Istaknuto

Istaknute objave

“Ulaganja” budžetskog novca u sport: Zašto Kanton Sarajevo ulaže novac građana u klub čiji čelnici gase omladinske pogone, a djecu Sarajeva šalju u druge klubove?

Ministarstvo kulture i sporta KS i prošle godine je finansiralo FK Sarajevo, a na šta sam iznimno ponosan jeste da je pravdanje sredstava bilo najviše za omladinski pogon. Jedan od rijetkih sportskih kolektiva koji je sredstva pravdao za omladinski pogon i to nisu nimalo zanemariva sredstva.

Kako će to izgledati ove godine, evo vidjet ćemo. To je na upravi kluba Sarajevo“, kazao je danas ministar kulture i sporta KS Kenan Magoda, nakon pitanja gdje idu novci Kantona Sarajevo, ako znamo da su u Akademiji FK Sarajevo ove godine odlučili ukinuti federalnu ligu za juniore i kadete, čime je više od 40 dječaka Sarajava ostalo bez mogućnosti treniranja u FK Sarajevo.

Mahom su ‘otpuštena’ djeca Sarajeva koja su ponikla u školi ‘Asim Ferhatović Hase’ ili drugih sarajevskih škola fudbala, selektirana kao talentirana.

Pitali smo ministra da li je upoznat da je Akademija ugasila generacije koje igraju Federalnu ligu i otjerala oko 50 dječaka? Ministar je odgovorio da je obišao kamp i da su uslovi idealni, a mi se pitamo za koga?

Akademija godinama radi na smanjenju troškova, tražila je čak sponzorstva i od roditelja (što je sukob interesa) itd.

Ministar Magoda očito nije znao ovaj podatak prije nego je danas upriličena svečanost na kojoj je obznanjeno da će Ministarstvo kulture i sporta KS biti sufinansijer FK Sarajevo. Onog Sarajeva koje je u početnom timu u utakmici protiv Aktobea slovom i brojem imalo tri igrača iz BiH, od čega je samo jedno dijete Sarajeva.

Pokušao je ministar, autoru ovih redova, objasniti kako Akademija ima izvrsne uslove za rad, ali ne i da li će uvjetovati FK Sarajevo da ponovo pokrenu školu fudbala Asim Ferhatović Hase, jer djeca Sarajeva trenutno nemaju mogućnost biti član FK Sarajevo, jer je to tako odlučio Matthias Leterme, generalni direktor FK “Sarajevo”, koji je nedavno došao u klub i koji je bukvalno poručio da djeca trebaju razvoj, a da ima mnogo dobrih klubova u gradu Sarajevu, a da su se oni skoncentrisali samo na igrače koji po njihovom mišljenju mogu biti budućnost i da zaigraju za prvi tim Sarajeva.

Koji su to stručnjaci djecu od 14 godina proglasili neperspektivnim znaju menadžeri i lokalni mešetari koji u FK Sarajevo dovode djecu iz drugih dijelova BiH. Nije sporno u tome ništa, jer talenti ne stanuju samo u Sarajevu, ali je sporno da se novcima građana Sarajeva finansira ekipa koja pravda sredstva na omladinskim pogonima, a onda radi ‘uštede’ gasi cijele dvije generacije(!?).

Sadašnji direktor Akademije Alen Škoro zapravo je ‘zlatna ribica’ koja je ispunila želje strancima oko kluba, iako je, sigurna sam, duboko svjestan, da bez omladinskih pogona nema rezultata.

To smo se uvjerili i prethodnih godina, jer FK Sarajevo dugo čeka titulu, ili neku grupnu fazu evropskih takmičenja, dok se kvalifikacione utakmice protiv kazahstanskih ekipa tretiraju kao ‘ulazak u ligu prvaka’.

Jer bio je tu jedan italijanski ‘stručnjak’ Matteo Cioffi uzeo pare, ugasio školu fudbala Asim Ferhatović Hase i otišao, došao stranac Borojević uzeo pare, počeo priču pa otišao, kratko se pojavio Mensur Dogan kao šef Akademije, a sada hoće da iskoriste i legendu Alena Škoru… Ne treba nas čuditi da se u vizije stručnjaka ne uklapa jedan Dženan Ušćuplić, Sedin Torlak, a tek da ne govorimo o Predragu Pašiću…

Nešto ne štima dakle!

Prevedeno, novci idu u FK Sarajevo, i to novci građana Kantona Sarajevo koji djecu moraju slati u druge klubove, dok u prvom timu stranci zarađuju basnoslovne plaće.

„Znam da su odlični uslovi u Akademiji Sarajeva, obilazio sam ih. Nije na Ministarstvu da uređuje politiku bilo kojeg kluba, to je nekako režimski da politika određuje. Ovo je udruženje, nevladina organizacija i oni vode politike. Naravno da ćemo pratiti jer bez omladinskog pogona ne može se razvijati niti jedan sportski kolektiv“, kazat će Magoda.

I nije ministre vaše da određujete plan rada FK Sarajavo, ali je vaše da brinete o djeci Kantona Sarajevo, a onda shodno tome novce date u klubove gdje ta djeca postaju prije svega uzorni građani, a onda i uspješni sportisti.

Sjednite, zapitajte se gdje idu novci Kantona Sarajevo ako su u početnoj postavi Sarajeva tri igrača iz BiH, od toga jedno dijete Sarajeva Nidal Čelik. Šta to mi plaćamo, kome mi to plaćamo prosječne sportske rezultate!? Da neko ne pomisli da su otpuštena djeca s ‘dvije lijeve noge’ važno je napomenuti da je riječ o dječacima dovedenim kao perspektivnim talentima, koji su nakon godina i godina faktički prekriženi, tek onako radi uštede.

Iz svega što se dešava u i oko Akademije da se zaključiti da je jedini zadatak zadovoljiti formu i ispoštovati pravila Saveza, a nikako razvoj mladih fudbalera. Pa se onda pitamo, zašto naš novac ne uložiti u klubove i škole koji zaista rade na razvoju mladih fudbalera?

(NAP)

Zašto je Bošnjačka stranka ušla u Vladu Crne Gore: Bošnjački “Dritani” ili “procrnogorci” u “pročetničkoj” Vladi?

Kada je nakon završenih parlamentarnih izbora u augustu 2020. godine postalo jasno da će vladajuća Demokratska partija socijalista (DPS), poslije 30 godina, otići u opoziciju, krenule se spekulacije oko ulaska manjinskih stranaka u novu, prosrpsku i prorusku vladu. Bila je to vlada “12 apostola” kako je nazvao njen premijer Zdravko Krivokapić, a presudnu političku ulogu u njenom formiranju imao je tadašnji mitropolit Amfilohije, a matematičku većinu osigurao je jedan Albanac – Dritan Abazović.

On je istovremeno bio i jedini pripadnik manjinskih naroda u toj vladi, u kojoj su i etnički Crnogorci bili tek puka statistička manjina.

I tada se otvorilo pitanje oko ulaska Bošnjačke stranke u kabinet Zdravka Krivokapića, koga je na tu poziciju, glavom i bradom, postavio sam Amfilohije. I tada se rahmetli Rafet Husovic žalio svojim prijateljima u Rožajama da je iznenađen činjenicom da i među prvim saradnicima ima onih koji bi prihvatili da budu dio apostolske većine. Iako, već tada skrhan bolešću i lošim zdravljem, uspio je svojim autoritetom  sačuvati i obraz i politički integritet stranci koju je vodio.

Bošnjačka stranka je ostala u opoziciji na nacionalnom nivou.

Četiri godine ranije, u oktobru 2016., poslije neuspješnog državnog udara u Crnoj Gori, rezultati parlamentarnih izbora su bili takvi da je postojala teorijska mogućnost da se formira vlada od strane prosrpskih i proruskih stranaka s jedne i manjina s druge strane, nudeći Rafetu Husoviću i premijersko mjesto.

On tu ponudu nije čak ni razmatrao. Onda su uslijedili pritisci sa različitih strana.

Sada je već javna tajna da je čečenski vođa i Putinov potrčko Ramzan Kadirov pozvao crnogorskog reisa Rifata Fejzića nudeći “kule i gradove” ukoliko se Bošnjačka stranka pridruži tadašnjem Demokratskom frontu. Ni taj pritisak nije urodio plodom.

Čemu ovo podsjećanje?

Vrlo jednostavno da bi pokazali da politički, moralni i intelektualni kapaciteti Rafeta Husovića su daleko iznad sposobnosti aktuelnog predsjednika Bošnjačke stranke. Pravljenje bilo kakve paralele je jalov i suvišan posao. Treba reći i da su se ukupne okolnosti, unutrašnje i međunarodne, dosta promijenjene.

Pristalice Ibrahimovića mogu s puno prava reći da je pod njegovim vodjstvom Stranka ostvarila najbolje rezultate od osnivanja, osvojivši 6 mandata, od ukupno 81 koliko ima Skupština Crne Gore.

Međutim, ko iole poznaje crnogorske prilike zna da je to posljedica činjenice da su suverenističke stranke (DPS, SDP, SD) poslije odlaska u opoziciju izgubile dobar dio bošnjačkog biračkog tijela koje se okrenulo ka Bošnjačkoj stranci, kao jedinoj alternativi u tom trenutku.

Drugi razlog za dobar izborni rezultat je najniža izlaznost (56.4%) od uvođenja višestranačja, što je pogodovalo malim i manjinskim strankama.  No, uprkos tome,  Bošnjačka stranka je ostala van vlade, iako je imala odlične pregovaračke pozicije.

Mnogi tvrde da se, zahvaljujući upravo prevelikim apetitima i zahtjevima Ibrahimovića, Spajić odlučio okrenuti drugim partnerima. Tako je najbolji izborni rezultat rezultirao najgorim postizbornim ishodom.

Da je tada BS ušla u vladu vjerovatno bi malo ko zamjerio, jer je to bio očekivani scenario, i za birače i za širu javnost.

Osim toga, bar formalno, tada su nacionalisti i četnici ostali van vlade.

Vojvoda Mandić je “samo” predsjednik parlamenta.  Politički i medijski se takav potez mogao opravdati.

Sada je to jako teško, jer predstavnici nekadašnjeg Demokratskog fronta ulaze u vladu zajedno sa Bošnjačkom strankom. Radi se o dvije političke opcije kojima je zajedničko samo to što djeluju u istoj državi.

I ništa više.

O da, i to što će sada sjediti u istoj vladi.  I to onoj koja će imati 30 članova!  Toliko stolica nema u sali gdje se održavaju sjednice.

Bošnjačkoj stranci pripalo je pet ministarstava i jedno potpredsjedničko mjesto. Na prvi pogled, dobra i zadovoljavajuća raspodjela.  Ali već na prvo čitanje, vidi se da se radi o ministarstvima “za luk i vodu”,odnosno resorima koji nemaju političku težinu ili onima gdje je nemoguće napraviti neki značajniji rezultat.

Šta reći za ministarstvo za naftu i gas, za demografiju, za saradnju sa civilnim sektorom, za dijasporu. Kakve rezultate možete  napraviti i sa kakvim budžetima u resorima koji su sklepani “navrat-nanos”?

Samo da bi se zadovoljila forma i da to pompezno zvuči. Kao što pompezno zvuči i ministarstvo vanjskih  poslova koje će voditi Ibrahimović, bez sumnje najvažnije ministarstvo koje je pripalo Bošnjačkoj stranci.

Kakav optimista trebate biti da vjerujete da će Ibrahimović kreirati vanjsku politiku zemlje pored živih Spajića, Milatovića ili Mandića.

Naravno,moći će da putuje gdje hoće, da se viđa sa kim želi,čak i da govori šta mu srcu drago, ali ga niko od sagovornika neće tretirati kao donosioca političkih odluka ili važnog političkog aktera.

Ibrahimović sasvim sigurno smatra da je izdjejstvovao najviše u pregovorima sa Spajićem. Dao bi mu ovaj kripto-trgovac i više samo da prikrije ulazak otvorenih proruskih kadrova u svoju vladu. Sada je glavna tema ulazak Bošnjaka u rekonstruiranu vladu, a ne ulazak četnika.

I to je bio Spaijićev cilj.

Vjerovatno i sam Ibrahimović smatra i danas da je napravio dobru stvar za svoju stranku i Bošnjake u Crnoj Gori. Vrijeme će pokazati kakav je konačan rezultat ove trgovine. Da, politika sve više liči na trgovinu, a sve manje na vrijednosti, ideje, principe ili artikulaciju interesa određenih društvenih grupa.

Zato ne treba čuditi što su skoro svi članovi Glavnog odbora glasali za ovu odluku. Jer svi očekuju da će oni lično biti korisnici učešća u vlasti. Direktno ili indirektno. Neko ministar, neko direktor, neko načelnik, neko će dobiti posao poslije dugog čekanja. I da je kojim slučajem bilo tajno glasanje, ishod bi bio sličan ili isti.

Koliko članova Glavnog odbora toliko i pojedinačnih želja i ambicija. A te želje i ambicije se mogu ostvariti samo ako ste u vlasti.

U politici,bez obzira na sve, morate i o tome voditi računa. Znači, o malim i velikim potrebama ljudi, kao i o ljudskoj pohlepi i gramzivosti. Sve to je sastavni dio i života i politike. Da li se pak Ibrahimović preigrao i preračunao pokazat će vrijeme.

Kako sada stvari izgledaju, male su mogućnosti da iz ovoga izađe bez teških političkih ogrebotina.

Nove glasove teško ovom odlukom može dobiti, ali će se dobar dio bošnjačkih glasova vratiti suverenističkim strankama. Crnogorci će ga ubuduće gledati sa velikim nepovjerenjem, a prosrpske stranke ga nikada prihvatiti neće makar i ime promjenio.

Ono što je krajnje neprihvatljivo,kontraproduktivno i degutantno je kampanja koja se vodi protiv Ibrahimovića u vecini crnogorskih medija. On je, po svemu sudeći, donio pogrešnu odluku, u pogrešno vrijeme i na pogrešan način. I ceh će platiti na prvim narednim izborima.

Ali nisu ni Ibrahimović, ni Bošnjačka stanka nisu odgovorni za stanje u kojem se danas nalazi Crna Gora.

(politicki.ba)

Tajne budžetske stavke od 2,1 milion KM: Cvijanovićeva i Bećirović glasali da im se utrostruči “budžetska rezerva” koju dijele kako žele. Isti iznos će, po svom nahođenju, dijeliti Borjana Krišto. Njeni zamjenici Helez i Košarac dijele po 180 hiljada a čelnici Parlamenta po 60 hiljada

Denis Bećirović, Željka Cvijanović, Željko Komšić i Borjana Krišto moći će, do kraja ove godine, podijeliti po 360 hiljada maraka kome god žele. Po 180 hiljada maraka budžetskog novca, po istom principu, bez javnog natječaja, mogu podijeliti Zukan Helez i Staša Košarac. Po 60 hiljada maraka mogu dijeliti Nebojša Radmanović, Denis Zvizdić, Marinko Čavara, Dragan Čović, Kemal Ademović i Nikola Špirić.

Ovo je najbitnija promjena ovogodišnjeg Budžeta institucija BiH protiv kojeg su, prvo u Predsjedništvu BiH Željko Komšić, a onda i u Parlamentarnoj skupštini BiH glasali zastupnici i delegati SDA, DF-a, SBiH-a i opozicije iz Republike Srpske. Ukratko, za tekuću rezervu koju će čelnici Parlamenta, Vijeća ministara BiH i članovi Predsjedništva BIH moći podijeliti bez ikakvog javnog poziva planirano je 2.160.000 maraka.

Pojašnjenja radi, do sada je Vijeće ministara BiH bilo nadležno za utrošak budžetske rezerve. Dakle, da bi se budžetska rezerva podijelila, ta odluka je morala proći proceduru, odnosno, morala je biti izglasana na sjednici Vijeća ministara BiH. Sada se uvodi nova praksa. Dio budžetske rezerve će se dijeliti po sličnoj proceduri kao ranije, dok će 720 hiljada maraka predsjedavajuća Krišto i njena dva zamjenika, Zukan Helez i Staša Košarac, dijeliti kome žele. I to, predsjedavajuća Krišto 360 hiljada, a Helez i Košarac po 180 hiljada. Podjela ovog novca neće ići na sjednice Vijeća ministara BiH, već će svako od njih troje donijeti odluku kome će i koliko dodijeliti novca.

Slična situacija je i sa članovima kolegija oba doma Parlamentarne skupštine BiH.

“lzuzetno od dlana 17. stav (3) Zakona o finansiranju. sredstva u iznosu 360.000 KM, uključena u iznos stavke. Rezervisanje” (9999-2. redni broj I – Tekuća rezerva) utvrđene ovim zakonom, dodjeljuju se na raspolaganje članovima kolegija oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u jednakim omjerima u svrhu interventnog korištenja sredstava.
Sredstva dodijeljena članovima kolegija oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine realizuju se na način kako slijedi:

a) Član kolegija, svaki zasebno, donosi odluku o kriterijima za dodjelu sredstava interventne tekuće rezerve.
b) Na osnovu dostavljenog zahtjeva pravnog ili fizičkog lica kojem će, u skladu sa ovim stavom, sredstva biti dodijeljena, član kolegija donosi posebnu odluku, shodno kriterijima iz tačke a) ovog stava”, navedeno je u odluci koja je sastavni dio usvojenog Budžeta.

Dakle, jedini kriterij za podjelu je da zatražite novac, a da svaki član kolegija ima pravo da odluči kome će ga dodijeliti.

Kada je u pitanju Predsjedništvo BiH, tu nije bilo izmjena prilikom dodjela novca. Do sada su članovi Predsjedništva imali na raspolaganju po 180 hiljada maraka, a sada je cifra utrostručena.

Pomiješalo mu se gradivo: Konaković upad srbijanske policije pravdao Sporazumom koji to zabranjuje!

Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova BiH do sada je bezbroj puta dokazao da ono o čemu priča i nema baš dodirnih tačaka s realnošću, a najnovijim istupom u kojem želi pojasniti da su Bakir Izetbegović i Željko Komšić stavili paraf na širok pojas moguće saradnje MUP RS-a i MUP-a Srbije i tako omogućili da MUP Srbije vršlja po BiH kad god poželi i kad to sa MUP RS dogovori dokaz je da je Konakoviću veći problem opozicija nego grubi nasrtaji na BiH od strane Srbije.

Pri tome i ne čita šta piše u Sporazumu koji je parafiran 2010. godine, a gdje je jasno navedeno da je Granična policija BiH nadležni organ za stranu BiH.
Zapravo, Konaković je u svom Facebook status govorio o Sporazumu između Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Srbije o policijskoj saradnji, s ciljem da skine odgovornost sa sebe i aktuelnih vlasti koje su prihvatile novu normalnost, i koje ne vide sporno ništa u tome da policija Srbije patrolira ulicama Bosne i Hercegovine, tačnije Republike srpske, a na osnovu odluka svesrpskog sabora. Jer, planirano slanje policije Srbije nije se trebalo ostvariti na osnovu Sporazuma kojeg spominje Konaković, a kojeg nije pročitao.

Jednostavno on se bazirao isključivo na potpisima, a želja da pokaže kako su SDA i DF omogućile takvo što jasno ukazuje da bi Konaković lako s Vučićem, Dačićem i Dodikom, samo da nema Izetbegovića i Komšića (!?)

A, Predsjedništvo BiH dalo je saglasnost u septembru 2010. kada je uz Željka Komšića u Predsjedništvu sjedio i Haris Silajdžić. Bakir Izetbegović je u Predsjedništvo BiH ušao u novembru 2010. Godine. Ovaj sporazum je ratifikovao i Denis Bećirović kao tadašnji član kolegija PSBiH 2011. godine.

Ali,nije sporan Sporazum, jer on nema nikakave veze sa ovim što su Srbija i Rs htjele da urade.

Nadležna Granična policija BiH

U ovom sporazumu nigdje nema Republike srpske niti te saradnje. Ovo je bio sporazum dvije države. Sporazum je jako dobar, i čak poželjan, te apsolutno nema mjesta za Konakovićeve optužbe.

Tadašnjim članovima Predsjedništva treba odat priznanje za ovo postignuće jer se desio sporazum dvije države, dok Trojka pušta policiju iz Srbije da šeta po državi BIH, a da se to uopšte ne spominje u sporazumu.

Za razliku od Konakovića ministar odbrane Zukan Helez preciznije je i tačnije govorio o ovom problem, te je pohvalio odluku Ivice Dačića da ipak ne šalju policiju Srbije u BiH, jer u tom slučaju definitivno bi se prekršio Opći okvirni sporazuma za mir, na način da naoružani pripadnici policije strane zemlje ulaze na teritoriju i u pravni sistem BiH. Helez bi, kako je kazao, zatražio intervenciju komandanta EUFOR-a i predstavnika NATO štaba u Sarajevu.

Nije na odmet podsjetiti kako je Konaković pričao da će se njihovim dolaskom promijeniti loše prakse prethodnika.

Najavljivao da će biti “tvrđi orah” u kontekstu pregovaranja. No, Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i pravde i ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine servilan je, kooperativan i u svakom nasrtaju na BiH nađe opravdanje u ‘onim prije’, iako je sve to daleko od istine.

(NAP)

Bh. muslimani između Deutsche Wellea i litijuma: Novi pokušaj podvale islamizma Bošnjacima

To što muslimani ne jedu svinjetinu, ne piju alkohol, vole djecu ili idu u džamiju nije ”radikalni islamizam”
Najkraći put za nanošenje štete Bošnjacima je onaj koji vodi pričom o ”islamizaciji” i prijetnji koju muslimani iz Bosne predstavljaju za Evropu. Ratni zločinac Radovan Karadžić je o tome svjedočio: ”Jasno su nam (iz Evrope, op. a.) na koktelima i ručkovima rekli: ‘To je gospodo zato što mi nećemo da prihvatimo postojanje islamske države u Evropi’, što će reći da smo mi žrtvovani da ne bi bilo te države nego da bi bila mješovita, a da mi svoje živote i živote naših generacija trošimo na neutralizaciju islama, da Evropa bude zajednica sretnih kršćanskih naroda dok joj mi čuvamo zidine kao oklop neke prlјave vode, koji i ne postoji ni za šta drugo nego da neutralizira islam.”

Prethodno je, dakako, vršena organizovana i sistemska kampanja da se muslimani predstave radikalnima, da se ”strani faktor” uvjeri kako muslimani u Bosni žele islamsku državu, kako su Azijati, a da je sve to ozbiljna potencijalna prijetnja po Evropu. Ali, o tome nešto kasnije.

Prvo, aktuelni primjer pokušaja etiketiranja bosanskih muslimana – Bošnjaka.

”Deutsche Welle” je 18. 7. 2024. objavio tekst ”Islamistische Tendenzen auf dem Westbalkan” (Islamističke tendencije na Zapadnom Balkanu), pozivajući se na analizu Karstena Dümmela, koji predstavlja uradak naručen i pripremljen, ne kako bi se stručno obradila neka aktuelna tema, već kako bi se targetirali muslimani u Bosni i Hercegovini, odnosno Bošnjaci, te kako bi im se napravila politička šteta.

I to sve uoči još jedne dženaze u Prijedoru i sjećanja na strahote nepresuđenog genocida u dolini rijeke Sane, kada su muslimani, poput nekada jevreja, bili obilježeni trakama oko ruku i čaršafima na prozorima. Je li, dakle, jedan od zadataka ”analize” i pokušaj da se opravdaju zločini nad muslimanima Bošnjacima?

Namjera naručioca ”analize”, svakako, jeste da delegitimiše Bošnjake kao autohtoni narod u Bosni i Hercegovini, da im umanji prava koja pripadaju svakoj političkoj naciji te da ih predstavi kao ljudski plastelin koji se oblikuje s Istoka. Za tu namjenu izvođač radova, odnosno autor Karsten Dümmel, u analizi za Fondaciju Konrad Adenauer vraća se u period agresije na Bosnu i Hercegovinu (ne nazivajući je agresijom) da pronađe izvor ”islamističkih tendencija”. Piše sljedeće:

”Tokom rata u Bosni muslimanski Bošnjaci su dobili značajnu vojnu podršku, posebno islamskih zemalja, a strani borci su u zemlju doveli i radikalne islamske pokrete, koji nakon završetka rata nisu nestali. Oni čine ‘temelj političkog islamizma’ u Bosni i Hercegovini.”

Nastranu što spomenute ”grupe” odavno nisu grupe, što pojedince, kojih ima, ne veže nikakva organizacijska struktura, ali iskorišteni su kao osnov za tendenciozan konstrukt koji pali alarme u evropskim prijestolnicama. Još važnije – daje se dokaz za nakaradne narative nacionalista iz Beograda i Zagreba, koje su ranije uspješno koristili Milošević i Tuđman, kako je islam iz Bosne ”prijetnja za Evropu”… Ponovo se spominju strani borci, ali se ciljaju Bošnjaci kojima treba oduzeti politička prava. Kada ne bi bilo tako, niz država Evrope uradilo bi ”kvalitativnu” analizu vlastitih muslimana. Ipak, iako je broj muslimana u zemljama Evrope daleko veći nego onaj u Bosni i Hercegovini (cca 30 miliona naspram dva miliona), to se ne događa. Zašto? Pa, zato što su migranti manjinske grupe, bez mogućnosti da utječu na donošenje ključnih odluka u državama u kojima žive, dok su Bošnjaci u Bosni suverena nacija.

Dümmel i DW koriste sintagmu ”strani borci” jer žele emotivno uzbuditi čitaoce. Ne problematizuju se okolnosti u kojima su prije tri decenije neki od njih zaista došli u Bosnu i Hercegovinu, ne bavi se, naprimjer, muslimanima Bosne i Hercegovine kojima je bio uveden embargo na naoružanje i koji su bili žrtve istrebljenja, najtežih oblika ratnih zločina i genocida, jer im je bio namijenjen i dopušten da se desi – nestanak. Dakle, je li u filozofskom, moralnom i pravnom smislu prihvatljivo pomoći žrtvi agresivnih ratova? Šta o tome naučavaju kršćanski filozofi, poput npr. sv. Tome Akvinskog?

Karadžić, iako mu se ”analiza” nesumnjivo sviđa, ipak ne bi bio saglasan s Dümmelom. On je, naime, prijetnju ”islamizmom” pronalazio u djelima Alije Izetbegovića, jer u to vrijeme u Bosni nije bilo nikakvih stranih boraca. Ali, širio je i propagandu o bosanskim muslimanima kao Turcima, i njihovom ”demografskom oportunizmu” kao najvećoj prijetnji za Srbe.

Takozvana analiza i tekst DW-a Bošnjake podsjećaju na antiislamsku kampanju ‘80-ih godina, koja je znatno doprinijela realizaciji genocida nad njima. Aleksandar Popović, Miroljub Jevtić, Darko Tanasković su muslimane u Jugoslaviji predstavljali kao ”kulturne strance” i ”prijetnju na evropskom tlu”. Kao primjer radikalizma, neki od spomenutih autora su navodili odbijanje muslimana u JNA da jedu svinjetinu, da bi u konačnici muslimanima zamjerali ”visoku stopu nataliteta”. Tanasković je ”neobičnu” pojavu reprodukcije nazvao ”islamskim džihadom”. Nikome ne treba detaljno objašnjavati kakav odgovor na ”muslimanski radikalizam” – jer ne jedu svinjetinu i jer rađaju djecu – su muslimani doživjeli. A njihovo stradanje je po kancelarijama evropskih moćnika gledano uživo. Nije spriječeno jer se tako ”suzbijao tendenciozni islamizam”, koji bi mogao biti prijetnja Evropi…

Dakle, u Bosni i Hercegovini nema radikalnih islamističkih grupa ni manje ni više nego bilo kojih drugih radikalnih grupa i bilo gdje u Evropi. To što muslimani ne jedu svinjetinu, ne piju alkohol, vole djecu ili idu u džamiju nije ”radikalni islamizam”. To je samo islam i tradicija Bošnjaka muslimana.

Why remember: The logical and natural answer is to prevent future atrocities

Why do we remember? Why do we, a people who just recently faced the brink of extinction and survived only through successful self-defense, remember?
The purpose of gathering annually, sharing stories, and committing to future remembrance must transcend mere tradition. It must be part of a broader historical narrative. Our experiences must carry significant weight within the broader scope of our history.
But how do we ensure our experiences remain integral to our history, shaping and reshaping it for future generations?
It is not solely the responsibility of memorial institutions. If it were, building memorials would suffice to prevent future mass atrocities. But this is not the case. And even so we do not adequately invest in the memorialization of our history. Yet failing to invest in and protect our history jeopardizes our future—that much is certain.
Our memorial institutions in Bosnia and Herzegovina reflect our inadequacies. Even when these institutions exist, they often succumb to the paralyzing bureaucracy of the Bosnian state, instead of serving as beacons for our most creative, educated, and hardworking individuals. Memorial work is not mere public relations—it is the fundamental work of history, encompassing archiving, research, collecting, preserving, and conserving. Though costly, this investment is essential to avoiding future bloodshed and shaping our own self-conception.
Yet our memorial institutions remain underfunded and understaffed. Our brightest researchers are hindered by the unprecedented politicization and corruption within Bosnia and Herzegovina’s institutions of higher learning. Thus our history and self-narrative are shaped largely by a small group of passionate volunteers.
But even if we were doing everything right, why do it at all? Why remember? The logical and natural answer is to prevent future atrocities. The fundamental question remains unanswered, though: what measures can genuinely prevent genocide, and how can we implement them?
Preventing genocide must be the cornerstone of our strategic and political calculus. This extends beyond Srebrenica to include the concentration camps in Omarska, Trnopolje, Dretelj, and elsewhere, the rape camps across Bosnia, the mass executions and mass graves, the widespread destruction of cultural heritage, the forced expulsions of hundreds of thousands of civilians. In short, the totality of the aggression against Bosnia and Herzegovina between 1992 and 1995.
How, then, do we integrate Srebrenica into our strategic and political framework? The most effective way is to ensure that Bosnia and Herzegovina's security and military institutions are never again hijacked and used against us, as was the case with Yugoslav institutions in the early nineties. It is crucial that intelligence, law enforcement agencies, and armed forces, along with their leaders, constantly remember that the seemingly impossible has already happened. And that they likewise defend the integrity and functionality of those institutions, regardless of the pressures mounted against them.
Our political leaders have a special responsibility to ensure that our security is overseen by the best and brightest, free from political interference or internal conflicts. That it is love of country and the love of one’s people and community that informs their work within those institutions. That is, true, earnest, deliberate, committed patriotism.
We may believe we are entitled to a life of freedom and prosperity without looming threats, but that right must be earned and it must be defended anew by each new generation. This is our most basic and vital task, requiring constant vigilance, education, awareness, and restraint from collective paranoia. In short, we must ensure that any potential aggressor understands that the costs of attacking us and our Bosnian homeland will always massively outweigh any benefit they imagine they may gain through such actions. We must remind them, through our commitment to the defense of Bosnia and Herzegovina’s sovereignty and democracy, that many have sought to conquer these lands. None have succeeded.
The burden of nation and state-building cannot rest solely on memorial institutions or genocide survivors. It is a collective task requiring a collective effort. Alas it is rarely the case in practice. Frequently, we find ourselves isolated, as if our struggle in Srebrenica, in Eastern Bosnia, does not concern the entirety of the Bosnian and Bosniak nations.
The Bosniaks are a minority in Europe, historically a continent where minorities were annihilated, and their suffering swept under the rug to allow the continent to “progress”. We are a minority in the Balkans, where historically, the mass murder of Muslims was seen as part a process of “liberation” and national “self-determination”. The mass murder of Bosniaks and Muslims has become so normalized in certain parts of the Balkans—Serbia foremost—that convicted genocidaires are considered folk heroes. A practice which European and American officials may find distasteful, but not one that will prevent them from sponsoring the regimes which propagate such views among their populaces.
No matter how cynical it may sound to some, we owe loyalty to only ourselves and no cause other than our own; the cause of Bosnian sovereignty, statehood, and security. We are too few, too divided, too vulnerable to waste our time and resources on struggles which do not advance the central objectives of our present political struggle.
For as long as Bosniak children in Eastern Bosnia attend schools where they cannot use their language or learn their history, we have no loyalty to anyone but those children. For as long as Bosniaks in Eastern Bosnia live under an apartheid regime, our sole focus must be on their freedom and the articulation of their democratic agency. We have no more pressing cause or issue than full legal and political equality in our own homeland. Because our history teaches us that we will either live as free women and men in the whole of Bosnia and Herzegovina, or we will not live at all.

Dok tužilaštva u Sarajevu šute: MUP RS podnio prijavu protiv Ajdina Brkovića, vlasnika Monetize. Osumnjičen za prevare u poslovanju i obmanu potrošača. Kompaniju zastupala advokatska kancelarija Čampara-Crnovršanin. U Monetize angažirani brojni kriminalci!

Policija Republike Srpske podnijela je izvještaj o počinjenim krivičnim djelima protiv Ajdina Brkovića, suvlasnika sarajevske kompanije Monetize a.d., saznaje Istraga.ba. Brković je prijavljen da je počinio krivična djela “prevara u privrednom poslovanju”, obmanjivanje potrošača i neovlašteno korištenje ličnih podataka.

“Policijski službenici Policijske uprave Banjaluke, podnijeli su danas, Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka Izvještaj protiv lica A.B. iz Sarajeva, zbog postojanja osnova sumnje da je počinilo krivična djela „Prevara u privrednom poslovanju“, „Obmanjivanje potrošača“’ i „Neovlašteno korištenje ličnih podataka“”, saopćeno je u petak iz MUP-a RS.

Navedeno lice, piše dalje u saopćenju, sumnjiči se da je navedena krivična djela počinilo u prethodnom periodu do 29.10.2023. godine kao odgovorno lice u pravnom licu iz Sarajeva, na način da je radi sticanja protivpravne imovinske koristi i stavljanja u promet većeg obima proizvoda, obmanjivalo potrošače o ljekovitosti i djelotvornosti proizvoda, te dozvolilo objavljivanje lažnih intervjua sa tri oštećena lica iz Banjaluke, kojom prilikom je koristivši njihov ugled, dovelo u zabludu veći broj potrošača koji su kupili proizvod koji ne odgovara stvarnom kvalitetu proivoda.

Protiv Montetize a.d. i ranije je podneseno nekoliko prijava, ali one nikad nisu procesuirane. Nekoliko ih je bilo u Tužilaštvu KS, i to u odjelu za privredni kriminal kojim je donedavno rukovodila tužiteljica Nina Šahinpašić. Druge prijave protiv Monetizea su bile u SIPA-i, odnosno u Tužilaštvu BiH, ali optužnice nikad nisu podignute.

Inače, pravni zastupnik Monetizea donedavno je bio Mirsad Crnovršanin, bivši saradnik državnog tužioca Dubravka Čampare. Crnovršanin posjeduje zajedničku advokatsku kancelariju sa Maidom Čampara, suprugom tužioca Dubravka Čampare. Osim Crnovršanina, pravne poslove u Monetizeu je obavljala i Alena Begović, kćerka komandanta Specijalne jedinice FUP-a koji je u aprilu ove godine hapšen zbog saradnje sa narko kartelom Tito i Dino.

Za Monetize a.d. godinama radi i Ibrahim Miladin, pratilac narko bossa Edina Gačanina koji je prije toga bio specijalaf u FUP-u i koji je zaposlen u FUP tokom ministarskog mandata Aljoše Čampare. Osim Miladina, za Monetize je radio i Call centar čiji su osnivači Mustafa Mehičević i Jasmin Jasika.

Mustafa Mehičevević je presuđivani ubica koji je nedavno pucao na Amira Pašića Faću koji, također, imao debeo policijski dosje.

Prije dvije godine Raskrinkavanje i FakeNews Tragač su otkrili da iza manipulativne prodaje različitih zdravstvenih preparata koji se prodaju na stotinama stranica u regionu stoji kompleksna mreža kompanija registrovanih u različitim zemljama. Jedna od tih kompanija je bio Monetize ad.

Na sjedište Monetize nakoliko puta su bazane bombe.

Tužilac Džermin Pašić “zaboravio” blokirati Al Murdin restoran: Preko Dos Hermanosa Škaljarci peru kokainski novac. Vlasnici Al Murda i Barbara Pekić u bjekstvu, a u restoranu državni zvaničnici troše budžetsku reprezentaciju. Objavljujemo Sky dokaze!

Zbog čega, pitali smo državnog tužioca Džermina Pašića ove sedmice, niste blokirali restoran Dos Hermanos u Sarajevu, iako ste ga pretresali?

Ni tri dana kasnije tužilac Pašić, taj heroj mjeseca, nije odgovorio na naša pitanja. Bilo ih je ukupno četiri. Za svaku temu po jedno. Ali danas se bavimo Dos Hermanosom.

Državni tužilac Džermin Pašić zna da je vlasnik Dos Hermanosa odbjegli vođa Škaljarskog klana Sani Al Murda. Zna, jer upravo on raspolaže Sky prepiskama Sanija Al Murde iz kojih je jasno da je narko novac uložen u ovaj elitni restoran u Radićevoj ulici u centru Sarajeva.

“Heroj” Džermin Pašić

Početkom maja prošle godine (9.5), jake policijske snage upale su Dos Hermanos. Odgovorne osobe i formalne vlasnice Barbare Pekić nije bilo. Ona je nešto ranije pobjegla u Dubai. Državni tužilac Džermin Pašić, nekoliko mjeseci prije akcije, saslušavao je Barbaru Pekić i tako joj dao do znanja da je osumnjičena za organizirani kriminal. I, logično, Barbara Pekić, pravog imena Emina Alibegović je pobjegla. Baš kao što je i državnom tužiocu i Pašićevom prijatelju Dubravku Čampari, ranije pobjegao Barbarin polubrat – Sani Al Murda.

Formalni vlasnik restorana Dos Hermanos je kompanija Golden Port.

Još uvijek, kao odgovorno lice se vodi Barbara Pekić, polusestra Sanija Al Murde koja je u bjekstvu. Ista osoba, dakle, odbjegla Barbara Pekić, odgovorno je lice i u kompaniji Golden Port. Osim što je direktorica Dos Hermanosa i Golden Porta, Barbara Pekić je i vlasnica Golden Porta, koji je vlasnik Dos Hermanosa.

“Prethodna vlasnica” Emina Alibegović je, zapravo, ista osoba. Emina Alibegović je promijenila ime u Barbara Pekić. Sada ćemo, u nastavku, kroz Sky prepiske dokazati da je stvarni vlasnik Dos Hermanosa

Datum komunikacije je 14.12.2020. godine

Nenad Crnogorac u grupnoj komunikaciji piše Elmedinu Karišiku zvanom Medo da je bio u Sarajevu.

Nenad Crnogorac: “Upoznao sam nekog čovjeka koji se predstavio kao Eko Šuntić. Kaže da ima firmu „Fourlines“ i da je radio namještaj u Dos Hermanos a da je porijeklom iz Bara. Sani, znaš li ga?

Sani Al Murda: Ma, pobjego mi iz restorana. Trebao je raditi ali je zajebo statiku cijele zgrade kada je rušio i čistio prostor. Zbog tog smrada sam morao uložiti još puno para da se zgrada ne bi srušila. Onda je opet nešto zajebo i kad sam se počeo derati na njega on je pobjego i nije se nikad vratio. Htio sam poslati neke momke da ga „oderu“ po nogama što iskreno i planiram uraditi. To je jedan prevarant koji je prije čuvao cuke kod Keljmendija. Skloni se od njega, ništa s njim.

Nenad Crnogorac: Imam ja momke ako treba da ga polome ili naplate dug ako je ostao dužan.

Sani Al Murda: Aha. Treba platiti nekome da ga dobro prebije. Ali fino, brate, da ga armaturom oderu da ga polome dobro, ruke noge itd.

Iz ovih prepiski je jasno da je narko boss Sani Al Murda stvarni vlasnik restorana Dos Hermanos. No, nisu samo te prepiske dokaz. Evo još detalja.

Komunikacija od 30.04.2020. godine

Sani Al Murdaa piše advokatu Bojanu Veselinovću: „Nego ovako malo pričam sa Medom (Elmedin Karišik) pa mi reče da imaš nešto o Ajnadžiću. Pa me zanima šta je to radila ta stoka. Jer meni treba da završi onaj prostor da otkupim od opštine i da dadnem neki drugi u zamjenu. Pa sve danas sutra itd. A reče mi Medo da je neke stanove prebacivao na sebe. A ti si se dogovarao sa njim već oko toga? A zanima me tko sa njim to sve radi? Sa kim te stanove prevodi, jel imaš cijelu mrežu ljudi koji rade sa njim? A tko kupuje te stanove od opštine kasnije itd? Tko od druge strane upisuje stanove i kako ih isplaćuju? Znači na džaba. I on zna da se protiv njega vodi postupak i protiv njih sviju tamo I oni dalje isto. Nju su saslušali kad? Je l’ to sad nešto aktualno ili od ranije? Prije dva mjeseca je ispitivana u MUP-u. Hmm.. Majku im. A izjavu koju je dala u MUP-u je l’ ga lično tereti ili ? Dobro je l’ mogu ja reći šupku da mu mogu završit da nema pritisak na istragu (neću mu nikakva imena spominjat) a da nam završi to i to. Dobro dobro, je l’ zna ovo sestra moja (Barbara Pekić) išta o ovome? Jer ona se gleda sa Osmom (Osmo Babić, bivši savjetnik Nedžada Ajnadžića) onim njegovim savjetnikom. Hajde sad ću ja poslat jednu kriptu Ajnadžiću pa da ga uključimo u grupni. Ali to je jedna seljačina neotesana. Hajde sad ću ja sa njim da zaokružim ovo. I ako ne završi sto nam treba stavit ćemo njegovo ime u sve to. A koliko je očigledan slučaj ? Da bi se on mogao osudit ? Napravi mapu i da mi sve te lokacije po broju nekom kojem se vode i datumima kad je on šta uradio šta ne treba. Da mogu Osmi reći da mi ga dovede i da mu kriptu uvali. Pa da mu kažem da će mu se ime stavit pored svake ove stavke i parcele. I da mogu spriječiti ako želi”.

Komunikacija Al Murda – Bojan Veselinović od 14. maja 2020.

Sani Al Murda: A šta je sad sa baštom opet ? To je onaj dio bašte (Dos Hermanos) što smo imali na livadi ? Hahahaah haos šta radi. Je l’ normalna (sestra Barbara Pekić). Moram joj pisat ne može se tako bahato ponašat i skretati pažnju na sebe“.

Barbara Pekić, polusestra Sani Al Murde i formalna vlasnica Dos Hermanosa

Komunikacija Al Murda – Barbara Pekić, 20.10.2020. godine

Sani Al Murda: „Sestro, je l možeš odvojiti 30k i dati Audiju. Samo da mu dadne neko drugi a ne ti. Neka mu dadne Adis negdje na ulici. Sad ću napraviti grupni chat.

Nekoliko minuta kasnije grupna komunikacija između Sanija Al Murde, Barbare Pekić i Nenada Crnogorca

Sani Al Murda: Sestro, piši vrijeme i mjesto kada možeš sutra da dodaš 30k

Nenad Crnogorac: Ne mogu da se sjetim gdje sam uzeo prošli put?

Dan kasnije, 21. 10. 2020. godine Nenad Crnogorac u grupi potvrđuje da je “uzeo” novac koji mu je iznesen iz restorana Dos Hermanos.

Iz ovoga je sasvim jasno da je Sani Al Murda stvarni vlasnik restorana Dos Hermanos. Iako je to znao, državni tužilac Džermin Pašić nije blokirao rad ovog ugostiteljskog objekta koji i danas posluje iako je i formalna vlasnica Barbara Pekić u bjekstvu.

Istovremeno, čelnici državnih, federalnih i kantonalnih institucija u ovom restoranu troše budžetski novac planiran za reprezentaciju. Tako su svoje goste u restoran koji je u vlasništvu odbjeglog šefa Škaljarskog klana svoje goste na službene ručkove vodili čelnici Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Predsjedništva Federacije (Kabinet predsjednice i dva potpredsjednika) Ministarstva za odgoj i obrazovanje u Vladi Kantona Sarajevo, Centralne banke BiH ….

Kako bi se shvatile razmjere Al Murdinog kokainskog biznisa, u nastavku ćemo, ukratko, citirati samo nekoliko prepiski koje potvrđuju da Al Murda iz Južne Amerike krijumčari tone kokaina u Belgiju, Nizozemsku, afričke zemlje, Australiju …

Sani Al Murda, stvarni vlasnik Dos Hermanosa

Komunikacija od 07. i 8. 10.2020. godine

Sani Al Murda piše izvjesnom Blagoti: Odmaraj i spavaj, pa da će mu ujutro pisati. Mali neka idu u hangar da se nastavi proizvodnja.

Sani Al Murda: Blagota, šta se dešava, kakva roba ispadne.

Komunikacija od 18.10.2020. godine oko 19,21 sati

Sani Al Murda: Blagota, hoćeš li moći sutra pomoći momcima ili kad budeš mogao

Blagota: Juniori nisu radili, otišli su jutros i do ponedjeljka ili utorka neće ići. Kolumbosi su rekli da je sve 95% spremno i da samo čekaju benzin i da startuju. Krupni se povrijedio, lijevo rame nateklo i otišo je doktoru,. Kurd je potpuno normalan, kao bubica, kao da nije isti čovjek, Svi su i vrijedni kao mravi, posebno Čileanac. Evo robe

Blagota:  Ovo je prva faza, iz jedne vreće izvađeno tačno 2,5 kilograma. Sad se kuha kiselina, bit će strašna roba. Ovi su čarobnjaci.

 

 

Komunikacija od 17.01.2021 godine

Ognjen Orašanin (odbjegli član Škaljarskog klana): Pošalji mi sliku robe

Sani A Murda: Evo

Sani Al Murda: Prošla nije baš najbolja, a da je ova dobra i otići će tona najvjerovatnije za dvije nedjelje.

Komunikacija od 16.02.2021. godine oko 21,29 sati

Sani Al Murdaa: Upravo šalje 4 pomorca za Južnu Afriku jer sam kupio dolje jedan brod. Mogu robu vaditi u Australiji na više strana ribaricom ali neću da vade veću količinu robe na taj način, Mogu 1000 kila, maksimalno 1500. Poslao sam 600 kilograma u Australiju i čekam da stigne”.

Iz ovih prepiski je jasno da Sani Al Murda, kojeg potražuje i belgijsko pravosuđe, krijumčari kokain. Taj novac, pored ostalog, uložio je u Bosnu i Hercegovinu, odnosno u restoran Dos Hermanos.

Iako mu je sve to poznato, državni tužilac Džermin Pašić nije zatražio blokadu rada Dos Hermanosa. Ali nije ovo jedino sumnjivo postupanje tužioca Pašića i slučaju Al Murda. U narednim danima donosimo nove detalje. Jer mi nemamo 300 hiljada razloga da zaustavimo našu Istragu.

Vijeće ministara BiH bez dogovora: Bosna i Hercegovina ostaje bez milijardu eura od EU!

Bosna i Hercegovina jučer je i zvanično obavijestila Evropsku uniju da nema unutarnjeg dogovora o reformama koje se trebaju poduzeti kako bi naša država pristupila fondovima iz programa Plana  rasta UGrowth plan) Evropske unije, potvrđeno je za Politicki.ba.

Radi se o novom fondu koji je formalno odobren u maju ove godine. On sadrži ukupno 6 milijardi eura grantova i vrlo povoljnih kredita.  Bosni i Hercegovini je, ranijom raspodjelom, pripalo nekih milijardu eura.  Zbog svađa unutar vladajućih struktura BiH, od tog novca – za sada – nema ništa!

“Vlasti BiH dostavile su Evropskoj komisiji nacrt cjelovite Reformske agende, koja je neophodna osnova za učešće u Planu rasta za zapadni Balkan. Evropska komisija je pripremila svoju ocjenu nacrta Reformske agende BiH i svoje komentare prenijela vlastima u BiH, tražeći da se provedu određene revizije. Međutim, 16. jula, vlasti BiH su obavijestile Komisiju da u nedostatku političkog konsenzusa nisu u poziciji da podijele finalizirani tekst. Prva rata Plana rasta može biti isplaćena tek nakon što Evropska komisija i Bosna i Hercegovina formalno usaglase Reformsku agendu”, rečeno je Politicki.ba u Delegacije EU u BiH.

Radi se o 70 miliona eura koje su trebale biti direktno doznačene u Budžet BiH, kada se on usvoji.

To bi se i moglo desiti do kraja ove sedmice. No, od novca nema ništa! BiH, stoga, jeste jedina država, od njih šest, na području zapadnog Balkana, koja neće dobiti novac.

Ključna prepreka su kadrovi političkog vođe bosanskih Srba Milorada Dodika. Premijer entiteta Rs Radovan Višković se posebno ističe.

“Ja dok obavljam ovu poziciju, ne mogu prihvatiti te tri mjere”, kazao je premijer Rs-a18. maja ove godine.

On odbija i zahtjeve EU da se moraju poštivati i provoditi odluke Ustavnog suda BiH, ali i “banalne” stvari poput jedinstvenog pozivnog broja za hitne slučajeve.

Sve to smatra “prenosom ovlasti sa entiteta na BiH”.

“Ono što nije u skladu sa Ustavom, gdje se umanjuju ustavni kapaciteti Rs-a, uvijek ću biti vrlo vidljiv u odbrani interesa Rs na demokratski način”, poručuje ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac (SNSD).

Iz Brisela su na sve ovo samo “slegli ramenima”.

“Neusvajanje Reformske agende u skladu s komentarima Komisije imat će posljedice: za razliku od drugih partnera u regionu, Bosna i Hercegovina neće dobiti prvu bezuslovnu ratu predfinansiranja predviđenu za isplatu nakon ljeta, u vrijednosti od 7% (od ukupnog iznosa namijenjenog našoj državi op.a), čime će propustiti o značajnoj prilici za rano finansiranje”, rečeno je Politicki.ba.

“Ovo je propuštena prilika i nadamo se da će se vlasti BiH uskoro uspjeti dogovoriti”, dodaju u izjavi za naš portal.

Kako nam je pojašnjeno, nastavljaju se aktivnosti u Sarajevu i Briselu da se neki dogovor postigne.

“Komisija nastavlja rad sa vlastima, podržavajući završetak posla po potrebi i raduje se dobijanju Reformske agende nakon što bude politički prihvaćena. Komisija će ga zatim bez odlaganja ocijeniti, kao što je to bio slučaj sa ostalim partnerima, s ciljem njegovog konačnog usvajanja što je prije moguće”, poručeno je iz Brisela.

U teoriji, to znači da BiH ima priliku “još par sedmica” da se Dodik urazumi.

Praktično, to je nemoguće!

Svjesna toga, predsjedavajuća Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Borjana Krišto (HDZ BiH) poslala je jučer obavijest Briselu da od dogovora, a ni para EU, nema ništa…

Prema odredbama Plana rasta, ukoliko neka od država ne dostavi Plan reformi ili ga ne provodi kako je zapisala… planirani novac će biti usmjeren državama koje provode reforme.

Po svemu što se do sada zna, 70 miliona eura ide budžetima ostalih zapadnobalkanskih država. A za njima i ostatak od nešto više od milijardu planiranih eura za BiH.  I tako sve dok se dogovor ne postigne, u skladu s zahtjevima Evropske unije.

(politicki.ba)

Ukinuta crvena potjernica: Odbjegla sutkinja Lejla Fazlagić se, nakon osam godina, vraća u BiH. Sud joj odredio kućni pritvor. Založila kuću kao jemstvo da će biti u BiH!

Kantonalni sud u Sarajevu ukinuo je crvenu Interpolovu potjernicu protiv Lejle Fazlagić, bivše sutkinje Općinskog suda u Sarajevu koja je u bjekstvu posljednjih osam godina, saznaje Istraga.ba.

Odbjegla bivša sutkinja godinama živi u Hrvatskoj, a vlasti te države odbijale su je izručiti Bosni i Hercegovini.

Kako saznajemo, Kantonalni sud u Sarajevu je prije dvadesetak dana ukinuo pritvor Lejli Fazlagić, nakon čega je ukinuta i crvena potjernica. Sud je, na prijedlog odbrane bivše sutkinje, umjesto pritvora odredio jemstvo, tako da bi se, prema informacijama Istrage, Lejla Fazlagić uskoro trebala vratiti BiH, gdje bi joj bio određen kućni pritvor.

Pokušali smo danas dobiti komentar od same Lejle Fazlagić. Trenutno se nalazi u blizini Makarske. No, odbila je komentarisati bilo šta u vezi sa slučajem.

Podsjetimo, u novembru 2016. godine raspisana je potjernica protiv Lejle Fazlagić. Optužnica protiv nje podignuta je 2018. godine nakon što je ispitana u Rijeci.

Kantonalno tužilaštvo Sarajevo tereti Lejlu Fazlagić-Pašić da je od 2009. do 2016. godine bila članica organizirane kriminalne grupe na čelu koje je bio optuženi Alija Delimustafić.

”Dakle, u fingiranim sudskim postupcima koje je vodila sutkinja Lejla Fazlagić-Pašić, nekretnine sa umrlih knjižili su na članove grupe i rodbinu, a potom su ih sklapanjem ugovora prodavali trećim osobama. Počinjenjem pomenutih krivičnih djela kao organizirana grupa stekli su protupravnu imovinsku korist u iznosu većem od 10 miliona maraka, saopćeno je tada iz Tužilaštva KS.

S obzirom na to da je bila nedostupna bh. pravosuđu, protiv Lejle Fazlagić je razdvojen predmet u odnosu na druge iz slučaja Pravda – odnosno Alija Delimustafić i drugi.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...