Američki ambasador Michael Murphy najveći je zagovornik nametanja novih amandmana na Ustav FBiH koji bi rezultirali izbacivanjem SDA iz vlasti i ojačavanjem HDZ-a BiH, saznaje Istraga. Istovremeno, ambasadori zemalja članica EU u Upravnom odboru Vijeća za implementaciju mira (PIC) protive se novoj intervenciji Christiana Schmidta. Protiv novih nametanja je i Turska koja u PIC-u predstavlja Organizaciju islamske konferencije.
Sam visoki predstavnik Christian Schmidt još uvijek nije odlučio šta će učiniti. Jer, prema informacija Istrage, postoji strah kod dijela međunarodne zajednice da bi moglo doći do masovnih protesta unutar bošnjačkog korpusa, ukoliko bi OHR nametnuo odluku kojom bi, u ovom trenutku, zaobišao potpredsjednika Federacije BiH Refika Lendu, a dodatno ojačao HDZ BiH sa Draganom Čovićem na čelu. Osim toga, Schmidt se boji i reakcije svoje matične države Njemačke, čiji se dio zvaničnika protivi novom nametanju.
“U ovom trenutku u Njemačkoj postoji nekoliko inicijativa za opoziv visokog predstavnika Christiana Schmidta”, navodi jedan od sagovornika Istrage iz diplomatskih krugova.
Međutim, iz Ambasade SAD-a uvjeravaju Schmidta da oni stoje iza njega, te da će, faktički, spasiti posao visokog predstavnika ukoliko početkom aprila nametne odluku kojom bi se promijenila odredba Ustava Federacije BiH koja popisuje da Vladu Federacije BiH imenuje predsjednik entiteta uz saglasnost oba potpredsjednika.
Jedan od najvećih kritičara visokog predstavnika je Michael Roth, visokopozicionirani kadar vladajućeg SPD-a i predsjednik Vanjsko-političkog odbora Bundestaga. Roth je, podsjećamo, još u julu prošle godine kritikovao namjere visokog predstavnika da izmijeni izborno zakonodavstvo BiH.
“Bosna i Hercegovina konačno treba imati novi demokratski Izborni zakon. On bi trebao etnički podijeljenu državu pretvoriti u državu jednakih građana. Plan visokog predstavnika Cristiana Schmidta ne korespondira ni sam vodećim principima niti s posljednjim odlukama Bundestaga”, napisao je u julu prošle godine Michael Roth.
Početkom marta ove godine, specijalni izaslanik specijalni izaslanik Njemačke za Zapadni Balkan Manuel Sarrazin je, gostujući u programu N1, izjavio da “u Njemačkoj na dan izbora ne bi moglo biti izmjena izbornog zakona”, čime je, faktički, stavio dio znanja da su Schmidtove odluke od 2. oktobra prošle godine nisu u skladu sa demokratskim principima.
Osim njemačkih zvaničnika, dio ambasadora zemalja članica EU je, na sjednicama PIC-a, potencirao ljudska prava, ističući odluke Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu koje se odnose na izborno zakonodavstvo u BiH. Međutim, ambasador SAD-a Michael Murphy, podržan stavovima britanskog i japanskog ambasadora, ustvrdio je pred nekoliko ambasadora da u ovom trenutku ne treba voditi računa o presudama Evropskog suda za ljudska prava, te da se treba fokusirati na “deblokadu Federacije”.
Podsjećamo, 5. arila ove godine ističe ustavni rok od 30 dana u okviru kojeg bi se morala formirati Vlada Federacije BiH. Međutim, prema odredbama istoga Ustava Federacije BiH, za imenovanje Vlade Federacije BiH su potrebni predsjednika Federacije i dva potpredsjednika.
Kada je 2. oktobra prošle godine nametnuo amandmane na Ustav FBIH i Izborni zakon BiH, Christian Schmidt je tvrdio da je deblokirao Federaciju, a njegove tadašnje izmjene su podržali iz Ambasade SAD-a i Velike Britanije. Međutim, visoki predstavnik i ambasadori koji su ga podržali ubrzo su shvatili da tim amandmanima uopće nisu deblokirani procesi, već da je, suštinski, ojačan isključivo HDZ BIH. Sada se, zbog toga, ponovo insistira na promjeni Ustava FBiH kako bi se pravila formiranja vlasti prilagodila strankama okupljenim oko HDZ-a BIH.
Pogledajte, molim vas, ovu objavu. Pogledajte kako izgleda ogoljeni fašizam.
Ljudi o kojima “Alternativa” govori su crnogorski iseljenici iz Zapadne Evrope. To su ljudi koji su crnogorski državljani. Oni imaju pravo glasa. I to pravo nemaju manje od mene ili od fašista iz “Alternative”, niti njihov glas vrijedi manje od našeg.
Ti ljudi, koje po mišljenju Milatovićevih podržavalaca treba spriječiti da glasaju, a koje, ako ipak glasaju, valja privesti na granici i oduzeti im državljanstvo su, eto šta ćeš, zalomilo se – dominantno Bošnjaci. A ima i Albanaca. Ti ljudi su, kako bih vam rekao, nije da je bitno, ali tako se potrefilo – muslimani.
I onda kažu da nema napretka… Ovi će legitimisati ljude, “analizirati imena osoba” i oduzimati im državljanstvo. Kada su njihovi prethodnici i ideološka sabraća “analizirala imena osoba” u Štrpcima, analizirane su pobili. Šta reći: Štrpci 2.0. “Srećno Jakove!”
Nekakav Dritanov pitbul, Jakupi, koji nešto radi u nekakvom ministarstvu, takođe je, u ime države, zaprijetio crnogorskoj dijaspori.
Velikosrpska propagandna platforma “Vijesti” iseljenike je optužila da su korumpirani – da od Mila uzimaju pare kako bi došli u Crnu Goru i glasali za njega. Dijapora je, dakle, poručuju “Vijesti”, korumpirano govno koje će sve uraditi za sitne pare.
Što je, zapravo, ako malo razmislite o tome, genijalna teza. Širom svijeta ljudi odlaze u bogatije zemlje pa svojima u siromašnoj domovinu šalju pare. Samo je u Crnoj Gori drugačije. Kod nas, po Milatovićevim podržavaocima, ljudi odu u Luksemburg, tamo se obogate, kupe kafiće, fabrike i hotele, pa uzmu 100 eura od Mila da glasaju za njega. Eto kolika je to fukara – ako vjerujete “Vijestima”. Čiji je vlasnik, Miodrag Perović, podržao Amfilohijeve litije jer je u njima vidio “emancipatorski potencijal”. Tako je rekao, očiju mi. Čiji drugi vlasnik, Željko Ivanović, mene zove “mula Andrej” jer ja, ko biva, za ukus četnika previše volim muslimane. I za razliku od njegove novine mislim da i muslimani moraju imati pravo glasa.
Kada je prije sedmicu-dvije grupa građana Cetinja održala protest zbog promotivnog skupa Jakova Milatovića u tom gradu, sve su se zapadne ambasade oglasile u osudi tog protesta. Izrazile su ambasade zabrinutost za demokratski proces u Crnoj Gori. Francuski ambasador je protestante nazvao fašistima.
Mislite li da se koja od tih ambasada oglasila sada, kada se vrši skandalozan pritisak na crnogorske iseljenike da odustanu od svog prava da glasaju? Ramazan vam je, ne valja ‘sovati, pa se neću izraziti precizno.
Elem – nije. Kada država i ostala ološ prijeti dijaspori da će im oduzeti državljanstvo ako glasaju, to nije prijetnja demokratiji.
Predsjednički kandidat Milatović ima jasan plan kako da se to – da muslimani glasaju – ubuduće ne dešava. Iznio ga je, kakvo iznenađenje, tokom intervjua na televiziji „Vijesti“.
Plan je jednostavan. Desetinama hiljada muslimanima iz dijaspore treba oduzeti pravo glasa. To pravo treba dati desetinama hiljada ljudi iz Srbije i entiteta Republika Srpska. Etničku strukturu biračkog tijela treba promijeniti tako da pobjeda srpskog kandidata na svakim sljedećim izborima u Crnoj Gori bude garantovana.
Eto ideje za Schmidta. Ako opet bude problema da nametne vlast HDZ-a i dritanoida, eto rješenja – oduzeti bošnjačkoj dijaspori pravo glasa. Ako koji ipak glasa, hitno mu oduzeti državljanstvo. Ovo što je Schmidt uradio je efikasno – štelovati sistem tako da glas Hrvata vrijedi više od glasa Bošnjaka. Ali mjesta za poboljšanje uvijek ima. Još efikasnije je zabraniti Bošnjaku da glasa, kao što sada pokušava crnogorska vlast.
U tom smislu su fašisti iz “Alternative” ne samo alternativa, nego i avangarda.
To da Balkanci jednoga Njemca podučavaju finesama naprednog fašizma samo naizgled je paradoksalno. Ideje su kao voda: neprekidno kruže u prirodi. Ideja potekne sa jednog mjesta, pa se tamo izmijenjena vrati. Pripadnici Ku Kluks Klana, pedesetih godina XX vijeka u Alabami, recimo, imali bi šta da nauče od načina na koji vlasti i brižni građani RS-a zastrašuju i zlostavljaju povratnike. Kristalna noć i Marš na Rim su, kako bi se reklo, zlatni standard fašizma – to ne sporim. Ali ipak, tvrdim: svaki živi naci-fašista ima šta da nauči od crnogorske vlasti koja je ljudima naumila oduzimati državljanstvo zato što ne glasa za njih.
Gledajte… Da li znate da danas ne bismo imali francuska vina da nije otkrivena Južna Amerika?
Priča koju ću vam ispričlati nije tačna, ali je istinita. Francuske sorte grožđa su svojevremeno izvezene u Južnu Ameriku. Kada je bolest doslovce uništila, zatrla francuske vinograde, francuske su sorte grožđa u postojbinu vraćene iz Čilea, Argentine… Kao bi se reklo – francuske su se sorte u Francusku vratile iz dijaspore.
Visoki predstavnik Christian Schmidt namjerava izmjenama Ustava Federacije BiH dodatno ojačati HDZ BiH. Portal Klix.ba je, pozivajući se na svoje izvore, objavio da OHR planira “deblokirati Federaciju” tako što će omogućiti da Vlada FBiH bude imenovana bez sva tri potpisa predsjednika i dva potpredsjednika entiteta. Pravo veta, odnosno, pravo blokade imenovanja Vlade FBiH će imati onaj (pot)predsjednik Federacije koji dobije dvotrećinsku podršku prvo u klubu konstitutivnog naroda iz kojeg dolazi u Domu naroda FBiH i dvotrećinsku podršku kluba naroda kojem pripada u kantonu gdje je taj narod najmnogoljudniji.
Šta bi to značilo u praksi?
Prema trenutnim odredbama Ustava Federacije BiH, za imenovanje Vlade FBiH potrebni su potpisi predsjednika i dvoje potpredsjednika Federacije.
“Predsjednik Federacije, uz saglasnost oba potpredsjednika Federacije, imenuje Vladu Federacije nakon konsultacija sa premijerom ili sa kandidatom za tu funkciju, u roku od 30 dana od dana izbora predsjednika i dva potpredsjednika. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je izabrana, nakon što je njeno imenovanje potvrdio većinom glasova Zastupnički dom Federacije. Svako upražnjeno mjesto popunjava se istim postupkom”, piše u odredbi Ustava FBIH koju Schmidt namjerava promijeniti.
Naime, aktualni potpredsjednik FBiH iz reda Bošnjaka Refik Lendo, koristeći ovu odredbu, ne želi potpisati imenovanje Vlade FBiH u kojoj nema ministara iz SDA. Kako bi obezvrijedio Lendin potpis, u OHR-u su proteklih mjeseci tražili rješenje koje bi, istovremeno, ojačalo HDZ BiH, odnosno (pot)predsjednika FBiH iz reda hrvatskog naroda, a oslabilo ulogu (pot)predsjednika iz reda Bošnjaka i Srba. U početku je razmatrana opcija koja je predviđala da se, prilikom imenovanja Vlade FBiH, može zaobići onaj (pot)predsjednik Federacije BiH koji nema dvotrećinsku podršku u klubu naroda kojem pripada (16 delegata u bilo kojem klubu konstitutivnih naroda Doma naroda FBiH). Ovo rješenje, međutim, HDZ BiH nije prihvatio, jer im ono ne garantira opstanak u vlasti nakon izbora 2026. godine. Stoga u OHR-u, prema pisanju portala Klix, namjeravaju dodati još jednu odredbu – osim dvotrećinske podrške u klubu naroda kojem pripada Doma naroda FBiH, (pot)predsjednik Federacije koji ne želi staviti svoj potpis na imenovanje Vlade, morao bi dobiti i podršku 2/3 kluba svog naroda u skupštini kantona u kojem tog naroda ima najviše.
Tako bi, prema izračunu, (pot)predsjednik iz reda hrvatskog naroda za blokadu imenovanja Vlade morao dobiti podršku 16 delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH i podršku dvije trećine svih zastupnika Hrvata u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona. (Pot)predsjednik iz reda Bošnjaka bi morao dobiti podršku 16 delegata u Klubu Bošnjaka Doma naroda FBiH plus podršku 2/3 Bošnjaka u Skupštini Tuzlanskog kantona koja daje najviše bošnjačkih delegata. Isto bi se odnosilo i na Srbe, s tim da bi (pot)predsjednik iz reda srpskog naroda morao dobiti podršku 16 delegata u Klubu Srba Doma naroda FBiH i podršku dvije trećine izabranih Srba u Skupštini Kantona Sarajevo.
Pretočeno u brojeve to bi, u ovom trenutku značilo da samo HDZ-ova predsjednica Federacije Lidija Bradara može blokirati imenovanje Vlade FBiH. Ako je suditi po potpisima za kandidaturu, samo Lidija Bradara ima podršku 2/3 delegata u klubu naroda iz kojeg dolazi i samo ona, može obezbijediti podršku 2/3 zastupnika Hrvata u Skupšini HNK, gdje stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora (HNS-a). U ovom trenutku je, naime, izabrano ukupno 16 zastupnika Hrvata u Skupštini HNK. Samo jedan Hrvat, DF-ov Zoran Mikulić, ne dolazi iz stranke koja nije član HNS-a. Sam HDZ BiH ima 10 zastupnika, što znači da im treba samo jedna ruka iz drugih stranaka, poput HDZ-a 1990, kako bi ispunili oba preduvjeta za blokiranje imenovanja Vlade FBiH.
Igor Stojanović, recimo, nema podršku 2/3 delegata u Klubu Srba Doma naroda FBiH, dok Refik Lendo nema dvotrećinsku podršku ni u Klubu Bošnjaka niti u Skupštini TK, gdje koalicija koja ga podržava ima 17 od potrebnih 18 zastupnika.
Tako, zahvaljući Schmidtovim amandmanima, dolazimo u situaciju da je jedino HDZ BiH neizbježan prilikom formiranja Vlade Federacije BiH, dok sve druge političke partije igraju nebitnu ulogu.
A sada da vidimo šta to znači kada je u pitanju vrijednost glasa.
U Tuzlanskom kantonu, prema popisu iz 2013. godine, živi 392 hiljade Bošnjaka. Dvije trećine od ovog broja je 262 hiljade.
U Hercegovačko-neretvanskom kantonu živi 118 hiljada Hrvata. Dvije trećine od ovog broja je 79 hiljada.
Dakle, da bi (pot)predsjednik Federacije iz reda Bošnjaka ispunio oba uslova iza njega mora biti najmanje 16 delegata u Klubu Bošnjaka i 2/3 zastupnika Bošnjaka u Skupštini TK. To znači da on, samo u drugom preduslovu, predstavlja 262 hiljade Bošnjaka iz TK, što je više nego cjelokupno hrvatsko biračko tijelo.
Istovremeno, u drugom preduslovu, iza (pot)predsjednika iz reda hrvatskog naroda stoji 79 hiljada Hrvata iz HNK.
Znači, znači, da bi Bošnjak blokirao izbor Vlade FBIH, mora dobiti tri puta veću podršku od Hrvata.
Iako se vrh vlasti u Srbiji nije javno uključivao u predsjedničke izbore u Crnoj Gori, Vučićeva Srpska narodna stranka je prije prvog kruga izbora u Crnoj Gori dala jasne instrukcije stranačkim aktivistima koji su zaduženi za Crnu Goru da se, preko partijskih aktivista, biznismena i lojalnih sveštenika eparhija SPC u Crnoj Gori, osim lidera Demokratskog fronta Andrije Mandića, snažno podrži i predsjednički kandidat Pokreta ,,Evropa sad“ Jakov Milatović.
Na osnovu smjernica zapisanih u informaciji, takozvanom non-pejperu, koji je desetak dana uoči izbora predstavljen dijelu istaknutih članova SNS-a koji je u fokusu imao predsjedničke izbore, uočljivo je da je vrh vlasti u Beogradu igrao dvostruku igru s ciljem da se obezbijedi izbor ,,prijateljskog predsjednika“ Crne Gore, ali i da se utiče na prekompoziciju prosrpskih snaga koje će biti prihvatljive Zapadu.
Dvostruka igra
– Onemogućavanje pobede Mila Đukanovića na predsedničkim izborima je strateški interes koji treba podržati kroz različita delovanja. Neophodno je da se, preko sadašnjih kanala uticaja snažno podrži, osim kandidata Andrije Mandića i Jakov Milatović, kandidat Evropa sad, prevashodno kroz aktiviranje potencijala partija anti-Đukanovićevog pokreta, uz aktivnu javnu prisutnost kroz medije u Srbiji i Crnoj Gori istaknutih pojedinaca srpske društvene i kulturne zajednice u Crnoj Gori, i snažnu podršku SPC i svih potencijala koji tamo deluju – piše u povjerljivom papiru vrha SNS-a.
Taktika Beograda je bila da se formalno podrži Mandić zbog relacija i politike koju vodi Vučić kao ,,predsednik svih Srba u regionu kojima je matica država Srbija“, a da se, istovremeno, podrškom Milatoviću kao umjerenijem prosrpskom kandidatu, stvore uslovi za konačnu pobjedu nad Đukanovićem.
Vučiću nije strana ova dvostruke politika prema ,,svojima“ van granica Srbije. To je već viđeno, nedavno, u Bosni i Hercegovini kada je preko svojih medija i biznismena pružao podršku obojici kandidata za predsjednika Republike Srpske – Miloradu Dodiku i Jeleni Trivić. Predsjednik Srbije je naknadno Dodiku oprostio i njegovo nervozno privođenje biznismena iz Beograda koji su, po receptu iz Crne Gore, ubacivali novac za kupovinu glasova.
Podaci do kojih je došla Pobjeda, kao i analiza rezultata predsjedničkih izbora pokazuju očigledno da Vučićeva podrška Mandiću nije bila do kraja iskrena niti onakvog obima kakav su očekivali u Frontu.
Za razliku od ,,bitaka“ za Nikšić i Budvu – kada su biznismeni bliski Vučiću unosili veliki novac za kupovinu – ovaj put logistika nije bila tako vidljiva ili ih bezbjednosne službe, kojima je tokom posljednje pola godine ovladao Dritan Abazović preko svojih posrednika u ANB-u i policiji – nijesu htjele registrovati.
To se ne odnosi samo na ,,aktivnosti“ Vlada Mandića i Rada Šijana već i njihovih zamjena koji su unosili velike količine novca uoči lokalnih izbora 2021. i 2022. godine. Slučaj privođenja biznismena iz SNS-a Dejana Slijepčevića na dan lokalnih izbora u Podgorici 23. oktobra prošle godine, koji je helikopterom pokušao da ubaci novac za kupovinu glasova, jasno otkriva shemu ,,pridobijanja“ glasača novcem iz Beograda.
Milatović vs Mandić
Da podrška prosrpskih struktura i SNS-a Andriji Mandiću nije bila adekvatna najbolje pokazuju rezultati u primorskim opštinama, Podgorici i – ono što je najuočljivije – u Nikšiću.
Za Nikšić se do 19. marta vjerovalo da je najjače uporište Andrije Mandića. Zbog gradonačelničke funkcije koju pokriva DF, ali i zato što državnu EPCG kontroliše fukcioner DF-a Milutin Đukanović koji je tamo zaposlio ,,omanju vojsku“ partijskih sljedbenika.
U Nikšiću je i sjedište Eparhije budimljansko-nikšićke SPC koja je preko svog prvog čovjeka Metodija Ostojića podržala Mandića. Slikanje Ostojića u balonu skupa sa Manićem i Kovačevićem djelovalo je kao bezrezervna podrška kandidatu DF-a na predsjedničkim izborima.
Na terenu se pokazala druga slika. Rezultati od 19. marta pokazuju da je Crkva Srbije, očigledno po naređenju Vučića – igrala na dva kandidata i da je Mandić ostao donekle uskraćen pune podrške važnog klerikalnog faktora, kojem se s razlogom nadao. Kako drugačije objasniti nevjerovatnih 11.894 glasa za Milatovića u Nikšiću iako u tom gradu ,,Evropa sad“ nije imala formiran partijski odbor, niti su učestvovali na lokalnim izborima?
Kada se analiziraju podaci iz Nikšića nakon prvog kruga, pokazuje se da, u odnosu na prošle lokalne izbore, makar polovina glasova Milatoviću prelila se iz Demokratskog fronta i nešto oko dvije hiljade glasova iz Demokrata. Osim toga, kandidat PES-a je ušao i u tradicionalno biračko tijelo DF-a ostvarujući sasvim dobre rezultate i u južnoj regiji: Budvi, Herceg Novom, Tivtu i Kotoru.
Matematika je nemilosrdna: glasači Fronta, uglavnom srpske nacionalne prepoznatljivosti, prepoznali su upravo u Milatoviću onu važnu notu nacionalnog, ,,pravoslavnog“ naboja i lako su prešli u tabor lidera ,,Evrope sad“.
Ples SPC i Biograda
Za taj rezultat je posebno značajna takozvana klerikalna osovina – Demohrišćanski pokret Dejana Vukšića i Srpska pravoslavna crkva koja je preko svojih uticajnih ljudi, prvenstveno popa Mijajla Backovića, bitno uticala na dobar rezultat Milatovića.
U tu svrhu je bio i organizovan sastanak člana Predsjedništva PES-a Andreja Milovića i mitropolita SPC Joanikija Mićovića u Beogradu, samo nekoliko dana pred prvi krug izbora, čime se pokazalo da SPC, ali i zvanična Srbija, imaju ,,više kandidata“ na predsjedničkim izborima.
Dokaz da u Beogradu forsiraju Milatovića je i izjava srpskog ministra inostranih poslova, lidera SPS-a Ivice Dačića koji je, samo dan nakon izbora, kazao da je o predsjedničkim izborima u Crnoj Gori razgovarao i sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, te da su zajedno ocijenili kao značajno što su ,,kandidati koji okupljaju srpske glasove postigli dobar rezultat“.
– Sigurno je da će Srbi praktično odlučivati u drugom krugu ko će biti novi predsjednik Crne Gore – rekao je slavodobitno Dačić.
Premda bi ova izjava mogla da bude i neka vrsta ,,utjehe“ za Andriju Mandića, lidera najveće prosrpske stranke u Crnoj Gori, Ivica Dačić, kao trbuhozborac Vučićeve strategije prema Crnoj Gori, otkriva plan Beograda kojim se želi ostvariti ,,mirna“ prekompozicija snaga srpskih političkih partija u Crnoj Gori.
Skriveni motivi
Očito je da se iza Vučićeve podrške Milatoviću krije plan predsjednika Srbije da se pronađe Zapadu prihvatljiv ,,građansko-srpski“ lider koji bi bio njegova poluga u vlasti Crne Gore.
Nije tajna da Spajić i Milatović imaju odlične odnose sa ličnim Vučićevim ministrom i porodičnim bankarom Sinišom Malijem. Pobjeda je već pisala da je projekat ukidanja doprinosa za zdravstveno osiguranje osmišljen u Beogradu i da je ,,ustupljen“ Spajiću i Milatoviću tokom više konsultacija koje su obavljene na Banjici, još početkom 2021. godine.
A u Beogradu su odavno počeli da razmišljaju o promjeni frontmena Nove srpske demokratije, kako bi sa te političke grupacije postepeno sklonili hipoteku ekstremističke politike koja ih prati od 2016. godine i kasnijeg suđenja za pokušaj terorizma.
Pobjeda je u aprilu 2022. pisala da je predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević ,,viđen“ kao najozbiljniji kandidat za novog predsjednika Nove srpske demokratije, ukoliko lider te partije Andrija Mandić odluči da se više ne kandiduje za tu funkciju. Naš list je pisao da je Kovačević favorit srpskog predsjednika Aleksandra Vučića koji na čelu te prosrpske stranke u Crnoj Gori želi da vidi mlađu i vjerovatno kooperativniju ekipu, kojom je ,,lakše upravljati“.
Potraga za novim liderom NSD-a
Andrija Mandić se na čelu Nove srpske demokratije nalazi gotovo dvadeset godina, imajući u vidu i period od 2003. do 2009. godine kada je bio na čelu Srpske narodne stranke i neprikosnoveni lider te partije.
Posljednji put je Mandić reizabran na čelo Nove 2017. godine na Skupštini te stranke. Nova skupština još nije zakazana, pa se ušlo u zonu kršenja partijskog Statuta, jer se predviđa da mandat predsjednika, ali i Skupštine kao najvećeg organa, traje četiri godine.
Skupština Nove po Statutu bira i razrješava predsjednika i potpredsjednike stranke.
Kovačević se svojom najavom o kampanji za ujedinjenje definitivno preporučio beogradskim krugovima oko predsjednika Srbije i otvoreno pokazao pretenzije da bude jedan od lidera Nove. Njegova posljednja najava se poklapa sa stavovima ideologa velikosrpskog projekta ,,srpski svet“ Aleksandra Rakovića i Aleksandra Vulina, koji otvoreno zagovaraju projekat o ,,ponovnom ujedinjenju svih Srba“.
Ali na drugačijim osnovama i uz javni nastup objedinjenih prosrpskih stranaka, koji će biti drugačiji. Kao i uloga Andrije Mandića, Milana Kneževića i još nekih lidera te političke grupacije koji su godinama bili okosnica borbe protiv Đukanovića.
Sad je vrijeme, smatraju u Beogradu, da budu na drugoj ,,jednako zahtevnoj“ poziciji, naročito ukoliko ,,projekat Milatović“ uspije 2. aprila.
Kad “plan B” postane “plan A”
,,…Pobeda kandidata Milatovića omogućava dugoročno delovanje i formiranje većine na parlamentarnim izborima 11. juna koju će predvoditi Pokret Evropa sad. Na Demokrate koje predvodi Aleksa Bečić treba snažno uticati kako bi izašle u susret očekivanjima Evrope sad. Političke ambicije rukovodstva Demokrata i antagonizam značajnog dela njihovih funkcionera i glasača prema Evropi sad moraju se obuzdati zarad stvaranja strateškog saveza sa Milatovićem. Procena je da bi obećanje povratka Bečića na mesto predsednika Skupštine moglo blagotvorno uticati na delovanje Demokrata prema Evropi sad… “
Citirani izvod iz non-pejpera SNS-a ukazuje da Vučić brižljivo planira transformaciju njemu ,,prijateljskih“ snaga u Crnoj Gori, u skladu sa promjenom vlastite uloge u pregovorima sa Zapadom oko Kosova.
Srpski predsjednik je prihvatio Briselski sporazum, čak i one teške odredbe o neformalnom ali stvarnom međusobnom priznanju, kao i da se Srbija neće protiviti učlanjenju Kosova u međunarodne organizacije, iako u javnoj komunikaciji tvrdi da je Beograd povukao ,,crvene linije“ koje neće prelaziti.
U realnosti, pritisnut evropsko-američkim pregovaračima, Vučić je morao da preuzme ulogu ,,garatna stabilnosti“, pa mu je sada neophodna sva logistička podrška, uključujući i onu iz Crne Gore, pogotovu uz ponovnu sinergiju prosrpskih snaga, koju ne može obezbijediti stara struktura na čelu Demokratskog fronta.
– Naši prijatelji iz Demokratskog fronta će razumeti i biće im potpuno prezentovana ideja stvaranja jake parlamentarne većine koju će podržati Zapad kao centralističku opciju u Crnoj Gori, a koja će po strani ostaviti sve primedbe i opaske o srpskoj ekstremnoj politici kako sa Zapada predstavljaju delovanje Demokratskog fronta – ističe se u strateškoj informaciji SNS, koja je Pobjedi dostavljena iz Beograda.
Prema tome internom dokumentu, potrebno je transformaciju liderstva u DF-u sprovesti ,,u proceduri koja neće trajno narušiti snagu DF-a, a istovremeno će omogućiti strateško partnerstvo sa drugim srpskim političkim grupacijama kao što su Pokret Evropa sad i Demokratska Crna Gora“.
Politička računica Beograda je jasna: pobjeda Jakova Milatovića je, ne samo uslov za političku marginalizaciju suverenističkih, građanskih snaga u Crnoj Gori, već i svojevrsni politički garant zvaničnoj Srbiji da će u narednom periodu, nakon vanrednih parlamentarnih izbora 11. juna, nova vlast u Crnoj Gori bezrezervno prihvatiti sve inicijative koje snaže političku poziciju Aleksandra Vučića, kao ,,predsednika i zastupnika svih Srba u regionu“.
Jedna od takvih je i ,,Otvoreni Balkan“ koji je Milatović gorljivo podržao tokom predsjedničke kandidature.
Nakon što nije prošao u drugi krug predsjedničkih izbora Andrija Mandić je obećao da će partijska infrastruktura DF-a podržati kandidata Jakova Milatovića. Na brojnim bilbordima koje je zakupio Front zamijenjena je Mandićeva slika sloganom: ,,Da pobijedimo Mila Đukanovića – glasamo za Jakova Milatovića“.
Pitanje je, ipak, da li će Mandić i ekipa iz vrha Demokratskog fronta zaista prihvatiti da budu političke vodonoše za kandidata Pokreta ,,Evropa sad“, jer ih to gura ka političkoj eutanaziji, gubljenju ličnog uticaja i prihvatanju uloge ,,trećepozivaca“, marginalnih političkih igrača u Crnoj Gori.
Kako ,,osujetiti“ nezadovoljstvo zbog promjene strukture zapošljenih ,,frontovaca“ u državnoj upravi?
U informaciji koja je podijeljena članovima vrha Vučićeve SNS zaduženih za izbore u Crnoj Gori posebno se analizira moguća opstrukcija vrha Demokratskog fronta i upozorava da će biti neophodne neke promjene u podjeli ,,partijskog kolača“ unutar javne uprave i državnih preduzeća.
Ističe se i da postoji mogućnost da će sadašnji lideri DF iskazivati protivljenje ,,promenama njihove lične pozicije“, ali se i napominje da se ta vrsta nezadovoljstva može neutralisati kroz razne oblike apanaža ili državnih funkcija.
Veći problem mogu, kako se ocjenjuje, predstavljati ,,obični birači Fronta“ koji su, u velikom broju, zahvaljujući zapošljavanju u administraciji i državnim preduzećima, ,,osetili konkretne benefite pobede iz avgusta 2020. godine“.
– Mogućnosti za nova zapošljavanja, pogotovo u svetlu sve složenijih ekonomskih prilika u Crnoj Gori, veoma su ograničene. Nakon očekivane pobede Milatovića na predsedničkim izborima i Pokreta Evropa sad na parlamentarnim izborima, njegovi podržavaoci zahtevaće da im se otvore vrata državne uprave i kompanija. Zato je od izuzetnog značaja da se, nakon izbora, potrebna otpuštanja lica koja su prethodno zaposlena po ugovorima o delu i za stalno izvršavaju u najkraćem roku i bez medijske pompe. Jedan broj lica zaposlenih od DF-a (i Demokrata) treba motivisati da pristupe Evropi sad – ističe se, između ostalog, u informaciji iz Beograda.
(autori: Nenad Zečević i Draško Đuranović. Tekst je izvorno objavljen u na portalu pobjeda.me)
Za pet godina, od početka 2018. go kraja 2022., Tužilaštvo Zapadnohercegovačkog kantona Široki Brijeg podiglo je devet optužnica za krivična djela – kurupcije i privrednog kriminala. Samo u jednom predmetu izrečena je zatvorska kazna, dok su u pet predmeta izrečene – uslovne osude. I to bi bilo to što se tiče borbe protiv korupcije u ZHK kojim suvereno vlada HDZ BiH. Tom kantonu pripadaju tri općine i jedna gradska uprava. Tu su kantonalne institucije. U ZHK, prema popisu iz 2013. godine živi 95 hiljada stanovnika.
U Bosansko-podrinjskom kantonu živi 23 hiljade stanovnika. Kanton čine dvije općine i jedan grad. Osim lokalnih općinskih i gradskih administracija u tom kantonu postoje i kantonalne institucije. Za četiri godine, od početka 2018. do kraja 2021., Tužilaštvo BPK je podiglo 10 optužnica za korupciju i zloupotrebu položaja. Jednu više nego ZHK za pet godina. I u tom je kantonu, u posmatranom periodu, izrečena jedna zatvorska osuda za krivično djelo korupcija.
Dakle, Tužilaštvu Goraždu za četiri godine podiglo je više optužnica za korupciju nego Tužilaštvo ZHK za pet godina, iako u ZHK ima više opštinskih administracija i skoro četiri puta više stanovnika.
Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona još nije objavilo izvještaj za 2022. godinu, tako da smo, za sada, uskraćeni za te podatke. Ali, prema bazi podataka Transparency Internationala, od početka 2018. do kraja 2021. godine, to mostarsko Tužilaštvo je podiglo 32 optužnice. Dakle, za četiri godine – 32 optužnice u kantonu kojem pripada devet općinskih i gradskih administracija, sve kantonalne institucije i nekoliko federalnih institucija. Za četiri godine izrečene su samo četiri zatvorske kazne. Šesnaest je uslovnih osuda. Tako, dakle, izgleda borba protiv korupcije u kantonu kojim vlada HDZ BiH i u kojem živi 222 hiljade stanovnika.
U Unsko-sanskom kantonu živi 273 hiljade stanovnika. Ovom kantonu pripada osam općina i gradova. Osim općinskih administracija, u Bihaću su smještene i kantonalne institucije. Federalnih institucija nema. Za četiri godine, 2018-2021., Tužilaštvo USK je podiglo 72 optužnice za korupciju i zloupotrebu položaja. U petnaest predmeta korupcije su izrečene zatvorske kazne. Ukupno je izrečeno 39 uslovnih osuda za korupciju.
Znači, iako u Mostaru ima više institucija (lokalne, kantonalne i federalne), Tužilaštvo HNK je podiglo duplo manje optužnica za korupciju i zloupotrebu položaja nego Tužilaštvo USK.
U Srednjobosanskom kantonu živi 254 hiljade stanovnika. Dvanaest općinskih i gradskih administracija je u nadležnosti Kantonalnog tužilaštva u Travniku. Tome treba dodati i sve kantonalne institucije u SBK. Za četiri godine, 2018.-2021., Tužilaštvo SBK je podiglo deset optužnica za korupciju i zloupotrebu položaja. U istom periodu, pravosuđe tog kantona nije izreklo nijednu zatvorsku kaznu za korupciju. Izrečene su tek tri uslovne osude.
U Zeničko-dobojskom kantonu živi 364 hiljade stanovnika. Tužilaštvo ZDK je nadležno za dvanaest općina i gradova te sve kantonalne institucije. Prema podacima Transparency Internationala, za četiri godine Tužilaštvo ZDK je podiglo 101 optužnicu za korupciju, od čega se tri optužnice odnose na visoku korupciju. Izrečeno je ukupno osamnaest zatvorskih kazni. Uslovnih osuda je bilo 55.
Dakle, Tužilaštvo ZDK podiglo je deset puta više optužnica za korupciju od Tužilaštva SBK, gdje okosnicu vlasti čini HDZ BiH.
Kantonalna tužilaštva u Tuzli i Sarajevu imaju najbolje rezultate. Recimo, Tužilaštvo KS samo u 2021. godini je podiglo 100 optužnica za korupciju, a te godine je izrečeno ukupno osam zatvorskih kazni. Tokom 2020. Tužilaštvo KS je podiglo 15 optužnica, 2019. godine 24 optužnice za korupciju, a 2018. godine 29 optužnica. Pravosuđe u KS je od početka 2018. do kraja 2021. godine izreklo 21 zatvorsku kaznu zbog korupcije. Uslovne su bile 52 osude.
Tužilaštvo Tuzlanskog kantona je od 2018. go 2021. godine podiglo 132 optužnice za korupciju. U istom periodu izrečeno je ukupno 39 zatvorskih kazni za korupciju. Izrečene su ukupno 92 uslovne osude.
Dakle, ako je vjerovati pravosuđu i američkim sankcijama, korupcija stanuje samo tamo gdje većinski živi bošnjačko stanovništvo.
Bilo je to 22. juna prije skoro tri decenije kada je Dragan Čović zatražio dovođenje deset bošnjačkih logoraša na prinudni rad u “Soko”. Nije to bila nikakva “Schindlerova lista”. Bio je to klasični poziv u radni logor, na čijem ulazu samo nije pisalo da rad oslobađa. Ali ideologija organizatora radnih logora je bila slična onoj s početka četrdesetih godina prošloga stoljeća.
UN-ov Haški tribunal će postupke te politike nazvati udruženim zločinačkim poduhvatom kojim je rukovodio – predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman.
Tri decenije kasnije, sarajevska Trojka, predvođena Nerminom Nikšićem i Elmedinom Konakovićem odlazi u Mostar potpisati kapitulaciju pred sljedbenikom ideologa UZP-a. I ponose se s tim.
“Svako nosi svoj križ”, reći će predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić dok je ispred njega bila istaknuta zastava paradržave hrvatske republike Herceg-Bosne pod čijim je “križem” i nastao udruženi zločinački poduhvat.
“Ponavljam”, reći će Nermin Nikšić, “sve što radim, radim mirne savjesti”.
Mirne savjesti su uradili ovo:
– Na javnom RTV servisu Republike Hrvatske (HRT) ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković ne smije reći da je hrvatski predsjednik bio na čelu presuđenog UZP-a
– U prostorijama Vlade Republike Hrvatske ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković je rekao da će u junu biti održana zajednička sjednica Vlade RSH i Vijeća ministara BiH na kojoj će se raspravljati o izborom zakonodavstvu BiH
– U Zagrebu je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković rekao da “nije u redu da člana Predsjedništva BiH” Bošnjaci biraju Hrvatima.
– U Sarajevu je predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić rekao će podržati HDZ-ovog kandidata za sudiju Ustavnog suda BiH umjesto kćerke svog stranačkog kolege
– U Sarajevu su Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i Edin Forto odlučili zatraže istragu osoba sa crne liste, iako su prethodno glasali za Marinka Čavaru i Nikolu Špirića sa američke crne liste.
– U Sarajevu je predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić likovao zbog odluke Ustavnog suda BiH kojom je poništena svaka mogućnost građanske Bosne i Hercegovine.
– U Mostar je predsjednik Naroda i Pravde kazao da će podržati HDZ-ovog kanidata za sudiju Ustavnog suda BiH Marina Vukoju jer je to samo procedura.
A tek je počelo. Od prvog koalicijskog sporazuma Trojke i HDZ-a prošla su samo četiri mjeseca. U međuvremenu je potpisan i sporazum sa “reformisanim” Miloradom Dodikom. Baš onakvim kakvog ga pamti Nermin Nikšić. Prošla su dva mjeseca od formiranja Vijeća ministara BiH. “Reformisani” Milorad Dodik uvodi cenzuru, protjeruje LGBT, prekida odnose sa zapadom, proganja imame u RS-u, blokira nabavku helikoptera od SAD-a i nastavlja saradnju s Rusijom. Programska koalicija na državnom nivou je nestala, ali podrška zapadnih diplomata nije prestala.
Christian Schmidt ne smije nametnuti Zakon o državnoj imovini. Christian Schmidt ne smije promijeniti Ustav RS. Christian Schmidt ne smije upotrijebiti bonske ovlasti prema zvaničnicima RS. Tužilaštvo BiH ne procesuira kriminal u RS-u. Milanko Kajganić ne proganja nijednog HDZ-ovog biznismena, a HDZ-ove kadrove ne smije ni pogledati. Kriminal i korupcija stanuju samo tamo gdje su Bošnjaci. Ratni zločini, također. Za granatiranje Kalinovika sudi se generalu Ramizu Drekoviću. Za granatiranje Sarajeva ne sudi se nikome. Pripadnici Petog korpusa su optuživani za dva šamara ratnim zarobljenicima. Dragan Čović nikad nije ni ispitan što je logoraše “oslobađao radom”.
Nositelj evropskih vrijednosti danas je apsolutni vladar Bosne i Hercegovine. On je šef Vijeća ministara BiH. On upravlja i trojkom i šestorkom. On ima “good guy” Konakovića. On upravlja Schmidtom i OHR-om. On nije dovoljno korumpiran za američku crnu listu. On mijenja tok rijeke da bi gradio svoju vilu. On je ministar vanjskih poslova BiH. I ministar prometa i komunikacija. Konaković i Forto su samo njegovi trbuhozborci.
Njegovi partneri su Orbanovi ministri. Njegovi mladi u Dodiku vide idola. On polaže cvijeće na ustaško groblje, a šuti kada se oskrnavi partizansko. On upravlja pravdom, pravosuđem, Ustavnim sudom. On ispred sebe postavlja zastavu “Herceg-Bosne”. Jer on se ne odriče ideologije. I potpuno je rasterećen. Njegov križ nose Nermin Nikšić, Edin Forto, Elmedin Konaković, Christian Schmidt i Michael Murphy
Ono što je 2015. godine bilo diskriminatorno, 2023. godine ne diskriminira. U oba slučaja odlučivao je isti sud. U oba slučaja radi se o istim odredbama Ustava Federacije BiH.
“Pri izboru predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH najmanje trećina delegata iz klubova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata u Domu naroda može kandidirati predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH”, pisalo je u Ustavu Federacije BiH do 2. oktobra prošle godine.
Ovu odredbu Ustavni sud BiH je odlukom od 25. marta 2015. godine proglasio – diskriminatornom, jer ne dopušta pravo ostalima, odnosno građanima koji nisu konstitutivni da budu birani za predsjednika ili potpredsjednika Federacije.
Ustavni sud BiH 2015: Ustav FBIH diskriminira ostale
“Ustavni sud naglašava da isključenje mogućnosti da se za predsjednike i dopredsjednike entiteta kandidiraju i pripadnici “ostalih”, koji su, kao i konstitutivni narodi, državljani BiH kojima je zakonom garantirano pravo da budu birani bez diskriminacije i ograničenja, više ne predstavlja zahtjev za postizanje legitimnog cilja, a zbog čega ne može imati razumno opravdanje. Naime, u ostvarivanju zakonom zagarantiranog prava navedenim odredbama ustava entiteta i Izbornog zakona uspostavljen je različit tretman ostalih koji se temelji na etničkoj pripadnosti i za rezultat ima diskriminaciju oprečno članku II/4 Ustava BiH i članku 1 Protokola broj 12“, naveo je Ustavni sud BiH u obrazloženju odluke broj U14/12 kojom je odredba Ustava Federacije BiH koja se odnosila na izbor predsjednika i potpredsjednika FBiH proglašena – diskriminatornom.
Ostali diskriminirani jer nemaju pravo biti birani za (pot)predsjednika FBIH
Na dan Općih izbora 2022. godine visoki predstavnik Christian Schmidt je promijenio odredbu Ustava FBiH koja se odnosi na izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije.
“Bilo koja skupina od jedanaest delegata iz svakog od klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda može predložiti kandidata iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda, pod uvjetom da svaki delegat može podržati isključivo jednog kandidata. Svi kandidati mogu biti izabrani u skladu s ovim člankom ili na mjesto predsjednika ili na mjesto dopredsjednika Federacije”, navedeno je u Schmidtovom amandmanu na Ustav Federacije BiH.
Schmidtov amandman koji (ne) diskriminira “ostale”
Dakle, “ostalima” je ponovo uskraćeno pravo da se kandiduju za (pot)predsjednika FBiH. U svojstvu članova Predsjedništva BiH Željko Komšić i Šefik Džaferović su od Ustavnog suda Bosne i Hercegovine zatražili osporavanje i ove odredbe, navodeći da je diskriminatorna jer uskraćuje pravo ostalima da se kandiduju za (pot)predsjednika Federacije.
Visoki predstavnik je, naime, samo izmijenio broj delegata koji moraju podržati kandidate za predsjednika ili potpredsjednike Federacije BiH, ističući da se mogu kandidirati samo kandidati iz reda konstitutivnih naroda. Građane Bosne i Hercegovine iz grupacije „ostali“ zbog kojih je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio kršenje Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava, Visoki predstavnik ponovno ne pominje niti im daje mogućnost da kandidiraju svog kandidata bilo za predsjednika ili potpredsjednika FBiH niti imaju bilo kakvu ulogu u predlaganju kandidata, što se obavlja isključivo u okviru klubova konstituentnih naroda. No, za razliku od 2015. godine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, uz dupli glas predsjednice Valerije Galić, inače bliske HDZ-u BiH, donosi odluku kojom potvrđuje da odredba Ustava FBiH koja ne daje pravo ostalima da se kandiduju za (pot)predsjednika Federacije nije diskriminatorna.
Saopćenje Ustavnog suda BiH: Schmidtove odredbe nisu diskriminatorne
“Ustavni sud je, odlučujući o zahtjevu Željka Komšića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, i Šefika Džaferovića, u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti amandmana na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 79/22 i 80/22) i Zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 67/22), utvrdio da su amandmani i izmjene Izbornog zakona u skladu sa čl. I/2, II/2, II/4. i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, čl. 5. i 7. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije i članom 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima”, navedeno je u saopćenju Ustavnog suda BiH.
Dakle, 2015. godine oduzimanje prava ostalima je bilo diskriminatorno. Tačno osam godina kasnije, oduzimanje prava ostalima nije diskriminatorno.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine odbio je zehtjeve Željka Komšića i Šefika Džaferovića kojim je tražena ocjena ustavnosti odredaba Ustava FBiH koje je nametnuo OHR, saznaje Istraga.ba.
Prema informacijama Istrage, dvoje sudija je bilo protiv odbijanja zahtjeva.
Ustavni sud BiH je konstatova da su amandmani Christiana Schmidta na Ustav FBiH i Izborni zakon BiH “u skladu sa Ustavom BiH” i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima”
“Ustavni sud je, odlučujući o zahtjevu Željka Komšića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, i Šefika Džaferovića, u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti amandmana na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 79/22 i 80/22) i Zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 67/22), utvrdio da su amandmani i izmjene Izbornog zakona u skladu sa čl. I/2, II/2, II/4. i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, čl. 5. i 7. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije i članom 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
Ova odluka će biti objavljena nakon što sudije koje su najavile izdvojena mišljenja dostave svoja mišljenja, a najkasnije u roku od 15 dana, u skladu sa članom 43. Pravila Ustavnog suda BiH, saopćeno je iz Ustavnog suda BiH.
Apelaciono vijeće Suda BiH ukinulo je oslobađajuću presudu u slučaju Dženan Memić, te je naloženo ponovno suđenje pred Apelacionim odjeljenjem Suda BiH, potvrđeno je za Istragu.
Podsjećamo, Prvostepeno vijeće Suda BiH je oslobodilo sve optužene u slučaju Memić, nakon čega je Tužilaštvo BiH uložilo žalbu Apelacionom vijeću koje je utvrdilo bitne povrede tokom prvostepenog postupka.
Podsjećamo, u julu 2021. godine Tužilaštvo BiH je podiglo optužnicu protiv Zijada Mutapa, Hasana Dupovca, Alise Ramić, (Mutap), Josipa Barića i Muamer Ožegovića. Optuženi se terete da su u periodu od 8. februara 2016. godine pa nadalje pristupili grupi za organizirani kriminal, formiranoj od Zijada Mutapa i drugih, a koja je organizirana radi prikrivanja dokaza o načinu na koji je mladić Dženan Memić zadobio teške tjelesne povrede opasne po život 8. februara 2016. godine u ilidžanskoj Velikoj Aleji, uslijed kojih je 15. februara preminuo u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.
Suđenje je trajalo do novembra prošle godine kada je Prvostepeno vijeće donijelo oslobađajuću presudu. Tužilaštvo BiH je, potom, uložilo žalbu ističući bitne porede postupka. Žalba je uvažena i Apelaciono vijeće suda BiH je ukinulo prvostepenu presudu. Predmet sada ostaje kod Apelacionog vijeća Suda BiH koje će ponoviti suđenje. Naknadno će biti utvrđeno da li će biti ponovo izvedeni svi svjedoci ili će biti održano nekoliko ročišta na kojima će biti izveden samo dio svjedoka.
Stručne službe Ustavnog suda BiH dostavile su sudijama, uoči plenarne sjednice, dva prijedloga odluka koji se odnose na zahtjeve Željka Komšića i Šefika Džaferovića, a kojim je tražena ocjena ustavnosti odredaba Ustava FBIH i Izbornog zakona BiH koje je u izbornoj noći prošle godine nametnuo OHR. Prvi prijedlog je, kako saznaje Istraga, da se prihvate Komšićev i Džaferovićev zahtjev, dok je drugi prijedlog da ovu zahtjevi budu odbijeni.
Plenarna sjednica Ustavnog suda BiH zakazana je za četvrtak i petak, 23. i 24. mart ove godine, a u okviru četvrte tačke dnevnog reda bi se trebalo raspravljati o Komšićevom i Džaferovićevom zahtjevu.
Ovo će, faktički, biti treća sjednica Ustavnog suda BiH na kojoj će se raspravljati o amandmanima na Ustav BiH i Izborni zakon koje je 2. oktobra prošle godine nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt. Ustavnom sudu BiH nedostaje dvoje sudija, jedan iz RS-a, a drugi iz Federacije, što znači da ukupno sedam sudija odlučuje u ovom slučaju. Da bi neka odluka bila donesena, potrebno je da za nju ili protiv nje glasa petero ustavnih sudija. Na posljednoj plenarnoj sjednici, održanoj 20. januara ove godine, Ustavni sud BiH nije donio odluku u ovom slučaju, jer su sudije bile podijeljene. Prema informacijama Istrage, na jednoj strani su Mirsad Ćeman, strani sudija Ledi Bianku i sutkinja iz Njemačke Angelika Nussberger. Ove sudije smatraju da bi Komšićev i Džaferovićev zahtjev trebao biti prihvaćen. No, predsjednica Ustavnog suda BiH Valerija Galić, Švicarka Helen Keller su se, do sada protivile prihvatanju zahtjeva. Njih je, dijelom, podržavala i sutkinja Seada Palavrić, koja je, također, smatrala da ne treba prihvatiti Komšićev zahtjev. Sudija Zlatko Knežević se, za sada, nije jasno odredio po ovom pitanju.
Dio međunarodnih sudija je proteklih mjeseci bio pod pritiskom pojedinih zapadnih ambasada, ali i samog OHR-a koji se protive donošenju odluke proglašavanju Schmidtovih odredaba – neustavnim. Stoga su stranci zajedno sa HDZ-om, SDP-om, NiP-om i Našom strankom pokušali prošle sedmice imenovati Marina Vukoju za sudiju Ustavnog suda BiH. Na taj bi način bio obezbijeđen dodatni glas protiv prihvatanja Komšićevog zahtjeva. Da je postojao dogovor sa strancima i strankama Trojke, potvrdio je i sam predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović.
Predsjednik HDZ-a BiH: Imenovanje sudije Ustavnog suda BiH smo dogovarali u nazočnosti međunarodnih posrednika Video: @klixbapic.twitter.com/r9vhRsexoh
Podsjećamo, član Predsjedništva BiH Željko Komšić zatražio je od Ustavnog suda BiH izjašnjenje da li su amandmani na Ustav FBiH i Izborni zakon koje je 2. oktobra ove godine nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt usklađeni sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama.
Jedna od odredaba čiju je ocjenu zatraži Željko Komšić i Šefik Džaferović odnosi se na izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH.
“Bilo koja grupa od jedanaest delegata iz svakog od klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda može predložiti kandidata iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda, pod uvjetom da svaki delegat može podržati isključivo jednog kandidata. Svi kandidati mogu biti izabrani u skladu s ovim članom ili na mjesto predsjednika ili na mjesto potpredsjednika
Federacije”, glasi prvi član Amandmana CXX kojeg je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt.
Visoki predstavnik je, tako, nametnuo iste odredbe Ustava FBiH za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu U14/12 već utvrdio da nisu u skladu sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom, uz promjene koje se odnose samo na potrebni broj glasova u okviru klubova konstituentnih naroda uz isključivanje Ostalih kao mogućih kandidata za te funkcije čime su dovedeni u identičnu situaciju kao i prije usvajanja ovih odluka Visokog predstavnika.
Podsjećamo, u izreci Odluke Ustavnog suda BiH, broj U14/12 navedeno je: “Djelimično se usvaja zahtjev Željka Komšića, u vrijeme podnošenja zahtjeva člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Utvrđuje se da član 80. stav 2. tačka 4. (tačka 1. stav 2. Amandmana LXXXIII) i član 83. stav 4. (tačka 5 Amandmana XL dopunjen tačkom 4 Amandmana LXXXIII) Ustava Republike Srpske, član IV.B.1. član 1. stav 2. (dopunjen Amandmanom XLI) i član IV.B. 1. član 2. st. 1. i 2. (izmijenjen Amandmanom XLII) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te čl. 9.13, 9.14, 9.16. i 12.3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH” br. 23/01, 7/02,9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32 /10, 18/13 i 7/14) nisu u skladu s članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda”, navedno je u Odluci Ustavnog suda BiH objavljenoj 12. maja 2015. godine.
Dakle, Ustavni sud BiH je utvrdio da član IV.B. 1. član 2. stav 1. i 2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava.
“U izboru predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, najmanje trećina delegata iz klubova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata u Domu naroda mogu kandidovati predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine. Izbor za predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine zahtijeva prihvatanje zajedničke liste tri kandidata za predsjednika i potpredsjednike Federacije, većinom glasova u Zastupničkom domu, a zatim i većinom glasova u Domu naroda, uključujući većinu kluba svakog konstitutivnog naroda”, glase odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da nisu u skladu sa Evropskom konvencijom.
Obrazlažući svoju Odluku, Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio je da su odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojima se Ostalima ne omogućava kandidiranje za predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH suprotne Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji. Osporene odredbe, Visoki predstavnik je promijenio, ali je suština ostala ista, što se može jasno vidjeti iz sljedećeg: “Bilo koja skupina od jedanaest delegata iz svakog od klubova konstitutivnih narodau Domu naroda može predložiti kandidata iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda, pod uvjetom da svaki delegat može podržati isključivo jednog kandidata. Svi kandidati mogu biti izabrani u skladu s ovim članom ili na mjesto predsjednika ili na mjesto dopredsjednika Federacije”, kako glasi odredba Ustava FBiH koju je navedenim amandmanima nametnuo Visoki predstavnik.
Visoki predstavnik je, tako, samo izmijenio broj delegata koji moraju podržati kandidate za predsjednika ili potpredsjednike Federacije BiH, ističući da se mogu kandidirati samo kandidati iz reda konstituentnih naroda. Građane Bosne i Hercegovine iz grupacije „Ostali“ zbog kojih je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio kršenje Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava, Visoki predstavnik ponovno ne pominje niti im daje mogućnost da kandidiraju svog kandidata bilo za predsjednika ili potpredsjednika FBiH niti imaju bilo kakvu ulogu u predlaganju kandidata, što se obavlja isključivo u okviru klubova konstituentnih naroda. Tako je, dakle, Visoki predstavnik nametnuo odredbe koje su u direktnoj suprotnosti sa Odlukom U14/12 Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, pa samim time i Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
Dakle, Ustavni sud BiH je već jednom utvrdio da je način izbora rukovodstva Federacije BiH neustavan. No, nakon pritiska OHR-a sada se razmatra drugačija mogućnost.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
