U Narodnim novinama Republike Hrvatske iz novembra 1997. godine piše da je Franjo Tuđman u julu te godine Redom Ante Starčevića odlikovao Jadranka Prlića.
“Kriv je”, reći će haške sudije dvadeset godina kasnije dok je ispred njih mirno stajao Jadranko Prlić, jedan od šestorice osuđenika za Udruženi zločinački poduhvat poznat kao Herceg-Bosna.
Žalbeno vijeće Haškog tribunala osudilo je Prlića na 25 godina robije. Pravomoćno.
Ratni zločinac Jadranko Prlić
Nekoliko mjesci kasnije, u januaru 2018. godine, Inicijativa mladih za ljudska prava uputila predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović “poticaj za oduzimanje odlikovanja Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Jadranku Prliću, Brunu Stojiću, Valentinu Ćoriću i Dariju Kordiću”. Konkretno, za Jadranka Prlića je traženo oduzimanje odličja “Red Ante Starčevića”.
Narodne novine Republike Hrvatske
No, prije i nego su predstavnici Inicijative mladih za ljudska prava predali “poticaj za oduzimanje odlikovanja”, predsjednica Grabar-Kitarović je kazala da neće oduzimati odlikovanja nikome bez obzira na presude Haškog tribunala.
“Ti su ljudi dobili odličja za obranu od velikosrpske agresije i ta im odličja neću oduzimati. Praksa se dosad nije primjenjivala, osim u slučaju odluka domaćeg zakonodavstva”, kazala je Grabar-Kitarović.
Red Ante Starčevića je, tako, ostao kod ratnog zločinca Jadranka Prlića.
Identično odličje u januaru ove godine formalno je predato u ruke Christiana Schmidta, njemačkog političara, člana Kršćanske socijalne unije “koji razumije i Rusiju” i kandidata za budućeg Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu.
Plenković uručuje Red Ante Starčevića Christianu Schmidtu
“Na temelju Ustava Republike Hrvatske i Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske a na prijedlog Državnog povjereništva za odlikovanja i priznanja, Predsjednik Republike Hrvatske donio je Odluku o dodjeli odlikovanja Redom Ante Starčevića za osobiti doprinos u uspostavi i izgradnji suverene hrvatske države te promociji vanjskopolitičkih interesa Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj i u svijetu, odlikuje se gospodin Christian Schmidt”, pročitao je s papira Andrej Plenković prije nego je odličje predao ovom njemačkom političaru.
Narodne novine Republike Hrvatske
Ovo odličje je, formalno, dodijeljeno 2013. godine kada je tadašnji predsjednik Ivo Josipović potpisao ukaz kojim je CSU-ove političare Christiana Schmidta i Harmuta Koschyka odlikovao “Redom Ante Starčevića”. Tek sedam godina kasnije, odličje je i službeno uručeno i njemački kandidat za Visokog predstavnika za BiH i formalno je “stao u Red” sa ratnim zločincem Jadrankom Prlićem.
Zločinac iz Ahmića u “Redu Ante Starčevića”
Dobro, primijetit će kritičari, Schmidt je ovo odličje formalno dobio prije nego je Jadranko Prlić pravosnažno osuđen. Ali nije Prlić jedini pravosnažno osuđeni ratni zločinac u “Redu Ante Starčevića”. U izdanju Narodnih novina Republike Hrvatske od 7. jula 1995. godine piše da je Franjo Tuđman u maju te godine “Redom Ante Starčevića” odlikovao 92 osobe. Pod rednim brojem 40 nalazi se ime Dario Kordić.
Narodne novine Republike Hrvatske
“Žalbeno vijeće potvrđuje da je Dario Kordić, “kao odgovoran regionalni političar, planirao i poticao zločine koji su se 16. travnja 1993. dogodili u Ahmićima i susjednim selima Šantići, Pirići i Nadioci” a koji su bili usmjereni “na etničko čišćenje tog područja
Žalbeno vijeće smatra da se “Kordićevo sudjelovanje u kampanji progona” također odnosilo i na zločine izvršene u općini Kiseljak
Žalbeno vijeće smatrada je na osnovu dokaza o Kordićevim “političkim aktivnostima i sklonostima, njegovim snažnim nacionalističkim i etničkim stavom i njegovom željom da se uspostavi suverena hrvatska država unutar teritorije Bosne i Herecegovine, po svaku cijenu”, Kordić “posjedovao konkretnu diskriminacijsku namjeru koja je potrebna za krivično djelo progona”, piše na službenoj stranici Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.
Ratni zločinac Dario Kordić sa liderom HDZ-a Draganom Čovićem
Kordić je te 2004. godine pravosnažno osuđen na 25 godina zatvora. Odlikovanje “Red Ante Starčevića” nikad mu nije oduzeto. Inicijativa mladih za ljudska prava tražila je oduzimanje odličja ratnom zločincu Dariu Kordiću. Hrvatske vlasti odbile su taj “poticaj”. No, Christian Schmidt nije odbio hrvatske vlasti. Primio je odlikovanje koje nose dvojica ratnih zločinaca osuđenih pred UN-ovim sudom. I sada bi UN trebao imenovati Christiana Schmidta za Visokog predstnika za BiH u kojoj su ovi ratni zločinci počinili svoje zločine.
Do ponoćke je bilo ostalo četiri sata kada je Sveti Nikola Čudotvorac sletio na sarajevski aerodrom. Ravno iz nekadašnjeg Carigrada. Nije imao ruksak s božićnim poklonima, ali je, zato, bio u ruksaku kao – poklon.
Ambasador BiH u Rusiji Željko Samardžija dan uoči Badnjaka preuzeo je Svetog Nikolu u Moskvi. Rusko Ministarstvo vanjskih poslova odlučilo je da vrati ikonu sa likom Nikole Čudotvorca koju je Milorad Dodik 14. decembra poklonio Sergeju Lavrovu. Ta ikona je, napisala tada novinska agencija Srna, pronađena u ukrajinskom gradu Lugansku kojeg su okupirale ruske paravojne snage.
“Samardžija je ikonu stavio u u jednu kovertu koju je, potom, smjestio u metalnu kutiju i sve to spakovao u svoj ruksak”, svjedočili su službenici Ambasade BiH, a prenijeli nam zvaničnici Ministarstva vanjskih poslova BiH.
Rusi su Samardžiji dali i diplomatsku notu u kojoj piše da “Ministarstvo vanjskih poslova Ruske Federacije izražava svoje poštovanje Ambasadi BiH i ima čast da proslijedi ikonu poklonjenu 14. decembra 2020. godine”.
“Ministarstvo ima čast preporučiti poklonodavcu da koristi pravne mehanizme, uključujući kanale Međunarodne organizacije kriminalističke policije (Interpol) u vezi sa ovom situacijom”, napisali su Rusi u noti koji je ambasador Samardžija spakovao u džep.
U četvrtak ujutro, oko deset sati, on je iz Moskve poletio prema Istanbulu. Tu je presjeo na let za Sarajevo. Svoj let nije zvanično najavio. Tek kada avion iz Istanbula sletio na sarajevski aerodrom bh. graničari su, prema informacijama Istrage, obaviješteni da se u njemu nalazi osoba sa diplomatskim pasošem. No, kako ranije nije bilo najave, Željko Samardžija nije mogao ući na VIP ulaz. Omogućeno mu je tek da kao diplomata lakše prođe pasošku kontrolu. Na carinskoj kontroli je rekao da nema ništa za prijaviti. A zapravo je imao. U njegovom ruksaku bila je ikona Svetog Nikole Čudotvorca. Kada ke kročio na teritoriju BiH dočekala ga je Istraga.
Rekao je da ikona nije u njegovoj torbi. U petak ujutro, na Božić, ambasador se predomislio. Priznao je da je sa Svetim Nikolom na Badnjak sletio u Sarajevo i da je Čudotvorac sad zaključan u Dodikovom kabinetu.
“Carinski prekršaj”, uprostit će sagovornici Istrage koji se razumiju u ovu problematiku.
Ambasador Željko Samardžija morao je prijaviti carinicima da na teritoriju BiH unosi ikonu, kako tvrdi SNSD, “staru 300 godina u pozlati”. Nije je prijavio. I sada se čeka reakcija Tužilaštva BiH koje “žurno” šuti.
Posljednjim letom iz Istanbula u Sarajevo je večeras sletio ambasador BiH u Moskvi Željko Samardžija. Kada se s ruksakom na leđima i putnom torbom pojavio “na teritoriji BiH”, dočekali smo ga pitanjem – gdje je ikona?
“Nalazi se tamo gdje treba da bude”, kazao je ambasador.
“Da li je ovdje kod Vas?”, glasilo je naredno pitanje.
“Ne znam zbog čega je to toliko bitno”, odgovorit će Samardžija prije nego ćemo ga upitati – da li je ikona koju je Milorad Dodik poklonio ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu kod njega u prtljagu.
“Ne, apsolutno”, reći će ambasador nakon čega je uslijedilo novo-staro pitanje – gdje je ikona.
“Tamo gdje treba da bude. (Istraga: Bila je u Moskvi. Vi ste jutros rekli da su je vratili) Jeste, naravno. (Istraga: Pa, gdje je). Ne znam šta Vam je to toliko bitno. Šta sada i da vidite tu ikonu? (Istraga: Gdje se nalazi trenutno) Bit će tamo gdje treba da bude. (Istraga: Gdje je nosite sada) Što je to toliko bitno. Znate kakva je procedura”, kazao je Samardžija.
“Pa, jeste li je donijeli Vi”, nastavljamo s pitanjima.
“Da li ću je ja donijeti ili će doći, možda, sutra ja ne znam”, kazao je Samardžija.
Ikona iz Luganska
Upravo je ambasador Samardžija u srijedu u Ministarstvu vanjskih poslova Ruske Federacije preuzeo ikonu “pronađenu u Lugansku” koju je Dodik poklonio Lavrovu, a ovaj, nakon medijskih natpisa, odlučio da je vrati. U Ministarstvu vanjskih poslova BiH kažu da ih je službenica Ambasade BiH u Moskvi obavijestila da je ambasador Samardžija osim ikone preuzeo i diplomatsku notu koja je naknadno protoklisana.
Nota Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije
Kopija ove note nalazi se u Ambasadi u Moskvi, dok je ambasador Samardžija sa sobom ponio originalni primjerak i ikonu.
“I to je sve što znamo. Zvanično, ikona se ne nalazi u Ambasadi BiH u Rusiji. Nema je ni u Ministarstvu vanjskih poslova BiH niti je upućena diplomatskom pošiljkom iz Rusije prema BiH”, kazala je večeras za Istragu ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković.
Službenici Ambasade obavijestili su Ministarstvo vanjskih poslova BiH da je Samardžija vraćenu ikonu stavio u kutiju, a potom u svoj ruksak.
“Mi druge detalje nemamo”, kazala je ministrica Turković.
Prije nego se zaputio prema BiH, Samardžija je jednu od svojih saradnica ovlastio da upravlja Ambasadom do kraja januara, jer će on biti odsutan.
Ikona iz Luganska, dakle, više nije u Ambasadi BiH u Moskvi. Nema je ni u Ministarstvu vanjskih poslova BiH. Rusi su je, formalno, vratili. A diplomatskom poštom iz bh. ambasade u Rusiji nije upućena prema Sarajevu. Da li se nalazi u ruksaku ambasadora Samardžije? I, ako se nalazila, zbog čega carinski službenici na Aerodromu Sarajevo o tome nisu obaviješteni?
Kada su je jučer pred zgradom Predsjedništva BiH novinari upitali o čemu je razgovarala sa hrvatskim članom Predsjedništva BiH Željkom Komšićem, njemačka ambasadorica Marget Uebber samo je odmahnula rukom i sjela u službeni automobil. Sastanak Uebber- Komšić trajao je nešto malo manje od sat vremena. Izjava nakon sastanka nije bilo. Detalji su, službeno, nepoznati.
No, Istraga neslužbeno saznaje da je ambasadorica Uebber Željku Komšiću saopćila isto ono što je dan ranije kazala i bošnjačkom članu Predsjedništva BiH Šefiku Džaferoviću. Njemačke vlasti žele početkom naredne godine za Visokog predstavnika za BiH, umjesto Valentina Inzka, postaviti svog diplomatu Christiana Schmidta.
„O tim namjerama već su upoznate najbitnije članice Vijeća za implementaciju mira (PIC)“, kazao je sagovornik Istrage iz Predsjedništva BiH.
Za to vrijeme aktualni visoki predstavnik Valentin Inzko „mirno spava“. U četvrtak popodne iz OHR-a su medijima dostavili saopćenje za javnost.
“Visoki predstavnik će se suzdržati od komentarisanja bilo kojeg imena u smislu njegovog potencijalnog nasljednika. Pažnja visokog predstavnika će kao i dosad biti usmjerena na provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Cilj je da Bosna i Hercegovina bude stabilna i funkcionalna zemlja, nepovratno na euro-atlantskom putu za koji se sama opredijelila. Visoki predstavnik pozdravlja svaki korak koji bi vodio jačanju OHR-a i jačanju opredijeljenosti međunarodne zajednice da ostvari taj cilj. Visoki predstavnik je više puta izjavio da situacija koja još uvijek prevladava u BiH čini diskusije o zatvaranju Ureda visokog predstavnika preuranjenim. Kako se Visoki predstavnik želi suzdržati od bilo kakvih špekulacija o ovoj temi, eventualna pitanja treba uputiti članicama Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira”, saopćili su iz OHR-a.
Njemačka ambasadorica članica je Upravnog odbora PIC-a (Vijeća za implementaciju mira) i, unatoč medijskim upitima, izjave nije davala. Ali saznajemo da je dvojici članova Predsjedništva BiH već naznačila da Vlada u Berlinu namjerava zamijeniti Valentina Inzka te na njegovu poziciju postaviti Christiana Schmidta. Schimdt je član njemačke partije CSU. Do 2018. bio je ministar poljoprivrede u Saveznoj vladi Angele Merkel. U januaru ove godine hrvatski premijer Andrej Plenković uručio je Schmidtu Orden Red Ante Starčevića zbog zalaganja za interese Republike Hrvatske. Osim ove nagrade, Schmidt je 2009. godine primio priznanje i Njemačko hrvatsko društvo Bonne. Dok je obavljao funkciju ministra poljoprivrede u Vladi Njemačke Schmidt je pokušavao izgraditi dobre odnose sa Ruskom Federacijom, ističući da bi Njemačka i Rusija trebale biti otvorenije jedna prema drugoj. Odnosi Njemačke i Rusije tokom decembra ove godine značajno su poboljšani, a najbitniji posao ove dvije države je izgradnja plinovoda poznatog kao Sjeverni tok 2. Zbog oštrih rekacija SAD-a gradnja tog plinovoda bila je obustavljena skoro godinu dana. Američke vlasti najavile su uvođenje sankcija svim državama i firmama koje pomažu gradnju Sjevernog toka 2 čije je puštanje u pogon bilo predviđeno za početak 2020. godine. Ovaj plinovod bi trebao udvostručiti kapacitete isporuke ruskog plina i zagarantovati sigurnost opskrbe Zapadne Evrope preko Baltičkog mora. SAD smatraju da bi Sjeverni tok 2, zapravo, zemlje istočne Evrope napravio još ovisnijim o Ruskoj Federaciji. No, unatoč prijetnjama sankcijama, Njemačka i Rusija su 12. decembra ove godine, nakon jednogodišnje pauze, nastavile sa gradnjom ovog plinovoda, što je ove sedmice izazvalo novu reakciju SAD-a i novo upozorenje sankcijama.
Uporedo sa jačanjem rusko-njemačkog prijateljstva “rođena” je i ideja o novom Visokom predstavniku za BiH. Berlin je ove sedmice i službeno upoznao pojedine članice PIC-a da želi razriješiti Valentina Inzka i na njegovo mjesto postaviti Christiana Schmidta. Sve to njemačka diplomacija namjerava završiti prije nego novoizabrani američki predsjednik Joe Biden uspostavi kontrolu nad kompletnom administracijom.
Joe Biden i Valentin Inzko
Valentin Inzko već dugo je na udaru Milorada Dodika i Dragana Čovića, lidera SNSD-a i HDZ-a s kojima se nedavno u Sarajevu susreo ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Prilikom posjete Sarajevu Lavrov je govorio o potrebi zatvaranja OHR-a. No, donošenje odluke o zatvaranju OHR-a je prosto nemoguće bez saglasnosti stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a, pa su Nijemci, kako bi “smirili situaciju”, odlučili preuzeti inicijativu i na poziciju Visokog predstavnika dovesti svog čovjeka Christiana Schmidta koji je, pored ostalog, veoma blizak službenom Zagrebu i zagovara “otvoreniji odnos Rusije i Njemačke”. Aktualni šef OHR-a Valentin Inzko od 2011. godine se nalazi u nemilosti zvaničnika HDZ-a BiH, jer ga smatraju glavnim krivcem što je 2011. godine formirana Vlada Federacije BiH bez te stranke. Tada je, naime, visoki predstavnik Valetnin Inzko, nakon konsultacija s ambasadorima Vijeća za implementaciju mira, donio odluku o privremenoj suspenziji odluka Centralne izborne komisije BiH koje su se odnosile na Dom naroda Parlamenta FBiH te na izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH. HDZ BiH je tako ispao iz vlasti na nivou FBiH. U tom trenutku Inzko je dobio apsolutnu podršku američke administracije sa Barackom Obamom i Joe Bidenom na čelu.
Njemačke vlasti pokreću inicijativu za “razrješenje” aktualnog visokog predstavnika za BiH Valentina Inzka te da nakon toga na njegovo mjesto postave njemačkog diplomatu Christiana Schmidta, saznaje Istraga iz više međunarodnih i domaćih izvora.
Prema informacijama Istrage, njemačka ambasadorica u BiH Margret Uebber ove bi sedmice trebala imati odvojene sastanke sa dvojicom članova Predsjedništva BiH Šefikom Džaferovićem i Željkom Komšićem tokom kojih bi ih trebala upoznati o namjerama Berlina.
Na potez Njemačka se, tvrde naši izvori, odlučila nakon konsultacija sa Ruskom Federacijom.
“To bi trebao biti kompromis između EU i Rusije koja insistira na ukidanju OHR-a”, pojasnio je jedan od izvora.
Schmidt u “Redu Ante Starlevića”
Plan je da se na martovskoj sjednici Vijeća za implementaciju mira (PIC) ozvanični ta inicijativa te da se odmah “razriješi” Valentin Inzko, a za novog šefa OHR-a postavi Christian Schmidt. Schimdt je član njemačke partije CSU. Do 2018. godine bio je ministar poljoprivrede u Saveznoj Vladi Angele Merkel. U januaru ove godine hrvatski premijer Andrej Plenković uručio je Christianu Schimdtu orden “Red Ante Starčevića”.
“Zadovoljstvo mi je uručiti odličje Predsjednika Republike Red Ante Starčevića, odličje koje RH u ovom konkretnom slučaju daje velikom prijatelju Hrvatske. Christian Schmidt, dugogodišnji je njemački političar, zastupnik u Bundestagu, Savezni ministar ali iznad svega čovjek koji je u svom političkom putu pomagao Hrvatsku”, kazao je tada Plenković.
Sagovornici Istrage tvrde da je Schmidtova bliskost sa HDZ-om bila presudna da njemački zvaničnici njega odaberu kao potencijalnog kandidata za novog Visokog predstavnika u BiH. Osim toga, ni Ruska Federacija ne bi imala ništa protiv tog imenovanja jer smatraju da je Valentin Inzko blizak administraciji novoizabranog američkog predsjednika Joea Bidena. O “slabljenju” ili ukidanju OHR-a bilo je govora i tokom nedavne posjete ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova. On se tada sastao sa liderom HDZ-a BiH Draganom Čovićem i srpskim članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom. Na konferenciji za medije nakon sastanka sa Dodikom Lavrov je kazao da treba ukinuti OHR.
“Ovaj vanjski protektorat koji predstavlja Ured visokog predstavnika u BiH, u potpunosti je prevaziđen. Postojanje OHR-a pokazuje nepoštovanje prema narodima u BiH i prema suverenitetu ove zemlje. Svaki pokušaj da se ruši Dejtonski sporazum može imati nesagladive posljedice. Veoma je teško bilo izgraditi krhku ravnotežu i bez samo jedne komponente može se ugroziti čitava stabilnost”, rekao je Lavrov.
No, kako Ruska Federacije u Upravnom odboru Vijeća za implementaciju mira nema potpunu podršku za ukidanje OHR, prešlo se na “plan B”, a to je “uklanjanje” proameričkog visokog predstavnika Valentina Inzka i dovođenje diplomate iz Njemačke. Članice UO PIC-a su Francuska, Italija, Japan, Kanada, Njemačka, Rusija, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Predsjedništvo Europske unije, Europska komisija i Organizacija islamske konferencije (OIC) koju predstavlja Turska. UO PIC-a predlaže kandidata za Visokog predstavnika, a potvrđuje ga Vijeće sigurnosti UN-a. S obzirom na različite stavove stalnih članica Vijeća sigurnosti jasno je da nema ukidanja OHR-a. Stoga se imenovanje njemačkog diplomate nameće kao rješenje koje bi prihvatila i Moskva koja je posljednjih godina popravila odnose sa Njemačkom:
Sjeveretni tok: spajanje rusko-njemačkih interesa
“Njemačka i Rusija spremne dovršiti Sjeverni tok 2”, glasila je vijest koju je 6. decembra ove godine objavio njemački Deutsche welle.
Gradnja ovog plinovoda zaustavljena je prije godinu dana i to pred sam završetak projekta. Tada su američke vlasti zaprijetile sankcijama firmama koje učestvuju u gradnji ovog plinovoda koji bi istočnu Evropu, faktički, ostavio na milost i nemilost Rusima. U saopćenju njemačke Uprave za vodene puteve i brodski saobraćaj, objavljenom početkom decembra, navedeno je da će “vjerovatno” između 5. i 31. decembra biti obavljano “podvodno polaganje cijevi” u tom dijelu Baltika. Sankcije kojima je zaprijetio Washington njemački zvaničnici su nazvali “neprihvatljivim”.
Kada se primjenom St. Lague metode preračunaju posljednji rezultati koje je objavila Centralna izborna komisija BiH, u Gradskom vijeću Mostara bi sitacija bila ovakva: HDZ BiH 13 mandata, Koalicija za Mostar 12, BH. blok šest, Hrvatska republikanska stranka tri i koalicija Ostajte ovdje jedan mandat. Bez HDZ-a, HRS-a i SNSD-ove koalicije Ostajte ovdje stranke čije je sjedište u Sarajevu imale bi 18 mandata ili natpolovičnu većinu koja bi osigurala izbor gradonačelnika u trećem krugu. No, prije nego pojasnimo način izbora gradonačelnika, obradit ćemo rezultate izbora po gradskim područjima, odnosno po izbornim jedinicama.
Gradska lista
Gradska lista daje 13 mandata i svakom konstitutivnom narodu moraju pripasti najmanje četiri pozicije dok Ostali moraju dobiti jedno mjesti. HDZ je, prema trenutnim rezultatima CIK-a, osvojo 13.253 glasa, Koalicija za Mostar okupljena oko SDA 11.262, BH. blok 4691, Hrvatska republikanska stranka 2760 i koalicija Ostajte ovdje 2760. Kako biste utvrdili broj mandata, ove brojeve podijelite prvo sa jedan, potom sa tri pa sa pet, sedam, devet, jedanaest … U slučaju HDZ-a BiH to bi izgledalo ovako – 13263, (ukupni rezultat kroz tri) 4421, (ukupni rezultat kroz pet) 2652, (ukupni rezultat kroz sedam) 1894, (ukupni rezultat kroz devet) 1473, (ukupni rezultat kroz jedanaest) 1205. Kada to uradite sa svim strankama i koalicijama, izdvojite trinaest najvećih brojeva (ova izborna jedinica daje 13 vijećnika). Na osnovu toga, HDZ-u BiH bi sa gradske liste pripalo pet mandata, Koaliciji za Mostar četiri, BH bloku dva, Hrvatskoj republikanskoj stranci jedan i Koaliciji Ostajte ovdje – jedan mandat. Ono što je bitno naznačiti, sa liste Koalicije za Mostar, prema trenutnim rezultatima dostupnim na stranici CIK-a, kao četvrta ulazi Nataša Jekić koja je srpske nacionalnosti. S druge strane, sa liste BH bloka, prema trenutnim rezultatima, ulazi Arman Zalihić koji ulazi iz kvote Ostalih. To je vrlo bitno zbog ukupne kvote u Gradskom vijeću, jer nijednom konstitutivnom narodu ne može pripasti više od petnaest vijećničkih mjesta, uz uslov da nijedan konstitutivni narod ne može imati manje od četiri vijećnika. U ovom trenutku sa gradske liste u vijeće bi ušla tri Bošnjaka i jedan Srbin sa liste Koalicija za Mostar, jedan ostali i jedan Hrvat sa liste BH bloka, četiri Hrvata i jedan Srbin sa liste HDZ-a, jedan Hrvat sa liste HRS-a i jedan Srbin sa liste Koalicije Ostajte ovdje. Prema tome, kvota srpskih vijećnika, trenutno, ne bi bila popunjena, jer ih je, računajući sve druge izborne jedinice, za sada samo troje obezbijedilo ulazak u Gradsko vijeće. U ovom slučaju bi moralo doći do “pomijeranja” unutar samih listi, bez obzira na preferencije koje je određeni kandidat osvojio. O tome odlučuje CIK.
Izborna jedinica Zapad (četiri vijećnika)
Prema trenutnim rezultatima, HDZ BiH je u ovoj izbornoj jedinici osvojio 4.539 glasova. Ukoliko njihov ukupni broj podijelimo sa tri, odnosno sa pet, dolazimo do brojeva 1513 i 907. U ovom trenutku Hrvatska republikanska stranka osvojila je 1.514 glasova, dok je BH. blok osvoio 928. To znači da bi HDZ osvojo dva vijećnička mandata, jer je njihov treći broj (907) manji od ukupnog broja glasova BH bloka. Zbog toga bi BH blok osvojio jedan mandat na Zapadu, koliko bi osvojila i Hrvatska republikanska stranka.
Izborna jedinica Jug (dva vijećnika)
Trenutno, HDZ BiH na području Jug ima osvojenih 2286 glasova. Podijeli li se taj broj sa tri, dolazimo do broja762. Koalicija za Mostar je osvojila 782 glasa, što je više od drugog broja HDZ-a BiH. Prema tome, na području Jug Koaliciji za Mostar bi pripao drugi vijećnik. HDZ ima osigiran jedan mandat.
Izborna jedinica Jugozapad (sedam vijećnika)
Prema do sada obrađenim rezultatima, na području Jugozapad HDZ BiH je osvojio 5699 glasova, Hrvatska republikanska stranka je osvojila 1781 glas, dok je BH. blok osvoio 1031 glas. Podijelimo li te brojeve sa tri, pet, sedam i devet te nakon toga izdvojimo sedam najvećih brojeva, HDZ BiH bi osvojio pet vijećnika, HRS jednog koliko i BH. blok. Ono što bi moglo biti presudno, sa liste BH. bloka, prema trenutnim rezultatima, iz ovog područja ulazi Boška Ćavar iz reda hrvatskog naroda. To znači da bi bez HDZ-a, HRS-a i SNSD-ove koalicije u Gradskom vijeću moglo biti osamnaest ruku, uz ispoštovani preduslov da Bošnjacima ne pripadne više od petnaest pozicija. Naime, sa gradske liste Koalicija za Mostar dala je Srpkinju, dok sa liste BH. bloka ulazi predstavnik Ostalih i najmanje jedan Hrvat.
Izborna jedinica Stari grad (pet vijećnika)
Na području Stari grad, prema trenutnim i nepotpunim rezultatima CIK-a, Koalicija za Mostar je osvojila 4354 glasa, BH. blok 3654, a Prva mostarska partija 827 glasova. Ukoliko podijelimo glasove sa tri, pet i sedam, dolazimo do brojeva 1451, 870 Koalicije za Mostar i 1218, 731 BH. bloka. Odvojimo li pet najvećih brojeva, to znači da Koalicija za Mostar trenutno ima tri vijećnika, jer je njihov treći broj veći od prvog broja Prve mostarske partije. BH. bloku bi pripala dva vijećnička mjesta.
Izborna jedinica Sjever (dva vijećnika)
Koalicija za Mostar je, trenutno, na tom području osvojila 3053 glasa. Njihov drugi broj (ukupni broj glasova podijeljen sa tri) je 1017 i veći je od ukupnog broja glasova BH. bloka (722). Zbog toga Koaliciji za Mostar pripadaju oba mandata sa Sjevera.
Izborna jedinica Jugoistok (dva vijećnika)
Prema trenutnim rezultatima CIK-a, Koalicija za Mostar je u ovoj izbornoj jedinici osvojila 2959 glasova. Kada se taj broj podijeli sa tri, dolazimo do broja 986, što je više od ukupnog broja glasova drugoplasirane Platforme za progres koja je osvojila 510 glasova. Dakle, na području Jugoistok je Koalicija za Mostar osvojila oba vijećnika
Izbor Gradonačelnika Mostara
Zbrojimo li sve vijećničke mandate iz svih izbornih jedinica i sa gradske liste, HDZ je osvojio trinaest mandata, Koalicija za Mostar ima 12 mandata, BH. blok šest, Hrvatska republikanska stranka tri i SNSD-ova Koalicija Ostajte ovdje jedan mandat. Prema važećem Statutu Grada Mostara, gradonačelnik se bira dvotrećinskom većinom iz reda izabranih vijećnika i za njegov izbor u prvom krugu potrebna je dvotrećinska većina. Ukoliko nijedan od kandidata ne dobije potrebnu većinu organizira se drugi krug u koji se plasiraju dva najbolje rangirana kandidata iz prvog kruga. Desi li se da i u drugom krugu nijedan od dva kandidata nema potrebnu dvotrećinsku većinu, bit će organiziran treći krug. U trećem krugu dovoljna je prosta većina od onih koji su prisutni i glasaju. Ukoliko se, pak, desi da oba kandidata budu imali isti broj glasova, prema Statutu, Gradonačelnik postaje onaj koji je mlađi.
Izbor Gradonačelnika prema trenutnim rezultatima
Krenimo od pretpostavke da će HDZ za gradonačelnika kandidirati Maria Kordića koji je na gradskoj listi osvojio skoro deset hiljada glasova, da će Koalicija za Mostar za Gradonačelnika Mostara predložiti Zlatka Guzina koji je osvojio preko devet hiljada glasova i da će BH blok za Gradonačelnicu predložiti Irmu Baraliju sa osvojenih 2700 glasova. Ukoliko bi stranke, koalicije i blokovi pratili svoje kandidate, Baralija bi osvojila šest glasova gradskih vijećnika. Ukoliko bi dobila podrušku SBB-a i Hrvatske republikanske stranke, Baralija bi osvojila jedanaest glasova. No, to je manje realan, ali ne i nemoguć ishod. Ako, pak, Koalicija za Mostar ostane ujedinjena, Zlatko Guzin bi dobio podrušku 12 vijećnika. Naravno, može desiti da mu najmanje dva SBB-ova vijećnika uskrate podršku, čime bi Guzin pao na deset glasova u Gradskom vijeću. Treći kandidat Mario Kordić ima sigurnih trinaest glasova u Vijeću i dobio bi, vjerovatno, podršku još jednog vijećnika Koalicije “Ostajte ovdje”. No, nijedan kandidat ne bi imao potrebnu većinu pa bi bio organiziran drugi krug. Bez podrške Hrvatske republikanske stranke i SBB-a Irma Baralija sigurno ne bi mogla proći u drugi krug u izboru za Gradonačelnika. Ukoliko izostane ta podrška, (predstavnici HRS-a izjavili da će biti uz hrvatski blok), u drugi krug će se plasirati Mario Kordić i Zlatko Guzin. Jasno je njihovi predlagači nemaju dvotrećinsku većinu, tako da će konačnu riječ u tom slučaju dati stranke čiji su kandidati “ispali” u prvom krugu. Recimo, ukoliko bi HRS, Ostajte ovdje, SBB (najmanje dva vijećnika) i BH. blok podržali HDZ-ovog kandidata u drugom krugu on bi imao potrebnu dvotrećinsku većinu (24 vijećnika). No, to je skoro nerealna opcija. Ukoliko, pak, ove iste stranke (bez HDZ-a) podrže Zlatka Guzina, on ne bi mogao dohvatiti 24 ruke, koliko je potrebno za izbor u drugom krugu. Stoga je skoro pa izvjesno da će gradonačelnik biti izabran u trećem krugu, pod uslovom da Koalicija za Mostar i HDZ prethodno ne postignu sporazum i u prvom krugu izaberu gradonačelnika kojeg žele. U trećem krugu mnogo je varijanti. Budu li, recimo, sve stranke sa sjedištem u Sarajevu na istoj strani, Zlatko Guzin bi, prema trenutnim rezultatima, sigurno bio izabran za gradonačelnika Mostara. No, ukoliko se, pak, desi da BH. blok bude suzdržan u trećem krugu, gradonačelnik bi bio HDZ-ov Mario Kordić. Osim navedenih, postoji još jedna moguća varijanta: ako Zlatko Guzin i Mario Kordić u drugom krugu budu imali isti broj glasova, HDZ bi dobio poziciju Gradonačelnika Mostara, jer bi u tom slučaju bio izabran – mlađi kandidat.
Moguće izmjene
Sve ove varijante i projekcije rađene su na osnovu nepotpunih rezultata Centralne izborne komisije i podložne su promjenama. Glasovi iz dijaspore bi, recimo, mogli presuditi da Koalicija za Mostar u Starom gradu izgubi jednog vijećnika koji bi pripao Prvoj mostarskoj partiji. Ostim toga, postoji i mogućnost da, zahvaljujući glasovima putem pošte, Koalicija za Mostar preskoči HDZ na gradskoj listi, pa da, uz zadržavanje mandata u Starom gradu, Koalicija ima 13 mandata, što bi donijelo ukupno 19 vijećnika strankama čije je sjedište u Sarajevu. Naravno, postoji i mogućnost da na Jugu ili Zapadu Koalicija za Mostar i BH. blok izgube mandate što bi, u tom slučaju, značilo da HDZ ima osiguranu poziciju Gradonačelnika Mostara.
Privatnim avionom sletio je na banjalučki aerodrom. Tog 30. maja 2018. godine ruski oligarh Konstantin Malofeef trebao se sastati sa Miloradom Dodikom i razgovarati o kreditiranju Republike Srpske. Ali nešto ranije su bosanskohercegovačke službe dobile informacije od partnerskih agencija da bi se na banjalučkom sastanku Dodik-Malofeev trebalo razgovarati o pranju najmanje 200 miliona eura.
“Gospodine Malofeev, Vama nije dozvoljen ulazak na teritoriju BiH”, kazat će ruskom milijarderu bh. graničar, prije nego mu je uručio Rješenje kojim je Malofeevu i službeno zabranjen ulazak na teritoriju BiH.
Nekoliko sati Malofeev je čekao na banjalučkom aerodromu da “prijatelji interveniraju”. Tadašnji ruski ambasador Petr Ivancov redom je zvao bh. zvaničničke, Milorad Dodik lično je dolazio na aerodrom kako bi “urgirao” za Maloveeva. Sve je bilo uzaludno. Malofeev se privatnim avionom vratio za Beograd odakle je nastavio dalje prema Moskvi. Već tada Konstantin Valerijevič Malofeev bio je na crnim listama SAD-a i Evropske unije.
“Konstantin Malofejev financira separatističke aktivnosti na istoku Ukrajine i usko je povezan s Aleksandrom Borodaijem, Igorom Girkinom (zvani Igor Strelkov) i takozvanom Donjeckom narodnom republikom”, objavile su vlasti SAD-a nakon što su Malofeeva i njegovu fondaciju Marshall Capital stavili na crnu listu.
Milorad Dodik i Konstantin Malofeev
Malofeev je ruski milijarder koji je direktno finsansirao i rukovodio separatističkim operacije u Ukrajini. Osnivač je nekoliko fondacija, ali za ovu priču najinteresantnija bi mogla biti Fondacija Svetog Vasilija.
“Fondacija Svetog Vasilija Velikog jedna je od najvećih privatnih dobrotvornih fondacija u Rusiji. Osnovana je u Moskvi 2007. godine. Osnivač Fondacije je poznati ruski filantrop i dobročinitelj Konstantin Malofeev”, piše na službenoj stranici Fondacije.
Oligarh Malofeev: fasciniran ikonama
Pretražite li dalje djelovanje ove Fondacije, pronaći ćete brojne tekstove o tome kako je “dobročinitelj i filantrop” Konstantin Malofeev kolekcionar ikona od kojih je neke donirao širom svijeta. Da li to znači da je Milorad Dodik od njega dobio u Ukrajini ukradenu ikonu koju je, potom, poklonio ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu? Ne mora da znači. Ali nesporne su činjenice da je ovaj ruski oligarh rukovodio paravojnim formacijama na istoku Ukrajine, da su pripadnici tih paravojnih formacija ukrale ikonu koju je Dodik poklonio Lavrovu, da je Malofeev kolekcionar ikona, da je imao nekoliko kontakata sa Miloradom Dodikom i da je ikona ukradena u Ukrajini završila kod Milorada Dodika.
Ukradena u Ukrajini: ikona koju je Dodik poklonio Lavrovu
Predizborna je kampanja 2014. godine. U Banja Luku je tada stigao “Kozački ansambl” kojeg je predvodio Nikolai Đakonov, zamjenik atamana Donskog odreda Kozaka. U pitanju bio prekaljeni borac sa ukrajinskog ratišta.
Prema informacijama sigurnosnih službi, sa Kozacima je tada u Banja Luku doputovao i Konstantin Malofeev koji se sastao sa Miloradom Dodikom. Zvanična obavijest o tom sastanku ne postoji, ali mnogo je obavijesti o susretima Donskog odreda Kozaka sa ruskim oligarhom Konstantinom Malofeevim. Finansijer ukrajinskih separatista Konstantin Malofeev i borac iz Ukrajine Nikolai Đakonov u avgustu prošle godine imali su “radni sastanak” nakon kojeg su izrazili fascinaciju ikonama u hramu Donove ikone Majke Božije, smješten na teritoriji pitomačkog korpusa u Rusiji.
Oligarh Malofeev i Kozak Nikolai Đakonov
Osim sa kozačkim dobrovoljcima na ukrajinskom ratištu, Malofeev je imao direktne veze sa Igorom Girkinom poznatijim kao Igor Streklov, jednim od vođa separatističkih formacija u Ukrajini.
“Zdravo, Konstantine Valerieviču! Dakle, odbili smo napad, neprijatelj se povukao u svim pravcima s velikim gubicima”, izvještavao je ukrajinski separatista Igor Streklov svog finansijera Konstantina Maleofeeva.
Ovaj razgovor 2014. godine snimile su ukrajinske službe i na osnovu njega se može zaključiti da je kolekcionar ikona Konstantin Valerijevič Malofeev rukovodio paravojnim formacijama u na istoku Ukrajine odakle je i ukradena ikona koju je Milorad Dodik poklonio ruskom ministru vanjskih poslova.
“Jeste li se javili Aksenovu?”, pitao je Malofeev Igora Girkina koji ga je prethodno izvijestio o operacijama svojih jedinica.
Igor Girkin na istoku Ukrajine
Igor Girkin ima bogato ratno iskustvo, ali i veze sa BiH. Početkom devedesetih Girkin je sa svojim paravojnim formacijama ratovao u VIšegradu gdje je sarađivao sa Osvetnicima ratnog zločinca Milana Lukića.
Igor Girkin u Višegradu
Nakon rata u BiH, uslijedila je uzvratna posjeta. Kada su izbili sukobi u Ukrajini, borci iz Republike Srpske su podržali proruske separatiste. Najmanje sedmorica bh. državljana borilo se u Ukrajini. Nemanja Ponjević rođen je u Donjem Vakufu. Trenutno posjeduje samo srbijansko državljanstvo. On je ratnik sa najdužim ratnim stažom u Ukrajini. U BiH je rijetko dolazio. Banovićanin Davor Savičić, također je ratovao u Ukrajini. Povremeno je odlazio i na teritoriju Sirije gdje se borio zajedno sa ruskim dobrovoljcima na strani Bašara Al Asada. Nakon okončanja ratničke karijere Savičić se nastanio u Krasnodaru gdje se trenutno bavi ugostiteljstvom. Radoslav Milojević je rođen u Njemačkoj, ali posjeduje bh. pasoš. Uglavnom boravi na teritoriji Njemačke, a povremeno odlazi u Ukrajinu gdje se bori na strani ruskih paravojnih formacija. Orden dobrovoljaca Donbasa dobio je i Slavenko Kuzmanović. Ovaj bh državljanin, rođen u Čelincu, na teritoriji Ukrajine je boravio nekoliko mjeseci. Gavrilo Stević rođen je u Gradačcu. Borio se u Ukrajini, ali je oslobođen svake odgovornosti pred bh. pravosuđem. U njegovom predmetu svjedočio je i Živan Vuksanović iz Pelagićeva. I on je ratovao u Ukrajini, kao i Fočak Dimitrije Jojić.
U nedjelju se nakon 12 godina održavaju lokalni izbori u Mostaru. Mostarcima će nakon 20. decembra račune polagati 35 izabranih vijećnika između kojih će u Gradskom vijeću biti odbrana i izvršna vlast, odnosno novi gradonačelnik. Ta činjenica je sama po sebi pobjeda grada na Neretvi.
Za početak valja otkloniti dilemu o tome ko je zaslužan za izbore u Mostaru – američka administracija. Naime, presuda u “slučaju Baralija“ ne razlikuje od presude u slučaju “Sejdić-Finci“ koja je na čekanju preko deset godina. Kako je i čime američka administracija nakon toliko godina uspjela “ubijediti“ SDA i HDZ da potpišu sporazum zadugo će ostati tajna.
Uglavnom, potpisana izborna pravila su u ovom trenutku najpoštenije moguće rješenje.
Gradsko vijeće Mostara ima 35 vijećnika.
Iz šest područja, koja su nekad bila općine, biraju se 22 vijećnika i za njih glasaju građani prijavljeni na tim područjima: Jugozapad daje 7 vijećnika, Stari grad 5, Zapad 4, te Sjever, Jugoistok i Jug po 2 vijećnika.
Sa posebne Gradske liste, za koju glasaju građani sa svih područja, izabraće se još 13 gradskih vijećnika.
Sve ozbiljne prognoze govore da će najveći broj mandata osvojiti tri jaka bloka – Koalicija za Mostar, HDZ BiH i Bh. blok. Šansu za osvajanje mandata imaju još HDZ 1990, HRS, Koalicija koju predvode dva HSP-a i srpska lista. No, ne treba zanemariti ni uticaj manjih stranaka koje i ako ne osvoje mandate mogu presuditi izbore u Mostaru.
Ma koliko nekima taj izraz smetao, probosanske stranke (sve koje su protiv politike HNS-a) su na svim dosadašnjim izborima u Mostaru odnosile pobjedu, i po broju ukupnih glasova i po broju vijećničkih mandata. Zbog izbornih specifičnosti na mostarskim izborima mnogo toga se svodi na matematiku.
Na predstojećim izborima probosanske stranke u startu mogu računati na 9 sigurnih vijećničkih mandata iz tri područja – Stari Grad, Sjever i Jugoistok. Prohrvatske stranke u startu mogu računati na sigurnih 10 mandata iz područja – Jugozapad, Zapad i Jug.
Na područjima Zapad i Jugozapad probosanske stranke imaju realne šanse za osvajanje dodatnih mandata. Tako na Zapadu realne šanse za jedan vijećnički mandat ima Bh. blok, a upravo iz tog razloga na tom izbornom području “Koalicija za Mostar“ (na osnovu predizbornih dogovora) nije ponudila svoju listu. S druge starane Bh. blok nema listu na području Juga. Na području Jugozapad bilo je realnih šansi da probosanske stranke dođu do dva mandata. Naime, gotovo je izvjesno da će Bh. blok u Jugozapadu osvojiti jedan mandat, no razlika od nekoliko stotina glasova između njihovog i kandidata “Koalicije“ upropastit će šanse za drugi mandat u korist probosanskih stranaka. To se ne bi desilo da je bilo ozbiljnije saradnje Bloka i Koalicije na terenu. Uz to, vrlo je važno i koji kandidat Bh. bloka će osvojiti mandat na Jugozapadu, jer i u samom Bh. bloku strahuju da u javnost ne izađe ime kandidata za kojeg je javna tajna u Mostaru da je “igrač HDZ-a“. Bolji poznavaoci prilika u gradu na Neretvi ovih su dana primjetili i kako dugogodišnji agitatori jedne od stranaka iz BH. bloka iz tog razloga agituju za kandidata druge stranke.
U svakom slučaju sa po jednim mandatom iz Zapada i Jugozapada probosanske stranke bi došle do 11 mandata. To znači da je na gradskoj listi za većinu od 18 potrebno osvojiti još 7 od mogućih 13 vijećničkih mandata. Gradska lista inače daje po 4 vijećnika iz reda Bošnjaka, Hrvata i Srba te jednog vijećnika iz reda ostalih. Za mandat iz reda ostalih najveće šanse ima SDP-ov nosilac liste Bh. bloka, što je uz četiri Bošnjaka pet mandata. Probosankim strankama je u tom slučaju potrebno da dobiju još dva mandata iz reda Srba, gdje izgledne šanse imaju dva kandidata sa liste “Koalicije za Mostar“.
Ipak, da bi ovakva “matematika“ bila moguća glasači moraju dati glas “Koaliciji za Mostar“ tamo gdje ona objektivno ima veće šanse, a BH. bloku tamo gdje on ima veće šanse. Uz to ključna je masovna izlaznost na izbore, kao i to da svoje glasove za Gradsku listu glasači ne rasipaju na male stranke poput Hadžikadićeve “Platforme za progres“ koja nema nikakve šanse za osvajanje mandata, ali uveliko može nanijeti štetu isključivo probosanskim snagama iz pomenute dvije koalicije. Hadžikadić, naime, nije slijedio primjer drugih manjih stranaka koje su mudro odlučile pridružiti se jednoj od većih koalicija na Gradskoj listi svjesne da bi jedno vijećničko mjesto moglo odlučiti o tome hoće li HDZ nakon 16 godina i naredne četiri vladati Mostarom.
Naime, ukoliko prohrvatske stranke dođu do broja 18, one manje među njima su već najavile da će sve ruke koje dobiju u Vijeću dići za HDZ-ovog kandidata dr. Kordića. S druge strane, lokalni i stranački čelnici Bh. bloka za sada kroz svoje istupe ističu kako ne namjeravaju podržati dr. Guzina ni ako “Koalicija za Mostar“ odnese izbornu pobjedu. Kroz istupe Irme Baralije, koja se ziheraški odlučila kandidirati na području Stari grad, a ne na Gradskoj listi, ali i Nermina Nikšića da se naslutiti da BH. blok prilikom glasanja za gradonačelnika namjerava biti suzdržan što bi bio zicer za HDZ.
No, to je drugo poluvrijeme ove sudbinski važne mostarske utakmice.
Diskrecija kojom je operacija izvedena dobro je prikrila dimenziju cilja kojem se teži. U 1 sat popodne, prošlog ponedjeljka, 14. decembra, policajci iz posebne grupe Orión (iz Dirandra) provalili su u jednu od kuća stambenog kompleksa Isla Cerdeña u Lurinu. Kod kuće, još uvijek u pidžami, zatečena je Giannina Cazorla Reyes. Na prvi pogled djelovalo je kao još jedno hapšenje djevojke neuhvatljivog muškarca optuženog za trgovinu drogom. Ali u stvarnosti to je bio prvi udarac na finansije najvećeg narko kartela koji djeluje u Peruu. Nije bilo puno vremena za gubljenje. Agenti su dobili upozorenje da je Giannina ove sedmice planirala otputovati u Sjedinjene Države kako bi se ponovo sastala sa svojim partnerom Fernandom de Olazábalom.
De Olazabal, foto: El Comercio
U tu zemlju otputovao je u maju 2019. godine, sedam dana prije nego je iz luke Paita trebao krenuti kontejner sa bananama u kojem se nalazilo više od tri tone kokaina. Droga je bila namijenjena istočnoj Europi. Policija je je spriječila ovu pošiljku u operaciji kodnog imena ‘Pčela’. Namjere njegove djevojke da otputuje u SAD, ubrzale su stvari. Istog ponedjeljka, sudija Richard Concepción Carhuancho prihvatio je zahtjev tužiteljice za pranje novca Marite Barreto. Naloženo je preliminarno hapšenje Cazorle, kao i njene majke Terese Reyes; njenog zeta Huga Muñoza Loreda i njegovih partnera Carlos Morales i César Montalbán.
Uhapšeni članovi kartela Tito, foto: Policia Nacional Peru
Svih pet osoba uhapšeno je istovremeno.Slučaj je započeo prije dvije godine prvim istragama u okviru operacije ‘Pčela’. Tim Oriona, predvođen pukovnikom PNP-a Walterom Lozanom, bio je, uz podršku vlasti Italije, Argentine, Španije i Holandije, na tragu moćnoj mreži za trgovinu drogom koja je kokain iz Kolumbije i Perua dopremala u Europu preko luka Paita i Callao. Nije to bila bilo koja grupa, već takozvani balkanski kartel, predvođen ‘Titom’, koji, prema europskoj policiji, kontrolira trećinu droge koja ulazi na taj kontinent.'Tito’ je, prema informacijama iz Bosne, rođen u Sarajevu i zove se Edin Gačanin. Trenutno živio u Dubaiju.
Edin Gačanin Tito, foto: Istraga.ba
Njegovo je ime visoko na listi ciljeva američke Agencije za borbu protiv droga (DEA). Ne, on ne odgovara na nadimak “Pablo Escobar iz Evrope”. Samo u posljednje tri godine agenti Oriona uspjeli su zaplijeniti oko 10 tona kokaina čiju je kupovinu naredio ‘Tito’.Istraga je pokazala da je osoba koja je koordinirala slanje kokaina u luku Paita bila De Olazábal. Poznavali su ga kao biznismena i vozača automobilskih utrka, ali je, u stvarnosti, prema policijskim izvorima, bio istaknuti trgovac drogom koji je taj posao započeo u ranoj mladosti. Dobre veze su ga dovele do toga da radi za kartel “Tito”.Početkom 2019. godine De Olazábal je namjeravao u Belgiju otpremiti pola tone kokaina u Belgiju. Bio je zadužen za većinu operacija: od nabavke droge i osiguranja do pakovanja. Novac je, prema istrazi, dostavio njegov nećak Santiago Alejandro Burga Gallardy. Ali u maju te godine, on je povećao količinu droge i htio je pokupiti još tri tone iz Kolumbije. Međutim, saznao je da su policajci Oriona iza njega i pobjegao je prvo u Kolumbiju, a zatim u Sjedinjene Države.25. tog mjeseca izvršena je operacija “Pčela”. Zaplijenjene su tri tone i uhapšeno 19 ljudi, uključujući Argentince i Nijemce. Ono čemu De Olazábal nije mogao pobjeći bila je istraga pranja novca koja je započela nakon policijske akcije.Sada je “slučaj De Olazábal” otvorio vrata istražiteljima da saznaju mnogo toga o finansijama kartela ‘Tito’. Dokaz moći ove grupe je tunel u blizini zatvora Castro Castro koji je prokopan kako bi Srbijanac Zoran Jakšić (ima važeće bh. dokumente) koji je trenutno u zatvoru u Piedras Gordas, inače opasni krijumčar droge, nekoliko puta zatvaran u Peruu, mogao pobjeći da kupi kokain proizveden u Vraemu za ovaj kartel i druge kao što je Kartel America.Agenti Orióna posjeduju fotografije različitih susreta De Olázabala i Zorana Jakšića prije nego što je ovaj uhapšen u julu 2016. godine na granici sa Ekvadorom.Druga dva izaslanika koja je “Tito” imao u Peruu bili su Bosanci Smail Šikalo (trenutno u istražnom zatvoru zbog pokušaja krijumčarenja 1,3 tone kokaina 2019. godine) i David Cufaj (osuđen početkom 2020. na 17 godina zatvora zbog trgovine drogom). S ovim posljednjim, Davidom Cufajem, u koordinaciji je, prema policijskim izvorima, bio upravo Olazabal.
David Cufaj
Tužilac Barreto i agenti sumnjaju da je Olazabal prao novac kupovinom raznih nekretnina i kompanija. Njegova djevojka, punica i drugi spomenuti likovi bili su uključeni u ove operacije. Pored uhićenja u ponedjeljak, tužilac Barreto zaplijenio je četiri imanja i tri vozila povezana s De Olazábalom. Nakon isteka petnaestodnevnog “prethodnog pritvora”, tužilac će ocjeniti zahtjev za preventivnim zadržavanjem privedenih. Krajnji cilj je istražiti finansije ovog moćnog kartela.
Nakon upornog odbijanja entiteta RS da pokrene aktivnosti na realizaciji gasne interkonekcije prema Hrvatskoj Zenica-Brod, a to uporno odbijanje trajalo je preko 10. godina, otpočelo se sa aktivnostima koje su podrazumijevale iznalaženje rješenja koje bi ipak podrazumijevalo izgradnju gasovoda koji bi značio sigurnost snabdjevanja i diverzifikaciju izvora snabdjevanja. Ono što treba znati, a što samo rijetki znaju i u gasnoj privredi BiH, primopredajna tačka Zvornik je u zimskim mjesecima bila zagušena i satne/dnevne potrebe su prevazilazile potrebe potrošača i na mreži su se morali isključivati pojedini potrošači tj. ograničavati u potrebama u prirodnom gasu kako bi individualni potrošači (Sarajevo) imali dovoljne količine prirodnog gasa. Istovremeno, situacija u sigurnosti snabdjevanja je bila pogoršana i poznatom gasnom krizom (Ukrajina-Rusija) kada je BiH ostala 72 sata bez dotoka gasa i čime se pokazalo da jedan pravac snabdjevanja ne može obezbjediti sigurnost snabdjevanja za BiH/FBiH.
Ono što je bilo sretna okolnost je to da je 2007. godine započela izgradnja gasovoda Bosiljevo-Split i čime su se počele stvarati pretpostavke ozbiljnijem pristup u razmišljanjima da se dva transportna sistema susjednih i prijateljskih zemalja spoje na jugu BiH. Činjenično, početkom realizacije projekta gasovoda Zenica-Travnik izrađena je i studija gasifikacije tri kantona u Hercegovini i to je sve dalo dobre preduslove da se krene u pregovore sa kompanijom Plinacro o povezivanju dva gasovoda i time BiH dobije drugi pravac snabdjevanja i toliko potrebnu sigurnost u snabdjevanju. O problemima na Zvorniku, starosti gasovoda u Srbiji i BiH (preko 40 godina) ovdje neću govoriti, ali moram reći da isporučilac gasa,Gazpromexport, nije pravio problem nikada u isporukama gasa (bilo je problema oko regulisanja ratnog duga), ali i oni su znali da svi problemi na našem pravcu nastaju zbog tačke Zvornik i odnosa na relaciji entitet RS – Srbija.
Može se reći da aktivnosti na Južnoj interkonekciji počinju davne 2009. godine. Sve intenzivne aktivnosti koje se vode u zadnje 4 godine su plod aktivnosti uposlenih u BH-Gasu i aktuelnog direktora i čime je ovaj gotovo zanemareni projekat došao do tačke da EU želi grant sredstvima pomoći u realizaciji ovog gasovoda.
Projekat Južna interkonekcija BiH i Hrvatska pravcem Zagvozd (HR) – Posušje (BIH) – Novi Travnik sa odvojkom za Mostar (DN 500, 75 bar) je projekat čijom realizacijom će se ostvariti sigurnost snabdjevanja BiH prirodnim gasom, obezbjediti integracija sa Evropskom transportnom mrežom, povezivanja transportnih sistema Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske i što je najbitnije isključivanje bilo kakvih ucjena na Zvorniku, te mogućnost kupovine i nekog drugog gasa koji ne znači ovisnost samo o jednom isporučiocu niti pravcu snabdjevanja. Dva ulaza prirodnog gasa u BiH će osigurati, u svakom trenutku, da se svakom potrošaču odgovori na njegove potrebe u prirodnom gasu.
Južna interkonekcija posebno dobiva na svom značaju kada pogledamo aktivnosti koje se vode trenutno u regiji, ovdje posebno mislim na Hrvatsku, a koje podrazumijevaju završetak izgradnje terminala na Krku, LNG terminal, i projekat IAP (gas iz Azerbejdžana). Izvori gasa za Južnu mogu biti pristup izvorima gasa iz LNG terminala Krk (HR), Kaspijske regije (TANAP – Transanadolijski gasovod, TAP – Transjadranski gasovod i IAP – Jonsko-jadranski gasovod), gasnih čvorišta EU (Alžirski, Norveški, itd.), te pristup skladištima gasa u regiji. Ovdje se ne isključuje niti gas od Gazpromexporta, ali treba znati da pravac Zvornik-Sarajevo će ostati primaran za ovog isporučioca gasa obzirom na završetak izgradnje nastavka Turskog toka i postoječeg pravca snabdjevanja.
Južna interkonekcija podrazumijeva snabdjevanje potrošača svih kantona/županija na trasi gasovoda kao i snabdjevanje potrošača u Kantonu Sarajevo. Kanton Sarajevo kao najveći potrošač prirodnog gasa ovim projektom će dobiti mogućnost da svi potrošači koji koriste čvrsta goriva za zagrijevanje prostora te energente zamijene prirodnim gasom. Kapaciteti na pravcu južne zadovoljavaju i zadovoljit će sve potrošače u prirodnom gasu i isključena je potreba ograničenja u isporukama gasa kako je to nekad bilo na postoječem pravcu snabdjevanja.
Kao što možemo vidjeti velike su koristi novog pravca snabdjevanja prirodnim gasom, ali sada bih se osvrnuo na jednu globalnu sliku onoga što se dešava u regiji, a, rekoh već, ima direktne veze sa Južnom interkonekcijom.
LNG terminal Krk je kapaciteta cca 2,5 milijardi Sm3, a gasovod IAP je kapaciteta 5,0 milijardi Sm3. Ovaj zbirni kapacitet od 7,5 milijardi Sm3 može u potpunosti odgovoriti cijeloj regiji tj., da budem precizniji, svim bivšim jugoslovenskim republikama. Ukupna sadašnja potrošnja prirodnog gasa ovih republika iznosi oko 6,5 milijardi Sm3 i ono što treba znati je to da projektovani kapacitet terminala Krk iznosi cca 5 milijardi Sm3 (sada će biti u upotrebi 2,5 milijardi Sm3).
Krk
Dalje, Mađarska je već zakupila određeni kapacitet terminala Krk i već računa na ove kapacitete u ospkrbi svojih potrošača, ali ono što je zanimljivo je to da je Mađarska potpisala i sporazum sa Rumunijom o kupovini nekoliko milijardi prirodnog gasa godišnje sa gasnih polja u Rumuniji. Bugarska, Bulgatransgaz, ulazi u vlasništvo jednog LNG terminala u Grčkoj i pokazuje interes kupovine gasa iz gasovoda TAP (gas iz Azerbejdžana).
Kada analiziramo sve podatke dolazimo do zaključka da se trenutno odvijaju procesi koji znače 20 milijardi Sm3 gasa koji nije Gazpromexport-ov. Prije 10 ili 20 godina samo se moglo maštati o ovome, a sada se ovi procesi odvijaju tiho i uz samo i povremeno koji novinski tekst.
Sada da se vratim na Južnu interkonekciju i još jednu mogućnost, a koja je realna kada se pogledaju ove milijarde Sm3. Južna interkonekcija bi trebala da ima svoj nastavak prema Brodu i time bi preko BiH išao transportni/tranzitni gasovod čime bi se stvorio JUŽNOEVROPSKI GASNI PRSTEN koji je i ucrtan u gasne karte Evrope. Nadat se da će entitet RS shvatiti šta ovo znači za prihode, a tačka Brod ne isključuje niti ruski gas jer gasovod preko BiH će biti reverzibilan.
Nekada davno pisao sam o novoj gasnoj karti Evrope i sada je ona gotovo završena. Terminal Krk izgrađen, TANAP-TAP izgrađen (ostaje IAP), Turski tok izgrađen (nastavak se završava), Sjeverni tok 2-ostalo još 18 kilometara izgradnje i Južna interkonekcija, nama bitna, u fazi izrade dokumentacije.
Ono što treba reći je to da je EU prihvatila i shvatila da je IAP projekat diverzifikacije, a ono što treba posebno istaći je to da LNG terminal na Krku ne bi možda niti bilo da nije bilo granta EU od 105 mil. EU. Južna interkonekcija bi trebala biti dijelom izgrađena isto od granta EU. Ko je još zainteresovana strana u ovim projektima (isključujem Sjeverni tok 2 i nastavak Turskog toka) ostavljam svakom čitaocu da sam zaključi, ali te zasluge su od ogromnog značaja.
Na kraju, ovih i procjenjenih 20 milijardi Sm3 prirodnog gasa su nada i potreba da regija nikad više ne dođe u situaciju iz 2009. godine i igre sa gasnim ventilom.
(autor je dugogodišnji direktor BH-Gasa i gasni stručnjak)
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
