Istaknuto

Istaknute objave

Sa stvarnim likovima o stvarnim događajima iz filma Quo vadis, Aida?: Jer, stvarnost je uvijek gora!

Hasan nije gledao kuda ide Aida. Jer on je, zapravo, Aida iz filma Jasmile Žbanić. Zbog nesuglasica s režiserkom, umjesto UN-ovog prevodioca Hasana, u filmu možete vidjeti prevoditeljicu Aidu. Njena priča je priča Hasana Nuhanovića, ispričana u njegovoj knjizi Pod zastavom UN-a. U filmu Quo vadis, Aida? vrlo malo je fikcije. Likovi su stvarni, stvarni su događaji. Priča je istinita.

„Dijelom“, reći će nam Hasan Nuhanović koji je prvo preživio, a onda godinama kasnije radio na scenariju za film o prevodiocu u bazi UN-a u Potočarima kod Srebrenice.

„Istina je još gora“, dodat će.

Hasan Nuhanović

Negdje pred kraj filma prevoditeljica Aida, iza rata, dolazi ispred svoga stana u Srebrenici. Gospođa koju je zatekla pustila ju je unutra i predala porodične fotografije. U stvarnosti to i nije bilo tako. Bilo je gore.

„Čini mi se da sam 2000. godine otišao u Vlasenicu u svoj porodični stan. Otvorila mi je Vesna, supruga Milenka Stanića, koji nije bio tu. Milenko Stanić je u Vlasenici bio predsjednik SDS-a i jedan od ratnih gospodara. Vesna mi je otvorila vrata, vikala na mene i rekla mi što ti dolaziš. Otjerala me ispred moga stana“, opisuje Hasan scenu iz stvarnoga života.

Porodične fotografije će dobiti tek dvije godine kasnije. U Sarajevu ih mu je, zajedno sa diplomama, štednim knjižicama i značkama koje je sakupljao, predala jedna Srpkinja. Ona je prva živjela u stanu Nuhanovića koji su iz Vlasenice u Srebrenicu protjerani odmah na početku rata.

„Njena kćerka je bila djevojka mog druga  Dejana Ostojića, Srbina koji je prije rata bio bubnjar u mom bendu. Oni su sačuvali moje fotografije“.

Ibro, Hasan, Nasiha i Muhamed Nuhanović

Fotografije su jedini dokaz da je Hasan Nuhanović imao porodicu. U filmu su uloge zamijenjene. Prevodilac je njegova majka (Aida) koja u bazi UN-a u Potočarima, u julu 1995. godine, pokušava da spasi svoja dva sina (Hamdiju i Esu) i supruga (Nihada). U stvarnom životu, prevodilac je sin Hasan koji moli holandske oficire pod zastavom UN-a da ostave njegovu majku Nasihu, oca Ibru i brata Muhameda u bazi u Potočarima. Ni u filmu, a ni u stvarnosti nije ih uspio uvjeriti.

„Ja sam dužan da do kraja svoga života pričam o hrabrosti moga Brace“, kaže Hasan.

Braco je bio nadimak Hasanovog brata Muhameda. U filmu Braco, dok ga UN-ovi vojnici izbacuju iz baze, baca cigaretu u stranu i govori Aidi da holandske vojnike više ne moli za njegov život. Ovako je to izgledalo u stvarnom životu. Prisjeća se Hasan Nuhanović.

Muhamed Nuhanović Braco

„Trebao je da napuni 21 godinu, 23. jula 1995. godine. Ja sam prvo molio da ostave sve troje. Kada sam morao da biram odredio sam da to bude barem brat. Mi smo se dogovorili još 1992. godine, na početku rata, kada bude stani-pani, da je prioritet u spašavanju najmlađi brat. Sve sam pokušao. I na kraju je Braco, vidim tu scenu i sada, ugasio cigaretu i rekao – „Ne moli ih više za mene, jebi im mater. Odoh“. I otišao je“.

Deceniju i po kasnije, forenzičari su u tuzlanskom Kliničkom centru istresli iz kutije ostatke ljudskog skeleta, jedne Leviske i vezane patike. Hasan je stajao iznad stola i na ostacima hlačama pročitao „Made in Portugal“.

Bracu Muhameda su pronašli u sekundarnoj masovnoj grobnici Čančari kod Zvornika. Na istom području su, nekoliko godina ranije, u grobnici Čančari 5 pronašli i Hasanovog oca Ibru Nuhanovića.

U filmu „Quo vadis, Aida?“ to je Nihad Selmanagić, kojeg su UN-ovi vojnici izbacili iz baze u Potočarima, nakon što je njegova supruga, prevoditeljica, uzalud molila da ga spase. Njegov lik tumači Izudin Bajrović.

Vidjet ćete ga i u onoj sceni kada troje srebreničkih Bošnjaka u bratunačkom hotelu Fontana „pregovara“ sa Ratkom Mladićem. U fimu su to Nihad, Nesib i Ćamila

Scena iz filma: Nihad, Nesib i Ćamila ispred Fontane

U stvarnom životu su Ibro Nuhanović, Nesib Mandžić i Ćamila Omanović. Nesib Mandžić je jedini živ. Pronalazimo ga u Beču.

„Borim se za opstanak“, kaže nam u telefonskom razgovoru.

juli 1995.: Ibro Nuhanović, Ćamila Omanović i Nesim Mandžić ispred Fontane

Opstanak je riječ koja je obilježila njegov život. Ne zna ni sam kako je baš on određen da pred kamerama, u ime Srebreničana, pregovara sa Ratkom Mladićem.

„Nesibe, u tvojim je rukama sudbina tvog naroda. Il’ ćete opstati il’ ćete nestati“, izgovorit će mu Ratko Mladić dan prije nego će vojne i policijske snage Republike Srpske zpočeti masovne egzekucije srebreničkih Bošnjaka duž lijeve obale Drine.

Nesib Mandžić tokom svjedočenja u Hagu

Nesib Mandžić je preživio da svjedoči o genocidu. Film Jasmile Žbanić nije gledao.

„I ako je bilo malo odstupanja od stvarnih događaja, razumijem je. To je umjetnički pristup“, kaže nam Mandžić koji je trenutno na liječenju.

Problema sa zdravljem ima i Đermin Omanović. Četrnaest je godina imao kada su u julu 1995 godine odredili njegovu majku Ćamilu da sa Nesibom Mandžićem i Ibrom Nuhanovićem ide na pregovore u Fontanu gdje ih je čekao Ratko Mladić. Glumici Jeleni Kordić pripala je uloga njegove majke.

Jelena Kordić-Kuret kao Ćamila Omanović

„Nisam gledao film. Ne mogu“, kaže nam kratko Đermin Omanović koji danas živi u Mostaru.

„Imam dvoje djece i imam unuka“, govorila je u bratunačkoj Fontani Ćamila Omanović.

„Tako mlada, a već baka“, upitat će Ratko Mladić.

Ćamila Omanović na pregovorima s Mladićem

Koji sekund kasnije, vidi se i u filmu i na autentičnim snimcima, Ćamila navodi da je išla u razred sa nekim od oficira prisutnim na sastanku u Fontani.

„Kada se vratila, rekla nam je da još je neki školski kolega kazao da će biti djece na ražnju“, svjedoči njen sin.

Bila je toliko uplašena da je pokušala izvršiti samoubistvo. Spasili su je. Kasnije je od Đermina i njegove sestre tražila da se razdvoje.

„Mislila je da će nas dvoje okrenuti na ražnju ako nas vide s njom. Nismo htjeli“, sjeća se Đermin.

Đermin i Ćamila Omanović u Srebrenici 1994. godine

Kada su krenuli konvoji sa ženama i djecom prema Tuzli, Ćamila se sa sinom i kćerkom i unučetom uspjela ukrcati na jedan kamion.

„Čim je kamion krenuo, ona je iskočila. Nije htjela rizikovati da bude u našoj blizini pa da nas zbog nje ubiju. Sestra i ja smo otišli do Kladnja“, kaže Đermin.

Ćamila Omanović i Ibro Nuhanović na pregovorima u Fontani

Ćamila je, ipak, uspjela doći do Tuzle. Kasnije će postati svjedok pred Haškim tribunalom. Umrla je 2007. godine od posljedica srčanog udara. Neki drugi udar, pretpostavlja se u potiljak, u julu 1995. godine usmrtio je njenog kolegu s pregovora iz Fontane Ibru Nuhanovića. U grobnici Čančari 5, u selu Kamenica kod Zvornika koje je „skrivalo“ više od deset masovnih grobnica, pronašli su pola njegovih kostiju. Lobanja mu je, sa stražnje strane, bila smrskana. S Ibrinim kostima je pronađena i UN-ova kartica izdata na ime Hasan Nuhanović.

Kamenica – selo masovnih gobnica

„Bila je istekla. I dao sam je bratu Muhamedu kada je krenuo iz baze. Nekako sam mislio da će ga spasiti. To što je kod oca pronađena kartica dokaz je da su u bili zajedno“, misli Hasan.

Ibro i Muhamed Nuhanović vjerovatno su strijeljani u Domu kulture u selu Pilica kod Zvornika. U filmu, dok zatočene Bošnjake ubijaju u Domu kulture, okolni mještani, Srbi, na balkonu ispijaju kafu. Na tom je mjestu ubijeno oko 600 ljudi.

Dom kulture u Pilici, mjesto srijeljanja

Par kilometara dalje, na nekadašnjoj vojnoj ekonomiji Branjevo, strijeljano je još 1.200. Dan kasnije, 17. jula nastali su i satelitski snimci na kojima se vide tijela ubijenih na Branjevu. Kasnije će ih tu zakopati, a  potom i prebaciti u sekundarne i tercijarne masovne grobnice u Kamenici. Tu su, rekosmo, pronašli Bracu i Ibru. Tu je pronađena i istekla kartica UN-a.

Branjevo: tijela 1200 strijeljanih Srebreničana

Emir Suljagić je imao jednu takvu. I on je bio UN-ov prevodilac u Srebrenici. U filmu se zove Tarik i glumi ga Alban Ukaj.

„Momci, moj život je za Oskara“, reći će nam netom nakon što je „Quo vadis, Aida?“ nominovana za nagradu Američke filmske akademije.

Scena koja će obilježiti njegov život je kada prevodilac Tarik (Emir Suljagić) na mašini kuca spisak lokalnog stanovništva angažovanog u bazi u Potočarima.

„Upisao sam na jednom spisku 18 imena. Osamnaesti je Braco, Hasanov brat Muhamed. Naveo sam da je odnedavno angažovan kao čistač u bazi“, sjeća se Suljagić, danas direktor Memorijalnog centra Srebrenica.

Holandski su vojnici prekrižili Bracu i na kraju ga izbacili iz baze zajedno sa ostalim stanovništvom. Ubijen je kao i 239 drugih ljudi čija je imena Emir Suljagić stavio na drugi spisak koji je predao zamjeniku komandanta holandskog bataljona UN-a, majoru Robu Frankenu.

Emir Suljagić, (foto: Gracija.info)

„Na taj sam spisak stavio imena svih onih koji su bili u bazi i koji su mi htjeli dati podatke. Htio sam da postoji neki trag i da ih pokušamo spasiti. Bilo ih je 239 i među njima moj đedo Sadik Hasanović, imam, koji je imao nekih 75 godina. Kasnije sam dodao i Hasanove roditelje i brata. Sve su ih izbacili iz baze“, svjedoči Emir.

Na tom spisku je bila i majka Hasana Nuhanovića. Nasiha je bila u konvoju kojeg su vojne i policijske snage Republike Srpske ispratile prema Kladnju, teritoriji pod kontrolom Armije RBiH. Nedaleko od linije razgraničenja odvojena je od ostalih saputnica. Odvedena je, zajedno sa još šestero ljudi, u selo Jarovlje kod Vlasenice. Ubijeni su i zapaljeni.

„Pronašli smo njene ostatke u jesen 2009. godine na jednom smetljištu kod Vlasenice“, kaže nam Hasan.

Vlasenicom je, da se vratimo na početak teksta, upravljao Milenko Stanić. To bi, uz neka odstupanja od stvarnih činjenica, trebao biti Joka iz filma „Quo vadis, Aida?“. Njegova je uloga pripala Emiru Hadžihafizbegoviću. Njegova je porodica uselila u stan Nuhanovića. Njegova je supruga Vesna otjerala Hasana Nuhanovića ispred vrata stana. I nije mu predala porodične fotografije koje su pripadale Nasihi, Muhamedu i Ibri Nuhanoviću. Stvarnim likovima iz filma Quo vadis, Aida. Jer, stvarnost je uvijek gora.

(VIDEO) Policija iz Dubaija objavila snimke hapšenja: Saradnik Edina Gačanina Tita i vođa italijanske Camorre Rafaelle Imperiale posjedovao ruski pasoš

Početkom avgusta u Dubaiju uhapšeni vođa Camorre Rafaelle Imperiale posjedovao je ruski pasoš. Da li je u pitanju lažni ili originalni dokument Ruske Federacije još uvijek nije utvrđeno, ali na snimku koji je ove sedmice objavila policija Ujedinjenih Arapskih Emirata vidi se ruski pasoš pronađen u kući u Dubaiju u kojoj se godinama skrivao jedan od najopasnijih svjetskih mafijaša.

ruski pasoš pronađen u rezidenciji vođe Camorre

Rafaelle Imperiale je uhapšen 4. avgusta na osnovu crvene Interpolove potjernice koju je za njim raspisala Italija. Prema izvještaju policije iz Dubaija objavljenom u četvrtak, Imperiale je u tom gradu živio  koristeći lažni identitet – Antonio Rocco.

“Koristio je različite automobile da sakrije svakodnevna kretanja i odlučio je živjeti u izoliranoj kući u kojoj je mogao nadzirati one koji su mu prilazili”, saopćili su policijski zvaničnici u Dubaiju. 

Na snimcima policijske akcije koji su objavljeni u četvrtak vidi se kako policija upada u rezidenciju vođe Camorre, a nekoliko sekundi kasnije je snimljen i pasoš Ruske Federacije pronađen prilikom pretresa objekta. Sa ovim je dokumentima Raffaele Imperiale putovao u nekoliko država, navedeno je u službenom izvještaju.

Za praćenje vođe Camorre policijske snage Dubaija koristile sistem Oyoon, koji pokreće mreža pametnih kamera za praćenje osumnjičenih. Raffaele Imperiale praćen je sedam dana prije nego je 4. avgusta policija upala u njegov stan u kojem su pronađene veće količine novca kao i umjetnine. 

Uprava za borbu protiv narkotika u Napulju, Italija, smatra ga jednim od najopasnijih i najtraženijih bjegunaca na svijetu. Pišući za online magazin Žurnal, autor ovog teksta je 1. avgusta 2019. godine, pozivajući se na svoje izvore, objavio da se vođa mafijaške organizacije Camorra vjerovatno nalazi u Dubaiju gdje ulaže u nekretnine i gdje blisko sarađuje sa šefom narko kartela Tito i Dino kojim rukovodi bh. državljanin Edin Gačanin Tito. Evo citata iz teksta objavljenog dvije godine prije nego će policija u Dubaiju uhapsiti vođu Camorre: Treći Gačaninov partner je Rafaele Imperiale zvani Pasta, jedan od čelnih ljudi talijanske mafije Camorra. Policijske agencije raspolažu informacijama da je Imperiale svoj novac uglavnom ulagao kupujući nekretnine u Dubaiju, ali i slike Vincenta van Gogha koje su 2002. godine ukradene u Holandiji, a koje je on kasnije kupio za 100 miliona eura. I Edin Gačanin, kako smo već naveli, kupuje nekretnine u Dubaiju, a u tim poslovima su mu pomagali članovi njegove porodice koja je porijeklom iz Sarajeva”

Nakon što je prošle sedmice italijanska policija saopćila da je u Dubaiju uhapšen Raffaele Imperiale, nizozemski list De Telegraaf objavio je prošlog četvrtak da je ova grupacija bila pod istragom američkih policijskih agencija te da je DEA informacije poslala policiji u Holandiji.

“Imperiale se nastanio u Dubaiju, gdje ga, kao i ostale gangstere iz Evrope, vlasti nisu ometale u poslovima. Američka agencija za borbu protiv droga (DEA) uočila je Imperialea u ljeto 2017. godine u vrlo skupom hotelu Burj al Arab u Dubaiju. Imperiale je  tamo bio na vjenčanju irskog mafijaša Daniela Kinahana. Bio je prisutan i jedan od bosanskih kriminalaca“, objavio je Telegraaf. 

Telegraaf dalje navodi da je “postojala saradnja između sada uhapšenog Imperialea, zatim Ridouana Taghija, Rica ‘De Chileena’ R., irskog klana Kinahan i bosanske grupe oko Edina G. 

Edin G. je, naravno, Edin Gačanin, vođa moćnog narko kartela Tito i Dino koji posjeduje bh. državljanstvo. Gačanin je godinama živio u Nizozemskoj, nakon čega je preselio u Dubai. Policijske agencije ga povezuju sa najmanje 16 tona kokaina koji je zaplijenjen širom svijeta. Drogu je nabavljao u Peruu gdje su, prilikom transporta kokaina, uhapšena dvojica njegovih komšija iz Sarajeva – David Cufaj i Smail Šikalo koji su također živjeli u Nizozemskoj. U kriminalnim krugovima u Južnoj Americi Edin Gačanin je poznat po nadimku Tito, dok je u Evropi poznatiji kao Dino. Zato ovaj kartel i zovu Tito i Dino. Posljednji put Edin Gačanin Tito u Bosni i Hercegovini je boravio u septembru 2016. godine i domaćin mu je bio biznismen Gordan Memija koji mu je obezbijedio automobile i smještaj u hotelu Bristol. Tita su tada čuvali pripadnici Specijalne jedinice FUP-a, a on je u znak zahvalnosti, putem posrednika, kasnije donirao opremu toj jedinici. Nakon što je priča dospjela u javnost, nekoliko pripadnika FUP-a je napustilo Specijalnu jedinicu kako bi otputovali u Dubai gdje su čuvali Edina Gačanina Tita. Ipak, ovog ljeta su se svi oni vratili u BiH jer se njihov šef više ne osjeća sigurnim u Dubaiju gdje je prvo uhapšen njegov saradnik iz Nizozemske Ridouan Taghi, a potom i vođa Camorre i poslovni partner – Rafaelle Imperiale.

Christian Schmidt podnio izvještaj Vijeću sigurnosti UN-a: “Spriječio sam prekomjernu zastupljenost konstitutivnih naroda u nekim kantonima. Sejdić-Finci i presude iz Strazbura neka provode domaći političari”

Visoki predstavnik Christian Schmidt dostavio je Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija svoj polugodišnji izvještaj o Bosni i Hercegovini. No, Schmidt se ponovo neće obratiti Vijeću sigurnosti, jer se tome protive Ruska Federacija i Kina. Istraga.ba u posjedu je ovog izvještaja i kompletan sadržaj možete pročitati kliknete li ovdje.

Visoki predstavnik u svom izvještaju ukratko ističe rezultate posljednjih izbora, te poraz Bakira Izetbegovića u utrci za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka naziva “iznenađujućim”. Osim izbornih rezultata, Schmidt izvještava Vijeće sigurnosti UN-a o svojim odlukama u vezi sa nametanjem izmjena Ustafa FBiH i Izbornog zakona. Za Bonske ovlasti, ističe, odlučio se nakon što su propali pregovori o izmjenama Izbornog zakona.

“Političke stranke su nekoliko mjeseci bile uključene u dijalog o izbornoj reformi u cilju otklanjanje političkih zastoja u Federaciji Bosne i Hercegovine, uz pomoć Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije.  S obzirom na neuspjeh ovog dijaloga i s obzirom na visok rizik da formiranje institucija nakon izbora ponovo bude blokirano, donio sam 2. oktobra Odluku kojom se donose izmjene i dopune Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Odluka o donošenju Zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine. Ovaj takozvani funkcionalni paket sadrži skup mjera koje omogućavaju brzo uspostavljanje zakonodavnih, izvršnih i sudskih tijela nakon izbora. U vezi sa odlukom birača, ovu odluku sam objavio nakon zatvaranja biračkih mjesta i prije objavljivanja prvih preliminarnih rezultata izbora. Odluka ne utiče ni na prebrojavanje glasova”, napisao je Schmidt.

On, dalje, navodi da je povećao broj delegata u Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine “kako bi omogućio raspodjelu mjesta na način da se ispravi prekomjerna zastupljenost sva tri konstitutivna naroda u nekim kantonima.

Visoki predstavnik se, dalje, hvali kako je “prvi put Ostalima iz svih kantona omogućio da budu zastupljeni u Domu naroda FBiH”. 

“Ali provedba presuda Europskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci i funkcionalna neusklađenost Doma naroda Federacije – koji je ujedno opći zakonodavni drugi dom i predstavničko tijelo tri konstitutivna naroda i Ostalih – izvan su dosega ove odluke i njima se moraju pozabaviti domaći politički akteri”, konstatirao je Schmidt.

Visoki predstavnik u svom izvještaju podsjeća i na izjavu Bakira Izetbegovića o “probrojavanju”, te na izjave hrvatskih zvaničnika kojima se negira teritorijalni integritet”. Ipak, Schmidt u svom izvještaju pohvaljuje Dragana Čovića.

“Međutim, 10. listopada 2022. godine, u pismu međunarodnoj zajednici, Dragan Čović je potvrdio da “Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine ostaje privržen suverenitetu, teritorijalnom i institucionalnom Bosne i Hercegovine retorika koja cjelovitosti kao i euroatlantskom putu Bosne i Hercegovine”, navodi Schmidt. 

S obzirom na trenutnu političku situaciju, Schmidt preporučuje “pojačan angažman međunarodne zajednice kako bi se osigurala potpuna usklađenost s Općim okvirnim sporazumom za mir i omogućile ključne reforme”.

Schmidt problematizira i odluku Suda BiH da odgodi izvršenje presude kojom se Uprava za indirektno oporezivanje obavezuje da Republici Srpskoj isplati 30 miliona maraka.

“Neuspjeh u rješavanju ovih i sličnih pitanja s finansijskim implikacijama utječe na funkcioniranje jedinstvenog sistema indirektnog oporezivanja i povjerenje u njegovu institucionalnu strukturu. Nadalje, daje izgovor Republici Srpskoj da osporava ovlasti države u neizravnom oporezivanju i zalaže se za vraćanje te ovlasti entitetima, što je i pokazano 10. decembra 2021. godine, kada je Narodna skupština Republike Srpske usvojila Zaključak u vezi s Informacija o prijenosu nadležnosti iz oblasti indirektnog oporezivanja”, naveo je Schmidt. 

Bog političkih tenzija u BiH, Schmidt ističe da “EUFOR-ALTHEA nastavlja igrati ključnu ulogu u čuvanje mira i sigurnosti u Bosni i Hercegovini, omogućavanje mom uredu i mnogim drugim međunarodnim organizacijama da ispune svoje mandate”.

“Prisustvo EUFOR-a ALTHEA u Bosni i Hercegovini ostaje nezaobilazno”, napisao je visoki predstavnik. 

On u izvještaju dalje konstatira da su Sjedinjene Američke Države sankcionirale federalnog premijera Fadila Novalića, državnu tužiteljicu Dianu Kajmaković, predsjednika Federacije Marinka Čavaru…

Navodi da je smanjeno negiranje genocida ali da Tužilaštvo BiH nikoga nije procesuiralo zbog negiranja ratnih zločina i genocida. Podsjeća i da Vlada FBiH nije imenovala direktora FUP-a. Također konstatira i sutiaciju u vezi sa obnovom zadruge u Kravici.

“Lokalne općinske vlasti Bratunca u Republici Srpskoj poduzele su obnovu Kravice, jednog od mjesta masovnih ubistava tokom genocida u Srebrenici u julu 1995. godine, gdje je ubijeno više od 1.300 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Obnova je izazvala niz oštrih reakcija, posebice među rodbinom žrtava, te aktualizirala problem očuvanja i obilježavanja mjesta masovnih stradanja. Zahtjeve da se obilježe mjesta masovnih stratišta na širem području Srebrenice pratili su slični pozivi drugih bošnjačkih predstavnika diljem cijele Republike Srpske (poput Foče, Kalinovika i Prijedora)”, napisao je Schmidt. 

Ustavni sud BiH presudio: Odluke Narodne skupštine RS o prenosu nadležnosti nisu u skladu sa Ustavom BiH

Ustavni sud BiH ukinuo je pojedine odredbe odluka Narodne skupštine Republike Srpske koje se odnose na prenos nadležnosti.

“Ustavni sud je, odlučujući o zahtjevu 15 članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za rješavanje spora između Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, utvrdio da postoji spor u vezi s donošenjem osporenih odredbi Deklaracije i Zaključaka od strane Narodne skupštine Republike Srpske o vraćanju prenesenih nadležnosti sa države Bosne i Hercegovine na entitet Republika Srpska u oblasti pravosuđa, odbrane i sigurnosti, indirektnog oporezivanja i drugih pitanja. Utvrđeno je da pojedine odredbe osporenih akata nisu u skladu sa čl. I/2. i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je pojedine odredbe navedenih akata Ustavni sud ukinuo”, saopćeno je iz Ustavnog suda BiH.

Istovremeno, Ustavni sud BiH je na plenarnoj sjednici odlučio da HDZ-ov prijedlog izmjena Izbornog zakona nije povrijedio bitalni nacionalni interes Bošnjaka.

“Ustavni sud je, odlučujući o zahtjevu Dragana Čovića, predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ispitivanje regularnosti postupka, odnosno utvrđivanje postojanja ili nepostojanja ustavne osnove za proglašenje Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine broj 02-02-1-639/22 od 22. aprila 2022. godine štetnim po vitalni interes bošnjačkog naroda, utvrdio da Izjava Kluba delegata bošnjačkog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine o destruktivnosti po vitalni interes bošnjačkog naroda u Bosni i Hercegovini u Prijedlogu citiranog zakona ispunjava uvjete proceduralne ispravnosti iz člana IV/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine. Utvrđeno je da Prijedlogom citiranog zakona nije povrijeđen vitalni interes bošnjačkog naroda u Bosni i Hercegovini”, saopćeno je iz Ustavnog suda BiH.

Vlasti iz Vašingtona objavile: Marinko Čavara i Alen Šeranić pod sankcijama SAD-a

SAD su uvele sankcije predsjedniku Federacije BiH Marinku Čavari i ministru zdravlja u Vladi Republike Srpske Alenu Šeraniću.

“Marinko Čavara, predsjednik FBiH, odgovoran je za imenovanje sudaca u Ustavni sud FBiH. Čavara od 2019. odbija imenovati suce s kandidatskih lista koje je Visoko sudskko i tužiteljsko vijeće dostavilo za popunjavanje upražnjenih mjesta u Sudu. Odbijanjem da nastavi s ovim nominacijama, Čavara je blokirao funkciju sudskog vijeća za vitalni nacionalni interes (VNI), tijela određenog broja i sastava sudaca Ustavnog suda FBiH koje je amandmanima na Ustav FBiH 2002. godine stvorio Visoki predstavnik za BiH. Vijeće za vitalni nacionalni interes namijenjeno je rješavanju ključnih pitanja koja su pokrenuli delgati u Domu naroda FBiH. Ima ključnu ulogu u ustavnom djelovanju FBiH, a njeno postojanje je neophodno za ispunjavanje demokratskih funkcija FBiH. Svojim nedjelovanjem, Čavara je držao kao taoca funkciju vijeća VNI-a za promicanje svojih i političkih interesa svoje stranke. Čavara je dodatno označen kao odgovoran ili suučesnik, ili zbog toga što je izravno ili neizravno sudjelovao u akcijama ili politikama koje potkopavaju demokratske procese ili institucije na zapadnom Balkanu”, saopćeno je iz State Deparmenta.

“Alen Šeranić je podržao secesionističke napore RS-a za vođenje provedbe Zakona o lijekovima i lijekovima RS-a, koji je njegovo ministarstvo dostavilo Narodnoj skupštini RS-a na razmatranje. Ovaj zakon, koji tek treba da stupi na snagu, uspostavio bi novu agenciju za lijekove isključivo u RS-u i time narušio nadležnost Agencije za lijekove i medicinska sredstva na državnoj razini. Šeranić je javno priznao da ovaj zakon odražava funkcije državne agencije za lijekove, osim što agencija koju stvara prenosi ovlasti s državne agencije na regulatorno tijelo za lijekove i medicinske proizvode u RS. Budući da institucija na državnoj razini postoji i služi RS i FBiH, uspostava ove nove agencije na entitetskoj razini ometa ili prijeti provedbu Daytonskog mirovnog sporazuma. Šeranić je dodatno označen kao odgovoran ili suučesnik, ili zbog toga što je izravno ili neizravno sudjelovao u akcijama ili politikama koje potkopavaju demokratske procese ili institucije na zapadnom Balkanu”, saopćile su američke vlasti

Dokumenti Tužilaštva BiH dokazuju da je sve farsa: Tužilac Čavka naredio da se od Vlade Republike Srpske izuzme nepostojeći dokument

Istraga Tužilaštva BiH protiv zvaničnika Republike Srpske obična je farsa. Dokazuju to i dokumenti koje je potpisao državni tužilac Oleg Čavka, a koji se odnose na izuzimanje dokumentacije iz institucija RS i političkih partija koje čine vladajuću koaliciju. Da pojednostavimo, tužilac Oleg Čavka je naredio pripadnicima SIPA-e da izuzmu dokument koji, zapravo, i ne postoji. Na fotografiji ispod je dokument Tužilaštva BiH koji je potpisao tužilac Čavka. On ovim aktom traži da se iz Vlade Republike Srpske izuzme – “Zapisnik sa sjednice Vlade RS na kojoj je prihvaćen Prijedlog zaključaka usvojenih na Narodnoj sjednici Skupštine Republike Srpske od 10. 12. 2021. godine, a u pogledu prenosa nadležnosti”.  No, Čavka ima samo jedan problem – takav zapisnik ne postoji jer Vlada RS nikada nije ni usvojala sporne zaključke koje je, potom, razmatrala Narodna skupština RS.

Da dokument koji traži tužilac Čavka ne postoji, potvrdili su nam i sagovornici iz Vlade Republike Srpske koje smo kontaktirali nakon što je Tužilaštvo BiH obznanilo da će, po naredbi Suda BiH izdatoj na osnovu prijedloga postupajućeg tužioca SIPA izuzeti dokumente iz NSRS.

“Vlada nikad nije razmatrala zaključke”, kazao nam je jedan od zvaničnika iz Republike Srpske.

Šta, onda, tužilac Čavka traži? Ukratko – traži predstavu za široke narodne mase. Evo i kako. Osim nepostojećeg dokumenta iz Vlade RS, službenici SIPA-e bi, po naredbi Olega Čavke, iz Narodne skupštine RS trebali izuzeti zaključke, saglasnosti i odluke iz 2003., 2004. i 2005. godine, a koji se odnose na prenos nadležnosti sa nivoa RS na nivo BiH. Osim toga, Čavka traži izuzimanje “odluka proizašlih sa sjednice NSRS” od 1. decembra ove godine. No, tek onda nastaje – izuzimanje “spektakularnih odluka”. Čavka, naime, naređuje izuzimanje dokumentacije šest vladajućih partija – iz SNSD-a, DNS-a, Socijalističke partije, Ujedinjene Srpske, Narodne partije Srpske, i Narodnog demokratskog pokreta.

Čavka, tako, traži – izuzimanje “statuta političkih partija”, odluka o imenovanju glavnih odbora tih stranaka, odluka o imenovanju predsjednika navedenih stranaka, odluka o imenovanju predsjednika izvršnih odbora stranaka, odluka o imenovanju sekretara političkih partija, te odluke stranačkih organa koje se odnose na usvajanje zaključaka o prenosu nadležnosti. Kakve veze stranački dokumenti imaju veze sa odlukama Narodne skupštine RS, poznato je, očito, samo tužiocu Čavki. A sada da se vratimo na “meritum”.

Tužilaštvo BiH donijelo je naredbu o provođenju istrage protiv  Milorada Dodika, Željke Cvijanović, Radovana Viškovića, Petra Đokića, Nedeljka Čubrilovića, Nenada Stevandića, Darka Banjca, Dragana Čavića, Igora Žunića, Dalibora Stevića, Spomenka Stevanovića, Marinka Dragišića i Dike Cvijetinovića. U dnu dokumenta, ispod ovog pasusa,  možete pročitati imena osumnjičenih i za koja ih to krivična djela Tužilaštv BiH sumnjiči.

“U drugoj polovini 2021. godine, Milorad Dodik, postupajući u svojstvu srpskog člana Predsjedništva u BiH, i predsjednika vladajuće političke partije nivoa BiH i RS, nakon javne iskazane namjere u više medijskih istupa za takozvano vraćanje nadležnosti sa nivoa BiH na nivo entiteta RS, u oblasti odbrane, sigurnosti, pravosuđa, finansija i drugim oblastima, javnom deklamacijom upotrebe sile, kao sredstva za rušenja najviših institucija BiH (Oružanih snaga BiH, Suda i Tužilaštva BiH, VSTV-a BiH, SIPA-e, OSA-e i UIO BiH … u sastav grupe prihvatio zasad neutvrđen broj osoba …”, piše tužilac Čavka.

 

Nakon što je donio ovu naredbu, Čavka je počeo u Tužilaštvo BiH pozivati opozicionare iz Republike Srpske da, u svojstvu svjedoka, govore o sjednici kojoj nisu ni prisustvovali. Prema informacijama Istrage, postupajući tužilac planira pozvati najmanje 49 svjedoka u ovom slučaju. S obzirom na to kakva je dinamika saslušavanja, “istraga” u ovom slučaju neće biti okončana do proljeća.

Kolumna Vildane Selimbegović: Hvala Jasmili i Vučiću

Odakle ste, pita nasumice novinarka beogradske Prve TV ljude koji na Sajmištu stoje u redu za vakcinu. Iz Sarajeva, Sarajeva, Sarajeva, Tuzle, iz Makedonije, Sarajeva, Albanije, Crne Gore… Na jednom od putokaza stoji: Privrednici iz Bosne i Hercegovine. Prijavilo ih se oko 7.500. Nađoše i jednog Slovenca. Bivša Jugoslavija u malom. Ljudi čekaju, priznaju da ih je puno došlo bez najave, a u njihovo ime jedna Tuzlanka kaže: Samo da vakcinacija traje do osam uveče… Izračunali su da će tako doći na red. Nekako u isto vrijeme, Sarajevom prolaze kolone automobila, a prolaznici im aplaudiraju: ekipa okupljena oko organizacije Omladinskog filmskog festivala inicirala je vožnju podrške izboru Bogića Bogićevića za gradonačelnika.

Mi i naše vrijednosti

Znaju ti mladi ljudi da je Bogićević odustao, razočaran i ponižen zbivanjima na sjednici Gradskog vijeća. Njihova vožnja je i njihov politički stav: dosta im je političarenja, pijačkih obračuna i stranačkih kalkulacija, žele da i na ovaj način pokažu da je vrijeme za ozbiljne promjene. Bogićev simbolički integritet za njih je garancija da su one moguće, no Bogićević je dovoljno dugo u politici da zna kako jedan čovjek nije dovoljan. Ne može sam. Priča o Sarajevu nije završena i u njoj nema nevinih, baš zato valja se pozabaviti pričama koje na naše oči promiču također nezavršene i sa debelim slojem političke krivice. Jer to puno govori o nama i našem odnosu prema vrijednostima u koje se javno zaklinjemo. I svako malo ih zaboravimo.

Film “Quo vadis, Aida” Jasmile Žbanić je prije dvije sedmice nominiran za Oscar u kategoriji najboljeg stranog filma, a za manje od tri ćemo saznati hoće li zlatni kipić ponovo doputovati u glavni grad BiH. Jasmilina drama o genocidu u Srebrenici već mjesecima kupi nagrade koje su u našoj zemlji vijesti što traju manje od dana i apsolutno ne nailaze na reakcije onih u čijem su opisu posla. Odnos politike prema Srebrenici vidjeli smo i na prošlim lokalnim izborima (kupovine, skandali, svađe unutar onog što zovemo probosanski blok), pa se usuđujem ustvrditi da je upravo takav odnos i razlog što Jasmila, u obimnom intervjuu za zagrebačku Gloriju, govori o svom i suprugovom praćenju nominacija svjesna startnog hendikepa – kampanje koju si nisu mogli priuštiti. U proces su ušli bez američkog distributera, što znači da glasači Akademije nisu imali priliku ni pogledati film (kad je “Aida” dobacila do užeg izbora, uspjeli su dobiti Super Ltd, pa je sad film u kinima SAD-a i na online platformama poput Amazon Primea), konkurencija se rasipala PR-ovima, oglasima, nastupima, Jasmila se – kaže – gerilski borila. Jasno je k’o dan da je Angelina Jolie – onim intervjuom za Time koji je napravila s Jasmilom – učinila više za promociju filma o Srebrenici nego svi domaći budžeti namijenjeni kulturi. Ovdje, na Balkanu, najupečatjiviji prilog o “Aidi” napravljen je u Beogradu: Zoran Kesić je u svoja “24 minuta” ugostio Jasnu Đuričić, srbijansku glumicu koja u filmu glumi prevoditeljicu Aidu i njenog supruga Borisa Isakovića koji se pojavljuje u liku Ratka Mladića. Svjestan pritiska i prijetnji kojim su oboje izloženi u svojoj zemlji, Kesić svoj prilog vodi ne ostavljajući prostor dilemama o stavu ne samo prema filmu već i prema Srebrenici. I Jasna i Boris ne kriju vjeru u Jasmilin film (Boris i u Ninu govori o svom uvjerenju od samog starta da će “Aida” ući u konkurenciju za Oscar), oboje ističu neophodnost suočenja s našom nedavnom ratnom prošlošću ne dvojeći da je “Aida” svakako dobar način da se to i dogodi. “Aidina” nominacija je i u Hrvatskoj snažno odjeknula: tamošnji su mediji iskoristili priliku da likuju što “Dare iz Jasenovca” ni na mapi nema, “Dara” je – za one koji su zaboravili – Vučićev državni projekat i trebala je poraziti region nudeći srpsku stranu povijesti. Uza svu mašineriju i ko zna koliko novca, “Dara” nije prošla, “Aida” je već sad za Srebrenicu učinila više nego sve probosanske partije od Daytona naovamo iako je bh. izdvajanje za kinematografiju ubjedljivo najmanje u regiji. Kao, uostalom, i za sve drugo što nosi epitet bosanskohercegovački i oko čega se, kao oko hodžina jorgana, decenijama otimaju partije sa sarajevskom adresom.

Nema nam spasa

S takvom (su)vlašću spasa nam nema, a da propadamo, jasno je k’o dan. Koronakriza je, nažalost, savršena ilustracija: ovdje vakcine dolaze kao donacije (prvu je uručio Vučić), a kada konačno aterira prva količina – nedostatna i za zdravstvene radnike – plaćenih kroz Covax mehanizam, sljegne pola međunarodne zajednice da ih dočeka s transparentima. Domaće svađalice busaju se u svoja srpska, hrvatska i bošnjačka prsa, i obračunavaju pričama o građanskoj državi. A građani slušaju ljekare (spašavaj se ko može!) i idu na vakcinaciju u susjednu Srbiju. Političari šute, nemoćni da makar naglas kažu hvala Aleksandru Vučiću koji ne odustaje od svoje ideologije, ali nudi spas za život. Jer on očito zna da politika nisu samo društvene mreže i isprazna saopćenja i ulaže u svoju (političku) budućnost. U Sarajevu to ne važi, nikako da shvatimo da ako zaista hoćemo BiH, moramo imati jasno definiran minimum probosanskih interesa iza kojih ćemo zajedno stati. Bilo da je riječ o Bogiću, Jasmili ili vakcinama.

Analiza Seada Numanovića: Šta ako Schmidt podnese ostavku?

Visoki predstavnik Christian Schmidt pod baražnom je paljbom već duže vrijeme. To što ga se “udara” u Bosni i Hercegovini nekako (mada sve teže) podnosi.

Ali, prošlosedmično ismijavanje, ali i optuživanje u programu ZDF-a satiričnog karaktera palo mu je mnogo teže nego li se može pretpostaviti.

Nakon što je Jan Bohermann, vrlo popularni voditelj ZDF-ovog Magazina Royale posvetio skoro 30 minuta ismijavajući visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, uslijedila je lavina reakcija.

Angažirani su i “stari prijatelji”, a neki su se i sami uključili.

Pokrenuta je kampanja diskreditacije i Bohermanna i njegove ekipe, nisko (da ne budemo grubi koristeći neke druge riječi, mada bi imali osnova) je prebirana i “krvna slika” nekih koji su navodno učestvovali u pripremi šoua…

“Operacija” kojoj smo svjedočili nekih barem pet dana, nije dala željeni efekat. Naprotiv! Kredibilitet Schmidta u Njemačkoj teško je poljuljan.

I to je bila kap u već poprilično punoj čaši.

Politicki.ba je iz dva nezavisna izvora dobio informacije da se u međunarodnoj zajednici pribojavaju da bi on mogao podnijeti ostavku. ZDF-ova satirična emisija tek je vrh “brijega gorčine” koji postoji.

Ona se već duže vrijeme taložila.

Incident od augusta ove godine kada je Schmidt “eksplodirao” u Goraždu, nakon novinarskog pitanja, pokazao je da visoki predstavnik ima “tanak fitilj”.

Potom je došlo saslušanje u Evropskom parlamentu koje je neslavno završilo.

Prije, a pogotovo poslije, Schmidt je primao stalne udarce u BiH.

Najviše su ga iritirala (i iritiraju!) prozivanja iz nekih od stranaka koje čine većinu na državnom nivou.

Oni ga optužuju da je izmjenama Izbornog zakona 2. oktobra prošle godine, odmah nakon zatvaranja birališta, kada je posegnuo za Bonskim ovlastima, “zakomplicirao situaciju”. Sada od njega traže da “raspetlja šta je zapetljao”.

No, i on, a pogotovo neki od onih koji ga prozivaju, znaju da su izmjene Izbornog zakona 2. oktobra 2022. godine, kao i Ustava entiteta F BiH rađene u više ili manje tijesnoj koordinaciji tih stranaka (Trojke) i visokog predstavnika.

Uostalom, Schmidt se nije libio da u jednom momentu javno pohvali i zahvali se strankama koje su mu dostavile prijedloge i pomagale i pomogle da se definira “rješenje” kojim je danas entitet F BiH pred novom političkom blokadom.

Istina, iz tog tabora su se potrudili i da kažu “svima koji trebaju znati” da je “glazuru na promjene od 2. oktobra, definirao HDZ BiH i Dragan Čović (zajedno sa Shmidtom)”. Tvrdili su, na primjer, da nisu znali za povećanje broja delegata Doma naroda entiteta F BiH i da su brojke iskoordinirali Čović i Schmidt.

U to je teško povjerovati.

Tek, prema tvrdnjama sagovornika http://Politicki.ba, situacija sa i u vezi s visokim predstavnikom je rastuće nejasna. I isto tako rastuće neizvjesna.

Samim tim raste strah i od moguće ishitrene, kako ističu, reakcije visokog predstavnika.

Jedna od tih reakcija je i – ostavka! Nemoguće je procijeniti koliko je strah realan. No, nakon iskustva iz Goražda, ništa nije nemoguće.

Schmidt je u BiH – a to si isticali i tokom satirične emisije ZDF-a – došao s uvjerenjem da je spasilac!

Njegova mesijanska uloga trebala je ne samo stabilizirati BiH, već mu i osigurat da sa uspješnim rezultatom na kraju mandata stupi na veliku scenu politike Njemačke.

ZDF-ova satira taj je plan značajno devastirala.

S poljuljanim kredibilitetom u Njemačkoj, te prevrtljivim “saveznicima” u BiH, među političarima koji računaju na njega na putu prema vlasti, ali mu kritizerskim izjavama zabijaju klipove, Schmidt vidi s kim ima posla.

Zašto bi se trošio na nezahvalnicima?

No, svjestan je i da bi neki ishitreni potez prema izlasku iz OHR-a bio višestruko opasan.

Kako bi se izabrao novi visoki prestavnik? Sa ovakvom Rusijom u Vijeću sigurnosti – to bi bio kompliciran eksperiment s neizvjesnim ishodom.

Gašenje OHR-a moglo bi otvoriti put Miloradu Dodiku za proglašenje otcjepljenja.I Rusija bi ga u tome podržala.

To što Dodik sve opasnije ljulja brod nove vlasti, samo dodatno podiže nervozu unutar međunarodne zajednice.

Naravno, on to radi i iz svojih interesa.

Ali, kombinacija u kojoj Schmidt odlazi, a Dodik razvaljuje tek uspostavljenu vlast u BiH dovela bi do dramatične komplikacije situacije.

Stranci, doduše, mogu – ako hoće – reagirati na takve aktivnosti i bez Schmidta. No, OHR je i napravljen kako bi se čuvao Dejtonom uspostavljeni poredak i reagiralo na njegove pokušaje rušenja.

I samo Schmidt u svojim rukama, kao visoki predstavnik, ima Bonske ovlasti.

Kredibilitet OHR-a već dugo je upitan. Za to su podjednako krivi stranci i domaći.

Stranci nisu krili da “ne gotive” Valentina Inzka. Prečesto su ga puštali da se sam bori ili trpi naročito Dodikove uvrede. Time su rušili i vlastiti kredibilitet. To je bio dovoljan signal i drugima da ga napadaju jače.

Sada su zapadne ambasade i misije u određenoj (rastućoj) panici. (Demonstrativna) ostavka i odlazak njemačkog političara bio bi više nego neugodan razvoj situacije…

Izmjene izbornog zakonodavstva nemoguća misija: “Asimetrična rješenja” put u propast

Dok je Sabina Ćudić iskazivala fascinaciju cvijetnim aranžmanom, lideri opozicijskih partija iz Sarajeva i Banja Luke pomno su slušali svoje domaćine – Matthew Palmera i Angelinu Eichhors.

Lider SDP-a Nermin Nikšić je, tvrde sagovornici Istrage, bio poprilično direktan na sastanku sa visokim američkim i evropskim zvaničnicima.

“Mi ne možemo pristati na asimetrična rješenja”, kazat će Nikišić zamjeniku pomoćnika državnog sekretara SAD Matthewu Palmeru i izvršnoj direktorici za Zapadnu Evropu, Zapadni Balkan, Tursku i Veliku Britaniju pri Evropskoj službi za vanjske poslove (EEAS) Angelini Eichhorst koji su stigli u Sarajevo da pomognu rješiti “izborno zakonodavstvo”.

I Palmer i Eichorst su rekli su da ni oni ne bi bili baš sretni “asimetričnim rješenjima”, ali ako postoji dvotrećinska većina u Parlamentu BiH, onda je takvo rješenje, u konačnici, prihvatljivo.

Nakon tradicionalnog selfija, predsjednik NiP-a Elmedin Konaković, prema informacijama Istrage, nije bio decidan da li će prihvatiti asimetrična rješenja. Za razliku od njega, predsjednik SDS-a Mirko Šarović je svojim domaćinima rekao da prihvata prijedloge koji bi na različite načine, u dva entiteta, riješili pitanje izbora članova Predsjedništva BiH. Nije to krio ni kada je izašao pred okupljene novinare.

“Asimetričan model ima šanse za uspjeh”. kazao je Šarović.

Ali sta podrazumijeva taj model? Ukratko, dva člana Predsjedništva BiH koja daje Federacija bila bi izabrana indirektno, odnosno kroz parlamente. Jedan član Predsjedništva BiH, onaj iz RS-a, bio bi izabran direktno, odnosno na izborima. Čelnici stranaka iz RS-a nemaju problem da se, kada je u pitanju izbor člana Predsjedništva iz RS-a, izbriše nacionalna odrednica što bi značilo da se na taj način rješava “diskriminirajuća” odredba koja je osporena pred Evropskim sudom za ljudska prava u predmetima Sjedić-Finci i Pilav. Na koji način bi to bilo riješeno u Federaciji za sada nije poznato. Jedino što je poznato je da HDZ BiH nastoji na svaki način eliminirati bilo kakvu mogućnost da u Predsjedništvo BiH zasjedne neko ko nije član te stranke.

Međutim, da bi se izmijenio izbor članova Predsjedništva BiH, nužne su izmjene Ustava, što znači da najmanje 28 zastupnika u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH mora podržati takav prijedlog. Bez Denisa Zvizdića SDA sada ima osam zastupnika. HDZ BiH ima pet zastupnika, dok SNSD za Klubom Nenada Stevandića ima također osam zastupnika. Dakle, SNSD, HDZ i SDA u Predstavničkom domu imaju ukupno 21 zastupnika. Glasaju li za taj prijedlog i zastupnici iz kluba SDS-PDP, opet će nedovoljnih 26 zastupnika. S druge strane, SDP Nermina Nikšića ima četiri zastupnika i oni sigurno neće podržati asimetričan izbor. Dodamo li im još četiri zastupnika iz Kluba DF-a, imamo osam sigurnih ruku protiv takvog rješenja. Treba tome pridodati i četiri glasa iz Naše stranke, što znači da bi protiv bilo sigurnih 12 zastupnika. PDA ima jednog zastupnika, Nezavisni blok jednog, SBB jednu zastupnicu, A-SDA jednog zastupnika, a treba im pritodati i Denisa Zvizdića. Dakle, zastupnici “manjih” stranaka mogli bi odigrati presudnu ulogu, jer bi s njima u zbiru SDA, SNSD, HDZ i SDS imali potrebnu dvotrećinsku većinu. No, da li će SDA podržati takav model?

Prema informacijama Istrage, isto kao i liderima opozicije, i Bakiru Izetbegoviću je na sastanku Delegaciji EU u nedjelju ujutro  prezentirana mogućnost “asimetričnog rješenja”. Teško je očekivati da će SDA prihvatiti takvo rješenje jer bi, ionako oslabljena stranka, zbog toga vjerovatno doživjela krah na narednim izborima.

“SAD i EU nemaju konkretna rješenja, ali imaju volju i želju da pomognu i podstaknu konverzaciju kako bi dali osjećaj i injekciju hitnosti koliko je bitno da se ova pitanja rješavaju što prije. I da se rješava izborna reforma i ograničena ustavna reforma”, izjavio je Matthew Palmer.

I američki diplomata, dakle, pominje ustavnu reformu, za koju je potrebna dvotrećinska većina u oba doma Paralementarne skupštine BiH. Bakir Izetbegović i Dragan Čović, ma šta dogovorili, nemaju potrebne ruke za provođenje svog dogovora. a upravo Palmer i američka administracija, prema informacijama Istrage, insistiraju da se Izetbegović ne povlači iz pregovora s Čovićem. Oslabljeni predjednik SDA ne smije zbog budućih izbora pristati na ustupke Draganu Čoviću. A svako drugo rješenje koje ne ide u prilog Draganu Čoviću ne bi moglo dobiti potrebnu podršku u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Osim u slučaju da Milorad Dodik ne izda svog partnera iz HDZ-a BiH.

Koliko god američki i evropski zvaničnici ispoljavali optimizam, izmjene izbornog zakonodavstva su skoro pa nemoguća misija. Prvo, zato se ovim izmjenama nastoji riješiti “hrvatsko pitanje”, a drugo, zato je SDA dovoljno oslabljena da bi, godinu pred Opće izbore 2022., pristala na “asimetrična rješenja” zbog kojih bi, evidentno, doživjeli debakl.

Matematički gledano, u ovom trenutku ne postoje dvije trećine zastupnika koji bi podržali izmjene ustava koje bi podrazumijevale  da se članovi Predsjedništva BiH biraju na različite načine.

Poslušajte kako Milan Tegeltija obećava imenovanja u pravosuđu: “Neka se prijavi za Gradišku i Prijedor, pa ćemo je kasnije prebaciti”

“Taktiku ćete prepustiti meni jer se vi u to ne razumijete”, kaže predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija na kraju telefonskog razgovora sa Milijanom Buhom, doskorašnjom članicom VSTV-a koja je insistirala da njena sestra Sanja Čagar bude imenovana za sudiju Osnovnog suda u Banja Luci.

“U nekom drugom sudu se puno lakše ulazi. Razmisli malo. Hoćeš li sad sebe da ugroziš? Je l’ me razumiješ? Vidi jednu stvar, ako Sanja konkuriše za Sud u Banja Luci gdje je konkurencija ogromna, svi će znati da je ona tvoja sestra, je li tako? I to će sasvim sigurno otići u medije. I šta će se, onda, desiti? Ti član Savjeta. Tražit će da daš ostavku. Kako to se bira tvoja sestra, ovo, ono. Ja ti govorim, brinem o tebi, prije svega. Jesi li ti uopće razmišljala o tome? (kad mi istekne mandat) Pa, kad ti istekne mandat nije problem, ali dok si u Savjetu mi je problem. Znači, ja brinem o svemu. Meni si prvo ti, meni si prvenstveno ti, znači da očuvam tvoju poziciju da se ne ugrozi, a Sanju ćemo rješavati. Je l’ me razumiješ? Ja prvo brinem da se tvoja pozicija ne ugrozi. Pa, naravno, sad sam ti rekao, ako prije toga, čak i u prvom mandatu, ako se otvori negdje pozicija, tipa Gradiška, Prijedor, pi…. materine, ovo, ono, šta je košta da bude tamo godinu dana i da je kasnije prebacimo ovamo. Ja sam Sanji rekao sve. Samo moramo biti pametni i taktično to odigrati”, govorio je predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Milan Tegeltija.

Milijana Buha

Snimak ovog razgovora na kojem se, uglavnom, čuje Milan Tegeltija dok razgovara na telefon redakciji Istrage dostavile su nepoznate osobe sa područja Banja Luke, a provjerama smo utvrdili da se radi o autentičnom materijalu. Povremeno se čuje i ženski glas s druge strane telefonske veze, ali je na osnovu konteksta priče potpuno jasno da predsjednik VSTV-a razgovara sa svojom kolegicom iz Vijeća Milijanom Buhom, čija sestra Sanja Čegar radi kao stručni saradnik u Okružnom privrednom sudu u Banja Luci.

Sestra Milijane Buhe stručna saradnica u Banja Luci

Milijana Buha postala je članica VSTV-a u oktobru 2016. godine, a izabrana je u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Iako je, na početku, smatrana kadrom SDS-a, ona vrlo brzo “mijenja” stranu te postaje jedna od najbitnijih saradnica predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije kojem pruža podršku prilikom donošenja svih bitnih odluka. Njena sestra Sanja Čegar je pravnica koja je trenutno stručna saradnica u Okružnom privrednom sudu u Banja Luci. Novinari Istrage jutros su pokušali stupiti s njom u kontakt, ali su nam rekli da trenutno ne radi. Upravo Milan Tegeltija u razgovoru sa njenom sestrom priznaje da je razgovarao sa Sanjom i da će njeno imenovanje biti završeno. Upravo su imenovanja na ovaj način jedan od glavnih problema bh. pravosuđa, o čemu je u svom Godišnjem izvještaju pisao i OSCE BiH.

Dodjeljivanje ključnih pozicija u pravosuđu kao „nagrada“, a ne na osnovu zasluga, šalje veoma snažnu poruku pojedinačnim sudijama i tužiocima koji još uvijek pokušavaju da se pridržavaju etičkih i profesionalnih standarda u BiH. Drugim riječima, čini se da za karijerno i lično napredovanje u bh. pravosuđu, veze mogu biti od većeg uticaja nego rezultati“, piše u Izvještaju OSCE-a koji je izazvao oštre reakcije predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije.

Slučaj “sestre Sanje” samo je jedan od nizu slučajeva u kojima je predsjednik VSTV-a trgovao uticajem. Prošle godine je, podsjećamo, bio glavni akter afere “Potkivanje”, ali je Komisija VSTV-a utvrdila da Milan Tegeltija ne može odgovarati, jer nije sudija. Međutim, u svojstvu sudije Tegeltija je od VSTV-a tražio saglasnost za arbitraže u nekoliko slučajeva u Republici Srpskoj.

 

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...