Istaknuto

Istaknute objave

Hrvatska firma Scout započela pljenidbu: Oružane snage BiH ostaju bez haubica, VBR-ova, minobacača, pušaka i više od deset miliona metaka ..

Tri VBR-a, 138 jurišnih minobacača 60 milimetara, milion i 700 hiljada komada metaka 12,7 mm, 3,7 miliona metka 7,62 mm, 717 raketa za RPG,  70 bestrzajnih topova 82 mm, 61 top ZIS, stotinu puškomotraljeza, šest haubica ….

Sve ovo, i još mnogo drugog naoružanja i municije, bit će oduzeto od Oružanih snaga BiH, po osnovu Rješenja Suda BiH iz decembra 2019. godine. Pljenidba se, već nekoliko mjeseci, vrši po zahtjevu zagrebačke firme SCOUT, po osnovu ranijih neprovedenih ugovora o isporuci viškova naoružanja.

“Dio municije je do sada zaplijenjen. Veći dio je iz viškova, odnosno neperspektivnog naoružanja i municjje, dok je drugi, manji dio dio izuzet iz naših redovnih skladišta”, potvrdio je za Istraga.ba ministar odbrane BiH Sifet Podžić.

Do sada je, pokazuju dokumenti koji su u posjedu Istrage, zaplijenjena samo municija, prosječne starosti 37 godina. Zaplijenjeno je preko dva miliona metaka kalibra 7,62 milimetara.

Municija kojy je SCOUT do sada zaplijenio prebačeno je u skladište bugojanskog Binasa. A izuzeto je iz skladišta Oružanih snaga u u Daljanima kod Donjeg Vakufa i skladišta Krupa kod Hadžića.

Podsjećamo, zagrebačka kompanija Scout prije dvadesetak godina potpisala je ugovore sa entetskim ministarstvima odbrane o kupovini viškova naoružanja. Nakon što je uspostavljeno Ministarstvo odbrane BiH, a ukinuta entitetska, država BiH je postala pravni sljedbenik ovih ugovora. No, ugovori nisu ispoštovani. Ministarstvo odbrane BiH sa Selmom Cikotićem na čelu 2010. godine zaključuje anekse ugovora na ranije ugovore sa Scoutom. Cikotiću se, trenutno, sudi zbog potpisivanja aneksa na sporne ugovore. Uprkos aneksima, zagrebačka firma podnijela je tužbu protiv BiH zbog neispunjenja ranijih ugovora i 2017. godine Sud BiH je donio presudu kojom se utvrđuje da Ministarstvo odbrane BiH mora SCOUT-u isporučiti naoružanje i municiju u vrijednosti od 20 miliona KM. U decembru 2019. godine presuda postaje pravosnažna i Sud BiH donosi rješenje o izvršenju, odnosno o pljenidbi u korist Scouta.

“Na osnovu pravomoćne i izvršne presude Suda BiH određuje se izvršenje protiv dužnika BiH, Ministarstvo odbrane, radi predaje pokretnih stvari”, navedeno je u rješenju o izvršenju Suda BiH. Na fotografijama u prilogu ovog teksta, možete vidjeti koje će sve naoružanje i municija će biti zaplijenjeni od Oružanih snaga BiH.

Zapljena je, rekosmo, počela prije dva mjeseca. Jedan dio municije SCOUT je zaplijenio i u kasarnama Oružanih snaga u Doboju i Glamoču. U pitanju su rakete 106. One su proglašene nestabilnim. Ipak, predstavnici Scouta su ih izuzeli na vlastitu odgovornost i prevacili u skladište Binasa u Bugojnu koje, kako saznajemo, ne ispunjava uslove za čuvanje ovakve vrste municije.

Ministarstvo odbrane BiH, potvrđeno nam je, uputilo pismeno upozorenje Vladi Federacije BiH i Ministarstvu ernergije, rudarstva i industrije u kojem je navedeno da bi skladištenje “nestabilnih raketa” u Binasu moglo biti vrlo opasno. No, ministar Nermin Džindić i premijer Fadil Novalić nisu se oglašavali u vezi sa ovim slučajem. Istraga.ba u četvrtak je pokušala stupiti u kontakt sa Abazom Mandžukom, direktorom Binasa, ali on je odbijao naše pozive. Uglavnom, “nestabilne rakete” se još uvijek nakaze u Bugojnu, a da bi ih Scout izvezao iz BiH potrebne su mu saglasnosti Ministarstva odbrane, Ministarstva sigurnosti BiH, Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, te Obavještajno-sigurnosne agenicije BiH. Ukoliko jedna od navednih institucija ne da saglasnost, Scout neće moći izvesti zaplijenjeno oružje iz BiH.

Zbog veza sa kartelom Bojana Cvijetića: Uhapšen službenik OSA-e iz Banja Luke

Pripadnici MUP-a Republike Srpske uhapsili su službenika OSA-e Roberta Radonjića, saznaje Istraga.ba. Radonjić je uhapšen po nalogu Tužilaštva BiH u okviru akcije “Transporter”. Radonjić je povezan sa grupom Bojana Cvijetića, koji je osumnjičen za trgovinu narkoticima.
Kada je krajem prošle godine uhapšen Bojan Cvijetić kod njega je, prilikom pretresa, pronađen jedan od dokumenata Obavještajno sigurnosne agencije BiH. Sumnj se da mu je taj dokument dao upravo Robert Radonjić, inače službenik OSA-e koji je radio u banjalučkoj kancelariji.
Mediji iz RS-a javljaju da je u toku akcija u Banja Luci, te da su uhapšene četiri osobe. Navode da među uhapšenima ima zaposlenika u institucijama BiH.

Navedena lica su uhapšena zbog postojanja osnova sumnje da su u proteklom vremenskom periodu kao članovi organizovanih kriminalnih grupa izvršili više krivičnih djela.

U toku su pretresi stambenih objekata i vozila koja koriste osumnjičeni. Uhapšeni će nakon kriminalističke obrade biti sprovedeni u Tužilaštvo BiH.

Porodična politika Lapida: Otac premijera Izraela je isticao Tuđmanov antisemitizam, ali je negirao srpske zločine u BiH

Bio je 15. mart 2011. godine kada su gradske vlasti u Novom Sadu svečano otkrile ploču na kojoj je pisalo – ulica Tomija Josefa Lapida.

“Tomi Lapid bio je građanin Novog Sada koji je otišao u Izrael i tamo napravio sjajnu karijeru. Ovo je prilika da kažemo koliko su nam važni odnosi sa državom Izrael”, rekao je tada novosadski gradonačelnik Igor Pavličić.

Jedanaest godina kasnije, sin Josefa Tomija Lapida postao je premijer Izraela. Prije nego je u junu ove godine postao premijer, Yair Lapid je bio izraelski ministar vanjskih poslova. Četrdeset dana nakon njegovog stupanja na funkciju premijera, Ambasada Izraela u Tirani, inače zadužena za BiH, faktički je podržala HDZ-ove prijedloge izmjena Izbornog zakona u BiH. Istoga dana, samo nekoliko sati kasnije, izraelsko ministarstvo vanjskih poslova zahvalilo se Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću na podršci koju su, prethodno, iskazali pozdravljanjem vojne akcije koju Izrael provodi protiv “Islamskog džihada” u pojasu Gaze. Vlada Izraela je, tako, u jednom danu dva puta podržala Dragana Čovića i jedanput Milorada Dodika. Na čelu Vlade je, rekosmo, Yair Lapid, sin Josefa Tomija Lapida.

“Otac je bio centar mog svijeta”, napisat će u svojoj knjizi Yair Lapid, pišući, zapravo, u ime svog oca Tomija Lapida.

Yair je svoje razgovore s ocem pretvorio u memorare Josefa Tomija Lapida

“Znao je”, piše izraelski premijer u ime svoga oca, “biti vrlo nametljiv kada je trebalo, ali je uvijek imao vremena sjediti sa mnom, odvesti me na nogometnu utakmicu, provjeriti moju zadaću, čitati novine sa mnom i objasniti mi gdje se nalazi Bosna i Hercegovina”.

O Bosni i Hercegovini Josef Tomi Lapid znao je mnogo toga. Početkom devedesetih bio je novinar koji je izvještavao o Balkanu. U knjizi “Izrael i rat u Bosni” profesor Daniel Kofman označio je Josefa Tomija Lapida, oca aktualnog izraelskog premijera, kao novinara koji je negirao ratne zločine koje su u BiH počinili pripadnici srpskih jedinica. Bio je 9. avgust 1992. godine i skoro svi svjetski mediji su tih dana na svojim naslovnicama objavili fotografije iz prijedorskih logora na kojima su se vidjeli izgladnjeli bošnjački zarobljenici.

“U Bosni i Hercegovini nisu pronađeni logori za istrebljenje [machanot hashmada] i nijedan dokaz o masovnim ubistvima, stvari za koje su Hrvati i Muslimani optuživali Srbe. Srbi su ponudili da sve logore koje su formirali predaju pod nadzor UN. Čini se da je završeno još jedno poglavlje u ratu u kojem su Srbi pobjednici na vojnom frontu, dok je njihov suparnik pobjednik na frontu propagande”, napisao je u svojoj kolumni Josef Tomi Lapid, novinar i političar od kojeg je njegov sin i aktualni premijer Izraela učio o Bosni i Hercegovini.

Kofman o Josefu Lapidu

Daniel Kofman ističe da je je Tomi Lapid bio predvodnik kolumnista koji su iskakali iz međunarodnih norni glede rata u Bosni i Hercegovini.

U trenutku iskrenosti otkrio je svoj pravi kredo: „Moramo podržati Srbe šta god da rade. U mojim očima oni su moje pleme”, prenio je Kofman riječi Tomija Lapida, oca aktualnog izraelskog premijera. 

Lapidu su, tvrdi Kofman, bile poznate činjenice, jer su izraelski novinari, Emmanuel Rosin i Yossi Alonia, na hebrejskom pisali o teroru u Sarajevu, o logorima i drugim srpskim zločinima u BiH. No, Josef Lapid je ignorisao činjenice.

iz memoara Tomija Lapida: susret sa Miloševićem

Osim što je negirao ili ignorisao zločine u BiH, Lapid se sastajao i sa Slobodanom Miloševićem, pokušavajući sa jednim jevrejskim bizmismenom Robertom Maxwellom kupiti novine u Srbiji.

“Kada sam stigao u Beograd, glavni grad Srbije, predstavnici Vlade su me dočekali na aerodromu. Odvezli su me službenim autom u dvor predsjednika Slobodana Miloševića”, prenio je Yair Lapid sjećanje svoga oca Josefa.

Sličnu operaciju Josef Tomi Lapid je trebao obaviti i u Hrvatskoj. Biznismen Maxwell ga je zamolio da odu u Zagreb na sastanak sa Franjom Tuđmanom i da od njega kupe novine.

“Ali on neće prodati novine Židovu”, kazao je Tomi Lapid biznismenu Maxwellu.

Lapid je rekao da je čitao “vrlo čudnu knjigu Franje Tuđmana” u kojoj je bivši predsjednik Hrvatske tvrdio da je u holokausti stradalo “samo 900 hiljada Židova”, da je bilo Židova koji su su vodili konc logor u Hrvatskoj, te da je “Hitlerov novi evropski poredak bio opravdan svojom potrebom da preseli Židove”.

iz memoara Josefa Tomija Lapida koje je zapisao njegov sin Yair Lapid

“Važno je napomenuti da ove riječi nisu napisane 1940. godina, već ih je 1989. godine napisao šef demokratske nacije izabran na slobodnim izborima”, konstatirao je Josef Tomi Lapid u svojim sjećanjima koje je zabilježio njegov sin Yair Lapid.

Tri decenije kasnije, Vlada Izraela kojom upravlja sin Tomija Lapida, podržala je prijedloge izmjena Izbornog zakona u BiH koje je predložila stranka čiji je utemeljitelj Franjo Tuđman. Tim izmjenama se Jevrejima iz BiH ne daje pravo kandidiranja na izborima za Predsjedništvo BiH.

Nakon tajnih i javni apeli Schmidta: Deblokada Ustavnog suda izgovor za nametanje Izbornog zakona?

„Pozivam vas da dovršite, bez daljeg odlaganja, imenovanje sudija na upražnjenim mjestima. Samo postupanjem u skladu s Ustavom Federacije BiH možete pokazati svoju opredijeljenost za iznalaženje pozitivnih rješenja za probleme ove zemlje”, naveo je između ostalog Schmidt u današnjem pismu.

Podsjećam, da smo ranije iz diplomatskih izvora saznali da je Schmidt kroz medijske nastupe slao signale Čavari, ali i HDZ-u BiH. Zapravo, pojednostavljeno rečeno sumnja se da će potpis Čavare na imenovanje sudija Ustavnog suda FBiH (što se godinama blokira) Schmidtu poslužiti kao izgovor za nametanje Izbornog zakona BiH, i to opet na način da se pogoduje željama HDZ-a BiH.

To bi svakako bilo pogrešno, jer bi se pokazalo da su blokade, a koje HDZ vrši godinama, legitimno sredstvo u ostvarivanju političkih ciljeva, pa čak i onih koji dovode do trajne etničke podjele Bosne i Hercegovine i uvođenja diskriminacije.

No, Schmidt bi ovim činom ostalim probosanskim strankama ipak mogao prebaciti kako je HDZ kooperativan i spreman za saradnju!?

Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt nakon što su mediji objavili neka od rješenja koja su trebala biti nametnuta Bonskim ovlastima, a tiču se izmjena Ustava FBiH i izbornog zakona BiH šutio skoro 10 dana.

Nikakve reakcije ili vijesti iz OHR-a nisu dolazile, a onda je, nakon trodnevnih protesta građana ispred zgrade OHR-a i sastanka sa političkim predstavnicima i nametnuo tehničke izmjene Izbornog zakona i uslijedila je medijska ofanziva. Schmidt je u svega dva dana dao intervju za nekoliko bh. medija. Interesantno, skoro u svakom je pomenuo predsjednika FBiH Marinka Čavaru.

„Što se tiče garancija da će do dogovora političara doći – on je spomenuo činjenicu da nisu imenovane sudije u Ustavni sud. Podsjetimo, taj proces je blokirao predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara, koji je i na američkoj Crnoj listi.

“Ne mogu da se žalimo na HDZ, ali to je tačno. Je li riječ o finansiranju izbora, je li to bilo taktiziranje ministra Vjekoslava Bevanda ili je to pitanje koje sam ja otvorio – šta je sa sudijama, postoje ljudi i njih treba i nazvati kad je riječ o ovim temama, a ja ću to i raditi. Predsjednik Federacije će dobiti još jednu šansu da uradi svoj posao, a onda će dobiti dopis od mene – neka se pripremi za takvo nešto“, poručio je Schmidt na FTV-u.

Samo dan nakon toga u intervjuu za DW kazao je:

„To nije jedna stranka, ali predsjednik je iz HDZ-a (Marinko Čavara – op. red.). Međutim, sada uopće ne želim stavljati (tu) stranku na stub srama. Tu obavezu ispunjavate i ne koristite je kao alat za blokiranje u korist bilo koga ili bilo čega.

Jer dajem još jednu, posljednju šansu da izvršna i zakonodavna vlast to odluči. To zapravo tu pripada, tome nije mjesto na mom stolu. Ja sam, da tako kažem, samo onaj koji pomaže u nuždi.Za nekoliko sedmice ćemo se sastati sa predstavnicima stranaka. A onda ću vidjeti ima li pomaka“, istakao je Schmidt.

HDZ i HNS se predstavlja konstruktivnim i otvorenim za dogovore, ali svakako je to samo retorika, naravno da ne žele dogovor, već isključivo ispunjavanje njihovih želja.

Tako su u zaključcima HNS-a, a nakon što je Schmidt nametnuo tehničke izmjene zakona, kazali da ‘HNS BiH smatra kako je, u suradnji s nadležnim institucijama Republike Hrvatske, potrebno razmotriti i pitanja koja se odnose na pravne aspekte Daytonskoga i Washingtonskoga sporazuma koja su narušena neodgovornim djelovanjima vodećih bošnjačkih političkih aktera i ureda OHR-a u Sarajevu u protekla dva desetljeća’.

(nap.ba)

Kolumna Vildane Selimbegović: Rijaset (ne) izlazi na izbore

Iako su na snagu stupila nova pravila visokog predstavnika, koja tretiraju izborni proces i ponašanja u kampanji, ne čini se da ikoga naročito zanimaju. Naprotiv, upravo je ova, nazovimo je djelimična Schmidtova odluka o(p)stala kao najjači poligon za međunacionalne obračune, naročito u Federaciji. S naglaskom na onaj nenametnuti dio Schmidtova paketa oko koga se koplja i dalje lome, mada bošnjački i probosanski partijski lideri, koji su bili u OHR-u na sastanku uoči same Schmidtove odluke nikako da se usaglase: jesu li ili nisu dobili rok za dogovor o izmjenama Izbornog zakona BiH, ako jesu – je li taj rok šest sedmica ili briselskih šest mjeseci nakon izbora, te ono najvažnije, kako zamišljaju provođenje rezultata izbora s obzirom na to da su zdušno i zajednički odbili Schmidtovu ambiciju da u sklopu ustavnih izmjena definira i precizne rokove za uspostavu vlasti. Istina, iz kuloara se čuje kako – s obzirom na to da se nikakav dogovor ne može očekivati – svi i dalje čekaju da visoki predstavnik ponovo posegne za bonskim ovlastima i nametne i taj dio paketa, da ih spase muka. Jer nema sumnje da s prebrojavanjem (ne Bošnjaka, već glasačkih listića) stiže i otrežnjenje iz Bruxellesa: ko god da pobijedi, uz čestitke će dobiti podsjećanje na potpis kojim se obavezao na to da će pristupiti famoznim izmjenama, jednako kao što baš svi i znaju da od vlasti neće biti ništa dok se dogovor ne okonča. I ne implementira.

No, s obzirom na to da domaća (politička) pamet u ovom času dalje od 2. oktobra i ne seže, ako i seže, to se jedino odnosi na šest ruku u klubovima Doma naroda Parlamenta FBiH, koje omogućuju pravo predlaganja, kampanja bazirana na debati o tri posto ne jenjava. Bošnjačke i građanske partije, ne samo protestante pred OHR-om već i ostatak dunjaluka nastoje ubijediti u to da im temeljni demokratski princip daje mogućnost da Husu, Seju ili Mustafu smjeste u fotelje Doma naroda samo zato što su se za potrebe izbora izjasnili kao Hrvati. Još nam to prodaju kao vlastitu bitku za građansku Bosnu i Hercegovinu. Oni koji su – poput mene – pokušali racionalno (pro)govoriti o Schmidtovim najavljenim izmjenama, dobili su salve uvreda i prijetnje smrću. Jurišnici s obje (zaraćene) strane operiraju emocijama, bez grama argumenata, izuzev ako se argumentima zove odijum spram Dragana Čovića. Koji je, objektivno, razumljiv, no to i dalje ne mijenja činjenicu upisanu u Dejtonski ustav BiH, onu o konstitutivnosti tri naroda (Bošnjaka, Srba i Hrvata) i građana BiH. Nekadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch je 2002, uostalom, nametnuo amandmane na ustave entiteta koji su konstitutivnost zabetonirali (ovu riječ danas najviše koriste Schmidtovi oponenti), a ustvari su bili provedba presude Ustavnog suda BiH nakon apelacije nekadašnjeg lidera SDA Alije Izetbegovića. Prava građana i Ostalih – tretirana presudama iz Strasbourga – nikako da dođu na red, ali od SDA, HDZ-a i SNSD-a niko i ne očekuje da ove presude stavi na listu prioriteta, no tužno je i razočaravajuće što to nije učinio ni građanski SDP kada je vladao, već sebi u zasluge može upisati i brisanje pluralizma među hrvatskim biračkim tijelom (pogledati pod slučaj Živko Budimir). Godinama zapravo Ostale i građane združeno svi tješe kako će prava ostvariti ulaskom BiH u Evropsku uniju, no malo ko hoće i da priupita koliki je stepen suglasja vodećih nacionalnih elita o zaustavljanju euroatlantskih integracija i zbog želje da ostanemo na privilegijama konstitutivnih naroda. Koje nedvojbeno postoje, no očito problem nastaje kada ih sva tri naroda žele podjednako konzumirati. Otuda možda i najveća podvala aktuelnom visokom predstavniku u svjetlu najavljivanih izmjena jeste ona o manje vrijednom bošnjačkom glasu: svi koji su htjeli pročitati papire što su procurili iz OHR-a, mogli su se uvjeriti u to da Schmidtove izmjene tretiraju isključivo federalni Dom naroda dajući priliku i Bošnjacima da – tamo gdje su većina, kao npr. u Sarajevu – delegiraju više predstavnika.

Ne, ne hvalim Schmidta, on je debelo kriv za atmosferu linča i progona koju trenutno živimo i koja najviše i pogoduje partijama na vlasti. Na njegovoj nedorečenosti tinjaju nove vatre podjela, ali i ozbiljna lomača OHR-u za koji se usuđujem ustvrditi da još treba ovoj zemlji, ma koliko ga lider SNSD-a ne priznavao skupa s Rusijom. HDZ-u BiH, bez sumnje, puno više odgovara da izmjene Izbornog zakona koordinira i vodi Angelina Eichhorst, ne samo zato što je ova briselska vedeta bila orbanovski protiv da EU preuzme američke sankcije za Milorada Dodika već mnogo više zato što je Hrvatska članica EU i može preko nje ostvariti daleko veći utjecaj. SDA se, pak, stavila na čelo bošnjačkih i probosanskih stranaka koje zdušno znaju protiv čega su, ali nikako da kažu kako vide rješenje problema. Izuzev ako rješenjem ne smatraju frontalnu akciju protiv Sjedinjenih Američkih Država koje im odani botovi diljem društvenih mreža optužuju i za Dayton i za najnovije Schmidtove planove i nakon što je od njih odustao. A napose su ljuti što je Ambasada SAD-a, kao i svaki put u posljednjih 27 godina, na izjave o oružju i prebrojavanju reagirala osudama! Pa je opet stari problem: očas zaboravimo ovacije kad se reagira na Dodikove i Čovićeve izjave, no zato objektivnoj sarajevskoj javnosti uzavre krv kad reagiranje stigne i Izetbegovića.

Slabost na porodicu Izetbegović je možda i jedina konstanta bošnjačkih (pa i probosanskih) stranaka. No, za to zasluge ne nose ni aktualni partijski lider SDA, niti njegova supruga, od koje se očekuje da Kanton Sarajevo vrati pod stranačko okrilje. U pitanju je opet Alija Izetbegović, na koga se nerijetko pozivaju i lider SBB-a i lider NiP-a, a nije netačno zaključiti da je ideološki uzor i dobrom dijelu SDP-a, ako ćemo suditi po partijskim potezima. Problem ove izborne sezone je u jasnoj razdjelnici: SDA svog lidera istura kao kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva, a sve druge partije (izuzev Koalicije s Mirsadom Hadžikadićem na čelu) imaju zajedničkog protukandidata Denisa Bećirovića. Kadar SDP-a iz Tuzle nije ni ranije krio svoju opredijeljenost za prvenstveno bošnjačko biračko tijelo. Što izbornu utrku čini znatno neizvjesnijom, a Bošnjake pluralnijim. Zna to i Izetbegović Sin, pa se ne štedi na zapaljivoj retorici: prebrojavanje mu se toliko dopalo da ga sad i objašnjava. No, tumačenje prebrojavanja, da ne kažem pravdanje od strane reisu-l-uleme dr. Huseina ef. Kavazovića i učestala polemička aktivnost Rijaseta, daju prostora debati o izbornoj opredijeljenosti najvažnije institucije vjerskog života Bošnjaka muslimana. Niko ne kaže da članovi Rijaseta i njegovih uprava, imami i alimi ne trebaju izaći na izbore i svima je jasno da i ulema ima svoje biračke preferencije, no baš zato od reisu-l-uleme svi imaju i pravo očekivati da se u javnom prostoru – a džamija to jeste – suzdrži od političkog svrstavanja. Dr. Kavazović je, dolaskom na čelo Rijaseta, predstavljao upravo ovu vrstu promjene u odnosu na svog višemandatnog prethodnika, a za razliku od njega, pokazivao i daleko veći senzibilitet i za druge i drugačije. Baš zato od reisa Kavazovića, mudrog, odmjerenog i dovoljno širokog svi očekuju da onako kako je onomad spriječio incident u Srebrenici, danas – zarad cijele Bosne i Hercegovine – reaguje u korist njezina zajedništva, suživota i budućnosti. A političari, ako ne umiju drugačije, neka se tuku.

Viši sud u Valjevu presudio: Ponovo rehabilitovan četnički vojvoda Nikola Kalabić

Viši sud u Valjevu rehabilitovao je četničkog vojvodu Nikolu Kalabića, potvrdio je za Istraga.ba advokat Goran Branković, pravni zastupnik Kalabićeve unuke koja je tražila rehabilitaciju.
“Usvaja se zahtjev za rehabilitaciju pokojnog Nikole Kalabića. Sud je uvažio zahtjev Vesne Dragojević, a sada Kalabić, inače unuke četničkog vojvode Nikole Kalabića. Rehabilituje je sada pokojni Nikola Kalabić i utvrđuje se da su Odluke Državne komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača tokom Drugog svetskog rata, od 1945. godine, ništavne od trenutka donošenja da su ništavne”, navodi se u Rješenju Višeg suda u Valjevu donesenog 5. jula ove godine.

Nikola Kalabić je bio komandant Gorske kraljeve garde Jugoslovenske vojske u otadžbini. Pred sam kraj rata Nikola Kalabić kao i mnogi drugi pripadnici JVUO pokušavali su da se sakriju u zabačenim delovima zemlje i da tamo sačekaju pokušaj bune protiv komunističke vlasti.

OZNA je krenula sa širokim planom likvidacije bivših pripadnika JVUO i ostalih vojnih organizacija van teritoriji Jugoslavije. Tako su uspjeli svoje agente da ubace u mrežu podrške Nikole Kalabića, i da ga u tajnoj operaciji 5. decembra 1945. godine uhapse. Okolnosti njegove smrti do danas nisu utvrđeni. Godinama je vođen kao nestali, da bi na kraju, 65 godina kasnije, službeno bio proglašen mrtvim.

Rješenjem Sreskog suda u Mionici od 11. novembra 1946. godine Kalabić je proglašen narodnim neprijateljem i oduzeta mu je imovina. Njegova unuka pokrenula je postupak pred sudom u Valjevu, tražeći rehabilitaciju i povrat  oduzete imovine.

Nikola Kalabić zapovijedao je Gorskom gardom pod Dražinom komandim, U pismu iz aprila 1944. godine je lično naredio klanje partizanskih simpatizera.

“Dragi Pape, za klanje komunista molim te dobro tu stvar proveri. Ispitaj još bar tri čoveka. Za te ljude koji treba da se zakolju. Pitaj Peru Miletića, Stevana Beserovca i Živorada Pajića, pa ako oni kažu da su krivi kao komunisti, onda najviše zakoljite: u Jasenici 3, Popučke 2, Garić 2, Grabovica 2, konja pastuva od Zakića mi dovedite, a za njega zna Stanimir. Mene ćeš naći tek drugi dan Uskrsa u večer u Lekovicama kod Stanoja. Nemoj se vraćati dok zadatak ne svršiš. Želim iskreno da praznik Hristovog voskrsenja dočekate svi zdravi. Doviđenja. Pozdravite mi sve, a tebe najviše pozdravlja tvoj čika Pera – napisao je.

Iako je službeno bio podređen vođi četničkog pokreta, Draži Mihailoviću, Kalabić je i tamo bio zloglasan zbog okrutnosti. Čak i njegovi podređeni zabrinuto su pisali Mihailoviću i preklinjali ga da zaustavi Kalabića i njegove koljače.

U maju 2017. godine Viši sud u Valjevu prvi put je rehabilitovao Kalabića. No, Apelacioni sud je ukinuo to rješenje i sve vratio na ponovni postupak. U utorak, 5. jula je okončana rasprava po obnovljenom postupku i sud je istoga dana donio rješenje o rehabilitaciji.

Kako je HIFA Oil izvlačila novac iz javnih preduzeća: Bitumen iz Albanije kamionom “stizao” za 4 sata u Sarajevo, preko povezanih preduzeća uvećavali cijene, pa ih uvećane fakturisali KJP Rad

Glavni akteri ove priče koja dokazuje manipulacije cijenama nafte i naftnih derivata su kompanija HIFA Oil i KJKP Rad Sarajevo. U pitanju je nabavka bitumena. Detalje ćemo donijeti nešto kasnije. Sada, prvo, idemo ukratko objasniti o čemu se radi. KJKP Rad raspiše tender i traži velike količine bitunemena. U tenderu piše da se cijena formira tako što će dobavljač, u ovom slučaju HIFA Oil priložiti nabavne cijene na šta će dodati svoju maržu. Hifa Oil, potom, nabavi bitumen iz inostranstva po vrlo povoljnoj cijeni, proda ga, potom, svojoj kompaniji Euro Stil Doboj. Onda Euro Stil taj isti bitumen po većoj cijeni proda Hifa Oilu od kojeg je i nabavio bitumen. Ta ista roba, potom, ide u KJP Rad po “drugoj nabavnoj cijeni” koja je znatno veća od prve nabavne cijene. I samo na osnovu te manipulacije, HIFA Oil je, za godinu, iz KJKP Rad Sarajevo izvukao oko 460 hiljada maraka “dodatnih sredstava”. A sada detalji.

U maju 2018. godine, HIFA Oil se prijavljuje na tender koji je KJKP Rad Sarajevo raspisao za nabavku “bitumena 60”. Za isporuku 1300 tona bitumena 60, HIFA Oil je zatražila 924,729 KM. U sklopu ponude, se navode cjenovnici Optima Grupe d.o.o. Banja Luka. Hifa Oil se, dakle, referisala na cjenovnik “Rafinerije nafte Brod”. KJKP Rad, sa tadašnjim direktorom Selimom Babićem (SDA) na čelu prihvata njihovu ponudu i zaključuje ugovor.

“Cijene za materijale iz člana 1 ovog Ugovora – BIT 60 ponuditi sa prezentiranjem promjenjivog dijela rafinerije iz koje je roba ponuđena. Domaća rafinerija: rafinerijska faktura ili račun komercijalnog zastupnika rafinerije Optima grupe; Strane rafinerije – JCI-a i rafinerijsku fakturu” Cijena za materijale iz člana 1 ovog Ugovora je 711,33 KM po toni bez PDV-a, a sastoji se od promjenjivog dijela – rafinserijske cijene koja je u vremenu ponude bila 632,33 KM po toni, bez PDV-a, plus fiksni dio 79 KM po toni bez PDV-a (ostali tropšovi, troškovi transporta i marža).

A evo kako HIFA Oil vrši isporuke. Umjesto ugovorene cijene, ova tešanjska kompanija dostavlja faklturu sa uvećanim cijenama. Razlika u cijeni prilikom ove isporuke je čak 8.800 KM veća u odnosu na ugovorenu. Drugi dokumenti otkrivaju pozadinu.

HIFA Oil je bitumen nabavio iz Albanije, odnosno od firme AL Global Oil. To dokazuje i međunarodni tovarni list.

HIFA Oil, potom, ovaj bitumen prodaje preduzeću Euro Stil d.o.o. Doboj, što potvrđuje ulazna faktura. Euro Stil, koji je u vlasništu Izudina Ahmetlića, taj isti bitumen prodaje HIFA Oilu koji je, također, u tom trenutku u vlasništvu Izudina Ahmetlića.

I umjesto fakture iz Albanije, HIFA Oil javnom preduzeću KJKP Rad Sarajevo dostavlja fakturu Euro Stila koja je znatno veća od nabavne cijene iz Albanije.

Sve ovo dovodi do zaključka da uvoznik albanskog bitumena HIFA Oil prodaje isti bitumen povezanoj kompaniji EURO Stil, koji, potom, tu robu vraća HIFA-i po većoj cijeni kako bi je fakturisali javnom preduzeću KJKP Rad Sarajevo.

I sve navedeno se provede za, navodno, 4 sata koliko je “ugovorni” rok od narudžbe do isporuke.

Pojednostavljeno, bitumen iz Albanije, ako pratimo samo dokumente, do Sarajeva dođe za četiri saata, s tim da ga, za isto to vrijeme, uveze jedna firma, koja ga, potom, proda drugoj, pa ga ova druga vrati prvoj firmi po uvećanoj cijeni, koja se potom uzima za obračun konačne fakture javnom preduzeću. Uvoznik je Hifa Oil. Vlasnik je Izudin Ahmetlić. Prevoznik je Petrobit d.o.o, Tešanj. Vlasnik je Izudin Ahmetlić. Prvi kupac je Euro Stil d.o.o. Doboj. Vlasnik je Izudin Ahmetlić. Drugi kupac je Hifa Oil. Vlasnik je Izudin Ahmetlić. I treći kupac je KJKP Rad Sarajevo. Vlasnik je Kanton Sarajevo.

Na ovaj način, tokom jedne godine, HIFA Oil i Izudin Ahmetlić su uspjeli izvući iz samo jednog javnog preduzeća više od 400 hiljada KM.

HDZ-u i SNSD-u američke sankcije i crne liste ne znače ništa: Među kandidatima za izbore su Milorad Dodik, Marinko Čavara, Željka Cvijanović, Alen Šeranić i Mirsad Kukić

Nosioci listi HDZ BiH sa partnerima (HDZ BiH, HSS, HSP BIH, HKDU, HSPAS, HDU,HSPHB, HRAST) i Pokreta demokratske akcije su osobe sa crne američke liste Marinko Čavara i Mirsad Kukić. Čavara je nosilac za Zeničko-dobojski kanton, a Kukić za Tuzlanski za Predstavnički dom PS BiH. Željka Cvijanović iako pod sankcijama Velike Britanije kandidat je za člana Predsjedništva BiH, objavila je Novinska agencija Patria.

Početkom juna ove godine SAD su saopćile da je Čavara pod sankcijama. Čavara je predsjednik FBiH već sedam godina, a nikada nije pokrenuo proceduru imenovanja nove Vlade FBiH.

“Čavara je uvršten na listu zbog odgovornosti za ili saučesništvo, zbog direktnog ili indirektnog učešća, kršenja ili djelovanja koja predstavljaju opstrukciju ili prijete provedbi bilo kojeg regionalnog sigurnosnog, mirovnog sporazuma ili sporazuma o saradnji ili o obostranom priznanju, okvirnog sporazuma ili mehanizma koji se odnosi na Zapadni Balkan, uključujući Prespanski sporazum iz 2018, Ohridski okvirni sporazum iz 2001, Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN 1244, Daytonski sporazum, Zaključke Konferencije Vijeća za provedbu mira održane u Londonu u decembru 1995, uključujući odluke ili zaključke visokog predstavnika, Vijeća za implementaciju mira ili njegovog Upravnog odbora ili Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju ili, kada je riječ o bivšoj Jugoslaviji, Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove”, navedeno je u saopćenju Ambasade SAD.

Pored ovoga, Čavara je stavljen na listu zbog odgovornosti za ili saučesništvo, zbog direktnog ili indirektnog učešća u aktivnostima ili politikama koje podrivaju demokratske procese ili institucije na Zapadnom Balkanu.

Mirsad Kukić na crnoj listi je od početka januara ove godine. State Department je naveo kako je Kukić umiješan u koruptivne aktivnosti koje su se odnosile na rad rudnika u Banovićima.

“U svojstvu direktora rudnika Kukić je bio umiješan u koruptivna djela putem kojih je koristio njegov politički utjecaj i službenu moć za sticanje lične koristi. Naime, psotoje vjerodostojne informacije da je Kukić prisvajao javna sredstva za ličnu korist i miješao se u odluke o zapošljavanju i imenovanju kako bi sticao političku korist”, navedeno je iz State Departmenta.

Kukić je podnio ostavku na mjestu predsjednika PDA, ali je i dalje ostao prvi čovjek stranke.

Za Skupštinu RS SNSD je kandidirao Alena Šeranića, aktuelnog ministra zdravlja RS koji je od početka juna na crnoj američkoj listi.

“Šeranić je nastavio promovirati secesionističke aktivnosti RS jer je vodio proces usvajanja Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima RS kojeg je njegovo ministarstvo uputilo Narodnoj skupštini RS na razmatranje. Ovaj zakon predviđa uspostavu nove agencije samo u okviru RS što bi poremetilo ovlaštenja državne Agencije za lijekove i medicinska sredstva. Šeranić je javno priznao da ovaj zakon preslikava funkcije Agencije za lijekove na državnom nivou, s time što se uspostavom agencije prema ovom zakonu prenose ovlasti sa agencije na državnom nivou na regulatorni autoritet za lijekove i medicinska sredstva u okviru RS. Zbog postojanja institucije na državnom nivou koja služi RS i FBiH, formiranje ove nove agencije na entitetskom nivou predstavlja opstrukciju ili prijetnju provedbi Daytonskog mirovnog sporazuma”, navedeno je u saopćenju.

Šeranić je stavljen na listu zbog odgovornosti za ili saučesništvo, zbog direktnog ili indirektnog učešća u aktivnostima ili politikama koje podrivaju demokratske procese ili institucije na Zapadnom Balkanu.

Milorad Dodik godinama je na crnoj američkoj listi. Novi paket sankcija uveden mu je početkom ove godine zbog koruptivnih aktivnosti i kontinuirane prijetnje stabilnosti i teritorijalnoj cjelovitosti BiH.

Šta pokazuju podaci o prijavama iz dijaspore: Za glasanje poštom iz Srbije i Hrvatske prijavilo se četiri puta manje birača, iz Njemačke registrovano 22 hiljade, ali probosanske stranke u Republici Srpskoj će ostati na istom broju mandata za Parlament BiH!

Za glasanje iz inostranstva (pošta i DKP) ukupno se prijavilo 69 hiljada birača. Od toga je 25.309 bh. državljana sa područja Republike Srpske. Poređenja radi, to je za 500 birača manje u odnosu na broj onih koji su samo putem pošte glasali na Općim izborima 2018. godine (RS). Ako gledamo po državama, za predstojeće izbore se iz Hrvatske, za oba entiteta, prijavilo 5760 birača. To je za oko 18 hiljada manje nego što je bilo prijavljeno 2018. godine. Isto tako, iz Srbije je sada prijavljeno 2993 birača, što je sa skoro 12 hiljada manje u odnosu na 2018. godinu. Najveći rast zabilježen je iz Njemačke, odakle se prijavilo oko 22 hiljade birača. Iz SAD-a je, pak, prijavljeno 3200 birača za oba entiteta. No, treba imati na umu da državljani BiH koji žive u Srbiji i Hrvatskoj mogu organizirano, na dan izbora, doći u BiH na glasanje.

U ovom tekstu ćemo se posvetiti Republici Srpskoj, odnosno izbornim jedinicama iz tog entiteta iz kojih se biraju zastupnici u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH.

Izborna jedinica – Banja Luka

Ova izborna jedinica obuhvata 21 općinu ili gradsko područje. Iz ove izborne jedinice ukupno je registrirano 11.373 birača koji su iskazali namjeru da glasaju putem pošte ili u DKP-u. Evo kako to izgleda po gradovima i općinama: Banja Luka – 2273, Krupa na Uni – 2, Novi Grad  – 784, Kozarska Dubica – 404,  Prijedor, – 3783, Gradiška 1324, Laktaši – 68, Srbac – 65, Prnjavor – 383, Petrovac – 0, Oštra Luka – 6, Čelinac -168, Istočni Drvar – 0, Ribnik – 32, Mrkonjić Grad -197, Jezero -491, Kneževo -18, Kotor Varoš -1143, Šipovo – 48, Kupres – 0, Kostajnica – 18. Kako se može vidjeti, najviše birača se prijavilo iz Prijedora, Banja Luke i Kotor Varoši, što može uputivati na zaključak da su veći dio prijavljenih birača sa područja ove izborne jedinice  – Bošnjaci.

Uporedimo li ovogodišnju prijavu sa prijavama iz 2018. godine, možemo vidjeti da je došlo do povećanja broja birača iz inostranstva. Na Općim izborima 2018. godine je putem pošte, iz te izborne jedinice, glasalo 7.197 putem pošte, te  1711 putem DKP-a. Prema službenim rezultatima, najviše glasova iz inostranstva je dobila SDA (2400 pošte), dok je na drugom mjestu bio SDP (1300). SNSD je bioo treći sa 1192 plus 842 glasa putem DKP-a 842). HDZ je dobio 741 glas, a SBB i A-SDA ukupno 520. Sada probosanske partije u RS-u nastupaju zajedno. Ako pogledamo rezultate iz 2018. godine, onda bi te stranke osvojile oko 4200 glasova putem pošte iz ove izborne jedinice. U zbiru sa DKP-om bi to izašlo na oko 5000 glasova. U zbiru sa redovnim glasovima (SDA, SBB, SDP i SBB) 2018. godine su osvojili oko 17 hiljada glasova, što je nedovoljno za direktni mandat u državnom partlamentu iz ove izborne jedinice, čak i u slučaju da svih 11 hiljada glasača putem pošte da svoj glas takozvanim probosanskim strankama. No povećanje prijavljenih birača iz iz tzv. bošnjačke dijaspore na području ove izborne jedinice bi moglo donijeti nekih 19 hiljada glasova probosanskim strankama, što   može biti bitno za obračun kompenzacijskih mandata.

Izborna jedinica 2 – Doboj

Iz ove izborne jedinice prijavilo se ukupno 7720 birača koji žele glasati putem pošte ili DKP-a. Ova izborna jedinica obuhvata 15 općina i gradskih područja. Evo broja prijavljenih birača. Derventa – 913, Brod-506, Vukosavlje -170, Šamac -505, Donji Žabar – 1, Modriča -864, Pelagićevo -379, Brčko Distrikt -152, Bijeljina -1393, Doboj -1152, Stanari -24, Petrovo -22, Lopare -662, Ugljevik -115, Teslić -862. Sa područja ovih općina i gradova, za Opće izbore 2018. godine pute pošte i DKP-a je glasalo 10800 birača. U odnosu na 2018. godinu broj prijavljenih je u porastu u Bijeljini i Doboju, dok se iz Teslića prijavilo manje birača za glasanje putem pošte. Pogledamo li, pak, rezultate iz 2018. godine, vidjet ćemo da je najviše “poštanskih” glasova otišlo SNSD-u. Od 10800 glasova putem pošte iz ove izbiorne jedinice, SNSD je osvojio čak 6300 glasova, dok je SDS dobio 1600 glasova. SDA i SDP su u zbiru osvojile ukupno 1400 glasova. To znači da su “dopisni birači” iz ove izborne jedinice uglavnom Srbi. Stoga bi smanjenje broja za oko 3000 birača, dakle, najviše moglo ošteti SNSD. Za mandat iz ove izborne jedinice na prošlim Općim izborima trebalo je oko 24 hiljade glasova. Probosanske stranke su 2018. godine u zbiru imale 13 hiljada glasova, što znači da ni iz ove izborne jedinice ne mogu osvojiti nijedan direktni mandat u Predstavničkom domu PS BiH.

Izborna jedinica 3 – Srebrenica

Izborna jedinica 3 sada je prijavljeno 6216, što je za oko 1000 manje u odnosu na Opće izbore 2018. godine (7290 pošta i DKP). Ovo je raspored po općinama i gradskim područima: Osmaci- 64,, Zvornik- 1084, Šekovići – 296, Vlasenica -407, Bratunac – 999, Srebrenica – 1387, Sokolac – 27, Han Pijesak -15, Istočna Ilidža -53, Istočni Stari Grad -0, Istočno Novo Sarajevo -40, Trnovo -17, Pale -95, Rogatica -112, Višegrad -163, Istočni Mostar -2, Nevesinje – 153, Kalinovik -6, Gacko -49, Foča -88, Novo Goražde -10, Čajniče -31, Rudo -116, Berkovići -9, Ljubinje -13, Bileća – 20, Trebinje – 709 i Milići 251. Prema službenim rezultatima iz 2018. godine, u ovoj izbornoj jedinici najviše je “dopisnih glasova” osvojio SNSD (2519 pošte plus 809 DKP). SDA je osvojila 1322 plus 1735 DKP i odsustvo, dok je SDP osvojio 1132 glasa. U zbiru su probosanske stranke osvojile oko 11500 glasova. Za direktni mandat iz ove izborne jedinice bilo je potrebno oko 24 hiljade glasova, što znači da ni iz ove izborne jedinice probosanske stranke ne mogu dohvatiti direktni mandat za parlament BiH. Čak i sa značajnijim povećanjem bošnjačkih glasova iz dijaspore, probosanske stranke u ovoj izbornoj jedinici mogu dobaciti do 16-17 hiljada glasova u zbiru.

Dakle, u najboljem slučaju sve probosanske stranke na području Republike Srpske mogu ukupno osvojiti između 45 i 50 hiljada glasova, što je, opet, dovoljno za samo jedan kompenzacijski mandat za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Baš onako kako je bilo i do sada.

Istina, povećanje broja prijavljenih glasača u Banja Luci i Prijedoru moglo bi donijeti mandat ili dva više u Narodnoj skupštini RS. No, i tu neće biti drastičnih promjena, unatoč izjavama bošnjačkih lidera da su uspjeli animirati dijasporu. Jer veći dio prijavljenih birača za glasanje putem pošte odnosi se na Federaciju BiH.

Greške sarajevske opozicije: Kako je Denis Bećirović u reisovim riječima da Bošnjacima treba hrabar lider prepoznao Izetbegovića, a ne sebe?

“Hrabrošću pobijedimo strah”, reći će Denis Bećirović šetajući prošlog vikenda pored Begove džamije u centru Sarajeva i predstavljajući sebe kao idealnog kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka.

Dva dana kasnije, reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović je u Karićima kod Vareša govorio o hrabrosti koja je potrebna budućim liderima Bošnjaka.

“Svako vrijeme ima svoj izazov. I mi kao narod imamo naš izazov. Moramo znati kuda idemo, moramo znati za kim idemo, moramo poznavati onoga koji staje ispred nas, moramo znati kakav je čovjek, moramo znati u šta vjeruje, je li hrabar, moramo znati hoće li nas ostaviti kad bude teško”, kazao je reis Kavazović.

No, u opisu budućeg lidera kojeg je priželjkivao reis Kavazović Denis Bećirović nije prepoznao sebe. Naprotiv. Ustvrdio je da je “kandidat koji je hrabar” i koji “neće ostaviti kada bude teško”, zapravo, njegov protukandidat Bakir Izetbegović.

Prvu politički bombu na Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini odlučio je baciti najpočasniji gost Zukorlićeve Islamske zajednice u Srbiji. Elmedin Konaković je dijelio stajalište sa Denisom Bećirovićem, inače magistrom Informbiroa u sjeveroistočnoj Bosni i doktorom Rijaseta. I Elmedin Konaković u Kavazovićevom opisu ne prepoznaje sebe ili Denisa Bećirovića kao “prečasnog ili prehrabrog” lidera koji “izdati ne zna”, već je, slušajući reisov govor sa dovišta Karići, zamislio sliku Bakira Izetbegovića, kojim je, ako ćemo pravo, i opsjednut. Ali, opet je, za razliku od SDP-ovaca, bio mudar da ne napiše ime stranke koju favorizuje Islamska zajdnica.

“Favoriziranje jedne političke opcije od strane institucije kakva je Islamska zajednica, koja je od iznimnog značaja za Bosnu i bošnjački narod, brinemo da može dovesti do narušavanja njenog integriteta i dostignutog povjerenja”, napisao je Konaković, optužujući reisa Kavazovića da je rečenicom da želi “hrabrog bošnjačkog lidera koji izdati ne zna” podržao – Bakira Izetbegovića.

U Bećirovićevom SDP-u su sačekali da sve “prenoći”. Pa su, onda, odlučili napisati, logično, otvoreno pismo, naslovivši ga kao “ljetne aktivnosti u akciji spašavanja “vojnika” Bakira”. I predsjednik SDP-a, dakle, Denisa Bećirovića ne vidi kao hrabrog kandidata koji izdati ne zna. Pa, tako, reisu Kavazoviću spočitava da je podržao Bakira Izetbegovića podržavši – prebrojavanje.

Evo, šta je kazao reis Kavazović u vezi sa prebrojavanjem.

“Ovih dana čujem glasove koji kažu što nas to prebrojavaju.Želim vam ovdje sasvim iskreno kazati, da se nismo prebrojavali onda kada je to trebalo, ovo mjesto bi bilo u nečijim tuđim rukama, danas ne bismo bili ovdje. Hoću da vam kažem, jašta nego ćemo se prebrojavati. Želimo to uraditi radi naše djece. Moramo znati da su dolazili po našu djecu, mnoga od naše djece više nisu među nama. Naših očeva, majki, sestara, braće, djece. Tamo gdje se nismo prebrojavali, njih više ne brojimo, ne možemo ih brojati, nema ih više. Zato, pamet u glavu. Oni imaju svoju priču, a mi našu priču, našu bosansku priču, našu muslimansku priču. Želimo današa djeca rastu slobodno, želimo da naša djeca budu muslimani. Želimo da naša djeca u ovoj zemlji žive dostojanstveno, da im niko ne prijeti”, kazao je Kavazović.

Nikšić baš u ovom dijelu vidi problem, pa piše reisu sljedeće:”Da li onda podržavate prebrojavanje na dobre i loše ljude i kako ćemo odlučiti ko spada u koju kategoriju? Kada kažete „Oni imaju svoju priču, a mi našu priču. Našu bosansku priču, našu muslimansku priču“ volio bih znati ko su Vam „oni“? Spadaju li među „njih“ npr. Bogić Bogićević, ili članovi ratnog predsjedništva Bosne i Hercegivine Mirko Pejanović, Ivo Komšić, Tanja Ljujić Mijatović, pokojni Jovan Divjak, Stjepan Šiber ili Ivica Osim? U priču koju Vi pričate, oni se ne uklapaju. Ne uklapaju se u tu priču ni Dragan Vikić, ni zlatni ljiljani Slaviša Šućur i Zoran Perić, niti Sergej Barbarez, Vlatko Glavaš, Dejan Malinović, Vladimir Vranješ ili Lana Pudar, ali ni Vojin Mijatović, Lana Prlić, Ivan Boban i mnogi drugi”.

Ako pažljivije pročitate imena iz Nikšićevog pisma primijetit ćete da da jedno ime nedostaje – ime aktualnog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića.

Zaobilaženjem Željka Komšića, SDP, zapravo, potvrđuje HDZ-ovu tezu da je Islamska zajednica odigrala presudnu ulogu u njegovom izboru za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Jer ne može se drugačije zaključiti kada se na spisku probosanski orjentiranih i patriotski opredijeljenih Hrvata i Srba nađe Vlatko Glavaš, a njegov stranački šef, koji je ujedno član Predsjedništva BiH, ostane neprimijećen iako je i nosilac zlatnog ljiljana.

Nakon SDP-a na red je došao i zenički gradonačelnik Fuad Kasumović koji je uputio Facebook pismo Islamskoj zajednici.

“Ipak, uvaženi reisu-l-ulema, moram Vas pitati, postoje li kod Vas članovi Zajednice koji su važniji i bolji od drugih. Odnosno, jesu li po Vama pravi članovi Zajednice jedino i isključivo oni koji pripadaju SDA. Ili su oni među jednakim ipak malo jednakiji od drugih. Ako je tako, znači li to da svaka politička stranka treba imati svoju islamsku zajednicu”, napisao je Fuad Kasumović.

Ključna je, dakle, rečenica u kojoj Kasumović pominje mogućnost formiranja drugih islamskih zajednica. Sada ćemo se kratko vratiti u 2006. godinu kada su srbijanske vlasti uspjele napraviti dvije islamske zajednice pod jednim sandžačkim krovom. Beogradski mediji tih su dana snimali krv na glavama podijeljenih sandžačkih muslimana koji su se borili za mihrab Altun Alemove džamije u Novom Pazaru. Jednu je grupu prevodio Muamer Zukorlić, a drugu Adem Zilkić. Ovaj prvi će kasnije izgraditi carstvo i postati Vučićev Ahmed Kadirov, noseći u rukama papirnu kesu na kojoj je pisalo “Narod i Pravda”. Ramzan Kadirov doći će u liku Usame Zukorlića.

Sukob Islamske zajednice i dijela opozicijskih politički partija sigurno će nanijeti štetu i samom reisu Huseinu Kavazoviću koji je zagazio u političko blato. No, reis Kavazović neće na izbore. Konaković, Kasumović, Nikšić i Bećirović hoće. Pa, ipak,  zaboravljaju da je njihovo biračko tijelo isključivo tamo gdje je džamija. Zaboravljaju da je hutba medij koji dopire i do ljudi gdje nema struje i Interneta. Medij jači od svih botova. Islamska zajednica možda jeste navijala za Bakira Izetbegovića. Ali napadom na Islamsku zajednicu, opozicija je dala razlog ulemi da radi protiv njih. Podrška nekome ne znači, po automatizmu, rušenje nekoga. Lideri dijela opozicije su krenuli na islamsku zajednicu. Sve do srijede bitka za člana Predsjedništva BiH je bila – 11 na jednoga. Sada je već samo “četvorica protiv dvojice”.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...