Istaknuto

Istaknute objave

Nova ideja američkog diplomate: Palmer želi elektorski način izbora članova Predsjedništva i uvođenje “varijabilne” izborne jedinice u Federaciji

“Varijabilne izborne jedinice” nova je sintagma koju je pregovaračima o izmjenama izbornog zakona ponudio Matthew Palmer, specijalni američki izaslanik zadužen za izbornu reformu.

A te bi jedinice, objasnio je Palmer, bile regulirane na principu elektora. Konačan model nije ponudio, ali po stavovima iznesenim na sastanku u srijedu, ovaj američki diplomata smatra da nejednaka vrijednost glasa ne bi trebala bila problem. Što, opet, znači da bi se išlo u korist HDZ-ovog prijedloga da u Federaciji budu dvije izborne jedinice.

“Zbog ovih stavova gospodina Palmera, reagirao je potpredsjednik Federacije Milan Dunović koji je, govoreći u ime DF-a, kazao da bi u tom slučaju bile dvije izborne jedinice sa jasno izraženim etničkim granicama”, kaže sagovornik Istrage koji je prisustvovao današnjem sastanku.

Na Dunovićeve konstatacije, ističe dalje naš sagovornik, Palmer je  uzvratio tvrdnjom da i u SAD-u nije ista vrijednost glasa kada se bira predsjednik.

Ispravio ga je Predrag Kojović, državni zastupnik iz Naše stranke, koji je reagirao na tu Palmerovu tvrdnju govoreći da se ne može smatrati napretkom kada “iz robovlasništva prelazite u segregaciju”.

Matthew Palmer je rekao da se ne slaže sa Dunovićem i nastavio je dalje insistirati na “elektorskom načinu” izbora članova Predsjedništva BiH, navodeći da bi “varijabilna izborna jedinica” bila samo jedan dan.

A šta je “varijabilna izborna jedinica”, ovaj je američki diplomata pojasnio na jednom od sastanaka prilikom prošle posjete Sarajevu.

“Predlažem da više ne koristimo termin plutajuća izborna jedinica,  već da upotrebljavamo varijabilna izborna jedinica”, insistirao je Palmer na sastanku.

Detaljni model načina izbora članova Predsjedništva BiH u srijedu nije prezentiran. Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, insistirao je na nacionalnom prefiksu prilikom izbora članova Predsjedništva. A članovi Predsjedništva BiH bi se birali po principu da bi Federacija “na jedan dan” bila podijeljena na “varijabilne izborne jedinice” u okviru kojih bi bili birani elektori koji bi, kasnije, glasali za članove Predsjedništva BiH.

Podsjećamo, “elektorski način” izbora članova Predsjedništva razmatran je i 2013. godine, ali je i tada veći dio stručne javnosti tvrdio da se na taj način produžava diskriminacija i uvodi. Naime, prema tadašnjem prijedlogu, iza kojeg je stajala EU, svaki kanton, od ukupno deset u Federaciji, dao bi po jednog elektora sa jednim elektorskim glasom. To bi donijelo potpunu nejednakost glasa jer bi, recimo, i Kanton Sarajevo i Posavski kanton davali po jednog elektora sa istim pravom glasa.

No, rekosmo, elektorski model po Palmeru još nije razrađen. A ovaj američki diplomata, pojačan zvaničnicom EU Angelinom Eichhorst, insistira prevashodno na rješavanju pitanja izbora članova Predsjedništva.

SDP-ov predsjednik Nermin Nikšić je, prije nego je, zbog drugih obaveza, napustio sastanak u Sarajevu, kazao da ne pristaju na bilo kakva asimetrična rješenja. Delegacija SDA, koju je predvodio Bakir Izetbegović, govorila je o blokadama u Federaciji, dok se Denis Zvizdić, koji je, tokom sastanka, “zamijenio” svog predsjednika  Elmedina Konakovića (NiP), nije uključivao u raspravu, koja je trebala biti posvećena blokadama u Federaciji BiH.

“Palmer je potpuno nezainteresiran za pitanje Federacije, odnosno Doma naroda FBiH, koji je uzročnik blokada”, kaže sagovornik Istrage koji je prisustvovao pregovorima na kojima su bili predstavnici svih parlamentarnih stranaka.

Američki diplomata je, kako saznajemo, na sastanku u srijedu kazao da će o blokadama u Federaciji razgovarati u četvrtak i da bi svi učesnici trebali doći sa konkretnim prijedlozima.

Govoreći o blokadama u Federaciji, pomenuto je i pitanje blokade izbora sudija Ustavnog suda FBiH, što direktno ovisi o predsjedniku FBiH Marinku Čavari. Lider HDZ-a je, pak, rekao da bošnjačka strana blokira Federaciju, jer ne dopušta imenovanje direktora Federalne uprave policije i Radio televizije Federacije BiH. Ilija Cvitanović, predsjednik HDZ-a 1990, rekao je da sarajevske stranke žele ukinuti Dom naroda FBiH i tako ugroziti opstojnost Hrvata. Ponovio je tezu HDZ-a BiH da je Željko Komšić nelegitimni član Predsjedništva BiH. Nakon što su ga ostali učesnici podsjetili da je Martin Raguž 2014. godine pobijedio u sarajevskoj općini Centar, nastala je kratka polemika koju je prekinula Angelina Eichhorst.

Inače, zvaničnica EU, tvrde izbori Istrage, nerijetko se tokom pregovora ponaša blagonaklono prema zvaničnicima HDZ-a BiH.

Nakon višesatne potrage za njim, gradonačelnik Zenice se predao: Uhapšen Fuad Kasumović

Gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović je uhapšen, saznaje Istraga.ba.

Nakon višesatne potrage za njim, Kasumović se u Sarajevu predao pripadnicima SIPA-e, nakon čega su ga lišili slobode po naredbi Kantonalnog tužilaštva iz Zenice. U okrivu istrage u slučaju Zenicatrans, SIPA je u srijedu ujutro pretresla 11 objekata na području Ze-Do kantona. Među pretresenim objektima je i kuća gradonačelnika Zenice Fuada Kasumovića.

“Policijski službenici SIPA-e danas su započeli pretrese na 11 lokacija na području Zenice, zbog postojanja osnova sumnje da su počinjena krivična djela organizovanog kriminala, zloupotrebe položaja ili ovlasti, oštećenja povjerilaca, prouzrokovanja stečaja i nesavjesnog rada u službi”, saopćeno je ranije iz Državne agencije za istrage i zaštitu SIPA.

Nekoliko medija je objavilo da je uhapšen Fuad Kasumović, ali je Tužilaštvo Ze-Do kantona saopćilo da je gradonačelnik Zenice u bjekstvu.

“Ovog trenutka nalazim se u pratnji policijskih službenika koji samo ispunjavaju zadatke koje su pred njih postavili kriminalna SDA i kriminalni dijelovi Tužilaštva Moje spektakularno i filmsko privođenje, režirali su bolesni umovi među kojima ima kvarnih političara, tužilaca i novinara na čije sam Vas djelovanje u ovih pet godina bezbroj puta upozoravao”, napisao je na Facebooku Fuad Kasumović.

No, gradonačelnik Zenice je uhapšen tek nešto kasnije. Prethodno je nekoliko puta obećao pripadnicima SIPA-e da će se “uskoro predati”.

Potvrđena optužnica protiv doskorašnjeg direktora RMU Đurđevik: Preko bivšeg ministra u Vladi TK ucjenjivao dobavljače, tražio da mu daju mito kako bi im isplatio izvršene poslove u Rudniku

Općinski sud u Tuzli potvrdio je optužnicu koju je Kantonalno tužilaštvo Tuzla podiglo protiv bivšeg direktora Rudnika mrkog uglja Đurđevik Samira Suljića i bivšeg ministra u Vladi Tuzlanskog kantona Abdulaha Zukića. Oni su optuženi zbog krivičnih djela primanje i davanje dara i trgovinu uticajem.

U tački jedan optužnice piše da je, u periodu od aprila do maja 2021. godine, Samir Suljić u više navrata, lično i putem telefona, “bio kontaktiran od strane vlasnika pravnog lica „Gold Mignon“ d.o.o. Sarajevo, Amira Čengića (dalje; Čengić), koje pravno lice je, prema ranije zaključenom ugovoru sa Rudnikom Đurđevik o nabavci guma za damper kamione, imalo dospjela a nenaplaćena potraživanja u iznosu preko 700.000,00 KM, te je Čengić, u namjeri da naplati svoja potraživanja kontaktirao Suljića, koji ga je uputio da će ga u vezi dugovanja kontaktirati osoba sa kojom treba da dogovori naplatu potraživanja od Rudnika, pa nakon što Čengić nije bio kontaktiran u skorije vrijeme od te osobe, dana 17.05.2021. godine Čengić je poslao SMS poruku Generalnom direktoru Javnog preduzeća „Elektroprivreda Bosne i Hercegovine“ d.d. Sarajevo (dalje: „Elektroprivreda BiH“) Admiru Andeliji sadržaja: „Prijatelju selam možeš li mi pomoći u naplati RMU Đurđevik. Hitno mi je molim te“, koju poruku je Admir Andelija odmah proslijedio Zukiću, da bi onda Zukić, po prethodnom dogovoru sa Suljićem, svjestan da neposredno zahtijeva novčanu nagradu za sebe i drugoga da koristeći svoj gore naznačeni društveni i uticajni položaj posreduje da odgovorna osoba u instituciji u Federaciji izvrši neku radnju, što je i htio, isti dan telefonom pozvao Čengića i dogovorio sastanak u restoranu „Sarajevo“ u Živinicama za dan 20.05.2021.godine kada su se i sastali kada mu se Zukić predstavio kao savjetnik u Gradskoj upravi Grada Živinice zadužen za saradnju sa rudnicima i od Čengića tražio dar u novcu, ne prcizirajući o kojem iznosu se radi, da utiče na direktora Suljića kako bi on realizovao naplatu potraživanja, pa nakon što je u medjuvremenu, po dogovoru sa Zukićem, u restoran došao i Suljić, isti su mu se pridružili za njegov stol, ali s obzirom da Čengić nije pristao na uvjete Zukića uplata dugovanja od Rudnika Đurđevik nije ni realizovana”.

U opisu druge tačke optužnice je navedeno da je u periodu april – juni 2021. godine Samir Suljić “saopštio Hasić Irfanu (dalje; Hasić), vlasniku pravnog lica „Akva Invest“ d.o.o. Živinice, da se uskoro raspisuje javni poziv za prodaju željeza i bakra u Rudniku Đurđevik, te da se u vezi s tim trebaju sastati sa Zukićem, koji će posredovazi između njih, pa nakon što je Hasić prihvatio takav prijedlog, isti su se i sastali u slastičarni „Bosna“ u Živinicama, gdje je Zukić, svjestan da zahtijeva novčanu nagradu za sebe i drugoga da koristeći svoj društveni i uticajni položaj posreduje da odgovorna osoba u instituciji u Federaciji izvrši neku radnju što je htio, samo pozdravio Hasića i rekao mu da ga ostavlja sa Suljićem da se dogovore oko javnog poziva, te je Suljić, nakon što je Zukić otišao, svjestan da kao odgovorna osoba u Federaciji zahtijeva dar da u okviru svoje funkcije učini što bi morao učiniti a što je i htio, Hasiću prenio poruku od Zukića da, ako hoće da prođe na tenderu za bakar i željezo, njima dvojici treba dati 40.000,00 KM u novcu, pa nakon što je u krugu Rudnika Đurđevik Hasić pregledao željezo i bakar koji su bili predmet prodaje, ponovno se sastao sa Suljićem na istom mjestu i rekao mu da ne pristaje da im da traženi novac jer će on, ako im da 40.000 KM, biti na gubitku na tenderu, nakon čega je javni poziv za prodaju bakra i željeza poništen, da bi ubrzo nakon toga, u pripremi za raspisivanje novog javnog poziva za otkup sekundarnih sirovina, Hasića ponovo telefonom pozvao Suljić i rekao mu da se čuje sa „Tolom“ i „Cibosom“, kao odgovornim licima u pravnim licima „Tola Company“ d.o.o. Zenica i „C.I.B.O.S.“ d.o.o. Sarajevo, koji su bili ponudjači i na prvom javnom pozivu, te da im kaže da se prijave na javni poziv i odustanu kako bi Hasić prošao, da bi nakon toga na sastanku na benzinskoj pumpi „Nutria“ Suljić saopštio Hasiću da je Zukić ponovo poručio da njima treba dati 40.000,00 KM za bakar i da je to konačna ponuda, a na koju Hasić nije pristao”.

U tački tri piše da je “u periodu maj – juli 2021.godine, nakon što je Rudnik Đurđevik, po ranije zaključenom ugovoru o pružanju zaštitarskih usluga sa pravnim licem Protection BH doo Živinice (dalje; Protection) zaključenim 16.03.2020.godine, stvorio dug prema istom pravnom licu od cca.240.000 KM, i nakon što su Kemal Gurda kao odgovorna osoba i Mazić Halid kao vlasnik i osnivač pravnog lica Protection u više navrata od Suljića tražili da se izvrši isplata tako stvorenog duga, Mazić Halid polovinom mjeseca maja 2021.godine održao sastanak sa Suljićem koji mu je prenio da je teška situacija u Rudniku i da neće moći da izvrše uplatu bilo kojeg dijela duga, upućujući ga da ostvari kontakte sa odgovornim osobama u JP Elektroprivreda BiH, na šta Halid nije pristao upozoravajući Suljića da će, ukoliko ne plate dugovani iznos do 01.07.2021. godine, biti prinuđeni da prekinu ugovor o pružanju usluga obezbjeđenja Rudnika Đurđevik jer više ne bi bili u mogućnosti da isplaćuju plate i ostale obaveze za uposlenike a koja odluka je Suljiću zvanično i dostavljena u pismenoj formi nakon 3 dana, da bi početkom juna 2021.godine Gurda Kemal kontaktirao Mazić Halida, putem Viber aplikacije u SR Njemačku gdje isti inače ima prebivalište, te mu prenio da je bio kod Suljića i da mu je isti rekao da bi se možda mogla naplatiti ta sredstva ali da se malo čuje sa Abdulahom Zukićem (dalje; Zukić), pa je Gurda Kemal, nakon dobijenog odobrenja od Mazić Halida i ostvario kontakt sa Zukićem ispred sjedišta Protection, gdje mu je Zukić, svjestan da će zahtijevajući nagradu za sebe i drugoga posredovati korištenjem svog društvenog i uticajnog položaja da odgovorna osoba u institucijama u Federaciji učini neku radnju, što je i htio, predočio Maziću da on zna sve informacije i da zna tačno koliko oni potražuju od Rudnika Đurđevik i da bi se to moglo završiti u Elektroprivredi, ali da to ne može završiti Suljić, te da će to on pokušati završiti, stvarajući tako privid kod Gurda Kemala da on treba da utiče na neku osobu u Elektroprivredi radi isplate potraživanja, nakon čega je Gurda Kemal dana 14.06.2021.godine, po dogovoru, ponovo bio kod direktora Suljića, koji je, svjestan da kao odgovorna osoba u Federaciji zahtijeva dar da u okviru svoje funkcije učini što bi morao učiniti, što je i htio, Kemalu potvrdio da je sada, u vezi sa isplatom potraživanja, sve uredno i da će sredstva u iznosu od 200.000 KM biti sutra eventualno prekosutra na njihovom računu, ali da oni, u roku od 24 sata od uplate sredstava na njihov račun, njemu predaju iznos od 15% od stvorenog duga koji je on napisao na žutoj ceduljici a što je značilo iznos od 30.000 KM koji je Suljić dogovorio sa Zukićem, o čemu je Kemal obavijestio vlasnika Halida Mazića koji je dao uputu da se dopusti prebacivanje sredstava ali da sa isplatom mita sačekaju njegov povratak iz Njemačke, što je Kemal prenio Suljiću s čime se on složio, da bi dana 17.06.2021.godine sa računa Rudnika Đurđevik na račun firme Protection bio prebačen iznos od 200.000 KM, pa nakon što je Mazić Halid dana 01.07.2021.godine došao na područje Živinica, odmah ostvario kontakt sa Suljićem te dogovorio predaju novca od 30.000 KM što iznosi 15% od tako doznačenog novca za dan 02.07.2021.godine u ugostiteljskom objektu „Bistro kod Šiše“ u Živinicama, pa nakon što su se sastali u tom ugostiteljskom objektu Mazić Halid je upitao Suljića kome sve ide taj novac od mita i da li dio novca koji će mu predati ide i Zukiću, isti potvrdio da dio od tog novca pripada Zukiću, kao i da će za ostatak duga od 40.000 KM vrijediti isto pravilo o procentu od 15% od tog iznosa što iznosi 6.000 KM a da će za ostala potraživanja vrijediti iznos mita od 10% od nastalih potraživanja, da bi nakon toga došlo i do predaje novca Suljiću od Mazić Halida i to u njegovom vozilu kada je Suljiću predao navedeni novčani iznos od 30.000 KM koji je on i preuzeo i sjeo u svoje vozilo, na koji način su sebi pribavili imovinsku korist u navedenom iznosu”.

Moskovski mediji pozivaju ruskog predsjednika: Dodik i Republika Srpska trebaju Putinovu ruku spasa, da li je vrijeme za povratak ruskih zračnih snaga u BiH

Republika Srpska i Milorad Dodik trebaju Putinovu pomoć, objavio je u utorak kasno navečer na svom sajtu na engleskom jeziku utjecajni ruski list Pravda.ru.

Tekst je objavljen povom Dodikove posjete ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu koja dolazi, kako piše Pravda, “na vrhuncu sukoba sa Zapadom”.

“Da li je vrijeme za povratak zračnih snaga u Bosnu”, pita se autorica teksta Lyuba Lulko. 

Dalje u ovom članu se daje kontekst Dodikove posjete Rusiji, podsjeća se na odnose sa Zapadom, pominje se posjeta američkog zvaničnika Gabriela Escobara Bosni i Hercegovini te se posebno ističe nedavni autorski tekst bivšeg britanskog ministra vanjskih poslova Williama Haguea objavljen u britanskom The Timesu.

“Bivši britanski ministar vanjskih poslova i bivši čelnik Konzervativne stranke William Hague u tekstu za The Time od 16. studenoga rekao je da Dodik godinama potkopava državu BiH dok uživa podršku Rusije i Srbije, a Moskva to koristi kako bi blokirala euroatlantske integracije. Prema Haagu, Dodik ide ka secesiji. Stoga, istaknuo je britanski diplomat, NATO bi trebao poslati svoje vojnike u BiH”, posjeća Pravda.ru.

Da vidimo kako Putin može pomoći Republici Srpskoj, piše Lyuba Lulko, pa dalje podsjeća da je Rusija, u sklopu međunarodnog mirovnog kontingenta, u Bosni i Hercegovini imala zračno-desantni bataljon koji je bio stacioniran u Ugljeviku, a koji je 11.-12. juna 1999. prebačen u Prištinu, što je u konačnici omogućilo raspoređivanje ruskog mirovnog kontingenta na Kosovu. 

Pored teksta objavljenog na Pravda.ru, Bosna i Hercegovina se sve češće pominje i u drugim ruskim medijima. Tako je 22. novembra ove godine na portalu “Svobodna Pressa” objavljen intervju sa Vsevolodom Shimovim, savjetnikom predsjednika Ruskog udruženja za baltičke studije. 

“Donbas, Bosna ili Bjelorusija – gdje će izbiti treći svjetski rat”, glasi naslovog ovog teksta.

Savjetnik Shimov konstatuje da je opasnost od rata u BiH “savim realna”.

“Bosna i Hercegovina u sadašnjem obliku izgleda nikome ne odgovara. Republika Srpska sanja o otcjepljenju i ujedinjenju sa Srbijom, a muslimani o uspostavljanju svoje dominacije u cijeloj državi. Zapad je također zainteresiran za kršenje suvereniteta Republike Srpske. Odnosi između glavnih etničkih skupina su čak i neprijateljski. Dakle, u Bosni zaista sazrijeva splet proturječja, što može rezultirati novim sukobom”, konstatuje Shimov u intervjuu za portal “Svobodna Pressa”. 

Zamjenik urednika ovog portala je Zahar Prilepin. U pitanju je “pjesnik” koji bivši pripadnik posebnih snaga ruske policije Omon koji je učestvovao u operacijama u Čečeniji. U februaru 2017. godine bio je pripadnik proruskih paravojnih formacja koje su se borile u Ukrajini. Zabranjen mu je ulazak u Bosnu i Hercegovinu. U avgustu 2018. godine, tadašnji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, odlikovao je Prilepina Ordenom Njegoša prvog reda, zbog “zasluga u kulturnom i duhovnom razvoju, kao i za posebne zasluge na polju javne delatnosti, kojima se doprinosi jačanju prijateljskih odnosa Ruske Federacije i Republike Srpske”.

Pregovori o izmjenama Izbornog zakona na rubu propasti: Palmer i Eichorst upozoravali na raspad BiH, ukoliko se ne postigne dogovor

“Sve češće se u Briselu čuje priča da su ljudi zabrinuti da li uopće postoji šansa za opstojnost zemlje. Ja sam rekla takve tvrdnje ne treba iznositi, jer ja smatram da to nije tako i rekla sam – pustite nas da radimo”, kazala je u ponedjeljak u Sarajevu Angelina Eichhorst, direktorica pri Europskoj službi za vanjske poslove (EEAS), obraćajući se svojim sagovornicima na jednom od sastanaka koji su se odnosili na “tehničke” izmjene Izbornog zakona BiH.

Slične stavove, prilikom prve posjete posvećene izmjenama Izbornog zakona iznosio je i Matthew Palmer, specijalni izaslanik State Departmenta zadužen za izbornu reformu.

“Otac ti je bio osnivač ove države, ne dopusti da ti zbog ovoga budeš kriv za njeno rušenje”, kazao je Palmer u nekoliko navrata predsjedniku SDA Bakiru Izetbegoviću.

Da bi “neprihvatanje” kompromisa sa HDZ-om moglo odvesti državu u raspad, Palmer je, prema informacijama Istrage, ponovio i jednom opozicionom lideru iz Sarajeva.

Za takvim izjavama, međutim, Palmer i Eichhorst nisu posezali u utorak kada su delegacije SDA i HDZ-a pregovarale o izmjenama Izbornog zakona. Prema saznanjima Istrage, HDZ je u utorak ponovo prezentirao četiri načina izbora članova Predsjedništva, ali  svaki od njih je podrazumijevao etnički prefiks. To je naišlo na suprostavljanje predstavnika Venecijanske komisije koji su rekli da se na taj način ne provode presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Inače, pregovori o izmjenama izbornog zakona BiH bili su na rubu su propasti. Međunarodni posrednici, Angelina Eichhorst iz EU, i Matthew Palmer iz američke administracije, koji mjesecima nastoje riješiti pitanje izmjena Izbornog zakona BiH u utorak su, nakratko, i prekinuli pregovore između lidera SDA i HDZ-a BiH. Revolt međunarodnih zvaničnika je izazvao čvrt stav lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića koji je kazao da ne odustaje od “etničkog prefiksa” prilikom izbora članova Predsjedništva BiH. Čović je, prema informacijama Istrage, bio i protiv smanjenja nadležnosti domova naroda FBiH. No, nakon kraće stanke, odlučeno je da se u srijedu nastave pregovori delegacija SDA i HDZ-a koje će predvoditi Bakir Izetbegović i Dragan Čović.

Za sada postoji konsenzus u vezi sa “tehničkim” pitanjima. Prema informacijama Istrage, stranke su saglasne da prihvate prijedloge CIK-a u vezi sa određenim pitanjima koja se odnose na sam izborni proces. U pitanju su dvije konkretne stvati – autentifikacija i transfer rezultata. A evo o čemu se radi.

Autentifikacija bi značila dodatne provjere identiteta birača. Naime, nakon što bi birač pokazo svoje lične dokumente članovima biračkog odbora, uslijedio bi proces autentifikacije. Birač bi, naime, morao dati otisak prsta kako bi elektronski sistem povezan sa bazom IDDEEA potvrdio njegov identitet, odnosno validnost lične karte. Drugo tehničko pitanje je pitanje transfera rezultata. Do sada je, naime,  birački odbor prebrojao glasove, a oni su se tek unosili u sistem u općinskoj izbornoj komisiji. Sada bi, međutim, rezultati bili uneseni u sistem na samom biralištu.

To su, dakle, tehnička pitanja na koja je, prema informacijama Istrage, pristala i delegacija HDZ-a BiH. No, nesuglasice oko suštinskih izmjena Izbornog zakona su, za sada, nepremostive, zbog čega su i međunarodni posrednici posezali i za prijetećim izjavama.

Kompromisi, pregovori, izbori i zakoni: Sarajevo, spremi se da budeš krivo

“Povlačenje nametnutog zakona (Valentina Inzka o kažnjivosti negiranja genocida i nagrađivanja ratnih zločinaca op.a.) i odlazak stranih sudija iz Ustavnog suda BiH za naš je minimum za povratak.Ako se to ne desi nećemo se vratiti u institucije. I došli smo samo da to kažemo”, saopćila je delegat iz reda srpskog naroda u Domu naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine Dušanka Majkić (SNSD).

Kratko. Jasno. Ucjenjivački!Po njoj, to je suština cijele pobune koju predvodi njen šef – Milorad Dodik.

Hoće li stranci prihvatiti ovu igru?

Hoće!

I do sada su.  Zašto bi mijenjali modus operandi. Nije tajna da je odluka bivšeg visokog predstavnika Valentina Inzka da izmijeni krivični zakon Bosne i Hercegovine i u njega ugradi Okvirnu odluku Vijeća Evropske unije o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima, objavljena prije tačno 13 godina, u diplomatskoj zajednici u BiH dočekana s gunđanjem, piše Sead Numanović u kolumni za politicki.ba.

To se čak vidjelo i iz suzdržanih saopćenja iz diplomatskih predstavništava u Sarajevu. A vidjelo se i po razgovorima koje su neki od “naših” stranaca na službi u Bosni i Hercegovini imali u danima prije, ali i nakon što je Inzko odbio lobističke udare i samo copy paste evropsku uredbu.

Došli smo tada u apsurdnu situaciju da oni što su im usta puna evropskog i evroatlantskog puta BiH traže moduse da se ta odrednica izbriše.

Dodik je jedva dočekao priliku. Iz njega je izbilo sve što je želio reći. I da neće državu u kojoj su “muslimani većina” i da je visoki predstavnik lažov i da su Amerikanci ubice (srpske) djece…

Iza scene, tražio je i nalazio sagovornike i na Zapadu i na Istoku, kojima je pričao priče o “islamskoj opasnosti”, teroristima koji su to samo zato što su muslimani, a od nekih je opet tražio i oružje.

Vješto je prelazio “crvene linije” koje je sam postavljao, pa se onda “povlačio” kako bi neki od zapadnih birokrata poslatih da “srede” stanje u BiH dobili privid da su ga “urazumili” i “curiknuli”.

Sada se vrlo ozbiljno razmatra opcija kako poništiti Inzkovu odluku.

Postoje dva načina:

Sam OHR, odnosno aktuelni visoki predstavnik poništava tu odluku. To mu je u mandatu i već su brojni visoki predstavnici to radili. A radili su jer je većini njih istekao rok trajanja. Neke su nametnute odluke Bonskim ovlastima pretočene u zakone i propise, druge su ispunile svoju svrhu pa su kažnjeni pojedinic uljuđeni…

Ako stranci hoće da ponište zadnju odluku bivšeg visokog predstavnika, onda neka to i urade.

Problem je, međutim, odgovornosti.

Ukidanje Inzkove odluke samo je povod za najnoviju erupciju Dodikovog separatizma. Sa ili bez Inzkove odluke, on će nastaviti sa svojim projektom, uz snažnu podršku Rusije, Srbije, ali i nekih evropskih država i određenih američkih lobističko-političkih krugova.

Nažalost ili nasreću, stranci u BiH nisu spremni prihvatiti i odgovornost. Poništavanje Inzkove odluke bio bi neobjašnjiv i neodbranjiv potez.

On bi pokazao i da evropske vrijednosti, koje su zakletva i za strance i dio domaćih političkih aktera, ne važe za Bosnu i Hercegovinu. Bio bi i poruka najbrojnijem narodu u BiH, građanima Bosne i Hercegovine da ti isti evropski principi za njih ne važe. Orban bi to sigurno podržao. No, kako bi svojoj javnosti u Njemačkoj, Holandiji, Francuskoj…, tamošnji političari to objasnili?

Čak bih bio spreman vjerovati da se Zoranu Milanoviću takav potez ne bi svidio.

Druga opcija, na kojoj se ipak radi, je da se u državnom parlamentu riješi stvar. Svaka nametnuta odluka visokog predstavnika mora biti pretočena u legislativne aktivnosti nadležnog tijela.

U ovom slučaju to je Parlamentarna skupština BiH.

Poslanici bi tu, natpolovičnom većinom u Predstavničkom domu, te propisanom većinom u Domu naroda BiH mogli “riješiti problem”. Politički predstavnici bosanskih Srba tvrdoglavo i prilično jedinstveno, traže da se Inzkova uredba poništi.

Uz “gromoglasnu šutnju” slijede ih i politički izabranici bosanskohercegovačkih Hrvata. Ostaju – na čistini – politički subjekti sa sjedištem u Sarajevu.

Oni su izloženi sve žešćem pritisku. Prvo se od njih traži rješenje koje će – de facto – nacrtati Dragana Čovića u Predsjedništvu BiH na narednim izborima.

Zauzvrat se ne nudi ništa. Osim priče da će “BiH opet profunkcionirati”. Paralelno, traže se modusi kako izaći iz blokade koju su uspostavili politički predstavnici bosanskih Srba.

Kao da su oni krivci, od stranaka u Sarajevu se traže prijedlozi, modeli, a pogotovo ustupci. Do sada se izašlo s jednim iskorakom. U Krivični zakon BiH, uz odredbe koje je – opet ističemo – Inzko prepisao iz Evropske direktive, dodati i da se slični propisi odnose i na one koji negiraju genocid u Jasenovcu i veličaju one koji su ga počinili ili bili dio iste zločinačke – ustaške – ideologije koja ga je provela.

Dodik je odmah i beskompromisno odbacio takav prijedlog. Jasno je i zašto. Time bi ušao u klinč sa saveznicima iz političkog korpusa bh. Hrvata.Da se to ne  bi desilo – mora biti samo kako on kaže.

I oči nekih od zapadnih posrednika opet su se usmjerile prema Sarajevu. Dakle, od Sarajeva se i po inerciji zahtjieva da opet popusti i napravi ustupak. Ustupak nauštrb temeljnih principa vladavine zakona. Ustupak kakav niko i nikada na Zapadu ne bi smio ni pomisliti napraviti!

Možda se u državnom parlamentu nađe i bošnjačkih ruku koje će glasati za poništavanje Inzkove odluke. Iako je teško vjerovati u to, nije nemoguće. Drugi problem je Ustavni sud BiH. Konkretnije, “problem” je sudija koji je danas stupio na dužnost.

On je iz Albanije. I dalje ne treba ni pisati. Dodiku je to “crvena krpa”. Zamislite šta bi bilo da je bilo ko iz Sarajeva rekao da neki grčki ili bugarski pravnik, na primjer, ne može sjediti u Ustavnom sudu BiH?

Politički bi ga se rastrglo, s pravom!Dodik, pak, svoj zahtjev smatra i legitimnim i legalnim. I sasvim nacistički utemeljenim.

I on, taj i takav, legitiman je i legalan pregovarač s međunarodnim zvaničnicima. Kako god da se epizoda najnovije blokade i bojkota državnih institucija završi, ostaje rastuća gorka spoznaja da jedni principi vrijede za siledžije, a sasvim druge za one koji to nisu, ne umiju i ne mogu biti. Da li se stalnim insistiranjima na ustupcima iz Sarajeva nastoji isprovocirati?

Da li se upornim truhlim kompromisima provodi politika brisanja ove države s mape? Da li se najbrojnijem narodu, ali i građanima ove države poručuje da ipak nemaju šta tražiti. Mogu samo davati. Nekad život i glavu, nekad teritoriju, a nekad samo klimati glavom na još jedan truhli kompromis?

Dragan Čović glasao za ukidanje Inzkovog zakona: Genocid na usaglašavanju kod HDZ-a i SNSD-a

“Hvala lijepo. Od dvanaest prisutnih, koji su pristupili glasovanju, za osam, protiv četiri, niko suzdržan. Federacija BiH tri za, četiri protiv, niko suzdržan. RS pet za, niko protiv, niko suzdržan. Postoji opća, ali ne postoji entitetska većina. Idemo u dalje usaglašavanje”, konstatirao je predsjedavajući Doma naroda BiH Dragan Čović, nakon što su se delegati izjasnili o prijedlogu zaključka kojim se traži poništavanje odluke OHR-a kojom je kriminalizirano negiranje genocida.

Za ovaj zaključak je glasalo dvanaest delegata. Trojica su bila odsutna. Bakir Izetbegović i Amir Fazlić iz Kluba delegata bošnjačke nacionalnosti nisu bili u sali, a u Klubu Hrvata nedostajao je Bariša Čolak. I njegovo je odsustvo bilo presudno da ne bude potrebne entitetske većine prilikom izglasavanja ovih zaključaka.

Za su glasali svi delegati u Klubu Srba, uključujući četiri SNSD-ova i jednog “opozicionog” delegata iz SDS-a. Dakle, zaključak kojim se traži ukidanje zabrane negiranja genocida i kojim se rat u BiH označava “građanskim ratom” i “tragičnim sukobom” podržali su Dušanka Majkić, Mladen Bosić, Sredoje Nović, Lazar Prodanović i Nikola Špirić. I to je bilo očekivano. No, potpuno “neočekivano” je bilo glasovanje delegata iz Kluba Hrvata. Za zaključak kojim se traži poništavanje “kriminalizacije genocida” glasovali su Dragan Čović, Lidija Bradara i Marina Pendeš. Četvrti HDZ-ov delegat u Klubu Hrvata Braiša Čolak, rekosmo, nije prisustvovao sjednici. Jedini delegat u Klubu Hrvata koji je bio protiv ovog zaključka je Zlatko Miletić. Svi prisutni bošnjački delegati (Asim Sarajlić, Munib Jusufović i Denis Bećirović) bili su protiv. No, to ništa neće značiti u drugom krugu glasanja.

Naime, današnja odluka ide na usaglašavanje na Kolegij doma i, s obzirom na stav člana Kolegija Bakira Izetbegovića, to neće biti usaglašeno. Tada se prijedlog zaključka ponovo vraća na glasanje u Dom naroda. Da bi zaključak bio usvojen, mora ga podržati natpolovična većina delegata, s tim da dvije trećine iz jednog entiteta ne smiju biti protiv. Iz RS-a je neupitna većina, jer je za zaključak glasalo svih pet delegata. No, kada je u pitanju Federacija, situacija se drastično mijenja. Ukoliko na narednoj  sjednici bude prisutan Bariša Čolak, to znači da će HDZ imati četiri delegata koji će glasati za zaključke, što je više od jedne trećine (ukupno deset) delegata iz Federacije BiH. U tom bi slučaju zaključak bio usvojen.

Kolumna Vildane Selimbegović: ZAVNOBiH iz Širokog Brijega

Dana 21. jula 1920. godine zaključen je kolektivni ugovor o radu između Zemaljske vlade i Saveza rudarskih radnika. Njime je bilo predviđeno da svaka od ugovornih strana može tražiti reviziju. Poštujući pravila, rudarska strana najavila je štrajk. I zaista, 20. decembra rudari rudnika Kreka u Tuzli obustavili su rad. Glavnim akterima štrajka – devetnaestorici rudara – poslije se sudilo. Rudarski štrajk nije odgovarao ni vrhovnim ni lokalnim vlastima.

Jedino obećavaju gašenje svega

Ako se nekom čini da sam u prethodnom pasusu pogriješila ispisujući godinu, da odmah riješimo dilemu: nije riječ o posljednjim protestima rudara u Sarajevu, već o vikipedijskoj zabilješci o Husinskoj buni. Historija nas uči kako je završila prije gotovo pa 101 godinu, a kako će završiti rudarski neposluh ove sezone, zavisi isključivo od spremnosti ovozemaljske vlasti da se suoči sa problemom. Mnogo se toga čulo u onih tridesetak sati koliko su rudari boravili u Sarajevu, tražeći svoja prava, no najmanje o suštini, onom zbog čega, uostalom, rudari vlastima i ne vjeruju: poreski dug rudnika u Federaciji BiH, izračunat oko 100. godišnjice Husinske bune, iznosio je skoro 510 miliona maraka, dugovanja rudnika po svim osnovama 892 miliona, a ukupni gubitak u 2020. je bio oko 76,5 miliona, što prevedeno na kolokvijalni jezik znači – rudnici nestaju.

I nije riječ o planskom odnosu spram globalnih sporazuma o zagađenju, već o tipičnoj nebrizi i neodgovornosti. U vrijeme kada su rudnici postajali dio Koncerna EPBiH, ove su brojke bile upola manje, pa samim tim postaje jasno zašto su rudari kivni na EPBiH i zašto traže ostavku aktuelnog direktora Admira Andelije i svojih sedam uprava. Iz EPBiH odgovaraju prijetnjama o poskupljenju struje i domaćinstvima – privrednicima u FBiH već mjesecima stižu udvostručeni i utrostručeni prijedlozi ugovora koji jedino obećavaju gašenje svega – a iz svojih udobnih kabinetskih poljana šalju nam i upozorenja o kolapsu koji je neminovan ukoliko se rudari ne vrate u jame. Uprave rudnika su već posegnule za sudskim progonom štrajkača, a Vlada FBiH i resorni ministar nemoćno sliježu ramenima objašnjavajući da su u ovoj priči tek medijatori?! Kako god, rudari sigurno nisu krivi što je u Kreki, recimo, zaposleno čak devet novinara, niti su odgovorni što zahvaljujući rudnicima privatne firme koje rade za njih dobro i posluju i žive. Transparency International je zabilježio da je samo tokom 2018. Kreka potpisala 149 direktnih sporazuma o iznajmljivanju mehanizacije, odnosno da su privatne firme bez tendera za godinu dobile poslove od 950.000 KM.

O društvenoj odgovornosti državnih preduzeća – a to EPBiH jeste – govore samo neovisni ekonomski analitičari, oni ostali skloniji su analizi političke pozadine rudarske pobune, tako da teško i može doći na red ozbiljno hvatanje ukoštac sa restrukturiranjem rudnika, čime se busaju u prsa i Andelija i sedam patuljaka, sve sami direktori rudnika bez kojih bi – čulo se iz Vlade – mogao nastupiti kolaps. No, za kolaps koji već živimo, niko ne preuzima odgovornost, ni ličnu ni društvenu. Razlog je jednostavan – sve su ove uprave i napravljene na bazi stranačke, partijske odgovornosti, tako su posložene i zna se kome svaka odgovara: u ovom mandatu to su SDA i DF i svakako je na njima i najveći teret. Zato rudarima podršku daju SDP i Nermin Nikšić, glumeći opoziciju, a zaboravljajući da su rudnici u Koncernu EPBiH bili i za njegova premijerskog mandata i da je upravo njegova partija tada redala svoje grabljivice kao prethodnicu današnjim i(li) nastavak prethodnim. Nije ni NN lice imenovalo po sposobnostima, već po istom kriteriju na koji se danas kamenjem baca, partijskom. Što, naravno, ne amnestira ni SDA ni DF, ali zorno pokazuje da nama treba politička hrabrost koja će iznjedriti promjenu u pristupu i konačno dati sposobnima prioritet nad odanima.

Zmaj iz tornja: Kako je Radončić, sa Čovićem i Dodikom, rušio institucije BiH

Kada je u ljeto prošle godine u BiH eskalirala migrantska kriza, Fahrudin Radončić je odlučio podnijeti ostavku na poziciju ministra sigurnosti. Kada je Milorad Dodik započeo s napadima na predsjednika Suda BiH, Fahrudin Radončić mu se pridružio. Kada je Nenad Stevandić sa HDZ-ovim kadrovima otvorio “aferu Ušće” preko koje su namjeravali smijeniti direktora Obavještajno sigurnosne agencije BIH Osmana Mehmedagića, Fahrudin Radončić ih je podržao. Kada su “građani” palili zgradu Predsjedništva i druge institucije BiH, Radončić je sa svojim medijima bio uz njih. Kada su “demobilisani borci” blokirali saobraćajnice oko Sarajeva, Radončić je podržao blokade. Kada su rudarski sindikalni aktivisti, s lažnim informacijama, započeli radnički neposluh, urušavajući federalni energetski sektor, Fahrudin Radinčić je podržao njihove akcije. Kada je Gordana Tadić, uz podršku SNSD-ovih kadrova, počela pakovati optužnice Draganu Mektiću, Radončić je podržao Tužilaštvo BiH. Kada je hrvatska SOA vrbovala građane BiH da rade za obavještajnu agenciju susjedne države – Radončić je podržao SOA-u. Kada je srbijanska policija Aleksandra Vučića prvo hapsila, a potom puštala bh. državljane, Radončić se zahvaljivao – Vučiću. Kada je Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku oteta Centralna izborna komisija BiH, Fahrudin Radončić je negodovao. Kada su otvoreni pregovori o izmjenama Izbornog zakona, Fahrudin Radončić se javno založio za “legitimno predstavljanje”. Kada je bivši američki diplomata u u BiH počeo javno govoriti o kriminalu Nasera Keljmendija, Fahrudin Radončić je pokrenuo medijsku kampanju protiv njega. Ko ne vjeruje, a želi dokaze, može se uvjeriti u nastavku teksta.

Migrantska kriza i migracija na Jadran 

“Dodik: Ambasador BiH u Pakistanu izdavao lažne vize”, glasio je naslov teksta obavljenog na portalu RTRS-a 15. maja 2020. godine.

U narednom pasusu citiramo tekst RTRS-a.

“Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik gostujući u emisiji Aktuelno naše televizije rekao je da je otkrio da su na nedavnom sastanku u Predsjedništvu predstavnici Ministarstva bezbjednosti u Savjetu ministara iznijeli podatak da je ambasador BiH u Pakistanu, koji je Bošnjak, falsifikovao ulazne vize za 3.000 Pakistanaca koji su ušli u BiH i koji su ozbiljan bezbjednosni problem”.

Iste informacije, nekoliko dana kasnije, iznijet će i lider HDZ-a BiH Dragan Čović.

“Imamo tih 3000 i nešto ljudi s lažnim vizama”, kazao je Čović nakon sastanka sa Dodikom, što je objavio i zagrebački Jutarnji list.

Dodik i Čović su svoju priču temeljili na osnovu navoda Fahrudina Radončića.

“Ja vam ovdje kažem 3.000 ljudi iz Pakistana u protekle 24 godine i protekla 24 mjeseca došli sa falsifikovanim vizama iz naše ambasade u Pakistanu”, kazao je Radončić na sjednici Predsjedništva BiH.

Iste navode su objavile i beogradske Novosti, koje su su svoju priču o lažnim vizama i Pakistancima zasnovale na osnovu izjava Milorada Dodika, Dragana Čovića i Fahrudina Radončića. Navode ove trojice lidera komentarisao je “ekspert za terorizam” Dževad Galijašević.

“Ovo su pakistanski vojnici. Oni prave dugoročnu strategiju. Oni su na ovaj način sovjetsku Crvenu armiju izbacili iz Avganistana talibanskim pokretom. Ako ima države BiH, ona treba da vidi leđa pakistanskom ambasadoru i ona treba od Pakistana da dobije podatke o 3.000 ljudi sa lažnim identitetom”, poručio je Dževad Galijašević za Novosti.rs.

Portal Istinomjer je konstatirao da nema zvanične potvrde da su te vize ikada izdate. No, priča o Pakistancima ostala je tema Radončićevog Avaza, a u sve se uključilo i Tužilaštvo BiH kojim je rukovodila Gordana Tadić. Istraga nikada nije okončana, a Fahrudin Radončić je, u međuvremenu, podnio ostavku na poziciju ministra sigurnosti BiH.

“Ja sam tražio da migrantsku krizu riješimo legalnim deportacijama i naglasio da imamo problem sa Pakistanom i pakistanskim ambasadorom koji ne želi da nam pomogne da legitimišemo više od 9.500 ilegalnih migranata koji su ogromni bezbjednosni rizik”, rekao je tada lider SBB-a Fahrudin Radončić.

Nakon što je  odstupio s pozicije, Radončić je, preko Avaza, migrante koji su prolazili kroz BiH nazivao “Šefikovom rajom”.

Istovremeno, Fahrudin Radončić, u svojstvu ministra sigurnosti BiH, nikada nije reagirao na ilegalno prebacivanje migranata iz Hrvatske u BiH o čemu su izvještavali brojni svjetski mediji. Naprotiv, Radončić je kazao da je za BiH važno da je hrvatska granica neprobojna.

Nama je kao Bosni i Hercegovini iznimno važno da hrvatska granica bude apsolutno neprobojna za ilegalne migrante, iz sigurnosnih i svih drugih razloga, Ako je ta granica neprobojna, nije benefit samo u tome da će Hrvatska ostvarivati svoje ciljeve na putu prema Schengenu, nego ćemo postići pragmatičnu poziciju da ruta preko Bosne i Hercegovine, više ne bude tako atraktivna i da će nas izbjegavati”, kazao je Radončić prilikom posjete Zagrebu.

Neprobojna hrvatska granica značila je ostanak migranata na području USK-a. Ali to više nije bio Radončićev problem jer je on otputovao u Crnu Goru, u svoju ljetnu rezidenciju sa kaminom.

Napad na Sud Bosne i Hercegovine

“Taj predsjednik Suda je u nekim veoma sumnjivim okolnostima i postoje indicije da je primao neke predmete kao mito i korupciju. Uslovljen je vjerovatno tom službom i daje saglasnost da se ljudi slušaju bez zakonskog uporišta”, kazao je 9. septembra 2020. godine član Predsjedništva biH Milorad Dodik.

On je, govoreći na konferenciji za medije, optužio predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca da “ima neograničenu moć da Osmici daje saglasnost za prisluškivanje”.

“Predsjednik Suda je državljanin Španije i ima špansko ime i prezime i nije ga prijavio kada se prijavio ovdje. Kako je moguće da skriva te podatke. Mi smo provjerili kod nadležnih španskih organa i to jeste tako. Ja sam političar i kvalifikujem ove procese kao kršenje zakona i zloupotrebu položaja”, kazao je Dodik.

Lider SNSD-a je pozvao novinare da provjere priču o Debevecu, i Avaz i Srna su započeli intenzivne provjere. Dva dana poslije, SRNA je objavila vijest da je podnesena prijava protiv Debeveca, što je Avaz odmah i prenio.

“Šta je sporno sa španskim državljanstvom predsjednika Suda BiH?”, istraživao je RTRS, dok je Avaz istraživao “nove prevare Kavesona”,odnosno predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca.

Koordinirana akcija Dodikovih i Radončićevih medija rezultirala je pokretanjem disciplinskog postupka protiv predsjednika Suda BiH, ali je on, na kraju, oslobođen.

Radončićeva podrška SOA-i

Bio je mart 2019. godine kada je u javnost dospjela priča da hrvatska obavještajna agencija SOA vrbuje bh. državljane da rade za njih. Jedan od vrbovanih bh. državljana, selefija Harun Čelenka, rekao je da mu je nuđeno da u zenički mesdžid prebaci oružje. Direktor SOA-e Daniel Markić je priznao da je hrvatska služba imala kontakte sa H.Č.

“Ukazali smo na osobu koja je za nas bila suspektna, prepuštam njima da se izjasne. Mi smo sa H.Č. razgovarali, mi znamo tko je on”, rekao je Markić.

Svi hrvatski mediji su, potom, krenuli u “raskrinkavanje” ove priče, svrstavajući se na stranu obavještajne agencije svoje države. No, u stopu ih je pratio Radončićev Avaz.

“Službe u BiH uče vehabije kako lažno svjedočiti”, glasio je naslov  u Avazu, objavljen 27.3. 2019. godine.

U pitanju je članak “posuđen” sa hrvatskog portala “express.hr” u u kojem se bh. obavještajna služba optužuje sa politizaciju u slučaju “selefije”.

Kada je direktor SOA-e priznao kontakte sa svjedokom H.Č. (Harun Čelenka), svi mediji, osim jednog, to su istakli u naslov. Avaz se odlučio drugačije opremiti tekst.

“Direktor SOA-e o optužbama iz BiH: Zanimljivo je i šokantno ono što se događa”, glasio je naslov Avaza.

Mjesec kasnije uslijedila je potpuna zamjena teza. Iako je direktor SOA-e priznao da su “imali kontakt” sa Harunom Čelenkom, Avaz u svom tekstu od 27. aprila otkriva da je “Mektićev svjedok opasni radikal”.

“Otkrivamo ko je H. Č. kojeg je navodno vrbovala SOA: Mektićev ključni svjedok opasni je radikal i ISIL-ovac! Radi se o Harunu Čelenki iz Zenice, koji podržava Islamsku državu”, objavio je Avaz.

Dodik, Čović i Radončić protiv OSA-e. 
“Avaz: Direktor OBA-e nezakonito otpustio Savića”, pisalo je na portalu RTRS-a 7. marta 2019 godine.
U tekstu je dalje navedeno da je “Sud BiH  12. februara te godine pravosnažnu presudu kojom se prihvata tužba Dragana Savića, radnika Obavještajno-bezbjednosne agencije BiH, kojeg je Osman Mehmedagić Osimca, direktor ove agencije nezakonito otpustio u junu 2017. godine zbog “odavanja državne tajne”.
A ko je Dragan Savić? Za one koji nisu pažljivo pratili, Savić je bio prijavljen Tužilaštvu BiH da je “ukrao” dokumente OSA-e koje je kasnije, na konferenciji za medije u Banja Luci, prezentirao Nenad Stevandić.
Potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske govorio je o aferi koja je nastala nakon medijskih navoda da je OSA prisluškivala zvaničnike Srbije. Stevandić je na konferenciji za medije pokazao i dokumente OSA-e.
Fahrudin Radončić je bio član Komisije za nadzor nad radom OSA-e. Mada je u javnosti govorio da OSA nije imala nikakve ofanzivne operacije prema Srbiji, Radončić je na sjednicama Komisije govorio je dijelom podržava stavove zvaničnika iz RS-a. Kasnije će lider SBB-a intenzivirati svoje pritiske prema čelnicima OSA-e, prateći stavove Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Na konferenciji za medije održanoj 12. jula 2017. godine, Čović i Dodik su govorili protiv Obavještajno-sigurnosne agencije BiH.

“OSA je neprijateljska organizacija koja radi na štetu srpskog i hrvatskog naroda”, kazao je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik

“OSA ne radi svoj posao”, kazao je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH.

Dva dana nakon Dodikove i Čovićeve mostarske konferencije za medije, javnosti se putem Euro Blica obratio i Božidar Spasić, bivši šef specijalnog tima Službe državne bezbjednosti Jugoslavije. I ovaj bivši visokopozicionirani DB-ovac optužio je OSA-u da nezakonito prisluškuje visoke zvaničnike Srbije i Hrvatske.

“Srpske službe bezbjednosti već dugo imaju saznanja da OSA prisluškuje oko 300 političara i zvaničnika u BiH, Srbiji i Hrvatskoj. Oprema za prisluškivanje nabavljena je u Turskoj, tako da je vrlo moguće da prikupljeni podaci o srpskim i hrvatskim zvaničnicama, osim na stolu Bakira Izetbegovića, završavaju u Ankari. Izjave Dodika i Čovića kojima OSA-u nazivaju neprijateljem i agencijom kojom upravljaju paraobavještajni centri nisu date tek tako. Sigurno da su i do njih došla ta saznanja”, kazao Spasić.

Evo šta je o OSA-i govorio Fahrudin Radončić

“Osmica zloupotrebljava obavještajni sistem, on kao direktor OSA-e ne može imati prizemne veze s ljudima koji se vežu za terorizam”, kazao je Radončić.

Hercegovački portal Poskok.info, u avgustu 2017. godine je objavio Radončićevu izjavu koja se odnosila na Obavještajno sigurnosnu agenciju BiH.

“Gospodin Osman Mehmedagić (direktor OSA) i njegov politički mentor gospodin Bakir Izetbegović žele manipulacijama nad Komisijom stave OSA, koja treba da se bavi otkrivanjem terorizma, pod svoju, a ne parlamentarnu kontrolu. Upravo sam se vratio s ročišta gdje su četiri agenta posmatrala ko to dolazi da sluša ročište Radončiću. Toliko je ta služba postala devijantna”, kazao je Radončić, a prenio Poskok.

Radončićev Avaz intenzivno je, mjesecima, pisao o direktoru Obavještajno sigurnosne agencije, tražeći njegovo razrješenje.

Radončić i Izborni zakon

“Mislim da je uredu da Hrvati biraju svog legitimnog predstavnika”, kazao je Fahrudin Radončić 12. jula ove godine, komentarišući za N1 TV stavove hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića.

“Vidio sam”, govorio je Radončić, “da je gospodin Konaković dobio žestoke kritike dijela političke javnosti zato što je rekao da nije uredu da Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva i mislim da je Konaković u pravu. Mi to pitanje pokušavamo riješiti deset godina i uvjeren sam da ćemo ga riješiti”.

Da ne bi ostalo sve na sarajevskim medijima, potrudio se i portal Poskok.info. Govoreći o izmjenama Izbornog zakona, Radončić je na Kongresu SBB-a opet podržao stavove HDZ-a BiH.

“Već tri puta Bošnjaci biraju dva člana Predsjedništva BiH. Ako se to ponovi i četvrti put, to bi značilo da Hrvati 16 godina, iako konstitutivan narod, trpe i osjećaju diskriminaciju”, kazao je Radončić, a prenio Poskok.info.

Dodik, Čović i Radončić protiv novog saziva CIK-a

“Centralna izborna komisija BiH nema legitimitet”, kazao je 21. maja prošle godine Fahrudin Radončić, izražavajući nezavoljstvo zbog toga što je, bez glasova SNSD-a i HDZ-a BiH, dva mjeseca ranije izabrano pet članova CIK-a, čijim su izborom Milorad Dodik i Dragan Čović izgubili kontrolu nad tom strateškom institucijom.

“S jedne strane, imate legalistički koncept da izbori budu održani i treba da budu održani. S druge strane, CIK je sastavljen od pet stranačkih ličnosti. Imate dva iz SDS-a, dva iz SDA i DF-a i ta komisija gubi svoj legitimitet”, kazao je Radončić, a prenio RTRS.

Evo sta su o novom sazivu CIK-a govorili Dragan Čović i Milorad Dodik.

“CIK nije izabran u skladu sa zakonom i donosi je nezakonite odluke”, kazao je Milorad Dodik 22. januara ove godine, vrijeđajući, pritome, “nelegitimne” srpske članove CIK-a.

“Mi smo ranije rekli, ukoliko ovaj sastav CIK-a ostane Opći izbori iduće godine bit će upitni i veoma će se teško održati. Mi, naravno, imamo i plan za rigorozno postupanje, ali i vjerujemo da možemo da održimo i dijalog”, rekao je Dodik u aprilu ove godine.

“SIP (Središnje izborno povjerenstvo) je nelegalna institucija i ne može jamčiti demokratski proces”, kazao je u julu prošle godine lider HDZ-a Dragan Čović.

“SIP BiH treba smijeniti”, kazao je Dragan Čović na konferenciji za medije održanoj 15. januara ove godine.

Radončić, Dodik i Čović: podrška Gordani Tadić

“Danas sam nervozan. Ne možemo živjeti u zemlji gdje možete da potpuno nesankcionirano prijetite glavnoj tužiteljici i njenoj porodici. To se radilo i mojim sudijama, i u prvom i u drugom postupku im se prijetilo da će im sve pobiti i niko to nikada nije istražio”, kazao je Fahrudin Radončić na konferenciji za medije održanoj 1. juna prošle godine.

Predsjednik SBB-a je tada kazao da je Gordana Tadić bila ugrožena. Bio je svjedok Tužilaštva BiH u predmetu “lažni atentat” na Gordanu Tadić, dok je Dnevni avaz, sve do njene konačne smjene, u potpunosti podržavao Gordanu Tadić.

“Jedan od glavnih razloga što se na svaki način želi smijeniti glavna tužiteljica, gospođa Gordana Tadić, nastavak je pokušaja da se sakriju izvršioci Dženanovog ubistva i onih koji su ometali istragu”, kazao je Radončić 6. septembra ove godine, što je objavljeno i na portalu SBB-a.

Nakon što je smijenjena Gordana Tadić, HNS Dragana Čovića je izdao saopćenje gdje je izravno stao u zaštitu bivše glavne tužiteljice.

“Nasilna smjena državne tužiteljice Tadić pod palicom bošnjačkog političkog vrha, potpomognutog besramnim paraobavještajnim pritiscima i medijskim spinovima označila je slom trećeg stupa vlasti u Bosni i Hercegovini”, saopćeno je iz HNS-a

Šest glasova muslimana, isključivo muslimana Halil Lagumdžija, Amila Konjušić, Sanela Barušanović, Sanjin Bogunić, Lejla Hadžić i Mustafa Šabić su glasali da se ona smijeni. To je pod direktnom instrukcijom SDA, čiji je operativni provodioc akcija na terenu, naravno, obavještajna služba pod kontrolom Osmice i to se može računati kao jedan osvetnički potez, ali i isto tako pokazna vježba na koji način oni koji se opiru Osmici, Bakiru Izetbegoviću i drugima prolaze”, kazao je Milorad Dodik nakon smjene Gordane Tadić.

Još mnogo je slučajeva koji dokazuju da je predsjedik SBB-a imao usaglašene stavove sa čelnicima HDZ-a i SNSD-a. Neke od njih ćemo detaljno obraditi u narednim danima. No, ukratko podsjećamo da je Radončić sa svojim medijima bio glavni zagovornik rudarskih protesta, rušenja energetskog sektora BiH, ali i boračkihg protesta i paljenja zgrade Predsjedništva BiH.

Analiza Senada Avdića: Izbaci li Dodik državne insitutucije iz RS, Čović bi mogao odmah to isto uraditi u (zapadnom) Mostaru!?

Slovenački premijer Janez Janša i njegov mađarski kolega i Viktor Orban svakako su najtransparentniji i najodaniji pomagači i “jataci” Milorada Dodika među liderima zemalja članica Evropske Unije. Član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske se sa ovim desničarsko-populističkim tandemom u posljednjih nekoliko nedjelja sreo najmanje po dva puta, što na domaćem terenu (sa Orbanom u Budimpešti i Banjaluci), a što u gostima (sa Janšom u Sloveniji i Budimpešti). Nema sumnje da unutar zemalja članice Evropske Unije Dodikov  iredentizam još ponegdje ima manje, ili veće razumijevanje, što je vidljivo da i unutar briselske administracije. I tamo kod dijela više ili niže rangiranih činovnika postoje oni koji , najblaže rečeno, plediraju za “uravnotežen odnos” prema Dodiku. Takvog jednog; Mađara Olivera Varheleyia, Evropskog komesara za proširenje i politiku susjedstva  smo vidjeli posljednjih dana u Bosni i Hercegovini na višednevnoj  turneji “Tri skakaonice”, Sarajevo, Banja Luka, Mostar, gdje se sreo sa svima koji na političkoj mapi BiH nešto znače i nekoga predstavljaju.

Već početkom naredne nedjelje u goste nam ponovo dolazi Angelina Eichoirst, Nizozemka, direktorica  za Zapadni Balkan, Tursku i Ujedinjeno Kraljevstvo  u Evropskoj službi za vanjske poslove. Za nju postoje ozbiljne tvrdnje da možda nije toliko  naklonjena Miloradu Dodiku, koliko ima  prisne veze sa Željkom Cvijanović, predsjednicom Republike Srpske.  Ona je se zajedno sa starim znancem,  Amerikancem, Mathewom Palmerom posvećena promjeni izbornog zakonodavstva u BiH.

Dodik, zadnja ruža Hrvatska

Iako mala drugarska pomoć pobrojanih državnika i evropskih činovnika Miloradu Dodiku snažnu ulijeva samopouzdanje i jača njegov proruski evroskepticizam, ipak se čini da je najvećeg saveznika i najpouzdanijeg partnera za njegovu secesionističku agendu ima u Republici Hrvatskoj i konsenzualnoj podršci cjelokupne tamošnje političke klase. Može izgledati nategnut zaključak, ali nije, ako samo malo bolje pogledate: dvije osobe oko kojih u Hrvatskoj, vladajućoj i oporbenoj postoji najširi konsenzus i jednodušna podrška su Franjo Tuđman i Milorad Dodik. Takav neprikosnoven status ne uživa čak ni Dragan Čović, jer službeni Zagreb za svoju bosansku, odnosno antibosansku politiku, može bez problema “iskopati” nekog drugog, sličnog  iz bogate galerije hercegovačkih političara. Navodno, hrvatski premijer  Andrej Plenković u najstrožoj diskreciji na tome već neko vrijeme radi, jer mu je sve teže  pred strancima braniti notornog korumpiranog nacionalistu na čelu HDZ BiH. Novog Čovića, Banski dvori bi mogli jednostavno “patentirati” i uvesti u posao, ali za Dodika u Zagrebu nemaju odgovarujuću  alternativu. Lider SNSD-a je za Hrvatsku ima status vitalnog nacionalnog i državnog interesa, skoro u istoj ravni kao i za Srbiju. Dodik je pokazao da vrijedi i obrnuto: na njegov izričiti prijedlog  obilježen surovom, bespoštednom diskvalifikacijom  opozicije Narodna Skupština Republike Srpske je prije dvije godine izgradnju Pelješkog mosta proglasila vitalnim  nacionalnim interesom ovog entiteta. Bio je to Dodikov odgovor na nešto ranije usvojenu deklaraciju Parlamentarne skupštine BiH kojoj se problematizirala izgradnja Pelješkog mosta u kontekstu sprječavanja pristupa Bosne i Hercegovine otvorenom moru. Za tu deklaraciju glasali su svi tadašnji zastupnici PS BIH iz RS (SDS, PDP), izuzev Dodikovih SNSD-ovaca.

Briga cjelokupne hrvatske političke elite za političku i osobnu budućnost Milorada Dodika prelila se sa lokalne i regionalne razine, na višu, briselsku ravan. Ocjena predsjednikaZoran Milanovića prema kojoj je “Dodik zadnji problem u BiH, osobito iz perspektive bosanskohercegovačkih Hrvata, postala je platforma prema kojoj se ravnaju svi relevantni sudionici političkog i diplomatskog života u Hrvatskoj. Istina, premijer Andrej Plenković to neće reći na tako plošan i apodiktičan način, velikodušno je takav diskurs prepustio bezličnom horu svojih gremija, predvođenih  ministrom vanjskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom, osobom sa znatnim intelektualnim potrebama. On je nedavno u Briselu na sastanku ministara vanjskih poslova na kojem je cirkulirao zahtjev za uvođenje sankcija Miloradu Dodiku, pokušao razvodnjiti tu vrstu razgovora poručujući kolegama ministrima da je “to crno-bijelo gledanje na stvar”. Kao način  prevazlaženje tog crno-bijelog svijeta, Grlić- Radman je bacio na stol zakljkulčak  da je Dodik činjenica i sa njim treba razgovarati, osobito Hrvatska koja ima najdužu granicu  sa Bosnom i Hercegovinom”. Uostalom, kazao je hrvatski minstar, referirajući se na svog unutrašnjo-političkog dušmana, predjednika Milanovića ključno pitanje u BiH je “promijeniti Izborni zakon koji će jamčiti ono što je dogovoreno Daytonskim mirovnim sporazumom”.

U istom tonu i sa nepromijenjenim argumentima nastupili su ove nedjelje hrvatski zastupnici u Evropskom Parlamentu tokom  rasprave posvećene krizi u Bosni i Hercegovini.  Na brojne diskusije poslanika iz lijevo-liberalnog bloka koji su Milorada Dodika identificirali kao centralnog krivca za blokade, secesionizam i generiranje negativnih tokova, HDZ-ovci, prije svih Plenkovićevi mladi štreberski  lavovi Tomislav Sokol i Karlo Reessler, inače posinak HDZ-ovskog Metuzalema i Plenkovićevog savjetnika Vladimira Šeksa, uzvraćali su Milanovićevom mantrom  da Dodik nije jedini, pa ni najveći problem. Nego je u najmanju ruku podjednako krupan i težak problem koliko  “bošnjački unitarizam koji blokira promjene Izbornog zakona”. Na sličnim diskusijama tokom proteklih nekoliko godina proslavila se i drugi mandat u Briselu sebi priskrbila  još jedna HDZ-ova zastupnica u Evropskom Parlamentu Željana Zovko.

Kad tronožcu pukne noga

Šta je smisao i konačni cilj ovako usklađenog mijenjanja mete od strane hrvatske političke ekipe u Briselu i Zagrebu, korekcija i preusmjeravanja “vatre” sa Dodikovog iredentizma na bošnjački unitarizam i Hrvate kao njegove tradicionalne žrtve. Kada bismo ovu dramaturgiju primijenili na medicinsku praksu, dobili bismo operacionu salu gdje hirurzi pripremaju operaciju teško oboljelog pacijenta, ali postupak ne može početi dok na zahtjev dijela njegove obitelji bolesnik ne potpiše unaprijed pripremljen testament!

Relativiziranjem, pa i skidanjem odgovornosti sa Dodika i apsolutiziranjem krivice “političkog Sarajeva”,  hrvatski političari zapravo lidera SNSD-a ohrabruju, mamuzaju, navijački ostraščeno  podstiču da se napokon odvaži, krene sa riječi na djela i preduzme korake koje posljednjih nedjelja najavljuje a koji vode disoluciji Bosne i Hercegovine. Jer to, disolucija i rastakanje državno-pravnog subjektiviteta  jeste , kada se ostave po strani sve licemjerne fraze o “podršci suverentitetu, evropskom putu”, magistralna, nepromijenjena politika Hrvatske prema Bosni i Hercvegovini. Kao što je takozvana “Herceg Bosna” radila na pogon Karađorđeva, Miloševića i Karadžića, tako je danas Milorad Dodik lokomotiva uz koju se šlepa  Treći entitet. I u Zagrebu i u Mostaru su svjesni da su izgledi da se u predviđenoj, demokratskoj proceduri Izborni zakon ne može promijeniti bez zahvatanja ustavnog tkiva, pa su zato sve karte i nade bačene na Dodikov transfer nadležnosti sa državne razine na entitetski prostor. To bi, kako je Dodik, neuvijeno pojašnjavao uključivalo i proglašavanje svih državnih institucija u entitetu RS neprijateljskim i njihov progon na prostor Federacije BiH.

Više izvora koje smo posljednjih nedjelja konsultirali, domaćih i inozemnih, potvrdilo nam je kako postoje ozbiljne indicije da su Milorad Dodik i Dragan Čović dogovorili i uskladili redoslijed političkih poteza i to na način da bi lider SNSD-a diktirao tempo i dinamiku, a predsjednik HDZ BiH ga “samo” dosljedno oponašao i slijedio njegov primjer. Ne postoji u tom dogovoru ništa što već nije viđeno i što se nije desilo u prvim danima aprila 1992.godine kada su  dužnosnici  SDS-a napustili zajedničke institucije i formirali svoj paradržavni aparat  na Palama, a sinhrono sa njima to većinski uradila HDZ-ova struktura izmještanjem u Mostar. Sve je kao što je poznato finalizirano sporazumom u Grazu  6. maja 1992.godine kojim su Mate Boban u ime “Herceg Bosne” i Radovan Karadžić kao lider tzv. Srpske Republike Bosne i Hercvegovine suglasili  da između Srba i Hrvata u BiH  nema otvorenih teritorijalnih i drugih pitanja, a bude li ih u budućnosti ona će se rješavati dogovorom, na miran način.

Da politički lideri Hrvata imaju spreman odgovor tobože na “unitarizaciju BiH”, a zapravo secesionističke poteze Milorada Dodika, vidljivo je bilo iz nedavnih reakcija koje su iz  Mostara stigle nakon problematičnih, promašenih  izjava  Bakira Izetbegovića o “dobrim Bošnjanima” i  njegove oštre retorike prema zahtjevima HDZ-a BiH.

“Gospodin  Izetbegović  ne želi dogovor o izbornoj reformi i on poljuljani status koji ima SDA nastoji radikalizirati šaljući nebulozne poruke, bogumili, krstjani, dobri Bošnjani”, kazao je  novinar Zoran Krešić, blizak čeniku HDZ-a BiH. On je poručio kako “politika koju on (Izetbegović) vodi vodi prema onome što je radila srbijanska politika u bivšoj Jugoslaviji prije raspada države”. Na kraju je  Krešić zaprijetio: ” Ne treba niko očekivati da će druga strana mirno stajati i čekati da neko preuzme poluge upravljanja. I za manje stvari  su bivše republike u Jugoslaviji donijele odluku o istupanju iz takve države”.

Jedan (vrlo) mogući sjenarij

Još je nedvosmisleniji i izravniji bioIlija Cvitanović, član Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora (HNS) koji je kazao kako su “predstavnici Srba već poduzeli radikalne poteze” te da treba očekivati “da i Hrvati poduzmu slično ako ne dože do izmjene izbornog zakona”.

Kakve poteze prognozira novinar Krešić, a kakve “radikalne” mjere najavljuje Ilija Cvitanović.

Prema izvorima koje smo ranije pominjali, domaćim i stranim, ukoliko Milorad Dodik uz formalnu pomoć Narodne Skupštine RS koju kontrolira, proglasi nezakonitim i neprijateljskim institucije Bosne i Hercegovine na teritoriji RS, Oružanih snaga BiH, SIPA-e, OSA-e, Uprave za indirektno oporezivanje…Dragan Čović će u vrlo kratkom vremenu slijediti njegov primjer. Na način na koji je “Herceg Bosna” u aprilu 1992.godine, po automatizmu slijedila   Karadžićev primjer napuštanja insitutucija, HDZ BiH bi, tvrde naši upućeni sugovornici, mogao postupiti prateći secesionističke korake Milorada Dodika. Državne institucije nakon što ih, po tom scenariju, delegitimira Narodna Skupština RS, vrlo brzo bi doživjele istu sudbinu na prostorima gdje vlada HDZ BiH. Tu se prije svega misli na Mostar, odnosno njegov zapadni dio, gdje je su smještene sve državne institucije  i njihove ispostave u ovom gradu. Političari iz Sarajeva, prije svega oni iz Stranka demokratske akcije, praveći različite kompromise dogovore, trgovačke aranžmane sa Hrvatskom demokratskom zajednicom prihvatili  su da sve institucije sa nivoa države budu stacionirane u općinama Mostara sa hrvatskom većinom. Rije je o desetinama insitucija,  agencija, ureda… poput Uprave za indirektno oporezivanje (sjetimo se kako su oko kupovine njenog poslovnog prostora pregovarali bivši direktor Fuad Kasumović i Dragan Čović), SIPA-e, Državne granične policije, BHANSA-e, Centralne banke BiH, Obavještajno-sigurnosne agencije, Direkcije za kontrolu policijskih tijela, Operator za obnovljive izvore energije…

Navodno već postoje razrađeni planovi da u trenutku kada se ove institucije proglase nelegalnim (jer poslije povlačenja RS ne bi  funkcionirale na cijelom prostoru BiH)  otpočne  “spontana”  akcija pripadnika navijačke skupine “ULTRAS-a”, branitelja okupljenih u HVIDR-i, te dobrovoljaca-aktivista HDZ-a BiH tokom koje bi se te institucije fizički  preuzele, zaposlenici proglasili nepoželjnim,  i stavile na raspolaganje HDZ-a BiH. Da bi uloga navijačkih huliganskih odreda “ULTRASA” mogla biti značajna i da se na njih računa govori i to da poslije niti jednog incidenta, od kojih su neki imali elemente teških krivičnih djela, niko od navijača NK “Zrinjski” nije kazneno procesuiran.

Također, budućoj anarhiji, odnosno kako bi se to službeno tretiralo “događanju naroda”, snažno pogoduje potpuno kadrovsko i organizaciono rasulo koje već duže vrijeme vlada unutar MUP-a Hercegovačko-Neretvanskog Kantona. Mjesecima tamošnji  MUP nema policijskog komesara, niti  načelnike uniformirane polcije i  kriminalisitlčke policije te još nekolicine neposrednih rukovodilaca. MUP-u HNK nedostaje i skoro 300 policajaca, a to za posljedicu ima da u svim kriznim situacijama policija nema adekvatan odgovor, što huligani i navijači nemaju “dostojnog” protivnika, što se stvara stanje anarhije koje se, vrlo vjerovatno, već duže vrijeme  (p)održava planski…

Treba još jednom ponoviti: ovaj scenario moguć je, a neki upućeni  kažu i vjerovatan, tek u slučaju da Miloradu Dodiku i  njegovim pokroviteljima iz Beograda i Moskve, kao i sekundantima iz Budimpešte, Ljubljane i Zagreba, uspije “upad” u ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine. U tom bi slučaju Dragan Čović, ohrabren i podržana istim saveznicima, još jednom slijedio primjer svog prijatelja i političkog partnera iz Laktaša.  Što se njih dvojice tiče, ovakav rasplet krize u BiH je i poželjan i izvjestan. No, po svemu sudeći, prije svega imajući u vidu robustan diplomatski angažman SAD i znatnog dijela članica EU, njih dvojica neće o tome presudno odlučivati, a pogotovo imati posljednju riječ.

NAJČITANIJI ČLANCI

Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

"Potresan video", stoji u opisnu videosnimka koji se posljednih dana širi društvenim mrežama, a na kojem se vidi žena u crnom koja gađa konvoj...