Istaknuto

Istaknute objave

Zašto nam je bitna Ukrajina: O budućnosti BiH odlučuje se na kijevskim ulicama

Bitka na Dnjepru presudna je za Bosnu i Hercegovinu. Stvar je jednostavna – ako Rusija zauzme Kijev, potčini Ukrajinu i porazi, u ovom trenutku, nikad ujedinjeniji zapadni svijet, priča o NATO putu BiH bit će zauvijek završena. Prisjetimo se sada izjave Ambasade Ruske Federacije iz marta prošle godine.

“Eventualno približavanje BiH članstvu u NATO-u predstavljat će čin kojeg će Moskva smatrati neprijateljskim te će to stoga imati odgovarajuće posljedice”, saopćila je ruska Ambasada u BiH.

“Odgovarajućim posljedicama” Rusija je godinama prijetila Ukrajini. Na kraju je došla agresija. I to na navodni poziv čelnika paradržava Donjecka narodna republika i Luhanjska narodna republika.

Vojnim posljedicama, i to tokom trajanja agresije na Ukrajinu, zaprijećeno je i Švedskoj i Finskoj. Glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije Marija Zaharova poručila je čelnicima ove dvije države da će snositi “političke i vojne posljedice” ukoliko krenu u NATO. Ali to je tek drugi korak. Prvi je onaj u Ukrajini.

Iako njegova ofanziva ide znatno sporije nego što je očekivao, Vladimir Vladimirovič Putin u subotu je popodne izdao naredbu za sveopći napad na Ukrajinu . Rusija je, dakako, nadmoćniji protivnik. Imaju prevlast u zraku, imaju više oklopnih vozila, imaju pogodan reljef za napredovanje ka gradovima. Ali u uličnim borbama Ukrajinci su jači. Zato što u toj ulici brane svoj dom. Prateći svakodnevne izvještaje , gledajući i one stvarne i one lažne snimke, ne možete se oteti utisku da Rusija trpi ogromne gubitke i ljudstvu i u MTS-u. Ali bitka za Kijev će biti ključna. Jer je to, napisat će pisac Faruk Šehić, glavni grad.

“Svaki drugi izgubljeni grad se može vratiti dok postoji glavni grad”, napisao je Šehić.

I sve dok je glavni grad slobodan, borba ima smisla. Sve dok ne zauzme Kijev, Putin ne može proglasiti pobjedu u Ukrajini. A kada ga zauzme, ako ga zauzme, Putin može proglasiti pobjedu nad zapadnim saveznicima. Na redu će onda biti Moldavija čiji je sjever Rusija već davno okupirala, proglašavajući paradržavu Pridnjestrovlje. Iako nemaju unutrašnjih političkih problema, Finska i Švedska će da strepe. Ali najveća strepnja će biti u Bosni i Hercegovini.

“Došao sam u RS, a ne u BiH”, reći će takozvani predsjednik još jedne fiktivne Putinove države zvane Južna Osetija, kada je u januaru 2018. godine došao na obilježavanje neustavnog dana Republike Srpske.

Anatolij Bibilov će, potom, reći da on i Milorad Dodik imaju isti cilj i da su okrenuti ka Rusiji. Preko Južne Osetije i Abhazije, Vladimir Putin je zauvijek zaustavio Gruziju na njenom NATO putu. Gruzija danas ne kontroliše dobar dio svoje teritorije. To što zapad ne priznaje Južnu Osetiju i Abhaziju, ne znači da one ne postoje.

Milorad Dodik je posljednjih dana “neutralan”. Iako mu je prvog dana ruske agresije na Ukrajinu i Banja Luku doputovao Igor Kalabuhov, ambasador Ruske Federacije u BiH, Dodik više otvoreno ne podržava rusku agresiju. Čak je ne podržava ni srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. Oni šute, i čekaju.

Ako se ruska trobojka zaviori na kijevskom trgu Majdan, i srpska će se trobojka podići visoko. Putin će postati pobjednik, a svi oni balkanski političari zagledani u njega imat će otvoren put za akciju. U BiH neće biti Luhanjska narodna republika. U BiH će se formirati laktaška narodna republika. Neće je niko priznati, ali će postojati.

“Amerika neće ratovati s Rusijom”, kazao je američki predsjednik Joe Biden.

Ako neće zbog Ukrajine, zbog Bosne i Hercegovine će još manje. Zato je bitka za Kijev ključna za BiH. Putinova pobjeda u Ukrajini pokazala bi Miloradu Dodiku da samo “sila” prolazi i da NATO neće intervenirati.

To što je EUFOR poslao 500 vojnika, naoružanih otprilike kao da su pripadnici zaštitarske agencije, neće spriječiti eskalaciju u Bosni i Hercegovini ako Putin porazi Zelenskog. Zato je bitka za Kijev bitnija Bosancima i Hercegovcima nego bilo kojim drugim narodima svijeta. Ne uključujući, naravno, Ukrajince koji se herojski bore za svaki pedalj svoje države. O njihovoj herojskoj borbi ovisi i budućnost BiH. Ako Ukrajinci odbrane Kijev, Putin će biti slabiji nego. A slab Vladimir Vladimirovič Putin znači da će i Putinovi poslušnici širom svijeta biti još slabiji. U BiH ih imamo barem dvojicu. Jedan stoluje u Banja Luci, a drugi u Mostaru. No, naše oči trebaju biti uprte u Kijev.

Povećanje plaća između realnosti i populizma: Ako do kraja jula ne bude izmijenjen Zakon o plaćama, visokim dužnosnicima više neće moći biti smanjene plaće!

Da bi ministrima, njihovim pomoćnicima, državnim zastupnicima i delegatima plaće ostale na dosadašnjem nivou, Zakon o plaćama i naknadama u institucijama BiH mora biti izmijenen najkasnije do kraja jula. Sve poslije toga bit će kasno. Ali, izmjene ovog Zakona, formalnopravno, nisu mogle biti izmijenjene prije nego što je usvojen Budžet institucija BiH i prije nego što je Vijeće mininistara BiH povećalo osnovicu za obračun plaća budžetskim korisnicima.

Naknada za lica koja obavljaju funkcije u institucijama Bosne i Hercegovine ne može biti umanjena za vrijeme trajanja mandata nosioca funkcije”, piše u članu IX, stav 2. Ustava Bosne i Hercegovine.

Šta ovo znači u praksi?

Ako najvišim državnim funkcionerima, u skladu sa novom osnovicom i važećim Zakonom o plaćama bude obračunata i isplaćena julska plaća, dolazimo u situaciju da već naredna, dakle avgustovska, ne može biti smanjena jer postoji ustavno ograničanje. A Ustav se može mijenjati samo dvotrećinskom većinom u Predstavničkom domu Paralamentarne skupštine BiH. Zbog iste ove ustavne odredbe, izmjene Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH nije mogao biti usvojen ranije, jer bi to značilo smanjenje plaće u toku trajanja mandata. Dakle, budžetskim korisnicima u institucijama BiH se po Ustavu ne mogu smanjivati plaće (u toko mandata), ali bi usvajanje izmjena Zakona o plaćama prije isplate povećane plaće moglo najviše plaće ostaviti na dosadašnjem nivou. Ili, još jednostavnije rečeno – da su koeficijenti smanjeni prije povećanja osnovice, to bi značilo kršenje ustava. A sada, kada je osnovica povećana, koeficijenti se mogu smanjiti tačno onoliko koliko je povećanje osnovice uvećalo plaću kako bi ona ostala na istom nivou. Evo par tehničkih detalja.

Ustav BiH propisuje da se plaće i naknade ne mogu smanjiti tokom trajanja mandata. Ustav se mijenja dvotrećinskom većinom u Predstavničkom domu PS BiH.

Zakon o plaćama i naknadama u institucijama BiH je usvojem u oba doma Parlamentarne skupštine BiH. Zakon se može promijeniti natpolovičnom većinom i u Predstavničkom i u Domu naroda PS BiH.

Osnovice za obračun plaća donosi Vijeće ministara BiH, nakon pto prethodno usvoji Dokument okvirnog budžeta (DOB), na osnovu kojeg se kasnije u Parlamentu usvaja i godišnji budžet.

Povećanje osnovice sa 476 na 535 znači da će plaće svim budžetskim korisnicima biti povećane za nekih 12,4 posto. No, Vijeće ministara u odluci o povećanju osnovice ne može razdvojiti državne službenike. Osnovica za obračun je, dakle, ista za sve – od vozača, higijeničara, vojnika, policajaca, pa sve do ministara, zastupnika, delegata i članova Predsjedništva BiH. Ono što pravi razliku u plaćama je Zakon o plaćama i naknadama u institucijama BiH. Tim Zakonom su određeni koficijenti  koji se, opet, množe sa osnovicom. Koeficijenti u institucijama BiH su u rasponu od 1 do 10., ovisno od pozicije. Najveće koeficijente imaju članovi Predsjedništva BiH.

A sada suština. Da bi Vijeće ministara BiH osnovicom povećalo plaće za 22 hiljade korisnika budžeta (vojnici, policija, vozači i drugo osoblje), mora povećati plaće i ministrima, državnim parlamentarcima i članovima Predsjedništva.

Kako ih se može izostaviti?

Da ne bi došlo do povećanja plaća najvišim funkcionerima, mora se izmijeniti Zakon o plaćama, odnosno moraju im se smanjiti koeficijenti. No, koeficijente možete smanjiti tek nakon što povećate osnovicu, jer bi, u protivnom, to značilo smanjenje plaće. Period za izmjenu koeficijenta može biti samo u takozvanom vakuumu, odnosno, u periodu između povećanja osnovice i isplate povećanje plate. Ako najvišim funkcionerima bude isplaćena nova plaća, sa novom osnovicom i trenutnim koeficijentima, to znači da više nema smanjenja. Zato je juli ključni mjesec za izmjene Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH.

Četvorica delegata u Klubu Bošnjaka Doma naroda PS BiH dostavili su prijedlog Zakona o izmjenama o dopunama Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH. Ovdje moćete pročitati kompletan prijedlog. Delegati (Bakir Izetbegović, Asim Sarajlić, Amir Fazlić i Denis Bećirović) predlažu da se pomoćnicima ministara, ministrima, zastupnicima, delegatima i članovima Predsjedništva BiH oko 12,4 posto umanje koeficijenti za obračun plaća. Ako bi ove izmjene bile usvojene do kraja jula, plaće nižerangiranim budžetskim korisnicima (policajcima, vozačima, higijeničarima, vojinicima i driugim državnim službenicima) bile bi povećane, dok bo funkcionerima ostale na dosadašnjem nivou.

Bošnjački delegati traže da se Zakon o plaćama mijenja po hitnoj proceduri. Što znači da bi Nikola Špirić, kao predsjedavajući Doma naroda ovaj prijedlog trebao staviti na dnevni red prve naredne sjednice Doma. No, nema roka do kojeg bi ta naredna sjednica morala biti zakazana. To znači da sjednica može, ali i ne mora biti zakazana do isplate julske plate kojom bi, faktički, bilo “zakovane” povećane plate.

Šta je rješenje?

“Iz opravdanih razloga i na zahtjev najmanje pet delegata ili na zahtjev većine članova Kolegija doma, predsjedavajući Doma sazvat će sjednicu Doma u roku od tri dana od dana prijema spomenutog zahtjeva”, piše u članu 58. Poslovnika o radu Doma naroda PS BIH.

Ovo znači da državni delegati, ako žele, mogu sazvati hitnu sjednicu Doma naroda na kojoj će usvojiti izmjene Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH. Dovoljno je, dakle, da Klub Bošnjaka (svih pet delegata) zatraži hitnu sjednicu i ona bi morala biti sazvana u roku od tri dana.

Skoro ista je procedura i u Predstavničkom domu PS BiH.

“Iz opravdanih razloga i na zahtjev najmanje pet poslanika ili na zahtjev većine članova Kolegija doma, predsjedavajući Doma sazvat će sjednicu Doma u roku od tri dana od dana prijema spomenutog zahtjeva”, piše u članu 68. Poslovnika o radu Doma naroda PS BiH.

Dovoljno je, znači, da petorica opozicijskih zastupnika, pod uslovom da žele, zatraže sazivanje hitne sjednice na kojoj bi bile razmatrane izmjene Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH. No, moralo bi se voditi računa o tome da identičan tekst bude usvojen u oba Doma, kako se ne bi gubilo vrijeme za usaglašavanje.

Ukoliko žele, državni zastupnici i delegati mogu do kraja jula usvojiti izmjene Zakona o plaćama koje bi njihove plaće ostavile na dosadašnjem nivou. Ali, populističke izjave da je ovo moglo biti rješavano ranije nisu tačne. Jer sve do povećanja osnovice, koeficijenti nisu mogli biti smanjivani. I to je propisano Ustavom BiH.

Bez najave i obavještavanja nadležnih: Pripadnici Žandarmerije RS-a pokušali upasti u kasarnu Rajlovac kako bi uhapsili jednog vojnika Oružanih snaga BiH

Pripadnici Žarndarmerije MUP-a Republike Srpske ušli su u utorak popodne u kasarnu Oružanih snaga u Rajlovcu kod Sarajeva, pod izgovorom da trebaju lišiti slobode jednog vojnika, saznaje Istraga.ba iz više izvora u Ministarstvu odbrane BiH i Oružanim snagama.

“Došla su sa dva policijska vozila od kojih je jedno pripadalo Žandarmeriji. Oko 15 sati su bili na kapiji kasarne u Rajlovcu, tražeći vojnika A.Č. koji je, navodno, osumnjičen da je počinio krivično djelo razbojništvo”, ispričao je jedan od naših sagovornika.

Prema informacijama Istrage, pripadnici Žandarmerije su parkirali vozila na ulazu u kasarnu te su na prijavnici tražili da uđu dalje u krug kako bi priveli osumnjičenog vojnika.

“Ali na njihovom nalogu je bilo napisano pogrešno prezime. Oni su su se kratko zadržali u krugu same kasarne”, objašnjava sagovornik Istrage.

Ovu akciju, tvrde naši sagovornici, MUP RS-a uopće nije najavio Oružanim snagama BiH. Pripadnici Žandarmerije samo su se pojavili na ulazu u kasarnu koja se nalazi na teritoriji Federacije BiH. Prije nego su počeli provoditi aktivnosti na teritoriji Federacije, pripadnici MUP-a Republike Srpske morali su sve to najaviti svojim kolegama u FBiH.

“Mi nismo dobili nikakvu najavu”, kazali su nam u Federalnoj upravi policije, upućujući nas na MUP Kantona Sarajevo, na čijoj se toritoriji nalazi kasarna Rajlovac.

Istraga.ba je u srijedu kontaktirala sarajevskog komesara policije Nusreta Selimovića. No, on nije odgovarao na naše pozive i poruke, tako da smo ostali uskraćeni za odgovor na pitanja ko je i da li je iko pripadnicima MUP-a Republike Srpske dozvolio provođenje akcije u vojnom objektu u Sarajevu.

Kasarne Oružanih snaga posljednjih su sedmica postale bitna tema u medijima. Podsjećamo, predsjednik SNSD-a i član Predsjedništva BiH je najavio formiranje vojske Republike Srpske, ustvrdivši da će će organi RS-a preuzeti i kasarne koje se nalaze na teritoriji tog entiteta. Prateći stavove svog predsjednika Dodika, Glavni odbor SNSD-a je usvojio i nekoliko strateških dokumenata u kojima se, također, pominju Oružane snage BiH i eventualne aktivnosti koje bi uslijedile nakon što RS formira svoju vojsku i pravosuđe.

“Ovaj proces, također, uključuje donošenje odluke o proglašenju ništavnim zakona o Sudu, Tužilaštvu i svim drugim aktima koje je nametnuo Visoki predstavnik i usvojila Parlamentarna skupština BiH. Nakon toga slijedi zabrana rada organa i institucija nastalih iz tih zakona na prostoru RS sa utvrđenim rokom u kojem treba same da odsele, a ako ne odsele, putem intervencije organa Republike Srpske“, navedeno je dokumentu SNSD-a.

U Glavnom centru za brojanje : Pronađeni falsifikovani glasački listići, na svakom zaokružen Milorad Dodik!

Falsifikovani glasački listići pronađeni su u Glavnom centru za brojanje prilikom ponovnog prebrojavanja listića za predsjednika Republike Srpske, saznaje Istraga.ba.

Na svim falsifikovanim listićima bio je glas za Milorada Dodika. Ovi listići pronađeni su prilikom ponovnog brojanja i kontrole u Glavnom centru za brojanje koji se nalazi u Zetri. Falsifikovani listići su, za sada, korišteni na biralištima u Bratuncu i Šekovićima.

“Nije u pitanju fotokopija nego paralelna štamparija. U pitanju je drugačiji je papir (bijeli papir) drugačiji dizajn i font slova. Strelica koja pokazuje okreni stranu je iskrivljena. Nijedan od dva vodena žiga se ne nalazi na papiru”, kazao je naš sagovornik uključen u provjeru glasačkih listića.

Listići su, kako saznajemo, ubačeni u vreće sa glasačkim materijalom. Prethodno su zapakovane vreće žiletom razrezane sa strane, iz njih je izvađen dio glasačkih listića i stavljeni su drugi, falsifikovani listići na kojima je zaokruženo ime Milorada Dodika. Razrezane vreće su kasnije zalijepljene uskom selotejp trakom.

Podsjećamo, Centralna izborna komisija BiH je naredila ponovo brojanje i kontrolu glasačkih listića koji se odnose na izbore sa predsjednika Republike Srpske. Još u izbornoj noći pojavile su se informacije o izbornim prevarama. Prvo je kandidatkinja opozicije Jelena Trivić proglasila pobjedu, ali je ubrzo to učinio i njen protukandidat Milorad Dodik.

Prilikom ponovnog prebrojavanja listića utvrđena su odstupanja prilikom popunjavanja zapisnika. Sva odstupanja bila su u korist Milorada Dodika. No. sada su otkriveni i falsifikovani glasački listići.

“Nisu u pitanju fotokopije. U pitanju su listići koji su za potrebe ovog kriminalna štampani u nekoj štampariji. No, ta štamparija nije imala zaštićeni papir niti vodene žigove koji su korišteni prilikom štampanja redovnih glasačkih listića”, pojasnio je sagovornik istrage.

CIK je, podsjećamo, u subotu navečer objavio rezultate izbora za sve nivoe vlasti, osim za predsjednika Republike Srpske. Odlučeno je da će ovi rezultati biti objavljeni kada se steknu uslovi. No, sada se, nakon pronalaska falsifikovanih listića, otvara mogućnost poništavanja izbora.

Kolumna Vildane Selimbegović: Hoće li nakon 2. oktobra biti išta drugačije? – Obećanje ludom radovanje

A sad spektakl! Baš kao da živimo u najsretnijem ćošku planete pa nam je izobilja preko glave, lude ljetne zabave dosadile, a još i više egzotične destinacije, pa smo jedva dočekali da se nešto drugačije počne dešavati da bismo jurišali na proslavu. Te nam se demokracija ukazala kao cool opcija i prilika da se zabavimo dok nijansiramo dobro od boljeg. Istina, malo se ko u današnjem svijetu može pohvaliti sretnim vremenima, ako uopće ima takvih, no naša je slika – gledajući domaći kontinent – jedna od najtužnijih: upravo ovdje vlada pomama za poslom s one strane Schengena, kolone onih koji odlaze da se više ne vrate osim za godišnji odmor prijete da sustignu broj odane dijaspore, a našu sumornu stvarnost možda i najbolje slika podatak da smo jedina zemlja u Evropi čija se država nijednom odlukom nije ni počešala da ublaži krizu izazvanu agresijom Rusije na Ukrajinu, krizu od koje danas bukvalno strahuje sav normalan svijet suočen sa sviješću da su nestašice energenata i vrtoglavi rast cijena izvjesni jednako kao i nadolazeća jesen. No, prije nego se probudimo u žestokom siromaštvu, dobili smo priliku da ga proslavimo – uz zvuke izbornih koračnica, billboarde s kojih nam se smiješe plejade začešljanih da koliko sutra odlučuju o našim životima iako su još jučer bili jedino sposobni da zgrabe partijsku knjižicu i silu velikih obećanja za koja jedino pouzdano znamo da od Daytona do danas ama baš nikada nisu ni došla na red da bi bila ispunjena.

S tri podignuta prsta, lider SNSD-a Milorad Dodik startao je u kampanju, poručujući s konvencije svoje partije: Živjela Srpska, Srbija i Rusija, pa i EU, a može i Amerika! Bosna i Hercegovina, ne krije Dodik svoje stavove, treba da umre, a objasnio je i zašto (“postoje dvije države Srba – Srpska i Srbija”), baš onako suptilno kako je objasnio i svoj (najnoviji) obračun s Njemačkom čijem ambasadoru ne da pristanak da dođe u zemlju koju on sam ne priznaje, što ga ne sprečava da protiv nje radi s vrha, iz državnog Predsjedništva. Kako se to uklapa u onaj dio zdravice “pa i Evropskoj uniji” nije imao potrebe tumačiti, izjednačavajući vlastita stremljenja Srpskoj, Srbiji i Rusiji ionako se opredijelio, pokazujući i onu vrstu vlastite bahatosti kojom nerijetko maše kada na domaćem terenu demonstrira manjak evropskog suglasja da bi se podržale sankcije SAD-a kada je sam u pitanju. Otud ono “može i Amerika” jer treba da pokaže kako do Dodika dvostruke sankcije ne dopiru, šta je crna američka lista spram njegovih? Zato on obećanja daje samo opoziciji – pobijedit će ih, poručio je, tumačeći im kako će “Srpska opstati” ma koliko nemao u ponudi niti jedan argument da je ikada entitet kojim neprikosnoveno vlada ispunjavajući apetite familije i prijatelja doveden u pitanje. No, sve dok mu i opozicija pomaže zaklinjući se u odbranu RS-a, ne precizirajući da resurse i ljude najviše treba braniti od učmale i u korupciji ogrezle vlasti – Dodik može nastavljati po starom i očekivati nagrade u glasovima upravo onih koji jedva sastavljaju kraj s krajem plaćajući odanost njemu. Kao i kolege mu iz vlasti, uostalom: HDZ-u BiH i Draganu Čoviću gotovo da ne treba kampanja, hrvatsko biračko tijelo ujedinili su jurišnici protiv bilo kakvog dogovora. Koliko je siguran i komotan, lider HDZ-a demonstrira i omalovažavanjem svoje kandidatkinje za državno Predsjedništvo, govoreći o Bojani Krišto kao da će na izbor za mis (“Imamo najpametnije i najljepše biće što možemo ponuditi”). Žene, ako nisu supruge, u političkom životu BiH su niža bića.

Njemačka je pak na Dodikovoj crnoj listi zato što je na njegove ratne pokliče (konačno) odgovorila obustavom finansiranja projekata u RS-u, što mu je poslužilo kao podtekst za diplomatski skandal, a najviše za stvaranje slike o sebi kao borcu protiv velikih zapadnih sila. U toj funkciji opet ide u Rusiju, da bi zapečatio izbornu kampanju novim prijetnjama miru na Balkanu, baš onako kako lider SDA Bakir Izetbegović računa da će u Predsjedništvo ponovo ući braneći BiH i njenu budućnost prebrojavanjem Bošnjaka. A onda će, obećao je, SDA osmisliti i strategiju. U ovom trenutku strateški planovi su fokusirani na dobijanje izbora, o čemu zorno svjedoči količina billboarda s kojih nam se novi/stari kandidat smiješi ovjekovječen kao stećak. I bezimen. Ali zato prezime blješti. I on je – u neku ruku – sam protiv svih: opozicija se ove izborne sezone, s izuzetkom Koalicije Država i Mirsada Hadžikadića, okupila oko zajedničkog kandidata Denisa Bećirovića iz SDP-a. Koji će, ako pobijedi, obećao je, inicirati posebnu sjednicu Predsjedništva na kojoj će – uz pomoć demografa – osvijestiti problem odlazaka ljudi i naša zemlja će, nakon toga, dobiti državni program za ostanak ljudi. Objašnjavajući svoje i ambicije stranaka koje ga podržavaju, Bećirović već u prvim nastupima biračima poručuje kako su Dodik i Čović u svađi sa Zapadom, a “nažalost, posljednjih mjeseci im se i Bakir Izetbegović pridružuje”, pa nas onda sve javno pita da li je ikada ijedna država ušla u EU i NATO svađajući se sa Zapadom. Odgovor nije težak, no povlači nekoliko pitanja koja baš nisu retorička: kako znamo da SDP nije u svađi sa Zapadom kad je među prvima organizirao proteste pred OHR-om, skupa sa SDA? Istina, bile su tu i ostale opozicione partije, ali Predrag Kojović iz Naše stranke prvi se javno povukao, a lider Naroda i pravde Dino Konaković jedan je od rijetkih koji ne dvoji da sa HDZ-om treba tražiti kompromis, no i dalje je usamljen, zašto? I ono najvažnije: kako je to tačno Čović u svađi sa Zapadom kad bošnjačke i probosanske stranke listom i združeno optužuju OHR, EU i SAD da zagovaraju izmjene izbornog zakonodavstva u BiH po želji HDZ-a?

Istina je da Izetbegović ove izborne sezone bira retoriku daleko bližu Erdoganovoj nego prozapadnoj, no također je istina da se zna kome turski predsjednik dolazi u Sarajevo, baš kao i ko mu je BiH ostavio u amanet. Zato opozicija – bošnjačka koliko i probosanska – ne može mjesto na vlasti tražiti pukim zaklinjanjem u bolja vremena, dovoljno je uostalom da bace pogled u Dodikovu avliju, ako zaista žele pobijediti SDA, morat će izaći iz kanona svađe i ponuditi konkretnije zajedništvo. I to malo širih dimenzija od ovih sarajevsko-kantonalnih. SDA ih je i preozbiljno shvatila, što je jasno ne samo iz količine billboarda, da ne kažem ulaganja, već i po energiji koju ulaže u kampanju koja je – za početak – fokusirana upravo na Predsjedništvo, gdje opozicija nastupa spojeno. Zapad gordo zvuči, ali ne treba zaboraviti da je to i Hrvatska, a šta god ko o tome mislio – za budućnost BiH su beskrajno važni i odnosi sa Srbijom koja se još nije odredila na čiju će stranu. Mir, red, rad, bolji život, strane investicije, nova zapošljavanja… obećanja su koja nam baš svi nude, ali nas je iskustvo naučilo da se izgube već u mjesecima koji u postizbornoj BiH trebaju za formiranje (ikakve) vlasti. Hoće li nakon 2. oktobra biti išta drugačije? To je pitanje vrijedno onih miliona koji će i bukvalno biti potrošeni tokom kampanje, ali svakako najviše zavisi od spremnosti da se suočimo sa vlastitim izborima i pojavimo na biralištima. I ponesemo odgovornost za svoj glas. Neizvjesna budućnost nas svakako čeka, kao i cijeli svijet, no mi smo ti koji donosimo odluku ko će se u naše ime naredne četiri godine izjašnjavati o ljubavi prema Rusiji i(li) Zapadu, odlučivati o akcizama, nametima na privredu, porezima i trošenju budžeta dok grcamo u borbama za opstanak. I o onom najvažnijem: hoćemo li čekati da komšiji crkne krava ili ćemo zajednički zasukati rukave. Za početak, muzike i pjesme ne manjka.

Čović ponovo kontra SAD-a: HDZ u parlamentarnu proceduru uputio novi nacrt zakona o Južnoj interkonekciji, BH Gas izbačen iz projekta!

Unatoč upozorenjima State Departmenta, HDZ BiH je pripremio i u parlamentarnu proceduru uputio novi nacrt Zakona o plinovodu “Južna interkonekcija BiH-RH”, prema kojem je, ponovo, iz upravljanja ovim gasovodom izbačen BH Gas. Nacrt je još 7. marta na pisarnu Doma naroda Parlamenta Federacije BiH dostavio HDZ-ov delegat Damir Džeba, ali je dokument drugim delegatima podijeljen tek prošle sedmice, odnosno, 27. marta ove godine.

 

HDZ-ov novi nacrt zakona možete pročitati na ovom linku. Ključni je član 5.

Za nositelja investicije projekta gasovoda “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska” određuje se Gospodarsko društvo za proizvodnju i transport plina “Južna plinska interkonekcija” d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: investitor)”, piše u stavu 1 člana 5 HDZ-ovog nacrta Zakona.

Nastavak rušenja državnih institucija: Civilna zaštita RS prekida saradnju sa Ministarstvom sigurnosti BiH i okreće se Srpsko-ruskom centru u Nišu

Republička uprava civilne zaštite Republike Srpske prekida svaki vid saradnje sa Ministarstvom sigurnosti BiH, piše u dopisu kojeg je Milan Novitović, direktor te institucije, prošle sedmice dostavio Vijeću ministara BiH.

Ova odluka uslijedila nakon što je Novitović u oktobru prošle godine posjetio Srpsko-ruski humanitarni centar u Nišu gdje je dogovorio da službenici Republičke uprave CZ budu obučavani u niškom centru za kojeg su zapadni zvaničnici govorili da je, zapravo, jedan od obavještajnih centara Ruske Federacije. No, sa institucijama BiH Novitović ne želi sarađivati.

“Obavještavamo vas da Republička uprava civilne zaštite RS i njeni predstavnici neće učestvovati u daljim aktivnostima, programima i vježbama koje su započete u koordinaciji sa Ministarstvom sigurnosti BiH te da se iste suspenduju na period od 90 dana”, napisao je Novitović u svom dopisu datiranom 17. marta ove godine.

Odluka o “prekidu saradanje” stupila je na snagu istoga dana.

Direktor Republičke uprave civilne zaštite RS je kadar Ujedinjene Srpske Nenada Stevandića, stranke koja je u koaliciji sa SNSD-om Milorada Dodika i koja ne skriva svoje dobre veze sa ruskim zvaničnicima u BiH i regionu. Milan Novitović je još u novembru 2019. godine bio u službenoj posjeti Srpsko-ruskom humanitarnom centru u Nišu.

“Vršilac dužnosti direktora Uprave civilne zaštite Republike Srpske Milan Novitović izjavio je danas u Nišu na sastanku sa direktorima Srpsko-ruskog humanitarnog centra Bojanom Kostićem i Andrejom Mamčenkovim da će u narednom periodu biti rađeno na zaključivanju sporazuma o saradnji između ove dvije institucije”, saopćeno je tada iz Republičke uprave civilne zaštite RS.

Dvije godine kasnije, 8. oktobra prošle godine, Novitović je sa delegacijom ponovo otišao u Niš, kako bi, u jeku Dodikovih najava o prebacivanju nadležnosti sa državnog nivoa na nivo RS, sa čelnicima Srpsko-ruskog humanitarnog centra u Nišu razgovarao o budućoj saradnji.

“Tema sastanka su bile obuke koje će biti provođene za pripadnike Vatrogasnih jedinica Republike Srpske. Pripadnici Vatrogasnih jedinica Republike Srpske u Srpsko-ruskom humanitarnom centru u Nišu, u naredne tri godine prolaziće obuke u okviru kojih će dobiti najadekvatnija znanja u oblasti upravljanja požarima kao i u oblasti cjelokupne zaštite i spasavanja.Osim obuka koje se odnose na Vatrogasne jedinice u Republici Srpskoj, u narednom periodu biće održani i drugi vidovi obuka za pripadnike Republičke uprave civilne zaštite Republike Srpske”, navedeno je u saopćenju objavljenom na web stranici Republičke uprave civilne zaštite RS.

Srpsko-ruski humanitarni centar otvoren je u Nišu prije tačno deset godina.

Međuvladinim sporazumom koji su potpisali tadašnji srbijanski zamjenik premijera i ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić te zamjenik ruskog ministra za vanredne situacije Vladimir Pučkov 2012. godine je počeo da funkcioniše Centar namijenjen “za brzo reagovanje u slučaju prirodnih katastrofa, velikih nesreća i tehnoloških havarija”:

“Spasioci iz Centra, pored Srbije pokrivaće i područje regiona od Hrvatske, Crne Gore i Makedonije”, saopćeno je tokom otvaranja “humanitarnog centra” u Nišu.

Centar je otvoren na osnovu sporazuma kojeg su u oktobru 2011. godine potpisali Ivica Dačić i Sergej Šojgu, tadašnji ruski ministar za vanredne situacije Rusije koji je kasnije postao ministar odbrane i jedan od najbitnijih saradnika Vladimira Putina. Otvaranje centra izazvalo je sumnju zapadnih diplomata koji su tvrdili da je u Nišu, zapravo, otvoren ruski špijunski centar.

“Brine me takozvani humanitarni centar, ne zbog onoga što je sada, nego zbog onoga što bi mogao da postane. Pogotovo ako Srbija ispuni ono što je Rusija tražila: specijalni status i imunitet za svoje osoblje. Ne verujemo da Rusija ima dobre namere da pomogne Balkanu da ide ka EU”, rekao je 2017. godine tadašnji visoki zvaničnik Stejt dipartmenta zadužen za Evropu i Evroaziju Hojt Brajan Ji.

Omah po njegovom otvaranju, zvaničnici Republike Srpske su počeli uspostavljati saradnju Republičke uprave civilne zaštite sa ruskim centrom u Nišu. U oktobru prošle godine je ugovorena ozbiljna saradnja, da bi prošle sedmice Civilna zaštita RS prekinula saradnju sa institucijama Bosne i Hercegovine.

Slučaj Eskobar: Darko Jovanović osuđen na četiri i po godine zatvora zbog proizvodnje marihuane u šumama kod Velike Kladuše

Kantonalni sud u Bihaću osudio je u srijedu  Darka Jovanovića na četiri i po godne zatvora. Jovanović je član organizirane grupe iz policijske akcije kodnog naziv Eskobar koja je u šumama u blizini Velike Kladuše, u pograničnom dijelu između BiH i Hrvatske imala plantažu za uzgoj marihuane. 

“Organizator navedene grupe je Dino Muzaferović, a članovi organizirane grupe su pored Jovanović Darka   i Dizdarević Murat,  Pehlić Almir, Sefić Armin, Balić Nermin, Balić Edin, Banduka Maja i Kokić Ognjan”, saopćeno je iz Tužilaštva Unsko-sanskog kantona.

Istraga.ba više je puta pisala o ovom slučaju. Podsjećamo na nekoliko detalja koji dokazuju da je državni tužilac Džermin Pašić propustio procesuirati Dinu Muzaferovića koji je danas i službeno proglašen vođom ove organizirane kriminalne grupe. Naime, Tužilaštvo USK je mjesecima provodilo posbne istražne radnje u Velikoj Kladuši, planirajući hapšenje Dine Muzaferovića i drugihg osoba koje su se dovodile u vezu sa proizvodnjom marihuane. U petak, 23. jula MUP USK-a i Tužilaštvo USK su napravli plan. Policijska akcija je trebala biti provedena 26. ili 27. jula. No, neko ih je preduhitrio. U  nedjelju, 25. jula, na plantažu su upali pripadnici Granične policije BiH. Došli su po naredbi državnog tužioca Džermina Pašića koji je “preduhitrio” svoje kolege iz Bihaća.

“Pripadnici Centralnog istražnog ureda Granične policije BiH, odsjek za prikrivene operacije, 25. jula 2021. u jutarnjim satima na području Velike Kladuše, uspješno su realizirali Operativnu akciju Escobar, koja je usmjerena na razbijanje organiziranih kriminalnih grupa u vezi s neovlaštenim prometom opojnih droga. Tijekom operativne akcije, otkriveno je oko 6 000 stabljika indijske konoplje u namjenski izgrađenom kampu za proizvodnju i uzgoj opojne droge marihuane, koja se distribuirala kako na unutarnjem tako i na tržištu Evropske unije. Radi specifičnosti situacije i aktivnosti prilikom realizacije, podrška Graničnoj policiji BiH pružena je i od Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske. Operativna akcija se odvijala pod nadzorom Tužilaštva BiH, a učestvovalo je ukupno 110 policijskih službenika. Zbog počinjenja krivičnog djela „Organizirani kriminal“ iz čl.250 KZ BiH u vezi sa krivičnim djelom „Neovlašten promet opojnim drogama“ iz čl. 195 KZ BiH i „Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga“ iz čl. 238. stavka (1) KZ FBIH slobode su, zasad, lišene 4 osobe, državljani BiH”, saopćeno je tog dana  iz Granične policije BiH.

Granični su policajci, po naredbi državnog tužioca Džermina Pašića, uhapsili četiri osobe koje su zatekle na plantaži. Kasnije su uhapšene još dvije. Dino Muzaferović nije. Nakon što je Istraga.ba objavila prvi tekst, tužilac Pašić nam je napisao da smo “omeli njegovu istragu”. Istragu kojom nije bio obuhvaćen šef organizirane grupe. A šefom ga je proglasio upravo tužilac Pašić, proglašavajući osobu inicijala D.M. vođom kriminalne grupe. Uprkos tome, Pašić nikada nije izdao naredbu za hapšenje Muzaferovića. U decembru prošle godine Pašić je podigao optužnicu, ali se Sud BiH oglasio nenadležnim. U optužnicu nije bilo navedeno ime Dine Muzaferovića. U međuvremenu je ubijen jedan od svjedoka pokajnika u ovom slučaju. Tužilac Pašić je odbio voditi istragu o njegovoj smrti i na kraju je je kompetan slučaj ustupljen Tužilaštvu USK koje je pokrenulo proceduru za raspisivanje crvene potjernice za Dinom Muzaferovićem.

Jedan od uhapšenih u ovoim slučaju bio je Darko Jovanović koji je u srijedu nepravosnažno osuđen na četiri i po godine zatvora.

Noć u kampu Lipa: Go Wild West

Negdje na sredini kampa Lipa, umotan u deku, mirno je stajao. Reći će nam da se zove Murtaza, da ima 17 godina i da je sam krenuo iz Pakistana. Još ne zna gdje će. Samo zna s kim će. Vodi nas u svoj šator na čijem ulazu je montirana grijalica koju nazivaju topom. Unutra su njegovi prijatelji koje je upoznao na gejmu. Abid Ali je najobrazovaniji u kampu. Ima trideset i tri godine i pokazuje nam svoju fotografiju iz Pakistana.

„Ovo sam ja, uslikan prije tri godine“, govori nam dok na svom telefonu pokazuje svoju fotografiju.

Abid Ali prije tri godine u Pakistanu

A ovo je Abid Ali danas. Marketinški menadžer skoro i da ne liči na sebe. Loša hrana, policijska premlaćivanja, hiljade prepješačenih kilometara i stalna tenzija od njega su napravili deset godina starijeg čovjeka.

Abid Ali u kampu Lipa

Ali kaže da je krenuo u Italiju. Ni on ne zna gdje tačno ide, ali zna da zbog supruge i dvoje djece mora pronaći neki pristojan posao kako bi im život bio bolji.

„Krenuo sam na ovaj put zbog budućnosti“, objašnjava nam Ali i pokazuje na mladića pored sebe.

Zove Babar Ali. Iza sebe ima trideset i pet gejmova, a ispred sebe istu granicu. Trideset i pet puta su ga hrvatski policajci vraćali nakon premlaćivanja i ostavljali u šumama Plješevice. Njegov prijatelj traži na mobitelu Babar Alijevu fotografiju da bi nam pokazao kako je izgledao prije nego su ga potrošile migrantske godine.

Babar Ali u Pakistanu prije polaska i sada u kampu Lipa

„Go West“, ponavlja rečenicu dok sjedi na krevetu postavljenom u vojnom šatoru na obroncima Grmeča.

Usman Gondal spava na drugom krevetu. Pretražuje na Facebooku svoje fotografije iz Pakistana.

Usman Gondal u Pakistanu prije polaska u Evropu

„Ova je iz škole“, govori nam.

I na njegovom licu je putovanje u Evropu ostavilo traga. Umjesto u igri, godine je proveo na gejmu.

Usman Gondal u kampu Lipa

Jedan mladić u istom šatoru otvara konzervu na kojoj piše – narezak. Goveđi je, preveli smo mu, nakon što nas je upitao da li je halal. Umjesto kašike koristi poklopac od konzerve. Onda je uslijedio osmjeh zadovoljstva zbog koliko-toliko ukusne večere prethodno pogrijane na grijalici instaliranoj na ulazu u šator. I on nam pokazuje svoju fotografiju iz Pakistana. Ovu drugu smo mi načinili da svjedoči o tragovima migrantskog života na njegovom licu.

Prije polaska na put i u kampu Lipa

Kada je vidio da tražimo njihove stare fotografije, prilazi nam još jedan Pakistanac. Odjeven je u staru jaknu Nogomoetne reprezentacije BiH. Pokazuje nam svoju fotografiju nastali prije nego je krenuo na gejm.

U Pakistanu …

Danas ovaj mladić izgleda iscrpljeno. Da njegovi prijatelji nisu svjedočili o njegovom identitetu, sigurno ne bismo povjerovali da je to njegova fotografija.

u kampu Lipa

Vrijeme je za spavanje. Obezbjeđenje kampa nas je uočilo i negdje pred ponoć izbacuje nas vani. Dok se vozimo prema hotelu u Bihaću na displeju piše da je vani minus trinaest.

Nakon pet sati ustajemo ponovo i Laki je već bio spreman. Tridesetak minuta vožnje potrebno je da dođemo do Lipe. Negdje, tačno na prevoju kod crkve, vozili smo ugašenih svjetala kako nas obezbjeđenje i policija ne bi primijetili. No, s te strane smo predaleko od kampa da bismo išta mogli snimit. Onda opet vožnja do drugog ulaza u kamp. Minus je petnaest i još nije svanulo. Zvuk grijalica instaliranih na ulazu u šator više se ne čuje. Tek kada potuno svanulo, moglo se vidjeti da grijalice uopće ne rade. Šatori su bili zakopčani, ali svi su bili bez grijanja tokom noći.

zora nad Lipom

Policija USK nas pokušava odstraniti, ali uspjeli smo se probiti do kampa. Farid Gul nam prvi prilazi. Kaže da im isključe struju poslije ponoći i da ne mogu spavati od zime.

„Lipa je vrlo hladna“, žali nam se ovaj bivši vozač autobusa.

Na mobitelu pretražuje svoje fotografije iz Pakistana. Od tog čovjeka ostala je samo sjena.

Farid Gul, nekad i sada

Sunce se ukazuje iznad bosanskih planina. Jedan Pakistanac, ogrnut dekom i bosih nogu u papučama izašao je na brijeg da ga, barem malo, sunčeva svjetlost zagrije. Nije progovorio nijednu riječ. Kasnije nam se pridružio i Tarik Avan. Pokazuje nam fotografiju sa svojom kćerkom i sinom.

Tarik Avan u Pakistanu

Malo, zatim, okreće telefon i govori da je ovo on. Ta fotografija je nastala na Lipi. Tarik je na nozi imao gips nakon što su mu hrvatski policajci na gejmu slomili nogu.

Tarik Awan u kampu Lipa

„Dvadeset i dva puta sam pokušao i vratili su me natrag“, objašnjava nam dok pokazuje svoj iskrivljeni nos. Njega su slomili slovenački policajci. Oni koji migrante vrate u Hrvatsku legalno, a Hrvati ilegalno prebace u Bosnu. I sve to dok Evropa izražava zabrinutost.

Papićeva supruga ušla u “opasnu zonu”: Šefica kabineta napustila Dušku Jurišić, optužila doministricu za “neprofesionalizam” i upozorila da će proizvesti probleme u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice!

Ranka Ninković-Papić više nije šefica Kabineta Duške Jurišić, zamjenice ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH, saznaje Istraga. Ona je 12. jula dostavila zahtjev za razrješenje, optužujući, pritom, doministricu Jurišić za “nekorektno ponašanje”.

“Razlozi su, prije svega, najblaže rečeno u neprofesionalnom i nekorektnom odnosu zamjenice ministra prema mom radu i meni lično, itd. Ponašanje Duške Jurišić, Vaše zamjenice, prema meni nije izolovan slučaj i može proizvesti mnoge probleme unutar Ministarstva”, obrazložila je svoju ostavku Ranka Ninković-Papić.

Podsjetimo, Ranka Ninković-Papić je za šeficu Kabineta Duške Jurišić imenovana 1. februara ove godine. Ninković-Papić je supruga “nezavisnog analitičara” Žarka Papića koji je godinama bio u prijateljskim odnosima sa bivšom novinarkom i medijskom radnicom Duškom Jurišić, koja je, kao kadar Naše stranke, dobila poziciju zamjenice ministra za ljudska prava i izbjeglice u novom sazivu Vijeća ministara BiH. Nakon što je obznanjeno da je Duška Jurišić za šeficu kabineta imenovala suprugu analitičara Papića, NS-ova doministrica se našla na udaru dijela bh. javnosti. Tako je bivša novinarka ušla u verbalni sukob sa urednikom i voditeljem N1 Televizije Amirom Zukićem u njegovoj emisiji Presing.

“Ja sam zamjenik ministra, imam pravo na dva savjetnika, vozača i sekretaricu”, rekla je Jurišić, a potom ju je Zukić upitao da li je već popunila te pozicije i kako se zovu ljudi koje je dovela.

“Osoba koja je šef kabineta je Ranka Ninković Papić, dugogodišnja direktorica Fonda, aktivistkinja nevladinog sektora, menadžerica, žena koja fantastično govori engleski jezik”, rekla je Jurišić.

Zukić je potom konstatovao da je to supruga akademika Žarka Papića što je Dušku Jurišić naljutilo.

“Nećete valjda i vi ući u tu zamku?”, upitala je Jurišić pa potom rekla:”Amire, ušli ste u vrlo opasnu zonu, preporučujem vam da izađete iz nje”.

Četiri mjeseca kasnije, aktivistica za ljudska prava Ranka Ninković-Papić je procijenila da je doministrica Duška Jurišić nekorektna i neprofesionalna.

 

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...