Facebook Twitter Youtube
    Slučajan

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Populizam ubija: SDA na mrtvima skuplja političke poene, Četvorku sustigle vlastite populističke akcije

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Činjenice su, ponavljam svoju rečenicu objavljenu na ovom mjestu prije pola godine, prevaziđena stvar. Bitan je samo utisak stečen na osnovu poplave izjava svakojakih analitičara, eksperata, režisera, nevladinog sektora i neselektivnih medija kojima su MMA borci postali relevantni sagovornici o svim životnim pitanjima. Dramaturški nastup cijenjen je više od ozbiljne analize, snaga argumenta ne može dobaciti ni do pet lajkova, za razliku od fotografija na kojima pozirate s mačkom ili nad grobom omiljenog pjevača. Ukratko, populizam nas ubija.

    Mačka na vrućem limenom KCUS-u

    Sve manje je popularno biti na strani „najbolje Vlade“ na dunjaluku. Prijete im jajima, protestiraju pod prozorima, vrijeđaju ih na društvenim mrežama, a ruke od njih dižu čak i njihovi ideolozi i raznorazne turulje. Edin Forto više nije „in“. Nema ni ambasadora da im „pruže javnu podršku“, nestali su svakodnevni promotivni intervjui, u kantonalnom budžetu sve je manje novca, a u rubrikama oboljeli i umrli od korone sve je veći broj. Proziva ih SDA, upozorava ih, u pauzama druženja s mačkom,  Sebija Izetbegović, a na društvenim mrežama kantonalni ministar zdravstva Haris Vranić više i nije takav ekspert. Ušutio se i doktor Ismet Gavrankapetanović, „izolovao“ se i Elmedin Konaković, Pisma podrške kantonalnoj Vladi piše  „samo“ BH Blok, ali ne i „Četvorka“.

    Ali hajmo realno, Edin Forto i njegova Vlada rade onoliko koliko mogu u ovom uslovima. Da li je to nedovoljno? Jeste. Samo, za nešto više od ovoga potrebne su korjenite reforme. Da se ne lažemo, u kriznim sitacijama ne pomažu nikakvi „registri imovine“, ne pomažu „transparentnije javne nabavke“, ne pomaže ni priča o korupciji. U ovakvim situacijama pomaže isključivo – centralizovana država. Nije Edin Forto kriv što su, recimo, ministri iz HDZ-a opstruirali postupke nabavki vakcina. Nije Forto kriv ni što je sve veći broj zaraženih u Kantonu Sarajevo i što se dvije zaraćene bolnice u Sarajevu prepucavaju tokom korone. Nije kriv ni što je usvojio mjere koje znače manji promet ljudi u gradu, ali i manje prihode svakako devastiranom ugostiteljstvu. Ako ga prozivate zbog sve većeg broja mrtvih i zaraženih u Kantonu Sarajevo, onda ga nemate pravo prozivati što se odlučio na „zatvaranje Kantona“. Nije defetizam, već zdravi razum – Edin Forto i njegova Vlada imaju izbor da nas naprave siromašnijima ili da nam omoguće što brže umiranje. Da, to je jedini izbor u siromašnim državama koje nemaju dovoljno novca da potpomognu privredu. To je jedini izbor u državama gdje državljanin susjedne države presuđene za učešće u UZP-u, privremeno raspoređen u Vijeće ministara, može blokirati nabavku vakcina. I ostati nekažnjen.

    U kriznim situacijama, dakle, mora postojati čvrsta ruka. I mora postojati zajedništvo. Nisu Forto i Naša stranka krivi što su donijeli mjere, kakve-takve, kojim „zatvaraju Kanton Sarajevo“. Oni su krivi što su, zarad populizma i dva tri twitta Damira Arnauta, kao opozicija osporavali pravo vlastima da narede građanima da nose maske i uvedu policijske sate. Sada im je taj populizam došao na naplatu.

    Za Dom naroda nespremni

    SDA i Sebija Izetbegović istovremeno „likuju“ zbog „neuspjeha“ Fortine Vlade. Na mrtvima skupljaju političke poene i ruše imidž „najbolje Vlade na svijetu“. Ukratko, rade isto ono što je radila Četvorka kada je bila opozicija. Sjetit ćete se, vjerujem, kako je svaka smrt od koronavirusa u Sarajevu u martu i aprilu prošle godine bila afera svjetskih razmjera. U Sarajevu sada dnevno umire desetak ljudi. Treba li od toga praviti političku „aferu“? Ne. Kao što je nije trebalo praviti ni prošle godine. Koronavirus svuda odnosi živote. Sve države, osim Izraela, imaju problema sa nabavkama vakcina. A većina tih država koje imaju probleme nisu uređene kao BiH.

    Kada napišete da je za ovu državu od vitalnog značaja vratiti delegata Hrvata iz Širokog Brijega u Zenicu, počnu vas ismijavati oni koji ne shvataju da je to šesta ruka u Klubu Hrvata u Domu naroda FBiH koja može presuditi ko će biti predsjednik Federacije, ko će biti premijer Federacije, ko će kontrolisati Zavod za javno zdravstvo FBiH i ko će biti osoba zadužena za nabavku, u ovom slučaju, vakcina. Ali zato kada pokrenete apelaciju „protiv maski“ postajete heroj nacije. Kada se uslikate s mačkom i maskom, dobijete hiljade lajkova. Populizam, dakle, ubija.

    (Oslobođenje)

    Skandal u Srebrenici: Ambasadorica Švedske birala između posjete Memorijalnom centru i načelniku Grujičiću, pa izabrala negatora genocida. Memorijalni centar joj otkazao gostoprimstvo!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Novoimenovanoj ambasadorici Kraljevine Švedske u BiH Heleni Lagerlof danas je uskraćena dobrodošlica u Memorijalnom centru Srebrenica, saznaje Istraga.

    Ambasadorici je, kako saznajemo, dobrodošlica uskraćena zbog odluke da se u istom danu, kada je trebala odati počasta žrtvama genocida, sretne i sa načelnikom općine Srebrenica, Mladenom Grujičićem.

    Grujičić nije samo ekstremni nacionalista i otvoreni negator genocida, nego je i prije nekoliko sedmica u društvu sa srebreničkim pravoslavnim sveštenikom Aleksandrom Mlađenovićem i pristalicama pred policijskom stanicom u Srebrenici organizovao protest zahtijevajući oslobađanje uhapšenih vinovnika pucnjave u Potočarima, nekoliko stotina metara od Memorijalnog centra Srebrenica. Štaviše, Grujučić je za njihovo hapšenje javno optužio direktora Memorijalnog centra Emira Suljagića.

    Navode o otkazivanju sastanka potvrdio nam je i Suljagić u telefonskom razgovoru.

    „U jednom danu nije moguće biti u Memorijalnom centru i na sastanku sa Grujičićem: nekome od nas mora lagati, a ja ne bih da me bilo ko gleda u lice i laže. Ko god želi učestvovati u normalizaciji njegove politike i ponašanja, slobodan je da to čini, ali ja u tome neću učestvovati. I ako misle da nas mogu ucijenjivati novcem ili donacijama, neka i to zaborave. Mi smo od Švedske dosad dobili tačno nula maraka”, kazao je Suljagić za Istraga.ba.

    Dakle, u stiuaciji kada je trebala izabrati da li će posjetiti Memorijalni centar Srebrenica i ili se sresti sa načelnikom Grujičićem, ambasadorica Lagerlof srela se sa Grujičićem.

    U julu prošle godine Grujičić je u intervjuu za beogradske medije kazao kako su “Majke Srebrenice motor mržnje među ljudima”. U svakom svom nastupu Grujićić negira genocid.

    Prema informacijama Istrage, čelnici Memorijalnog centra Srebrenica obavijestili su u ponedjeljak službenike Ambasade Kraljevine Švedske da se ne žele sresti sa ambasadoricom Lagerlof ukoliko ona posjeti Općinu, odnosno načelnika Mladena Grujičić. Nakon internih konsultacija, ambasadorica je dala prioritet Grujičiću.

    Pravda Tužilaštva BiH: Vrijeme je inkvizicije

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    U srijedu navečer me, kažu mi, u svom živom Facebook obraćanju prozivao Muriz Memić, otac koji pet godina traga za istinom o smrti svoga sina Dženana. Nisam gledao. Ali što god da je govorio o meni, nije bitno. Već sam napisao – Muriz Memić ima pravo na neograničenu srdžbu i na greške. Ima pravo nekome vjerovati i ne vjerovati. I, nikada, što god Muriz Memić govorio i pisao o meni, s njim neću ulaziti u polemiku. Ali isto tako, nikada, bez obzira na to šta pisali i govorili o meni, neću prestati iznositi dokaze koje prikupim. O bilo kojem slučaju.

    Vrijeme je inkvizicije. Vrijeme je kada vas glavna državna tužiteljica sa svojim potpisnicima “tajnih dokumenata”, bez ikakvih dokaza, može odvesti od kuće u prostorije za zadržavanje, a onda predložiti Sudu BiH da vas pritvori. Što će Sud, u strahu od naslovnica “najtiražnijeg bh. dnevnika”, u konačnici i prihvatiti. Onda će masa okupljena  na raznoraznim Facebook grupama, željna pravde i bilo čije krvi, likovati. I svako ko se usudi reći “činjenično stanje” bit će proglašen “zaštitinikom ubica”, “plaćenikom”, “režimskim novinarom”…

    Uvjerio sam se na svojoj koži, bezbroj puta, da bi bilo mnogo lakše podilaziti javnosti i pisati ono što svi žele da čuju. Bilo bi mnogo lakše prenositi saopoćenja Tužilaštva BiH o “formiranju predmeta” protiv u javnosti omraženih osoba, ili, pak, prenositi riječi zahvale Gordani Tadić, Olegu Čavki, Džerminu Pašiću, Ćazimu Hasanspahiću, Vedrani Mijović i ostaloj braći Čampara. Ali nekako mislim da to nije moj posao. Da li trpim posljedice? Da. Da li ću dobiti javnu podršku od kolega i kojekakvih udruga koje su novinarima godinama krale staž? Ne.

    Na sceni je, dakle, inkvizicija. I ako napišete da je Tužilaštvo BiH zaštitilo slovenačkog perača novca Roka Snežiča, a jeste ga zaštitilo, onda protiv vas “formiraju predmet”. Ili ako objavite kompletnu optužnicu u predmetu Respiratori, a ne samo one dijelove koji idu u prilog Tužilaštvu BiH, dobit ćete – istragu. Ako kažete da Tužilaštvo BiH nije riješilo ništa u predmetu Dženan Memić, a nije, onda ste “zaštitinik ubica”, Nisam ja napisao dokumente Tužilaštva BiH u kojima je navedeno da “organizovanom kriminalnom grupom” koja zataškava slučaj Memić rukovodi NN lice. Taj dokument je napisao Ćazim Hasanspahić kojeg javnost sada veliča jer je, zaboga, riješio slučaj Memić. A ništa nije riječio. I  to znaju i vide svi oni koji žele vidjeti. Nisam ja napisao, napisao je Ustavni sud BiH, da su pravosudne institucije u konkretnom slučaju uradile sve što su mogle. Napisao je Ustavni sud BiH i da je bilo propusta u istrazi i da ih treba istražiti. Nisam ja pisao, pisali su svi drugi da je vještak Željko Karan “skrivao dokaze” i fingirao vještačenja kako bi zaštitio ubice Davida Dragičevića. A pisali su svi drugi da je taj isti Željko Karan vjerodostojan vještak u slučaju Dženana Memića. Da li je moja greška što primijećujem to?  Da li sam ja kriv što vidim i glasno govorim da Tužilaštvo BiH “žurno” hapsi federalnog premijera Fadila Novalića, a istovremeno skriva kriminal i ratnu ulogu premijera Republike Srpske Radovana Viškovića? Treba li prešutjeti činjenicu da je Tužilaštvo BiH nadležno za “slučaj Dženana Memića” u Sarajevu, a nije nadležno za “slučaj Davida Dragičevića” u Banja Luci? Treba li se praviti slijep i ne vidjeti da su svi oni koji su imali doticaj sa akcijom Lutka usmjerenom protiv Nasera Keljmendija i njegovih prijatelja završili sa optužnicom? Sadik Ahmetović je bio ministar sigurnosti kada je započela akcija Lutka – optužen je. Vahidin Šahinpašić je bio istražitelj SIPA-e u tom predmetu i po njegovom je nadimku ta akcija nazvana – Lutka. I on je optužen. Božo Mihajlović je bio tužilac u predmetu Lutka. I on je optužen (i nepravomoćno osuđen). Sve ih je optužila Gordana Tadić, heroina iz “najtiražnijeg bh. dnevnog lista” koji je razmjenjivao nekretnine sa Naserom Keljmendijem.

    Inkvizicija je u toku. Ako primjećujete da Gordana Tadić prikriva slučaj ikona, ne govorite ništa. Uhapsit će vas uz optužbu da “ometate istragu”. Nemate pravo primijetiti da Tužilaštvo BiH ne procesuira kriminal južnije od Ivana. Ne smijete javno reći da je Dragan Mektić optužen samo zbog toga što je javno kritikovao rad Gordane Tadić. Ni slučajno ne smijete primijetiti da su odgovorni za izborne prevare u Srebrenici preko noći postali – slobodni i uzorni građani. Kada primijetite da je Oleg Čavka montirao predmete direktoru OSA-e Osmanu Mehmedagiću i ministru sigurnosti Selmi Cikotiću proglasit će vas SDA botom i režimskim novinarom. Ni slučajno ne smijete uočiti da su od četiri zadnja ministra sigurnosti BiH trojica zaradila optužnice Gordane Tadić. Samo je Fahrudin Radončić “ostao čist”. I postao svjedok ugroženosti Gordane Tadić u predmetu protiv Sulje Zuke koji je osumnjilčen da je fotomontažom ugrozio život glavne državne tužiteljice.

    Vrijeme je, dakle, inkvizicije. Sve stubove vlasti preuzelo Tužilaštvo BiH. Gordana Tadić raspolaže našim životima, uz pomoć ostrašćenih Facebook grupa, nezavisnih analitičara koji podilaze javnosti i njenih političkih pokrovitelja iz Sarajeva, Banja Luke i Mostara. Nisu bitni dokazi. Bitno je, prvo, da vas u javnosti kriminaliziraju. Onda će protiv vas biti formiran predmet. Zatim će vas pritvoriti ili optužiti. I svi će likovati.

    Zbog neusvajanja državnog zakona o gasu i loše kvalitete goriva: Evropska energetska zajednica uvela sankcije Bosni i Hercegovini

    Piše:
    Redakcija
    -

    Zbog kršenja Direktive o sumporu u gorivima i nepoštivanja energetskih paketa o energiji i plinu, Evropska energetska zajednica uvela je sankcije Bosni i Hercegovini, saznaje Istraga.ba.

    Ovo je za naš portal u petak potvrdio i Janez Kopač, direktor Sekretarijata Energetske zajednice.

    “Tačno je da su uvedene sankcije Bosni i Hercegovioni i ta država neće sudjelovati u donošenju odluka o pitanjima budžeta Evropske energetske zajednice i izvršenja  budžeta u razdoblju od dvije godine, osim ako u međuvremenu otkloni predmetne povrede”, kazao je Kopač.

    Odluka o sankcijama BiH donesena je u krajem prošle godine, a Evropska energetska zajednica je njen sadržaj objavila u četvrtak. Ranije je, podsjećamo, bilo nekoliko upozorenja da bi, zbog kršenja međunarodnih pravila, BiH mogla biti kažnjena. A evo konkretnih razloga.

    Od svih zemalja, članica Energetske zajednice, samo u BiH se, kada su u pitanu naftni derivati, može još uvijek koristiti Euro 3, dok je evropski standard Euro 5. Donošenje odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva sprječavaju uvozni naftaški lobiji iz oba entiteta, jer na taj način na tržište mogu plasirati goriva koja u sebi imaju znatno veće količine sumpora. Godinama se u ladicama Vijeća ministara BiH nalazi nacrt odluke koja reguliše ovu problematiku i koja nalaže smanjenje sumpora na najviše 1 posto, ali Vijeće ministara do sada je nije usvojilo.

    nacrt odluke koja nikad nije usvojena

    Ranije je BiH dopuštala veću količinu sumpora u naftnim derivatima, kako bi “podržala domaću proizvodnju” u Rafineriji u Brodu. No, iza te odluke, prema informacijama Istrage, skrivali su se i uvoznici nafte i naftnih derivata iz oba entiteta.

    Drugi razlog zbog kojih su uvedene sankcije BiH je to što nije usvojen državni zakon o regulatoru električne energije i prirodnog gasa, prenosu i tržištu električne energije. Naime, od 2017. godine je u proceduri taj zakon, ali je prošli saziv Vijeća ministara entitetima poslao različite materijale, tako da nije došlo do usaglašavanja. Prema tom zakonu, planirano je da se nadležnost za pitanja gasa prebaci na Državnu regulatornu komisiju za električnu energiju DERK. Međutim, kadrovi iz Republike Srpske na državnom novou trenutno blokiraju usvajanje tog zakona. Prema informacijama Istrage, usvajanje tog zakona traži i MMF i to je jedan od preduslova za novu tranšu BiH.

     

    Razdvojili tendere za mobilnu i fiksnu telefoniju da bi izbacili BH Telecom: Vlada Kantona Sarajevo prelazi na Mtel!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Premijer, ministri i službenici Vlade Kantona Sarajevo ubuduće će koristiti mobilnu telefoniju telefokom operatera Mtel a.d. Banja Luka čiji je većinski vlasnik Telekom Srbije, a koji je, opet, u većinskom vlasništvu države Srbije. Pojednostavljeno, budžetski novac Kantona Sarajevo bit će isplaćivan firmi čiji je većinski vlasnik Republika Srbija.

    “Prihvata se Preporuka Komisije za ustupanje usluga u postupku javne nabavke usluga mobilne telefonije za potrebe Kantona Sarajevo u 2021. godini i ugovor za predmetnu nabavku dodjeljuje se najpovoljnijem ponuđaču “Mtel” a.d.”, piše u Odluci o izboru najpovoljnijeg ponuđača za usluge mobilne telefonije koja je donesena 11. marta ove godine.

    Pogleda li se ovaj postupak javne nabavke izolovano i izvan političkog konteksta, Mtel je, uslovno rečeno, dao najpovoljniju ponudu. Njihova je ponuda bila 51.817 KM, dok je ponuda BH Telecoma iznosila 76.654 marke, s tim što je BH Telecom ponudio  1,8 miliona minuta, a Mtel 284 hiljade. Ali te činjenice nisu presudne za ovu priču.

    Godinama je Vlada Kantona Sarajevo telekomonukacijske usluge nabavljala od BH Telecoma, preduzeća čiji je većinski vlasnik Federacija BiH. Ugovori su, uglavnom, dodjeljivani na osnovu “pregovaračkog postupka bez objave obavještenja”. U većini slučajeva fiksna i mobilna telefonija ugovorana je u okviru iste nabavke. No, u februaru ove godine Vlada Edina Forte odlučila se za drugačiji pristup. Opredjeljuju se za otvoreni postupak i razdvajaju tendere za fiksnu i mobilnu telefoniiju.

    “Ugovorni organ može zaključiti Ugovor za predmetnu nabavku usluga mobilne telefonije za potrebe organa Kantona Sarajevo, a u okviru raspoloživih sredstava odobrenog budžeta, procijenjene vrijednosti 110.000,00 KM bez PDV-a”, navedeno je u tenderskoj dokumentaciji.

    Razdvajanjem fiksne i mobilne telefonije Vlada KS je, u suštini, pogodovala banjalučkom Mtelu koji u Sarajevu nema razvijenu mrežu fiksne telefonije i ne bi bio konkurentan. Nakon što je to urađeno, Mtel je poslao svoju ponudu i izabran kao najpovoljniji ponuđač. Tako će ubuduće budžetski novac Kantona Sarajevo biti davan fimi čiji je vlasnik – susjedna Srbija.

    “Dan D” u VSTV-u BiH: Ima li većine za konačnu smjenu Gordane Tadić?

    Piše:
    Redakcija
    -

    U rukama trinaest članova VSTV-a sudbina je države BiH. Oni danas odlučuju o dva bitna pitanja. Prvo, da li će Gordana Tadić biti i definitivno razriješena dužnosti glavne državne tužiteljice i drugo, ko će, ukoliko ona bude razriješena, biti vršilac dužnosti glavnog tužitelja Tužilaštva BiH.

    Potpredsjednica VSTV-a Biljana Simeunović ne može odlučivati o ovim pitanjima. Ona u Vijeću predstavlja Tužilaštvo BiH i, zbog sukoba interesa, nema pravo odlučivanja. Članica VSTV-a i glavna okružna tužiteljica iz Doboja Željka Radović, pak, ne može odlučivati o razrješenju Gordane Tadić. I ona je u sukobu interesa s obzirom na to da je njena kćerka zaposlena u Tužilaštvu BiH. No, Željka Radović se, prema informacijama Istrage, ne želi izuzeti iz procesa izbora vršioca dužnosti glavnog državnog tužitelja, ukoliko prethodno s te pozicije bude razriješena – Gordana Tadić. To će, ipak, ovisiti od preostalih trinaest članova VSTV-a koji će odlučiti i o eventualnom izuzeću prilikom izbora vršioca dužnosti. Ukoliko bude prihvaćen njen prijedlog da ne odlučuje o razrješenju Gordane Tadić, a odlučuje o izboru vd-a, to bi značilo da o novom glavnom državnom tužiocu odlučuje četrnaest od ukupno petnaest članova VSTV-a.

    Disciplinska odgovornost Gordane Tadić zbog neprimjenjivanja TCMS-a prilikom raspodjele predmeta tužiocima i kršenja Zakona o zaštiti tajnih potadaka pravosnažno je utvrđena. VSTV će danas samo razmatrati sankciju. Postoje dvije opcije – da bude uvažena žalba Gordane Tadić i da se izrečena sankcija razrješenja preinači u blažu (novčana kazna ili javna opomena) kaznu ili da bude odbijena žalba Gordane Tadić i da se potvrdi odluka Drugostepene disciplinske komisije kojom je ona razriješena funkcije glavne državne tužiteljice.

    Troje aktualnih članova VSTV-a već je glasalo za razrješenje Gordane Tadić. Potpredsjednica VSTV-a Sanela Butigan-Gorušanović je bila članica Prvostepene disciplinske komisije i glasala je za smjenu. Sanin Bogunić i Mustafa Šabić su bili članovi Drugostepene komisije koji su glasali za smjenu, dok je treći član te Komisije, Slavo Lakić, bio protiv razrješenja Gordane Tadić. Dakle, ako gledamo, uslovno rečeno, sigurne glasove, omjer je 3:1 za razrješenje Gordane Tadić. Stav troje članova Vijeća vjerovatno će podržati i predsjednik VSTV-a Halil Lagumdžija. Izvjesno je i da će Lejla Hadžić biti za razrješenje tako da već dolazimo do pet, skoro pa sigurnih, glasova za smjenu Gordane Tadić. Mada se ona nije izjašnjavala u vezi sa ovim slučajem, izvori Istrage u VSTV-u, pretpostavljaju da bi smjenu mogla podržati i Amila Kunosić Mimica. U tom bi slučaju bilo šest glasova koji bi, u varijanti da neko od preostalih članova VSTV-a, bude suzdržan ili ne dođe na sjednicu, bili dovoljni za razrješenje. Naime, ukoliko omjer prilikom glasanja bude 6:6, tada presuđuje glas predsjednika VSTV-a koji se računa duplo.

    Slavo Lakić je, rekosmo, bio protiv razrješenja Gordane Tadić. Ako ostane dosljedan, to bi bio prvi sigurni glas za ostanak Tadićeve na funkciji glavne tužiteljice Tužilaštva BiH. Osim Lakića, Gordanu Tadić bi, očekuje se, trebao podržati i advokat Davor Martinović, član VSTV-a blizak HDZ-u BiH. U igri ostaje još članova VSTV-a, a to su Srđan Forca (Okružni sud u Banja Luci), Snežana Petković (Republičko javno tužilaštvo RS), Jadranka Stanišić (Vrhovni sud RS), Aleksandra Obradović (Brčko distrikt BiH) i Duška Bogojević (Advokatska komora RS). Budu li svi oni podržali stav Slave Lakića, Gordana Tadić će ostati glavna državna tužiteljica jer bi, u tom slučaju, bilo sedam od trinaest glasova – protiv razrješenja. No, bude li bilo ko od navedenih suzdržan ili, pak, ne dođe na sjednicu, Tadićeva će biti razriješena. Postoji, naravno, i opcija da neko od petero navedenih glasa i za razrješenje Gordane Tadić što bi, također, označilo, kraj njene ere na funkciji glavne tužuteljice Tužilaštva BiH.

    Ukoliko Gordana Tadić bude razriješena, VSTV će morati imenovati vršioca dužnosti glavnog tužioca Tužilaštva BiH koji će rukovoditi tom institucijom do izbora novog glavnog tužioca. Vršilac dužnosti može biti isključivo neko od četvero zamjenika glavnog državnog tužioca, a to su Ismet Šuškić, Diana Kajmaković, Ozrenka Nešković i Milanko Kajganić. Ukoliko VSTV prihvati prijedlog Željke Radović da se izjašnjava o izboru vd-a glavnog tužoca, u tom će slučaju glasati četrnaest članova Vijeća. Radovićeva je bliska bivšem predsjedniku VSTV-a Milanu Tegeltiji i ona će, vjerovatno, insistirati da za vršioca dužnosti bude imenovan Milanko Kajganić ili Ozrenka Nešković. To bi značilo nastavak iste politike u Tužilaštvu BiH jer je Ozrenka Nešković godinama bila najodanija saradnica Gordane Tadić, dok je Milanko Kajganić odani kadar Milana Tegeltije. Ono što posebno treba istaknuti je činjenica je Kajganić “preskočio” sve niže pravosudne institucije u BiH te da je, bez ikakvog tužilačkog iskustva, 2014. godine odmah imenovan za tužioca Tužilaštva BiH. VSTV-om je tada rukovodio Milan Tegeltija.

    Predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović postavila uslov za održavanje vježbe sa NATO-om: “Oružane snage BiH moraju održati zajedničku vježbu sa Vojskom Srbije”

    Piše:
    Redakcija
    -

    Održavanje zajedničke vježbe sa Vojskom Srbije uslov je predsjedavajuće Predsjedništva BiH Željke Cvijanović za davanje saglasnosti za održavanje vježbe sa NATO-om, saznaje Istraga.ba.

    Podsjećamo, Cvijanovićeva je na posljednjoj sjednici Predsjedništva BiH povukla sa dnevnog reda sve materijale koji se odnose na Oružane snage BiH, među kojima je bio i prijedlog Zaključka kojim se daje saglasnost za održavanje vojne vježbe “IMMEDIATE RESPONSE 2023.” u kojoj bi učestvovali pripadnici OS BiH, te oružanih snaga SAD-a, Njemačke i Hrvatske. Predsjedavajuća Predsjedništva je, u međuvremenu, obavijestila međunarodne zvaničnike u BiH da će ona, ipak, dati saglasnost na održavanje vježbe sa NATO-om, ali pod uslovom da Predsjedništvo da saglasnost za održavanje zajedničke vojne vježbe Oružanih snaga BiH i Vojske Srbije. Tako sada sve ovisi o kadrovima SDP-a BiH u institucijama BiH. Ukoliko član Predsjedništva BiH Denis Bećirović i ministar odbrane BiH Zukan Helez pristanu. Oružane snage Bosne i Hercegovine održat će vježbu sa Vojskom Srbije.

    Zajednička vojna vježba BiH i Srbije trebala je biti održana u oktobru 2021. godine. No, bivši ministar odbrane Bosne i Hercegovine Sifet Podžić je donio odluku o “odgađanju vježbe”.

    “Vježba je odgođena isključivo zbog epidemiološke situacije. Mali broj naših vojnika je imuniziran i ne želim preuzimati rizik da se veliki broj vojnika zarazi. Čim se epidemiološka situacija popravi, vježbu ćemo normalno realizovati, nema nikakvog razloga za njeno otkazivanje”, izjavio je tada ministar Podžić.

    Međutim, “odgađanje” je, faktički, značilo “otkazivanje”, jer je odluka Predsjedništva BiH “istekla” u periodu “odgađanja”. To je izazvalo reakcije kadrova SNSD-a u institucijama BiH. Tadašnji član Predsjedništva BiH Milord Dodik je zatražio smjenu ministra odbrane BiH Sifeta Podžića. Kao razlog za smjenu Dodik je naveo nepoštivanje Ustava BiH jer je Podžić otkazao vojnu vježbu Vojske Srbije i Oružanih snaga BiH na Manjači kod Banjaluke. Prema Dodikovom saopćenju “vježbu je moglo otkazati samo Predsjedništvo BiH, koje je jedino nadležno za vođenje odbrane i vanjske politike”. Bez obzira na stavove SNSD-ovih kadrova, zajednička vojna vježba BiH i Srbije nije održana. Istraga.ba je tada objavila da je Srbija namjeravala u BiH poslati pripadnike 63. padobranske i 72. brigade za specijalne operacije. Ove dvije jedinice učestvovale su borbenim akcijama u BiH početkom devedesetih. Niški specijalci djelovali u Sarajevu. Osim angažmana specijalaca iz Srbije, bila je planirana još jedna “diverzija”. Naime, prema informacijama Istrage, čelnici Republike Srpske namjeravali su organizirati tri “punkta” na kojima bi građani tog entiteta “samoinicijativno” cvijećem zasipali Vojsku Srbije. Jedan od tih punktova trebao je biti u blizini Doboja.

    Sada Željka Cvijanović namjerava obnoviti ovu ideju, uslovljavajući, zapravo, održavanje zajedničke vježbe sa NATO-om, održavanjem vježbe sa Vojskom Srbije. S obzirom na to da je zbog Podžićeve odluke o “odgodi” istekla ranija saglasnost Predsjedništva BiH na održavanje ove vježbe, za vježbu sa Srbijom bi morala biti donesena nova odluka. A čak ako Predsjedništvo bude donijelo odluku o održavanju vježbe, ministar odbrane BiH Zukan Helez bi mogao, po uzoru na svog prethodnika Podžića, “odgoditi njeno održavanje”.

    Ukoliko ne bude prihvaćeno održavanje zajedničke vježbe sa Vojskom Srbije, predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović će predložiti usvajanje zaključka kojim se stavlja moratorij na sve vježbe Oružanih snaga BiH.

    Odjeci iz New Yorka: Kad Čović odbije Lavrova, a Komšić pozove na jačanje ruskog uticaja

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Nije Dragan Čović u Moskvi pozivao na jačanje ruskog uticaja. To je radio Željko Komšić. Nisu Željko Komšić i Šefik Džaferović odbili susret sa Sergejem Lavrovim. To je uradio Dragan Čović. Nije Osman Mehmedagić prije svojih evropskih špijuna protjerao Konstantina Malofeeva. Uradio je to Aljoša Čampara. Ne voli Adis Ahmetović Bosnu i Hercegovinu onoliko koliko je voli Josip Juratović. Nije Christian Schmidt riješio presudu “Ljubić”. On je proveo presudu Sejdić-Finci. Nije Dragan Čović ruski igrač. To su SDA i DF. Nije OHR delegate u Domu naroda FBiH rasporedio tako da ojača hercegovačke Hrvate. On je ojačao klub Ostalih. Nije se Vlada Republike Hrvatske hvalila da je “u tajnosti dogovorila” sa Christianom Schmidtom da nametne izmjene Izbornog zakona. To je uradila Vlada Turske. Nije Sven Alkalaj Jevrej. On je radikal. Skandalozni radikal.

    Nije HDZ BiH glasao protiv rezolucije o osudi ruske agresije na Ukrajinu. To su radili SDA i DF. Nije HDZ nacionalistička stranka. To je samo SDA. Nije HDZ BiH korumpirana stranka da bi njeni zvaničnici završavali na crnoj listi. Korumpirana je samo SDA. Nije HDZ osvojio samo četiri državna mandata. HDZ je osvojio devet državnih mandata i nezaobilazan je faktor za formiranje vlasti. Nije Fahrudin Radončić poslovao sa Naserom Keljmendijem. To su radila braća Čampare, a Radončića su lažno optužili da je on. Ne dijeli Christian Schmidt “Red Ante Starčevića” sa ratnim zločincima Jadrankom Prlićem i Dariom Kordićem. U tom je redu Željko Komšić koji je izmislio da ima zlatnog ljiljana. Nije Mirsad Kukić na crnoj listi SAD-a. On ja samo partner koalicije koja se pravi pod pokroviteljstvom Ambasade SAD-a. Nije Rifat Hozanović sjedio u drugom redu na obilježavanju godišnjice smrti Ajatolaha Homeinija u Teheranu. On je prozapadni duhovni vođa iz Krajine. Nije Fuad Kasumović trideset godina bio član SDA zadužen za ubacivanje prljavog novca u stranačku kampanju. On je bio liberal. Nije Dino Konaković novinare molio da ne pišu loše o Sebiji Izetbegović. To je radio Milan Dunović iz DF-a. Nije Aljoša Čampara na Face TV-u govorio da novinari pretjeruju pričama o ruskom uticaju. On je prvi, prije pet godina, pričao o štetnom ruskom uticaju u BiH.

    Nije se Željko Komšić zalagao za usvajanje ANP-a kao preduslova za članstvo u NATO-u. To je radila Sabina Ćudić onda kad je na Al Jazeeri govorila da “nema smisla trošiti energiju na NATO”. Nisu Željko Komšić i Šefik Džaferović tražili od Ustavnog suda BiH ocjenu ustavnosti Schmidtovih odluka. Uradio je to Denis Zvizdić. Nije Dino Konaković nikada prijetio novinarima. To su radili drugi koje je jasno osudio OSCE. Nije Denis Bećirović potpisao i izglasao zakone o javnim nabavkama i sukobu interesa koji su danas prepreka na evropskom putu. Potpisala ih je Alma Čolo. Nije Denis Bećirović ugrožavao crnogorsko članstvo u NATO-u insistirajući na otvaranju pitanja Sutorine. To je radio Halid Genjac.

    Nije Sven Alkalaj pred Vijećem sigurnosti UN-a pričao istinu. On je izmislio da kao Jevrej rođen u Bosni i Hercegovini nema pravo da se kandiduje za člana Predsjedništva BiH i predsjednika Federacije. Jer Christian Schmidt je omogućio Ostalima da imaju jedanaest delegatskih mjesta i da predlažu svog (pot)predsjednika Federacije BiH. Omogućio je Schmidt i da u Republici Srpskoj umjesto Vijeća naroda bude uspostavljen Dom naroda. Omogućio je da potpredsjednici RS budu nezaobilazan faktor prilikom imenovanja Vlade Republike Srpske. Omogućio je da premijer i predsjednik RS ne smiju biti iz istog naroda. I još mnogo toga je omogućio Christian Schmidt, samo to bošnjački radikali ne vide, jer su primili ogromne svote novca iz Ruske Federacije koji su utrošili na kupovine dionica u Bosnalijeku.

    Nije Sven Alkalaj istinu rekao i kada je kazao da je Christian Schmidt prekršio Ustav BiH. Jer visoki je predstavnik svoje odluke uskladio sa pet presuda Evropskog suda za ljudska prava. Ignorisao je Schmidt samo jednu presudu. I to onu koja se odnosu na slučaj Ljubić, jer nije želio da provodi zahtjeve Zagreba i Dragana Čovića.

    Nije ruski ambasador Petr Ivancov u Večernjem listu 2017. godine izjavio da je u BiH “postoji hrvatsko pitanje i da ga treba riješiti”. To je izjavio turski ambasador u SAFF-u.

    Nije HDZ protekle četiri godine blokirao izbor nove Vlade Federacije. To su radili “neodgovorni lideri koji nisu željeli postići kompromis”. I zato je HDZ nagrađen. Nije HDZ BiH blokirao usvajanje budžeta institucija BiH. To su radili “etnonacionalni lideri” koji su vodili politike podjela i nisu se bavili životnim pitanjima. I zato Vjekoslav Bevanda nije sankcioniran.

    Nisu u centru Sarajeva Željko Komšić i Šefik Džaferović organizirali mirnu šetnju za Ukrajinu. To su radili lideri Osmorke i HDZ-a BiH.

    Nije se Islamska zajednica u BiH proteklih godina obračunavala sa (selefijskim) paradžematima. To je radio Vinko Puljić.

    Nisu Bošnjaci majorizirani. U BiH ih nema preko 50 posto i ne pripada im, zato, samo 50 posto vlasti na nivou Federacije i 30 posto pozicija na nivou BiH.

    Nisu za Željka Komšića glasali građani. Njega je izabrala SDA. Nisu za SDA glasali ljudi. Za SDA su glasali botovi. Nisu novinari oni koji se ne slažu sa svim stavovima Trojke. Oni su režimski miševi. I zato dolaze po njih.

    Nastavio očevim rutama: Nakon sukoba sa ocem Naserom, Elvis Keljmendi preuzeo kontrolu transporta heroina iz Turske u Evropu

    Piše:
    Redakcija
    -

    U Sky aplikaciji njegovo kodno ime je bilo „Besa Bes“. Povremeno je koristio i ime Cateya. Ali njegovo pravo ime je bilo Elvis Keljmendi. Prema dokumentima Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Elvis Keljmendi, sin već presuđenog narko bossa Nasera Keljmendija, u Turskoj je preuzimao veće količine droge koju je, potom, balkanskom rutom, preko Albanije, Crne Gore, Srbije, BiH i Hrvatske, prebacivao dalje na teritoriju Evropske unije.

    „Elvis Keljmendi i Ajlin Ahmić su za ovaj posao angažirali Dragana Gajića, Vlatka Blaževića i izvjesnog Mileta koji su imali koji su u sastavu Grupe imali ulogu transporta opojne droge sa teritorije Turske, Albanije, Crne Gore i Republike Srbije na teritoriju BiH, Hrvatske i druge zemlje EU“, naveo je državni tužilac Džermin Pašić koji je izdao naredbu za hapšenje Keljmendija i Ahmića.

    Prema istim tužilačkim dokumentima, dio droge koja je dopremljena u BiH preuzimao je Anel Sejfović koji je, putem svojih saradnika, rasparčavao i u manjim količinama prodavao na ulicama Sarajeva. Veći dio droge, pak, Elvis Keljmendi i Ajlin Ahmić su prebacivali u Split, Zagreb i Dubrovnik. Pomagali su im pripadnici kriminalnih grupacije koji su se na Sky aplikaciji skrivali iza kodnih imena Raketa, Baltazar i Al Capone. Za transport droge iz Turske bio je zadužen izvjesni Titi koji je na Sky apliaciji koristio koristio kodno ime „Tiger1“.

    Organizirajući transport droge iz Turske prema Evropi, Elvis Keljmendi je, zapravo, nastavio porodični biznis svog oca Nasera koji već osuđen zbor krijumčarenja heroina balkanskom rutom.

    „Optuženi Naser Keljmendi, zajedno sa drugima, uključujući pripadnike organizovane kriminalne grupe navedene u tačci neovlašteno je prodao, transportovao ili isporučio, izvezao/uvezao supstance koje su zakonom proglašene kao opasne opojne droge, i to 25 kilograma heroina iz Turske u  Bosnu i Hercegovine, pri čemu je optuženi Naser Keljmendi izvršio navedeno krivično djelo djelujući kao pripadnik navedene grupe“, navedeno je u optužnici kosovskog pravosuđa prema kojoj je Keljmendi osuđen na šest godina zatvora.

    Naser Keljmendi se od 2012. godine nalazei na crnoj listi SAD-a, a od 2015. godine su mu pridruženi i članovi njegove porodice.

    „Naser Kellmendi se više od 35 godina bavi kriminalnim aktivnostima kao vođa kriminalne porodice na Balkanu, sa mrežom saradnika širom Evrope. Zločinačka organizacija Nasera Keljmendija upravlja mrežom za distribuciju droge koja se proteže kroz Afganistan do Turske i u Evropu – prvenstveno za prodaju heroina, ali i za trgovinu kokainom i ekstazijem. Naser Kelmendi i njegova organizacija također su osumnjičeni za pranje novca preko lažnih kompanija”, objavile su 2015. vlasti SAD-a.

    Prema informacijama Istrage, Naser Keljmendi je posljednih godina  u lošim odnosima sa svojim sinom Elvisom koji je ove sedmice uhapšen i koji će najmanje nnarednih trideset dana ostati u pritvoru. Razlog su, kako saznajemo, upravo poslovi koji se dovode u vezu sa organiziranim kriminalom. Naser Keljmendi je, naime, saznao da je njegov sin Elvis prije nekoliko godina u jednom beogradskom hotelu dao iskaz državnom tužiocu Dubravku Čampari (uz video snimanje) u kojem je ustvrdio kako je njegov otac organizirao ubistvo Ramiza Delalića Ćele. U istom iskazu, prema informacijama Istrage, Elvis Keljmendi je pominjao i Fahrudina Radončića u kontekstu Delalićevog ubistva. Sud na Kosovu je, podsjećamo, oslobodio Nasera Keljmendija svih optuži za ubistvo Ramiza Delalića.- Nakon toga, Keljmendi se vratio u BiH. Istodobno, njegov sin je nekoliko puta, putem društvenih mreža uputio nekoliko provokativnih poruka utemeljitelju Avaza Fahrudinu Radončiću.

    U maju prošle godine, na poziv uposlenika Avaza, pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo su uhapsili nekoliko osoba koje su bile prijavljene za „pritiske“ na novinare tog lista. Među uhapšenima je bio i Elvis Keljmendi koji je, kako je tada ustvrdio, došao na pregled u Kliniku doktora Emira Talirevića. Nakon tog incidenta, Talirević je svoju Kliniku preselio iz Avazovog tornja.

    Podsjećamo, mediji su proteklih godina objavljivali dokaze o razmjenama nekretnina između Avaza i Nasera Keljmendija.

    Dodik potpuno poništio OHR: U Službenom glasniku Republike Srpske objavljeni Dodikovi ukazi, zakoni koje je “poništio Schmidt” stupaju na snagu, Ustavni sud BiH suspendovan u RS-u

    Piše:
    Redakcija
    -

    Zakoni koje je je 1. jula poništio OHR, objavljeni su u Službenom glasniku Republike Srpske. U pitanu su Zakon o izmjenama Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske kojim je zabranjeno objavljivanje odluka OHR-a u službenom glasilu Republike Srpske i Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH na području Repulike Srpske.

    Podsjetimo, novi direktor Službenog glasnika Miloš Lukić potpisao je odluke o objavljivanju ukaza predsjednika RS Milorada Dodika o proglašenju dva zakona da se odluke visokog predstavnika ne objavljuju u Službenom glasniku na teritoriji RS kao ni odluke Ustavnog suda BiH.

    Милош Лукић - Фото: РТРС

    Lukić je, podsjećamo, dužnost preuzeo u subotu, nakon što je sad već bivša direktorica Milka Devušić podnijela ostavku.

    Ranije je objavljeno da je Milorad Dodik potpisao samo Ukaz o Zakonu o izmjenama Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske kojim je zabranjeno objavljivanje odluka OHR-a u službenom glasilu Republike Srpske. RTRS, međutim, objavljuje i Dodikov Ukaz o proglašenju Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH na području Republike Srpske.

    Указ (Фото: РТРС)

    Oba Zakona su nakon ovoga objavljena u Službenom glasniku RS, što je direktno poništavanje odluka OHR-a koje je 1. jula nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt.

    “Visoki predstavnik ovim donosi sljedeću odluku: sprječava se stupanje na snagu Zakona o izmjeni Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske”, glasila je odluka Christiana Schmidta.

    Dodik je, međutim, uprkos odluci OHR-a, donio Ukaz o proglašenju ovog Zakona.

    “Uvjeren da prethodno opisano ponašanje ozbiljno ugrožava civilnu provedbu Općeg okvirnog sporazuma za mir; Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, visoki predstavnik ovim donosi sljedeću odluku: sprječava se stupanje na snagu Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine”, glasila je druga Schmidtova odluka.

    Osam dana kasnije, Milorad Dodik je potpisao Ukaz o proglašenju i ovog Zakona.

    Ovim je Dodik direktno prekršio Krivični zakon BiH, odnosno odredbe koje je nametnuo Christian Schmidt.

    “Službena osoba u instituciji Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, ili u kantonu, gradu ili općini ili lokalnoj zajednici ili bilo kojem tijelu lokalne uprave i samouprave, ili odgovorna osoba koja ne primijeni, ne provede, ne izvrši ili na drugi način ne poštuje odluku visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, ili koja spriječi odnosno na drugi način omete primjenu, provođenje ili izvršenje takve odluke, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina“, navedeno je u izmjenama Krivičnog zakona BiH koje je nametnuo Christian Schmidt.

    S obzirom na to da je ovo djelo propisano Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine, za procesuiranje je nadležno Tužilaštvo BiH, odnosno Sud BiH. No, teško je očekivati da će državno Tužilaštvo procesuirati bilo koga iz institucija Republike Srpske.

    123...204Stranica 1 of 204

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj