišika kao fizičko lice.

Nakon što je Trojka predala SNSD-u Institut za mjeriteljstvo BiH: Igor Dodik preuzima mjerenje TV-gledanosti u Bosni i Hercegovini?

Banjalučka kompanija je, prema navodima iz „Kantara“, trebala „završiti“ proceduru usklađenosti mjernih uređaja i pribaviti potrebne dozvole. Još 24. aprila 2024. godine Nebojša Vukanović, poslanik u Narodnoj skupštini RS-a, na svom blogu objavio je tekst „Ekskluzivno: Nove kombinacije i firme iz sjene Igora Dodika“. Vukanović se u ovom tekstu bavio kompanijom „SEE MEDIA RESEARCH“ d. o. o. Banja Luka. Direktor kompanije je Marko Gujančić, kućni prijatelj porodice Dodik.

Vukanović je pokušao dokučiti motive osnivanja kiparsko-banjalučke firme. „Ova firma će uzimati milione maraka od privatnika i poreskih obveznika, praviti kampanje i ispitivati tržište, dostavljati fiktivne i fingirane podatke i tako pribavljati milionsku korist u džepove porodice Dodik“, naveo je. Iako u ovom trenutku nije moguće tvrditi da je Vukanović dokraja pogriješio, ipak nije pronikao u stvarne razloge osnivanja kompanije „SEE Media Research“. U nastavku ih otkrivamo.

Porodica Dodik kontrolisat će desetke miliona namijenjene medijima u BiH?

„SEE Media Research“ osnovana je u decembru 2023. godine, račun u banci otvoren je 4. 1. 2024, s namjerom da preuzme oblast mjerenja gledanosti TV-stanica u Bosni i Hercegovini i tako direktno kontroliše raspodjelu marketinškog kolača multinacionalnih kompanija u Bosni i Hercegovini teškog cca 40 miliona maraka. Operacija preuzimanja ovog iznimno važnog posla osmišljena je mnogo ranije, a jedan od ciljeva je, prema našim saznanjima, omogućiti prihod nesrazmjeran gledanosti na tržištu Televiziji Una, ATV-u i još nekim odabranim TV-stanicama, koje se također povezuju s porodicom Dodik. Dalje, kontrolom raspodjele marketinškog kolača utjecalo bi se i na većinu drugih medija, ograničavanjem poštene i tržišne utakmice, te pokušala usmjeriti njihova uređivačka politika. Ili bi se smanjivanjem prihoda onemogućio rad pojedinih medija.

Da je preuzimanje unosnih budžeta i kontrole rezultata mjerenja gledanosti u završnoj fazi, potvrdila je i globalna kompanija koja se bavi mjerenjem navika televizijskih gledalaca „KANTAR“, čija bi tehnologija trebala biti korištena na domaćem tržištu. Iz „Kantara“ navode kako je inicijativa za projekat mjerenja TV-gledanosti u Bosni i Hercegovini do njih stigla iz Banje Luke. „Kantar Media i domaća kompanija, pod nazivom SEE Media Research d. o. o. Banja Luka, uspostavili su saradnju i postigli sporazum o licenciranju tehnologije mjerenja gledanosti Kantar Media za obavljanje TAM usluge u Bosni i Hercegovini. Obavještavamo vas da u skladu s našim ugovorom o licenciranju tehnologije s našim partnerom, SEE Media Research d. o. o. Banja Luka, njihova je odgovornost da prođu proceduru dokazivanja usklađenosti mjernih uređaja Kantar Media sa regulatornim okvirom, te da pribave potrebne dozvole u skladu sa propisima Instituta za mjeriteljstvo“, naveli su iz „Kantara“.

Dakle, banjalučka kompanija je, prema navodima iz „Kantara“, trebala „završiti“ proceduru usklađenosti mjernih uređaja i pribaviti potrebne dozvole.

Trojka prepustila SNSD-u Institut za mjeriteljstvo

Kako je provođena operacija preuzimanja tržišta TV-gledanosti?

Prvi korak bilo je preuzimanje Instituta za mjeriteljstvo. Naime, u prethodna dva mandata direktor Instituta dolazio je iz bošnjačke komponente. SNSD je od svojih partnera iz Trojke zatražio preuzimanje Instituta. Trojka je lako pristala. Pretpostavlja se da su bili upućeni u namjere Dodika, jer i sami pokazuju ambicije da kontrolišu i usmjeravaju rad medija. Vijeće ministara je potom, na sjednici 26. 6. 2023. godine, imenovalo SNSD-ovu Milicu Ristović-Krstić na poziciju direktorice Instituta za mjeriteljstvo.

Nova direktorica je po preuzimanju mandata agilno započela s izmjenama podzakonskih akata kako bi onemogućila dalji rad kompanije koja trenutno mjeri TV-gledanost „Audience Measurement“. Već do kraja 2023. godine Ristović-Krstić je samovoljno, bez saglasnosti zamjenika, izmijenila pravila koja regulišu mjerenje gledanosti. Iz Vijeća Instituta, bez kojeg se prema zakonu ne mogu donositi podzakonski akti ove institucije, za izmjene pravilnika su, kako tvrde, saznali tek nakon što su objavljene u „Službenom glasniku“.

Novim podzakonskim aktima direktorica Ristović-Krstić je veoma detaljno opisala kakvi to uređaji za mjerenje navika TV-gledalaca moraju biti. Toliko detaljno da je odredila i njihove dimenzije – ne smiju biti veći od 10 cm x 7 cm x 3 cm. U objašnjenju o zadatim dimenzijama kao razlog je navela: „… kako bi se uređaj mogao ugraditi u svako domaćinstvo“. Iako zvuči smiješno da se u domaćinstva ne mogu ugraditi i veći uređaji, ipak u ovoj priči nema ništa smiješno. Naime, direktorica Instituta je, zapravo, u podzakonskim aktima opisala uređaj koji posjeduje samo „Kantar“.

Ristović-Krstić je završila podzakonsku regulativu, a u Banjoj Luci je osnovana kompanija koja će ući u posao – „SEE Media Research“. Kako je i obećano „Kantaru“ procedure dokazivanja usklađenosti i pribavljanje dozvola postali su pitanja koja su, zapravo, već riješena. A kada je već tako, direktorica Instituta 10. maja ove godine donosi Rješenje 01-46-7-RM-14-4/24, kojim konačno onemogućava daljnju upotrebu ranije odobrenih mjerila gledanosti, a tako, zapravo, onemogućava daljnji rad „Audience Measurementu“. Od tog trenutka TV-stanice u Bosni i Hercegovini više nemaju rezultate gledanosti. Tako su vrata bh. tržišta kada je riječ o mjerenju TV-gledanosti za „SEE Media Research“ širom otvorena.

Proces mjerenja navika TV-gledalaca u Bosni i Hercegovini od trenutka uvođenja mjerila – peoplemetera pod mjerila vremena predstavlja odstupanje od najboljih svjetskih praksi i medijima donosi, iz mjeseca u mjesec, nepodnošljivu neizvjesnost. Ovog puta SNSD sa svojim partnerima iz Trojke i HDZ-a otišao je korak dalje te, prema svemu sudeći, želi potpuno politički kontrolisati tržište od kojeg zavisi život i rad domaćih TV-stanica i svih uposlenih u njima. Ukoliko se radi, kako je to naveo Vukanović, o „pribavljanju milionske koristi u džepove porodice Dodik“, jasno je da takvu krađu domaće TV-stanice neće preživjeti. Ako to i jeste namjera SNSD-a i njegovih partnera, Trojke i HDZ-a, i ukoliko takav razvoj dopuste, prije svih, ambasade Amerike i V. Britanije i cijeli proces prođe mimo njihovih sankcija, onda dolazi vrijeme kada ćemo vam poželjeti dobrodošlicu u medijski mrak ravan sjevernokorejskom.

Vjerujemo u nepristrasan rad Tužilaštva Bosne i Hercegovine, koje ove informacije može provjeriti pomoću nekoliko telefonskih poziva, u roku 30 minuta.

Javno pozivamo ministre u Vijeću ministara, Konakovića, Fortu i Heleza, da odmah krenu u postupak smjene direktorice Milice Ristović-Krstić, te poništavanje svih odluka koje je donijela mimo zakonske regulative.

(Hayat)

EU administracija započela razgovore o statusu OHR-a: Francuska minimalno želi “smanjenje ovlasti” visokog predstavnika, Brisel ih podržava, Amerikanci protiv!

Administracija Evropske unije prije tridesetak dana započela je razgovore oko statusa Ureda visokog predstavnika za BiH, saznaje Istraga.ba.

“Na stolu stu tri opcije: smanjenje ovlasti OHR-a, izmještanje OHR-a i zatvaranje Ureda visokog predstavnika”, potvrđeno je za Istraga.ba iz više diplomatskih izvora.

Prema istim izvorima, zvaničnici EU zadužili su Francusku da pripremi materijale koji bi, potom, bili dostavljeni svim članicama Vijeća za implementaciju mira u BiH (PIC). Tokom prvih razgovora sam visoki predstavnik Christian Schmidt bio je izopćen iz cjelokupne priče. Tek nakon insistiranja. Schmidt je uključen u ove razgovore.

“Nakon što su saznali za ovaj plan Amerikanci su se oštro usprotivili nakon čega su razgovori “usporeni”. Ali EU, a naročito Francuzi, ne žele odustati”, rekao je za Istraga.ba jedan od izvora bliskih OHR-u.

Priču o zatvaranju OHR-a inicirao je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić koji je u aprilu, tokom posjete Parizu, o tome razgovarao sa francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom. Tada je službeno objavljeno da je su se Vučić i Macron dogovorili da će “u naredna dva mjeseca” potpisati ugovor o nabavci, odnosno isporuci francuskih borbenih aviona “Rafal”. Dan nakon Vučićeve posjete Parizu, u Francusku je otputova i predsjednik RS Milorad Dodik.

Nakon sastanka Dodik je rekao da je “u Parizu razgovarao s ljudima iz različitih djelatnosti te da postoji interes za odnose s RS, a najviše u dijelu privrede i kulture”.

“RS stabilna, posvećena miru i razvoju. RS nema namjeru za bilo kakvu destabilizaciju, koja bi vodila nasilju. S druge strane, ima namjeru da očuva svoje političke stavove i poziciju i od toga neće odustati. Ključno pitanje je bilo, šta mi vidimo u Evropskoj uniji?! Ovdje se širi priča kako je Balkan sljedeće žarište sukoba. Uvjeravao sam ih da nema elemenata za tako nešto, da je to čista propaganda nekih zapadnih krugova, koji žele da to prikažu na taj način – naveo je Dodik za RTRS 11. aprila ove godine.

Upravo je na Vučićevim i Dodikovim sastancima sa francuskim zvaničnicima i privrednicima lobirano za zatvaranje OHR-a, što je kasnije rezultiralo i zvaničnim pokretanjem priče o statusu OHR-a na nivou Evropske unije.

Ovo nije prvi put da Francuzi pokreću priču o zatvaranju OHR-a. Podsjećamo, 2010. godine Wikilieks je objavio dokument prema kojem je Francuska u novembru 2009. godine zatražila zatvaranje OHR-a, čemu su se SAD oštro usprotivile.

Kako se navodi u tada objavljenom dokumentu, Francuska je željela vidjeti prijenos ovlaštenja na novi tim Evropske unije u novembru, kao i približavanje Evropi kako bi se potaknuli Bošnjaci da nastave s napretkom u potrebnim reformama.

“Sada je skoro identična situacija. S tim da i u Briselu postoje snage koje se zalažu za najmanje reduciranje ovlasti OHR-a”, navodi naš drugi diplomatski izvor.

Već dugo, prema informacijama Istrage, postoji “sukob” SAD-a i EU kada je u pitanju status OHR-a. Zbog različitih stavova o OHR-u pogoršani su i odnosi američkom ambasadora u BiH Michaela Murphya i ambasadora EU u BiH Johanna Satlera.

Od Memoranduma do Deklaracije: Vučić na Slobinom putu!

Puno toga je rečeno o nedavnom Svesrpskom saboru u Beogradu. Analogije sa dešavanjima u bivšoj Jugoslaviji pred njen raspad su neminovne. Milošević je po svaku cijenu htio da zaštiti navodno ugrožene Srbe ma gdje živjeli. Sada to isto radi i Vučić. Bivši haški optuženik je organizirao tzv “događanja naroda” vodajući plaćene i ucjenjene mitingaše od Kosova Polja, preko Knina, pa sve do Ljubljane.

Za sada ih Vučić još nigdje ne vodi, već ih po potrebi dovodi u Beograd.

Ali, kao što rekosmo, ZA SADA. I tada i sada cilj je isti: ohrabriti i homogenizirati svoje i uplašiti i demoralizirati one druge.Milošević je tada imao svoje Martiće, Babiće, Karadžiće, Bulatoviće, a aktuelni srbijanski predsjednik kao svoje instrumente unutrašnje destabilizacije susjednih država koristi Dodika, Mandića, Kneževića i druge dajkoviće i stanivukoviće.

Kako bez djevera svadba ne biva, tu je, u oba slućaja, SPC koja daje moralnu, duhovnu, ideološku i objediniteljsku platformu za čitav velikodržavni projekat. Naravno, neizostavni dio cjelokupnog plana je medijska priprema i indoktrinacija već sluđenog i prepariranog puka.

Milošević je u tom pogledu bio malo dijete u odnosu na Vučića. Doduše, tehnološki napredak mu je omogućio da koristi više sredstava komunikacije nego što se to moglo prije više od 30 godina.

U trenucima kada je zvanična politika Beograda pripremala svoj ratni pohod na bivše jugoslovenske repulike, na međunarodnom planu se rušio Berlinski zid, a samim tim i bipolarni poredak koji smo to tada poznavali.

Sada, također, prisustvujemo promjeni međunarodne paradigme, sa jačanjem Kine i Rusije i slabljenjem SAD i EU, sa porastom autoritarizma i krizom liberalne demokratije, sa čestim ekonomskim i finansijskim krizama i vrlo rijetkim, novim političkim idejama i konceptima. Ako tome dodamo rat u Ukrajini i genocid koji se sprovodi nad Palestincima, onda je slika globalnog svijeta, pa i međunarodnog poretka više nego sumorna.  Ruku na srce, u tom vaktu imali ste zvučna politička imena na čelu mnogih država, od Helmuta Kola, preko Mejdžora i Miterana do Klintona.

Danas imate dva starca koja se takmiče na američkim predsjedničkim izborima, blijedunjave i politički oslabljene Šolca i Makrona, a mislim da 95% građana u BiH i regiji i ne znaju ko je premijer Velike Britanije. Dakle, kada sve poslažete, jasno je da su prilike, u mnogo čemu gore nego što su bile devedesetih godina.

Srazmjerno tome i rastu opasnosti za reprizu tog scenarija, naravno, u nesto drugačijem i reduciranijem obliku.

Međutim, jedna meta je ostala ista. To je Bosna i Hercegovina.

I Milošević je najviše svojih vojnih snaga skincetrirao upravo u Bosni, kao što je sve svoje političke i druge resurse Vučić trenutno uperio prema nama. Miloševiću je dio Bosne bio potreban kao teritorijalna kompezacija za evidentni vojni poraz u Hrvatskoj, baš kao što je i Vučiću potrebna Rs kao kompezacija za izgubljeno Kosovo.

Svesrpski sabor je samo potvrdio da Rs, a ne Kosovo, postaju pitanje svih pitanja za zvanični Beograd. Jedino šta je opasnije od usvojene Deklaracije na spomenutom saboru je njeno minimiziranje i krivo čitanje. Ili pak, svođenje cijelog performansa na jeftinu nacionalističku predstavu, folklorni performans ili Vučićevu potrebu za dodatnom ličnom propagandom.

To su samo sporedni i nus-efekti, jednog jako opasnog scenarija u najavi. Pažljivo čitanje Deklaracije, između redova, jasno pokazuje da Srbija želi biti mala Rusija na Balkanu od koje zavise i mir i stabilnost u regiji.

Ili će biti onako kako Srbija hoće ili će Balkan biti zona permanentne nestabilnosti i potencijalnih sukoba.

Drugo, Vučićeva Srbija nije odustala od teritorijalnih pretenzija prema susjedima,prije svih prema Bosni, dok će se Crna Gora uglavnom baviti sama sobom zbog unutrašnjih podjela podstaknutih iz Beograda, a Kosovo će tražiti svoje mjesto pod suncem zbog neriješenog statusa i nemogućnosti dogovora sa Srbijom. I tako dobijamo ono što smo kroz historiju imali, jedan neuralgični i potencijalno opasni region. Baš onakav kakav odgovara Vučićevoj Srbiji, da bi mogla izigravati regionalnog policajca. I da Srbija u očima svijeta izgleda bolje i stabilnije od njenih komšija.

Njena elita, a i veći dio javnosti, ne žele vidjeti  zemlju u EU, ali zato neće ni drugima dozvoliti, izazivajući stalne tenzije i podjele, da postanu punopravni članovi tog saveza.

Treće, Deklaracija je svim nevjernim Tomama, po ko zna koji put, dokazala da je Vučić izašao iz Radikala, ali radikal iz njega nikad!

Ne trebamo se više zavaravati, već prihvatiti kao činjenicu da Šešelj nije na vlasti u Srbiji, ali jeste njegova ideologija srpskog nacionalizma. Koju sprovodi njegov učenik koji obnaša i funkciju predsjednika Srbije. Ni manje ni više.

A sada mu je i to malo, pa je po uzoru na svog političkog oca krenuo da svoj uticaj širi i van granica Srbije.

Za to je potrebno nekoliko preduslova.

Da Rusija pobjedi u Ukrajini, Tramp u Americi i sada Le Pen u Francuskoj. Što gore u Evropi to bolje po Vučića. I njegov plan u 49 tačaka poredanih u Deklaraciji.

Milošević je imao Memorandum koji je bio platforma za stvaranje Velike Srbije, Vučić ima Deklaraciju kao novo Načertanije za stvaranje “srpskog sveta”.

(politicki.ba)

Šta rezultati evropskih izbora znače za Bosnu i Hercegovinu: Spremite se za loše i gore vijesti

Bit će puno analiza izbora za Evropski parlament. Iz svakojakih uglova. Jedno je već sigurno, Evropa skreće (oštro) na desno!

Nije to vidljivo po rezultatima klubova Identiteta i demokratije (ID) i Evropskih konzervativaca i reformista (ECR), koliko po mainstream-u evropske politike. Evropska narodna stranka (EPP) zabilježila je iznenađujući uspjeh povećavši za sada već 9 zastupnika svoj klub.

Konzervativni Evropljani ostaju najsnažnija politička grupacija. U toj porodici je HDZ Hrvatske, na primjer. EPP je nominirao Ursulu von der Leyen za još jedan mandat na čelu Evropske komisije.

Vidjet ćemo hoće li se to i desiti. Ne bi bilo prvi put da EPP nominira jednog, a izabere drugog kandidata. Zašto je ova priča nama uopće bitna.

Politico.eu, portal koji jako dobro prati dešavanja u evropskim institucijama, već je u više navrata, pozivajući se na dobro informirane izvore, navodio da bi Andrej Plenković, premijer Hrvatske, mogao (iznenada) zasjesti na tu poziciju.

Sama ta najava već dovoljno govori o stanju svijesti evropskih narodnjaka.  Uz to, u Evropski parlament ponovo su, u klubu EPP-a jedan Tomislav Sokol i pronansirana Željana Zovko. Samo rijetki ekstremni desničari Evrope mogu im parirati u stavovima!

Za Bosnu i Hercegovinu, ali još više za Ukrajinu i Crnu Goru, kao vodeće kandidate u integracijama u EU, jedno od najvažnijih pitanja bit će ko će biti novi komesar za proširenje.

Prema ranijim najavama, taj portfolio sada žele neke od “jakih” država EU. Njemačka, ako Von der Leyen dobije još jedan mandat, nema pravo na još jednu poziciju u Evropskoj komisiji.

Francuska je politički žestoko uzdrmana. Nakon žestokog poraza koji je doživio od Nacionalnog pokreta Marine Le Pen, predsjednik te države Emmanuel Macron podnio je ostavku. Parlament je raspušten i zakazani su prijevremeni izbori.

Ekstremno desni Nacionalni pokret vodeća je politička snaga u Francuskoj. Šta ako dobije izbore i za državni parlament? I Marine Le Pen sjedne u Evropsko vijeće, zajedno sa Viktorom Orbanom (s kojim se kao baš i ne slaže).

Tamo je već čeka još jedna krajnja desničarka, Giorgia Melone, premijerka Italije. Njoj bi trebao biti blizak i novi premijer Holandije Dick Schoof.

Stranka islamofoba Geerta Wildersa nije tako dobro prošla na evropskim izborima, kako se najavljivalo u anketama javnog mnjenja. Ali jeste upeterostručila broj svojih zastupnika u Evropskom parlamentu – sa jednog 2019. na čak 6 sada! Prije toga, na nacionalnim izborima napravio je iznenađenje osvojivši čak 37 mjesta, odnosno 20 više nego u prethodnom sazivu.

U Austriji je najviše glasova dobila Slobodarska stranka. I ona je ekstremno desničarska.

Isto važi i za Sloveniju gdje je Slovenska demokratska stranka Janeza Janše vodeća.

U Mađarskoj, sa druge strane, Orbanov Fidesz je pao ispod 45 posto podrške. Sada imaju najgori rezultat od kada ovaj ekstremni desničar vodi tu partiju. Politička slika Evrope, dakle, jeste šarolika. No, mainstream se sve jasnije definira – jake su snage koje se protive integracijama.

Za proširenje EU jeste bitno iz koje države dolazi sljedeći komesar. To će pokazati i je li širenje Unije – foliranje, mazanje očiju i ubleharenje pod krinkom “evropskih standarda” ili stvarna potvrda onoga što nam se već barem godinu priča – da Evropa misli krajnje ozbiljno sa prijemom novih država (do 2030. godine).

Nova Evropska komisija, kako najavi Von der Leyen, sastojat će se od aktuelne koalicije – narodnjaci, socijaldemokrati i liberali.

Za razliku od EPP-a, i socijaldemokrati, a pogotovo liberali, doživjeli su teške poraze. S&D grupacija izgubila je dva zastupnika i sada će ih biti ukupno 137. Liberali, međutim, imali su debakl! Čak 22 zastupnika manje.

I samo ovo pobrojano potvrđuje nit koja se ističe kroz ovaj tekst – Evropa sve oštrije ide udesno! Devastirani liberali i dodatno raščupetani socijaldemokrati slaba su brana!

Šta bi to moglo značiti za BiH?

Konkretno, to znači da treba očekivati pritisak da se provedu promjene Izbornog zakona u skladu s već ustanovljenim pravcem iz Brisela – provesti zahtjeve Andreja Plenkovića, a ne presude Suda iz Strazbura. Zauzvrat, u najboljem slučaju, BiH bi kao “nagradu” mogla dobiti otvaranje pregovora o pristupanju EU do kraja ove godine.

To je onaj postupak u kojem je, na primjer, Turska već decenijama. U kojem je i Srbija Aleksandra Vučića! Ne! Ne kažem da nam otvaranje pregovora ne treba. Bilo bi odista odlično da oni počnu prije kraja ove godine.

Ali prije i konstantno iznad toga, vlastodršci u BiH moraju imati na umu dobrobit ove zemlje. A on leži u istinskim, demokratskim reformama, u skladu sa stvarnim standardima Zapada, a ne politikantstvom.

Koliko čelnika stranaka u BiH to istinski razumije? A koliko ih je voljno “ukrstiti koplja” s evropskim zvaničnicima?

U cijeli ovaj rašomon velikih neizvjesnosti pred nama treba dodati i gotovo sasvim siguran povratak Donalda Trumpa na vlast u Sjedinjenim Američkim Državama.

Ko god misli da će mu jedan od prioriteta biti zapadni Balkan, a pogotovo Srbi, mogao bi se grdno prevariti. Trump je biznismen-mešetar. Svaki njegov partner, a pogotovo oni koji jako zavise od njega, bit će izigrani. To je njegov modus operandi.

No, posljedično, Trumpov povratak samo će dodatno ojačati osovinu (zla) – Orban – Vučić – Milanović – Janša – WIlders – Le Pen… i priljepaka u liku Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Suma sumarum: za Ukrajinu slijede teški dani. Oni su već počeli. A počeli su već odavno i za Bosni i Hercegovinu, Kosovo, Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju.

Svijet se preslaže. Stvaraju se (barem) dva bloka. To je proces. Slika Evrope u mnogome podsjeća na tridesete godine prošloga stoljeća.Više nego zabrinjavajuće!

(politicki.ba)

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...