Istaknuto

Istaknute objave

Kolumna Vildane Selimbegović: Ima li Vranića u 14 miliona?

Samo prvog dana, nakon poziva srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića građanima Bosne i Hercegovine da se, bez ikakve najave, vakcinišu protiv Covid-19 na prostoru susjedne nam zemlje, Dom zdravlja Loznica vakcinisao je više od 1.000 Bosanaca i Hercegovaca. I ostali pogranični srbijanski gradovi prošle su sedmice postali – uz Užice i Priboj – oaze zdravstvenog turizma, a nemali je broj ovdašnjih medijskih kuća, ali i drugih firmi, još i ranije počeo organizirati odlaske u Beograd, Čačak, Novi Pazar, kako ko ima i gdje partnerske kuće, odnosno tamo gdje je Ministarstvo zdravlja Srbije odredilo da se komšije s kojima surađuju mogu ugostiti i počastiti vakcinom. Iako je, po podacima ovdašnjih zavoda za zdravstveno osiguranje, najviše vakcinisanih u Sarajevu, ni u Kriznom štabu glavnog grada BiH ne kriju da vakcine protiv Covid-19 nisu primili ni svi iznad 60 godina, a mlađi – bez obzira na to koliko i prirodom posla bili izloženi virusu – ne mogu se nadati da će doći na red u ovoj godini. Razlog je dobro poznat: u Federaciju BiH još nije stigla niti jedna kupljena vakcina u režiji ovdašnjih vlasti, mimo Covax mehanizma, iako federalni premijer Fadil Novalić i dalje obećava po pola miliona vakcina iz Rusije, Kine i Indije. Premijer KS-a Edin Forto nedavno se pohvalio ugovorom o nabavci 200.000 ruskih vakcina od kojih prvu isporuku – između 20.000 i 30.000 – očekujemo tokom ovog mjeseca. I nadamo joj se.

Ministrovi IT planovi

No, za razliku od premijera, resorni ministar zdravstva je mnogo više od vakcina, a čini se i zdravlja Sarajlija, zainteresiran za IT sektor: gotovo svaki susret s novinarima koristi da se obruši na postojeći informacioni sistem koji je u Sarajevu zaživio još 2012. kada je digitaliziran KCUS (da ne bi bilo zabune, direktor KCUS-a u to vrijeme nije bila prof. dr. Sebija Izetbegović, već prof. dr. Faris Gavrankapetanović). Prof. dr. Haris Vranić – otkrila je ekipa Oslobođenja – ima i vlastite IT planove i ambicije zbog čega je toliko i posvećen medijskom obračunu s postojećim sistemom: onaj famozni Verlab, čiji je direktor u jeku afere malina respiratora iskakao iz svakog medija, prvo tvrdeći da je firma verificirala spornu nabavku, poslije se vadeći kako je Verlab verificirao aparate, a verifikaciju namjene može dati samo ZZO, odjednom se pokazao kao spasonosno Vranićevo rješenje za sve IT probleme.

Direktor Verlaba, naime, ponudio je novi “Integrisani zdravstveni informacioni sistem” pozivajući pojedinačno zdravstvene ustanove na njegovu demonstraciju, a kada je iz Opće bolnice odbijen s obrazloženjem da ima puno toga prečeg, ali i zato što je kompletan sistem već uvezan, upravo je Vranić, onako ministarski, preuzeo na sebe organizaciju prezentacije. Prezentacija je, uz odabrane goste, i održana, i zanimljivo – ministar nije pokazao potrebu da makar obrazloži zašto preferira Verlab iako ova firma iza sebe nema niti jednu referencu za ovu vrstu angažmana, niti jedan posao iz oblasti zdravstvene informatike, a minimalna cijena koju bi poreski obveznici Kantona Sarajevo morali iskeširati za ove Vranićeve ambicije iznosi 14 miliona maraka?! Da, nije naodmet napomenuti da Vlada KS-a nikakav poziv nije raspisala i da je praktično prezentacija organizirana poluprivatno, što je novinarima Oslobođenja potvrdio i sam direktor Verlaba Almir Badnjević, koji je prvo negirao vlastite ponude, pa kada je čuo da novinari imaju pismo namjere s njegovim potpisom, vadio se.
Možda ga i zato iz firme MedIT, koja je instalirala postojeći zdravstveni sistem (ne samo u Sarajevu i Tuzli, Gračanici, Visokom već i u zemljama regije, od kojih je za ovu priču ipak najzanimljivija Srbija), i nazivaju IT malinom u pismu koje su uputili Vladi KS-a i ministrima, ali i rukovodstvu Skupštine Kantona, tvrdeći da prof. dr. Vranić i ne želi Verlab, već je Verlab ustvari paravan za ulazak firme Računari iz Republike Srpske, “koja sa vrlo malo informatičkog uspjeha, ali sa jako puno unosnih ugovora realizuje neke manje poslove u RS-u”. Iz MedIT-a ne kriju da se “pribojavaju da postoji već unaprijed određen put plana napada i agenda koja za cilj ima izvršavanje nezakonitih radnji, a sve kako bi se pogodovalo unaprijed određenoj IT malini i njihovom skrivenom partneru. Slutimo da bi u narednim danima ova agenda mogla biti nastavljena kroz nastavak medijskih i ličnih napada”, kako su napisali u pismu ministru Vraniću i već pobrojanim adresama, a ministar ih nije razočarao: gotovo svaki dan je sve probleme s vakcinacijom fakturisao informacionom sistemu. K’o biva kriv je sistem što vakcina nema, što su ministru prioritet u vakcinaciji ministri, što rizične skupine vraćaju, a zapravo zato što je javna tajna da je zdravstvo u Sarajevu ratni poligon za stranačke obračune preko leđa građana. Samo se tako i mogu objasniti “prijateljska” upozorenja uredništvu Oslobođenja da je firma MedIT “bliska SDA”, uz objašnjenja koja spadaju u domen aktualnih teorija zavjere o smeću koje se namjerno baca da bi se naštetilo Vladi Trojke i travi koja ubrzano raste kako bi se novi direktori prikazali nesposobnim. A još je i zelena.
Kad su uredničke uši ostale gluhe na dobronamjerna upozorenja, ministar Vranić je odlučio konačno odgovoriti na pitanja naše novinarke, koja je i prije prvog teksta redovito kontaktirala važnu personu kantonalne Vlade. Bez odgovora. Kada nam se konačno Vranić obratio, prva je lekcija – kako dolikuje valjda ministru – bila iz pismenosti, potom iz obrazovanja i kvalitete, a onda je tek uslijedila bahata poruka: “Mozete i dalje nastavit kampanju protiv mene, bez da ste mene ikad ista pitali, tekstove ostrascene a razloge za to vjerovatno Vi znate”. O milionima ni slova, o sistemu ni riječi, o ambicijama da baš on uvede Verlab i s njim pravi sistem jer mu se postojeći, baziran na aplikaciji Deutche Telekoma, ne sviđa – ni rečenice. Šta je 14 miliona za ministra kad se već dočepa vlasti? Uostalom, iz MedIT-a tvrde da je samo aplikacijom elektronskog recepta u KS-u od 2016. do 2020. ušteđeno 27 miliona KM (niko nije demantirao), pa prosta ministarska računica očito pokazuje da je došlo vrijeme da se i to nekako naplati. Tim prije što su sve nadogradnje sistema u vrijeme pandemije urađene besplatno (ni to ministar ne demantira), jer direktor Samir Dedović smatra da je to bio način da se pokaže društvena odgovornost s obzirom na to da uposlenici MedIT-a u najvećem broju žive i rade u Sarajevu. U ovom času firma ubrzano radi na certifikatima za vakcinisane, jer osim onih koji su vakcinisani u režiji ovdašnjeg zdravstva, valja certifikate podijeliti i svima onima koji su vakcine dobili kao uposlenici drugih država na teritoriji BiH, kao i onima koji su se vakcinisali izvan Sarajeva, u drugim kantonima, susjednom entitetu ili zemljama okruženja. Najviše u Srbiji, čiji zdravstveni informacioni sistem i održava MedIT, a ne – recimo – Računar iz RS-a. Vlada RS-a je sa zdravstvenim info-sistemom imala p

Problema i ima ih još, najviše zato što su se prema sistemu odnosili onako kako to sad pokušava ministar Vranić uraditi u Sarajevu.Na prošlim lokalnim izborima Četvorka (sada Trojka) je Sarajlijama ponudila vlast bez SDA i dobila plebiscitarnu podršku. Zato što je to značilo obračun s nepotizmom i korupcijom, transparentnu vlast u čijem će fokusu biti građanin, a ne stranački poslušnik, vlast koja će preferirati domaće firme, a nikako protjerivati ih iz političkih i inih razloga i što je najvažnije – vlast čiji se eksponenti neće ugrađivati u projekte i tendere. Vlada Edina Forte nastoji dokazati da je baš takva, sam se premijer zadao i oko vakcina, pa ako su Sarajlije još spremne vjerovati da Vranićeve ambicije vuku korijene iz onog SDP-a koji je neslavno prokockao možda najveću šansu u postdejtonskoj BiH, i Peđa Kojović i Dino Konaković moraju biti svjesni da će u konačnici fakture za muljaže plaćati i NiP i Naša stranka. SDP je i bombicama bačenim na teren ujedinjenja opozicije u BiH pokazao da od svojih interesnih ciljeva nije spreman odustati. Ni partijski ni kadrovski.

Dodikova sudbina u njegovim je rukama: Dragan Lukač – čovjek koji je otkazivao poslušnost režimima kojima je služio

Bio je april 2019. godine kada je zamjenik direktora CIA-e stigao u Sarajevo. Od svojih je domaćina Vaughn Bishop tražio da mu osiguraju jedan susret “u četiri oka”. Dragan Lukač je pristao. Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske sa zamjenikom direktora CIA-e nasamo je razgovarao nekih 45 minuta.

„Razgovarali smo o zajedničkoj saradnji i razmjeni informacije i svemu drugom što je bitno kada su u pitanju najveći izazovi u BiH po pitanju migrantske krize, borbi protiv terorizma, kao i organizovanog kriminaliteta. Mislim da smo se veoma dobro razumjeli i usaglasili, tako da nastavljamo dalju saradnju u cilju zaštite građana u BiH i njihove imovine“, izjavio je nakon sastanka ministar Lukač.

Lukač nakon sastanka sa zamjenikom direktora CIA-e

Tada se još nije znalo da je Lukač imao susret “u četiri oka” sa Bishopom. Nije se znalo ni da je ministar unutrašnjih poslova prije toga nekoliko puta bio u Americi.

Dvije godine nakon sarajevskog susreta, Dragan Lukač postepeno otkazuje poslušnost Miloradu Dodiku. Septembar je 2021. godine. Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske pozvao je u svoju kancelariju inspektore od povjerenja i predao im naredbe za pretres Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske.

“Rekao im je da se radi o povjerljivoj akciji za koju ne zna direktor Policije RS Siniša Kostrešević”, prepričava sadržaj razgovora sgovornik Istrage.

Kostrešević je, uistinu, posljednji saznao za pretres u Insitutu za javno zdravstvo. Direktor Policije RS je lični izbor Milorada Dodika i već mjesecima tinja sukob na relaciji Lukač-Kostrešević. No, vratimo se pretresu u Institutu. Prije nego su policajci, po Lukačevim uputama, krenuli u Institut, lider SNSD-a Milorad Dodik zvao je Miodraga Bajića, zamjenik Republičkog javnog tužioca i Specijalnog tužioca Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organizovanog najtežih oblika kriminala. Bajić nije odgovarao na telefonske pozive, a Lukačevi policajci proveli su akciju. Na osnovu Bajićeve naredbe, uhapšen je direktor Instituta za javno zdravstvo Branislav Zeljković. Milorad Dodik nije krio razočarenje.

“Ako bih išta mogao tome da prigovorim, onda bi to bilo zašto baš na današnji dan, zašto to nisu juče uradili ili sutra”, rekao je Dodik aludirajući na to da se danas obilježava Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave.

Predsjedniku SNSD-a zasmetalo je što je akcija uopće provedena. Unaprijed je najavljivao propast.

“Ukoliko se dogodi da ono što oni navode da je inkriminisana radnja sutra u sudu ne bude potvrđeno, onda je to još jedan promašaj i skrnavljenje sistema pravosuđa”, rekao je Dodik.

Nekoliko dana nakon akcije Institut, pripadnici MUP-a RS proveli su novu akciju. U banjalučkom stanu direktora UKC Banja Luka Vlade Đajića uhapšen je pripadnik kavačkog klana Alen Škrijelj. Dva mjeseca ranije, pripadnik drugog klana, škaljarskog, uhapšen je u Banja Luci. Sa Milošom Božovićem uhapšeni su policijski inspektori Mladen Milovanović, Predrag Vatreš i Gorana Rečević. Svi oni su bili kadrovi bliski direktoru Policije Siniši Kostreševiću. Prema pisanju banjalučkih medija za akciju je znao samo – ministar Dragan Lukač.

Od juna do početka oktobra, MUP RS-a je, u saradnji sa specijalnim tužiocem Miodragom Bajićem, proveo ukupno četiri akcije. Sve četiri su bile usmjerene protiv kadrova bliskih Miloradu Dodiku. Posljednja u nizu takvih akcija je hapšenje direktora bolnice u Doboju. Mladen Gajić se sumnjiči da je zloupotrebio položaj i ovlaštenja prilikom nabavke medicinske zaštitne opreme tokom pandemije za potrebe dobojske bolnice.

“Lice M.G. se sumnjiči da je obavljajući funkciju direktora JZU bolnice Sv. Apostol Luka u Doboju tokom prošle godine počinio KD ‘Zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja’ sa licem S.M. (koje je u pritvoru) prilikom postupka nabavke medicinske zaštitne opreme (odijela, maski i rukavica) za potrebe bolnice u Doboju”, navodi se u saopštenju policije.

Da je Dragan Lukač čovjek sklon rušenju ražima kojem je služio, dokazuju događaju iz malo dalje prošlosti. Godina je 1997. i Biljana Plavšić je, potpomogunuta zapadnim silama, digla pobunu protiv tadašnjeg rukovodstva Republike Srpske bliskom Radovanu Karadžiću.

Lukač tokom “pobune” bio uz Biljanu Plavšić

Ključna “bitka” je bila bitka za MUP kojim je rukovodio ministar Dragan Kijac, inače protivnik Biljane Plavšić i Milorada Dodika. Dragan Lukač je bio šef Specijalne policije i odlučio je otkazati poslušnost ministru. Upravo su Lukačeve snage odigrale najbitniju ulogu u zauzimanju zgrade MUP-a.

Ti događaji će kasnije odrediti karijeru Dragana Lukača, policajca koji je otkazivao poslušnost režimima kojima je služio.

Sudije osnovnih i okružnih sudova RS izabrale Srđana Forcu: Prijatelj Ljubana Ećima novi član VSTV-a

Srđan Forca novi je član Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, saznaje Istraga.ba Njega su u utorak, tajnim glasanjem, izabrale sudije osnovnih i okružnih sudova Republike Srpske pa će ovaj sudija Okružnog suda u Banja Luci naslijediti Milana Tegeltiju u VSTV-u. Sudija Forca nadmoćno je pobijedio svog protukandidata Velimira Ninkovića, što se i očekivalo jer je njegovu kandidaturu, prema informacijama Istrage, podržao odbjegli ratni zločinac i kum Željka Ražnatovića Arkana – Ljuban Ećim. Forca i Ećim su, inače, porodično povezani jer je Aleksandar Forca, sin sudije Srđana, oženio Jelenu Ećim, kćerku Ljubana Ećima. Pored toga, sudija Srđan Forca član je sudskog vijeća Okružnog suda u Banja Luci koje sudi optuženima za ubistvo banjalučkog biznismena Slaviše Krunića. Uporavo je Ljuban Ećim prijetio Slaviši Kruniću prije nego je likvidiran u aprilu 2019. godine.

Godina je 2017. i Glas Srpske je objavio spisak vjenčanih u Banja Luci. Na tom spisku osoba koje su stupile u brak su diplomirani pravnik Aleksandar Forca i studentica Jelena Ećim. Kasnije će Aleksandar Forca postati stručni saradnik u Okružnom tužilaštvu u Banja Luci. I u tom trenutku njegov otac Srđan bio je sudija Okružnog suda u Banja Luci. Upravo je sudija Forca dvije godine kasnije postao član sudskog vijeća koje sudi Benediju Đukanoviću, Emiliu Baldu i Rodoljubu Gajiću, optuženima za teško ubistvo Slaviše Krunića i Žarka Pavlovića 22. aprila 2019. godine u Glamočanima kod Banjaluke. Odbrana optuženih u ovom predmetu u martu je prošle godine tražila izuzeće sudije Srđana Force jer je “učestvovao na ranijim ročištima za produženje pritvora optuženima i upoznat je sa dokazima Tužilaštva.

“Sudija Forca je kontaminiran dokazima koji se tek trebaju izvesti na glavnom pretresu i tražimo njegovo izuzeće”, kazao je tada u sudnici advokat Marinko Brkić.

Izuzeće nije prihvaćeno i Srđan Forca je mogao ostati član sudskog vijeća u ovom predmetu u okviru kojeg se sudi izvršiocima ubistva. Do naručilaca  Okružno tužilaštvo Banja Luka nikad nije došlo. No, tri mjeseca prije ubistva, Kruniću je prijetio Ljuban Ećim, prijatelj sudije i novog člana VSTV-a Srđana Force. Ećim je, prema informacijama Istrage, pozivao Krunića u Beograd “da raščiste neke stvari”. Osim toga, Ećimovi prijatelji, poput Arkanovog pratioca Saše Milakovića otvoreno su, na društvenim mrežama, prijetili Slaviši Kruniću.

“Tajkunski zelenaš – pi….a cinkaroš Slaviša Krunić preko par svojih policijskih zvaničnika u Banja Luci i Prijedoru pokušava da vrši pritisak na nekorumpirane policajce koji nisu na njegovom platnom spisku da vrše kontrole pripadnika VIP Security i da ih pozivaju na informativne razgovore. Krunić preko svog prijatelja u Obavještajno sigurnosnoj agenciji BiH vrši kontrolu mog Facebook profila, mojih objava na njemu u privatne svrhe zelenaša i p…… Slaviše Krunića”, napisao u ljeto 2018. godine Saša Milaković.

Objava Saše Milakovića

Saša Milaković je, rekosmo, bio pratilac Željka Ražnatovića Arkana i pripadnik jedinice Tigrovi. U BiH su, odlukom državnog tužioca Olega Čavke, protiv njega obustavljene sve istrage zbog organiziranog kriminala u slučaju Šervud, kada su pripadnici NATO-a prekinuli lanac međunarodne prostitucije u Prijedoru.

U tom periodu, jedan od najbližih saradnika Željka Ražnatovića bio je Ljuban Ećim, optuženik za ratne zločine u Kotor Varoši koji, unatoč Interpolovoj potjernici, mirno živi u Beogradu. Ećim je povezan i sa Zemunskim klanom a hapšen je zbog krijumčarenja kokaina. Često je viđan u društvu Arkanove udovice Cece Ražnatović.

Ećim i Ceca

Kako su roditelji u dobrim odnosima, red je bio da budu i djeca. Proslavi punoljetstva Cecine i Arkanove kćerke Anastasije Ražnatović 2016. godine prisustvovala je i Jelena Ećim.

Jelena Ećim nerijetko se družila sa porodicom Ražnatović, a dobri odnosi su nastavljeni i nakon što je na društvenim mrežama počela nastupati kao Jelena Forca, odnosno snaha novoizabranog člana VSTV-a Srđana Force. Upravo su dobre veze porodica Forca i Ećim presudile da sudija Forca bude izabran za Tegeltijinog nasljednika.

Zbog veza sa kartelom Bojana Cvijetića: Uhapšen službenik OSA-e iz Banja Luke

Pripadnici MUP-a Republike Srpske uhapsili su službenika OSA-e Roberta Radonjića, saznaje Istraga.ba. Radonjić je uhapšen po nalogu Tužilaštva BiH u okviru akcije “Transporter”. Radonjić je povezan sa grupom Bojana Cvijetića, koji je osumnjičen za trgovinu narkoticima.
Kada je krajem prošle godine uhapšen Bojan Cvijetić kod njega je, prilikom pretresa, pronađen jedan od dokumenata Obavještajno sigurnosne agencije BiH. Sumnj se da mu je taj dokument dao upravo Robert Radonjić, inače službenik OSA-e koji je radio u banjalučkoj kancelariji.
Mediji iz RS-a javljaju da je u toku akcija u Banja Luci, te da su uhapšene četiri osobe. Navode da među uhapšenima ima zaposlenika u institucijama BiH.

Navedena lica su uhapšena zbog postojanja osnova sumnje da su u proteklom vremenskom periodu kao članovi organizovanih kriminalnih grupa izvršili više krivičnih djela.

U toku su pretresi stambenih objekata i vozila koja koriste osumnjičeni. Uhapšeni će nakon kriminalističke obrade biti sprovedeni u Tužilaštvo BiH.

Objavljujemo Informaciju RS-a o prenosu nadležnosti: Dodik želi svoje pravosuđe, vojsku, poreze, telekomunikacije, graničnu policiju, tablice, lične dokumente

Vojska, izborni proces, sigurnost, indirektni porezi, pravosuđe, kontrola kretanja naoružanja, telekomunikacije i pitanja granice ključna su pitanja koja vlasti Repulike Srpske namjeravaju sa državnog nivoa prebaciti na nivo tog entiteta. Namjere Milorada Dodika jasno se mogu iščitati iz Informacije o prenosu nadležnosti s nivoa RS-a na nivo BiH. Ovaj je dokument krajem oktobra dostavljen Narodnoj skupštini Republike Srpske i Istraga.ba ga objavljuje na ovom linku.

Kada su u pitanju “prenesene” nadležnosti na nivou Bosne i Hercegovine, u Informaciji ih dijele u pet grupa. U prvoj grupi su nadležnosti koje je na državni nivo prebacio OHR i u okviru toga su navedene finansije, sigurnost, lični statusi građana, telekomunikacije i javna emitovanja, pravosudni sistem, registracija pravnih lica koje osnivaju institucije BiH, standardizacija i metrologija, očuvanje nacionalnih spomenika i izborno zakonodavstvo. U drugoj grupi su oblasti “prenesene” odlukama Ustavnog suda BiH, dok su u trećoj grupi nadležnosti uspostavljene odlukama Parlamentarne skupštine BiH i Vijeća ministara. Treća grupa podrazumijeva zakonske i podzakonske akte iz oblasti sigurnosti, zaštite tajnih podataka, kontrola kretanja naoružanja, deminiranje, civilna zaštita, opojne droge, pravosudni sistem, saobraćaj, digitalizacija, radijacijska sigurnost, lijekovi i medicinska sredstva te poljoprivreda, evropske integracije, državna pomoć, osiguranje … Četvrtu grupu čine nadležnosti “prenesene” pod pritiskom međunarodne zajednice, a to su javne nabavke, konkurencija, ljudska prava te električna energija i gas. U grupi pod oznakom 5 su nadležnosti prenesene putem sporazuma entiteta gdje spadaju – indirektni porezi, osiguranje depozita, zajednička željeznička korporacija, odbrana, traženje nestalih i registarske tablice.

U dokumentu su navedeni svi pravni akti na osnovu kojih su uspostavljene nadležnosti na nivou Bosne i Hercegovine, a u tabeli koja je prilog ovoj Informaciji navedeno je 128 zakona i 114. drugih pravnih akata koja na državnom nivou reguliraju određene oblasti. Svi ti dokumenti trebali bi prestati da važe na teritoriji RS-a najkasnije šest mjeseci od usvajanja ove Informacije na Narodnoj skupštini Republike Srpske zakazanoj za sredinu novembra.

Poseban prilog ovoj informaciji su zaključci koje bi Narodna skupština RS trebala usvojiti.

“Narodna skupština RS zadužuje Vladu RS da u roku do šest mjeseci uputi na razmatranje i usvajanje u Narodnu skupštinu Republike Srpske zakone i druge propise koji će omogućiti nesmetano funkcionisanje RS-a”, navedeno je u drugom zaključku.

Svi zaključci, navedeno je dalje, stupaju na snagu narednog dana od dana donošenja.

Ono što je posebno interesantno je zaključak pod brojem tri.

“Zakoni i drugi propisi kojima je izvršen prenos nadležnosti sa RS na institucije BiH neće se primjenjivati na teritoriji Republike Srpske od dana stupanja na snagu zakona i drugih propisa iz tačke 2 ovih zaključaka”, navedeno je u dokumentu.

 

 

 

Dodik i Okolić održali tajni sastanak sa srpskim oficirima iz Oružanih snaga BiH: “Šta vas briga o čemu smo razgovarali”

Najviše rangirani oficiri srpske nacionalnosti u Oružanim snagama BiH održali su prošle srijede tajni sastanak članom Predsjedništva BiH iz Republike Srpske Miloradom Dodikom i zamjenikom ministra odbrane BiH Mirkom Okolićem, saznaje Istraga.ba. Sastanku su, u ime Oružanih snaga BiH, prisustvovali generalmajor Gojko Knežević, inače zamjenik načelnika Zajedničkog štaba OS BiH zadužen za resurse, zatim generalmajor Radovan Ilić, komandant OK OS BiH, brigadir Radovan Jović i brigadir Milorad Krajšumović, komandant Trećeg pješadijskog RS puka u Oružanim snagama BiH.O ovom sastanku javnost nije obaviještena.

general Gojko Knežević

Da je Dodik u srijedu (15. decembra) bio u Istočnom Sarajevu dokazuje i saopćenje njegovog Kabineta kojim obavještavaju javnost da je “u Istočnom Novom Sarajevu počeo je sastanak predsjednice Republike Srpske Željke Cvijanović, člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika i predsjedavajućeg Vijeća ministara Zorana Tegeltije sa načelnikom te općine Jovanom Katićem”. Ali o sastanku sa navišim oficirima Oružanih snaga BiH – ni riječi.

Pozivali smo Mirka Okolića, zamjenika ministra odbrane BiH, kojeg smo upitali da li su on i još trojica najviše rangiranih oficira srpske naconalnosti u srijedu imali tajni sastanak sa Miloradom Dodikom.

“Pazite, mogu biti 66-orica. Ako je to stvar da se desio neki ručak, to je sasvim normalna stvar. Ali da je bio sastanak koji je održan zvanično – nije bio. I, što se mene tiče, kada god bude sastanak zvaničan sa članom Predsjedništva, nijedan sastanak nije zabranjen”, kazao nam je Okolić.

“Dobro, da preformulišemo pitanje. Da li ste se u srijedu sreli sa Dodikom i oficirima Oružanih snaga BiH”, pitali smo ponovo  Mirka Okolića.

“Ne trebate ništa preformulisati. Rekao sam Vam ja šta sam Vam rekao”, kazao je Okolić.

“Da li ste u srijedu vidjeli Kneževića, Ilića i Jovića”, nastavili smo s pitanjima.

“Kako da ne, ja njih viđam svakog dana”, potvrdit će, na kraju, zamjenik ministra odbrane BiH.

“A da li ste”, upitali smo opet, “s njima bili u zgradi Vlade RS u Istočnom Sarajevu”.

“Pazite šta sam vam rekao. I ako smo bili – šta? Kakve to veze ima sa javnim izjavama. Ja, evo, jesam bio. I sa mnom budu često Ilić i Knežević i ostali generali”, odgovorio je Mirko Okolić.

“Da li je bio gospodin Dodik s vama”, glasilo je novo pitanje.

“Je l’ vi mene razumijete? Je li vi mene razumijete? Kakvo to pitanje postavljate. Predsjednik Dodik i ja se nađemo kad god ima potrebe da se nađemo”, nervozan je bio zamjenik ministra odbrane.

“O čemu ste razgovarali”, pitali smo Okolića.

“Šta vas briga o čemu smo razgovarali. Razgovarali smo o nekim  privatnim stvarima”, odgovorio je SNSD-ov kadar Mirko Okolić.

Podsjećamo, nakon Deklaracije SNSD-a usvojene na Palama, vlasti Republike Srpske okupljene oko partije Milorada Dodika, usvojile su zaključke kojim su obavezale entitetsku Vladu da u roku od šest mjeseci pripremi zakon o formiranju vojske Republike Srpske.

“U Ustavu BiH piše da postoji vojska Republike Srpske”, kazao je Milorad Dodik u oktobru ove godine, prije nego je i formalno pokrenuta procedura ukidanja Oružanih snaga BiH.

Član Predsjedništva BiH iz RS-a tada je rekao da je među pripadnicima Oružanih snaga BiH provedena anketa, te da “Srbi ne žele vojsku na nivou BiH”. Narodna skupština Republike Srpske  usvojila je 10. decembra ove godine zaključke kojim je je obavezala Vladu RS da pripremi zakon o entitetskoj vojsci. To je naišlo na brojne osude u dijelu međunarodne zajednice.  Međutim, nekoliko država članica EU  smatra da Dodik ne bi trebao biti sankcionisan zbog svojih poteza. Prema informacijama Istrage, sredinom ove sedmice se Dodik u Istočnom Sarajevu susreo i sa predstavnicima ambasada Mađarske, Hrvatske, Poljske i Slovačke. O čemu se razgovaralo, pokušali smo saznati od slovačkog ambasadora u BiH Martina Kača, ali on nije odgovarao na naše upite.

Andrej Nikolaidis za SB:”Kada Eskobar javno diktira odluku Ustavnog suda BiH, to nije politički pritisak? Nego je – šta? Čas demokratije?”

Gabriel Escobar, američki kolonijalni upravitelj za Zapadni Balkan, saopštio je kako ne vidi da bi Ustavni sud BiH mogao pronaći nešto sporno u odluci Christiana Schmidta na koju se tom sudu žalio Željko Komšić.

A šta bi sa onim “institucijama treba omogućiti nezavisan rad”, “bez političkih pritisaka”? Kada Eskobar javno diktira odluku ustavnog suda, to nije politički pritisak? Nego je – šta? Čas demokratije?

Šta da vam kažem… Moderni kolonijalizam, u poređenu sa onim klasičnim, ima bezbroj mana i niti jednu vrlinu. Jer nekada bi, kada bi te okupirali, nešto u okupiranoj zemlji morali napraviti: na primjer željeznicu, kao Englezi u Indiji, ili tramvaj, kao Austrijanci u Sarajevu. Onda, kad im imperija propadne, tebi barem nešto ostane. Danas, kada kolonizatori nisu države, nego države-kompanije: ni to. Danas otvore staklenu kancelariju, zaposle 10 slabo plaćenih primjeraka lokalnog stanovništva i samo muzu pare iz države koju su stavili pod kontrolu. Umjesto infrastrukture, danas ti daruju “sistem vrijednosti”, piše crnogorski književnik Andrej Nikolaidis za Slobodnu Bosnu.

Nego, drugo me zanima… Kako smo mi, odrasli u zemlji-osnivačici Pokreta nesvrstanih, odgajanih na mitologiji antiimperijalne, oslobodilačke borbe naših predaka, stigli do toga da nam je normalno da nam predstavnici imperije javno postavljaju i smjenjuju vlast, određuju ustavno uređenje, definišu ono što je društveno (ne)prihvatljivo – ukratko, šteluju svaki segment takozvanog društveno-političkog života?

U najkraćem, ovako, mada je ovo kasna pamet: ko se nije bunio kada je Imperija na vlast u RS-u dovodila Dodika, nema se pravo buniti ni kada sad na vlast u Federaciji i BiH dovodi “Trojku”. Kada ih u kuću pustiš jednom, nikada ih više išćerati.
A u kuću ti uđu onda kada prihvatiš srednjičarsku ideologiju. Srednjičarstvo – šta je to? Jasno je: imate ljevičare, desničare i srednjičare. Dozvolite da, što bi rekao Bojan Tončić, “u nedostatku boljih izvora citiram sebe”… Ovako sam srednjicu objasnio u imaginarnom dodatku Bierceova “Đavoljeg rječnika” koji sam dopisao:

SREDNJIČAR, im. Zagovornik ideje da je istina uvijek u sredini, baš kao i mudrost. Ako jedna strana tvrdi kako je zemlja okrugla a druga da je ravna ploča, mudar čovjek će znati da je nužno primijeniti inkluzivni pristup, koji će uključiti oba viđenja, tako da se niko ne osjeti gubitnikom, još manje glupakom. U politici ta ideja svoj izraz nalazi u takozvanim partijama centra, posvećenih takozvanom dijalogu i takozvanom kompromisu između takozvanih ekstrema. Ako jedna strana ima ekstremnu namjeru da spali grad i pobije njegovo stanovništvo, dok se druga strana ekstremistički drži odluke da to ne dopusti, razumna mjera kompromisa je da bude spaljeno pola grada i pobijeno pola njegovih stanovnika, a grad bude podijeljen između njegovih branitelja i osvajača. U prošla vremena, kada je politička kultura bila na znatno nižem nivou, zastupnik te ideje bio bi obješen na glavnom gradskom trgu. Danas takav ima titulu Međunarodnog posrednika ili premijera inkluzivne vlade.

UMJERENOST, im. Neumjereno hvaljena osobina, eufemizam. Na primjer: umjereno hrabar, umjereno inteligentan, umjereno korumpiran… Terry Eagleton navodi primjer engleskog profesora koji je tokom razgovora sa vođstvom slavnog univerziteta na kojem se naumio zaposliti upitan – ne misli li da su njegovi stavovi ponešto ekstremni. Odgovorio je: “Jesu, ali ja ih se umjereno držim”.

OK, jasno vam je šta hoću reći. Tamo gdje je sukob, pojavite se kao posrednik između zavađenih strana. Ne zanimaju vas stvari poput pravde i istine. U srednjičarskoj ideologiji, vrhunska vrijednost je kompromis. Problem je očit: u engleskom jeziku, recimo, “compromise” znači kompromis; ali i “kompromitovati”. Čitava srednjičarska ideologija počiva na korupciji vlastitih stavova i ideja – njih morate korumpirati, od njih morate odustati ili ih iskvariti, da biste postigli “kompromis”. Istovremeno, ta vas ideologija poziva na permanentnu, “beskompromisnu” antikorupcijsku borbu. Šta da vam kažem: imperij je uvijek ciničan.
Iz srednjičarske perspektive, insisitiranje na pravdi i istini je stvar ekstremističkih ideologija. Kada namećete srednjičarsku ideologiju, vaši partneri su jednako ljudi koji nemaju stav, oni kojima platite da zauzmu vaš stav, kao i oni koji se svoga stava “umjereno drže”.

Evo vam divan primjer srednjičarske “mudrosti”. Svaki nacionalizam je jednako loš. A je li, sreće ti?

Od idiotizma te teze veći je jedino njen moralni idiotizam. Jednako su loši bili, recimo, alžirski i francuski nacionalizam tokom alžirske borbe protiv francuskog kolonijalnog ugnjetavanja?

Ljevičari su nekada znali da je nacionalizam sastavni, nužni dio oslobodilačkih, antikolonijalnih pokreta. Kada napadnete neku zemlju, kod njenih stanovnika ćete izazvati nacionalističku reakciju. Hoćete mi reći da je francuski Pokret otpora bio anacionalan/nadnacionalan? Da su anacionalni bili talijanski partizani? Da su, napokon, Titovi partizani bili sterilisani od nacionalizma?

Kako da ne… U “Revoluciji koja teče” Svetozar Vukmanović-Tempo piše o predratnim skupovima koje je, kao mladi komunista, organizovao po Crmnici, u Crnoj Gori. Pa se prisjeća kako je publika mlako reagovala na njegove marksističke tirade o klasnoj borbi. Ljudi su se zapalili tek kada je počeo govoriti o nepravdi i srpskoj okupaciji Crne Gore 1918. godine. Tada je, piše Tempo, shvatio da komunistički ustanak neće ići bez jakog nacionalnog naboja.

Ali šta zna Tempo – on je samo izveo jednu uspješnu revoluciju.

Da vam to formulišem ovako… Jeste li ikada čuli za nekoga ko je bio spreman da ostavi ženu i djecu, uzme pušku i ode u goru, da bi se sljedeće četiri godine, gladan, promrzao i bolestan borio za “inkluzivni pristup”, “održivi razvoj”, “antikorupcijske inicijative”, “sigurni prostor”, “politički korektni govor”i “zelene politike”?

Ni ja.

Johann Sattler, bivši moskovski izdavač i šef Delegacije EU u BiH: Diplomata kojem su ruska operacija i Čovićeva supremacija – legitimni

Na prvoj fotografiji koju prilažemo ispod ovog pasusa nalazi se Curriculum Vitae Johanna Sattlera, šefa Delegacije EU u Bosni i Hercegovini. Upućujemo vas da posebnu pažnju obratite na period od 2008. do 2012. godine. Te četiri godine ovaj je austrijski diplomata proveo u Moskvi, baveći se izdavaštvom u ime grupacija WAZ Media i Axel Springer.

A sada da vidimo šta piše u biografiji Johanna Sattlera dostupnoj na službenoj stranici Delegacije Evropske unije u BiH. Rođen je 1969. godine u Austriji. Pored maternjeg njemačkog jezika, ambasador tečno govori engleski i ruski i poznaje bosanski/hrvatski/srpski i albanski. Godine provedene u Rusiji, ne možete pronaći u ovoj biografiji.

To što je ambasador Sattler zaboravio svoje četiri moskovske godine, u suštini, ne bi trebalo značiti ništa. Ali kada uzmete u obzir sve druge činjenice i izjave date posljednjih mjeseci, godine provedene u Rusiji dobijaju jednu drugu dimenziju.

““Ja nisam primijetio veliki rast ruskog uticaja”, rekao je šef Delegacije EU i BiH Johann Sattler u intervjuu sarajevskom Oslobođenju 27. marta ove godine.

U istom intervjuu šef Delegacije EU, govoreći o ruskom uticaju, istaknut će da je “potpuno legitimno da svaka zemlja radi na interesima svoje države”.

“Mnoge zemlje imaju interes u ovom strateški važnom regionu Zapadnog Balkana. Ali ja nisam primijetio veliki rast ruskog uticaja”, pojasnio je Sattler.

Mjesec dana nakon ovih izjava ambasadora Sattlera, “potpuno legitimno” Ambasada Ruske Federacije u Sarajevu dovela je u pitanje teritorijalni integritet BiH. Za početak nisu željeli podržati izjavu Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira u BiH koje “na najstrožiji mogući način osudilo trenutni politički diskurs u čijem centru se nalazi tzv. “mirna disolucija” Bosne i Hercegovine, a posebno konkretne korake koje čine predstavnici Republike Srpske i nosioci funkcija na državnom nivou u pravcu pregovora o razdruživanju, uključujući osnivanje pregovaračkih timova i zagovaranje raspada zemlje putem kampanje oglašavanja na internetu”. Istoga dana, samo koji sat kasnije, Ambasada Ruske Federacije “potpuno je legitimno”, povodom zajedničke izjave PIC-a, ukazala da Upravni odbor PIC-a mora strogo poštovati slovo Dejtonskog mirovnog sporazuma.

“Već po ko zna koji put primjećujemo pokušaje da svjesno izvrnu njegov tekst. Izrazit primjer je promocija teze o tome što “BiH uključuje dva entiteta”, iako tačka 3 člana 1 Ustava jasno kaže da se “BiH sastoji od dva entiteta”. Ovo nije samo semantička razlika. U aneksu 4 riječ „state“ u odnosu na Bosnu i Hercegovinu je pomenuta samo tri puta. I ne postoji nijednog spominjanja „single state“”, navedeno je u saopćenju Ambasade Ruske Federacije.

“Potpuno legitimno”, ocijenio bi prošlog mjeseca ruske operacije u BiH šef Delegacije Evropske unije u BiH Johann Sattler koji nije našao za shodno da reagira ni onda kada je Ruska Federacija BiH sredinom marta poručila zvaničnicima u BiH “da dobro razmisle” i da “izvažu sve ‘za’ i ‘protiv’, da uzmu u obzir mišljenje svih stanovnika zemlje koji su daleko od konsenzusa o ovom pitanju”.

“Rusija će u slučaju praktičnog približavanja BiH i NATO-a biti prisiljena reagirati na taj neprijateljski korak”, pisalo je izjavi Ambasade Ruske Federacije u Sarajevu objavljenoj svega nekoliko dana prije nego će ambasador EU u BiH Johann Sattler reći da “nije primijetio veliki rast ruskoj uticaja”.

“Nažalost, u BiH ima vrlo malo ruskoj uticaja”, izjavit će godinu ranije lider HDZ-a BiH Dragan Čović, govoreći da Rusku Gazetu prilikom svoje posjete Moskvi.

“Znamo da je Čović šampion evropskih integracija”, kazat će Johan Sattler u aprilu 2020. godine, odnosno svega dva mjeseca nakon što se lider HDZ-a BiH u Moskvi susreo sa zvaničnicima Ruske Federacije.

Sattler je još rekao da “predsjednika Čovića poznaje odavno” i da se “jako dobro sjeća da je on uručio aplikaciju za članstvo u EU”.

Predsjednik Dragan Čović od 2017. godine gaji dobre veze sa Ruskom Federacijom.

“Problem “hrvatskog pitanja” zaista postoji i ne može se prešutjeti”, rekao je u avgustu 2017. godine doskorašnji ruski ambasador u BiH Petr Ivancov tokom intervjua za Večernji list.

Sedam mjeseci kasnije, Ivancov se susreo da liderom HDZ-a BiH Draganom Čovićem.

“Razgovaralo se i o neophodnoj promjeni Izbornog zakona. Ambasador Ivancov je ovom prilikom kazao kako će Ruska Federacija uvijek pružiti potporu BiH kao državi tri državotvorna i ravnopravna naroda te dva entiteta”, saopćeno u martu 2018. godine iz Predsjedništva BiH u kojem je tada sjedio Dragan Čović.

Nakon poraza na izborima 2018. godine, “šampion evropskih integracija” u decembru iste godine odlazi u Budimpeštu gdje se susreće sa mađarskim premijerom Viktorom Orbanom kojeg informiše da je “Hrvatima oteta pozicija člana Predsjedništva BiH”.

Mađarska će kasnije podržati NON PAPER o BiH kojeg je čelnicima Evropske unije prezentirao hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman. Razlog za pisanje ovog neslužbenog diplomatskog dokumenta hrvatskim je vlastima bio – Izborni zakon u BiH, odnosno “rješavanje hrvatskog pitana”.

“Šef Delegacije EU u BiH pozdravio hrvatski NON PAPER”, objavljeno je 27. marta 2021. godine nakon što je Johann Sattler u intervjuu sarajevskom Oslobođenju kazao da je taj dokument “pozitivna stvar”.

Time se ambasador EU u BiH svrstao na stranu HDZ-a BiH i Dragana Čovića kao “lidera evropskih integracija”, koji, isto kao i Sattler smatra da u BiH nažalost, “nema ruskog uticaja”. I za kraj da podsjetimo na još neke činjenice.  Johann Sattler je za šefa Delegacije EU u bih zvanično kandidiran početkom 2019. godine, a imenovan u avgustu iste godine. U trenutku kada je austrijsko Ministarstvo vanjskih poslova kandidovalo Sattlera, na čelu  Ministarstva je bila Karin Kneissl. To je ona ministrica na čiju je svadbu 2018. godine došao lično ruski predsjednik Vladimir Putin.

Ples sa Putinom: ministrica Kneissl i ruski predsjednik na svadbi

Nakon ministarskog mandata, Kneissl se otisnula u biznis da bi je početkom marta ove godine ruska Vlada imenovala za posebnu ekonomsku savjetnicu u Vijeću direktora najjače i najveće ruske državne naftne kompanije Rosnjeft.

I to nije sve. Govoreći o OHR-u, šef Delegacije EU u BiH  u februaru ove godine rekao je u Banjoj Luci “da je takvo međunarodno prisustvo nekompatibilno s članstvom BiH u Uniji te da na tom planu svakako treba težiti postepenom smanjivanju tog prisustva”. Slične izjave, prilikom svoje posjete BiH, dao je i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov.

Sergej Lavrov i Dragan Čović

Šef ruske diplomatije  susreo se tada sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem kojom prilikom je kazao da “hrvatski narod mora imati prava zajamčena Daytonskim sporazumom te kako se to odnosi i na osobe koje će taj narod predstavljati u Predsjedništvu BiH”

 

Ponovo kažnjen i Patrušev: SAD uvele sankcije Sberbanci i Gazpromu

Danas Ministarstvo finansija uvodi sankcije za korespondenciju i plaćanje preko računa Sberbanci.

Sberbank je jedinstveno važna za rusku ekonomiju, držeći oko trećine svih bankarskih sredstava u Rusiji.

Sberbank je najveća finansijska institucija u Rusiji i u većinskom je vlasništvu Vlade Ruske Federacije.

Ona drži najveći tržišni udio štednih uloga u zemlji, glavni je kreditor ruske privrede, a Vlada Republike smatra je sistemski važnom finansijskom institucijom.

U roku od 30 dana, OFAC zahtijeva od svih američkih finansijskih institucija da zatvore sve korespondentske račune kod Sberbanke ili račune koji se plaćaju i da odbiju sve buduće transakcije koje uključuju Sberbanku ili njene podružnice stranih finansijskih institucija.

Plaćanja koja Sberbank pokušava da obradi u američkim dolarima za svoje klijente – sa primjerima koji se kreću od tehnologije do transporta – bit će prekinuta i odbijena kada plaćanje stigne u američku finansijsku instituciju”, objavilo je Ministarstvo trezora SAD.

Ova institucija navela je i da je sankcionirana VTB banka, ali i Gazpromove brojne finansijske institucije i berzanske agencije, Gazpromnjeft, RusHydro, Alrosa – najveća kompanija za eksploataciju dijamanata na svijetu, Sovcomflot, vodeći pomorski prevoznik Rusije…

Među onima koji su se našli na današnjoj američkoj crnoj listi su i Nikolaj i Andrej Patrušev.

Andrej je sin Nikolaja, koji je već 2018. godine sankcioniran, zbog svoje uloge u aneksiji Krima. Sada je ponovo označen na “crnoj listi” SAD, zajedno sa svojim sinom.

Obojica slove za bliske prijatelje Vladimira Putina. Nikolaj Patrušev bi naredne sedmice trebao stići u zvaničnu posjetu Srbiji.

(politicki.ba)

Ko je ubica Make Radića: HDZ-ov vojnik koji je ubio punca i napadao Bošnjake

Josip Cvitanović zvani Cviki, osumnjičen da je večeras u Mostaru ubio ratnog zločinca Marka Make Radića, trenutno je u bjekstvu. Prema informacijama Istrage, zaputio se prema hrvatskoj granici. Posjeduje automatsku pušku i bombe. On je odavno poznat policijskim agencijama.

U junu 2004. godine Cvitanović je ubio svog punca Davora Knezovića. Tada je koristio pištolj. U novembru iste godine Cvitanović je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina. Nakon izlaska iz zatvora, Cvitanović se vratio terorisanju građana Mostara.

Inače, on je bio blizak prijatelj Make Radića.  Naime, Josip Cvitanović je skupa s Radićem bio jedan od optuženih za napad na Bošnjake na Bajram 10. februara 1997. godine, kada su namjeravli obići mezarje u mostarskom Liska parku.

Tog 10. februara 1997. godine je Šefik Sulejmanović, skupa sa nekoliko stotina Mostaraca bošnjačke nacionalnosti, u koloni koju su predvodili tadašnji gradonačelnik Mostara Safet Oručević i muftija mostarski Seid ef. Smajkić, i uz pratnju pripadnika IPTF-a i SFOR-a, krenuo ka Liska parku u zapadnom dijelu grada. U toj namjeri ih je, napadom vatrenim oružjem i palicama, spriječila skupina policajaca. Sulejmanović je smrtno stradao, Seid Maksumić i Safet Radoš su teško povrijeđeni, dok su lakše povrede zadobile još 22 osobe. Za napad su, pored Radića, optuženi specijalci Ivan Hrkać, Božo Perić, Željko Planinić i pomenuti Josip Cvitanović.

Marko Radić je u tom periodu bio zapovjednik Policijske uprave Mostar. Sa te ga je dužnosti smijenio visoki predstavnik i to upravo zbog napada na Bošnjake u Liska parku. Njegova je odgovornost za napad utvrđena istragom IPTF-a, u čijim je izvještajima opisivan kao “surov i opasan uvijek naoružani ekstremist”.

 

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...