Regija

Hrvatski tjednik Nacional tvrdi: Zdravko Mamić je izvršio upad u institucije BiH, pomažu mu biznismen Ljiljanko Palac i tužitelj Oleg Čavka, u pozadini Dragan Čović

Zagrebački tjednik “Nacional” u novom broju objavljuje intrigantan tekst koji je u naslovu tvrdi da “Odbjeglom Mamiću u blokiranju izručenja pomažu ljudi vođe HDZ-a BiH Dragana Čovića koji tako prkosi Plenkoviću”. Na početku članka novinar Nacionala prognozira da će i “treći pokušaj izručenja osuđenog i odbjeglog Zdravka Mamića iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku izvjesno biti neuspješan nakon što su se na ročištu održanom u Sarajevu tom potezu sinkronizirano i suglasno usprotivili i njegova odbrana, ali i Tužiteljstvo BiH”. Prema autoru to nije uopće slučajno, budući da “postoje ozbiljne indicije da je Mamić tokom proteklih godina izvršio neku vrstu upada u institucije Bosne i Hercegovine, povezao se sa nekim od glavnih aktera i neke od njih moguće i korumpirao, odnosno uveo u svoju sferu utjecaja”.

PROZVANI LJILJANKO PALAC I OLEG ČAVKA

List kao jednu od važnih osoba u Mamićevoj “mreži” koju je formirao u BiH izdvaja Ljiljanka Palca, hercegovačkog podiuzetnika “iz miljea pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića”. Za Palca se tvrdi da “se u proteklom razdoblju vrlo intenzivno družio sa Zdravkom Mamićem te je čak i snimljen u opuštanju u njegovom društvu”. No, “Nacional” otkriva da je Ljiljanko Palac ” u više navrata viđen sa tužiteljem Olegom Čavkom, direktno zaduženim u predmetu u kojem se odlučuje o Mamićevom izručenju Hrvatskoj”.

alt

“Na prošlotjednom ročištu upravo se Čavka protivio izručenju Hrvatskoj koristeći neobične pravne argumente”, piše “Nacional”.

Jedan od sugovornika, kojeg ovaj list naziva “neposrednim svjedokom događanja u Hercegovini za taj je list kazao:“Palac i Čavka bliski su prijatelji. Osobno sam svjedočio jednom od njihovih brojnih susreta u restoranu “Bezdanzi” u Grudama kada su sami sjedili za stolom i dugo povjerljivo razgovarali. A to svakako nije bio njihov jedini sastanak.”

Navodno je, kako piše “Nacional”, njihov sugovornik “spreman ekplicitno potvrditi vezu na relaciji Mamić-Palac-Čavka, odnosno potkrijepiti tezu da je poduzetnik (Palac) upravo spona osuđenog odbjeglog gazde zagrebačkog “Dinama” s visokim pravosudnim dužnosnicima, ako se za to pokaže potreba”.

No, autor u “Nacionalu” ide korak dalje pa ovaj slučaj proširuje tako što, pozivajući se na svoje izvore, tvrde kako “trag vodi od visokih pravosudnih dužnosnika koji odlučuju o ovom predmetu, a među njima će u konačnici biti i ministar pravde Bosne i Hercegovine Josip Grubeša, vodi direktno u sjedište HDZ-a BiH i njhovog predsjednika Dragana Čovića. Nacionalovi izvori iz Bosne i Hercegovine upozorili su da je Grubešu, kao i nedavno smijenjenu glavnu tužiteljicuz Tužiteljstva Bosne i Hercegovine Gordanu Tadić koja je potpisala zahtjev upućen Vladi Republike Hrvatske da preuzme postupak protiv 14 hrvatskih ratnih zapovjednika i generala…postavio upravo HDZ BiH na čelu sa Draganom Čovićem. I da će isti kadrovi, koji su pod izravnim utjecajem Dragana Čovića, odlučivati o slučaju Mamić”.

MAMIĆEVO POSLJEDNJE ISKUŠENJE

“Nacional” podsjeća da je Čovića hrvatski premijer Andrej Plenković “prigrlio kao svog svoga“, pa ga je, pored ostalog, pozvao na otvorenje Pelješkog mosta na kojem nije bilo mjesta čak ni za predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića.

Jedan od izvora “Nacionala” koji živi u Hercegovini kaže: “Sada treba sačekati odluku o izručenju Mamića. Akteri su Čović i Grubeša i određena suma eura. Vidjet ćemo hoće li Grubeša i Čović isporučiti Mamiće, ili će ih ostaviti da im Gospa u Međugorje šalje poruke…”     

List, dakle, smatra da će odluka o (ne)izručenju braće Mamić Hrvatskoj biti politička, a ne pravosudna. “Malo je vjerojatno da tužitelj Oleg Čavka u ovom slučaju djeluje potpuno samostalno i da solira bez konsultacija sa glavnom tužiteljicom Gordanom Tadić-što svakako ne umanjuje važnost njegovih neprimjerenih kontakata sa poduzetnikom Palcem, odnosno njegove neizravne komunikacije sa Mamićem”, citira list jednog od svojih sugovornika.

Zagerbački tjednik za Ljiljanka Palca piše da je građevinski poduzetnik koji se “obogatio mahom na unosnim poslovima na području Sarajeva, a tamošnji mediji ga spominjali u kontekstu istrage tajnih službi zbog sumnjive prodaje u svom 18-katnom sarajevskom neboderu državnim tvrtkama”. Autor misli na neboder koji je prije nekoliko godina sagrađen na ruševinama sarajevskog kina “Kumrovec” u naselju Otoka koji je u vlasništvu Ljiljanka Palca, bisnismena iz Ljubuškog kojeg se povezuje sa najmoćnijom tamošnjom familijom Lučić.

altdobro drugari: Ljiljanko Palac, Oleg Čavka i Muhamed Ajanović

Snimak druženja Čavke i Palca i Muhameda Ajanovića “SB” objavila prije godinu dana.

Podsjetimo, portal “Slobodna Bosna” je u junu prošle godine objavio video-snimak i fotografiju iz jednog ugostiteljskog objekta u Sarajevu u kojem su sjedili i razgovarali dravni tužitelj Oleg Čavka i Muhamed Ajanović, sveprisutni stomatolog, dekan Stomatološkog fakulteta u Sarajevu, bliski prijatelj Milana Tegeltije, bivšeg predsjednika VSTV-a i aktuelnog savjetnika Milorada Dodika.

U kratkom snimku čuje se Ajanović koji upozorava Čavku da mu “slušaju ženu”. Pored njih dvojice za stolom je sjedio još jedan muškarac. Riječ je o Ljiljanku Palcu, bizismenu iz Hercegovine za kojeg se u tjedniku “Nacional” tvrdi da je posrednik između Zdravka Mamića bjegunca iz Hrvatske koja od BiH traži njegovo izručenje, i Olega Čavke, koji se u ovom predmetu pred Sudom BiH pojavio kao postupajući tužitelj. “Nacionalovi” izvori otkrili su da su se Palac i Čavka viđali u jednom kafiću u Grudama, a fotografija koju ponovo objavljujemo otkriva da se druže i u sarajevskim restoranima.

(Slobodan Bosna)

 

Teretni saobraćaj po odluci Vlade Republike Hrvatske: Bošnjacima jedan, Hrvatima četiri, Srbima pet graničnih prelaza

Ako pažljivo pogledate kartu objavljenu prošle sedmice u Narodnim novinama Republike Hrvatske, vidjet ćete da je cestovni saobraćaj za teretna vozila zabranjen samo iz onih dijelova BiH u kojima većinski žive Bošnjaci. Unsko-sanski kanton je najpogođeniji odlukom Vlade Hrvatske zbog zabrane teretnog saobraćaja cestom koja od Graničnog prelaza Maljevac kod Velike Kladuše vodi dalje u unutrašnjost te države. Takvom odlukom cijeli USK, kao jedini kanton sa bošnjačkom većinom koji izlazi na vanjske granice države, sveden je na jedan granični prijelaz – Izačić kod Bihaća.  Tako sada od Graničnog prelaza Kamensko kod Livna pa sve Dvora na Uni (teritorija Republike Srpske) prevoznicima iz BiH je na raspolaganju samo jedan granični prelaz, onaj kod Bihaća. Istovremeno, od Dvora na Uni do Gradiške (RS), duž granice sa Hrvatskom, prevoznicima su na raspolaganju tri graniča prelaza i to – Dvor na Uni, Donja Gradina i Gradiška.

karta objavljena u Narodnim novinama RH

Ova karta iznad najbolje dokazuje stratešku operaciju Republike Hrvatske. Zelenom bojom zaokružen je Granični prelaz Izačić preko kojeg je dozvoljen tereti saobraćaj. Crnom bojom su zaokruženi prelazi koji se nalaze na teritoriji Republike Srpske preko kojih se može odvijati teretni saobraćaj, dok su plavom bojom zaokruženi prelazi koji se nalaze u kantonima sa hrvatskom većinom preko kojih iz BiH mogu prelaziti teretna vozila na teritoriju Republike Hrvatske. Ono što baca dodatnu sjenu na ovu odluku hrvatskih vlasti je zabrana teretnog saobraćaja preko graničnog prelaza Brčko koji se nalazi u distriktu. Evo šta to znači u praksi.

Prema izračunu poduzetnika iz, recimo, Velike Kladuše troškovi transporta po jednoj turi poskupjet će za oko 500 maraka, jer dolazi do povećanja broja pređenih kilometara, odnosno produženja rute sa dosadašnjih 40 kilometara na 200 kilometara.

“Navedeno ima za posljedicu povećanje troškova goriva (trošak 150 eura), duplih terminala, dnevnica, potrebe za drugim vozačima, gubitka vremena, vožnji, stvaranja gužvi, kašnjenja isporuka, jer općepoznato je da GP Ličko Petrovo Selo (Izačić), nema tolike kapacitete, a u otežanim uslovima u zimskom periodu i zatvaranju te dionice da i ne govorimo”, navedeno je u pismu koje je Udruženje privrednika iz Velike Kladuše uputilo Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske.

Ali osim ekonomskih posljedica, ova odluka Vlade RH sigurno će izazvati i one političke. Jer, gledajući dostupne karte, nemoguće je ne primijetiti su kantoni sa većinskim hrvatskim stanovništvom, ne uključujući Neum, dobili četiri granična prijelaza za transportni saobraćaj, od čega i jedan u Posavskom kantonu (Orašje). Na teritoriji RS-a se nalazi pet takvih prijelaza između BIH i Hrvatske, dok je na području USK-a registriran samo jedan takav prijelaz. I to onaj koji je tokom zimskog perioda uglavnom zatvoren.

Albanski premijer Edi Rama demantira slovenskog premijera: “Vidio sam dokument o promjeni granica na Zapadnom Balkanu, Janša mi ga je pokazao”

Albanski premijer Edi Rama potvrdio je postojanje mape u vezi sa promenom granica na Zapadnom Balkanu, prenijela je Gazeta ekspres.

https://www.facebook.com/edirama.al/videos/923087461838528/

Rama je rekao da je mapu vidio te da mu je te dokumente i mapu pokazao slovenački premijer Janez Janša.

„Razgovarao sam s njim davno. Takođe sam vidio taj dokument koji je objavljen. Nemam komentar“, rekao je Rama u emisiju „Izbori 2021“.

Podsjećamo, Istraga.ba objavila je prošle sedmice da je slovenački predsjednik Borut Pahor 5. marta ove godine članove Predsjedništva BiH upitao da li je moguć “mirni raspad BiH”.

“U posljednje vrijeme sve su češći glasovi u Evropi o tome da treba dovršiti raspad Jugoslavije. Možete li se vi u BiH mirno razići”, upitao je Pahor.

Dva člana Predsjedništva BiH, Komšić i Džaferović, rekli su da mirno razdruživanje nije moguće. Dodik je iznio suprotan stav.

Istog dana sarajevski portal politicki.ba objavio informaciju da postoji NON PAPER koji se dovodi u vezu sa promjenom granica na Balkanu, da bi, na kraju, slovenački portal necenzurirano.si objavio sporni dokument.

Slovenački premijer Janez Janša više pute je negirao da ima išta sa tim dokumentom. Tokom razgovora sa članom Predsjedništva BiH rekao je da Slovenije nama ništa s tim dokumentom.

No, treba napomenuti da je Janša, zajedno sa mađarskim kolegom Viktorom Orbanom, podržao NON PAPER koji je u Briselu  prezentirala Hrvatska, a koji se odnosi na izmjene Izbornog zakona u BiH.

 

Nakon nedavne posjete kineskog ministra Beogradu: Srbija se okreće vojnoj saradnji sa Moskvom i Pekingom

“Uvjereni smo”, reći krajem marta srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, “da ova posjeta predstavlja još jednu potvrdu čeličnog prijateljstva”.

Pored njega je u tom trenutku sjedio Vei Fenghe, ministar nacionalne odbrane Narodne Republike Kine. Čelično prijateljstvo, objasnit će Vučić, moglo bi se naročito ogledati kroz “vojnoekonomsku,vojnomedicinsku i vojnoobrazovnu saradnju”.

Uslijedila je, potom, parada, nakon koje je gost iz Kine, sa  ministar odbrane Srbije Nebojšom Stefanovićem položio vijence na spomen-obilježje ispred nekadašnje zgrade kineske ambasade u Beogradu, pogođene tokom NATO bombardovanja 1999. godine.

Da li se ovim činom srbijanska vojna struktura definitivno opredijelila za stranu protiv NATO-a?

Dragana Mitrović, profesorica na Fakultetu političkih nauka u Beogradu i direktorka Instituta za azijske studije, tada je sa Slobodnu Evropu kazala kaže da je posjeta kineskog ministra smislena „ako se gleda održavanje visokog nivoa političke saradnje“.

„Srbija je nabavljala naoružanje iz Kine i bilo je najave da će se to nastaviti. To je donekle slanje poruke da se Srbija oslanja i na druge partnere, a ne samo na zapadne”, kazala je ona.

No, da li to znači da se Srbija dodatno povezuje sa Kinom nauštrb Ruske Federacije? U oktobru prošle godine, naime, rusko Ministarstvo odbrane u Beogradu je otvorilo ured u Srbiji.

“Cilj osnivanja predstavništva Ministarstva obrane Ruske Federacije u Republici Srbiji je pružanje podrške i brže rješavanje pitanja vezanih za vojnotehničku pomoć kao i vojnu i vojnotehničku suradnju u skladu sa sporazumom između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije o vojnotehničkoj suradnji koji je potpisan na osnovu dogovora predsjednika i vrhovnih komandanata Aleksandra Vučića i Vladimira Putina“, saopćili su tada iz Ministarstva obrane Srbije.

Dva mjeseca prije formalne obavijesti o podizanju nivoa vojne saradnje Srbije i Ruske Federacije, u Rusiji je organiziran Međunarodni vojnotehnički forum „Armija 2020“.

zamjenik ministra odbrane BiH Mirko Okolić na Forumu u Moskvi

“Gosti su potom imali mogućnost obići dio izložbe savremenog naoružanja i opreme u kongresno-izložbenom centru „Patriot“. Na kraju dnevnog programa, na obližnjem poligonu Alabino predstavnici su prisustvovali prvoj fazi takmičenja tenkovskih brigada  u okviru Međunarodnih vojnih igara, u kojima učestvuju ekipe iz Kine, Bjelorusije, Azerbejdžana i Srbije”, saopćeno je iz Ministarstva odbrane BiH čija je delegacija, sa zamjenikom ministra Mirkom Okolićem (SNSD – Milorad Dodik) na čelu, prisustvovala Forumu.

Dakle, Kina, Bjelorusija, Azerbejdžan i Srbija učestvovali su u “međunarodnim vojnim igrama”. To pokazuje da srbijanske oružane snage, unatoč saradnji sa NATO-om, ojačavaju svoje veze sa Kinom i Rusijom. Većina naoružanja koje je Srbija nabavljala zasnovna je na bivšoj sovjetskog tehnologiji. Srbija je od Rusije nabavljala borbene avione MIG-29, helikoptere, tenkove i oklopna vozila. Vojska Srbije je 10. oktobra izvela veliku vojnu vježbu i demonstrirala upotrebu oružja ruske proizvodnje, uključujući protivzračni sistem Pancir. Osim toga, predstavila je borbene dronove koje je nedavno nabavila iz Kine.

Raport iz Ljubljane: Da li će pasti Janez Janša, Orbanov prijatelj čiji su saradnici prali novac u BiH?

Bili smo malo ispred slovensko-hrvatske granice i razgovarali sa onima koji za svoj život zarađuju u Sloveniji.

“Ma, ni Slovenija nije više, šta je bila,” govorili su radnici iz autobusa koji je, par godina, vozio iz Sarajeva za Ljubljanu,”ni tamo zakon više ne vredi, dogodi se, da ne dobiješ ni plate.” Migracija ljudi nikada nije bila problem. Oni su imali iskustva i razumjeli su procese. Štetna je migracija mafijskih praksi.

Nakon jedanast mjeseci o legitimitetu slovenačke Vlade opet će glasati zastupnici u Parlamentu. Premijer Janeza Janša u međuvremenu je, pored ostalog, uspio  za genocid u Srebrenici okriviti JNA i počinitelje zločina nakon Drugog svetskog rata.

A već u prvoj sedmici, kad je Janšina vlada preuzela vlast, ministar odbrane iz koalicijske Stranke krščanskih demokrata Matej Tonin pojasnio je, da je bio žrtva – tri miliona maski, koje je obećao i da je sve bilo samo zavjera. Za glavne krivce označio je posrednike iz BiH, Emira Begovića i Seada Žilu.

Premijer Janez Janša za glavnoga strateškoga savjetnika za debirokratizaciju države izbarao je saradnika već iz prethodnih mandata – Ivana Simiča. Bivši direktor poreske uprave i Slovenije i Srbije pojasnio je da Sloveniji treba savremen uzor poreskog režima i radničkih plata.

“Uzor nam treba biti Srbija”, rekao je Ivan Simič, koji je prije toga bio savjetnik Aleksandra Vučića.

A izbjegavanje poreznom sistemu je bizinis plan Roka Snežiča, kojemu je zabranjen ulazak na teritoriju BiH. Svome stvarnome prijatelju iz zatvora Janezu Janši ponudio je u 2018. godini pomoć, SDS je dobio – i onda vratio – nezakoniti zajam 450.000 evra preko Banjalučanke Dijane Đuđić. Janez Janša je u međuvremenu objasnio, da su Snežičeve tvrdnje, da mu je i osobni porezni savjetnik, izmišljotina.

Ali zajam SDS-u od Dijane Đuđić bio je istinit i realizovan je uz pomoć propagandnog imperija u vlasti Janšinog SDS-a i njihovih mađarskih suradnika, bliskih Viktoru Orbanu. Dio ovog medijskog kruga su i poduzeće Novatv24.si, gdje je među dioničarima i nadzornicima supruga Roka Snežiča, Klavdija Snežič, i Nova hiša, gdje je među vlasnicima poduzeće Bartolomea. Bartolomeo je 2007. godine osnovao Nastja Sušinski, na kaznu zatvora osuđeni suradnik brata Kristijana Sušinskega i Igora Bavčara, jednog od osamosvojitelja iz kruga Janeza Janše. Trojka je 2015. godine bila osuđena na kaznu zatvora zbog pranja novaca tokom privatizacije Istrabenza. A u poduzeće Bartolomea se, kao vlasnik sa 97.500 evra, već 2010. godine upisao i Stanislav Petek, dugogodišnji prijatelj Janeza Janše i predsednik lokalnog odbora SDS u Miklavžu na Dravskom polju. Stanislav Petek onda je postao jedini vlasnik Bartolomeje, a novac je već sljedeće godine povučen iz poduzeća, a kao direktorica je u javni registar upisana Jerneja Sušinski. Ona je, nakon osude Nastje, promjenila ime u Jerneja Sotto. A 15. januarja 2021, ni pola mjeseca nakon što su u medijima objavljeni dokumenti bosanskog tužilaštva o pranju novaca u vezi sa Rokom Snežičom – gdje je među osobama koje su primale oprani novac u Sloveniji navedena i Jerneja Sotto, Stanislav Petek je istupio iz Bartolomeje. Svoje vlastništvo prenio je na Jerneju Sotto aka Sušinski.

Sa Rokom Snežičem i poduzećima u Banja Luci za “poreznu optimizaciju ala Snežič” pominje se i Klemen Nicoletti, suvlasnik Majbert Pharm, poduzeća koje je vladi Janeza Janša, krajem 2020. godine, nabavilo brze testove za koronavirus. Sa ovim testovima, zadnjih sedmica, ima više problema nego uspjeha. Klemen Nicoletti je suvlastnik Majbert Pharm postao lani, u petom mjesecu, zajedno sa Amadejem Alanom Eferlom, koji ima prebivalište u Dubaiju, a i u međunarodnim krugovima ovi momci su poznati kao prevaranti. Sa milionskim poslom Majbert Pharma sa Vladom Janseza Janše hvalio se i Luka Lah, jedan od članova podmladka SDS, koji su ranije snimljeni kako konzumiraju drogu. Majbert Pharm ima obaveze da zajam i kamate, u vrijednosti skoro 900.000 eura, u roku dva i po mjeseca vratiti preduzeću PCX invest u vlasti Janka i Karoline Jenko, sa zastupnikom Janom Jenkom.

Vlada SDS sa korona-zakonskim paketima promijenila je zakone i pravila prema kojima bi se poslovi vodili sa što manje birokracije. Oduzete su mogućnosti civilnom društvu da surađuje kod odluka, sa prijateljima su, uz hranu i piće, ugovarani pooslovci, ne poštuju se osude o nezakonitim kadrovskim promijenama u vrhu policije.

Optužbe zbog policijske represije uz sve izkaze neslaganja sa Vladom dobile su novu dimenziju, kad je policija štitila privatno poduzeće za bezbjednost koje je izvršivalo samovolju gradonačelnika Ljubljane Zorana Jankovića prilikom nasilnog istjerivanja ljudi iz Autonomne tovarne Rog. Repriza terora vlasti iz godine 2016, kad se slično događalo i u beogradskoj Savamali, sada je uspjela i u Ljubljani.

I tako su momci u žutim prslucima, koji još uvijek upotrebljavaju iste znakove i tipografiju kao kad su se ponašali kao članovi rasističke grupe Generacija Identiteta, prije nego im je Europol kao desnim krajnim ekstremistima blokirao profile na socijalnim mrežama, zakoračili na Metelkovu, autonomni prostor od 1993. godine i pozivali da se sve ruši i tamo. Članovi SDS-a i njihove poruke su potvrdili i širili. A onda je policija sa specijalnim jedinicama – oko 30 njih – na praznik kulture stigla na Metelkovu, da provjeri tvrdnje osoba u žutim prslucima – da na Metelkovoj ima otvorenih lokala. Mladi neofašisti tada su se počeli zabavljati na Internetu sa idejom da su ljudi na Metelkovoj sami zvali policiju. Generalna uprava policije naredni dan promjenila je prva objašnjenja ljubljanske Policijske uprave. Objasnili su da je policija došla na Metkovo jer je još uvijek štitila red i mir zbog kulturnog protesta koji se je mirno odvijao. Progon krajnjih desničara dobiva nova shvatanja.

A među slovenačkim parlamentarcima koji će odlučivati o budučnosti ove Vlade ima onih koji znaju da poslije ovog mandata nemajo više šansi da se vrate u parlament. Onda su i drugi, koji su dovoljno umišljeni da vjeruju da njihovo prisustvo u Vladi štiti ono malo što je još ostalo od demokracije. A veliki dio društva zna, da nam u doba globalnih promjena i ekonomske krize treba nova politika. Svi i pamte, da oni koji su na vlasti, ako im ne uspije prije toga demokraciju promjeniti u izbornu autokraciju, najčešće nisu pobjednici novih izbora.

G. Venhari iz Prištine piše za Istragu: Invazija dijaspore uoči nedjeljnih izbora, Kurti favorit

Stotine ljudi večeras je pjevalo na prištinskom aerodromu. Svi su došli kako bi ove ndejelje glasali na parlamentarnim izborima. Posljednja dva dana u Prištinu je sletjelo 56 aviona, punih Kosovara koji žive u dijaspori. Preko 12 hiljada automobila je ušlo na teritoriji Kosova tokom vikenda. Najmanja 120 hiljada ljudi glasalo je poštom. I većina ovih glasova, procjene su, ide Albinu Kurtiju.

 

U posljednje dvije godine na Kosovu su parlamentarni izbori održani dva puta. Promijenjena su tri premijera. Politička nestabilnost traje godinama, što potvrđuje činjenica da nijedna vlada, otkako je Kosovo 2008. godine proglasilo nezavisnost, nije dočekala kraj mandata.
Tokom posljednjih izbora pobijedio je Pokret Samoopredjeljenje Albina Kurtija, dok je druga najjača stranka bila LDK koju predvodi Isa Mustafa.  Tek na trećem mjestu je bila DKP koji je prvo predvodio Hašim Tači, a kasnije Kadri Veselji. Poslije nekoliko mjeseci pregovora između Samoopredjeljenja Albina Kurtija i stranke Isa Mustafe za premijera Kosova je, prvi put, izabran Aljbin Kurti. Poslije pritiska od strane Richarda Grenella, izaslanika bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, dolazi do izglasavanja nepovjerenja Vladi Albina Kurtija.
Glasanje o nepovjerenju Kurtijevoj Vladi donijelo politički preokret. Vlada je srušena tokom pandemije koronavirusa što je izazvalo veliko nezadovoljstvo među građanima.

Albin Kurti

Predizborna istraživanja četiri agencije za istraživanje javnog mnijenja pokazuju da bi Samoopredjeljenje Albina Kurtija moglo osvojiti preko 51% glasova. Istina, ima i onih koji njegov rezultat procjenjuju na 42 posto. Međutim, karakteristika ovih izbora je dolazak velikog broja građana iz dijaspore i glasanje poštom. Većina njih opredijeljena je za Kurtija. U nedjelju u 19 sati bit će objavljeni prvi izborni rezultati.

Svakako ko bude formirao Vladu suočit će se sa brojnim izazovima, od ekonomska rehabilitacija od korone, nabavke vakcina, borbe protiv korupcije i dijaloga sa Srbijom.

Sead Rizvanović iz Skoplja piše za Istragu: Kako Rusija preko Bugarske i Makedonije uništava južno krilo NATO-a

Kada je bugarska ministrica vanjskih poslova Ekaterina Zaharieva rekla da se, uz postojeće bugarske zahtjeve vezane za identitet, Sjeverna Makedonija mora odreći i “proslave Tita” ako želi ući u Europsku uniju, bugarska uvredljiva ucjena za svog susjeda naizgled je dobila i apsurdnu dimenziju.  Aktuelni bugarski premijer bivši je tjelohranitelj Todora Živkova, bugarska opozicija redovito polaže cvijeće na spomenik bugarskom komunističkom vođi, tako da je nejazno zašto Bugarska drugima spočitava komunističku prošlost. Na stranu činjenice da su Titova Jugoslavija i živkovistička Bugarska bili različiti kao današnja Sjeverna i Južna Koreja.

Međutim, bugarsko spominjanje Tita nije samo trivijalno pitanje ili još jedan hir osokoljenih balkanskih političkih reketaša.  Paket identitetskih zahtjeva prema Makedoncima, zajedno sa spominjanjem Titove zaostavštine, promišljena je strategija koju provodi Bugarska, a koja bi trebala biti jabuka razdora na cijelom zapadnom Balkanu, s posebnim naglaskom na zemlje bivše Jugoslavije.  Planeri ove strategije, čiji korijeni leže daleko istočno od bugarske prijestolnice, vrlo dobro znaju da isti ili vrlo sličan spor oko identiteta postoji u gotovo svim zemljama zapadnog Balkana, a zahtjevi Bugarske sa Makedonijom samo označavaju početak nove nacionalističke oluje koja bi trebala izazvati destabilizaciju, nesigurnost,  osnovu za sukob “od Vardara do Triglava”.  Isto pitanje identiteta trenutno postoji sa crnogorskim narodom jer dio srpske javnosti osporava postojanje crnogorske nacije, jezika i crkve, sa istom konstrukcijom koju Bugarska koristi kao vještački projekat za stvaranje crnogorskog naroda.  Identičan je spor sa bošnjačkom nacijom i jezikom, a ako jednog dana Srbija dođe na vrata Europske unije, gotovo sigurno će se suočiti sa zahtjevima za reviziju povijesti od strane evropske članice Hrvatske, a među zahtjevima može biti identična formulacija kao i trenutni bugarski zahtjev.  Srbija da prepozna da srpski jezik potiče iz hrvatskog.  Gotovo isti princip odnosi se na zahtjeve makedonske manjine u Bugarskoj, pa će se sve buduće članice EU na Balkanu suočiti s manjinskim zahtjevima sličnog tipa od svojih susjeda.  Tvorac ovog plana tačno zna da je ovo “savršena nacionalistička oluja” koja tek započinje s Makedonijom, a zatim bi trebala opustošiti čitav Balkan. Iz zemalja bivše Jugoslavije danas su četiri članice NATO-a, Slovenija, Hrvatska, Crna Gora i Makedonija, plus Albanija, tako da će bugarska strategija sigurno izazvati snažan razdor na južnom krilu NATO-a.

Gotovo je nemoguće vjerovati da Bugarska provodi ovu strategiju sama, bez obzira na to koliko se bugarska jeftina nacionalistička retorika dešava uoči parlamentarnih izbora u Sofiji, bugarsko državno rukovodstvo nije toliko kratkovidno ili politički slijepo.

Uprkos pridruživanju NATO-u i EU, bugarska politička elita s desne i lijeve strane ne može se tako lako odvojiti od snažnih povijesno-političkih veza s Moskvom.  Bugarsku su nekad zvali “šesnaesta sovjetska republika”, a danas je ta zemlja još uvijek ovisna od ruskog gasa. Vladajuća stranka “Ujedinjeni patrioti”, čiji je glasnogovornik Krasimir Karakačanov, često je izvor proruske propagande i sovjetske nostalgije.  2006 godine stalni ruski izaslanik u EU Vladimir Čižov rekao je da je “Bugarska u dobroj poziciji da postane naš specijalni partner, nešto poput trojanskog konja u EU”.  Sada je očito da Rusija aktivira svoju akviziciju u slucaju sa Makedonijom, za koju se Moskva oštro protivila ulasku u NATO.  Bugarska opoziciona Socijalistička partija, u kojoj je i aktuelni predsjednik Bugarske Rumen Radev, ne krije simpatije prema Rusiji, a Radev se više puta hvalio da je inicijator deklaracije o Makedoniji koju je usvojio bugarski parlament.  Europsko vijeće za vanjske odnose primjećuje da u Bugarskoj postoji stranka s najjačom retorikom protiv EU u cijeloj uniji, “Ataka”, koja neprestano širi protiv zapadnu propagandu i otvoreno kaže da je “majka Rusija koja nas je sve oslobodila”.

Bugarska je mogla istaknuti iste prigovore koje je dala sada u vezi sa Sjevernom Makedonijom kada je potpisan Prespanski sporazum i kad je Makedonija ušla u NATO, ali tada je bio vrlo snažan pritisak Sjedinjenih Država da okončaju spor.  Sada se Sofija suočava sa znatno mekšom evropskom diplomatijom, a premijer Borisov vjeruje da će činjenica da je Bugarska članica Unije doprinijeti ublažavanju pritiska Berlina u vezi sa pregovorima o članstvu Makedonije.  Međutim, Bugarska je na meti oštrih kritika evropskih političara, intelektualaca iz cijele Evrope i regije, jer su bugarski zahtjevi apsurdniji od grčkog spora oko imena.  U slučaju Grčke, spor se vodio oko suverenih državnih simbola, koji su, iako neopravdani, ipak našli mjesto i stvorili presedan u međunarodnom pravu.  Ali trenutni bugarski zahtjevi odnose se na identitet nekih stanovnika Makedonije, koji uopće nije predmet pregovora između država, i Bugarska je toga dobro svjesna.  Bugarski političari sada dobro slušaju njihove suflere iz Rusije, isporučujući zahtjeve koji se ne mogu ispuniti, zaustavljajući proces proširenja unije, blokirajući proces de-balkanizacije u regiji i stvarajući krizu među savjeznicima u NATO-u.  Bugarska također vješto koristi američke izbore i igra na kartu trenutnog vakuuma u fokusu Vasingtona, ali ta će situacija završiti za nekoliko mjeseci i tada ćemo vidjeti koliko drzi riječ Krasimira Karakačanova da nijedna zemlja ne može vršiti pritisak na Bugarsku zbog njejzinih uvjeta da Makedonija započne pregovore sa EU.

Potvrđene optužnice za ratne zločine: Hašim Tači podnio ostavku na mjesto predsjednika Kosova

Predsjednik Kosova Hašim Tači podnosi ostavku, nakon što je potvrđena optužnica koju je protiv njega podiglo Specijalizirano tužilaštvo u Hagu, javljaju kosovski mediji. On je za danas zakazao konferenciju za medije na kojoj će saopćiti svoju odluku.

“Prije nekoliko trenutaka obaviješten sam pred nadležnim da je sudija Specijaliziranih vijeća potvrdio optužnicu protiv mene. Ovo su teški trenuci za mene i moju porodicu,” rekao je predsednik Thači.

Dao je do znanja da će se približiti pravdi i od ovog trenutka on će biti u iskustvu pravde.

“Zbog zaštite integriteta predsedavanja, integriteta Kosova i integriteta naroda Kosova, kao i poštovanja partnerstva sa međunarodnim faktorom, danas podnosim ostavku na mesto predsednika Kosova,” rekao je Tači.

Istodobno, optužnica je potvrđena i protiv Kadrija Veseljija, lidera DPK-a. Veselji je naveo da je o tome obavešten juče popodne.

“Juče popodne me je Tužilaštvo specijalizovanih veća obavestilo da je pretpretresni sudija potvrdio optužnicu protiv mene. Ovom izjavom želim da obavestim građane Kosova da sam preduzeo neophodne mere za dobrovoljno putovanje u Hag kako bih odgovorio na ove navode”, rekao je Veselji.

“Svestan sam da na Kosovu ima ljudi koji misle da su Specijalne komore uvreda za našu istorijsku borbu da zaštitimo narod na Kosovu od zločina Miloševićevog režima. Ali ja to ne vidim tako, vidim ga kao priliku da konačno odgovorim na ove lažne sumnje i glasine koje kruže godinama”, dodao je Veselji.

Kadri i Veselji su optuženi da su odgovorni za više od stitinu ubistava.

Bh. državljanin Hasan Šehović iz Izmira za Istragu: “Svi smo u parku, situacija se smiruje”

Kada je danas zatreslo Izmir, Hasan Šehović je bio na ručku u centru tog turskog grada.

“Istrčali smo vani iz restorana. Ovdje su česti zemljotresi, ali ovako nešto nisam doživio. Na sve strane je bila prašina, zgrade su se rušile. Imao sam osjećaj da ulica ispod mene bježi. Ne možete hodati uopće”, priča nam Šehović dok se u pozadini čuje sirena hitne pomoći.

Šehović se trenutno nalazi u parku u blizine svoje zgrade.

Hasan Šehović večeras u Izmiru

“Svi smo vani. Ljudi su u parkovima i svojim automobilima. U ovom dijelu grada gdje se nalazim, nema srušenih zgrada. Većina  ih je srušena u centru Izmira, gdje su starije zgrade. Urušilo se i nekoliko novih zgrada, ali to je, vjerovatno, zbog lošije gradnje. Ova u kojoj ja živim je samo napukla, ali se nije urušila”, kazao je Šehović.

Svi njegovi ukućani su dobro. Kaže nam da je nedavno razgovarao sa konzulom BiH, te da nemaju informacija o stradalim bh. državljana.

Izmir danas

“Dobijamo poruke od vlasti sa servisnim informacijama i upozorenjem da ne izlazimo vani. Traže od nas da se raščiste ulice kako bi vozila hitne pomoći mogla prolaziti. Struje, zasad, ima, ali i u zgradama postoje agregati. Zasad nije prekinuto ni vodosnabdijevanje”, ispričao nam je Šehović koji je od 1992. godine živi u Turskoj.

Podsjećamo, najmanje šest osoba je poginulo, a 120 ih je povrijeđeno u snažnom zemljotresu koji je danas pogodio turski Izmir. Zemljotres se dogodio 17 kilometara u moru, zapadno od turske provicije Izmir.  U toku je potraga za nestalima u porušenim zgradama. Došlo je i do nekoliko podrhtavanja nakon potresa, konkretno bilo ih je šest u magnitudama od 3,9 do 4,8 po Rihteru. Osim porušenih zgrada, u priobalnim gradovima došlo je i do podizanja nivoa mora, tako da su poplavljene ulice.

Doskorašnja saradnica Dritana Abazovića piše za Istragu: Koaliranjem sa DF-om izdali smo građanske principe

Prije svega, moram reći par riječi i o sebi. Godine 1998. iz ondašnje Jugoslavije ili sto je već ostalo od nje, kao student Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu otišla sam na usavršavanje engleskog jezika u Veliku Britaniju i tamo ostala. Rođena sam Nikšićanka, Crnogorka srpskog porijekla, a udala sam se za Albanca u Britaniji gdje sam se uspješno bavila privatnim biznisom. U Crnu Goru sam se vratila prije dvije godine, a od prošle godine sam bila član GP URA, predsjednica Opštinskog odbora URA u Tivtu , član Glavnog odbora i Foruma žena URA. Inicijalno sam potpisnica društvenog ugovora koalicije Crno na bijelo u kojem se navodi da su “ovi izbori važni zbog zabrinjavajućih prijetnji koje dolaze od dvije dekadentne struje, od kojih niti jedna nema budućnost u evropskoj Crnoj Gori; da prva, klero- nacionalistička struja negira državu Crnu Goru, a druga , kompromitovana vlast , želi da je čuva anahronim metodama: korupcijom, klijentelizmom i nepravdom”. Ovim ugovorom smo se obavezali da ćemo izaći na izbore i predstaviti URA-inu građansku opciju biračkom tijelu Crne Gore kod kojih smo već posljednjih nekoliko mjeseci, prema istraživanjima IPSOS-a, imali oko 5% glasača.

Očekivala sam da će kampanju da vode u pravcu promocije evropskih vrijednosti za koje sam mislila da se zalažemo, naročito za promociju evropskih Zelenih u čije smo članstvo nedavno primljeni, a koji je bio jedan od razloga moga prilaska ovom građanskom pokretu. Međutim ubrzo sam se uvjerila da nesto baš i ne ide u tom pravcu. URA je vodila veliku bitku, kako da sebe pokaze u očima javnosti kao velike i ljute protivnike DPS-a, a u drugu ruku da nijesu SDP, partija koja im je veoma slična po programu, ali koja je bila bliska  vlastima. I u toj trci za glasačima izgubili smo kompas do te mjere da je predsjednik GP URA Dritan Abazović i nosilac liste Crno na bijelo u jednom javnom obraćanju najavio moguću koaliciju sa Demokratskim Frontom tj. strujom koju je u ugovoru označio “dekadentnom sa kojom nema budućnosti”. Izjava je došla usred kampanje i vjerovatno na osnovu analiza sa dotadašnjeg rada na terenu, pa sam je shvatila kao očajnički pokušaj da se domognu potrebnih glasova koji će im zagarantovati prelazak cenzusa. Ovim su pogazili osnovne principe građanski orjentisane partije i potpisanog ugovora, a sve s ciljem rušenja DPS-a. Moja reakcija je uslijedila i ja sam napustila stranku. Nijesam htjela prije svega da pogazim svoje principe i stavove koje zastupam, niti da dajem lažnu nadu i podrsku opijenoj masi ostrašćenoj velikosrpskim nacionalizmom. Rukovodstvo URA-e je zaigralo na račun emocija, velike većine naroda, iako su znali da, ako se budu pitali, tom narodu neće dati sva prava koja traže. I kao što vidimo skoro ništa od onoga sto traže neće dobiti. Čak im nijesu dozvolili ni da ljudski proslave pobjedu, sve je bilo ugušeno i spriječeno navodno zbog eskalacije sukoba, a u stvari narod koji je glasao za tu struju je izmanipulisan do kraja i prevaren ! Osim toga, na drugu stranu dovedeni su u pitanje manjiski narodi u Crnoj Gori i njihova bezbjednost kao i ponavljanje scena iz devedesetih godina. Naravno sve to je bilo vrijedno truda jer će ime dr Dritana Abzovića ući u istoriju, iako sam iz privatnog razgovora sa njim vež ranije čula te rijeci satisfakcije iz njegovih usta da je dovoljno doprinio sto je URA ušla u evropske Zelene, a on time, kao nijedan Albanac do tada, već ispisao jedan dio istorije Crne Gore, što bi bilo za pohvalu da nije bila lična ambicija.

Ako ćemo da pričamo o razlozima ovakvog poteza Dritana Abazovića, a da ne spekulišemo o ostalim mogućim motivima ili naređenjima nalogodavaca, onda sigurno moram da spomenem i njegovu ličnu želju da bude baš on taj faktor koji će doprinijeti rusenju DPS-a i njihovog lidera Mila Đukanovića, prema kome je uvijek gajio osvetoljubivu želju za uklanjanjem sa političkog trona Crne Gore. Dritana Abazovića ne smijete potcijeniti, on je mali čovjek ali sa veoma velikom energijom i velikom željom za pobjedom. On je definitivno lider, ali lideri su opasni ako nijesu izgrađeni u kompletnu ličnost, ako sa sobom nose izvjesne komplekse koji ce da se prelivaju na političku scenu. Prije svega intelektualac njegovog ranga bi trebao da bira rječnik i da se služi čistim činjenicama što to i nije baš slučaj kod Abazovića, često i u javnim nastupima je prozivao neosnovanim i polupotvrđenim informacijama, baziranim na rekla- kazala saopštenjima. Davao je epitete i etiketirao ljude iz političkog kruga svojih saradnika, jer oni ustvari i treba da su saradnici sa različitim stavovima, da gaje jedinstven politički korektan odnos, da iznose činjenice, da se služe pristojnim rječnikom i kolegijalnim uvažavanjem, te da rade na principu odgovornosti, kako kolektivne, tako i pojedinačne.

Sada, u novonastaloj situaciji gdje Abazović sebe voli da nazove “Game Changerom”, iako znamo da još uvijek ništa nije postignuto, a ni dostignuto, sav teret ovih promjena će nositi URA na svojim ledjima. Na jednu stranu kroz koalicionu grupu partija na vlasti imat će sputanu vrelu klerofašističku krv koja će koristiti svaku priliku da pokaže svoje pravo lice, a na drugoj,dobro umreženi i povezani DPS koji ostaje u istom brojčanom i nepromijenjenom stanju kao i do sada. Bit će interesantno posmatrati prevaspitavanje nacionalšovinista kroz ideološku razmjenu mišljenja sa Demokratskom Partijom Socijalista, gdje će ‘građanisti’ URA-e ovjeravati ili certifikovati prelaze na sljedeće nivoe političkih pitanja i odluka iz bogatog programa EU. Bilo kako bilo, situacija je sada u njihovim rukama, odnosno u rukama ambasada Velike Britanije i Amerike što se tiče strateških pitanja i djelovanja, a što se tiče Zelene politike koja obuhvata održivi razvoj i razvojne projekte to je u rukama Holandije i Njemačke. Nadajmo se da će se znati snaći u svemu tome.

Ja nastavljam sa svojim velikim zelenim projektima u partnershipu sa Evropskom Unijom, a političke odluke ostavljam u Dritanovim rukama, do nekih sljedecih izbora.

NAJČITANIJI ČLANCI

SIPA pretresa više lokacija u Srebrenici: Predsjednik lokalnog SDP-a fiktivno registrovao...

Pripadnici SIPA-e od jutros pretresaju nekoliko lokacija na području Srebrenice i Tuzle, saznaje Istraga.ba. Pretresi se vrše i u prostorijama Opštine Srebrenica. Akcija je...