Istaknuto

Istaknute objave

Mirza Gačanin pušten na slobodu: Nizozemsko pravosuđe nastavlja procesuirati člana kartela Tito i Dino koji je prao novac preko sarajevskih biznismena

Mirza Gačanin, jedan od visokorangiranih članova narko kartela Tito i Dino, pušten je iz pritvora u Nizozemskoj, saznaje Istraga.ba. Određene su mu mjere zabrane napuštanja mjesta prebivališta i zabrana kontaktiranja sa svjedocima. On i dalje ostaje jedan od glavnih osumnjičenih u okviru istrage koju protiv njega vodi nizozemsko pravosuđe.

Gačanin je, podsjećamo, uhapšen u maju prošle godine u okviru velike međunarodne istrage o pranju novca stečenog krijumčarenjem kokaina. Tada je uhapšena i njegova supruga Rosa van den Dungen koja je zajedno sa Mirzom Gačaninom kupovala nekretnine u nizozemskom gradu Breda, vrijedne više od 2,3 miliona eura.

“Do sada se iz istrage ispostavilo da su Mirza Gačanin i Rosa van den Dungen u Nizozemskoj kupili nekretnine u ukupnoj vrijednosti od 2,3 miliona eura. Za to su pozajmili 2,6 miliona eura od raznih stranih društava i lica. Međutim, sumnja se da pozajmljeni novac vodi porijeklo iz kaznenih djela, odnosno od trgovine opojnim drogama”, navedeno je dokumentima nizozemskog pravosuđa koji su dostavljeni u BiH putem “međunarodne pravne pomoći”.

U istom dokumentu je navedeno da je Mirza Gačanin član kartela Tito i Dino kojim rukovodi njegov rođak – Edin Gačanin zvani Tito. Inače, Mirza Gačanin je stric vođe kartela i svi vode porijeklo iz sarajevskog naselja Buča Potok. U istoj ulici je odrastao i Smail Šikalo, bokser koji je uhapšen u Peruu prilikom pokušaja krijumčarenja 800 kilograma kokaina. Osim Šikala, u Peruu je  sa dvije tona kokaina uhapšen i David Cufaj, još jedan bokser iz Sarajeva koji je živio u Nizozemskoj i koji je sarađivao sa članovima porodice Gačanin, odnosno sa kartelom “Tito i Dino”. Prošle sedmice je u Peruu ubijen policajac koji je, prema pisanju tamošnjeg lista El Comercio, istraživao kartel kojim rukovodi Edin Gačanin.

Edin Gačanin Tito

Ova porodica sumnjivim se poslovima bavi skoro tri decenije, a prvi je s “biznisom” započeo Miralem Gačanin, otac Edina Gačanina zvanog Tito i brat Mirze Gačanina. Održavali su bliske veze sa nizozemskim kriminalcima koji su, čak, povremeno dolazili u BiH. Istodobno, na teritoriji BiH pravili su su svoju strukturu za pranje novca. Sa Edinom Gačaninom je povezan biznismen Gordan Memija, dok je Mirza Gačanin sarađivao sa Alemom Hodovićem, Adnanom Harbinjom i Dževadom Halilovićem, vlasnikom sarajevske kompanije Tranzitexport. Otkako je uspustavio poslovne kontakte sa Mirzom Gačaninom, biznismen Halilović je u Sarajevu počeo graditi stambene zgrade.

“Gačanin Mirza je moj prijatelj. Njemu je nekoliko puta bila potrebna određena pozajmica za kupovinu nekih nekretnina u Nizozemskoj, što sam i učinio. Mirzi Gačaninu sam dao ukupno dva puta pozajmicu, koliko se mogu sjetiti 2013. godine i 2015. godine, u iznosima od 391 hiljadu eura i 880 hiljada maraka. Također, moja supruga Jasmina je, po mom nagovoru, dala pozajmice Mirzi Gačaninu u iznosu od oko 800 hiljada maraka”, izjavio je istražiteljima SIPA-e biznismen Dževad Halilović.

On je potvrdio da mu Mirza Gačanin, do momenta saslušavanja, nije vratio skoro dva i po miliona maraka, ali da je on “pošten čovjek” i da vjeruje da će vratiti.

Osim poslovanja sa Dževadom Halilovićem, Mirza Gačanin je ima bliske veze i sa drugim sarajevskim kompanijama. Preko svoje firme Star Buildin B.V.B.A. registrovane u Belgiji uplaćivao je novac na račun firme E.S. Tech Sarajevo.

Osnivač ove firme je Stefan Papić, bh. državljanin koji živi u Bredi i koji je nekoliko puta bio meta nizozemske policije. Papić često boravi u Sarajevu gdje se, također, bavi nekretninama o kojima se brinu njegovi prijatelji. Direktor firme E.S. Tech u periodu sumnjivih uplata bio je “biznismen” Alem Hodović.

Mirza Gačanin je preko ovih firmi prao novac kojim je kasnije u Sarajevu i Bredi kupovao nekretnine. U aprilu 2019. godine Gačanin je od Šećura Bašovića kupio zemljište u Boljakovom potoku u Sarajevu za oko milion maraka. Sve poslove u ime Gačanina vodio je Hasan Hodžić, donedavni vijećnik u Općinskom vijeću Novi Grad Sarajevo.

 

Ko je uhapšeni pripadnik DKP-a Miloš Popovac: Koristio aplikaciju Sky, krijumčario kanabis u EU

Miloš Popovac, jutros uhapšeni pripadnik Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, koristio je kripto telefone. Prema informacijama Istrage, njegov nadimak u kriminalnim krugovima bio je “Vaskez”.

Tužilaštvo BiH sumnja da je Popovac na lokacijama u Kantonu Sarajevo, Kalinoviku i šire, a potom “nakon neposrednih i posrednih kontakata sa članovima drugih povezanih grupa za organizovani kriminal sa područja Banja Luke,Pala, Pule u Republici Hrvatskoj, Beograda u Sibiji i šire” krijumčario opojne droge.
On je, prema informacijama Istrage, koristio kripto telefone, ali i službena vozila Direkcije za koordinaciju policijskih tijela.
“Na osnovu dostupnih dokaza proizlazi da je Popovac Miloš ostvarivao komunikaciju sa drugim pripadnicima grupe koristeći,kriptu” sa korisničkim imenom ,Velaskez”, a koju je prethodno dobio od njemu poznatog člana Grupe, a sve u cilju preprodaje opojne druge ,speed” i “cannabis” na teritoriji Bosne i Hercegovine, R. Srbije, R. Hrvatske i drugim državama Evropske Unije”, navedeno je u dokumentima Tužilaštva BiH.
Istražitelji su uspjeli dešifrirati poruke iz aplikacije Sky, u kojoj su prpbađeni dokazi o skladištima droge u objektima koje ne koristio Popovac. On je, kako saznajemo, sarađivao sa Farukom Elezovićem i Draganom Mikača. Sumnja se da je Popovac nabavljao drogu od Elezovića koji je u aprilu ove godine uhapšen zbog trgovine narkoticima.

”Sud BiHje 15.4.2022., u predmetu broj S1 2 K 042635 22 Krn Faruk Elezović i drugi, prihvatio prijedlog Tužilaštva Bosne i Hercegovine od 15.4.2022. i donio rješenje kojim je prema osumnjičenom Faruku Elezoviću određen pritvor, koji po ovom rješenju može trajati najduže mjesec dana, računajući od dana lišenja slobode, tačnije od 14.4.2022. do 14.5.2022., ili do nove odluke Suda. Pritvor je određen zbog postojanja posebnih pritvorskih razloga propisanih članom 132. stav 1. tačke a) i c) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, odnosno zbog opasnosti od bjekstva i zbog bojazni da će osumnjičeni ponoviti krivično djelo.Faruk Elezović osumnjičen je da je počinio krivično djelo neovlašteni promet opojnim drogama iz člana 195. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine”, saopćeno je u aprilu iz Suda BiH.
Miloš Popovac je godinama radio na osiguranju objekata institucija BiH. Istraga.ba je jutros uspjela snimiti pretres njehovog automobila parkiranog u blizini zgrade Predsjedništva BiH.

Protiv Popovca je ranije pokretan disciplinski postupak zbog fotografija na kojima pozira sa tri podignuta prsta. Osim toga, Popovac je često distribuirao i fotografije ruskih dobrovoljaca koji su ratovali u BiH.

OHR, Delegacija EU, Ambasada SAD-a i OSCE pisali Vijeću ministara BiH: “Pozivamo vas da obezbijedite novac za provedbu izbora”

“Pozivamo vas da ispunite svoju zakonsku obvezu da osigurate pravovremena i odgovarajuća sredstva za Opće izbore 2022., uključujući, ali ne ograničavajući se na osiguranje isplate iznosa od 1.054.500 KM, kako je zatražio CIK u skladu s njegov operativni plan. Namjeravamo pomno pratiti ovo pitanje kako bismo u potpunosti razumjeli odgovornost za bilo kakve prepreke u osiguravanju takvih sredstava”, piše u pismu upozorenja koje su  22. januara ove godine Vijeću ministara BiH uputili visoki predstavnik Christian Schmidt, ambasador SAD-a u BiH Eric Nelson, šefica misije OSCE-a u BiH Kathleen Kavalec, te ambasador EU u BiH Johann Sattler.

U pismu koje je dostavljeno predsjedavajućem Vijeća ministara BiH Zoranu Tegeltiji, te njegovim zamjenicima Vjekoslavu Bevandi i Biseri Turković, ambasadori navode kako je od kljućne važnosti da “autoriteti zakona hitno osiguraju sredstva za održavanje Općih izbora 2022. godine”. 

“Srećom, izostanak budžeta ne mora ograničavati ukupne kapacitete i obim aktivnosti koje Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK) mora izvršiti za provođenje pripremnih radnji, uključujući nabavke neophodne za provođenje općih izbora, jer već su predviđene odlukom o privremenom finansiranju. Naime, Odlukom o privremenom finansiranju institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnim obavezama, koju je Vijeće ministara BiH usvojilo 30. decembra 2021. godine, predviđeni su izdaci za period januar-mart 2022. godine na osnovu Zakona o budžetu institucija Bosne i Hercegovine za 2020. godinu. Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza, za poslove iz zakonom utvrđenih nadležnosti budžetskih korisnika. Organizacija Općih izbora 2022. jasno spada u nadležnost CIK-a, a CIK-u bi trebalo dozvoliti da koristi privremeno finansiranje. CIK mora biti u stanju da efikasno upravlja svim svojim zadacima. Inače, trenutna situacija ima šire implikacije na to kako se percipira opredijeljenost Bosne i Hercegovine njenoj evropskoj perspektivi. Prepreke u osiguravanju periodičnih izbora u redovnim intervalima, u skladu sa važećim zakonodavstvom i međunarodnim obavezama BiH, narušavaju samu suštinu vladavine prava i demokratije i suprotne su obavezama i težnjama zemlje prema OSCE-u da se pridruži EU”, navedeno je u pismu koje je u posjedu Istrage.

Podsjećamo, Ministarstvo finansija BiH, HDZ-ovim Vjekoslavom Bevandom na čelu, nije odgovorilo na zahtjev Centralne izborne komisije BiH kojim je traženo aktiviranje onaog dijela novčanih sredstava predviđenih privremenim finansiranjem, a koji se odnose na posebne namjene, odnosno pripremne radnje za organizaciju izbora.

Nakon medijskog pritiska, ministar Bevanda je 19. januara dostavio odgovor CIK-u, navodeći da su “u dopisu CIK-a uočene određene nelogičnosti i nezakonitosti u planu rashoda za prvo tromjesečje ove godine na što je Ministarstvo finansija i trezora BiH skrenulo pažnju i tražilo od ove institucije da izmijeni operativni plan kako bi ispoštovali zakon i važeće podzakonske akate koji regulišu ovu oblast.”.

“Medijski izvještaji u kojima se navodi kako Ministarstvo finansija i trezora BiH na čelu s ministrom Vjekoslavom Bevandom spriječava finansiranje pa i održavanje općih izbora daleko su od realnosti što potvrđuje i član 11. Zakona o finaniranju institucija BiH.U tom članu, stav (5), piše da “U toku trajanja privremenog finansiranja, Vijeće ministara može donijeti posebnu odluku o rashodima koji nisu bili predviđeni budžetom iz prethodne godine, s tim da rashodi institucija Bosne i Hercegovine koji uključuju rashode iz stava (2) ovog člana ne mogu biti veći od zbira prihoda koji u toku trajanja privremenog finansiranja budu prikupljeni od indirektnih poreza, vlastitih prihoda i prenesenih sredstava. Rashodi po ovom osnovu odobravaju se u skladu sa odredbama člana 17. ovog zakona kojima je propisano korištenje tekuće rezerve“, saopćeno je iz MInistarstva finansija BiH.

Ipak, tri dana poslije, ambasadori EU, OSCE-a, SAD-a i visoki predstavnik su upozorili Vijeće ministara da su dužni obezbijediti novac za provođenje ovogodišnjih izbora, koje HDZ BiH drži pod znakom pitanja ukoliko ne bude izmjenen Izborni zakon BiH u dijelu koji se odnosi na izbor članova Predsjedništva BiH.

“Uoči lokalnih izbora 2020. godine svjedoci smo značajnih kašnjenja u usvajanju Budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza, na štetu demokratskih prava građana Bosne i Hercegovine. Dvije godine kasnije Bosna i Hercegovina je razočaravajuće u istoj situaciji. Budžet institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza za 2022. godinu Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine trebala je usvojiti do 31. decembra 2021. godine”, navedeno je u pismu. 

Napominjemo, ove sedmice su nastavljeni pregovori o izmjenama Izbornog zakona BiH, a pregovarači će, uz posredovanje međunarodnih zvaničnika, svoje prijedloge iznijeti u Neumu, daleko od institucija BiH.

Tegeltija obmanuo VSTV: Obećao im da će podnijeti ostavku, ako ga ne smijene

Predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija uvjerio je danas članove Vijeća da će uskoro podnijeti ostavku ukoliko ga ne razriješe na današnjoj sjednici, saznaje Istraga. Zbog toga uopće na dnevni red nije stavljen prijedlog odluke o razrješenju predsjednika VSTV-a niti je o tome glasano. Prema informacijama Istrage, na ostavku će se čekati do naredne sjednice VSTV-a koja bi trebala biti održana u decembru. Ukoliko na toj sjednici Milan Tegeltija ne podnese ostavku, bit će pokrenuta inicijativa za njegovu smjenu.

Ovo je suština današnje vanredne sjednice VSTV-a na kojoj se govorilo o posljednjoj aferi Milana Tegeltije koja izbila nakon što je Istraga objavila snimak na kojem se čuje kako predsjednik VSTV-a sa svojom bivšom kolegicom Milijanom Buhom dogovara imenovanje njene sestre Sanje Čegar za sudiju u Banja Luci.

Iako su mediji objavili da danas nije bilo dovoljno ruku za smjenu Milana Tegeltije, to uopće nije tačno. Naime, VSTV nije ni razmatrao prijedlog o njegovoj smjeni, nakon što su članice Vijeća koje su podržale Tegeltiju zamolile da se zbog “uznemirenja javnosti u Republici Srpskoj” Tegeltija ne smjenjuje, već da se sačeka da podnese ostavku.

Nakon višesatne rasprave, VSTV je donio tri zaključka nakon što je sjednica kratko bila zatvorena za javnost.  U prvom zaključku navodi se da Tužilaštvo BiH treba preispitati navodno nezakonito snimanje članova VSTV-a, a 13 članova je glasalo “za”. U drugom zaključku je navedeno da se članovi VSTV-a ne mogu izjasniti o odgovornosti Milana Tegeltije na osnovu objavljenog sadržaja, jer je devet članova za njegovu smjenu, a pet protiv. Jedan član danas nije prisustvovao hitnoj sjednici. Međutim, ni to nije tačno. Prema Zakonu o VSTV-u za smjenu člana Vijeća potrebno je da glasaju dvije trećine članova Vijeća koji su prisutni i glasaju.

“Odluku kojom člana smjenjuje s dužnosti iz razloga navedenih u stavu 1. tač. (d), (e) i (f) ovog člana, Vijeće donosi na prijedlog najmanje jedne trećine svojih članova ili na prijedlog disciplinske komisije, dvotrećinskom većinom glasova svih članova koji su prisutni i koji glasaju”, navedno je u Zakonu o VSTV-u.
Kako Dragomir Vukoje nije prisustvovao sjednici, a Milan Tegeltija nema pravo glasa, to bi značilo da je sjednici prisustvovalo trinaest članova Vijeća. Dvotrećinska većina od 13 je devet, što znači da bi i bez glasa Mahmuta Švrake Tegeltija mogao biti razriješen.
Prema Poslovniku o radu VSTV-a, Milan Tegeltija uopće nije mogao prisustvovati niti odlučivati na današnjoj sjednici Vijeća, jer se raspravljalo o njemu.

“Član Vijeća ne može učestvovati u aktivnostima Vijeća ako se radi o pitanju koje se tiče njega samog, krvnih srodnika u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili bračnog odnosno vanbračnog druga ili srodnika po tazbini odnosno srodnika vanbračnog druga, do drugog stepena, bez obzira na to da li su brak odnosno vanbračna zajednica prestali ili ne, ukoliko nije drugačije propisano Pravilnikom o sukobu interesa”, navedeno je u Poslovniku o radu VSTV-a.

Stoga nijen jasno kako je Tegeltija uopće učestvovao u radu današnje sjednice VSTV-a na kojoj je dobio još skoro mjesec dana da se spasi smjene.

Analiza uz pomoć eksperta za gas Almira Bečarevića: Gasno tržište Evrope i “ovisnost” o prirodnom plinu iz Rusije

S obzirom na to da se posljednju deceniju na teritoriji Evrope vode velilke političke (u Ukrajini čak i oružane) bitke zbog transporta plinom, Istraga.ba je odlučila, u saradnji sa ekspertom za gas Almirom Bečarevićem, prirediti analizu plinskog tržišta u najbitnijim državama. Ko su snabdjevači, kolika je potrošnja, kolike su zalihe i kako države povećavaju ili smanjuju svoju ovisnost o ruskom plinu? To su pitanja na na koja ćemo pokušati odgovoriti u nastavku ovog teksta. Svi navodi su temeljeni na osnovu podataka koju je Istrazi ustupio Almir Bečarević, inače bivši direktor BH Gasa.

Almir Bečarević

Na početku odmah da razjasnimo – Ruska Federacije je Evropi nezamjenjiv izvor opskrbe naftom i plinom. Naročito ovim drugim energentom. Ovaj nezamjenjivi izvor plina isporučio je Evropi tokom 2019. godine oko 199 milijardi Sm3 (kubika) i to je uz 2018. godinu bila najuspješnija godina otkako Gazprom Export izvozi plin ka evropskim potrošačima.
Sve je počelo davne 1973. godine kada je Rusija izvezla prve količine plina. Tada se radilo o svega 6,8 milijardi kubika. Danas je ta količina – 200 milijardi Sm3. Na osnovu ovih podataka da se zaključiti da je ovisnost Evrope o ruskom gasu između 30% do 40%. Evropa godišnje potroši do cca 470 milijardi Sm3 prirodnog plina.
Gladajući po godinama, gotovo svaka naredna bila je uspješnija od prethodne. No, 2020. godina će ući u historiju kao godina kada ce biti zabilježen pad izvoza i to na razinu između 170-175 milijardi Sm3, a zbog pada cijena gasa na svjetskom tržištu prihodi ruskog Gazprom Exporta će biti srezani za cca 40 posto. Tržište nafte dijelom se i oporavilo, ali to će na cijene plina imati utjecaja tek polovinom 2021. godine zbog poznate cjenovne formule i otklona od 9 mjeseci u odnosu na dešavanja na naftnom tržištu.
Uzimajući u obzir ukupne količine, najveći uvoznici plina iz Rusije su Njemačka, Turska, Italija i Velika Britanija. No, može se konstatirati da je Njemačka apsolutni ovisnik o plinu iz Rusije. Njemačka godišnje iz Rusije uveze oko 58,5 milijardi kubika plina. To je gotovo 30%  ukupno izvezenih količina plina koje Rusija izveze u Evropu. Njemačka godišnja potrošnja plina iznosi nešto preko 90 milijardi Sm3 i plin iz Rusije čini gotovo 60% ukupne količine koju ta država potroši. Ujedno, Njemačka nema nijedan LNG termina,  ali koristi terminale iz susjednih zemalja i uvozi plin iz Norveške (preko 10 milijardi Sm3). Ukupan udio plina u energetskom miksu Njemacke iznosi između 30% i 35%. Prva naredna zemlja po količinama gasa koji uvozi iz Rusije je Italija sa cca 20 milijardi Sm3. Sve ostale zemlje su ispod ili drastično ispod količine koju uvozi Italija.

Evropska skladišta plina dovoljna za tri države

U svim plinskim skladištima Evrope ukuopno se može smjetiti 100 milijardi Sm3. Ukupna godišnja potrošnja plina iznosi oko 470 milijardi Sm3. Uvoz iz Rusije je oko 200 milijardi Sm3. U slučaju potpune obustave isporuke gasa iz Rusije, skladišta u Evropi mogu zadovoljiti potrebe svega tri države.

Proteklih godina, Rusija je znatne količine plina izvozila u Tursku, gdje je godišnje plasirano oko  29 milijardi kubika. Turska je prije nekoliko godina krenula u diversifikaciju svojih izvora uvoz plina iz Rusije sa 29 milijardi kubika smanjila na oko 15 milijardi Sm3. Ukupna godišnja potrošnja plina u Turskoj iznosi oko 50 milijardi Sm3 i uvoz plina iz Rusije je nekad činio 50% od ukupne potrosnje. Danas je to oko 30 posto.

Crnomorska TUNA-1

TUNA-1 je nalazište plina u Crnom moru i ove godine ga je otkrila Turska. Kapacitet tog nalazišta je 405 milijardi Sm3 i to je dovoljno da Turska ne mora kupovati ničiji gas u periodu čak osam godina. Turski predsjednik da je rok svojim kompanijama da eksploatacija sa tog nalazišta mora započeti 2023. godine i Turska sa plinovodima TANAP, TAP I TURSKI TOK (gas iz Rusije) dolazi u fazu apsolutne diversifikacije svojih izvora i sigurnosti snabdjevanja. To znači da će imati svoj, gotovo besplatni, plin. Istraživanja se nastavljaju i na Mediteranu i Turska polako postaje plinska sila.

Njemačka 

O Njemačkoj je već dosta toga rečeno u uvodu, ali ono sto treba ovdje posebno naglasiti je to da je nakon izgradnje Sjevernog toka 1 započeta izgradnja Sjevernog toka 2. Ovaj nastavak nosi sa sobom sve kontroverze jer i taj plinovod znači nastavak ovisnosti o Rusiji. SAD je najveći protivnik izgradnje Sjevernog toka 2 jer će on, po izjavama dužnosnika SAD-a, podići razinu ovisnosti Njemaćke o ruskom plinu na preko 70%. Ta ovisnost neće se odnositi samo na Njemačku već i na druge države Evrope.  Izgradnjom Sjevernog toka 2 će se smanjiti transportni put plina preko Ukrajine, a Zapad će se plinom snabdijevati preko Baltika. Kapacitet oba Sjeverna toka je oko 110 milijardi Sm3 kubika. SAD  su uvele sankcije za sve učesnike u izgradnji Sjevernog toka 2 kao i Turskog/Balkanskog toka. No, izgradnje plinovoda nisu zaustavljene. U narednom periodu se očekuju nove sankcije zbog rusko-njemačkog Sjevernog toka 2.

Ukrajina

Kako je  i da li je Evropa uopće pomogla Ukrajini? Ova država nekad je bila najveća zemlja za transport plina prema Evropi i transportovala je 2/3 ukupno izvezenih količina plina iz Rusije.
Nekada je plinovodima dugim desetinama hiljada kilometara transportovano preko 120 milijardi Sm3 godišnje.  Od 2021. godine Gazprom Export ima obavezu transporta preko Ukrajine na razini do 40 milijardi Sm3 kubika, a i i te obaveze prestaju 2024. godine. Stoga, idemo dalje! Ukrajina je nekad bila značajan i direktan kupac plina od Gazprom Exporta i ta kupovina se mjerila u desetinama milijardi Sm3. Nakon rata za Krim i dolaskom i ulaskom Ukrajine u Energetsku zajednicu ova država formalno “prestaje” biti kupac ruskog plina. No, to  je samo privid jer Ukrajina i dalje dobiva ruski plin, ali sada preko posrednika iz Evrope. Dakle, Ukrajina je nekada kupovala plin direktno, a sada mora preko posrednika. Ti posrednici su tokom 2019. godine Ukrajini isporučili oko 30 milijardi Sm3 ruskog plina i da su samo po kubiku zaradilki samo jedan dolar, njihovi profiti bi se mjerili u milijardama.

Sjeverni tok

Ako bude izgrađen Sjeverni tok 2 i ako bude nastavljena izgradnja Turskog toka preko Mađarske, Ukrajina će transportovati maksimalno do 20 milijardi Sm3 godišnje, tako da će, u suštini, ostati i bez transporta i bez Krima. Plus će morati gas kupovati od Rusije preko zapadnoevropskih kompanija. Istina, Ukrajina grozničavo traži kompanije za istraživanje plina i, ukoliko ga pronaže, donekle će isključiti ruski gas i posrednike.

Bugarska

Vjerovatno se pitate zašto je za ovu priču bitna Bugarska? E, preko Bugarske je izgrađen nastavak Turskog toka poznat kao Balkanski tok. Ova država interesantna je iz jednog razloga, a to je diverzifikacija izvora gasa. Bugarska je ušla u investiciju sa Grčkom i zajedno grade LNG Terminal iz koga ce kupovati 300-500 miliona Sm3, a iz TAP-a želi kupovati milijardu Sm3. Ovom realizacijom postavlja se pitanje nastavka izgradje Turskog toka preko Bugarske i Srbije jer kapacitet tog plinovoda je oko 15 milijardi Sm3, a iskorištenost neće biti veća od 20-30% u odnosu na ukupne kapacitete. Mađarska kao najozbiljniji plinski igrač u nasem regionu još nije započela realizaciju Turskog/Balkanskog toka preko svoje teritorije i ovaj plinovod moze doživjeti svoj finansijski kolaps. Istovremeno, mnogi dužnosnici Evrope javno govore da je za Evropu nepotreban i Sjeverni tok 2 jer razvijaju se nove tehnologije (POVER2GAS) i Evropa ide ka obnovljivim izvorima energije do 2050. Ovo nisu dobre naznake za plin iz Rusije, a posebno što se ulažu desetine milijardi dolara u plinovode koji možda u narednih 20-30 godina neće ni trebati u tom kapacitetu. Plin je neizbježan energent. Dramatična su stanja budžeta svih proizvođaca nafte i plina jer svi budžeti ovih zemalja funkcionišu na razinama nafte u rasponu od 40-80 USD/barel, a plina na razinama 100-200 USD/1000 Sm3. Cijene nafte su na razini cca 50 USD, a plina cca 130-160 USD/1000 Sm3. Energija i energetika su pokretači svih privrednih dešavanja na svijetu i ovaj tekst bi to barem malo mogao pojasniti.
Na kraju, LNG Terminal na Krku pocinje sa radom 01.01.2020. godine i kapaciteta je 2,7 milijardi Sm3 i rasprodan je za naredne tri godine.

Predizborna akcija Milorada Dodika: Popovi i hodže idu na budžet Republike Srpske

Od 1. januara naredne godine, svi vjerski službenici primat će plaće iz budžeta Republike Srpske. To uključuje vjerske službenike svih zajednica koje egzistiraju u RS-u.

“SNSD će uputiti prijedlog Vladi RS da svi vjerski službenici koji imaju službu u Republici Srpskoj, od 1.1.2023. godine primaju zagarantovanu platu s pratećim doprinosima”, objavio je u utorak na svom Twitter nalogu lider te partije Milorad Dodik.

Dan kasnije, 29. juna ove godine, zvaničnici Vlade RS već su krenuli u akciju. Sekretarijat za vjere koji djeluje pri Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske poslao je svim muftijstvima Islamske zajednice BiH “urgentnu molbu” za dostavu podataka.

“Na osnovu naloga Vlade RS i na osnovu razgovora sa ministricom finansija gospođom Zorom Vidović, Republički sekretarijat za vjere dobio je zadatak da prikupi broj aktivnih imama u službama u džematima sa sjedištem na prostoru Republike Srpske, broj aktivnih imama u službama u muftijstvima sa sjedištem u RS, broj aktivnih vojnih imama postavljenih po odobrenju nadležnog muftije, brij aktivnih imama pri islamskim bogoslovskim učilištima na području RS”, navedeno je u molbi koju je potpisao Dragan Davidović, vršilac dužnosti direktora Republičkog sekretarijata za vjere.

U aktu dostavljenom muftijstvima, Davidović ističe da mu nisu potrebni lični podaci imama, već samo imena broj. Vlada RS, naime, priprema nacrt budžeta RS za narednu godinu u koji planira ubacidi stavku – plaće vjerskim službenicima. Najniža plaća u RS-u je 590 KM.

Milorad Dodik je, kako saznajemo iz SNSD-a, ovu priču pokrenuo kako bi pred predstojeće Opće izbore pridobio podršku vjerskih službenika. Prevasnodni cilj mu je da obezbijedi podršku pravoslavnog sveštenstva, ali bi ovaj prijedlog, stava su u toj partiji, mogao povećati podršku Miloradu Dodiku i među povratničkom populacijom. Naime, glasovi bošnjačkih povratnika mogli bi biti presudni prilikom izbora člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske. Kandidirajući Vojina Mijatovića, SDP BiH je direktno pomogao kadrove okupljene oko SNSD-a, jer se očekuje da će dio Bošnjaka svoj glas dati njemu, a ne, recimo, kadru opozicije Mirku Šaroviću koji ima mnogo veće šanse od SDP-ovog kandidata. Dodik se, međutim, želi osigurati prijedlogom da sve imame u iz RS-a stavi na budžet.

Istovremeno, lider SNSD-a u svojstvu člana Predsjedništva BiH protivi se potpisivanje ugovora između Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice. Iako je inicijartiva pokrenuta 2009. godine, kadrovi iz RS-a se protive potpisivanju takvog ugovora.

Počela realizacija plana Dodik-Ćović: Direktor OSA-e na saslušanju u MUP-u, Čavka izdao naredbu za hapšenje

Direktor Obavještajno sigurnosne agencije BiH Osman Mehmedagić nalazi se na saslušanju u MUP-u Kantona Sarajevo, potvrđeno je za Istraga.ba iz više izvora. Saslušanje se obavlja po naredbi državnog tužioca Olega Čavke koji je, prema informacijama Istrage, izdao naredbu za hapšenje direktora OSA-e. Mehmedagić je, prethodno, u pratnji svog advokata došao u prostorjime MUP-a KS, nakon što su inspektori policijske agencije u srijedu rano ujutro posjetili njegovu kuću i rekli da se hitno javi u MUP.  Policajci nisu mogli ući u kuću direktora OSA-e s obzirom na to da nisu imali odgovarajuću naredbu Suda BiH.

Oleg Čavka sumnjiči Osmana Mehmedagića da je “krivotvorio diplomu Američkog univerziteta” te da je, na osnovu te diplome, primao platu u OSA-u. Osim toga, sumnjiči ga da je počinio krivično djelo “pranje novca” koji je stekao primanjem plate, odnosno da je “prao platu”.

Hapšenje direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH u septembru je prošle godine najavio RTRS-ov analitičar Dževad Galijašević. Istraga.ba je u nekoliko navrata objavljivala kako lideri SNSD-a i HDZ-a BiH Milorad Dodik i Dragan Čović namjeravaju preko Gordane Tadić, osnodno Tužilaštva BiH provesti operaciju preuziomanja Obavještajno sigurnosne agencije. Prvo je Inspektorart Republike Srpske poništio diplomu direktora OSA-e stečenu na Univerzitetu za poslovne studije Banja Luka. Poništavanje diplome je prethodno naredio državni tužilac Oleg Čavka. Međutim, Osnovni sud u Banja Luci poništio je rješenje Inspektorata RS i ustvrdio da je diploma regularna. No, tužilaštvo BiH nastavilo je istragu u ovom predmetu.

Istraga.ba je u utorak objavila da su se čelnici SNSD-a i HDZ-a Milorad Dodik i Dragan Čović, sa svojim političkim partnerima u Sarajevu, nedavno dogovorili da uhapse direktora OSA-e kako bi spriječili razrješenje Gordane Tadić sa funkcije glavne državne tužiteljice.

„Plan bi se trebao realizirati u nekoliko faza. Prvo će pokušati preko tužioca Olega Čavke uhapsiti direktora Obavještajno sigurnosne agencije BiH Osmana Mehmedagića. Nakon toga bi trebali započeti pravosudni udar na Dianu Kajmaković, zamjenicu glavne državne tužiteljice koja bi, u slučaju razrješenja Gordane Tadić, mogla preuzeti funkciju vršioca dužnosti glavnog tužitelja Tužilaštva BiH“, usvrdio je naš izvor blizak SNSD-u.

Za potvrdu ove informacije nije trebalo čekati dugo. Oleg Čavka je u srijedu ujutro izdao naredbu da MUP KS liši slobode direktora OSA-e iako nema sudsku naredbu za pretrese njegovih objekata. Čavka je, saznajemo, naredio uviđaj na mjestu prebivališta direktora OSA-e kako bi građevinski inženjeri procijenili vrijednost njegove kuće.

Ranije je Oleg Čavka podizao optužnice protiv direktora OSA-e, no u oba slučaja Sud BiH je utvrdio da ne postoji nikakva sumnja da je direktor OSA-e počinio krivično djelo za koje ga je optuživao.

 

Ekskluzivno: Objavljujemo HDZ-ov prijedlog izmjena Izbornog zakona: Čović uz pomoć EU želi nova izborna područja

Kadrovi HDZ-a BiH u Interresornoj radnoj grupi za izmjenu Izborog zakona BiH dostavili su svoj prijedlog, saznaje Istraga.ba.

Borjana Krišto, Bariša Čolak i Josip Brkić traže uvođenje novih područja prilikom izbora članova Predsjedništva BiH, odnosno, zasebne izborne jedinice. U nastavku ćemo objaviti cjelokupan prijedlog HDZ-a BiH, a nakon ovoga Istraga.ba će objaviti detaljnu analizu ovog prijedloga koji, prema našim informacijama, podržavaju predstavnici Evropske unije sa Johannom Sattlerom na čelu.

U nastavku možete pročitati cjelokupan prijedog HDZ-a.

 

 

  • Članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Predsjedništvo BiH) koji se neposredno biraju s teritorija Federacije Bosne i Hercegovine – jedan bošnjački i jedan hrvatski – biraju birači upisani u Središnji birački popis za glasovanje u Federaciji Bosne i Hercegovine. Birač upisan u Središnji birački popis za glasovanje u Federaciji Bosne i Hercegovine može glasovati ili za bošnjačkog ili za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ali ne za oba.
  • Za potrebe izbora članova Predsjedništva BiH koji se neposredno biraju s teritorija Federacije Bosne i Hercegovine formiraju se tri ad hoc izborna područja: A, B i C.

U izborno područje A se ubrajaju sve osnovne izborne jedinice u kojima prema podacima sa posljednjeg popisa stanovništva živi više od 2/3 bošnjačkog naroda.

U izborno područje B se ubrajaju sve osnovne izborne jedinice u kojima prema podacima sa posljednjeg popisa stanovništva živi više od 2/3 hrvatskog naroda.

Sve ostale osnovne izborne jedinice se ubrajaju u izborno područje C.

Do provedbe novog popisa utvrđuje se sastav izbornih ad hoc područja A, B i C na sljedeći način:

  1. Izborno područje A sastoji se od osnovnih izbornih jedinica: Novi Grad Sarajevo, Novo Sarajevo, Centar Sarajevo, Stari Grad Sarajevo, Ilidža, Ilijaš, Vogošća, Hadžići, Trnovo (FBiH), Tuzla, Živinice, Srebrenik, Lukavac, Gradačac, Čelić, Banovići, Gračanica, Kladanj, Kalesija, Doboj-Istok, Teočak, Sapna, Zenica, Kakanj, Maglaj, Tešanj, Zavidovići, Visoko, Breza, Olovo, Doboj-Jug, Bihać, Sanski Most, Velika Kladuša, Cazin, Bosanska Krupa, Ključ, Bužim, Konjic, Jablanica, Bugojno, Donji Vakuf, Goražde, Pale (FBiH) i Foča (FBiH).
  2. Izborno područje B sastoji se od osnovnih izbornih jedinica: Široki Brijeg, Ljubuški, Posušje, Grude, Livno, Tomislavgrad, Kupres, Čapljina, Čitluk, Prozor-Rama, Neum, Ravno, Orašje, Domaljevac-Šamac, Kreševo, Dobretići i Usora.
  3. Izborno područje C sastoji se od osnovnih izbornih jedinica: Grad Mostar, Stolac, Travnik, Vitez, Jajce, Kiseljak, Novi Travnik, Busovača, Gornji Vakuf-Uskoplje, Fojnica, Odžak, Žepče, Vareš, Glamoč, Drvar, Bosansko Grahovo, Bosanski Petrovac i Distrikt Brčko-opcija FBiH.
  4. Za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH izabran je kandidat koji je osvojio najveći broj glasova među bošnjačkim kandidatima uz uvjet da je u području koje se sastoji od ad hoc izbornih područja A i C osvojio veći broj glasova nego u području koje se sastoji od ad hoc izbornih područja B i C. Ukoliko kandidat koji je osvojio najveći broj glasova ne zadovoljava navedeni uvjet, uzima se idući kandidat sa liste bošnjačkih kandidata po broju glasova i tako do kraja liste dok se ne pronađe kandidat koji zadovoljava uvjet. Ukoliko niti jedan bošnjački kandidat ne zadovoljava navedeni uvjet izabran je kandidat koji je osvojio najveći broj glasova.
  5. Za hrvatskog člana Predsjedništva BiH izabran je kandidat koji je osvojio najveći broj glasova među hrvatskim kandidatima uz uvjet da je u području koje se sastoji od ad hoc izbornih područja B i C osvojio veći broj glasova nego u području koje se sastoji od ad hoc izbornih područja A i C. Ukoliko kandidat koji je osvojio najveći broj glasova ne zadovoljava navedeni uvjet, uzima se idući kandidat sa liste hrvatskih kandidata po broju glasova i tako do kraja liste dok se ne pronađe kandidat koji zadovoljava uvjet. Ukoliko niti jedan hrvatski kandidat ne zadovoljava navedeni uvjet izabran je kandidat koji je osvojio najveći broj glasova.
  6. Srpskog člana Predsjedništva BiH koji se neposredno bira s teritorije Republike Srpske- biraju birači upisani u Središnji birački popis za glasovanje u Republici Srpskoj. Izabran je kandidat koji dobije najveći broj glasova.
  7. Mandat članova Predsjedništva BiH traje četiri godine.”

U Potpoglavlju B, članku 10.12. stavaku (2) rečenica:

Svakom konstitutivnom narodu daje se jedno mjesto u svakom kantonu.“,

briše se.

Broj izaslanika iz reda svakog konstitutivnog naroda i ostalih po županijama/kantonima uzimajući u obzir posljednji popis stanovništva raspoređuje se na sljedeći način:

 

  1. 17 izaslanika iz reda bošnjačkog naroda se bira iz zakonodavnih tijela županija/kantona na način da Tuzlanska bira četiri izaslanika, Sarajevska četiri izaslanika, Zeničko-dobojska tri izaslanika, Unsko-sanska tri izaslanika, Hercegovačko-neretvanska jednog izaslanika, Srednjobosanska jednog izaslanika i Bosansko-podrinjska jednog
  2. 17 izaslanika iz reda hrvatskog naroda se bira iz zakonodavnih tijela županija/kantona na način da Hercegovačko-neretvanska bira pet izaslanika, Srednjobosanska četiri izaslanika, Zapadnohercegovačka tri izaslanika, Herceg-bosanska dva izaslanika, Zeničko-dobojska jednog izaslanika, Posavska jednog izaslanika i Tuzlanska jednog izaslanika.
  3. 17 izaslanika iz reda srpskog naroda se bira iz zakonodavnih tijela županija/kantona na način da Sarajevska bira četiri izaslanika, Herceg-bosanska tri izaslanika, Unsko-sanska tri izaslanika, Tuzlanska dva izaslanika, Hercegovačko-neretvanska dva izaslanika, Zeničko-dobojska dva izaslanika i Srednjobosanska jednog izaslanika.
  4. 7 izaslanika iz reda ostalih se bira iz zakonodavnih tijela županija/kantona na način da Sarajevska bira tri izaslanika, Tuzlanska dva izaslanika, Zeničko-dobojska jednog izaslanika i Unsko-sanska jednog izaslanika.“.

Kolumna Vildane Selimbegović: Hvala Jasmili i Vučiću

Odakle ste, pita nasumice novinarka beogradske Prve TV ljude koji na Sajmištu stoje u redu za vakcinu. Iz Sarajeva, Sarajeva, Sarajeva, Tuzle, iz Makedonije, Sarajeva, Albanije, Crne Gore… Na jednom od putokaza stoji: Privrednici iz Bosne i Hercegovine. Prijavilo ih se oko 7.500. Nađoše i jednog Slovenca. Bivša Jugoslavija u malom. Ljudi čekaju, priznaju da ih je puno došlo bez najave, a u njihovo ime jedna Tuzlanka kaže: Samo da vakcinacija traje do osam uveče… Izračunali su da će tako doći na red. Nekako u isto vrijeme, Sarajevom prolaze kolone automobila, a prolaznici im aplaudiraju: ekipa okupljena oko organizacije Omladinskog filmskog festivala inicirala je vožnju podrške izboru Bogića Bogićevića za gradonačelnika.

Mi i naše vrijednosti

Znaju ti mladi ljudi da je Bogićević odustao, razočaran i ponižen zbivanjima na sjednici Gradskog vijeća. Njihova vožnja je i njihov politički stav: dosta im je političarenja, pijačkih obračuna i stranačkih kalkulacija, žele da i na ovaj način pokažu da je vrijeme za ozbiljne promjene. Bogićev simbolički integritet za njih je garancija da su one moguće, no Bogićević je dovoljno dugo u politici da zna kako jedan čovjek nije dovoljan. Ne može sam. Priča o Sarajevu nije završena i u njoj nema nevinih, baš zato valja se pozabaviti pričama koje na naše oči promiču također nezavršene i sa debelim slojem političke krivice. Jer to puno govori o nama i našem odnosu prema vrijednostima u koje se javno zaklinjemo. I svako malo ih zaboravimo.

Film “Quo vadis, Aida” Jasmile Žbanić je prije dvije sedmice nominiran za Oscar u kategoriji najboljeg stranog filma, a za manje od tri ćemo saznati hoće li zlatni kipić ponovo doputovati u glavni grad BiH. Jasmilina drama o genocidu u Srebrenici već mjesecima kupi nagrade koje su u našoj zemlji vijesti što traju manje od dana i apsolutno ne nailaze na reakcije onih u čijem su opisu posla. Odnos politike prema Srebrenici vidjeli smo i na prošlim lokalnim izborima (kupovine, skandali, svađe unutar onog što zovemo probosanski blok), pa se usuđujem ustvrditi da je upravo takav odnos i razlog što Jasmila, u obimnom intervjuu za zagrebačku Gloriju, govori o svom i suprugovom praćenju nominacija svjesna startnog hendikepa – kampanje koju si nisu mogli priuštiti. U proces su ušli bez američkog distributera, što znači da glasači Akademije nisu imali priliku ni pogledati film (kad je “Aida” dobacila do užeg izbora, uspjeli su dobiti Super Ltd, pa je sad film u kinima SAD-a i na online platformama poput Amazon Primea), konkurencija se rasipala PR-ovima, oglasima, nastupima, Jasmila se – kaže – gerilski borila. Jasno je k’o dan da je Angelina Jolie – onim intervjuom za Time koji je napravila s Jasmilom – učinila više za promociju filma o Srebrenici nego svi domaći budžeti namijenjeni kulturi. Ovdje, na Balkanu, najupečatjiviji prilog o “Aidi” napravljen je u Beogradu: Zoran Kesić je u svoja “24 minuta” ugostio Jasnu Đuričić, srbijansku glumicu koja u filmu glumi prevoditeljicu Aidu i njenog supruga Borisa Isakovića koji se pojavljuje u liku Ratka Mladića. Svjestan pritiska i prijetnji kojim su oboje izloženi u svojoj zemlji, Kesić svoj prilog vodi ne ostavljajući prostor dilemama o stavu ne samo prema filmu već i prema Srebrenici. I Jasna i Boris ne kriju vjeru u Jasmilin film (Boris i u Ninu govori o svom uvjerenju od samog starta da će “Aida” ući u konkurenciju za Oscar), oboje ističu neophodnost suočenja s našom nedavnom ratnom prošlošću ne dvojeći da je “Aida” svakako dobar način da se to i dogodi. “Aidina” nominacija je i u Hrvatskoj snažno odjeknula: tamošnji su mediji iskoristili priliku da likuju što “Dare iz Jasenovca” ni na mapi nema, “Dara” je – za one koji su zaboravili – Vučićev državni projekat i trebala je poraziti region nudeći srpsku stranu povijesti. Uza svu mašineriju i ko zna koliko novca, “Dara” nije prošla, “Aida” je već sad za Srebrenicu učinila više nego sve probosanske partije od Daytona naovamo iako je bh. izdvajanje za kinematografiju ubjedljivo najmanje u regiji. Kao, uostalom, i za sve drugo što nosi epitet bosanskohercegovački i oko čega se, kao oko hodžina jorgana, decenijama otimaju partije sa sarajevskom adresom.

Nema nam spasa

S takvom (su)vlašću spasa nam nema, a da propadamo, jasno je k’o dan. Koronakriza je, nažalost, savršena ilustracija: ovdje vakcine dolaze kao donacije (prvu je uručio Vučić), a kada konačno aterira prva količina – nedostatna i za zdravstvene radnike – plaćenih kroz Covax mehanizam, sljegne pola međunarodne zajednice da ih dočeka s transparentima. Domaće svađalice busaju se u svoja srpska, hrvatska i bošnjačka prsa, i obračunavaju pričama o građanskoj državi. A građani slušaju ljekare (spašavaj se ko može!) i idu na vakcinaciju u susjednu Srbiju. Političari šute, nemoćni da makar naglas kažu hvala Aleksandru Vučiću koji ne odustaje od svoje ideologije, ali nudi spas za život. Jer on očito zna da politika nisu samo društvene mreže i isprazna saopćenja i ulaže u svoju (političku) budućnost. U Sarajevu to ne važi, nikako da shvatimo da ako zaista hoćemo BiH, moramo imati jasno definiran minimum probosanskih interesa iza kojih ćemo zajedno stati. Bilo da je riječ o Bogiću, Jasmili ili vakcinama.

(VIDEO) Pronašli smo odbjeglog optuženika za ratne zločine Duška Kornjaču: Ratni gospodar Čajniča slobodno živi u Novom Sadu i novinarima razbija telefone

Ulica je Teskelijina u Novom Sadu. Na broju 6, na interfonu pronalazimo prezime Kornjača. Zvonim i ulazim. Kolega Laky će ostati ispred zgrade, da obavijesti “nadležne” ako se ne vratim. Stan broj 17, na posljednjem spratu pripada Kornjačama, ali na ulaznim vratima nema pločice sa njihovim prezimenom. Odmah po ulasku u zgradu uključio sam snimanje na telefonu. Zvonim i vrata se otvaraju. To je on – glavom bez brade.

Duško Kornjača u Novom Sadu, 18.8. 2021.

Duško Kornjača, lice s Interpolove potjernice, optuženik za zločine protiv čovječnosti, ratni gospodar života i smrti u Čajniču. Vječnost je, čini mi se prošla, dok sam progovorio.

“Dobar dan”, kažem učtivo čovjeku na vratima.

“Dobar dan”, odgovara domaćin.

“Jeste l’ vi Duško Kornjača”, prelazim na stvar.

“Jesam”, odgovara potvrdno.

“Ja sam Avdo Avdić, novinar iz Sarajeva”

“Ko?”, pita Kornjača.

“Avdo Avdić, novinar iz Sarajeva”, ponavljam mu.

“Šta trebate”, pita opet.

“Trebao bih da obavim jedan razgovor s vama”, odgovaram.

“Namam ja vremena da razgovaram s vama”, kaže doktor Kornjača.

“Zašto? U bjekstvu ste”, govorim konkretnije.

“Ko ti je u bjekstvu? Ma, nisam ja u bjekstvu. Marš odavde sa vrata”, kazat će odbjegli optuženik za ratne zločine dok mi iz ruke otima telefon.

Duško Kornjača u Čajniču 1992. godine

Nećete vidjeti detalje, ali na snimku još koji sekund kasnije možete čuti dio atmosfere. Telefon je završio na pločicama u stanu, poprilično polomljen. Duško je, potom, uzeo dršku metle zamahnuo prema meni. Promašio je. Koji sekund kasnije na vratima se, iz pravca stana, ukazalo još nekoliko osoba. Muškarac od nekih tridesetak godina uspio je Duška uvući u sobu. Pretpostavljam da je u pitanju Kornjača mlađi. Vrlo učtiv je čovjek, koji se izvinio zbog neugodnosti koje sam doživo. On mi je iznio pomomljen telefon. I tako je završila moja potraga za odbjeglim optuženikom za ratne zločine – doktorom Duškom Kornjačom

“Identične sve su priče oko borbe za Čajniče”, počinje pjesma Baje Malog Knindže posvećena ovom odbjeglom ratnom zločincu.

I uistinu su identične sve priče iz BiH odbjeglih ratnih zločinaca srpske nacionalnosti. Svi se skrivaju u Srbiji. Duško Kornjača je jedan od njih. Na stranici Suda BiH piše da je nedstupan organima BiH. Optužen je da je počinio krivično djelo – zločin protiv čovječnosti.

“Optužnica tereti optuženog Duška Kornjaču. U period od sredine aprila 1992. do kraja juna 1992. godine na području općine Čajniče, u okviru širokog i sistematičnog napada Teritorijalne odbrane i Policijske stanice srpske opštine Čajniče, kao predsjednik Kriznog štaba, kasnije komandant ratnog štaba Srpske opštine Čajniče te predsjednik Skupštine opštine i ministar odbrane u Vladi Srpske autonomne teritorije Hercegovina, kao svjestan učesnik udruženog zločinačkog poduhvata, planirao i naredio progon nesrpskog stanovništva iz općine Čajniče”, navedeno je na stranici Suda Bosne i Hercegovine.

“Identične sve su priče oko borbe za Čajniče. Među prvim puče puška u rukama brata Duška”, glasi dalje pjesma posvećena odbjeglom otpuženiku za ratne zločine u Čajniču.

Duškovog brata Miluna Kornjaču kolega Refik Vejsilagić i ja smo pronašli u junu 2009. godine. SIPA ga je nekoliko mjeseci kasnije uhapsila i smjestila u pritvor. Stvarni ratni vladar Čajniča Duško Kornjača je pobjegao.

Nakon što sam imao “blizak susret” s Duškom Kornjačom nazvao sam Kemala Trgu. Bio je sa svojom majkom Rabijom. Njen sin, a Kemalov brat Hajrudin Trgo ubijen je u Lovačkom domu u Mostini kod Čajniča. U maju 1992. godine u Mostini su ubijena 42 Bošnjaka. Tijela ubijenih snimala je novosadska novinarka Milijana Baletić. Njen sagovornik je bio ispred mjesta zločina bio je Duško Kornjača. Združenim snagama današnji sugrađani iz Novog Sada su kazali da su za “muslimani zverski likvidirali muslimane”.

“Po vašem, šta je bio cilj i svrha, obzirom da su muslimani napali zarobljene muslimane i napravili ovo što su napravili”, pitala je novinarka Baletić svog sagovornika sa dugom bradom i četničkom ikonografijom.

“Vjerovatno su u njima prepoznali te neke koji su sarađivali s njima i bojali su se da ne otkriju te neke namjere za druga dejstva. I zato su željeli da ih, drugim riječima, uklone sa lica zemlje da ne bi postojali svjedoci njihovih djela koja su počinili”, objasnio je Duško Kornjača zločin u Lovačkom domu u Mostini kod Čajniča.

Zbog zločina u Mostini pravosnažno je osuđen Milun Kornjača, brat Duška Kornjače. Ovo je citat iz osuđujuće presude protiv njega.

“Od 19. maja 1992. godine, kao komandir jedinice “Plavi orlovi”, a nakon što je Tadić Veljo, pripadnik jedinice “Plavi orlovi” dana 19.maja 1992.godine u popodnevnim časovima na Mostini u Lovačkom domu, iz automatske puške lišio života zatočenike, Bukva Zlatka, Čaušević Jusufa, Gluščić Envera, Hasović Hasana, Kulelija Safeta, Došlo Jasmina, Gabela Fuada, Bavčić Hamzaliju, Oruč Fehima, Trgo Hajrudina, Čolak Saliha, Cicvara Muharema, Hurlov Hamdu, Šehović Dedu, Agović Ahmu, Agović Mehmeda, Živojević Mehmeda, Vrana Mušana, Velić Zijada, Bukva Mehu, Gazap Hajrudina, Paldum Šemsudina, Čolak Fehima, Gabela Suada, Kešan Hamšu, Kešan Ibru, Kešan Muju i Kešan Ismeta i pored toga što je istog dana kada je izvršeno ubistvo zatočenih lica od prisutnih u prostorijama štaba TO Čajniče u Čajniču saznao da je Tadić Veljo, pripadnik jedinice “Plavi orlovi” izvršio ubistva zatočenih lica u Lovačkom domu na Mostini, nije ništa preduzeo u skladu sa svojim pravima i dužnostima komandira jedinice “Plavi orlovi” da izvršilac ubistava zatočenih lica bude kažnjen”.

Milun Kornjača je osuđen na sedam godina zatvora. Njegov brat i formalni zapovjednik Čajniča Duško Kornjača je u bjekstvu. Živi u Teskelijinoj ulici u Novom Sadu, gdje smo ga i snimili telefonom. Oklop telefona ostao je kod Kornjače.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...