Život Danila Vučića je bio ugrožen nakon što je Istraga.ba objavila dokument koji potvrđuje da je sin srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, službeno prisustvovao obilježavanju neustavnog dana Republike Srpske.
Ovo je, ukratko, suština pisma koje je visoki predstavnik Christian Schmidt poslao svim stranim ambasadorima u BiH, pozvavši ih da pojedinačno pišu protestne note Ministarstvu vanjskih poslova BiH zbog objave podataka o Vučići mlađem i njegovom prisustvu na obilježavanju dana RS kojeg je Ustavni sud BiH proglasio – neustavnim.
Schmidt je ovo pismo napisao 25. januara, a distribuirano je četiri dana kasnije, uoči službene posjete visokog predstavnika Beogradu.
“Kao što vam je poznato, različiti lokalni mediji objavili su 10. siječnja kopiju note Ambasade Srbije koja sadrži osobne podatke g. Danila Vučića, sina Nj.E. Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije, te jedinice za osobnu zaštitu koja je pratila g. Danila Vučića tijekom njegovog nedavnog putovanja u Bosnu i Hercegovinu. Objavljivanje ovih sigurnosnih podataka dovodi osobe koje putuju u opasnost. Uzimajući u obzir osjetljivo političko okruženje u zemlji kada se putovanje odvijalo, kršenje ovih povjerljivih informacija moglo je imati ozbiljne posljedice i sukob s određenim odgovornostima Bosne i Hercegovine kao države primateljice prema Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima (odnosno članovi 27.2 i 29)”, naveo je Christian Schmidt u svom pismu.
“Već sam”, piše dalje Christian Schmitd, “prenio našu zabrinutost u vezi s ovim incidentom članovima Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC)”.
Visoki predstavnik, potom, poziva ambasadore da zbog “slučaja Danila Vučića” pišu diplomatske note Ministarstvu vanjskih poslova BiH.
“Usaglašeni podsjetnik diplomatske zajednice Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine na povjerljivost diplomatske korespondencije i odgovornost koju Ministarstvo snosi u tom smislu bila bi učinkovita i pravovremena poruka”, napisao je Schmidt.
Slučaj objave podataka o putovanju Danila Vučića, Schmidt naziva “incidentom”.
Podsjećamo, Istraga.ba je 10. januara objavila dokument Ambasade Srbije u BiH kojim je najavljeno da će Danilo Vučić od 8. do 11. januara boraviti u BiH. Sin predsjednika Srbije je 8. januara boravio u Banja Luci, kao gost na obilježavanju neustavnog dana Republike Srpske. Dan kasnije, Danilo Vučić je bio među zvanicama u VIP loži u Istočnom Sarajevu tokom parade organizirane povodom dana RS koji se nezakonito obilježava.
Danilo Vučić među zvaničnicima Republike Srpske
Nakon što je obznanjeno da je Vučić mlađi bio na obilježavanju neustavnog dana RS, njegov otac, inače predsjednik Srbije, obavijestio je medije da je Danilo bio u privatnoj posjeti.
“Lagali su podjednako i tajkunski mediji u Beogradu, i zagrebački i sarajevski, kako je dio zvanične delegacije Srbije, kako to ni Staljin ni Tito nisu radili, a odlazak na oba mjesta bila je samo Danilova želja i ništa više”, napisao je Vučić 9. januara na Instagramu.
Istraga.ba je, stoga, dan kasnije objavila akt Ambasade Srbije u BiH kojim je najavljena posjeta Danila Vučića Bosni i Hercegovini. Iako u dokumentu nije objavljen nijedan lični podatak koji se odnosi na sina srbijanskog predsjednika, vlasti te države započele su medijsku kampanju tvrdeći da je objavom tog dokumenta ugrožen život Danila Vučića. Među prvima je reagirala premijerka Ana Brnabić.
Најдиректније, брутално угрожавање безбедности Данила Вучића. Медији из БиХ без заштите личних/осетљивих података објављују (1) ко је у пратњи Данила; (2) чиме су наоружани; (3) бр. пасоша, бр. моб.тел; (4) марке возила, регистрације; (5) када ће прећи који гранични прелаз. 1/2 https://t.co/qqNHstX5pV
“Kako je ovo moguće, OHR”, napisala je Brnabić 11. januara.
OHR, međutim, nije odmah reagirao. No, kada je visoki predstavnik odlučio putovati u Beograd, odlučio se i na “zaštitu Danila Vučića”. U svom pismu, Schmidt uopće ne problematizira prisustvo sina srbijanskog predsjednika neustavnom danu RS. Naprotiv, on se poziva na Bečku konvenciju i tako, faktički, Danilu Vučiću daje diplomatski status u BiH. Što znači da je Danilo Vučić proslavi dana RS prisustvovao kao – srbijanski diplomata.
Vođa terorističke grupe sa sjevera Kosova Milan Radoičić u posljednja dva mjeseca boravio u Bosni i Hercegovini. Radoičić je, kako saznaje Istraga, ove godine u Bosnu i Hercegovinu ušao samo jednom, kada je u junu iz Beograda avionom doputovao u Banju Luku. I to je jedina ovogodišnja direktna veza Milana Radoičića sa BiH.
Srbijansko pravosuđe je u utorak popodne objavilo da je Milan Radoičić rekao da je oružje za napad na Kosovu kupio u blizini Tuzle.
Prema informacijama Istrage, nijedna policijska ni sigurnosna agencija nema informaciju da je Milan Radoičić ili bilo ko iz njegove grupe nabavljao oružje u Bosni i Hercegovini koje je, potom korišteno u terorističkom napadu na kosovsku policiju.
Podsjećamo, kosovska policija je, nakon obračuna sa Radoičićevom grupom zaplijenila veće količine oružja u blizini manastira Banjska na sjeveru Kosova.
Kosovski premijer Albin Kurti je odmah nakon napada kazao da je oružje koje je koristila Radoičićeva grupa proizvedeno u Srbiji.
Skoro identičnu tvrdnju je iznio i sam predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. No, i za to je pronašao opravdanje ustvrdivši da je srpsko oružje koristila i kosovska policija.
“Pripadnici kosovske policije tokom sukoba u Banjskoj koristili su srpske puške Zastava M70, proizvedene u Kragujevcu. M70, to su sve naše puške, proizvedene su u Kragujevcu. Jesmo li mi njima to službeno prodali? Ne, nismo, ali nitko ne pita odakle njima 20 puta više pušaka nego što su tamo pronašli, puške proizvedene u Srbiji”, rekao je Vučić u intervjuu za Happy TV.
Dakle, srbijanski predsjednik je priznao da je oružje koje je koristila Radoičićeva grupa proizvedeno u Srbiji.
Podsjetimo, nakon terorističkog napada u Banjskoj kada su pripadnici Radoičićeve grupe ubili jednog kosovskog policajca, kosovski premijer Kurti je saopćio koje je oružje zaplijenjeno.
M80 zolja – je jednokratni navođeni protutenkovski sistem proizveden u Srbiji. Proizvodi se u državnoj tvornici “Sloboda” u Srbiji. Ovo se oružje koristi protiv oklopnih vozila i utvrđenja. Projektil može probiti čelik do 30 centimetara, a učinkovita udaljenost je do 250 metara.
Mitraljez Zastava M93 BGA 33 mm – automatski je bacač granata kalibra 30 mm, proizveden u Srbiji. Proizvodi se u državnoj fabrici “Zastava Arms” u Kragujevcu. Koristi se protiv lako oklopnih vozila i ima učinkovit domet od 1.700 metara.
Protupješačke mine – koriste se protiv pješaštva i dizajnirane su za ubijanje i ranjavanje osoblja dok se kreću po određenom terenu.
Granate minobacača, minobacača 82 milimetra i 62 milimetra – standardne su granate zemalja porijekla bivših socijalističkih zemalja. Ne koriste ih NATO zemlje. Minobacač kao oružje smatra se artiljerijskim oružjem i koristi se za gađanje na velikim udaljenostima od 5-8 km.
Plastični eksploziv i dinamit – koriste se za rušenje mostova i infrastrukture, također se koriste za izradu raznih eksplozivnih naprava za uništavanje ljudstva i oklopnih vozila.
Zastava M70 – srbijanska varijanta AK-47, automatsko oružje koje se proizvodi u Srbiji. Proizvodi se u državnoj fabrici “Zastava oružje” u Kragujevcu, služi za neutralisanje ljudstva i ima efektivnu daljinu gađanja do 410 metara.
Snajper Zastava M76 – je poluautomatsko oružje za gađanje na velikim daljinama. Proizvodnja Srbija, iz državne fabrike “Zastava” u Kragujevcu. Ima domet pucanja na udaljenosti od 800 metara.
M75 ručne bombe – oružje koje se koristi protiv ljudstva izvan i unutar zatvorenih prostora.
Nakon napada na kosovsku policiju Radoičić je pobjegao u Srbiju. Prema informacijama Istrage on je ranjen. Do sada se nije pojavljivao u javnosti. Vlasti Srbije su saopćile da su ga u utorak uhapsile i da je naređeno dvodnevno zadržavanje. Nakon hapšenja, Radoičić je “priznao” da je oružje proizvedeno u Srbiji kupio u Tuzli.
Ministar vanjskih poslova BiH i predsjednik NiP-a Elmedin Konaković u martu 2021. godine sastajao se u Dubaiju sa Edinom Gačaninom Titom, vođom narko kartela Tito i Dino.
Ovo je navedeno u “neklasificiranoj” shemi koju je sačinio EUROPOL, a koja je dostavljena bh. sigurnosnim agencijama. Shema je sačinjena na osnovu prepiski iz aplikacije Sky, odnosno raspakivanja kripto telefona koje su koristili Edin Gačanin Tito i njegov tjelohranitelj Dženis Kadrić koji je nedavno uhapšen u Sarajevu. Zajedno sa Konakovićem i njegovom suprugom Dalijom u martu 2021. godine je putovao i Mahir Hodžić, također kadar NiP-a iz Novog Grada. I Hodžićevo ime nalazi se u shemi EUROPOL-a, gdje je precizno navedeno da je u Dubai “putovao zajedno” za Konakovićem.
Istraga.ba je u posjedu i prepiski iz Skya na osnovu kojih je shema sačinjena, koje dokazuju na koji je način i preko koga ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković tog marta 2021. godine putovao u Dubai. No, te prepiske ćemo objaviti uskoro.
Osim Konakovića i Hodžića u ovom dokumentu EUROPOL-a navedeno je kako je kum predsjednika NiP-a, sarajevski biznismen Gordan Memija “saradnik” Edina Gačanina Tita.
Podsjetimo, biznismen Gordan Memija je, po vlastitom priznanju, u septembru 2016.godine dočekao Edina Gačanina u Sarajevu, za njegove potrebe iznajmio automobile i hotelske sobe u hotelu Bristol, te angažovao pripadnike FUP-a da čuvaju Tita. Među federalnim policajcima koji su čuvali Edina Gačanina Tita u Sarajevu bili su Dženis Kadrić, Senad Kadić, Aldin Ćatić, Emir Druškić, Dženis Kadrić, Ibrahim Miladin i Dražen Čobović. Čobović je prijatelj Elmedina Konakovića i Gordana Memije koji je s njima putovao i na hadž.
Dražen Čobović je kasnije napustio FUP i otišao u Dubai gdje je bio čuvar Edina Gačanina Tita, ali se nakon izvjesnog vremena vratio u Sarajevo.
Jedan od saradnika Edina Gačanina Tita u BiH bio je i Mostarac Haris Behram koji je preko kompanije Gold Product i udruženja građana Brankovac prao prljavi novac. Ove firme su se, pored ostalog, bavile kartingom. Behram se, kao saradnik, direktno pominje u aplikaciji Sky, a imao je direktne kontakte sa Anelom Kljakom (NES), a bio je blizak i sa mostarskim ogrankom SDA (Salem Marić, Adil Šuta, Jasmin Pandur).
U svojim komunikacijama Behram je pominjao lidera SDA Bakira Izetbegovića, te bivšeg federalnog ministra unutrašnjih poslova i aktualnog (NiP-ovog) delegata u Domu naroda FBiH Aljošu Čamparu.
Prema informacijama Istrage, Edin Gačanin Tito i njegov saradnik Dženis Kadrić su u Sky komunikaciji govorili kako je nužno da osnuju stranku jer “ne mogu ozbiljno sarađivati” sa SDA i Izetbegovićem. Kasnije se u komunikaciji pominje Elmedin Konaković do kojeg su Tito i drugi došli preko biznismena Gordana Memije. Nakon toga, EUROPOL je registrovao odlazak Elmedina Konakovića u Dubai. Odlazak su organizirali najbliži saradnici Edina Gačanina Tita, što je dokumentovano u Sky prepiskama.
No, o tome ćemo uskoro, s obzirom na to da je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković poručio novinarima da će se “ćerati još”.
Dva dana prije nego što će SIPA upasti u kuću Nedima Uzunovića, advokat Mirsad Crnovršanin pozvao je direktora Bosnalijeka na kratku šetnju centrom Sarajeva. Već tada je bivši saradnik državnog tužioca Dubravka Čampare, a danas advokat koji dijeli kancelariju sa tužiočevom suprugom, znao da će u ponedjeljak 6. decembra, SIPA provesti akciju kodnog naziva “Trik”.
Mirsad Crnovršanin i Nedim Uzunović
Mirsad Crnovršanin, priznat će kasnije dvojica inspektora SIPA-e, raspitivao se o mogućoj akciji u okviru koje bi trebao biti uhapšen direktor Bosnalijeka Nedim Uzunović. Crnovršanin je lično zvao inspektore SIPA-e Zaima Tanju i Damira Vranešića kako bi se raspitao o eventualnom hapšenju Uzunovića. Inspektori su kasnije sve potvrdili na zapisnik o saslušanju svjedoka i materijal je dostavljen Tužilaštvu BiH. Zadužio ga je tužilac Mirza Hukeljić koji bi u narednom periodu trebao utvrditi kako je i ko je iz Tužilaštva BiH dojavio bivšem saradniku Dubravka Čampare da će SIPA provesti akciju usmjerenu protiv Nedima Uzunovića i njegove porodice.
Kada je, 6. decembra, SIPA upala u Uzunovićevu kuću, Crnovršanin se pojavio u svojstvu branioca. Za Istragu će tada priznati da je “imao neke informacije” o akciji. Dva dana kasnije, direktor Bosnalijeka je pritvoren. Ali prije nego što mu je isteklo 30 dana pritvora, Uzunović je otkazao pomoć Mirsadu Crnovršaninu. Zbog čega?
Sredina je 2021. godine. U jednom ugostiteljskom objektu na ulazu u Mostar, vlasnik Hercegovinalijeka Šemsudin Hasić okupio je bisnismene i političare. Među pozvanim su bili Denis Zvizdić, Aljoša Čampara i Senad Kevelj.
Tema je bila – preuzimanje Bosnalijeka. Iako su ranije imali bliske poslovne veze, Šemsudin Hasić je odlučio preuzeti i Bosnalijek. Zenaida Hasić je je godinama bila bliska saradnica Nedima Uzunovića. Bila je direktorica regije BiH u Bosnalijeku. Ali nakon što je vlasnik Hercegovinalijeka započeo operaciju preuzimanja Bosnalijeka, ona se udaljila od Uzunovića. U oktobru je prošle godine postala vršiteljica dužnosti direktorice Apoteka Sarajevo. Imenovana je iz “kvote” federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare, koji u vrlo blizak vlasniku Hercegovinalijeka Šemsudinom Hasićem. Plan je da se Bosnalijekovi proizvodi izbace sa polica JU Apoteke Sarajevo, a da niihovo mjesto zauzme – Hercegovinalijek. Osim toga, firma Canis academy koja je u vlasništvu Rijada Hasića, supruga direktorice JU Apoteke Sarajevo postala je konsultant Hercegovinalijeka. U prilogu je faktura koja dokazuje da firma Šemsudina Hasića suprugu direktorice Apoteka Sarajevo platila 2200 KM za “savjetničke usluge”.
No, vratimo se mostarskom sastanku iz prošle godine. Vlasnik Hercegovinalijeka Šemsudin Hasić je, rekosmo, okupio poduzetnike i političare kako bi osmislio strategiju preuzimanja Bosnalijeka. U ovoj operaciji ključni partneri su mu Rusmir Hrvić, vlasnik AS HOLDING d.o.o., te Mensur Mušija, vlasnik kakanjske farmaceutske firme MGM.
Prema zvaničnim podacima sa sarajevske berze SASE, vlasnik najvećeg procenta dionica je off shore kompanija KBC EURO CREDIT CAPITAL iza koje stoji Nedim Uzunović. U pitanju je 23 posto dionica koje su ranije bile u vlasništvu Vlade Federacije BiH, a koje su preuzete sumnjivim transakcijama preko nekoliko off shore firmi, o čemu smo pisali u nekoliko navrata.
dioničari Bosnalijeka
Drugi na spisku je tešanjski AS HOLDING. U njihovom je vlasništvu 15,5 posto dionica. Na trećem mjestu je Sberbanka d.d. Sarajevo, na kojoj se vodi 10,7 posto dionica. U pitanju je, kako Istraga saznaje, skrbnički račun iza kojeg stoje Mensur Mušija i Šemsudin Hasić. Vlasnik šest posto dionica je firma JAMP s.r.o. iz Češke. Ovim paketom indirektno upravlja Nedim Uzunović, kojeg su, također, proteklih godina podržavali mali dioničari. Da bi preuzeli kontrolu nad Bosnalijekom, Hasić, Mušija i Hrvić bi morali imati kontrolu nad 50 posto dionica. Najveći “zaštitini” mehanizam Nedima Uzunovića bile su dionice vođene na KBC EURO CREDIT CAPITAL. Na scenu, zatim, stupa Tužilaštvo BiH.
izvještaj SIPA-e iz marta 2018. godine kiselio se u ladici skoro četiri godine
Još u aprilu 2018. godine Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) prijavila je Tužilaštvu BiH Nedima Uzunovića zbog sumnje da je, mahinacijama preko off shore zone, preuzeo 23 posto dionica Bosnalijeka koje su kasnije vođene na KBC EURO CREDIT CAPITAL.
Tri i po godine izvještaj se kiselio u ladicama državne tužiteljice Enise Adrović. Ali, kada su biznismeni Rusmir Hrvić, Mensur Mušija i Šemsudin Hasić započeli operaciju preuzimanja Bosnalijeka, Tužilaštvo se “probudilo” i izvadilo predmet iz ladice. Nedim Uzunović je uhapšen, a postupajuća tužiteljica, inače bliska državnom tužiocu Dubravku Čampari, zatražila je blokadu 23 posto dionica. Sud BiH je prihvatio prijedlog Tužilaštva BiH.
odluka Suda BiH o blokadi dionica KBC-a
Petnaest dana nakon što su blokirane dionice i nakon što je Sud BiH odredio jednomjesečni pritvor Nedimu Uzunoviću, na scenu stupaju Hercegovinalijek i AS Holding.
“Poštovani, ovim putem kao ovlašteni punomoćnici dioničara AS Holding Tešanj i Hercegovinalijek Mostar podnosimo zahtjev za hitno sazivanje vanredne skupštine društva Bosnalijek d.d. Sarajevo”,pisalo je u dopisu Advokatskog društva Eterović koje je 23. 12. 2021. godine došlo na adresu Bosnalijeka.
Hercegovinalijek i AS Holding traže vanrednu sjednicu Skupštine Bosnalijeka
Skupština je zakazana za 5. februar. No, u međuvremenu se desio obrat. Nedim Uzunović je otkazao punomoć Mirsadu Crnovršaninu, advokatu koji dijeli kancelariju sa Maidom Čampara, suprugom državnog tužioca Dubravka Čampare, koji je, opet, brat ministra Aljoše Čampare. Svi oni su, preko Senada Kevelja, uspjeli uspostaviti bliske veze sa Šemsudinom Hasićem, vlasnikom Hercegovinalijeka. Nakon što je Crnovršanin “otpušten” iz predmeta, drugi branioci su uspjeli izvojevati odluku Suda BiH na osnovu koje je Nedim Uzunović 6. januara pušten na slobodu. To je, dijelom, poremetilo planove Hercegovinalijeka i As Holdinga, zbog čega oni 14. januara upućuju zahtjev za izmjenu dnevnog reda Skupštine dioničara.
Zahtjev za dopunu Dnevnog reda
“Predlažemo da se dnevni red Skupštine Bosnalijek d.d. Sarajevo dopuni tako što će se iza tačke 3 dnevnog reda uvrstiti tačke od 4 do 9 koje glase: Donošenje odluke o razrješenju CIJELOG Nadzornog odbora, to jeste predsjednika i svih članova”, pisalo je, pored ostaklog, u Zahtjevu od 14. januara.
Na scenu tada stupa Registar vrijednosnih papira Federacije BiH, koji, pozivajući se na akt Suda u kojem su, zapravo, citirani navodi, konstatuje da predstavnici KBC-a ne mogu učestvovati na Skupštini dioničara.
akt Registra vrijednosnih papira FBiH
“Ukazujemo na činjenicu da je Izjašnjenjem Tužilaštva BiH od 19.1. 2022. godine decidno navedeno da je Tužilaštvo BiH stava da se zabrana korištenja dionica upravo odnosi na korištenje prava iz vrijednosnih papira, odnosno upravljačkih prava/glasačkih prava te prava na raspodjelu dobiti”, navedeno je aktu Registra vrijednosnih papira FBiH od 1. februara 2022. godine.
Vanredna Skupština dioničara trebala je biti održana u subotu, 5. februara. No, zbog nedostatka kvoruma je otkazana. Nova je zakazana za 22. februar, odnosno, 13 dana prije nego što bi Sud BiH trebao preispitivati mjere zabrane raspolaganja dionicama koje KBC ima u Bosnalijeku.
“Nisam mogao podržati mišljenje mojih kolega u pogledu osuđujućeg dijela presude. Moja ocjena izvednih dokaza se u potpunosti razlikovala od njihovog pristupa”, napisao je sudija Suda BiH Branko Perić u izdvojenom mišljenju prilikom donošenja odluke kojom su, u predmetu Respiratori, nepravosnažno osuđeni federalni premijer Fadil Novalić, suspendirani direktor FUCZ Fahrudin Solak i osnivač FH Srebrna malina Fikret Hodžić.
Istraga.ba je u posjedu kompletnog Perićevog izdvojenog mišljenja koje je pročitano u sudnici Suda BiH prilikom objave presude Novaliću i drugima. U nastavku donosimo sve ono što je sudija Perić rekao u sudnici.
“Ne bi bilo primjereno da dajem komentare njihovog pravnog pristupa i sudskog silogizma. Sudske odluke se donose većinom i svaki sudija ima potpunu slobodu u donošenju odluka. Različita mišljenja nisu rijetkost, ne treba im davati poseban značaj. Prosto, pravosudni sistem tako funkcioniše.
Ono što nije uobičajena praksa ovog suda jesu izdvojena mišljenja. Naš procesni krivični sistem ne poznaje institut obrazloženog izdvojenog mišljenja koje se objavljuje i dostavlja strankama. To ne znači da je sudiji zabranjeno da svoje izdvojeno mišljenje obrazloži i da ono bude dostavljeno uz presudu strankama. Naprotiv! Mišljenje svakog sudije treba biti obrazloženo i dostupno strankama. To je legitimno pravo sudije i legitiman interes stranaka.
Izdvojeno mišljenje može pomoći sudijama koji su većinski donijeli odluku da svoju odluku bolj obrazlože, strankama može pomoći da napišu bolju žalbu, a apelacinom sudu mogu pomoći u donošenju dobre i zakonite odluke po žalbi.
Prije svega, želim da ukažem na važnu specifičnost krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlaštenja. Za postojanje ovog krivičnog djela potebno je utvrditi namjeru da se počini krivično djelo. Namjera je nešto što bi se moglo definisati kao zloupotreba ovlaštenja sa dominantnim motivom da se ostvari korist. Zloupotrebe su, nažalost, u praksi česte, ali nije svaka zloupotreba krivično djelo. Razne činovničke samovolje su teške zloupotrebe ali nisu krivično djelo.
U pravnoj teoriji, a i u praksi postoje ozbiljna mišljenja da ovo krivično djelo nije o skladu sa ustavnim i pravnim načelima. Postojale su u Hrvatskoj inicijative pred Ustavnim sudom da se to utvrdi. Dvojica profesora sudija Ustavnog suda su to podržala. Posebno složeno pravno pitanje jeste odgovornost odgovornih lica u pravnim licima za zloupotrebu. Pravni subjekti i njihova tržišna sloboda i postoje da bi ostvarivali korist. Ali, ovo nije mjesto za opširniju priču o tome.
Za dokazivanje namjere o izvršenju krivičnog djela zloupotrebe službene dužnosti potrebni su jasni i nedvosmisleni dokazi. Mi u dokaznom postupku nismo vidjeli takve dokaze. Tužilac nam je predstavio niz indicija niskog stepena vjerovatnoće iz kojih je izveo konstrukciju o udruživanju sa ciljem sticanja imovinske koristi u nepoznatom iznosu koja bi se podijelila na kraju nabavke respiratora. Mi smo se saglasili da za takvu konstrukciju nema dokaza. Kao ključne dokaze tužioci su nam predstavljali skrin-šotove poruka u Viber grupi Kabineta premijera Novalića. Među njima nema poruka na osnovu kojih bi se takva namjera mogla utvrditi.
U obrazlaganju krivične odgovornosti optuženog Novalića navodio se skrin-šot poruke optuženog F. Hodžića optuženom Novaliću “Premijeru, poslao me Asim…”. Ja možda mogu da pretpostavik o kom Asimu se radi, ali objektivan posmatrač koji prati ovo suđenje ne može da zna koji Asim i zbog čega je Asim važan. U sudskoj presudi se takve činjenice ne mogu koristiti kao dokazi. Sud ne zasniva svoju odluku na pretpostavkama ili mišljenjima.
Na kraju, ko bi razuman o svojoj namjeri razgovarao u viber grupi koja nije kvalifikovana kao organizovana kriminalna grupa.
Naprotiv, mi smo među tužilačkim dokazima vidjeli da je optuženi Novalić tražio da se vlasnici velikih i uspješnih firmi u F BiH uključe u nabavku respiratora i mediscinske opreme. Odazvao se samo vlasnik “Violete” Petar Čorluka, koji je nakon razgovora o uslovima uvoza, rekao: “Moje je da uvezem, a vaše da pribavite dozvole”. I odustao je od namjere da se bavi uvozom koji od njega zahtijeva administrativne procedure. Takve su bile okolnosti u kojima je optuženi Novalić morao da donosi odluke u haosu planetarne pandemije. Po mom mišljenju, namjera kao subjektivni element i bitno obilježje krivičnog djela Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja nije dokazana.
Većinsko mišljenje stoji na stanovište da su optuženi Novalić i Solak zloupotrebom svojih ovlaštenja favorizovali optuženog Hodžića tako što su ga “odabrali za nabavku respiratora” i pored toga što nije registrovan za promet medicinske opreme, omogućivši mu materijalnu korist od 700.000 KM, i to na način da je optuženi Novalić, kao premijer Vlade F BiH, zatražio od Solaka kao direktora FU CZ, da sa Hodžićem potpiše ugovor o nabavci 100 respiratora.
Takav zaključak se ne može izvesti iz dokaza koje je ponudila optužba. Nije Novalić pozvao optuženog Hodžića i ponudio mu da nabavi respitatore. Nema dokaza da su se prethodno uopšte poznavali. Njihovi telefonski kontakti su krenuli nakon dostavljanjem ponude. Takođe, nema dokaza da su se Solak i Hodžić poznavali prije dostavljanja ponude. Iz izvedenih dokaza optužbi nije moguće van razumne sumnje zaključiti da je optuženi Navalić zatražio od Solaka sačinjavanje ugovora sa Hodžićem i uplatu avansa “Srebrnoj malini”, ili da je imao takvu namjeru.
Iz izvedenih dokaza osnovano se može zaključiti da optuženi Novalić nije radio ništa što bi prevazilazilo ovlaštenja premijera u vrijeme pandemije i proglašenog vanrednog stanje. Nije radio ništa što nisu radili premijeri svih zemalja u vrijeme epidemije. U vanrednim sitacijama kada su ugrozeni životi ljudi ili kada društvenim dobrima i privredi prijeti katastrofa, sva ovlaštenje i sva odgovornost je na izvršnoj vlasti. Kompletna situacija u pandemiji zahtijevala je najviši stepen hitnosti u postupanju izvršne vlasti. To je od svih vlada svijeta tražila Svjetska zdravstvena organizacija i Evropska komisija. Zdrav razum je u stanju svakodnevnog umiranja i potpune neizvjesnosti od posljedica pandemije zahtijevao najhitnije reagovanje. Optuženi Novalić i optuženi Solak su morali da predviđaju i da donose važne odluke po mjeri vlastite pameti u skladu sa okolnostima. Sasvim je logično da predviđanja u vrijeme vanrednih okolnosti budu pogrešna. Da li za pogrešna predviđanja i pogrešne odluke treba ljude kažnjavati?
Respiratori su bili planetarno pitnje života i smrti. Snalaženje u potpunom zatvaranju i haosu je bilo pitanje svih pitanja. Države i državnici su tragali za respiratorima dovijajući se na sve moguće načine. Išli su predstavnici država u Kinu sa torbama gotovog novca. Neke države su nabavku respiratora proglasile državnom tajnom. Kupovale su se kompletne zalihe respiratora jer se nije znalo šta će sutra biti i koliko će ih trebati. Niko nije znao kako će se pandemija razvijati kakve bi mogle biti razmjere katastrofe. Mnoge države su kupile na hiljade respiratora koji stoje ne raspakovani. Da li se zbog toga danas u svijetu protiv nekog premijera vodi krivični postupak?
Moje kolege misle da je optuženi Solak trebao formirati komisiju i primijeniti pregovarački postupak, a ne interventnu hitnu nabavku u smislu člana 10. Zakona o javnim nabavkama. Da li bi to bilo razumno u situaciji kada se i cijene i dostupnost respiratora na jednom jedinom tržištu mijenja iz sata u sat? Šta bi to promijenilo? Ko bi se prihvatio rada u komisije? Kakve su procedure rada komisije? Koliko bi to uzelo vremena? Da je sve to proveo optuženi Novalić bi bio optužen za izbor članova komisije.
Iz dokaza koje je proveo tužilac može se osnovano zaključiti da je optuženi Solak krajnje oprezno preduzimao korake za koje je nadležan. On je prije svoje odluke o interventnoj nabavci respiratora u skladu sa članom 10. dobio mišljenje Agencije za javne nabavke o mogućnosti primjene člana 10. To je za njega bilo dovoljno da vjerujera da donosi zakonitu odluku. Čaki i da je pogrešno vjerovao, njegovo pogrešno razumijevanje zakona ne može se podvoditi pod umišljaj i namjeru da počini krivično djelo. I sudije ponekad pogrešno tumače zakonske norme pa nikome ne pada na pamet da ih optuži da svjesno krše zakon. Autentično tumačenje zakona može dati samo zakonodavac. Osim toga, optuženi Solak je bio prisutan sjednici Vlade na kojoj su direktori zdravstvenih ustanova tražili izmjene zakona kako bi se moglo reagovato odmah, bez bilo kakvih procedura. Valjda oni najbolje razumije šta je hitnost u nastalim okolnostima. Ni svjedoci optužbe nisu smatrali da je optuženi Solak postupao nezakonito, niti je bilo ko zbog povreda zakona pokretao prekršajni postupak. U izvedenim dokazima optužbe smo mogli da vidimo da otuženi Solak nije prihvatio ponudu optuženog Hodžića za nabavku maski sa obrazloženjem da je našao jeftinijeg ponuđača.
Zbog toga sam čvrsto uvjeren da u radnjama donošenja odluke o kupovini respiratora primjenom člana 10. Zakona o javnim nabavkama nema kršenja zakona i zloupotrebe ovlaštenja.
Istraga u ovom slučaju pokrenuta je na osnovu novinskog teksta koji je objavljen u jednom mediju. Tekst je interpretacija sadržine ugovora koja je bila poznata širem krugu ljudi i nije predstavljala nikakvu službenu tajnu. Istrazi nije prethodio plan istrage, nije bilo posebnih istražnih radnji u vidu presretanja komunikacija ili tajnog praćenja. Istraga se sastojala iz saslušanja svjedoka i pretresa telefona, kompjutera i poslovnih prostorija. Tužilac se u završnoj riječi požalio na izostanak saradnje od strane policijskih i obavještajnih službi, objašnjavajući time zasnovanost optužbe na lancu indicija. Teško je i gotovo nemoguće namjeru o izvršenji ovakvog krivičnog djela i u vanrednoj situaciji dokazivati indicijama.
U izvedenim dokazima optužbe nema činjenica koje bi ukazivale na neuobičajene međusobne kontakte Novalića, Hodžića i Solaka. Njihove komunikacije su u pretežnoj mjeri razmjena poruka koje ukazuju na uobičajenu komunikaciju. Poruke u vezi ponuda za nabavku respiratora razmjenjuju se u okviru viber grupe i šalju se drugim institucijama. F. Hodžić glavne komunikacije vodi sa zaštićenim svjedokom K. M., koji se pojavljuje kao ključni posrednik među posrednicima u Hrvatskoj i Crnoj Gori. Zaštićeni svjedok K.M. povezuje Hodžića sa firmom Exo trejd u Rijeci i Sanjom Lekić u Podgorici kao bi zaradio na posredovanju. On šalje optuženom Hodžiću informacije o kvalitetu respiratora i uvjerava ga da se radi o respiratorima koji su transportni i invazivni.
Moje kolege su zaključile da je izmjena ugovora u dijelu koji se odnosi na tip respiratora učinjena u namjeri kako bi optuženi Hodžić nezakonito stekao imovinsku korist. Ovakvo zaključivanje ne podržavaju izvedeni dokazi optužbe. Izmjena predmeta ugovora (tipa respiratora) izvršena je zbog nemogućnosti isporuke tipa HC_VE 003 respiratorom istog kvaliteta i iste cijene. Izmjena jednog člana u već potpisanom ugovoru omogućila je bržu reralizaciju ugovora. Moje kolege smatraju da je trebalo ugovor raskunuti, plaćeni iznos vratiti pa zaključivati novi ugovor. Zašto bi se stvari vraćale na početak i gubilo vrijeme na formalnosti ako se cilj postiže jednostavnijom formalnom procedurom izmjene jednog člana!? Svi smo mogli da vidimo kako su respiratori nabavljani. Svi smo vidjeli da ih je mogao nabaviti samo onaj ko je imao lične poslovne ili druge veze sa proizvođačimai i prodavcima u Kini. Kina kao ozbiljna zemlja uvela je obavezu da država garantuje da se nabavka vrši za potrebe države. Otuda je svaki ugovor moralo da prati pismo namjere koje je potpisivao premijer. Optuženi Novalić je upravo takva pisma potpisivao. Nije optuženi Novalić pisma namjere potpisao da bi Hodžić uvezao respiratore koje će preprodavati i na tome zarađivati.
Ni Novalić ni Solak nisu bez osnova povjerovali optuženom Hodžiću da može osigurati uvoz 100 respiratora. On je preko posrednika K.M., prvobitno u Rijeci, a kasnije u Podgorici, dobio uvjeravanja da uz posredničke provizije, koje su zakonit privredni posao, može nabaviti respiratore. Drugim riječima, optuženi Hodžić je imao realna uvjeravanja. I to je dokazao. Respiratori su stigli u BiH u jeku epidemije. Da li Fikret Hodžić treba da zbog toga bude rigorozno kažnjen?
Činjenica da je naknadno dobio dozvolu za uvoz je u vanrednoj situaciji normalna stvar. Svi interventni uvozi se rešavaju na isti način. Na kraju, dozvola je bila interes države u vanrednoj situaciji, a ne samo interes optuženog Hodžića.
Tužioci su tokom postupka nametnuli narativ da nisu nabavljeni respitatori za intenzivnu njegu! Na utvrđivanju činjenica o kakvom se respiratoru radi izgubljeno je pola godine. Niko nikada nij odredio kvalitet i svojstva repiratora koje treba nabaviti. To nije određeno ni u potrebama medicinskih ustanova, ni u Odluci o medicinskoj opremi, niti je određeno ugovorom. Tužilac se nije ni bavio činjenicom koliko je respiratora bilo potrebno za kapacitete intenzivne njege, a koliko respiratora za lakše i srednje kliničke slike. A respiratori AC 812 A su proizvedeni i namijenjeni za sprečavanje posljedica pandemije Korona virusa. Za tu namjenu su ih kupovale i druge zemlje. I dokazi koji je izveo tužilac ne osporavaju da se respiratori mogu koristiti i za tretman bolesnika lakše i srednje slike, i u funkciji prenosivog i stacionarnog respiratora.
Mediji si u toku cijelog postupka održavali tužiočev narativ kako bi se u javnosti stekla predstava o krivici optuženih.
U toku dokaznog postupka i u završnim riječima govorilo se o medijskom projektu iz koga je ovaj slučaj nastao. Ne želim da o tome govorim. Ali, želim da skrenem pažnju da je tokom cijelog postupka sud bio izložen neprimjerenim i do sada neviđenim pritiscima od strane jednog medija. Dvije godine Sud I optuženi izloženi medijskom teroru jednog dnevnog lista. U demokratskim zemljama to se naziva ometanjem pravde I kažnjava.
Dvije godine u dva predmeta u ovom Sudu traje konstantno podrivanje pravde. U oba slučaja je centar tih medijskih operacija u tim novinama. Umjesto da međunarodni zvaničnici, koji nas uvjeravaju da nas podržavaju u izgradnji nezavisnog pravosuđa i vladavine prava, reaguju na podrivanje Suda BiH, američka Ambasada je prošle godine dvojicu tužilaca koji su zastupali optužnicu u ovom slučaju proglasila HEROJIMA.
Da li je miješanje izvršne vlasti jedne strane države u vršenje sudske vlasti podrška nezavisnosti pravosuđa I vladavini prava? I da li je slučajnost da se jedan medij upliće u sudske slučajeve na krajnje neprofesionalan i primitivan način, zaključite sami!
“Pripravni smo. Nema frke. Uspjeh HV želi HVO-u”, govori muškarac u pozadini dok snimatelj fokusira kameru na mostarski Stari most. Bio je to 9. novembar 1993. godine.
HV je skraćenica za Hrvatsku vojsku koja je bila pod direktnom komandom Zagreba. HVO je Hrvatsko vijeće odbrane koje je, formalno, bilo pod komandom paradržave hrvatske zajednice Herceg-Bosne.
Ovaj snimak je godinama čuvan u privatnim arhivama pripadnika HV(O). Do njega nisu uspjeli doći ni haški istražitelji u okviru istrage usmjerene protiv Jadranka Prlića, Slobodana Praljka, Valentina Ćorića, Brune Stojića, Milivoja Petkovića i Berislava Pušića koji su pravosnažno osuđeni za udruženi zločinački poduhvat. Nakon godina traganja, Historija TV u saradnji sa mostarskim veterenamima i Centrom za mir u Mostaru uspjela je doći do snimka koji je još jedan dokaz da su i regularne postrojbe Hrvatske vojske (HV-a) zajedno sa pripadnicima HVO-a srušile Stari most u Mostaru.
Snimak skrivan 30 godina. Pogledajte kako pripadnici Hrvatske vojske navigiraju pripadnike HVO-a prilikom rušenja Starog mosta u Mostaru izvor: Centar za mir Mostar pic.twitter.com/SlBUjUMnIF
Veterani Armije RBiH su snimak kupili od pripadnika Hrvatske vojske. Pregovori o otkupu snimka su trajali skoro četiri godine. Snimak jasno pokazuje da je Stari most sistematski i namjerno gađan dva dana, uz navođenje i monitoring pripadnika Hrvatske vojske.
Rušenje Starog mosta je snimano sa položaja HVO-a i HV-a na brdu Hum iznad Mostara. Snimak je bio u posjedu bliskih prijatelja Slobodana Praljka. Video traje 28 minuta i zabilježeno je 59 ispaljenih projektila sa položaja HVO-a i HV-a.
“Ovaj film je sasvim slučajno otkriven i samo potvrđuje sve ono sto je presudio Haški tribunal dijelu presude šestorci,a koji se odnosi na rušenje Starog. Ponosan sam danas na činjenicu, da od prvog dana ovog stravičnog rušenja nikada nismo optuživali hrvatski narod nego monstrume koji su ovo naredili i izvršili. Ponosan sam što smo Stari most odlučili graditi zajedno sa svjetskom bankom i UNESCO-om još 1997. i što je pored brojih zemalja koji su učetvovali u izgradnji, hrvatska Vlada na čelu sa premijerom Račanom došla u Mostar i podržala ovaj projekat, Stari most – spomenik mira. Ove snimke neka dobro gledaju oni koji olako spominju rat i sukobe, neka im bude opomena kroz sta su prošli građani našeg grada i Bosne i Hercegovine. I neka znaju, rekao sam to i 9. novembra 1993., nema tih granata koje su mogle ubiti našu zajedničku ljubav prema ovom gradu i svemu onome što je kroz vijekove bio”, izjavio je bivši gradonačelnik Mostara Safet Oručević koji je jedan od najaslužnijih ljudi za otkrivanje ovog snimka.
“Tooo. Evo gaaa. Bježi, Balija”, sa oduševljenjem uzvikuje muškarac dok projektil ispaljen sa položaja HV(O)-a pogađa Stari most.
Snimatelj kasnije bilježi i druge pogotke u Most, dok vojnici koji se ne vide na ovom dijelu snimka slave svaki pogodak.
“Aaaaa. Tooo. Gotovo, još malo”, čuje se muškarac sa očitim hrvatskim naglaskom dok kamera bilježi kako dijelovi Starog mosta padaju u Neretvu.
Tok 9. novembra, u 10 sati i 16 minuta, Stari most je srušen. Haško tužilaštvo je zbog rušenja optužilo geberala HVO-a Slobodana Praljka
Međutim, sudije Haškog tribunala donijelo je zaključak da je Stari most bio vojni cilj u vrijeme napada, a njegovo razaranje ostvarivalo vojni dobitak. Cilj HVO-a nije bio da terorišu civile kada je uništen Stari most, zaključilo je Vijeće.
Sudsko vijeće je zaključio da je HVO uništio Stari most da bi podrio moral muslimanskog stanovništva. Govoreći o Starom mostu u Mostaru, sudija Carmel Agius je rekao da je vršeno granatiranje, ali da se radilo o vojnom cilju, jer je to značilo prekid “snabdijevanja Armije BiH”.
Razaranje Starog mosta imalo je psihološki efekat na civile Mostara, zbog čega je u prvostepenoj presudi zaključeno da je to bilo “nesrazmjerno korištenje sile”, ali je general Praljak koji se otrovao tokom objave presude, oslobođen optužbe za rušenje Starog mosta.
Mediji bliski vlastima u Zagrebu i HDZ-u godinama su pisali da “nije jasno ko je srušio Most”. U trenutku rušenja most je bio star 427 godina, a djelo osmanlijskog arhitekte Mimara Hajrudina.
Stari most je obnovljen 2004. godine. Obnova je trajala devet godina.
April je 2022. godine i u prostorije Ministarstva vanjskih poslova Sjeverne Makedonije pozvan je ruski ambasador Sergej Bazdnikin. Uručena mu je diplomatska nota u kojoj se navodi da je šest diplomata nepoželjno u toj državi i da će u narednih pet dana morati napustiti njenu teritoriju, piše detektor.ba.
Među njima je ime Ilije Serova, atašea za medije Ambasade Rusije u Sjevernoj Makedoniji.
Još 8. aprila Serov je za lokalni medij izjavio da protjerivanje pet ruskih diplomata iz Sjeverne Makedonije neće ostati bez “adekvatnog odgovora”, a sedam dana kasnije i sam Serov se našao u grupi novih šest ruskih diplomata koje su vlasti u Skoplju protjerale nakon početka invazije na Ukrajinu.
U saopćenju Ministarstva vanjskih poslova Sjeverne Makedonije od 15. aprila precizirano je da su ruski diplomati protjerani na osnovu informacija prema kojima su obavljali aktivnosti suprotne Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima. U saopćenju se ne navode imena diplomata, ali objave ruske bajkerske grupe otkrivaju identitet najmanje jednog od njih.
Ruskim diplomatima je dat rok od pet dana da napuste Sjevernu Makedoniju.
Godinu dana poslije protjerivanja iz Skoplja, u maju 2023. dvadesetpetogodišnji Serov će se pojaviti na svečanom koncertu Sarajevske filharmonije u Vijećnici povodom Dana pobjede nad fašizmom, gdje su se nalazili predstavnici međunarodne zajednice i domaćih vlasti. On je tada već i na zvaničnoj diplomatskoj listi u BiH.
Koncert su organizovali Grad Sarajevo i gradonačelnica Benjamina Karić. Iz Gradske uprave nisu odgovorili na zahtjev Detektora za komentar.
Ali, Serov nije jedini ruski diplomat kojeg su evropske države protjerale nakon invazije na Ukrajinu a koji je akreditovan u ruskoj misiji u Bosni i Hercegovini.
Ilia Serov, krajnje lijevo, na koncertu u sarajevskoj Vijećnici povodom obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom. Foto: FENA
Novinari Detektora otkrili su u BiH najmanje još jednog ruskog diplomata koji je protjeran iz svoje prethodne misije u Evropskoj uniji. On se nedavno sastao s direktorom Službe za poslove sa strancima, kako bi razmijenili podatke o radu.
Ranije je Radio Slobodna Evropa otkrio sličnu praksu dolaska protjeranih ruskih diplomata u Srbiju, gdje su za dvojicu njih pisali o povezanosti s ruskim obavještajnim službama.
Sada, prema istraživanju Detektora zasnovanom na zvaničnim i nezvaničnim diplomatskim izvorima, objavama na društvenim mrežama i izvorima iz sigurnosnih agencija, BiH postaje sigurno utočište za diplomate nepoželjne u drugim zemljama gdje je manje ruskog uticaja.
Za dekana Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Seada Turčala ovaj primjer pokazuje unutrašnju slabost u sigurnosnom sistemu jer se podaci o protjeranim diplomatima mogu naći i u otvorenim izvorima. Granična policija je trebala dobiti obavještajne podatke o procjeni da se radi o osobama koje su prijetnja za nacionalnu sigurnost, smatra Turčalo.
“Činjenica da takve osobe pređu granicu BiH, borave u BiH, govori o nedostatku tog sistema, odnosno mogućnosti da su upravo neke ključne strukture penetrirane sa strane proruskih, pod navodnicima agenata, odnosno proruskih aktera”, kaže.
“To je zadatak koji je na nivou onog što nazivamo ‘hibridno ratovanje’ i predstavlja ozbiljan sigurnosni izazov za BiH, kojeg zapravo BiH, manje ili više, nije svjesna”, dodaje Turčalo.
Od protjerivanja do prijema u Sarajevu
Ispraćaj Ilije Serova i drugih protjeranih diplomata u Sjevernoj Makedoniji 2022. godine. Foto: Facebook, screenshot
Detektor je put Serova iz Sjeverne Makedonije pratio uz pomoć objava makedonskog vođe “Noćnih vukova” – moto kluba bliskog Putinu, koji je pod zapadnim sankcijama.
Taj bajkerski klub je odlučio organizovati ispraćaj za protjerane ruske diplomate, a njegovi članovi su ih pratili cijeli put kroz Sjevernu Makedoniju.
“Ove ruske diplomate i njihove porodice su non grata za makedonske vlasti, a za nas će uvijek biti dobri ljudi i naši prijatelji bez obzira na okolnosti. Doveli smo ih bezbjedno na makedonsko-srpsku granicu, poželjeli smo im sretan put, zdravlje, uspjeh, sreću i da se vidimo ponovo u boljim vremenima”, stoji u objavi vođe ruskog bajkerskog kluba.
Ranije je Detektor otkrio bliske političke veze koje članovi ogranka ovog kluba u Bosni i Hercegovini imaju s vlastima u Republici Srpskoj, a klub je imao važnu ulogu u aneksiji ukrajinske regije Krim te odvajanju pojedinih ukrajinskih regija još 2014. godine.
Detektor je utvrdio da se Ilija Serov nalazi na fotografijama koje su tada objavljene na Facebook profilu Lenina Jovanovskog, vođe “Noćnih vukova” u Sjevernoj Makedoniji. Jovanovski se deklariše kao makedonski nacionalista i veliki ljubitelj Rusije i Vladimira Putina.
Njegove objave na društvenim mrežama pokazuju da prisustvuje bajkerskim okupljanjima u kojima se veličaju Rusija, moto parade na Krimu i u Srbiji, a na jednom od skupova na Krimu vozio je rame uz rame s Putinom.
Iz Ministarstva vanjskih poslova Sjeverne Makedonije niti iz ambasade ove zemlje u Sarajevu nisu odgovorili na upit Detektora za potvrdu protjerivanja Serova i zahtjev za komentar.
Za Vladislava Davidzona, stručnjaka za postsovjetsku historiju i stipendistu Atlantskog vijeća, ruske obavještajne i sigurnosne službe i dalje su duboko uključene u operacije na Balkanu i nastavljaju istraživati slabosti širom regiona.
“Kako je Evropska unija izvršila pritisak unutar država EU, šaljući mnoge od njih kući u Rusiju, i otežala ruskim špijunima da djeluju koristeći diplomatsko pokriće – Rusi su prebacili resurse u zemlje na periferiji EU, gdje mogu nastaviti djelovati manje-više slobodno”, objašnjava Davidzon.
“Bh. slučaj je posebno tužan za mnoge od nas kojima je stalo do Ukrajine i zapadne kohezije”, dodaje.
Serov je danas ataše u ruskoj ambasadi u BiH, prema informacijama sa zvanične diplomatske liste BiH.
Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova BiH koje pravi diplomatske liste, nije odgovorio na više upita Detektora, poslanih tokom nekoliko mjeseci, o podacima ruskih diplomata. Zato nije bilo moguće zvanično potvrditi identitete dvojice ruskih diplomata.
Detektor je, uz pomoć nezvaničnog izvora u Sjevernoj Makedoniji upoznatog s detaljima, potvrdio biografske podatke Serova, koji se poklapaju s podacima dva nezavisna izvora u BiH.
“Ljudi koji rade u obavještajnim službama Ruske Federacije dio su diplomatskog kora”, kaže Turčalo i dodaje da kroz takvu poruku treba preoblikovati vanjsku politiku BiH.
“Onemogućavaju da BiH provodi vanjsku politiku neovisno, da u određenom segmentu utiču na izbornu politiku, odnosno da budu fokusirani na političku opoziciju, što je generalno nešto što zapravo pripadnici ruskih obavještajnih službi, koji su tu u svojstvu diplomata, u različitim zemljama rade”, smatra Turčalo.
Utočište za diplomate nepoželjne u EU
Anton Sokolov. Foto: Instagram, screenshot
Jednog od diplomata koji su sada u BiH, Antona Sokolova, protjerala je Hrvatska. Kako je za Detektor potvrđeno iz evropskog diplomatskog izvora i sigurnosnog izvora u BiH, Sokolov je bio među 18 diplomata koje je Hrvatska protjerala 11. aprila 2022. godine.
Njegovo ime nalazi se među ruskim zvaničnicima na diplomatskoj listi Hrvatske iz aprila 2022. godine. Tada je bio na funkciji drugog sekretara. Ali njegovog imena nema na listi objavljenoj godinu dana poslije.
Ime Anton Sokolov, kako se vidi u javno dostupnim podacima, objavljeno je na diplomatskoj listi Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine iz maja 2023., gdje se navodi da je imenovan na funkciju prvog sekretara Ambasade Ruske Federacije. Ovo je njegov drugi mandat u BiH.
Kako se navodi u godišnjem izvještaju hrvatske obavještajne službe, jedan od razloga za protjerivanje ruskih diplomata bio je prikriveni i nelegalni obavještajni rad u Hrvatskoj.
U ovom dokumentu nisu objavljena imena protjeranih diplomata, a Ambasada Hrvatske u BiH niti obavještajna agencija nisu odgovorile na zahtjev da potvrde identitet Sokolova, a Ministarstvo vanjskih poslova ove zemlje u odgovoru je navelo da se podaci mogu tražiti od Ambasade Rusije u Hrvatskoj.
Detektor je kretanje Sokolova pratio i preko objava na društvenim mrežama njegove supruge Ane Sokolove. Njeno ime je navedeno uz ime Antona Sokolova 2019. godine na diplomatskoj listi BiH, jer je Sokolov tada bio drugi sekretar ruske misije u Sarajevu. Nakon toga njeno ime nije navođeno na listama u kasnijim godinama.
Tokom prvog mandata prisustvovao je projekcijama filmova s ruskom ratnom tematikom, obilježavanju godišnjica i okupljanju “Besmrtnog puka” u znak sjećanja na Crvenu armiju.
Anton i Anna Sokolov na Festivalu ruskog filma 2017. godine u Petrovu. Foto: Screenshot, RTRS
Javno dostupni podaci koje je Detektor potvrdio iz dva nezavisna izvora u BiH, pokazuju da je Sokolov upravo iz BiH otišao u Hrvatsku, odakle je protjeran nakon početka ruske invazije na Ukrajinu.
Prema javno objavljenim fotografijama i praćenjem profila Sokolove, moguće je utvrditi ove prelaske. U Petrovu 2017. godine njih dvoje su prisustvovali početku Festivala ruskog filma. U tom periodu, Sokolova je objavljivala fotografije iz brojnih gradova i s planina BiH.
Ana Sokolova je, kako se vidi na Instagramu, 17. aprila 2022. objavila fotografiju iz Varaždina u Hrvatskoj.
Devet dana kasnije, odnosno 15 dana nakon što je Hrvatska odlučila da protjeruje ruske diplomate, u objavi na istoj mreži Sokolova je obavijestila svoje pratioce o trećoj selidbi u godinu dana.
Kako je navela, spakovano je 1,5 tona privatnih stvari, a uslijedila su i 24 sata u autu.
U jednom od odgovora na komentare na tu objavu, Sokolova je otkrila i da je porodica prošla kroz provjeru na granici s Poljskom, a u sljedećem precizira da se porodica vratila u Moskvu.
Daljnje objave Sokolove sugerišu da je porodica provela izvjestan period u Rusiji. Sve do 21. januara 2023., kada Sokolova objavljuje novu fotografiju iz Bosne i Hercegovine.
Ana Sokolova nije odgovorila na zahtjev za razgovor upućen na njen Instagramprofil.
Objave Anne Sokolove iz 2023. godine iz Sarajeva. Foto: Instagram, screenshot
Brojne zemlje Evropske unije protjerale su desetine nepoželjnih ruskih diplomata nakon početka invazije Rusije na Ukrajinu u februaru 2022. godine. Ruske ambasade morale su smanjiti svoje misije ili protjerane diplomate zamijeniti novim.
U Bosni i Hercegovini ruska misija raste. Uskoro se očekuje otvaranje konzulata u Banjoj Luci, a na spisku ruskih diplomata u BiH jedan je već registrovan kao uposlenik konzulata koji još uvijek nije zvanično otvoren. Još uvijek nije saopćeno gdje će konzulat biti smješten. U isto vrijeme se u Banjoj Luci gradi ruski hram, jedan od najvećih na Balkanu.
Davidzon smatra da je kranji cilj Rusije, dugoročno gledano, da zadrži dijelove postjugoslovenskog prostora koji nisu integrisani u EU i NATO – BiH, Srbiju, Kosovo i druge – da se u budućnosti ne kreću u euroatlantskom pravcu.
“BiH je i dalje veoma važna kao mjesto iz kojeg mogu špijunirati Hrvate, Srbe i Kosovare”, kaže Davidzon.
Ranije istraživanje Radija Slobodna Evropa otkrilo je da je ruska misija povećana i u Srbiji, gdje je utočište našlo najmanje troje diplomata nakon što ih je na stotine protjerano iz zemalja članica Evropske unije ili stavljeno na “crnu listu”, za što je nekoliko zemalja kao razlog navelo sumnje u špijunažu. RSE je pisao kako se u Srbiji sada na listi nalaze 62 diplomata, u poređenju s 54 njih u martu 2022. godine.
Nakon protjerivanja iz Hrvatske, Sokolova je u julu ove godine u Službi za poslove sa strancima dočekao direktor. Prema vijesti na internet stranici Službe, direktor Žarko Laketa je Sokolova i još jednog uposlenika Ambasade upoznao sa izazovima rada s migrantima, ali i organizaciji, projektima i rezultatima Službe. Izvještaj navodi kako se Sokolov zahvalio Laketi za razmjenu informacija koje je dobio od njega te naglasio važnost “daljnjeg održavanja uspostavljenih profesionalnih veza i odnosa između Službe i Ambasade”.
Iz Službe za poslove sa strancima nisu odgovorili na dio upita za komentar sastanka sa Sokolovom, a u pisanom odgovoru su objasnili da nisu nadležni za postupanje prema diplomatima i da to radi Ministarstvo vanjskih poslova.
“U ovom slučaju kada imate osobu koju druga zemlja smatra aktivnim obavještajcem, kojeg kao obavještajna služba njegove države i štiti na različite načine, a nemate adekvatan kontraobavještajni rad u državi, onda je moguće da se on sastane i bude na različitim događajima, razgovara s bilo kime, prikuplja na taj način odgovarajuće podatke da ga zapravo sugovornik apsolutno ne doživljava na taj način drugačije nego kao običnog diplomatu”, kaže Turčalo.
Ministarstvo vanjskih poslova BiH nije odgovorilo na upit Detektora da li je BiH protjerivala ruske diplomate. Zvanična saopćenja Ministarstva ne navode da se to desilo od početka ruske invazije na Ukrajinu, dok vlasti Republike Srpske na čelu s Miloradom Dodikom nastavljaju održavati čvrste odnose s ruskim vlastima.
Iz Obavještajne agencije također nisu odgovorili da li su vršili bilo kakve provjere dvojice diplomata koji su došli u BiH.
Turčalo kaže da je Ministarstvo vanjskih poslova, upravo imajući u vidu da su te osobe protjerane – jedna iz zemlje članice EU, a druga iz Sjeverne Makedonije – trebalo onemogućiti da one budu dio diplomatskog kora.
“Trebalo je – upravo kroz svoje kanale i činjenicu da oni daju odobrenje – onemogućiti da takva osoba bude dio diplomatskog kora”, smatra Turčalo.
Iz Ambasade Ruske Federacije u BiH nisu odgovorili na upit za komentar niti na zahtjev za razgovor sa Serovom i Sokolovom.
Narko boss Naser Keljmendi vratio se u Bosnu i Hercegovinu, saznaje Istraga.ba. Keljmendi je na teritoriju BiH ušao u ponedjeljak, preko graničnog prijelaza u blizini Zvornika.
“Stig'o Babuka“, pohvalio se na svom Facebook profilu Ilber Rustemi, dugogodišnji prijatelj porodice Keljmendi.
Protiv Nasera Keljmendija u BiH se više ne vodi nikakva istraga, jer su odlukom državnog tužioca Olega Čavke svi predmeti u kojima se pominjao ovaj kosovski „biznismen“ arhivirani. Posljednji put Keljmendi je na teritoriji BiH boravio sredinom 2012. godine. Upravo te godine, 1. juna, američki predsjednik Barack Obama potpisao je odluku kojom je Naser Keljmendi stavljen na crnu listu SAD-a i to zbog veza sa narko biznisom.
„Naser Keljmendi se duže od 35 godina bavio kriminalnim poslovima kao vođa kriminalne porodice na Balkanu, s mrežom suradnika širom Europe. Kriminalna organizacija Nasera Keljmendija upravlja mrežom distribucije droge koja se proteže od Afganistana, preko Turske do Europe, prvenstveno radi prodaje heroina, ali i zbog trgovine kokainom i ekstazijem. Naser Kelmendi i njegova organizacija također su osumnjičeni za pranje novca“, navedele su američke vlasti.
Keljmendi je, rekosmo, 2012. godine živio u BiH. No, kada su pripadnici SIPA-e 12. septembra te godine započeli akciju kodnog naziva Lutka, on nije pronađen u svom ilidžanskom hotelu Casa Grande, gdje je živio prethodnih godina. Policijske agencije su sumnjale da mu je dojavljeno za akciju, a Obavještajno sigurnosna agencija BiH tada sa Almirom Džuvom na čelu zabilježila da je Keljmendi imao privatne kontakte sa državnim tužiocem Olegom Čavkom.
Tužilaštvo BiH sumnjičilo je Nasera Keljmendija za organizirani kriminal, trgovinu heroinom i ubistvo sarajevskog kriminalca Ramiza Delalića Ćele, počinjeno u 27. juna 2007. godine. Nakon neuspješne potrage u BiH, za njim je 2012. godine raspisana međunarodna potjernica.
„Kosovska policija uhapsila je u Prištini Nasera Keljmendija”, glasila je vijest objavljena 6. maja 2013. godine.
Istragu protiv Keljmendija tada je preuzeo EULEX i određen mu je jednomjesečni pritvor. U kosovskoj optužnici koja je podignuta protiv njega navedeno je da se sumnja da je Keljmendi naručio ubistvo Ramiza Delalića Ćele, te da se bavio krijumčarenjem heroina. Suđenje mu je počelo u januaru 2015. godine.
obrazloženje odluke američkih vlasti
Iste godine, 24. marta, američke vlasti su na crnu listu stavile i četvero djece Nasera Keljmendija. Elvis, Besnik, Liridon i Donata Keljmendi su označeni kao organizatori poslova sa drogom, nakon što je vođa kriminalne organizacije pritvoren. Istom odlukom su na crnu listu stavljene i Keljmendijeve firme u BiH, Crnoj Gori i na Kosovu.
U februaru 2018. godine, Osnovni sud u Prištini osudio je Nasera Keljmendija na šest godina zatvora zbog trgovine drogom, ali ga je oslobodio optužbi za naručivanje ubistva Ramiza Delalića Ćele. U avgustu iste godine, Keljmendi je pušten iz pritvora. Istovremeno, protiv njega je u Tužilaštvu BiH vođeno nekoliko istraga, među kojima i ona zbog naručivanja ubistva Ramiza Delalića Ćele. No, odlukom državnog tužioca Olega Čavke svi predmeti su zatvoreni.
Predsjednik Sindikata rudara Federacije BiH Sinan Husić prima najveću plaću u Rudniku Kreka Tuzla. Štaviše, ovaj sindikalac znatno je plaćeniji i od generalnog direktora najvećeg rudnika u Federaciji BiH. Husićev kolega, Zuhdija Tokić, inače predsjednik Sindikata Rudnika Kreka, na trećem je mjestu rang liste najplaćenijih radnika u ovom rudniku koji zapošljava 2063 osobe i koji grca u dugovima.
Ako ste pomislili da je generalni direktor na drugom mjestu, prevarili ste se. Plaća Huseina Trumića, vršioca dužnosti generalnog direktora Rudnika Kreka Tuzla, tek je na 56. mjestu rang liste. Deset mjesta iza, pod rednim brojem 66, nalazi se ime Nijaza Vukovića, tehničkog direktora “Kreke”. U “top sto” plaća Rudnika koji je na izdisaju je i ona koju prima Senad Sejdić, predsjednik Sindikata Rudika Mramor koji je sastavni dio Rudnika Kreka Tuzla.
Sve ovo su službeni podaci za mjesec avgust ove godine. Kompletnoj listi, koja je u posjedu Istrage, vratit ćemo se kasnije. Sada da vidimo šta konkretno radi i koliko svoj rad naplaćuje predsjednik Sindikata rudnika Federacije BiH čija se plaća, pazite sada, na osnovu specijalnog sporazuma koji proizilazi iz granskog kolektivnog ugovora, isplaćuje iz sredstava Rudnika Kreka Tuzla, a ne iz “sindikalnog fonda”. Za gostovanje po televizijama i “aktivizam” (to je ono što je radio) Sinanu Husiću je za avgust ove godine obračunata neto plaća u iznosu od 2.727 maraka. Nakon što mu je odbijeno 227 KM poreza, na njegov je račun isplaćeno – 2.499,75 KM. I to je najveća plaća koja je isplaćena u Rudniku Kreka Tuzla. Unatoč tome što naplaćuje 2500 KM mjesečno od Rudnika koji kasni sa isporukom uglja prema Elektroprivredi BiH, Husić je 23. septembra ove godine zatražio povećanje plaća.
“Upravni odbor Samostalnog sindikata radnika rudnika Federacije BiH je na redovnoj sjednici UO koja je održana 22. septembra 2021. godine analizirao materijalni položaj radnika u rudnicima uglja u sastavu Koncerna, kao i uticaj povećanja cijena osnovnih životnih namirnica na materijalni položaj radnika u rudnicima uglja u sastavu Koncerna. Nakon analize naprijed navedenog UO Vam na ovaj način prosljeđuje zahtjev za povećanje osnovice za obračun plaća za 5 posto u svim rudnicima uglja u sastavu Koncerna te zahtijeva da se povećanje osnovica za obračun plaća u rudnicima uglja u sastavu Koncerna primjenjuje od 1. novembra 2021. godine”, napisao je Sinan Husić u svom Zahtjevu dostavljenom čelnicima Vlade Federacije BiH i Elektroprivrede BiH.
Potpisnik ovog pisma, prema spisku koji je u posjedu Istrage, uposlenik je Rudnika Kreka koji prima najveću plaću. Treći u rangu je, rekosmo, Husićev kolega Zuhdija Tokić. Njegova avgustovska neto plaća je iznosila 2.365 KM, ali mu je, nakon odbitka poreza, isplaćeno 2.173 KM.
U istom mjesecu, generalnom direktoru Kreke, Huseinu Trumiću, na osnovu istog broja radnih sati obračunata neto plaća u iznosu od 1911 KM, a nakon odbijanja poreza mu je uplaćeno 1785 KM. Oko 70 KM manje na ruke je dobio tehnički direktor Nijaz Vuković. Plaća predsjednika Sindikata Mramora iznosila je 1.660 KM.
Ni 24 sata putovanja nisu dovoljna da stignete do zemljotresom najpogođenijih dijelova Turske. Sati čekanja u Istanbulu, pa onda spavanje u kargo centru aerodroma u Adani. Tri sata vožnje nas dijele od gradova u kojima spasioci iz ruševina pokušavaju izvući preživjele. A mrtvih je sve više. U momentu pisanja ovog teksta – 13 hiljada je potvrđenih smrti. Britanski The Economist piše da bi, prema nekim procjenama, ispod srušenih zgrada na jugu Turske i sjeveru Sirije moglo biti 180 hiljada zarobljenih ljudi.
Hiljade spasilaca iz cijelog svijeta pristiže u Tursku. I hiljade volontera iz Turske krenulo je ka srušenim gradovima. U avione koji iz Istanbula idu ka Adani, ulazi se kao u autobuse. Nije bitno šta piše na vašoj karti, bitno je da uhvatite bilo kakvo mjesto.
Spasioci sa Tajvana u Adani
Jedan građevinski inženjer iz Istanbula dva dana je proveo na aerodromu čekajući ukrcavanje u neki od aviona koji lete za Adanu. I uspio je. Onda skoro tri sata čekanja da poletimo kroz snježnu mećavu. Do Adane smo stigli nakon sat i deset minuta leta. Onda smo, zbog gužve na aerodromu, kružili još pola sata.
Iskrcali smo malo prije ponoći. Spasioci sa Tajvana stigli su prije nas. Tu su i izviđači iz Libije, spazioci iz Rumunije, Španije, Južne Afrike, Saudijske Arabije… Spasilački psi iz Portugala su, nekad pred zoru, razbuduli su sve koji su uspjeli da zaspe. Oko 500 spasilaca iz cijelog svijeta čeka dalji raspored. Za to vrijeme volonteri dijele po sendvič i čašu supe.
Turski Afad (turska verzija bosanska civilne zaštite) je procijenio da bh. ekspedicija koju čine 42 pripadnika Federalne uprave Civilne zaštite i i 9 članova Gorske službe spasavanja Kantona Sarajevo bude raspoređena u Gaziantep. Za sada.
U svim ugostiteljskim objektima u Adani je tišina. Zapravo, cijela Turska tuguje.
Potresne slike, za sada, još samo vidimo na televiziji. Pripadnici Federalne uprave Civilne zaštite su, prije samo par mjeseci, baš u Turskoj bili na obuci za spašavanje u urbanim područjima pogođenim zemljotresom. Alden Ćesko i Miralem Žuga u Tursku su sa sobom poveli i pse za potragu. Ćesko je, zajedno sa svojom kerušom Askom, prije nekoliko godina u Vašingtonu dobio priznanje za najbolji tim (Pas i čovjek) u potrazi za minama. Ali Aske više nema. Sada su drugi kerovi i drugi zadaci.
Alden Ćesko u Adani
Jedna grupa pripadnika FUCZ krenula je specijaliziranim vozilima. Konvoj čini deset vozila i njihov put će do Gaziantepa trajati 48 sati. I, onda počinje proces potrage. A zemlja još uvijek trese.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
