Istrage

Marketinške pripreme u toku: Srbijanska Galenika želi kupiti Bosnalijek, pomaže im sadašnja Uprava

Skupština dioničara Bosnalijeka trebala bi biti održana 30. juna i to nakon višemjesečne pravosudne igre i dva hapšenja direktora Bosnalijeka Nedima Uzunovića!?

Borba oko preuzimanja kontrolnog paketa dionica rezultirala je tim hapšenjima, ne samo Uzunovića, već i prof.dr.Mehmeda Jahića i njegova supruga treće osumnjičen u ovoj aferi Elbire Jahić.

Svu trakavicu oko Bosnalijeka želi iskoristiti Srbija, tačnije Farmaceutska kompanija Galenika iz Srbije, koja je prema saznanjima Patrije spremna i nudi stotine miliona KM kako bi preuzela kontrolu nad najznačajnijom farmaceutskom kompanijom u Bosni i Hercegovini! Navodno je sadašnji direktor Uzunović saglasan s ovom mogućom transakcijom!

Tako se sve češće medijski oglašava Galenika, doduše ne direktno kroz aspiracije da preuzme Bosnalijek, već marketinškim ulaganjima u kojima prezentira svoj uspješni višedecinjski posao u medijima Bosne i Hercegovine.

Igra je u tome da se preko Komisije za vrijednosne papire ne dopušta da većinski vlasnik preuzme kontrolu kako bi se uvukla Galenika.

Farmaceutski obračun preko Tužilaštva BiH započeo je još u decembru prošle godine kada je SIPA upala u Uzunovićevu kuću.

Prema zvaničnim podacima sa sarajevske berze SASE, vlasnik najvećeg procenta dionica tada je bila off shore kompanija KBC EURO CREDIT CAPITAL iza koje stoji Nedim Uzunović. U pitanju je 23 posto dionica koje su ranije bile u vlasništvu Vlade Federacije BiH, a koje su preuzete sumnjivim transakcijama preko nekoliko off shore firmi.

Inače, Uzunovića je još u aprilu 2018. godine Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) prijavila Tužilaštvu BiH zbog sumnje da je, mahinacijama preko off shore zone, preuzeo 23 posto dionica Bosnalijeka koje su kasnije vođene na KBC EURO CREDIT CAPITAL.

No, tri i po godine izvještaj se kiselio u ladicama državne tužiteljice Enise Adrović. Ali, kada su biznismeni Rusmir Hrvić, Mensur Mušija i Šemsudin Hasić započeli operaciju preuzimanja Bosnalijeka, Tužilaštvo je izvadilo predmet iz ladice. Nedim Uzunović je uhapšen, a postupajuća tužiteljica, inače bliska državnom tužiocu Dubravku Čampari, zatražila je blokadu 23 posto dionica. Sud BiH je prihvatio prijedlog Tužilaštva BiH.

Nakon toga dva puta se Skupština pokušala održati, ali Uzunović Hrviću i drugima to nije dopustio! Igra je nastavljena po starom. Početkom maja, tačnije 4. Maja 2022. godine Kantonalno  tužilaštvo Kantona Sarajevo je donijelo naredbu o provođenju istrage  protiv  osumnjičenih Nedima Uzunovića, Mehmeda Jahića i Elbire Jahić zbog toga što je: „Nedim Uzunović, kao v.d. direktora, a  kasnije direktor privrednog društva Bosnalijek u periodu od 31.03.2014.godine, propustio da obavi svoje službene dužnosti, propisane odredbama zakona i pravilnika i zloupotreba na način da nije dostavio Komisiji za vrijednosne papire FBiH podatak da su drugoosumnjičeni prof.dr. Mehmed Jahić i njegova supruga trećeosumnjičena Elbira Jahić, lica koja kupuju dionice privrednog društva „Bosnalijek“ d.d. Sarajevo, a da istovremeno imaju pristup povlaštenim informacijama u navedenom privrednom društvu, po osnovu pružanja konsultantskih  usluga od strane drugoosumnjičenog, na osnovu Ugovora od 31.03.2014. godine i Aneksa istog, u mjesečnoj vrijednosti od 7.000,00 KM, a zatim 11.000,00 KM“.

Uzunović je ovim onemogućio Komisiju, kao organ nadležan za  provođenje Zakona o tržištu vrijednosnih papira FBiH, da izvrši nadzor u  vrijeme kad su Jahići kupovali dionice Bosnalijeka ne dostavljajući Komisiji informacije da je u to vrijeme Mehmed Jahić pružao konsultantske usluge, a čime je dolazio u posjed finanisijske i druge dokumentacije navedenog privrednog društva, pružao savjete i obavljao konsultacije sa članovima Uprave društva.

Uzunović je Jahiću omogućio da ima povlaštene informacije prilikom neposredne ili posredne kupovine ili prodaje vrijednosnih papira.

Ukupna kupovinu izvršena je za 226.172 dionica „Bosnalijeka“, sadašnje tržišne vrijednosti oko 5.000.000,00 KM, a korištenjem povlaštenim informacijama.

Tako su iskoristili prednost u odnosu na ostale učesnike na tržištu vrijednosnih papira, te time ostvarili korist u vidu stjecanja dionica i u vidu naplate dividende u ukupnom iznosu od 591.565,93 KM.

Priča sa Galenikom postaje dodatno ozbiljnija, a Skupština preduzeća zakazana za 30. juni mogla bi otvoriti novu Pandorinu kutiju.

(Audio) Kako je optuženi predsjednik Skupštine USK i krajiškog SDP-a trgovao uticajem i skupljao većinu: “Samo neka kažu šta im treba, mi dajemo. Ako ovo prisluškuju ko ih j…”

“Slušaju se brojevi, ali ako ovo ko sluša, ko ih jebe”, reći će Razim Halikić, predsjednik Skupštine USK i kadar SDP-a BiH na kraju telefonskog razgovora zbog kojeg će kasnije morati sjesti na optuženičku klupu.

Općinski sud u Bihaću je svojim rješenjem od 23.06.2022. godine potvrdio optužnicu Kantonalnog tužilaštva USK Bihać protiv Razima Halkića zbog krivičnog djela Primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem iz člana 382. stav 2. Krivičnog zakona FBiH, saopćeno je u petak iz Tužilaštva USK.

 “Optuženom Halkiću se stavlja na teret postojanje osnovane sumnje da je koristeći svoj službeni položaj kao predsjedavajući Skupštine USK i poslanik Socijaldemokratske partije BiH u Skupštini USK kao dio vladajuće većine u Skupštini USK koju je činio kao poslanik SDP-a, posredovao spram Zikrije Durakovića kao poslanika u Skupštini USK na način da je, protivno općim i osnivačkim aktima JU Direkcije regionalnih cesta USK, Zikriji Durakoviću usmeno ponudio i obećao poziciju direktora JU Direkcije za ceste USK, kako bi isti kao poslanik u Skupštini USK glasao za Odluku o budžetu USK za 2021. godinu i kako bi dalje kroz vršenje službene funkcije poslanika u Skupštini USK i kroz službene radnje glasao na način da podržava odluke postojeće skupštinske većine”, navedeno je u činjeničnom opisu optužnice Tužilaštva USK, a koju je potvrdio Općinski sud u Bihaću.

Tužilaštvo USK došlo je u posjed i telefonskog razgovora koji potvrđuje da je Halkić trgovao uticajem. Tako, on nepoznatoj osobi govori da je razgovarao sa troje zastupnika u Skupštini USK-a i to sa Vildanom Alibabić, Zikrom Durakovićem i Ekremom Prošićem zvanim Maršal.

“Najgore sto mi trenutno, od tri čovjeka sa koja trenutno razgovaramo, neće nijedan. Vildana, Zikrija, Maršal. Neće ni (Rasim) Kantarević da čuje. Sjedio sam sa Maršalom dva i po sata. Tri dana sam sjedio po četiri sata sa Vildanom. Sa Zikrijom, koji laže sve što pljune. Samo treba jedno od to četvero da kaže – hoću ministra i mi damo. Hoću ceste i mi damo. Hoću bilo šta i evo ti. Ali neće ništa. Samra, možeš biti direktor Zavoda za zapošljavanje. Dao sam Muriću zdravstvo. Napravim rat unutar Cazina, Nermina me pljuje gdje god stigne, zato što sam Muriću dao zdravstvo. Ima informacija milion da Zikriju vozaju u autima. Traže pare, kamate. Slušaju se brojevi, ali ako ovo ko sluša, ko ih jebe”, rekao je Halkić u telefonskom razgovoru.

Nakon što se u februaru pojavila informacija da postoji ovaj snimak, Halkić je negirao njegovu autentičnost.

“Žao mi je što institucije ne rade svoj posao, da se montira, neovlašteno snima, objavljuje. Vjerovatno su ljuti što ne mogu doći na vlast. Ali radije ćemo u opoziciju nego sa SDA u vlast”, rekao je tada Razim Halkić u razgovoru za Faktor.

Nakon pojave prvih informacija, Tužilaštvo USK je formiralo predmet i otvorilo istragu. Halkićevi navodi da je sve montirano su bili neutemeljini. Tokom istrage je utvrđeno da je on trgovao uticajem i nudio direktorske pozicije kako bi obezbijedio skupštinsku većinu.

(VIDEO) Prekinuta sjednica Kantonalnog odbora SDA TK: Fizički obračun zbog izbornih listi, sukobili se Salko Zildžić i Smajo Mandžić

Na sjednici Kantonalnog odbora SDA Tuzlanskog kantona u ponedjeljak je došlo do naguravanja između federalnog zastupnika SDA Salke Zildžića i kantonalnog zastupnika te stranke Smaje Mandžića. Teži fizički obračun spriječili su članovi Kantonalnog odbora SDA TK koji su uspjeli razdvojiti Zildžića i Mandžića.

“Zapamtit ćeš me”, kazao je Mandžić Zildžiću dok su ih stranačke kolege pokušavale razdvojiti.

Snimak sukoba možete pogledati ukoliko kliknete ovdje.

U jednom trenutku, Mandžić je pokušao prići Zildžiću s druge strane stola, ali su članovi KO SDA TK izgurali federalnog zastupnika iz stranačkih prostorija. Situaciju je pokušao smiriti Azmir Husić, također bivši kadar PDA koji je odnedavni postao član SDA.

Prema informacijama Istrage, do sukoba je došlo zbog stranačkih listi za predstojeće Opće izbore.  No, sjednica je prekinuta, tako da liste nisu usaglašene.

Smajo Mandžić u Skupštinu Tuzlanskog kantona ušao 2018. godine, kao zastupnik PDA Mirsada Kukića. U oktobru 2019. godine isključen je iz Kukićeve stranke, jer nije poštovao odluke stranačkih organa. Nakon toga, Mandžić postaje nezavisni zastupnik u Skupštini Tuzlanskog kantona, ali se ubrzo učlanjuje u SDA. Međutim, Salko Zildžić, kao predsjednik Gradskog odbora SDa Tuzla, nakon lokalnih izbora, u julu 2021. godine donosi odluku o isključenju Smaje Mandžića iz SDA. Viši stranački organi, međutim poništili su Zildžićevu odluku i vratili Mandžića u SDA. Od tog trenutka traje nezadovoljstvo Salke Zildžića koji je, u međuvremenu, podnio ostavku na sve funkcije unutar SDA. No, kada su počele da se pripremaju stranačke liste, Zildžić je opet želio aktivno učestvovati u donošenju odluka u SDA. Uprao je zbog toga na sjednici KO SDA TK započeo prvo verbalni obračun sa Mandžićem.

Inače, ovo nije prvi incident Salke Zildžića na stranačkim organima. Sličnu raspravu, manjeg fizičkog intenziteta, Zildžić je imao i sa Dževadom Mahmutovićem, današnjim zamjenikom ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH.

Smajo Mandžić je rođeni Srebreničanin i blizak prijatelj Nasera Orića. Jedini je živi nosilac odlikovanja “Zlatni ljiljan” i ordena “Zlatni ljiljan sa zlatnim vijencem”. Tokom agresije na BiH, ubijena su mu tri brata i otac, a on je šest puta ranjavan. Poslije rata osnovao je zaštitarsku agenciju “BH sigurnost”.

Salko Zildžić je bivši kick bokser. Prije nego je postao zastupnik u Predstavničkom domu Federacije BiH, Zildfiž je bio je savjetnik i blizak saradnik federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare.

Srpski plaćenik poginuo u Ukrajini: Stefan Dimitrijević nastradao u oklopnom vozilu takozvane narodne milicije Luhanska

Boreći se na stani ruskih plaćenika, srpski državljanin Stefan Dimitrijević, poginuo je početkom sedmice Ukrajini. Vijest o pogibiji Dimitrijevića na Facebooku je objavio Stevan Milošević, još jedan plaćenik koji je borio na strani (pro)ruskih formacija u Donbasu, na istoku Ukrajine.

“Jutros je u napadu NM LNR poginuo moj bivši drug Stefan Dimitrijević. Neka mu je večna slava”, napisao je u ponedjeljak navečer Stevan Milošević, srpski dobrovoljac koji se bori na strani separatista u Ukrajini.

Stevan Milošević je, zbog učešća u ratu u Ukrajini, 2018. godine osuđen na uslovnu kaznu u Srbiji. Ali uprkos tome, on je otišao ponovo u Ukrajinu da se bori.

Da je Dimitrijević poginuo u Ukrajini, objavio je i proruski portal u Srbiji, pravda.rs.

Pozivajući se na izvore iz Ukrajine i informacije objavljene na Telegramu, Pravda piše da je Dimitrijević je poginuo kada je pogođeno oklopno vozilo u kojem se nalazio.

“On je uspeo da se izvuče iz zapaljenog vozila u kome su stradali njegovi saborci, ali je preminuo od zadobijenih povreda. Ovo je informacija koja je objavljena na Telegram grupama koje se bave stanjem na frontu u Ukrajini”, objavila je pravda.rs.

I Teša Tešanović, srbijanski državljanin koji se predstavlja kao novinar i urednik proruskog kanala Balkan.info, na Facebooku je objavio da je u Ukrajini poginuo Stefan Dimitrijević.

Stefan Dimitrijević se u Ukrajini bori od 2014. godine i bio je pripadnik paravojnih formacija takozvane Luhanjske narodne republike (LNR) koja egzistira na istoku Ukrajine. Njegovo ime nalazi se i u bazi podataka Centra za istraživanje zločina Mirotvorac iz Ukrajine, gdje su objavljene fotografije koje dokazuju da je Dimitrijević proteklih osam godina bio pripadnik plaćeničke jedinice “Призрак”, što u prevodu znači “Duhovi”.

U Ukrajini se godinama bori veliki broj srpskih plaćenika. Veći dio njih pripada srpskim ultranacionalističkim organizacijama, koje su često boravile i na Kosovu.

Dimitrijević, koji je sad ubijen u Ukrajini, nekoliko puta je boravio i u Sjevernoj Mitrovici.

(thegeopost.com/istraga.ba)

Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je Elfeta Veseli ubila dvanaestogodišnjeg sina Slobodana

“Potresan video”, stoji u opisnu videosnimka koji se posljednih dana širi društvenim mrežama, a na kojem se vidi žena u crnom koja gađa konvoj UNHCR-a koji bošnjačke civile, uglavnom žene i djecu, prevozi prema Tuzli.

No, ko je žena sa potresnog snimka?

Zove se Desa Stojanović. Umrla je 2006.godine. Njenog dvanaestogodišnjeg sina u julu 1992. godine ubili su pripadnici Armije RBiH. Za taj je zločin, pred Sudom BiH, na trinaest godina robije pravosnažno osuđena Elfeta Veselji.

“Kriva je”, piše u presudu Suda BiH iz maja 2019. godine, “što je za vrijeme oružanog sukoba između Vojske Republike Srpske sa jedne strane i Armije BiH sa druge strane, kao pripadnik Diverzantskog voda Komande združenih jedinica, neutvrđenog datuma u drugoj polovini mjeseca jula ili prvoj polovini mjeseca avgusta 1992.godine, na području Kamenice, opština Zvornik, ubila dvanaestogodišnjeg dječaka srpske nacionalnosti Slobodana Stojanovića, tako što je u njegovu glavu ispalila projektil iz neposredne blizine, što je sve za posljedicu imalo smrt dječaka Slobodana Stojanovića”.

O kakvom se svirepom zločinu radilo, dokazuju navodi iz izmijenjene optužnice Tužilaštva BiH.

“Optužena Elfet Veselji optužena je, kao pripadnica Diverzantskog voda, za ubistvo dječaka i to na način da je u trenutku dok se nalazio na biciklu prišla iza njegovih leđa, a zatim uhvatila ga za kosu, stegla rukama, da bi potom djelovala sječivom po njegovom tijelu, nakon čega je u njegovu glavu ispalila projektil iz neposredne blizine što je sve za posljedicu imalo smrt dječaka Slobodana Stojanovića”, navedeno je u obrazloženju prvostepene presude Suda BiH koju je, kasnije, potvrilo i Apelaciono vijeće Suda BiH.

Elfeta Veselji

Nakon ekshumacije ubijenog dječaka, vještak Zoran Stanković je izvršio obdukciju. U avgustu 2017. godine u procesu protiv Elfete Veseli svjedočio je na pred Sudom BiH gdje je iznio detalje o povredama koje je uočio i koje dokazuju da je dvanaestogodišnji sin Dese Stojanović rezan oštrim predmetima prije i poslije likvidacije.

O Desi Stojanović i slučaju ubistva njegon sina snimljen je dokumentarni film i jedna od sekvenci je snimljena kada ona, očajna zbog gubitka djeteta, kamenuje konvoj sa bošnjačkim civilima koji su protjerani iz svojih domova u Podrinju.

Ustavni sud BiH usvojio apelaciju države Bosne i Hercegovine: Općinski sud u Visokom nezakonito knjižio državnu imovinu u Varešu

Općinski sud u Visokom i Kantonalni sud u Zenici nezakonito su knjižili državnu imovinu u mjestu Budoželje kod Vareša, utvrdio je Ustavni sud BiH. U pitanju je državno zemljište koje je, uprkos zabrani raspolaganja, 2019. godine uknjiženo na Mjesnu zajednicu Budoželje. Uknjižbu je proveo Općinski sud u Visokom, dok je Kantonalni sud u Zenici potvrdio  njihovo rješenje, odbijajući žalbu Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine. Na kraju je sve završilo na Ustavnom sudu BiH koji je na sjednici održanoj 11. maja ove godine utvrdio povredu Ustava Bosne i Hercegovine.

“Usvaja se apelacija Bosne i Hercegovine.Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 Dn 012013 20 Gž od 28. augusta 2020. godine. Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke”, piše u Odluci Ustavnog suda BiH objavljenoj ove sedmice na stranici Ustavnog suda BiH.

Priča počinje u novembru 2019. godine, kada Općinski sud u Visokom, unatoč zabranama raspolaganja državnom imovinom, donosi Rješenje o knjiženju nekoliko parcela u mjestu Budoželje/Borovac kod Vareša na mjesnu zajednicu Budoželje.

“Rješenjem Općinskog suda broj 041-0-Dn-19-003844 od 27. novembra 2019. godine uspostavljen je zemljišnoknjižni uložak broj 2236 u katastarskoj općini Budoželje, dozvoljen upis u A list zemljišnoknjižnog uloška broj 2236 katastarska općina Budoželje, parcela k. č. br. 365/1 „BOROVAC“ Pašnjak 4. klase površine 1904 m2, k. č. br. 365/4 „BOROVAC“ Pašnjak 4. klase površine 601 m2, k. č. br. 365/5 „BOROVAC“ Oranica/Njiva 6. klase površine 126 m2, Pašnjak 3. klase površine 86 m2, k. č. br. 365/2 „BOROVAC“ Pašnjak 4. klase površine 875 m2 (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine). Rješenjem je dalje na osnovu člana 69. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZZK) dozvoljena uknjižba prava vlasništva u kolonu Upisi u B listu zemljišnoknjižnog uloška broj 2236 u katastarskoj općini Budoželje u korist Mjesne zajednice Budoželje, sa dijelom 1/1. Rješenjem je, također, određeno da na nekretninama iz A lista nema ograničenja ni tereta”, navedeno je u obrazloženju odluke Ustavnog suda BiH.

U samom Rješenju o uknjižbi, Općinski sud u Visokom navodi da je Mjesna zajednica Budoželje u decembru 1982. godine upisana kao “posjednik” ove nekretnine, te da iz toga proizilazi da je MZ “vlasnik ili najvjerovatniji vlasnik” zemljišta.

Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine je, međutim, imalo dokumentaciju koja dokazuje da je ta parcela, zapravo, državna imovina. Upućena je žalba Kantonalnom sudu u Zenici, ali je ona odbijena. Nakon toga, Pravobranilaštvo BiH upućuje apelaciju prema Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.

“Ustavni sud zaključuje da se i u konkretnom predmetu, suštinskim nerazmatranjem apelanticinih navoda da je prvostepena odluka donesena suprotno odredbama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja, osporenim odlukama došlo do proizvoljne primjene materijalnog prava”, navedeno je u Odluci o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda BiH.

Osim toga, Ustavni sud BiH je zaključio da postoji i  “kršenje ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine jer redovni sud nije razmotrio važno pitanje da li se u konkretnom slučaju radi o državnoj imovini u smislu Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja”. 

U vezi s tim, navodi se u odluci, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je u postupku kojem su donesene osporene odluke nesporno utvrđeno da dio nekretnine starog premjera označena kao k. č. broj 62/1 KO SP Budoželje odgovara predmetnim nekretninama novog premjera, označenim kao u dispozitivu rješenja, i da su predmetne nekretnine bile upisane kao društvena svojina.

“Ustavni sud podsjeća da je u konkretnom slučaju, prije svega, sporno da li je, razmatrajući apelanticine žalbene navode, a kakve ponavlja i u apelaciji, Kantonalni sud, kada je potvrdio prvostepeno rješenje, proizvoljno primijenio materijalno pravo dozvolivši upis predmetnih nekretnina u korist Mjesne zajednice Budoželje, na kojima je upisana društvena svojina, a koje nekretnine, prema apelanticinom mišljenju, predstavljaju državnu imovinu u smislu Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja”, piše u obrazloženju Odluke Ustavnog suda BiH.

Podsjećamo, 13. jula 2012. godine Ustavni sud BiH donio odluku u predmetu br. U-1/11 kojom je utvrdio da je država Bosna i Hercegovina titular državne imovine te da isključiva nadležnost države BiH, tj. Parlamentarne skupštine BiH da regulira pitanje državne imovine. Međutim, suprotno odlukama Ustavnog suda, vlasti u oba entiteta (Federacija i Republika Srpska) počele su knjižiti državnu imovinu bez saglasnosti države Bosne i Hercegovine. Republika Srpska je, čak, otišla i korak dalje pa je usvojila i vlastiti Zakon o imovini kojeg je, na kraju, suspendirao visoki predstavnik Christian Schmidt. Za to vrijeme, vlasti u Federaciji BiH su to radile u tišini, knjižeći državnu imovinu na niže nivoe vlasti.

Istraga ekskluzivno objavljuje spisak predmeta sa haškom oznakom “A”: Tužilaštva u BiH skrivaju njihova imena i zločine

Petar Kaurinović iz Brčkog za Tužilaštvo BiH za sada je samo svjedok ratnih zločina. Još 2017. godine ovaj ratni pripadnik Stanice javne bezbjednosti u Brčkom svjedočio je u predmetu protiv Đorđa Ristanića optuženog za ratne zločine u tom gradu. Govorio je o leševima, ubistvima i logoru Luka. Kaurinovićevo ime može se pronaći i u arhivi ICTY-a. No, on nikada nije optužen iako je 28. jula 2000. godine Haški tribunal dokaze protiv njega dostavilo bh. pravosuđu. Predmet Kaurinović nosio je hašku oznaku “A” i zaveden je pod brojem: Ref: 004173/GB/AMdV/RR412.

“Predmet je bio kod nas i mi som ga proslijedili u nadležnost Tužilaštva BiH”, kaže za Istragu glavni tužilac iz Brčko distrikta Zekerija Mujkanović.

No, Tužilaštvo BiH nikada nije optužilo Kaurinovića. Istina, Kaurinović nije jedina osoba iz Brčkog koja nije optužena, a čija je ime navedeno na takozvanoj “A listi” koju je Haški tribunal na osnovu rimskog sporazuma i Pravila puta dostavio bh. pravosuđu. Tu su još Božo Božić, Dragan Božić i Milan Obrenović.

“Protiv te tri osobe smo, zbog nedostatka dokaza, obustavili istrage. U naše je Tužilaštvo došlo ukupno 12 predmeta sa oznako, a mi smo u svakom predmetu donijeli tužilačku odluku”, potvrdio nam je tužilac Mujkanović.

No, stotine je predmeta sa oznakom “A” čija je sudbina nepoznata. Bivši predsjednik Saveza logoraša BiH Murat Tahirović prije nekoliko je godina tražio od Tužilaštva BiH da mu dostave spisak svih predmeta sa oznakom “A”.

“Nisu mi dostavili, tako da danas ne znamo za sudbinu tih predmeta”, kazao nam je Tahirović.

Istraga.ba došla je u posjed kompletnog spiska osoba koje je Haški tribunal stavio na tzv. “A” listu. Većina tih predmeta nikad nije okončana.

Recimo, 3. 12. 1999. godine Haški tribunal je bh. pravosuđu dostavio predmet protiv Vojislava Đurkovića, poznatijeg kao Vojkan. On je tokom rata bio pripadnik Srpske dobrovoljačke garde i predsjednik  tzv. „Komisije za razmjenu   zarobljenika“. Blisko je sarađivao sa Željkom Ražnatovićem Arkanom. Haški predmet protiv njega zaveden je pod oznakom  Ref:993663/GB/DFG/RR413. U novembru 2005. godine MUP RS-a je uhapsio Vojkana Đurkovića, ali nikada nije saopćeno po čijem nalogu. Mediji su objavili da je po nalogu Kantonalnog tužilaštva Tuzla.

Vojkan Đurković sa Arkanom i Biljanom Plavšić u Bijeljini

“Predmet je inicijalno bio otvoren u ovom tužilaštvu, ali je potom proslijeđen Tužilaštvu BiH”, kazali su nam u Kantonalnom tužilaštvu Tuzla.

Sudu BiH do danas nije dostavljena optužnica protiv Đurkovića, što znači je Tužilaštvo BiH nikada nije ni podiglo. Ukratko, sudbina predmeta protiv Vojkana Đurkovića je nepoznata. Kao što je, ustalom, nepoznata sudbina stotina predmeta koji su nosili oznaku “A”. S obzirom na to da pravosudne institucije BiH odbijaju žrtvama dostaviti spisak ovih predmeta, Istraga.ba u nastavku ekskluzivno objavljuje sva imena koja su se našla na “A listi” a koje bh. pravosuđe nije procesuiralo.

Bijeljina: Vojislav Đurković, Radovan Lazarević (logo Batković), Milenko Lujić (logor Batković), Veselin Nikolić, Velibor Stojanović (logor Batković), Zoran Zarić.

Brčko: Božo Božić (živi uBeogradu), Dragan Božić, Petar Kaurinović (logor Luka), Milan Obrenović (grad Brčko)

Kalesija: Radislav Ćirković, Cvjetko Erić, Diko Erić, Simo Gurdeljević, Marko Jezdić, Todor Lozanović, Dragomir Ljeskovac, Mika Ljeskovac, Nikola Klisarić, Radenko Matić, Tanasije Pantelić, Božo Rakić, Mile Perić, Dane Pelemiš, Drago Pelemiš, Predrag Pelemiš, Radenko Savić, Čedo Stojanović, Rade Smiljanić, Ljubomir Vukić.

Bratunac: Zoran Blagojević, Slavoljub Bučalina (živi u Švicarskoj).

Vlasenica: Aleksandar Đurić (predmet ustupljen 25.9.1997.), Elvis Đurić (logor Sušica, živi u Zemunu), Cvjetko Erkić (zločini u selu Vrsinje), Radenko Kovačević (ustupljen 19.10.2004, logor Sušica),Vera Matić (zločin u selu Piskavice), Milan Nikolić (logor Sušica), Stanoje Reljić (logor Sušica, predmet ustupljen 1.3.2000.), Milenko Stanić (predmet ustupljen 1997.), Savo Tešić (logor Sušica).

Ugljevik: Goran Čolić, Milenko Đokić, Istok Pojatar, Radenko Stanišić, Neven Šobot,

Zvornik: Dragiša Dragić, Marinko Đurić, Ostoja Đurić, Petko Hajduković, Bogdan Ignjatović, Bojo Mihaljević, Ljubiša Petković, Radomir (u bjekstvu), Radenko Živanović.

Doboj: Milovan Stanković (predmet ustupljen 16.3. 1999. godine)

Bihać: Jovica Kužet (ubistva u sela Orašac)

Bosanska Krupa: Petar Senić, Momir Grubiša, Zoran Brčin, Željko Brčin, Miroslav Desnica, Željko Smoljanac (uprava i stražari logora u Osnovnoj školi Petar Kočić), Mirko Orelj, Dmitar Ciganović, Rajko Kličković.

Ključ: Veljko Kondić, Braco Marić, Milan Tomić,

Kotor Varoš: Zoran Momić (Vrbanjci, predmet ustupljen 8.10. 2004.)

Prijedor: Momčilo Radanović (komandir čete Cigo, predmet ustupljen u oktobru 2000.), Radmilo Zeljaja (u bjekstvu).

Sanski Most: Todor Vokić, Goran Vukojević

Ilijaš: Ratko Adžić (predmet ustupljen 1999. godine, u Srbiji se krije), Stojko Arsić (zločini u Sokolini, Medojevićima i Boškovićima), Ranko Draškić, Vasilije Vidović Vaske (živi u Srbiji), Vlajko Lizdek, Borivoje Margetić, Marinko Vidović, Savo Manojlović, Pero Vujović.

Ilidža: Neđeljko Prstojević, Slaviša Andžić Miš, Željko Čamur zvani Tajson, Branislav Gavrilović Brne (Beograd), Goran Knežević, Vitomir Knežević, Krsto Marković, Zoran Kesunović, Dragoslav Mandžo, Neđo Pandurević, Vlade Pereula, Mirko Planojević, Rade Pržulj, Mitar Skakavac.

Branislav Brne Gavrilović

Hadžići: Zoran Gašović, Dragan Krstić, Miro Kecman, Stevo Kujača, Branislav Mijatović, Dragan Pejić, Savo Prljeta, Slobodan Prodan, Goran Pušara, Dragan Pušara, Vladimir Pušara, Petar Šarenac, Miroslav Šmarić, Siniša Vujević.

Novi Grad Sarajevo: Mihajlo Vujasin, Mile Stojanović, Nikola Stanišić, Petar Šejat zvani Šok, Branko Tešanović (zločin u Ahatovićima), Davor Arnautović, Vedran Damjanović, Relja Đino, Mladen Mrda, Momir Oplakan, Momčilo Radić, Ranko Torbica.

Novo Sarajevo: Predrag Bošković Rule, Nebojša Ivković, Marinko Krneta, Zlatko Subotić, Nada Škipina, Mario Tenžera (snajpersko odjeljenje), Dragan Čamur Čombe Goran Čamur, Živko Čamur, Božo Debelnogić, Miroslav Glavonić, Vlatko Milićević, Aleksandar Petrović, Goran Surla, Novica Tomović.

Pale: Slavica Jovanović, Predrag Jovanović, Dragomir Guja, Lazar Kušić, Goran Tomić, Rade Hršum, Mile Kljajić, Sretko Novaković, Marko Srdanović, Ranko Srdanović, Jovan Škobo, Radomir Pavlović, Tihomir Vuksanović, Stevo Tomić.

Vogošća: Risto Berović zvani Beban, Stanko Knežević, Mirko Đukanović zvani Ćurka, Vitko Jokić zvani Vili, Nikola Jovanović zvani Briga, Rade Lukić zvani Pape, Mladen Panić, Radomir Prodanović zvani Gaga, Stojan Blagojević zvani Stole, Njegoslav Bošković zvani Njego, Božo Dostić, Radomir Drašković, Ilija Elez Ico, Saša Gagović, Ranko Golubović, Milorad Kovačević zvani Miga, Boro Ivanović, Zoran Ivanović, Pero Janković, Jezdimir Mališ zvani Jego, Milomir Marić zvani Mara, Nedeljko Matović, Zoran Matović zvani Zoka, Radislav Mihajlović, Zdravko Mijanović, Velibor Miletić Veso, Dragomir Obrenović zvani Obren, Borislav Pjano, Radnko Pljevaljčić, Duško Pržulj, Zoran Samardžić, Miško Savić, Borivoje Sladoje, Radomir Škobo, Milorad Vuković zvani Mićo, Zoran Vuković zvani Kifla, Mladen Živanović zvani Miki.

Trnovo: Đoko Štaka, Milorad Štaka

Rogatica: Miloš Vojnović zvani Singo, Danko Buljugija, Slaviša Đerić, Milomir Ećimović zvani Žuti, Miroslav Ikonić, Ognjen Gluhović, Obrad Gluhović, Žarko Gluhović, Mladen Kojić, Dragoljub Kovačević, Žarko Kremenović, Milan Kremenović, Radomir Lalolović, Goran Ljubinac, Mitar Ljubinac, Miroslav Zoranović zvani Kaja, Zlatko Nešković, Dragan Nikolić zvani Franko, Predrag Nikolić zvani Šijak, Borislav Perišić, Željko Živković, Dankoa Živković.

Čajniče: Vitomir Kajević, Mirlosvav Tanasković

Goražde: Brane Petković, Momčilo Radović.

Sokolac: Momčilo Pajić

Višegrad: Boriša Ćeho, Milo Joksimović, Mirko Lakić, Milorad Lipovac, Risto Perišić, Veselin Vucelja, Milan Šušnjar.

Zavidovići: Marinko Đukić

Bugojno: Ivica Barnjak, Tomisla Čović, Pero Galić, Josip Kovačević, Perica Marić, Nikola Šakić, Ivica Vučak

Donji Vakuf: Miodrag Đurkić.

Gacko: Boško Starović, Radmilo Sudžum, Saša Grčić, Blagota Milović, Predrag Gojković

Mostar: Gojko Budalić, Momo Čančar, Rajko Janjić, Milan Škoro, Simo Mihić, Branislav Miskin, Damir Miskin, Mirko Spremo, Dražen Dujmović, Branko Kvesić, Dubravko Pehar, Nino Pehar, Zoran Soldo.

Stolac: Drago Elek

Čapljina: Zlatko Vegar i Gojko Šakota

Kiseljak: Mato Bojo, Darko Drmač, Ivica Franković, Marinko Liješnjić, Zoran Ljevak, Ivo Medić, Nikica Medić, Blaženko Puškar, Franjo Škoro, Vlatko Trogrlić Žuna.

Kreševo: Janko Drljo, Ranko Miličević, Zdravko Mišanović, Anđelko Mrnjavac, Nenad Pravdić, Ivan Sogović, Mato Tomić, Denis Tadić, Mladen Tolo, Josip Topić.

Kakanj: Marinko Babić, Bobo Jozepović, Miroslav Filipović

Prozor: Andrija Beljo, Drago Džalto, Pavo Jukić, Robert Meštrović.

Stolac: Zdenko Beno, Boško Bošković, Milo Raguž, Pero Raguž, Marinko Raič, Miro Raič-Perutina.

Travnik: Ilija Nakić

Velika Kaduša: Šerif Mustedanagić

Žepče: Luka Babić, Franjo Jozić, Matija Jozić, Marinko Jakovljević, Mirko Jakovljević, Niko Jozinović, Viktor Markanović, Marinko Martić, Ivo Mrkonjić, Slavko Spajić, Božidar Tomić, Alojz Vrbić.

Istraga.ba u posjedu je spiska i osoba za kojima su raspisane potjernice. No, to ćemo objaviti u narednom periodu.

 

SIPA pretresa više lokacija u Srebrenici: Predsjednik lokalnog SDP-a fiktivno registrovao Bošnjake u Srbiji da glasaju za Grujičića

Pripadnici SIPA-e od jutros pretresaju nekoliko lokacija na području Srebrenice i Tuzle, saznaje Istraga.ba. Pretresi se vrše i u prostorijama Opštine Srebrenica. Akcija je usmjerena protiv osoba osumnjičenih za izborne prevare. Prema informacijama Istrage, za sada su osumnjiučene tri osobe i to predsjednik Opštinskog odbora SDP-a BiH u Srebrenici Bego Bektić te Enver Hamzić i Muamer Sandžić. Oni su, sumnja Tužilaštvo BiH, ukrali identitet više osoba bošnjačke nacionalnosti koje su, potom, fiktivno prijavili u Srbiji za glasanje putem pošte. Sve je to urađeno, saznaje Istraga, kako bi se obezbijedili glasovi za Mladena Grujičića u utrci za načelnika, te za SDP čiju je listu nosio osumnjičeni Bego Bektić.

Sandžić, Bektić i Hamzić su, tako, ukrali identitete Time, Hanije i Lejle Salkić koje žive u Srebrenici, nakon čega su ih prijavili za glasanje u Srbiji. Osim toga, osumnjičena trojka je ukrala identitet i tri člana porodice Pašalić koji žive u Holandiji. I oni su prijavljeni za glasanje putem pošte iz Srbije. Bego Bektić je, utvrdili su istražitelji SIPA-e, preko Sevleta Alića pribavio kopije ličnih karata četiri člana porodice Delić koji žive u Njemačkoj, te ih je registrovao u Srbiji.  Predsjednik srebreničkog SDP-a osumjičen je da je ukrao identitet Rame Alića, Pembe Alić, Himze i Ramiza Avdića, Šefika Alića, Bajre Zukanovića i drugih srebreničkih Bošnjaka koji žive u Francuskoj, Americi i Danskoj. Sve ih je, potom, prijavio na fiktivne adrese u Srbiji kako bi sebi, kao kandidatu za odbornika u Skupštini Opštine Srebrenica, te Mladenu Grujičiću, kao kandidatu sa načelnika Srebrenice, obezbijedio sigurne glasove.

Podsjećamo, SDP BiH je jedina partija sa sjedištem u Sarajevu koja nije podržala kandidaturu Alije Tabakovića za načelnika Srebrenice. Sve vrijeme Bektić i njegovi aktivisti radili su za Mladena Grujićića, što potvrđuju i rezultati na biračkom mjestu u Sućesci, rodnom selu predsjednika OO SDP Srebrenica.

Tamo je, naime, Alija Tabaković osavojio 276 glasova, dok je Grujićić dobio devetnaest glasova. Stranke koje su podržale Mladena Grujičića, (SNSD i DNS) u Sućesci su osvojile svega četiri glasa ili petnaest glasova manje od srpskog kandidata za načelnika Mladena Grujićića. Za te je glasove otvoreno agitovao Bego Bektić, čiji je SDP u Sućesci osvojio 32 glasa.

Slična situacija je i na izbornom mjestu Osatica. Tamo je Alija Tabaković osvojio 114 glasova, dok je Mladen Grujičić osvojio 56 glasova.

Ukoliko se zbroje glasovi svih stranaka iz RS-a, dolazi se do broja 56, što znači da su stranke pratile svog kandidata. Međutim, “probosanske” stranke su osvojile više glasova od Alije Tabakovića, jer je deset listića na kojima su bili kandidati za načelnika – proglašeno nevažećim. Kada su u pitanju listići za Skupštinu opštine, nevažeća su u Osatici bila samo četiri. Dakle, deset osoba je poništilo listiće za načelnika Opštine Srebrenica. SDP BiH na tom je mjestu osvojio jedanaest glasova, dok je deset preferencija osvojio kandidat Enver Hamzić, SDP-ov kandidat za odbornika kojem su pripadnici SIPA-e jutros upali u kuću zbog sumnje u izborne prevare.

Predsjednik OO SDP BiH Bego Bektić posljednjih mjeseci uopće nije skrivao svoju bliskost sa načelnikom Opštine Srebrenica Mladenom Grujičićem. Bektić trenutno obavlja funkciju načelnika Odjeljenja za društvene djelatnosti u Opštini Srebrenica.

 

Utvrđeno da su čuvali vođu kartela Tito i Dino: Trojici federanih specijalaca oduzete dozvole za pristup tajnim podacima

Zbog povezanosti sa narko kartelom Tito i Dino, trojici pripadnika Specijalne jedinice Federalne uprave policije oduzete su dozvole za pristup tajnim podacima, saznaje Istraga.ba. Specijalci Adin Ćatić, Senad Kadić i Emir Druškić u ponedjeljak su primili dokumente iz Ministarstva sigurnosti BiH u kojima piše da nisu prošli sugurnosne provjere.

Emir Druškić

Ranije smo objavljivali da su pripadnici Specijalne jedinice FUP-a u septembru 2016. godine čuvali Edina Gačanina Tita, vođu moćnog narko kartela koji je te godine dolazio u posjetu rodnom Sarajevu. Osim Ćatića, Kadića i Druškića vođu kartela Tito pratili su još i specijalci Dražen Čobović, Ibro Miladin i Dženis Kadrić. Kako su oni poslije toga napustili Federalnu upravu policije nije bilo potrebe da im se oduzimaju dozvole za pristup tajnim podacima. Nakon što su u Sarajevu bili lično obezbjeđenje vođi kartela, dvojica specijalaca, Dženis Kadrić i Ibro Miladin, kasnije će preseliti u Dubai gdje posljednjih godina živi Edin Gačanin Tito, jedan od najvećih krijumčara kokaina kojeg istražuju sve bitne svjetske policijske agencije.

“On je čudovište novca. Ne štedi troškove kako bi zadovoljio evropsko tržište kokainom. Tito je postao važan cilj DEA-e”, objavio je u decembru 2019. godine peruanski dnevni list El Comercio, citirajući policijske službenike te države, ali ne navodeći da je Tito, zapravo, Sarajlija Edin Gačanin.

Edin Gačanin Tito

U presudi protiv Davida Cufaja koju je, zbog krijumčarenja dvije tone kokaina, izrekao sud u Peruu, pomenuta je osoba po nadimku Tito.

presumably iz Perua u kojoj se pominje Tito

Označen je kao organizator poslova osuđenog Cufaja i kao kupac droge u velikim količinama. Edin Gačanin je, prije nego se preselio u Dubai, živio u Holandiji, gdje je jedan dio svog života proveo i sarajevski biznismen Gordana Memija koji je te 2016. godine bio Titov domaćin u Sarajevu.

Koristeći holandske dokumente, 15 septembra 2016. godine, u 17 sati i šest minuta, pasošku kontrolu na sarajevskom aerodromu je prošao Edin Gačanin – Tito. Ispred aerodroma ga je čekalo nekoliko automobila među kojima su bila i dva koja je tog dana u “ASA RENT-u” iznajmilo preduzeće “FOTO ART” iz Sarajeva. U pitanju su bili automobili Audi Q3 i VW TIGUAN, a prema dokumentima Federalne uprave policije, vlasnik FOTO ART-a Gordan Memija bio je među onima koji su šefu moćnog narko kartela poželjeli dobrodošlicu.

Petorica pripadnika Specijalne jedinice Federalne uprave policije brinula su se za sigurnost Edina Gačanina. Specijalci Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Adin Ćatić i Emir Druškić tih su dana uzeli bolovanje i bili su na slobodnim danima u Federalnoj upravi policije.

specijalac Senad Kadić

O Titovoj sigurnosti, osim federalnih specijalaca, brinuo je još i bivši pripadnik Legije stranaca – Adnan Pervan zvani Legija. Te večeri, vođa kartela „Tito i Dino“ smjestio se u sarajevskom Hotelu Bristol gdje mu je, prethodno, sobe rezervisao Gordan Memija. Edin Gačanin je bio smješten u sobi broj 1119, njegov poslovni partner Adnan Smajlović Pepi bio je u sobi 1121, dok je Adnan Pervan zadužio karticu od sobe 1112.

“Saznanja ukazuju da su jednu od soba najvjerovatnije koristili pripadnici Specijalne policijske jedinice koji su bili angažirani na osiguranju Edina Gačanina od njegovog dolaska na sarajevski aerodrom, pa sve do povratka u Dubai”, navedeno je u Informaciji Federalne uprave policije čiji kompletan sadržaj možete pročitati ukoliko kliknete ovdje.

Internom istragom u FUP-u utvrđeno je da su pripadnici Specijalne jedinice sve vrijeme bili sa Edinom Gačaninom. Pratili su ga u stopu dok se u sarajevskim ugostiteljskim objektima družio sa Gordanom Memijom i drugim saradnicima iz Sarajeva. Inače, dan prije nego će vođa kartela sletjeti u Sarajevo, Gordan Memija je išao u Hrvatsku u pratnji još jednog federalnog specijalca – Ibre Miladina.

Ibro Miladin

S njima dvojicom Granični prelaz Ivanjica 14. septembra 2016. godine prešli su još Jasmin Memeti i Mustafa Mehičević. Onda je Miladin pet dana poslije ponovo registriran kako, kao prethodnica Edina Gačanina prelazi Granični prelaz Metković – Doljani. S Miladinom je u automobilu bio Rijad Dedeić, također pripadnik Specijalne jedinice Federalne uprave policije. Dva dana kasnije, odnosno 21. septembra 2016. godine na teritoriju Hrvatske prešao je i sam vođa kartela – Edin Gačanin zvani Tito. S njim su, utvrđeno je tokom istrage FUP-a, tada bili specijalci Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Emir Druškić. Zabilježeno je da su koristili dva automobila među kojima je bio i Audi Q3, sa tablicama E25 J 920, kojeg je Memijino preduzeće FOTO ART iznajmilo u ASA RENT-u 15. 9. 2016. godine

“U internoj istrazi policijski službenici Specijalne policijske jedinice koji su učestvovali u poslovima osiguranja Gačanina potvrdili su da su imali osigurane sve troškove smještaja, da su koristili putnička motorna vozila koja je ranije iznajmio Gordan Memija, da su imali plaćene usluge konzumacije hrane i pića, da nisu imali dodatnih dnevnica, te da nisu znali da se Gačanin dovodi u vezu sa bilo kojim oblikom kriminala, smatrajući ga da se radi o biznismenu iz Dubaija“, navedeno je u Informaciji Federalne uprave policije iz januara 2020. godine.

Upravo na osnovu ovih informacija, pomenutim specijalcima je početkom maja ove godine oduzeta dozvola za pristup tajnim podacima.

U glavnom gradu Perua: Ubijen policajac koji je istraživao kartel “Tito i Dino”

Prošle srijede Gregori Ancasi završio je sve svoje poslove u Odjelu sa specijalne istrage u Limi i zaputio se kući. Njegov automobil pratila su dvojica nepoznatih motociklista. Kada je, pred svojom kućom smještenom u naselju Chorrilos, parkirao automobil i izašao iz njega motociklisti su zapucali. Pogodila su ga četiri metka.

“Gregorio Ancasi, kojeg su njegovi suradnici u Odjelu za specijalne istrage (Divines) Dirandro zvali ‘Checa’, bio je stručnjak za hvatanje važnih vođa trgovine drogom”, objavio je peruanski list El Comercio. 

ubijeni policajac Gregorio Ancasi

Prema istom izvoru, Ancasi je bio jedan od ključnih ljudi koji su vodili operaciju hapšenja Sarajlije Davida Cufaja.  

“Cufaj je bio predstavnik ‘Tita’, šefa takozvanog balkanskog kartela. On je 17. januara 2020. godine osuđen na 17 godina zatvora i trenutno služi kaznu. Ubijeni policajac je radio na obavještajnim poslovima usmjerenim protiv srpske mafijaške organizacije u Peru i bio je svjedok pred pravosudnim vlastima tokom suđenja”, piše El Comercio.

Edin Gačanin Tito

“Tito” je, objavljivali smo više puta, nadimak Edina Gačanina, Sarajlije koji je odrastao u Holandiji, a posljednjih godina živi u Dubaiju odakle rukovodi jednim od najmoćnijih narko kartela na svijetu. I u presudi kojom je David Cufaj, bokser iz Sarajeva, osuđen u Peruu zbog krijumčarenja dvije tone kokaina, pomenuta je osoba po imenu “Tito”.

Označen je kao organizator poslova osuđenog Cufaja i kao kupac droge u velikim količinama. U tekstu od 23. februara ove godine, posvećenom klanu Amerika i Zoranu Jakšiću, srbijanskom državljaninu osuđenom u Peruu na 25 godina zatvora zbog trgovine kokainom, list El Comercio navodi da je “prema Nacionalnoj policiji, Jakšić jedan od emisara ‘Tita’, šefa balkanskog kartela, koji se smatra jednom od glavnih meta DEA”.

“Kada je u pitanju zapljena dvije tone kokaina u Limi, dokumentovano je da je član kriminalne skupine Edina Gačanina zvanog Tito, gore navedeni David Cufaj, zajedno sa peruanskim državljanima bio umiješan u krijumčarenje navedene pošiljke iz Perua u belgiju. Cufaj je uhapšen i procesuiran na podrušju Perua. Kauciju u velikom novčanom iznosu platio je Edin Gačanin”, navedeno je u jednom od dokumenata međunarodnih policijskih agencija koji je u posjedu Istrage.

Kada je Cufaj uhapšen u Limi, u akciji koju je koordinirao ove sedmice ubijeni Gregori Ancasi, u njegovoj neposrednoj blizini je bio Ervin Gačanin zvani Rafa, brat vođe kartela Edina Gačanina zvanog Tito. Ervin Gačanin je tada uspiuo izbjeći hapšenje i dva dana kasnije napustio je Peru.

Ervin Gačanin Rafa

“Njegov boravak u Peruu registrovala je lokalna policija, ali nije bilo dovoljno dokaza za njegovo hapšenje i procesuiranje”, navedeno je u istom dokumentu.

Još prije dvije godine, holandska je policija obavijestila bh. istražne organe da se grupa Edina Gačanina zvanog Tito može povezati sa zapljenom najmanje 14 tona kokaina. Posljednji put vođa ovog kartela bio je na teritoriji BiH u septembru 2016. godine. Tada mu je domaćin bio sarajevski biznismen Gordan Memija.

Biznismen Memija (u sredini) sa osuđenim ubicom Tomom Spahovićem

“Nije moj prijatelj, poznanik je. Vidio sam ga kada je došao u Sarajevo, prije četiri-pet godina. Ja sam ga sačekao na aerodromu u Sarajevu. Rentao sam automobile tada. Na moju firmu bilo je korištenje tog automobila. Nisam ja iznajmio hotelsku sobu za njega, samo sam rezervisao u Hotelu Bristol. Edinova majka je moja prijateljica i zamolila me je, kad čovjek dođe ovdje, da mu pomognem dvije, tri stvari i to sam uradio. Da mu pomognem oko dočeka, da rezervišem hotel i auto i predlaganja eventualno nekog projekta, odnosno investicija, ali ništa nije realizovano”, kazao je Memija svjedočeći u oktobru 2020. godine na Općinskom sudu u Sarajevu.

zapisnik sa svjedočenja Gordana Memije

Sve vrijeme dok je Edin Gačanin bio u Sarajevu, čuvali su ga pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije koje je angažovao Mustafa Selmanović, šef te jedinice i prijatelj federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. U znak zahvalnosti, Gačanin je pripadnicima FUP-a donirao uniforme, a jedan komplet je zadužio upravo ministar Čampara. Internom istragom FUP-a, utvrđeno je da su petorica pripadnika Specijalne jedinice čuvala Gačanina, ali zamjenik direktora FUP-a Ensad Korman do danas nije pokrenuo postupak njihovog razrješenja.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...