Istrage

Mjesecima se nije odazivao Sudu u Bihaću: Raspisana Interpolova potjernica za Harunom Sadikovićem, džudo reprezentativcem BiH koji u Dubaiju čuva Edina Gačanina Tita

Općinski sud u Bihaću raspisao je Interpolovu potjernicu za Harunom Sadikovićem, bivšim džudo reprezentativcem BiH koji posljednjih mjeseci živi u Dubaiju, gdje čuva narko bossa Edina Gačanina Tita.

“Za Sadikovićem je raspisana difuzna potjernica koja je vidljiva svim članicama Interpola”, potvrdio je izvor Istrage.

Prema zvaničnim dokumentima, Sadiković je optužen da je počinio krivično djelo nasilničko ponašanje.

Dana 15.11.2018. godine, u Bihaću, oko 22,30 sati, a po prethodnom dogovoru nakon što je osumnjičeni Sadiković Harun na društvenoj mreži Facebook-u navodno vidio objave Zirić Muhameda, a koje su se po njegovom mišljenju odnosile na trećeosumnjičenog Sadiković Edia, njegovog brata, i bile su uvrijedljivog sadržaja, iste je pokazao svome ocu prvoosumnjičenom Sadiković Fuadu a potom i bratu trećeosumnjičenom Sadiković Ediu, pa izrevoltirani takvim objavama skupa su donijeli odluku da krenu potražiti Zirić Muhameda kojeg su pronašli u kafe baru „Borik” u ul. V Korpusa grad Bihać, nakon čega je Zirić Muhamedu koji je sam stajao uz šank, prišao prvoosumnjičeni Sadiković Fuad te mu se obratio povišenim tonom i psujući mu majku riječima „j…. ti mater u usta, šta glumiš ti i šta pišeš ti po internetu” unijevši mu se pritom prsima i licem u njegovo lice s namjerom da ga fizički napadne, dok se je Zirić Muhamed povlačio prema unutrašnjosti šanka s namjerom da izbjegne sukob, a osumnjičeni Sadiković Fuad je nastavio da mu se unosi u lice ulazeći u šank, kom prilikom je razbio i pepeljaru na šanku, nakon čega je Sadiković Fuad sa obje ruke udario u predjelu glave — obraza Zirić Muhameda, pa dok se je ovaj pokušao zaštiti, prišao je drugoosumnjičeni Sadiković Harun te su ga obojica zajedno udarala rukama u predjelu glave, nakon čega je Zirić Muhamed izgubio ravnotežu i pao na pod unutar samog šanka i dok se nalazio u tom položaju prišao mu je trećeosumnjičeni Sadiković Edi i udario ga nogom u predjelu desne ruke — podlaktice kojom je Zirić Muhamed zaštitio glavu, govoreći mu cijelo vrijeme i to Sadiković Harun i Sadiković Edi da je pjano i klošar, psujući mu majku i dijete, a zatim se Sadiković Edi obratio Zirić Muhamedu riječima „dobro ćeš zapamtiti ovu noć, a isto će biti i tvom jaranu Jusufu Tutiću kojem ću ja ubiti dijete, a tebi ću ubiti familiju”, nakon čega su nastavljajući upućivati Zirić Muhamedu psovke i uvrede napustili lokal, da bi Zirić Muhamed uzeo svoj mobilni telefon sa poda koji je prilikom tuče pao na isti, i odmah nazvao policiju s namjerom da prijavi osumnjičene, te da prijavi prijetnje upućene njegovom kolegi Tutić Jusufu i njemu, a koje prijetnje su kod njega izazvale strah za život njega i njegove porodice, te porodice prijatelja Tutić Jusufa, a po dolasku policijske patrole oštećeni Zirić Muhamed je odveden u Dom zdravlja a potom je odveden u Policijsku stanicu u Bihać i lišen slobode”, navedeno je u optužnici.

Dvije godine nakon ogova, policajac Zirić je preminuo. Nije dočekao kraj suđenja, jer je Harun Sadiković izbjegavao suđenja.

“Njegov branilac nam je rekao kako je on proteklih mjeseci imao neko takmičenje u Dubaiju. Onda je, prema riječima, branioca imao problema s vizom. Rečeno nam je da je skinut sa aviona i da se nalazi u nekoj vrsti pritvora u Dubiaju. Ja sam početkom januara izdao naredbu da ga dovedu pred Sud. Nisu ga pronašli. Sada sam izdao naredbu za raspisivanje potjernice“, kazao je početkom januara za Istragu postupajući sudija Dino Muslić.

Potjernica za Sadikovićem je raspisana krajem januara.

“Nisam odredio pritvor. Ali, bez obzira na to, država u kojoj bude pronađen dužna je da ga liši slobode i da započne proces ekstradicije”, rekao je u utorak za Istragu sudija Muslić, potvrđujući da je dobio i službenu obavijest da se potjernica za Harunom Sadikovićem nalazi u bazi Interpola.

Harun Sadiković, već smo objavljivali, živi u Dubaiju, gdje prati Edina Gačanina, vođu narko kartela Tito i Dino.

Harun Sadiković sa Edinom Gačaninom

Osim džudiste Sadikovića, Gačanina čuvaju i bivši pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije Dženis Kadrić i Ibrahim Miladin. Potvrđuju to i fotografije na kojima se bivši specijalci i bivši reprezentativni džudisti vide u društvu vođe jednog od najmoćnijih narko bosova na svijetu, kojem je, prema službenim izvještajima, do sada zaplijenjeno najmanje 15 tona kokaina koji je iz južne Amerike pokušao prokrijumčariti u Evropu. Gačanin je sarađivao da italijanskom Camorrom, te sa irskom mafijaškom porodicom Kinahan.

Harun Sadiković u Dubaiju

Edin Gačanin sa svojim pratiocima i poslugom živi u Burj Khalifi, neboderu je u Dubaiju koji važi za najvišu zgradu na svijetu. Sadiković je nekoliko puta objavljivao fotografije iz te zgrade.

(VIDEO) Pronašli smo odbjeglog optuženika za ratne zločine Duška Kornjaču: Ratni gospodar Čajniča slobodno živi u Novom Sadu i novinarima razbija telefone

Ulica je Teskelijina u Novom Sadu. Na broju 6, na interfonu pronalazimo prezime Kornjača. Zvonim i ulazim. Kolega Laky će ostati ispred zgrade, da obavijesti “nadležne” ako se ne vratim. Stan broj 17, na posljednjem spratu pripada Kornjačama, ali na ulaznim vratima nema pločice sa njihovim prezimenom. Odmah po ulasku u zgradu uključio sam snimanje na telefonu. Zvonim i vrata se otvaraju. To je on – glavom bez brade.

Duško Kornjača u Novom Sadu, 18.8. 2021.

Duško Kornjača, lice s Interpolove potjernice, optuženik za zločine protiv čovječnosti, ratni gospodar života i smrti u Čajniču. Vječnost je, čini mi se prošla, dok sam progovorio.

“Dobar dan”, kažem učtivo čovjeku na vratima.

“Dobar dan”, odgovara domaćin.

“Jeste l’ vi Duško Kornjača”, prelazim na stvar.

“Jesam”, odgovara potvrdno.

“Ja sam Avdo Avdić, novinar iz Sarajeva”

“Ko?”, pita Kornjača.

“Avdo Avdić, novinar iz Sarajeva”, ponavljam mu.

“Šta trebate”, pita opet.

“Trebao bih da obavim jedan razgovor s vama”, odgovaram.

“Namam ja vremena da razgovaram s vama”, kaže doktor Kornjača.

“Zašto? U bjekstvu ste”, govorim konkretnije.

“Ko ti je u bjekstvu? Ma, nisam ja u bjekstvu. Marš odavde sa vrata”, kazat će odbjegli optuženik za ratne zločine dok mi iz ruke otima telefon.

Duško Kornjača u Čajniču 1992. godine

Nećete vidjeti detalje, ali na snimku još koji sekund kasnije možete čuti dio atmosfere. Telefon je završio na pločicama u stanu, poprilično polomljen. Duško je, potom, uzeo dršku metle zamahnuo prema meni. Promašio je. Koji sekund kasnije na vratima se, iz pravca stana, ukazalo još nekoliko osoba. Muškarac od nekih tridesetak godina uspio je Duška uvući u sobu. Pretpostavljam da je u pitanju Kornjača mlađi. Vrlo učtiv je čovjek, koji se izvinio zbog neugodnosti koje sam doživo. On mi je iznio pomomljen telefon. I tako je završila moja potraga za odbjeglim optuženikom za ratne zločine – doktorom Duškom Kornjačom

“Identične sve su priče oko borbe za Čajniče”, počinje pjesma Baje Malog Knindže posvećena ovom odbjeglom ratnom zločincu.

I uistinu su identične sve priče iz BiH odbjeglih ratnih zločinaca srpske nacionalnosti. Svi se skrivaju u Srbiji. Duško Kornjača je jedan od njih. Na stranici Suda BiH piše da je nedstupan organima BiH. Optužen je da je počinio krivično djelo – zločin protiv čovječnosti.

“Optužnica tereti optuženog Duška Kornjaču. U period od sredine aprila 1992. do kraja juna 1992. godine na području općine Čajniče, u okviru širokog i sistematičnog napada Teritorijalne odbrane i Policijske stanice srpske opštine Čajniče, kao predsjednik Kriznog štaba, kasnije komandant ratnog štaba Srpske opštine Čajniče te predsjednik Skupštine opštine i ministar odbrane u Vladi Srpske autonomne teritorije Hercegovina, kao svjestan učesnik udruženog zločinačkog poduhvata, planirao i naredio progon nesrpskog stanovništva iz općine Čajniče”, navedeno je na stranici Suda Bosne i Hercegovine.

“Identične sve su priče oko borbe za Čajniče. Među prvim puče puška u rukama brata Duška”, glasi dalje pjesma posvećena odbjeglom otpuženiku za ratne zločine u Čajniču.

Duškovog brata Miluna Kornjaču kolega Refik Vejsilagić i ja smo pronašli u junu 2009. godine. SIPA ga je nekoliko mjeseci kasnije uhapsila i smjestila u pritvor. Stvarni ratni vladar Čajniča Duško Kornjača je pobjegao.

Nakon što sam imao “blizak susret” s Duškom Kornjačom nazvao sam Kemala Trgu. Bio je sa svojom majkom Rabijom. Njen sin, a Kemalov brat Hajrudin Trgo ubijen je u Lovačkom domu u Mostini kod Čajniča. U maju 1992. godine u Mostini su ubijena 42 Bošnjaka. Tijela ubijenih snimala je novosadska novinarka Milijana Baletić. Njen sagovornik je bio ispred mjesta zločina bio je Duško Kornjača. Združenim snagama današnji sugrađani iz Novog Sada su kazali da su za “muslimani zverski likvidirali muslimane”.

“Po vašem, šta je bio cilj i svrha, obzirom da su muslimani napali zarobljene muslimane i napravili ovo što su napravili”, pitala je novinarka Baletić svog sagovornika sa dugom bradom i četničkom ikonografijom.

“Vjerovatno su u njima prepoznali te neke koji su sarađivali s njima i bojali su se da ne otkriju te neke namjere za druga dejstva. I zato su željeli da ih, drugim riječima, uklone sa lica zemlje da ne bi postojali svjedoci njihovih djela koja su počinili”, objasnio je Duško Kornjača zločin u Lovačkom domu u Mostini kod Čajniča.

Zbog zločina u Mostini pravosnažno je osuđen Milun Kornjača, brat Duška Kornjače. Ovo je citat iz osuđujuće presude protiv njega.

“Od 19. maja 1992. godine, kao komandir jedinice “Plavi orlovi”, a nakon što je Tadić Veljo, pripadnik jedinice “Plavi orlovi” dana 19.maja 1992.godine u popodnevnim časovima na Mostini u Lovačkom domu, iz automatske puške lišio života zatočenike, Bukva Zlatka, Čaušević Jusufa, Gluščić Envera, Hasović Hasana, Kulelija Safeta, Došlo Jasmina, Gabela Fuada, Bavčić Hamzaliju, Oruč Fehima, Trgo Hajrudina, Čolak Saliha, Cicvara Muharema, Hurlov Hamdu, Šehović Dedu, Agović Ahmu, Agović Mehmeda, Živojević Mehmeda, Vrana Mušana, Velić Zijada, Bukva Mehu, Gazap Hajrudina, Paldum Šemsudina, Čolak Fehima, Gabela Suada, Kešan Hamšu, Kešan Ibru, Kešan Muju i Kešan Ismeta i pored toga što je istog dana kada je izvršeno ubistvo zatočenih lica od prisutnih u prostorijama štaba TO Čajniče u Čajniču saznao da je Tadić Veljo, pripadnik jedinice “Plavi orlovi” izvršio ubistva zatočenih lica u Lovačkom domu na Mostini, nije ništa preduzeo u skladu sa svojim pravima i dužnostima komandira jedinice “Plavi orlovi” da izvršilac ubistava zatočenih lica bude kažnjen”.

Milun Kornjača je osuđen na sedam godina zatvora. Njegov brat i formalni zapovjednik Čajniča Duško Kornjača je u bjekstvu. Živi u Teskelijinoj ulici u Novom Sadu, gdje smo ga i snimili telefonom. Oklop telefona ostao je kod Kornjače.

“Žrtvovanje” Darka Eleza: Kako su Vulin i Čampara spasili “pucača” Kovača

„Sve si dogovorio s Vulinom“, reći će Darko Elez državnom tužiocu Bosne i Hercegovine Dubravku Čampari koji ga je tog dana namjeravao ispitati o okolnostima ubistva Siniše Miličevića Tigra u Istočnom Sarajevu.

„Bio si u Beogradu“, nastavit će Elez, „dva dana prije nego mi je MUP Srbije oduzeo državljanstvo“.

Tužilac Čampara se pravdao da je krajem aprila bio na vakcinaciji na beogradskom sajmištu. No, Elez je ostao pri svome. Njegov branilac, sarajevski advokat Senad Kreho, potvrdit će za Istragu sadržaj razgovora između Eleza i Čampare koji je vođen u prostorijama Tužilaštva BiH.

„To je bilo tokom saslušanja u Čamparinoj kancelariji“, objasnit će Kreho.

Darko Elez je, potvrdit će nam njegov branilac, optužio Čamparu da je s Vulinom sve dogovorio kako bi krivičnog progona bio spašen Vladimir Kovačević zvani Kovač. Sada se nameću logična pitanja – ko je Vladimir Kovačević te od čega i zbog čega bi ga trebao spasiti Aleksandar Vulin.

„Ministar policije Aleksandar Vulin fotografisan je zagrljen sa Vladimirom Kovačevićem Kovačem, nekadašnjim vođom navijača FK Rad i licem hapšenim za nelegalno nošenje oružja, konkretno automatskog pištolja marke škorpion“, objavio je 22. avgusta ove godine portal nova.rs.

ministar Aleksandar Vulin sa “pucačem” Vladimirom Kovačevićem

Vulin će istog dana potvrditi autentičnost fotografije i objasniti da se s Kovačem, kojeg ne poznaje, fotografisao na koncertu „Riblje Čorbe“. No, ko je Vladimir Kovačević zvani Kovač?

„Ovo Vladimir Kovačević, moj pucač“, upoznao je Vladan Pejušić svog prijatelja Kovača sa gostom iz Sarajeva – Vladimirom Stevanovićem zvanim Mančo.

dio iskaza Vladimira Stevanovića zvanog “Mančo”

Susret je bio u februaru 2018. godine, u beogradskom stanu Vladana Pejušića, u Grahovskoj ulici, na broju 26, u Beogradu Iste osobe srele su se i dva mjeseca poslije, u aprilu 2018. godine. Mančo će o tom susretu govoriti u svoja tri iskaza, data službenicima MUP-a Republike Srpske koji su istraživali ubistvo Siniše Miličevića Tigra, kriminalca iz Istočnog Sarajeva koji je ubijen 31. maja 2018. godine. MUP RS-a će nakon istrage 21. 12. 2020. godine dostaviti Tužilaštvu BiH Izvještaj o otkrivanju izvršilaca krivičnog djela – ubistvo Siniše Miličevića zvanog Tigar. Na krivičnoj prijavi MUP-a RS-a su se našli Darko Elez, Mirko Vukmirović zvani Sarajlija, Vladimir Kovačević zvani Kovač i Vlada, Ninoslav Milošević, Davor Mandić zvani Englez, Savo Divčić, Nedeljko Lizdek i Branimir Sikma.

Vladimir Kovačević Kovač prijavljen zbog ubistva “Tigra”

Istog dana kada je MUP Republike Srpske podnio izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv Eleza i drugih, u Beogradu su pripadnici MUP-a Republike Srbije, na zamolbu Tužilaštva BiH, odnosno tužioca Čampare, uhapsili Darka Eleza. No, oni drugi iz izvještaja – nisu uhapšeni. A među tim drugim je – Vladimir Kovačević zvani Kovač, čovjek koji se zagrljen fotografisao sa ministrom unutrašnjih poslova Srbije Aleksandrom Vulinom.

„Neutvrđenog dana tokom mjeseca aprila 2018. godine Elez Darko u Beogradu, Republika Srbija, u cilju dogovora za izvršenje krivičnog djela ubistva Miličević Siniše zvanog Tigar organizovao grupu za organizovani kriminal, u koju su pristupili kao članovi grupe Kovačević Vladimir, Vukmirović Mirko, Lizdek Nedeljko, Divčić Savo i druga NN lica sa područja Srbije i BiH, pa je u svrhu pripremanja izvršenja krivičnog djela ubistva, Kovačević Vladimir predao pištolj „Sig Sauer R -250“ Stevanović Vladimiru te mu tom prilikom naložio da ponese navedeni pištolj jer će im trebati za ubistvo u Lukavici u narednom periodu, a što je Stevanović i uradio“, navedeno je u prijedlogu za određivanje pritvora Darku Elezu.

Kovač osumnjičen za ubistvo Siniše Miličevića Tigra

Prijedlog  za određivanje pritvora je 4. marta 2021. godine potpisao državni tužilac Dubravko Čampara i kompletan sadržaj možete pročitati klikom ovdje. Dan prije toga, Darko Elez je izručen Bosni i Hercegovini, kao jedan od rijetkih, ako ne i jedini srbijanski državljanin kojeg je Srbija izručila nekoj od susjednih država. Razlog izručenja bila je isključivo istraga u vezi sa ubistvom Siniše Miličevića Tigra. No, nije jasno zbog čega Bosna i Hercegovina nije potraživala i Vladimira Kovačevića zvanog Kovač koji se, također, nalazi na istoj krivičnoj prijavi kao i Elez i koji je obuhvaćen istragom Tužilaštva BiH. Kovač je, podsjećamo, kriminalac koji je zagrljen pozirao sa ministrom unutrašnjih poslova Republike Srbije Aleksandrom Vulinom.

Darko Elez je već bio u bosanskohercegovačkom pritvoru zbog sumnje da je organizovao ubistvo Siniše Miličevića Tigra kada je državni tužilac Dubravko Čampara, pred kraj aprila ove godine, otputovao u Beograd. Elez će mu na saslušanju reći da je bio 27. april i da je tih dana u Beogradu boravio i direktor Policije Republike Srpske Siniša Kostrešević. I, uistinu, na oficijelnoj web stranici MUP-a Republike Srpske možete pronaći saopćenje za javnost od 27. aprila ove godine u kojem piše da su „direktor Policije RS i tužilac za organizirani kriminal BiH Dubravko Čampara razgovarali u Beogradu sa ministrom unutrašnjih poslova Republike Srbije Aleksandrom Vulinom“.

Dubravko Čampara i Siniša Kostrešević na sastanku sa Vulinom

“Na sastanku je ocijenjeno da saradnja u borbi protiv organizovanog kriminala mora biti kontinuirana kako bi policije i tužilaštva u regionu spremno odgovorili i bili korak ispred kriminalnih grupa. Ministar Vulin je naglasio da uspješne borbe protiv organizovanog kriminala nema bez čvrste i odlučne regionalne saradnje i istakao da je operativna saradnja i razmjena informacija u ovoj oblasti imperativ”, navedeno je u saopćenju za javnost MUP-a RS.

Dva dana kasnije, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije, sa Aleksandrom Vulinom na čelu, donosi „Rešenje“ kojim se „ukida rešenje o prihvatu u jugoslovensko državljanstvo i državljanstvo Republike Srbije lica Elez (Miladin) Darko“. Kompletno “Rešenje” možete pročitati klikom ovdje.

Tako je Darko Elez ostao bez državljanstva Srbije, a Dubravko Čampara, nakon toga „odustaje“ od pritvaranja Darka Eleza po osnovu istrage za ubistvo Siniše Miličevića Tigra, za koje je osumnjičen i Vladimir Kovačević Kovač. Tužilac Čampara se sada fokusira na „slučaj Lutka“ u kojem je Darko Elez optužen, a za koje mu se nije moglo suditi sve dok mu Aleksandar Vulin nije oduzeo državljanstvo Srbije. Slučaj ubistva Siniše Miličevića Tigra za koje je prijavljen i osumnjičen Vladimir Kovačević Kovač pada u drugi plan.

Prema iskazu svjedoka Vladimira Stevanovića zvanog Mančo, Vladimir Kovačević je trebao ubiti i Miloša Božovića, pripadnika škaljarskog klana koji je živio u BiH, a koji je u julu ove godine uhapšen u Banja Luci zajedno sa pripadnicima MUP-a Republike Srpske. O  ubistvu Božovića razgovaralo se u februaru 2018. godine u stanu Vladana Pejušića u Beogradu.

„Ovo je Vladimir Kovačević, moj pucač. Ako se odlučiš za ono, vas dvojica ćete odraditi Božovića“, prenio je policiji Pejušićeve riječi Vladimir Stevanović.

Pejušić se, dok je trajao sastanak, sve vrijeme dopisivao. Kada je Vladimir Stevanović Mančo upitao Vladimira Kovačevića Kovača s kim se to Pejušić dopisuje, ovaj mu je odgovorio – „sa Slobodanom Kašćelanom“ kojeg oslovljava kao „Sijedi“. Slobodan Kašćelan Sijedi vođa je „kavačkog klana“ koji je sukobu sa „škaljarskim klanom“ čiji je bitan član – Miloš Božović, o čijem se ubistvu razgovaralo u Beogradu.

Tužilaštvo BiH sumnjiči Kovača za pokušaj ubistva Miloša Božovića

No, „pucač“ Vladimir Kovačević koji je trebao „odraditi“ Božovića – nije uhapšen. Kao što nije uhapšen ni zbog ubistva Siniše Miličevića zvanog Tigar. Čampara i Vulin su se odlučili samo za Darka Eleza.

(Audio) Objavljujemo presretnute razgovore Milorada Kojića i Milomira Savčića: “Otiđi, daj izjavu, Gordana se protivi tvom hapšenju”

“Ovi naši ljudi dolje sugerišu da se sutra ode kod postupajućeg tužioca, da odete Vi i general i da kažete – mi smo došli da damo izjavu u vezi toga. Znači, da se izbjegne taj njihov cirkus, tog hapšenja koji oni hoće i žele. I to je meni sugerisao odozdo čovjek naš. Mi imamo tu sigurnu liniju kojom pričamo. To je borba. Odobašić hoće po svaku cijenu hapšenje, a hoće i ovaj budala, taj Tomić. I to je njima cirkus sada. Ova Tadićka se opire, opire. Jednostavno – neće. Ako sutra ne odete, prekosutra će hapšenje”, reći će Milorad Kojić u telefonskom razgovoru sa “generalom” Milomirom Savčićem i njegovim braniocem Miodragom Stojanovićem.

Bio je to decembar 2019. godine, i po naredbi nadležnih sudija Suda BiH praćeni su telefoni određenih grupacija koje su povezane sa organiziranim kriminalom. Potpuno slučajno, jedan od tih brojeva za “tajne operacije” počeo je da koristi Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske.

Tih dana državni tužioci Predrag Tomić i Izet Odobašić pripremali su hapšenje Milomira Savčića, predsjednika Boračke organizacije Republike Srpske koji je u tom trenutku bio osumnjičen da je, kao komandant 65. motorizovanog zaštitnog puka pri Glavnom štabu Vojske Republike Srpske, počinio krivično djelo – genocid u Srebrenici.

Istraga.ba je još 9. jula objavila da je Kojić iz Tužilaštva BiH i “glavnog iz VSTV-a” dobio informaciju da se sprema hapšenje “generala Savčića” te da je osumnjičenog odmah obavijestio o tome.  Kada smo ga prije objave teksta kontaktirali, Kojić je kazao da se ne sjeća detalja razgovora, ali da je bio u kontaktu sa Miodragom Stojanovićem i Milomirom Savčićem.

A da je, ipak, sve znao, dokazuju i snimci koji su u posjedu Istrage.

“Hajde, sutra, idite Vi i Kiseli (Miodrag Stojanović) da date izjavu. Sutra morate otići. Već prekosutra će naredbu izdati. Sutra otiđi i da Kiseli kaže, ja sam došao sa svojim branjenikom da damo izjavu i to je to”, kazao je Kojić osumnjičenom Savčiću.

“Ali, kako poziv i to”, interesovao se osumnjičenik za genocid.

“Ako sutra ne odete, oni će prekosutra izdati nalog da prave cirkus od toga. Ne treba da se pravi cirkus od toga. Zovite odmah Kiselog i budite tamo u 9-10 sati”, objasnio je Kojić.

Tužioci Tužilaštva BiH Predrag Tomić i Izet Odobašić bili su potpisali naredbu za hapšenje Miomira Savčića, ali se on “samoinicijatvno” pojavio u Tužilaštvu BiH dan prije hapšenja”.

“Javna tajna”, kazao nam je početkom jula general Savčić nakon što smo ga upitali kako je znao da je pod istragom.

Akcija hapšenja Milomira Savčića bila je pripremljena. Tužilac Tomić je već imao sastanke sa službenicima SIPA-e koji su trebali realizirati naredbe. Onda je u Tužilaštvu BiH organiziran sastanak kojem je prisustvovala glavna tužiteljica Gordana Tadić. Bili su još prisutni tužioci Milanko Kajganić, Izet Odobašić kao i druge osobe uključene u ovaj slučaj.

“Gordana će imati problema ako Savčić bude uhapšen. Ne treba nam spektakl i pretresi”, kazao je Milanko Kajganić na tom sastanku.

Upravo je to bio razlog da pripremljena akcija hapšenja Milomira Savčića i pretresi kancelarija Boračke organizacije Republike Srpske bude otkazana. Tužilaštvo BiH će krajem decembra 2019. godine podići optužnicu protiv njega.

“Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je, dana 13. 1. 2020. godine, optužnicu u predmetu Milomir Savčić, kojom se optuženi Milomir Savčić tereti da je počinio krivično djelo genocid iz člana 171. tačka a) i b) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), u vezi sa članom 180. stav 1. i član 31. KZ BiH”, navedeno je na stranici Suda BiH.

Umjesto lišenja slobode, Savčiću su bile određene mjere zabrane koje je on prekršio. Tek nakon toga Tužilaštvo BiH traži pritvor, ne navodeći među pritvorskim razlozima – opasnost od bjekstva. Nakon što mu je određen pritvor, Savčić je pobjegao.

(Audio) Odbjegli Mirza Gačanin za Istragu: Tito je naručio moje ubistvo, Čampara radi za njega

On je lice sa crvene potjernice. Za njim traga Interpol. U Nizozemskoj su ga hapsili zbog pranja novca i on bi, formalno, trebao biti u kućnom pritvoru. Tužilaštvo BiH za njim traga zbog trgovine kokainom. Prije tri godine prijetio je autoru ovog teksta. Sada se javio iz svog skrovišta, sa nepoznate adrese. Ime mu je Mirza Gačanin i on je stric Edina Gačanina Tita, vođe moćnog narko kartela Tito i Dino.

Otkako je za njim raspisana potjernica, razgovarali smo tri puta. Pristao je na snimanje svih razgovora. No, u ovom tekstu objavljujemo samo njegovu zvučnu poruku koju nam je poslao 11. aprila.

Nekoliko sati prije iz Tužilaštva BiH su saopćili da je “tužilac Posebnog odjela za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju uputio je prema pravosudnim institucijama Kraljevine Holandije zahtjev za izručenje pravosuđu Bosne i Hercegovine osumnjičenog M.G., koji se duže vrijeme nalazi u Holandiji”.

Inicijali M.G. znače – Mirza Gačanin. A “tužilac Posebnog odjela” se zove Dubravko Čampara. On je krajem marta zatražio raspisivanje Interpolove potjernice za Mirzom Gačaninom zbog sumnje da je učestvovao u krijumčarenju pištolja i kokaina iz  Slovenije, Hrvatske i Nizozemske. Čampara je ove informacije prikupio iz aplikacija Sky, tokom istrage protiv kriminalne grupe Dušana Lovrenovića, iz Gradiške. On je, naime, osumnjičen da je u maju 2021. godine organizirao krijumčarenje dvanaest pištolja iz Slovenije u Nizozemsku. Osim toga, Gačanin je, preko Lovrenovića, uspio iz Brede prebaciti kilogram kokaina na područje Splita.

“Sve i da je tako, šta Bosna i Hercegovina ima s tim?”, pita se Mirza Gačanin.

Za njega sve ovo ima drugu pozadinu. Već dugo je, kaže, u sukobu sa Edinom Gačaninom, sinom svoga pokojnog brata Miralema.

“Nazvao sam ga prije nekoliko godina preko kriptovanog telefona i pitao zašto je platio moje ubistvo. On je samo rekao – ja sam boss”, tvrdi Mirza Gačanin

Edin Gačanin je šef narko kartela Tito i Dino. Istražuju ga brojne svjetke policijske agencije. Mafijašku karijeru Edin Gačanin je počeo u nizozemskom gradu Breda. Organizirao je velike isporuke kokaina iz Perua u Evropu. Onda je preselio u Dubai, odakle sa mafijaškim organizacijama Camorra i Kinahan kontroliše evropsko tržište kokaina. Mirza Gačanin je ostao da živi u Nizozemskoj. U maju 2020. godine je uhapšen zbog optužbi za pranje novca u Bredi. Pušten je na slobodu godinu kasnije. Određen mu je kućni pritvor. No, onda je raspakovana aplikacija Sky i pronađeni su podaci o njemu i njegovim poslovima. Iako je, prema podacima iz Sky, Mirza Gačanin vodio poslove u zemljama EU, državni tužilac Dubravko Čampara se proglasio nadležim za vođenje istrage.

“On (Čampara) hoće namjerno mene dolje da me ubiju u zatvoru, pošto će Dino platiti 200 hiljada. Pošto je platio 500 može i 200 ili 100. Za sto hiljada eura će me čuvari objesiti i reći objesio se sam. Nismo ludi. Čampara radi za Dinu”, tvrdi Mirza Gačanin.

Početkom februara Mirza Gačanin je, putem svoje bivše braniteljice Lejle Čović, ponudio tužiocu Čampari nagodbu. Priznao bi krivicu u zamjenu za godinu dana zatvora. Evo Čamparinog odgovora.

Dopis tužioca Dubravka Čampare

 

“U odnosu na navedeni prijedlog Tužilaštvo BiH je saglasno da zaključi sporazum sa osumnjičenim Gačanin Mirzom na način koji je to predložila odbrana. Međutim, u konkretnom slučaju ne postoje zakonski uvjeti za zaključivanje sporazuma s obzirom da Tužilaštvo BiH u ovom predmetu još uvijek nije okončalo istragu”, napisao je tužilac Čampara.

I dok je vodio pregovore sa odbranom Mirze Gačanina, tužilac Čampara je Sudu biH poslao zahtjev za raspisivanje međunarodne potjernice za njim. Potjernica je raspisana u drugoj polovini marta. Tužilaštvo BiH o tome nije obavještavalo javnost. No, kada je Mirza Gačanin stupio u kontakt sa Istragom, i kada su tu informaciju dobili pojedini pripadnici Federalne uprave policije, Tužilaštvo BiH je naprasno izdalo saopćenje o “događaju” starom nekoliko sedmica. Mirza Gačanin tvrdi da je sve ovo povezano.

“Opće je poznato da je (Aljoša) Čampara uzeo pare od Dine (Edina Gačanina) preko Meme (Gordana Memije) za ona odijela. Onu opremu policijsku, specijalnu. Svi Dinini pratioci su iz reda Čampare. Sve ih trenirao Branimir Crnogorac koji je Čamparin savjetnik. I Čampara sada je uhapsio Aleksandra Nikolića i na osnovu njega sad gura meni nešto”, objašnjava Mirza Gačanin.

Dokazi koje smo prikupljali proteklih godina potvrđuju Gačaninove navode. Nekoliko puta smo objavljivali izvještaj FUP-a, prema kojem je Aljša Čampara, brat tužioca Dubravka Čampare, zadužio jedan komplet uniforme koje je pripadnicima Specijalne jedinice FUP-a, preko Federalnog ministarstva unutrašnih poslova donirao Edin Gačanin Tito.

Dalje, fotografije Edina Gačanina Tita iz Dubaija dokazuju da su bivši pripadnici FUP-a, koji su zaposleni u mandatu Aljoše Čampare, sada angažovani kao pratioci vođe ovog narko kartela.

Edin Gačanin Tito (bijela majica – plave rukavice) sa ličnom pratnjom

Na fotografiji su, s lijeva na desno, Ibrahim Miladin (bivši pripadnik FUP-a), Edin Gačanin Tito, Jason Woodham (trener), Dženis Kadrić (bivši pripadnik FUP-a) i Harun Sadiković (džudista porijeklom iz Bihaća).

Ibrahima Miladina i Haruna Sadikovića trenirao je Branislav Crnogorac, savjetnik federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare.

Harun Sadiković i Branislav Crnogorac

Dalje, prema informacijama Istrage, savjetnica Aljoše Čampare Mirela Bubalo nekoliko je puta, tokom posljednja tri mjeseca, boravila u restoranu u Istočnom Sarajevu čiji je vlasnik Aco Makedonac. No, o tome ćemo uskoro.

Dimne bombe Gordana Memije: U ime Tita i Dina, i ubice presuđenog Tome Spahovića

Nakon što su mu je nepoznata osoba ili više njih bacilo bombu na firmu Foto Art, biznismen Gordan Memija je na društvenim mrežama ovaj napad doveo u vezu sa tekstovima koje su Istraga.ba i novinar Avdo Avdić objavljivali o njemu.

“Danas je bačena bomba na moju firmu. Avdo Avdić dvije godine piše laži o meni i mojoj firmi. Ne objavljuju dokaze koje sam dobio od policijskih institucija”, napisao je Memija na društvenim mrežama.

Umjesto odgovora, Istraga.ba objavljuje dokumente relevantnih institucija koje govore o povezanosti biznismena Gordana Memije i Edina Gačanina Tita, vođe moćnog narko kartela kojem su policijske agencije širom svijeta zaplijenile oko 15 tona kokaina.

Ali prije svih dokumenata, prvo pogledajte naslovnu fotografiju. Gordan Memija, taj ugledni sarajevski biznismen, pozira u društvu  Tomislava Spahovića. Na svim portalima možete pronaći da je Spahović pravosnažno osuđen na sedam i po godina zatvora zbog ubistva Amila Geca. E, u njegovom društvu ugledni biznismen Memija – vježba. A sada dokumenti.

Dokument broj 1., zamolnica holandskog pravosuđa dostavljena bh. policijskim i pravosudnim agencijama.

Dakle, u tom dokumentu piše da je Edin Gačanin Dino – vođa narko kartela koji krijumčari kokain iz Južne Amerike u Evropu i Aziju.

Dokument broj 2., informacija Federalne uprave policije, od 13. januara 2020. godine broj 09-12/3-INT -28/19

U ovom dokumentu piše da je Edina Gačanina Tita na sarajevskom aerodromu dočekao Gordan Memija. Piše da je Gordan Memija, preko firme Foto Art, u ASA Rentu iznajmio tri automobila za potrebe Edina Gačanina. I piše da je Gordan Memija rezervisao hotelske sobe za Edina Gačanina Tita za kojeg holandska policija, na osnovu prethodno dobijene informacije od američke DEA-e, piše da je vođe kartela “Tito i Dino”.

Dokument broj 3., zapisnik za Općinskog suda u Sarajevu, svjedočenje Gordana Memije, po tužbi Gordana Memije protiv Avde Avdića i online magazina Žurnal.

zapisnik sa suđenja

U ovom dokumentu piše da je Gordan Memija na sudu priznao da je bio domaćin Edinu Gačaninu Titu, vođi narko kartela Tito i Dino. Piše da je Memija rekao na sudu da ga je majka Edina Gačanina zamolila da njenom sinu pomogne oko nekog projekta i investicija.

Dokument broj 4, presuda Općinskog suda u Sarajevu, od 20. maja 2021. godine.

U ovoj presudi piše da je Memija tužio online magain Žurnal i Avdu Avdića i da je izgubio tužbu. U obrazloženju presude piše da je Memija sam priznao da je imao kontakte sa Edinom Gačaninom zvanim Tito. Da, Edinom Gačaninom, vođom narko kartela Tito i Dino kojeg holandska policija, na osnovu informacija DEA-e, dovodi u vezu sa 15 tona kokaina zaplijenjenog širom svijeta.

Umjesto dokumenta broj 5, fotografija broj 1.

Gordan Memija se sjajno osjeća sa Ibrom Miladinom, bivšim pripadnikom Specijalne jedinice FUP-a koji je čuvao Edina Gačanina Tita. Nako nekoliko godina prijateljstva, Memija i Miladin su “zahladili odnose”. Ibro Miladin je, potom, otputovao u Dubai sa se sretne sa Edinom Gačaninom Titom. Istraga je u posjedu tih fotografija. I još nekoliko stotina stranica dokumenata. U narednim danima donosimo ekskluzivne fotografije i dokumente o kartelu Tito i Dino kojem je zaplijenjeno 15 tona kokaina i čiji je vođa bio gost Gordana Memije kojeg možete vidjeti na naslovnoj fotografiji dok pozira sa presuđenim ubicom Tomislavom Spahovićem.

(Video) Kemal Čaušević otvara Pandorinu kutiju: Kome sam davao i ko mi je tražio novac?

„Ja sam ispao majmun“, govori nam Kemal Čaušević u svojoj kancelariji u centru Sarajeva,  jednoj od brojnih nekretnina koje je, prema nepravomoćnoj presudi Suda BiH, stekao nezakonito.

A majmun je, kaže, ispao zbog toga što je vjerovao tužiocima Dubravku Čampari i Olegu Čavki kada su mu ponudili sporazum o priznanju krivnje.

„Ja sam priznao da bih bio pušten iz pritvora u koji sam neopravdano smješten. Tada je predočen iskaz Sedineta Karića da je on meni pet-šest puta dao po 15-20 hiljada maraka i rekli su to je to. Samo kako bih izašao iz pritvora ja sam rekao, u redu priznajem, dat ću 155 hiljada i godinu dana zatvora“.

Umjesto godine zatvora, Kemal Čaušević je dobio devet. Plus će mu biti oduzet novac i imovina ukupne vrijednosti 1,7 miliona maraka.

„Ukupni moji prihodi su, od 1996. do 2012. godine su 1,6 miliona“, hvali se bivši direktor UIO u intervjuu za Istraga.ba.

Upozoravamo ga na prostu računicu. Zaradio je 1,6 miliona, a posjeduje imovinu vrijednu stotinjak hiljada maraka više. Ne uklapa se, pitamo ga, čak i pod uslovom da Čauševići nisu jeli i pili.

„Vidim da ste došli pripremljeni od svog bivšeg prijatelja Dubravka Čampare“, odgovara Čaušević.

„Ali“, nastavljamo dalje, „sami ste priznali da ste uzimali novac od Sedineta Karića“.

„Ja nisam priznao da sam uzeo novac. Ja sam priznao nezakonito posredovanje. Za carinjenje Orbitexa u Carinskoj ispostavi u Bijeljini“, priznaje Čaušević.

Kasnije će reći da je Sedinet Karić njemu vraćao novac koji mu je prethodno posudio dok je bio direktor Uprave za indirektno oporezivanje.

Čauševićeva logika je, dakle, da je priznao da je uzimao mito od Sedineta Karića, ali da to nije bilo mito već vraćanje posudbe. Jer on voli davati novac.

„Preko posrednika sam Olegu Čavki dao 16.900 KM“, tvrdi Kemal Čaušević.

„A ko je posrednik“, pitamo ga.

„Enes Ribić. I o tome sam svjedočio u Tužilaštvu. Čavka je drhtao kao žalosna vrba na vjetru. Enesu Ribiću sam davao pare u kafićima raznim“, objašnjava Čaušević.

Puštamo mu snimak telefonskog razgovora. Enes Ribić sa kćerkom Naseran Keljemendija razgovara o Kemalu Čauševiću i poslu koji treba završiti.

„To jeste Enes Ribić, ženske glasove ne prepoznajem. Ja Enesa Ribića znam dugo. Ne znam da li uopće zna Keljmendija“, pravda se bivši direktor UIO.

Mnogih detalja Kemal Čaušević se, tokom intervjua, nije mogao sjetiti. Naročito sastanka u sarajevskom restoranu Amerikanac gdje je sa Draganom Čovićem dogovarao kupovinu zgrade u Mostaru. Ali prisjetio se da ga je na sastnak u Mostar sa Draganom Čovićem vozio aktualni direktor Autocesta FBiH Adnan Terzić. Prisjetio se i da su mu kadrovi SDA tražili novac za kupovinu stana Sulejmana Tihića. I da mu je Nikola Špirić i kadrovi SNSD-a tražio da biznismenu Goranu Marinkoviću vrati 500 hiljada maraka PDV. Sve je to priznao i u iskazu datom državnim tužiocima koji su se s njim nagodili. No, sporazum nikad nije stupio na snagu. Kemal Čaušević je osuđen, ali osobe protiv kojih je svjedočio nisu ni pod istragom.

Istraga.ba će u narednim danima objavljivati dokaze koji potkrepljuju neke navode Kemala Čauševića izrečene u ovom intervjuu.

Sve o akciji “Eskobar”: Kako su tužilac Džermin Pašić i granični policajac Rejhan Raković od hapšenja spasili člana škaljarskog klana Dinu Muzaferovića Cezara

Juli je mjesec 2021. godine. Almir Pehlić Kazjanov s automatskom puškom u ruci patrolira kroz plantažu marihuane, tik uz granicu sa Hrvatskom. I ne sluti da ga fotografišu. Nakon što mu je došla smjena, odlazi do kuće svoga šefa u Velikoj Kladuši. Bos se zove Dino Muzaferović. Cezar mu je nadimak. Kuća mu je opasana visokim zidovima koje je gradila firma Brace Kendića. I narednog dana Kazjanov odlazi na plantažu. Da zalijeva usjeve i stražari. Ovo ispod je njegova fotografija. Naoružani Almir Pehlić, u šumi kod sela Radića Most, na samoj granici između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, čuva plantažu marihuane.

Almir Pehlić Kazjanov na plantaži kod Velike Kladuše

Pripadnici MUP-a Unsko-sanskog kantona istragu su privodili kraju. Započeli su je 3. juna 2021. godine, kada su uputili obavijest  Tužilaštvu Unsko-sanskog kantona da “nepoznate osobe” održavaju plantažu kod Kladuše. Općinski sud u Velikoj Kladuši je 7. jula izdao naredbu za posebne istražne radnje protiv nepoznatih osoba koje su održavale plantažu marihuane. Od tog trenutka, specijalci MUP-a USK-a su svakodnevno snimali osobe koje su dolazile. Jedan po jedan kriminalci su identificirani. Na vrhu piramide bio je Dino Muzaferović Cezar. Kantonalno tužilaštvo Bihać 21. jula od Kantonalnog suda u Bihaću traži naredbu za primjenu posebnih istražnih radnji protiv ove grupe. Dino Muzaferović zvani Cezar označen je kao organizator.

Dino Muzaferović Cezar

“Naprijed navedeno ukazuje da je Muzaferović Dino organizirao grupu ljudi u cilju učinjenja krivičnog djela neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238 stav 1 KZ FBiH, dok su Pehlić Amir, Darko Jovanović/Ibrahimagić Ermin, Adnan Balić i još jedno lice postali članovi organizirane grupe tako da proizvode i prerađuju opojnu drogu cannabis”, navedeno je u jednom od akata Tužilaštva USK.

MUP USK-a ih je pratio i dokumentovao sve veze. Cezar je već bio poznat policijskim agencijama. Imao je česte veze sa članovima škaljarskog klana. Darko Jovanović je jedan od njih. Rođen je u Loznici i ima slovenački pasoš na ime Ermin Ibrahimagić. U tom je pasošu njegova fotografija.

Darko Jovanović alias Ermin Ibrahimagić

Jovanović je, uglavnom, boravio u hotelu Palace u Velikoj Kladuši, gdje su se pojavljivali kriminalci iz Srbije, Crne Gore i Slovenije. Fotografija ispod je nastala upravo u u Hotelu Palace. Ove su se osobe kasnije srele sa Darkom Jovanovićem.

Ispred su bili parkirani automobili sa slovenačkim tablicama. Vlasnik jednog automobila bio je Anel Škrilj, Slovenac bh. porijekla kojeg tamošnje policijske agencije dovode u vezu sa drogom. Kockice su se postepeno uklapale. U petak, 23. jula MUP USK-a i Tužilaštvo USK su napravli plan. Policijska akcija je trebala biti provedena 26. ili 27. jula. No, neko ih je preduhitrio. U  nedjelju, 25. jula, na plantažu su upali pripadnici Granične policije BiH. Došli su po naredbi državnog tužioca Džermina Pašića koji je “preduhitrio” svoje kolege iz Bihaća.

“Pripadnici Centralnog istražnog ureda Granične policije BiH, odsjek za prikrivene operacije, 25. jula 2021. u jutarnjim satima na području Velike Kladuše, uspješno su realizirali Operativnu akciju Escobar, koja je usmjerena na razbijanje organiziranih kriminalnih grupa u vezi s neovlaštenim prometom opojnih droga. Tijekom operativne akcije, otkriveno je oko 6 000 stabljika indijske konoplje u namjenski izgrađenom kampu za proizvodnju i uzgoj opojne droge marihuane, koja se distribuirala kako na unutarnjem tako i na tržištu Evropske unije. Radi specifičnosti situacije i aktivnosti prilikom realizacije, podrška Graničnoj policiji BiH pružena je i od Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske. Operativna akcija se odvijala pod nadzorom Tužilaštva BiH, a učestvovalo je ukupno 110 policijskih službenika. Zbog počinjenja krivičnog djela „Organizirani kriminal“ iz čl.250 KZ BiH u vezi sa krivičnim djelom „Neovlašten promet opojnim drogama“ iz čl. 195 KZ BiH i „Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga“ iz čl. 238. stavka (1) KZ FBIH slobode su, zasad, lišene 4 osobe, državljani BiH”, saopćeno je tog dana  iz Granične policije BiH.

Tužilaštvo BiH preduhitrilo je svoje kolege iz bihaćkog tužilaštva. Granični su policajci, po naredbi državnog tužioca Džermina Pašića, uhapsili četiri osobe koje su zatekle na plantaži.

“Šta reći”, bilo je sve što nam je 25. jula prošle godine rekla glavna kantonalna tužiteljica USK-a Fadila Amidžić, nakon što smo je upitali da li je Tužilaštvo BiH, praktično, “otelo” akciju svojim kolegama iz Bihaća.

Njen kolega sa državnog nivoa, Džermin Pašić, imao je šta reći.

“Tužilaštvo Bosne i Hercegovine uputilo je prema Sudu BiH prijedlog za određivanje mjere pritvora za osumnjičene: J.D., rođenog 1982. godine u Loznici, nastanjenog u Zvorniku, D.M., rođenog 1989. godine u Velikoj Kladuši, P.A., rođenog 1987. godine u Kranju, Slovenija, nastanjenog u Velikoj Kladuši, S.A., rođenog 1998. godine u Velikoj Kladuši. Navedeni osumnjičeni lišeni su slobode u akciji Granične policije BiH, uz podršku SIPA-e i MUP-a USK, a mjera pritvora predložena je iz razloga opisanih u članu 132. stav 1. tačke a), b) i c) ZKP-a BiH, odnosno zbog opasnosti od bjekstva (u odnosu na prvoosumnjičenog), te opasnosti da bi boravkom na slobodi mogli ometati istragu, prikrivati dokaze, te vršiti uticaj na svjedoke ili saučesnike, kao i ponoviti krivično djelo ili dovršiti započeto”, saopćeno je iz Tužilaštva BiH.

Mediji su uskoro objavili puni identitet. Osumnjičeni su Darko Jovanović, Murat Dizdarević, Almir Pehlić i Armin Sefić. Sud BiH im je 27. jula odredio pritvor. No, Cezar je ostao na slobodi. Stvarni vođa ove kriminalne grupe uopše nije bio meta Graničnim policijima. Štaviše, tužilac Pašić nije naredio ni pretres kuće Dine Muzaferovića zvanog Cezar.

zidine oko kuće Dine Muzaferovića

Vođa ove kriminalne grupe je i danas je na slobodi. Za njim, čak, nije raspisana ni crvena Interpolova potjernica. Državni tužilac Džermin Pašić “izdejstvovao” je tek raspisivanje “plave potjernice”. No, to nije nalog za hapšenje. To je samo obavijest polijskim agencijama širom svijeta da “prikupljaju informacije” o Dini Muzaferoviću.

“Osobi povezanoj sa škaljarskim klanom”, piše u sistemu Interpola.

Dino Muzaferović ima i slovenačko državljanstvo. U Ljubljani se, nakon policijske akcije sastajao sa Bracom Kendićem i Satkom Kekićem. Prema opreativinim policijskim informacija, u Kendićevim je vozilima prevožena droga. Satko Kekić je već ranije osuđivan zbog trgovine opojnim drogama.

Braco Kendić i Satko Kekić u Ljubljani tokom oktobra 2021. godine

Organizatora ove grupe, Dinu Muzaferovića, tužilac Džermin Pašić nije uhapsio, niti je za njih raspisao potjernicu. No, da je državni tužilac znao da je Cezar vođa ove grupe dokazuje i njegov prijedlog za pritvor. Naime, kada je Sudu BiH uputio prijedlog za pritvor nakon akcije Eskobar, Pašić je konstatirao da ovom grupo, Darko Jovanović i drugi, rukovodi osoba inicijala D.M. rođena u Velikoj Kladuši.

Džermin Pašić: “osoba inicija D.M. organizator”

No, kako, onda, Muzaferović uopće nije obuhvaćen akcijom Eskobar? Zašto za njim nije raspisana potjernica ako je organizator?  I da li je kompletna akcija provedena kako bi Muzaferović bio spašen od hapšenja? Slična pitanja samo postavili i državnom tužiocu Džerminu Pašiću. Pitali smo ga – zbog čega tokom akcije Eskobar nije uhapšen Dino Muzaferović, zašto za osobom inicijama D.M. iz Velike Kladuše nije raspisao crvenu potjernicu, te zbog čega je odlučio akciju u Velikoj Kladuši provesti u nedjelju?

tužilac Džermin Pašić

Odgovorio nam je da – nema komentar na navedena pitanja.

“Da biste vi, po nalogu mentora imali šta dalje pisati, sa istom namjerom neosnovane diskreditacije mog rada, kao i ranije. Vrijeme će sve pokazati. Da su pitanja postavljena profesionalno, u duhu novinarske etike istinitog obavještavanja javnosti, sigurno bih odgovorio. Takva pitanja se postavljaju Tužilaštvu, a ne meni lično. Ali pošto imate nečasne namjere, tako shvatam i ovaj kontakt”, napisao je Pašić, nakon čega nas je upitio na odjel za informisanje Tužilaštva BiH.

No, druge činjenice daju jasnije odgovore na naša pitanja. Prema dokumentima Tužilaštva BiH, pripadnici Granične policije su 14. jula dobili prve informacije o postojanju plantaže kanabisa u šumi nadomak sela Radića Most, koje se nalazi tri kilometra od granice sa Hrvatskom. Dakle, petnaest dana nakon što je MUP USK-a službeno formirao predmet, Granična policija BiH dobija “saznanja”. Tužilaštvo USK-a u tom je trenutku već provodilo posebne istražne radnje protiv narko grupe kojom je rukovodio Dino Muzaferović, dok je plantaža bila pod stalnim policijskim nadzorom.

Murat Dizdrarević na plantaži

Prema istim dokumentima Tužilaštva BiH, Pašiću je te informacije proslijedio Centralni istražni ured Granične policije u kojem je jedan od šefova bio – Rejhan Raković. U pitanju je dugogodišnji službenik Granične policije BiH koji je rukovodio prikrivenim istražiteljima. Rođen je u Bihaću, glavnom gradu Unsko-sanskog kantona u kojem je djelovala grupa Dine Muzaferovića. Plantaža kanabisa, rekosmo, nalazi se u samom pograničnom dijelu. Iako su, zbog migrantske krize, svakodnevno patrolirali tim područjem, Rakovićevi istražitelji nisu primijetili plantažu sve dok Tužilaštvo USK nije započelo pripreme za hapšenje Dine Muzaferovića i njegovih saradnika na plantaži. Nekoliko činjenica je bitno izdvojiti. Tužilaštvo USK-a je 6. jula pribavilo naredbu Općinskog suda u Velikoj Kladuši protiv nn osoba koje su održavale plantažu marhuane. Tužilaštvo BiH je predmet formiralo 14. jula nakon prijave Rejhana Rakovića. Tužilaštvo USK-a je 22. jula pribavilo naredbu za praćenje Dine Muzaferovića i drugih osumnjičenih zbog prizvodenje marihuane na plantaži kod Kladuše. Tužilaštvo BiH je dan kasnije, 23. jula pribavilo naredbu za pretres plantaže. Tužilaštvo USK-a je namjeravalo uhapsiti Dinu Muzaferovića i druge 26. ili 27. jula 2021. godine. Tužilaštvo BiH i Granična policija su, na neradni dan, 25. jula proveli akciju na plantaži i propustili uhapsiti glavnog organizatora. 

“Sudbina” će htjeti da, trideset dana nakon akcije Eskobar, pripadnici SIPA-e, 24. septembra, uhapse Rejhana Rakovića zbog primanja mita tokom jednog konkursa u Graničnoj policiji BiH. U njegovom autu i u njegovoj kući u Bihaću inspektori SIPA-e su tokom pretresa pronašli oko 100 hiljada maraka u kešu. Dva mjeseca kasnije će biti pretresena i kuća njegovih roditelja. U njoj su informacijama Istrage, pronašli i dio opreme Granične policije koja je 2017. godine misteriozno nestala iz te policijske agencije.

Rejhan Raković sa direktorom Granične policije BiH

Na dan kada je uhapšen Raković, državni tužilac Džermin Pašić, tvrde izvori Istrage, bio je vidno uzrujan. Pašića i Rakovića vežu brojne zajedničke akcije usmjerene protiv krijumčara “marihuanom” iz Crne Gore. S njima je je skoro uvijek u akcije bio uključen i inspektor SIPA-e Robert Ristić. O inspektoru Ristiću i tužiocu Pašiću smo pisali nekoliko puta. I to sve u vezi sa slučajem “kokain”, odnosno sa vraćanjem telefona oduzetih od biznismena Duška Đurasovića koji je bio osumnjičen da je kao odgovorna osoba u firmi MDDI Group učestvovao u međunarodnom krijumčarenju 50 kilograma kokaina. Ali o novim detaljima o tom slučaju ćemo pisati uskoro.

Krijumčar 1,3 tone kokaina vratio se iz Perua: Smail Šikalo slobodno živi u Bosni i Hercegovini

Smail Šikalo, član narko kartel Tito i Dino koji je u Peruu pao sa 900 kilograma kokaina, vratio se u Bosnu i Hercegovinu, saznaje Istraga.ba.

“On je na teritoriju Bosne i Hercegovine ušao 25. juna ove godine”, kazao je naš izvor iz policijskih struktura.

U Graničnoj policiji BiH, zbog zaštite ličnih podataka, nisu nam mogli potvrditi da je Šikalo ušao na teritoriju BiH.

“U vezi sa Vašim upitom o prelasku državne granice osobe Š.S., obavještavam Vas da radi zaštite osobnih podataka ne možemo dati informaciju o prelasku granice navedene osobe, ali ono što Vam mogu reći je da, do ovog trenutka (od perioda koji navodite da je osoba navodno ušla u BiH) za istim nije bila raspisana potraga”, kazala je za Istraga.ba Franka Vican, službenica za odnose s javnošću u Graničnoj policiji Bosne i Hercegovine.

Krajem januara ove godine, Šikalo je, uz mjere zabrane, pušten iz zatvora u Peruu što je izazvalo skandal u toj zemlji. Naime, 15. jaunuara ove godine sudija Luis Perez Leon iz La Libertada odlučio je da izmijeni odluku o određivanju pritvora te da Šikala pusti na slobodu. Tom prilikom mu je izrečena i mjera zabrane napuštanja države. Zbog sumnje na korupciju, Ured za kontrolu prekršaja (OCMA) proveo je internu istragu te je 28. januara saopćeno da su “utvrđene nepravilnosti u presudi sudije Luisa Alejandra Péreza Leona”. Peruanski list El Comercio objavio je tada da je sudija suspentiran na šest mjeseci. Šefica OCMA -e, Mariem De La Rosa Bedriñana, izvijestila je da je nakon ocjene sudskog spisa došla do zaključka da je sudija Pérez u januaru ove godine donio kontradiktornu i nepravilnu odluku. 

Policajac koji je vodio istragu u tom predmetu kazao je tada za peruanske medije da je sudiju Luisa Alejandra Péreza Lenona trebalo otpustiti jer je upropastio rad njegove jedinice Orion koja je tri godine pratila i nadzirala Smaila Šikala. Otkako je Šikalo sredinom januara napustio zatvor, u toj mu se državi gubi svaki trag. Advokat Smaila Šikala obavezao se da će dati sudu adresu na kojoj će osumnjičeni boraviti. No, ta adresa nije data. 

“Tražili smo ga ispod svakog kamena, ali ga nema. Mora da je van  države”, kazao je krajem januara policijski izvor iz Perua.

I bio je u pravu. Smail Šikalo od kraja juna nalazi se u Bosni i Hercegovini. On je 7. januara 2019. godine uhapšen u Peruu u gradu Trujillo kada je tamošnja policija zaplijenila 800 paketa kokaina hidrohlorida.

Osim Šikala, uhapšen je i jedan državljanin Perua. Paketi kokaina nosili su oznaku BH, a pošiljka je morskim putem trebala biti prebačena do Evrope, odnosno Nizozemske.  Nedugo nakon toga policija je uhapsila još tri osobe koje su bile povezane sa Šikalom te je zaplijenjeno dodatnih 400 kilograma kokaina, dok je Flavio Abanto u čijoj je kući živio Šikalo – pobjegao policiji. Tada je saopćeno da je ova grupa u Evropu namjeravala prebaciti ukupno 1,3 tone kokaina.

kokain zaplijenjen u Peruu sa oznakom BH

Dvije godine prije bh. državljanina Šikala, u Peruu je uhapšen njegov komšija i poznanik iz Sarajeva David Cufaj. On je namjeravao skoro dvije tone kokaina prebaciti u Evropu. U januaru 2020. godine osuđen na 17 godina zatvora. U presudi je navedeno da je kokain namjeravao prebaciti za osobu po nadimku “Tito” koja je finansijer krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Evropu.

Tito je, objavljivali smo više puta, nadimak Edina Gačanina, Sarajlije koji je godinama živio u Nizozemskoj gdje je stvorio moćni kartel poznat kao Tito i Dino. Gačanin je posljednih godina živio u Dubaiju gdje mu je blizak saradnik bio i šef italijanske Camorre Rafaelle Imperiale koji je uhapšen početkom avgusta u tom gradu. Prema informacijama Istrage, Gačanin je ovog ljeta veći dio svojih pratilaca vratio u Bosnu i Hercegovinu. U pitanju su, uglavnom, bivši pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije koji su ga pratili kada je u septembru 2016. godine boravio u Sarajevu kada mu je domaćin bio biznsmen Gordan Memija. Tako danas veći dio bh. saradnika Edina Gačanina Tita slobodno živi u Sarajevu.

Utvrđeno da su čuvali vođu kartela Tito i Dino: Trojici federanih specijalaca oduzete dozvole za pristup tajnim podacima

Zbog povezanosti sa narko kartelom Tito i Dino, trojici pripadnika Specijalne jedinice Federalne uprave policije oduzete su dozvole za pristup tajnim podacima, saznaje Istraga.ba. Specijalci Adin Ćatić, Senad Kadić i Emir Druškić u ponedjeljak su primili dokumente iz Ministarstva sigurnosti BiH u kojima piše da nisu prošli sugurnosne provjere.

Emir Druškić

Ranije smo objavljivali da su pripadnici Specijalne jedinice FUP-a u septembru 2016. godine čuvali Edina Gačanina Tita, vođu moćnog narko kartela koji je te godine dolazio u posjetu rodnom Sarajevu. Osim Ćatića, Kadića i Druškića vođu kartela Tito pratili su još i specijalci Dražen Čobović, Ibro Miladin i Dženis Kadrić. Kako su oni poslije toga napustili Federalnu upravu policije nije bilo potrebe da im se oduzimaju dozvole za pristup tajnim podacima. Nakon što su u Sarajevu bili lično obezbjeđenje vođi kartela, dvojica specijalaca, Dženis Kadrić i Ibro Miladin, kasnije će preseliti u Dubai gdje posljednjih godina živi Edin Gačanin Tito, jedan od najvećih krijumčara kokaina kojeg istražuju sve bitne svjetske policijske agencije.

“On je čudovište novca. Ne štedi troškove kako bi zadovoljio evropsko tržište kokainom. Tito je postao važan cilj DEA-e”, objavio je u decembru 2019. godine peruanski dnevni list El Comercio, citirajući policijske službenike te države, ali ne navodeći da je Tito, zapravo, Sarajlija Edin Gačanin.

Edin Gačanin Tito

U presudi protiv Davida Cufaja koju je, zbog krijumčarenja dvije tone kokaina, izrekao sud u Peruu, pomenuta je osoba po nadimku Tito.

presumably iz Perua u kojoj se pominje Tito

Označen je kao organizator poslova osuđenog Cufaja i kao kupac droge u velikim količinama. Edin Gačanin je, prije nego se preselio u Dubai, živio u Holandiji, gdje je jedan dio svog života proveo i sarajevski biznismen Gordana Memija koji je te 2016. godine bio Titov domaćin u Sarajevu.

Koristeći holandske dokumente, 15 septembra 2016. godine, u 17 sati i šest minuta, pasošku kontrolu na sarajevskom aerodromu je prošao Edin Gačanin – Tito. Ispred aerodroma ga je čekalo nekoliko automobila među kojima su bila i dva koja je tog dana u “ASA RENT-u” iznajmilo preduzeće “FOTO ART” iz Sarajeva. U pitanju su bili automobili Audi Q3 i VW TIGUAN, a prema dokumentima Federalne uprave policije, vlasnik FOTO ART-a Gordan Memija bio je među onima koji su šefu moćnog narko kartela poželjeli dobrodošlicu.

Petorica pripadnika Specijalne jedinice Federalne uprave policije brinula su se za sigurnost Edina Gačanina. Specijalci Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Adin Ćatić i Emir Druškić tih su dana uzeli bolovanje i bili su na slobodnim danima u Federalnoj upravi policije.

specijalac Senad Kadić

O Titovoj sigurnosti, osim federalnih specijalaca, brinuo je još i bivši pripadnik Legije stranaca – Adnan Pervan zvani Legija. Te večeri, vođa kartela „Tito i Dino“ smjestio se u sarajevskom Hotelu Bristol gdje mu je, prethodno, sobe rezervisao Gordan Memija. Edin Gačanin je bio smješten u sobi broj 1119, njegov poslovni partner Adnan Smajlović Pepi bio je u sobi 1121, dok je Adnan Pervan zadužio karticu od sobe 1112.

“Saznanja ukazuju da su jednu od soba najvjerovatnije koristili pripadnici Specijalne policijske jedinice koji su bili angažirani na osiguranju Edina Gačanina od njegovog dolaska na sarajevski aerodrom, pa sve do povratka u Dubai”, navedeno je u Informaciji Federalne uprave policije čiji kompletan sadržaj možete pročitati ukoliko kliknete ovdje.

Internom istragom u FUP-u utvrđeno je da su pripadnici Specijalne jedinice sve vrijeme bili sa Edinom Gačaninom. Pratili su ga u stopu dok se u sarajevskim ugostiteljskim objektima družio sa Gordanom Memijom i drugim saradnicima iz Sarajeva. Inače, dan prije nego će vođa kartela sletjeti u Sarajevo, Gordan Memija je išao u Hrvatsku u pratnji još jednog federalnog specijalca – Ibre Miladina.

Ibro Miladin

S njima dvojicom Granični prelaz Ivanjica 14. septembra 2016. godine prešli su još Jasmin Memeti i Mustafa Mehičević. Onda je Miladin pet dana poslije ponovo registriran kako, kao prethodnica Edina Gačanina prelazi Granični prelaz Metković – Doljani. S Miladinom je u automobilu bio Rijad Dedeić, također pripadnik Specijalne jedinice Federalne uprave policije. Dva dana kasnije, odnosno 21. septembra 2016. godine na teritoriju Hrvatske prešao je i sam vođa kartela – Edin Gačanin zvani Tito. S njim su, utvrđeno je tokom istrage FUP-a, tada bili specijalci Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Emir Druškić. Zabilježeno je da su koristili dva automobila među kojima je bio i Audi Q3, sa tablicama E25 J 920, kojeg je Memijino preduzeće FOTO ART iznajmilo u ASA RENT-u 15. 9. 2016. godine

“U internoj istrazi policijski službenici Specijalne policijske jedinice koji su učestvovali u poslovima osiguranja Gačanina potvrdili su da su imali osigurane sve troškove smještaja, da su koristili putnička motorna vozila koja je ranije iznajmio Gordan Memija, da su imali plaćene usluge konzumacije hrane i pića, da nisu imali dodatnih dnevnica, te da nisu znali da se Gačanin dovodi u vezu sa bilo kojim oblikom kriminala, smatrajući ga da se radi o biznismenu iz Dubaija“, navedeno je u Informaciji Federalne uprave policije iz januara 2020. godine.

Upravo na osnovu ovih informacija, pomenutim specijalcima je početkom maja ove godine oduzeta dozvola za pristup tajnim podacima.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...