Istrage

Salko Zildžić nakon puštanja za politicki.ba: “Iskaznica OSA-e je falsifikat, slika je stara i ta slika mi je ružna. Nisam je ni koristio”

“Sve što je objavljeno o meni, osim informacije u vezi pištolja koji jesam zaboravio, sve je laž”, kaže na početku razgovora za Politicki.ba Salko Zildžić.

On odmah dodaje da žuri da stigne kući, “kako bi se pripremio za sjednicu Federalnog parlamenta sutra i prekosutra”.

“Tamo ću, ako bude trebalo, pokazati jedinu službenu iskaznicu koju posjedujem. Ne postoji nikakva druga službena iskaznica, osim parlamentarne. Dakle, priče o nekakvoj “počasnoj iskaznici/legitimaciji Obavještajno-sigurnosne agencije” su potpuna izmišljotina. Ne postoji niti jedan službenik u Srbiji koji može posvjedočiti da je nađena takva iskaznica, ili bilo koja druga službena iskaznica osim parlamentarne”, kaže Zildžić.

Upitan da prokomentira iskaz njegovog advokata iz Užica da je navodna iskaznica OSA-e produkt zezanja u viber grupi gdje je i on, Zildžić odgovara da postoji takvo nešto u njegovom telefonu.

“Moj telefon je bio negdje 24 sata, prije nego je predat postupajućem tužiocu. Ne znam gdje je bio, da li ga je neko uspio otvoriti, da li je neko nešto montirao. To stvarno ne znam. Ni meni nije bilo jasno o čemu moj advokat priča. Kada mi je govorio o toj nekakvoj iskaznici OSA-e, mislio sam da govori o toj viber grupi. Neko ju je nazvao “D-B” – državna bezbijednost. I tu mi dnevno razmjenjujemo bruku poruka, zezamo se o svemu i svačemu. I pomislio sam da možda priča o tome. Tek sutradan sam vidio slučajno na N1 tu priču. I vidio sam i svoju sliku na toj “iskaznici”. To je falsifikat! Slika je stara. I ta slika mi je ružna. Čak je nisam ni ja koristio ni na društvenim mrežama. Izgledam na njoj kao da sam za sadake. Pa kad su već falsificirali, trebali su staviti neku bolju sliku, a ne baš tu”, kaže Zildžić.

On je danas pušten iz pritvora u Srbiji i kako kaže, supruga ga vozi kući, dok on pokušava odgovoriti na pozive i poruke.

U razgovoru za Politicki.ba ističe da će u BiH iskoristiti sve pravne mehanizme koji su mu na raspolaganju.

“Radi se o bezveznoj greški koja se pretvorila u haos. Za ovo u BiH ne mogu biti ni kriv. Tak oda ću ići i na smanjenje kazne ili njeno ukidanje. Ako ništa drugo, otkupit ću je”, priča Zildžić dalje. Naglašava da će se obavezno pojaviti na sjednicu Federalnog parlamenta.

“Nisam počinio nikakav prekršaj niti krivično djelo u BiH. Tako da ne smatram da ću zbog ovoga morati vratiti zastupnički mandat. Ali i o tome ću sa svojim advokatima razgovarati u Tuzli. Mandat sam dobio od naroda. Ako zakon bude nalagao da ga vratim, to ću i učiniti. I na narednim izborima ponovo biti izabran, glasovima građana, dobit ću opet direktan mandat i ući u parlament”, kaže Zildžić za Politicki.ba.

On je prije osam dana uhapšen na graničnom prijelazu Bajina Bašta, prilikom ulaska u Srbiju jer su srbijanski graničari pronašli pištolj u njegovom vozilu.

Iako je imao urednu dozvolu za posjedovanje i nošenje oružja u BiH, ona ne vazi u Srbiji.

Nakon pucnjave u jednoj osnovnoj školi u Beogradu 3. maja ove godine, vlasti Srbije drastično su pooštrili kaznenu politiku. Za neovlašteno posjedovanje ili prenošenje oružja sada je propisana kazna od najmanje 2 do 12 godina zatvora.

Kako se nabavlja medicinska oprema: Za identičan CT aparat UKC Banja Luka izdvojio 900 hiljada maraka više nego što ga je platio UKC Tuzla

Kada Siemensov CT aparat nabavlja tuzlanski Univerzitetski klinički centar, cijena je – 1,21 milion maraka. Kada identičan aparat, u istoj godini, samo mjesec i po ranije, nabavlja Univerzitetski klinički centar Republike Srpske, onda je cijena 2,19 miliona KM. Tako, barem, piše u tenderskoj i pratećoj dokumentaciji koja je u posjedu Istrage i koja dokazuje da je UKC Republike Srpske “višeslojni spiralni aparat za kopjuterizovanu tomografiju sa pripadajućim alatima za obradu slike” platio 900 hiljada maraka više nego UKC Tuzlanskog kantona. U nastavku slijede detalji.

U julu 2020. godine, UKC Tuzla je raspisao tender za nabavku medicinske opreme. U pratećem dokumentu koji se odnosio na tehničke karakteristike opreme koja je tražena, navedeno je da se UKC Tuzla želi nabaviti “višeslojni spiralni aparat za kompjuterizovanu tomografiju od min 128 akvizicijskih slojeva pri jednoj rotaciji od 360 stepeni i dodatnom radnom stanicom za naknadnu obradu i pregled snimaka”. Tendersku dokumentaciju možete pročitati klikom ovdje, dok dokument koji se odnosi na tehničke karakteristike možete ponaći na ovom linku. Na fotografiji ispod je samo prva stranica tog dokumenta iz koje je vidljivo koji je to CT aparat UKC Tuzla želio nabaviti.

Prema navedenim specifikacijama, traženi aparat je najviše odgovarao Siemensovom aparatu “SOMATOM Definition Edge”. Mada ova njemačka kompanija ima registrirano i svoje predstavništvo u BiH, oni odlučuju poslovati preko posrednika. U slučaju UKC Tuzla, posao isporuke Siemensovog CT aparata dobija firma “Tuzla-Farm”.

“Prihvata se preporuka Komisije za provođenje otvorenog postupka javne nabavke medicinske opreme – CT aparata i dva komada digitalnog RTG aparata i ugovor za javnu nabavku CT aparata i dva komada digitalnog RTG aparata će se ponuditi najpovoljnijem ponuđaču “Tuzla-Farm” d.o.o. Tuzla”, navedeno je u Odluci o izboru najpovoljnijeg ponuđača od 31. avgusta ove godine.

U tački II ove odluke je navedeno da je cijena CT aparata – 1,279 miliona maraka bez PDV-a. Na fotografiji ispod možete vidjeti i da je cijena sa PDV-om 1,496 miliona KM.

Sada se vraćamo na UKC Republike Srpske. U martu 2021. godine pokrenut je proces javne nabavke i instalacije “višeslojnog spiralnog aparata za kompjuterizovanu tomografiju sa pripadajućim alatima za obradu slike i injektora za kompjuterizovanu tomografiju za potrebe Zavoda za kliničku radiologiju”. Tendersku dokumentaciju u cjelosti možete pročitati klikom ovdje. I u ovom su slučaju tehničke karakteristike bile približne Siemensovom uređaju.

Procijenjena vrijednost nabavke bila je 2,2 miliona maraka. Siemens ponovo nije bio direktni učesnik. Najpovoljniju ponudu dala je firma Diamedic d.o.o. Ilidža. U Odluci o dodjeli ugovora iz juna ove godine navedeno je da će ova sarajevska firma banjalučkom UKC-u RS-a isporučiti spiralni CT aparat za 2,191 miliona maraka.

Zahvaljujući dobro pripremljenoj tenderskoj dokumentaciji, izabran je Siemensov aparat. Identičan onom koji je isporučen UKC-u Tuzla. Samo cijena nije identična. UKC RS je svoj spiralni CT aparat platio 900 hiljada maraka više.

Istraga u Kambergradu: Dan mrtvih birača

Sabahski ezan nas je zatekao tik pored gradske džamije. Prešli smo ravno preko mosta na Sani i na Trgu Ljiljana nas je dočekao hodža. Bivši. Ili, kako će kasnije objasniti Asim Kamber, decertificirani hodža, koji je robijao zbog prevare. Zove se Muhamed Zekotić i on je svjedok pokajnik.

“Tu je SIPA”, radosno nam pokazuje crni kombi na kojem piše – POLICIJA.

Iz jednog stana vidi se svjetlo. Tu živi Asim Kamber, dugogodišnji krajiški vladar, SDA-ov moćnik, federalni zastupnik i bloger. Pripadnici SIPA-e netom su ušli u stan i traže materijalne dokaze koji će potkrijepiti iskaze svjedoka, što zaštićenih, što onih nezaštićenih, da je baš Asim Kamber 2016. i 2018. godine organizovao izborne prevare.

Recimo, ostalo je zabilježeno da je Haris Seferović “svojeručno” potpisao da je baš u Sanskom Mostu glasao 2016. godine. Pravi potpisnik nije očekivao da će neko provjeriti da je Seferović baš tog dana igrao utakmicu španske Primere. Ili, ko bi još  znao da će nekad neko provjeriti da li su na biračkom mjestu Mahala 2 glasali mrtvi. Istraga je još prošle sedmice objavila tri imena. Ali ima ih još.

Pola je sedam i Sanski Most se već budi. Dolazi bivši Kamberov vozač, simboličnog imena – Amir Zukić.  I on je svjedok pokajnik. Učestvovao je u brojnim izbornim malverzacijama po nalogu Asima Kambera i onda se popravio. Svjedočio je pred državnim tužiteljima o brojnim malverzacijama. Jutros je došao da se uvjeri da je “počeo kraj Kamberove ere u Sani”.

“Evo i Cuce”, predstavlja nam Zekotić dobro poznato lice – Ermina Karića.

Sad već imamo dva kandidata za općinskog načelnika na jednom mjestu. I Cuco i Zekotić žele na narednim izborima da postanu načelnici Općine Sanski Most. Nazivaju sebe jedinom Kamberovom opozicijom. Cuco se predstavlja kao humanitarac i aktivista. Vadi telefon i počinje živi prijenos na Facebooku. Objašnjava svojim pratiocima da je “papa pao”. Onda iz džepa vadi drugi telefon i svojim gledateljima pušta arhivski snimak Alije Izetbegovića.

“Nemojte glasati za one koji su se pretvorili u lokalne moćnike”, govori Alija na jednom telefonu dok Cuco kameru drugog drži usmjerenu tako da njegovi gledatelji vide poruku “rahmetli predsjednika”.

Dobro se već razvidnilo i već su pune okolne kafane koje prate policijske aktivnosti ispred Kamberovog stana. Zekotić već ulazi u žustru raspravu sa “nekim Kamberovim ljudima”. Optužuje ih da su oni ubili generala Mehmeda Alagića, a oni njega da je presuđivani prevarant robijao, i koji je otpušten iz Islamske zajednice jer je krao ilimihale. Verbalna prepirka je kasnije završila u policiji. Pale su međusobne prijave za prijetnje.

Elem, došao nam je haber da je u toku pretres Općine Sanski Most. Trčimo gore, ali Cuco je već u direktnom prijenosu. Šeta ispred zgrade Općine i objašnjava naciji da je došao dan za obračun sa Kamberovom diktaturom.  S prozora ga slika jedan službenik. Cuco ulazi u prepiru uživo. Kratka prijetnja da će “porazgovarati nakon svega”.

“Ma, neće”, banalizuje Brico čija se radnja nalazi ispred Općine. Kaže da se ništa neće desiti. Jer se proteklih dvadeset godina ništa ne dešava. Cuco uvijek snima, ovi mu, kao, nešto prigovore i sve se izgubi.

“Nama od tog ništa. Sve se nešto svađaju, a sve beveze”, objašnjava Brico.

Aktivista, humanitarac i kandidat za načelnika, poznatiji kao Cuco, nastavlja svoju šetnju kroz grad. Likuje zbog pobjede nad Kamberom. A Asima u gradu već nema od ponedjeljka. Na vrijeme se otisnuo u Sarajevo, pa ga službenici SIPA-e nisu našli kući. Kasnije će se sam prijaviti u centrali SIPA-e u Sarajevu. Malo dalje od Rudnika Kamengrad, na čijem je poslovanju, zajedno sa Lagerom, održavao političku moć.  I tako Sanski Most pretvorio u – Kambergrad.

“Najsretniji dan u životu”: Bivši direktor UIO Kemal Čaušević osuđen na devet godina zatvora

“Kriv je”, kazala je sutkinja Suda BiH Biljana Ćuković nakon što je pročitala ime Kemala Čauševića “sa podacima kao u spisu”.

Bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH proglašen je krivim zbog toga je počinio krivična djela primanje dara i drugih oblika koristi i krivičnog djela pranje novca pa ga je Sud BiH osudio na kaznu zatvora u trajanju od devet godina. Naloženo je i oduzimanje njegovih nekretnina koje je stekao izvršenjem krivičnog djela.

Uvoznik tekstila Anes Sadiković u istom je predmetu osuđen na dvije godine zbog krivičnog djela davanje dara.

Prema optužnici koju je protiv njih podiglo Tužilaštvo BiH, nepravomoćno osuđeni Čaušević Kemal je, kao direktor UIO, zahtijevao mito da u okviru svoje funkcije izvrši što ne bi smio izvršiti, a optuženi biznismen Karić Sedinet, koji je priznao krivicu, službenoj je osobi u institucijama BiH, Kemalu Čauševiću, dakle, predavao novčane iznose optuženom Čauševiću za uvoz tekstila po broju uvezenih kamiona u periodu od 2007. godine do februra 2011. godine.  Tokom tog perioda Karić je Čauševiću predao ukupno  425.000,00 KM u zamjenu za favoriziranje njegove firme kao uvoznika tekstila. Tokom suđenja Tužilaštvo BiH je dokazalo, da je optuženi Čaušević Kemal novacem za koji je znao da potiče iz krivičnih djela upotrijebio za kupovinju brojnih nekretnina vrijednih 1.261.760.43 KM.

Tužilaštvo BiH ga je teretilo i zbbog toga što je posao vršenje usluga štampanja poreskih markica na vrijednosnom papiru sa zaštitom, dodijelio firmi „Glas Srpski – Grafika“ A.D. Banja Luka čime im je pribavio protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 200.000,00 KM.

“Ovo mi je najsretniji dan u životu”, kazao je Kemal Čaušević 18. juna 2014. godine dok su ga pripadnici SIPA-e uvodili u jednu od ukupno jedanaest njegovih nekretnina koje je kupio u centru Sarajeva.

Njegovu imovinu Suda BiH blokirao je godinu ranije. U pitanju su, uglavnom, bile nekretnine u zanatskom centru Stakleni grad u centru grada.

Centar za istraživačko novinarstvo te je godine objavio da je Čaušević tokom 2006. i 2007. kupio tri stana u blizini zanatskog centra Stakleni grad u Sarajevu, koje je platio oko 262.000 KM, zatim poslovni prostor (na istoj lokaciji), vrijednosti 76.000 maraka, te još dva poslovna prostora, također u Staklenom gradu čija vrijednost nije procijenjena. Na listi Čauševićevih nekretnina su i dva stana u Ulici Ferhadija u vrijednosti od oko 221.000 KM. Pored toga, Čaušević ima još tri parcele na Poljinama.

No, sjenu na ova predat baca nekoliko činjenica.Prema naredbi o provođenju istrage koju su provodili tužioci Oleg Čavka i Dubravko Čampara čak 36 osoba povezanih sa slučajem  Pandora u okviru kojeg je i uhapšen Kemal Čaušević.

Ovo su imena svih osumnjičenih:  Čaušević Kemal, Cvjetinović Zdravko, Mašić Alija, Marinković Goran, Nuhić Edin, Kadić Almir, Sadiković Anes, Đurić Radovan, Milovanović Nedeljko, Jovanović Janko,Nikić Milanko, Škahić Avdija, Liović Jasna, Kragulj Miroslav, Miljić Sveto, Vlajnić Ljubomir, Tomić Dragan, Pavić Dejan, Hrustić Nermin, Petrović Aleksandar, Jovanović Saša,  Muminović Hajrudin, Šušnjar Faruk, Stojčić Danijel, Marjanović Bore, Kuzmanović Radan, Novković Mišo,  Starčević Veseljko, Ađulović Edvina, Nožica Dejan, Ivić Mirko, Kovačević Josip, Cvjetinović Zoran, Ivica Čajić, Miroslav Kraljević i Lejla Bilajac.

Od njih 36 na optužnici Tužilaštva BiH u predmetu našla su samo tri imena i to Kemal Čaušević, Anes Sadiković i Sedinet Karić koji je, inače, naknadno hapšen. Drugoosumnjičeni Zdravko Cvjetinović (SNSD) bestraga je nestao. On je i danas visoki službenik Uprave za indirektno oporezivanje BiH kojom rukovodi HDZ-ov kadar Miro Džakula.

Druga bitna činjenica u ovom predmetu je čuveni iskaz Kemala Čauševića koji je gao državnim tužiocima nakon hapšenja. Novinska agencija Patria 1. marta 2015. godine objavila je njegov iskaz.

Čaušević je tada priznao istražiteljima Tužilaštva BiH da je na insistiranje Dragana Čovića UIO 2009. godine kupila zgradu Sokola u Mostaru, po cijeni od 2 miliona KM, iako je vještak procijenio da ta zgrada vrijedi tek oko 900.000 KM. Tužilaštvo  BiH, međutim, ove navode nikada nije provjerilo niti je Dragan Čović u vezi sa ovim iskazom saslušan.

Hrvatski USKOK pretresao objekte Dinka Palca: Biznismen porijeklom iz Hercegovine osumnjičen da je umiješan u odavanje službenih policijskih tajni, članovi obitelji Palac povezani sa ljudima iz bh. medija i pravosuđa

Policija i Uskok već dva dana u Hrvatskoj pretresaju najmanje četiri osobe zbog sumnji da su bile umiješane u odavanje službenih podataka iz najtajnijih policijskih arhiva te da su namještali natječaje za kupovinu posebne obavještajne opreme za policiju. Do sada su, prema pisanju medija u Hrvatskoj, meta istrage Damir Osterman (48), informatičar i voditelj projekata jačanja i integracije svih baza podataka unutar sistema policije, zatim bivši  čelnik zagrebačkog odjela Protuobavještajne agencije (POA) Mario Frlan, Siniša Patačak, predsjednika Udruge privatnih detektiva Hrvatske, te poduzetnik Dinko Palac.

Upravo je Dinko Palac ime koje nas interesuje. Dinko je brat u BiH mnogo poznatijeg Ljiljanka Palca. Obojica su, i Dinko i Ljiljanko, bili povezani sa osobama iz pravosudnog miljea u Bosni i Hercegovini. Ali dvojica ključnih prijatelja obitelji Palac su državni tužilac Oleg Čavka i dekan Stomatološkog fakulteta u Sarajevu – Muhamed Ajanović. On, pak, tvrdi da ne poznaje Dinka Palca i da ga nikada u životu nije sreo. Na slične upite državni tužilac Oleg Čavka ne reagira.

Ali jedan snimak objavljen 2020. godine otkriva, ipak, da su Ajanović i Čavka u prijateljskim vezama sa Dinkovim bratom Ljiljankom Palcem. Objavila ga je, prije tačno dvije godine Slobodna Bosna. Mjesto radnje je jedan sarajevski ugostiteljski objekat.

Ljiljanko Palac i Oleg Čavka (sjede) sa dekanom Ajanovićem

“Čim sam saznao da ti slušaju ženu, ja sam tebi rekao”, govori na snimku dekan Muhamed Ajanović, dok se u društvu poduzetnika Palca obraća tužiocu Čavki.

Nakon objave ovog snimka Ajanović će podnijeti nekoliko krivičnih prijava protiv “nepoznatog snimatelja”. No, njegovi navodi o povjerljivim informacijama koje je dijelio u kafani, nikada nisu provjereni. Ajanović je u tom trenutku bio u blisikim odnosima sa predsjednikom VSTV-a BiH Milanom Tegeltijom, dok je Čavka bio tužilac kojeg je bivša glavna tužiteljica Gordana Tadić birala za postupajućeg tužioca u skoro svim osjetljivim predmetima koji su bili povezani sa HDZ-ovim zvaničnicima.

dekan Muhamed Ajanović i i bivši šef VSTV-a Milan Tegeltija

Jedan od tih predmeta je i poznati slučaj SOA, odnosno slučaj paraobavještajnog djelovanja dijela hrvatske obavještajne službe na teritoriji BiH. U pitanju je bilo vrbovanje pripadnika selefijskog pokreta u BiH za izvođenje terorističkih napada u jednom mesdžidu kod Zenice. Čavka je tada preko noći “proveo istragu” i zaključio da nema elemenata bilo koga osumnjiči za bilo koje krivično djelo. Istovremeno, preko Avaza je vršen pritisak na ključnog svjedoka Haruna Čelenku.

Prema informacijama Istrage, državni tužilac Čavka upute za vođenje takve istrage je dobijao direktno iz Zagreba i to preko Dinka Palca kojeg danas USKOS sumnjiči za paraobavještajni rad. Istodobno, sin jednog od sarajevskih biznismena čiji su mediji bili na strani SOA-e, u Zagrebu je osnovao firmi povezanu sa obitelji Palac. No, o tome ćemo drugi put. Sada se vratimo obitelji Palac i Olegu Čavki.

Prema pisanju zagrebačkog Nacionala, HDZ-ov tajkun Ljiljanko Palacje  poduzetnik koji se obogatio mahom na unosnim poslovima na području Sarajeva. Ime Ljiljanka Palca, pisao je Nacional, prije svega se veže uz interesnu mrežu pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića: kada je 2014. godine ovaj završio u istražnom zatvoru, upravo on bio je jedna od osam osoba koje su založile svoju privatnu imovinu kako bi bila uplaćena dotad rekordna jamčevina od milijun eura. Konkretno, za Bandićevo puštanje na slobodu Ljiljanko Palac dao je golemu parcelu, zemljište veličine čak 80 tisuća četvornih metara na otoku Hvaru. Palac je bio u dobrim vezama i sa bjeguncem od hrvatskog pravosuđa Zdravkom Mamićem. Odbjegli Mamić nikada nije izručen hrvatskom pravosuđu, a odlukom upravo Gordane Tadić proces izručenja je formalno zastupao Oleg Čavka koji, iako je imao čak i osnova za preuzimanje predmeta iz Hrvatske protiv Mamića, ništa nije poduzeo da bivši stvarni šef zagrebačkog Dinama završi iza rešetaka.

Oleg Čavka je, prema informacijama Istrage, često putovao u Zagreb gdje se sastajao sa članovima obitelji Palac, a kojim su se susretali i drugi nosioci pravosudnih funkcija. Česte kontakte Čavka je imao i sa Dinkom Palcem, hrvatskim poduzetnikom čije je nekretnine u četvrtak ujutro pretresao USKOK. Pod istragom se našao i Mario Frlan s kojim je Dinko Palac posjedovao firmu Osojnik Bellevue. Prema pisanju htvatkog portala Telegram.hr, Mario Frlan je još za svog mandata u sigurnosno-obavještajnoj zajednici, u vrijeme kada je bio na čelu zagrebačkog centra Protuobavještajne agencije (POA), dospio u medije i to po upitnim potezima. Od tada ga se spominjalo u raznim poslovnim poduhvatima od kojih su neki već bili u fokusu istražnih organa.

Poznavatelji miljea iz kojeg Frlan dolazi ipak najviše pamte aferu iz 2004., kada je POA, preteča današnje Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) završila u jednom od većih obavještajno-političkih skandala u Hrvatskoj.

Naime, Frlan i njegovi suradnici, kako je utvrđeno, ispitivali su novinarku Helenu Puljiz o odnosima ondašnjeg predsjednika Stjepana Mesića s njegovim suradnicima te o podacima koji bi predsjednika mogli kompromitirati u predstojećoj predizbornoj kampanji.

Ona je odmah sve prijavila Hrvatskom novinarskom društvu, a Frlan je ubrzo smijenjen. Ubrzo nakon te afere i odlazi iz obavještajnog sustava. Nakon što je izašao iz državne službe, prema službenim podacima završio je u mirovini, no ipak nastavlja s poslovnim aktivnostima, piše telegram.hr.

Plan Hrvatske: Lobiranjem bh. agentice Bavčić i žalbom žele poništiti presudu Kovačević!

Odluka o žalbi na presudu ‘Kovačević protiv BiH’, ovisi o agentici Harisi Bavčić v.d. zastupnice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava.

Zbog važnosti same presude i njenog utjecaja na put BiH ka Evropskoj uniji, bilo bi potrebno da Bavčić zatraži i mišljenje resornog ministarstva ili čak Vijeća ministara BiH.

Činjenica je da već šesti put Evropski sud za ljudska prava utvrđuje da Bosna i Hercegovina krši ljudska prava građana u procesu izbora za funkcije u institucijama vlasti, pa je pitanje ima li žalba uopće smisla.

Dakle, žalba ne uklanja činjenicu da BiH krši ljudska prava, a interes u žalbi vide isključivo HDZ BiH i Zagreb kojima je ovom presudom izbijen ‘as’ iz rukava, koji su mislili povući u vrijeme koje dolazi, a za kada je planirana nova reforma Izbornog zakona BiH. Jer ovom presudom ‘mrtva je’ priča o legitimnom predstavljanju.

Osim HDZ BiH i Vlada Hrvatske također je jako zainteresirana za Izborni zakon BiH (!?), i uprkos presudama oni čvrsto stoje na retrogradnim stajalištima koji uključuju legitimno predstavljanje. Hrvatski narodni sabor bijesan je zbog presude, a vjerovatno i zbog činjenice da lobiranja nisu urodila plodom, pa sada vide šansu da preko žalbe ponište presudu Kovačević.

Presudu je donijelo vijeće od sedam sudija u sljedećem sastavu: Gabriele Kucsko-Stadlmayer (Austrija), predsjednica Vijeća, Tim Eicke (Velika Britanija), Faris Vehabović (Bosna i Hercegovina), Lulia Antoanella Motoc (Rumunija), Armen Harutyunyan (Armenija), Ana Maria Guerra Martins (Portugal) i Anne Louise Bormann (Danska).

Gabriele Kucsko-Stadlmayer je sutkinja koja je izdvojila svoje mišljenje, a upravo njime maše HDZ i Hrvatska, a što se može dovesti u vezu sa eventualnim podnošenjem žalbe. A, o tužbi Kovačevića znali su predstavnici HDZ-a BiH, pa se prema tvrdnjama naših izvora još 17. maja na Islandu kada je zasjedalo Vijeće Evrope govorilo o tome i lobiralo na sudije. Nema sumnje da je jedno od ključnih uloga igrala generalna sekretarka Vijeća Evrope Marija Pejčinović Burić.

Kasnije, kada su saznali kakva je presuda, i prije zvanične objave hrvatski mediji obrušili su se na sudiju ESLJP Farisa Vehabovića. Tako je Večernji list, odnosno autor Zoran Krešić 6. avgusta 2023. godine bavio se Vehabovićem, pišući o tome da mu je prije dvije godine istekao mandat. Nazvali su ga bošnjačkim lobistom!?

No, sve to nije spriječilo sudije u Strazburu da u posljednjoj presudi ‘Kovačević’ utvrde da je trenutni politički sistem etničku zastupljenost učinio relevantnijom od političkih, ekonomskih, socijalnih, filozofskih i drugih razmatranja i na taj način pojačao etničke podjele u zemlji i narušio demokratski karakter izbora. Konstitutivni narodi, smatra Sud, očigledno uživaju privilegiran položaj u sadašnjem sistemu.

Sve to, iako tvrde suprotno, ne zanima Dragana Čovića, pa će učiniti sve da se žalba uputi, a što bi presudu dovelo pred veliko vijeće.

Pravilo 73. glasi:

„U skladu s člankom 43. Konvencije, svaka stranka u predmetu može iznimno, u roku od tri mjeseca od dana izricanja presude vijeća, dostaviti u pisanom obliku Sekretarijatu zahtjev da se predmet uputi velikom vijeću. Stranka je obavezna u svom zahtjevu pobliže odrediti važno pitanje koje utječe na tumačenje ili primjenu Konvencije ili dodatnih protokola, ili ozbiljno otvoreno pitanje općeg značaja, koji po njenom mišljenju zaslužuje da ga razmotri veliko vijeće.

Odbor sastavljen od pet sudija velikog vijeća, osnovan u skladu s pravilo 24. stavom 5., ispituje zahtjev samo na temelju postojećeg spisa predmeta. On prihvaća zahtjev samo ako smatra da taj predmet zaista otvara takvo pitanje ili problem. Odluka o odbijanju zahtjeva ne treba biti obrazložena.

Ako odbor prihvati zahtjev, veliko vijeće odlučuje u predmetu presudom“.

S obzirom da je hrvatski premijer Andrej Plenković otvoreno priznao da je lobirao kod visokog predstavnika Christiana Schmidta za nametnuta rješenja u izbornoj noći, ne treba imati sumnju da će učiniti sve da se ova značajna presuda eventualno poništi!

Jednako kao što Christian Schmidt namjerava 13. i 14. septembra organizirati sastanak u Vijeću Evrope opet zajedno sa generalnom sekretarkom Vijeća Evrope Marijom Pejčinović Burić, a kako bi se zaštitio od posljedica nadolazeće presude po apelaciji Demokratske fronte protiv njegovih nametnutih rješenja.

Podsjećamo, Evropski sud za ljudska prava zatražio je izjašnjavanje od OHR-a u vezi sa amandmanima Christiana Schmidta na Ustav FBiH u julu 2023. godine.

I nema sumnje da je sva žurba HDZ-a u vezi izmjena Izbornog zakona bila upravo zbog ovih apelacija, a njihov strah od presuda je postao stvarnost, zato ne treba imati sumnje da će u Briselu, ali i na drugim mjestima, povući svaku vezu ne bi li lobiranjima ‘kupili’ pojedine sudije u Strazburu te tako onemogućili Sud da nastavi maksimalno ozbiljno slijediti evropske pravne norme, o čemu svjedoče presude obespravljenih građana protiv BiH.

(NAP)

Zvanični dokumenti dokazuju: Iz Šengen zone u BiH za dvije godine ilegalno ubačeno preko 15 hiljada migranata

Pripadnici MUP-a Unsko-sanskog kantona tokom 2020. godine registrirali su 7210 migranata koji su na teritoriju BiH ilegalno prebačeni iz pravca Republike Hrvatske. Godinu ranije, 2019., taj broj je bio nešto veći, tako da dolazimo do zvaničnog podatka da je najmanje 15 hiljada migranata sa teritorije Evropske unije ilegalno prebačeno u Bosnu i Hercegovinu.

“To su samo podaci za osobe koje smo mi registrirali. Vjerujem da je taj broj znatno veći”, kazao je za Istragu policijski komesar USK-a Mujo Koričić.

MUP USK-a redovno je o ovome obavještavao Graničnu policiju BiH ali nikada nisu poduzeti konkreti koraci kojim bi hrvatska policija bila spriječena da migrante ilegalno ubacuje na teritoriju BiH. Štaviše, Granična policija BiH je “puštala” pripadnike MUP-a Republike Hrvatske da nesmetano djeluju na teritoriji BiH o čemu svjedoči i ova službena zabilješka.

službena zabilješka MUP-a USK

Djelovanje hrvatske policije, naročito ono brutalno, nekoliko su puta dokumentovale nevladine organizacije, ali su hrvatske vlasti uporno odbijale priznati da na teritoriju BiH ilegalno prebaciju migrante koje su, prethodno, preuzeli od drugih članica Evropske unije koje se nalaze u Šengen zoni.

No, vratimo se službenim dokumentima koji dokazuju isto ono što tvrdi NVO sektor. Prema posljednjem izvještaju Policije Slovenije, dostupnom na ovom linku, tokom 2020. godine na teritoriji te države, članice EU koja se nalazi u Šengen zoni, zatečeno je 14.492 ilegalna migranta. Najviše je bilo Pakistanaca, zatim Afganistanaca pa Marokanaca. Slovenačka policija je, prema istom Izvještaju, od 1. januara do 31. decembra prošle godine, po osnovu sporazuma o redamisiji od Italije preuzela 1116 migranata. Pojednostavljeno, italijanske vlasti su utvrdile i dokazale da je u tu državu, tokom 2020. godine, iz Slovenije ušlo 1116 migranata pa su slovenačke vlasti te osobe morale prihvatiti na osnovu međudržavnog sporazuma o readmisiji. Istovremeno, vlasti Slovenije su uspjele utvrditi i dokazati da je prošle godine na teritoriju te države iz Hrvatske ušlo 9950 migranata pa su se i oni pozvali na sporazum o readmisiji prema kojem svaka država mora prihvatiti osobe za koje je utvrđeno da su, prethodno, s njene teritorije ilegalno ušle na teritoriju druge države. Dakle, Italija je Sloveniji, po tom osnovu, vratila 1116 migranata, a Slovenija je te iste migrante, i još 8800 drugih koje je zatekla na svojoj teritoriji, uz zapisnik, predala policijskim agencijama Republike Hrvatske.

zvanični podaci o readmiciji između Italije, Slovenije i Hrvatske

Ovo znači da je Hrvatska od Slovenije, tokom 2020. godine, preuzela 9950 osoba. Svi su, rekosmo, predati uz potrebnu dokumentaciju, a prethodno im je izdato rješenje o protjerivanju ili zdržavanju . Upravo ta rješenja slovenačke policije pronađena su kod migranata koji su, recimo, u martu 2020. godine zatečeni na teritoriji BiH i koji su potvrdili pripadnicima MUP-a USK-a da su ih u BiH prebacili hrvatski policajci.

dokument slovenačke policije pronađen kod migranta u BiH

Ovo je jedan od dokumenata pronađenih kod Pakistanca koji je zatečen na teritoriji BiH. Prethodno je, vidljivo je, bio na teritoriji Slovenije čija ga je policija predala Policiji Republike Hrvatske. Zvanično, hrvatske vlasti Mukhtara Ahmada nikada nisu predale Bosni i Hercegovini na osnovu Sporazuma o readmisiji između BiH i Hrvatske kojeg je Predsjedništvo BiH ratifikovalo u martu 2002. godine.

“1. Ugovorne stranke prihvatit će bez posebnih formalnosti državljane trećih država, koji su na protuzakonit način prešli državnu granicu između ugovornih stranaka u roku od tri dana od dana kada je utvrđeno da je osoba protuzakonito prešla državnu granicu. 2. Ako se prihvat iz stavka 1. ovoga članka odbije zatražit će se najava prihvata u roku od 72 sata. 3. Najavu predaje uputit će sa strane Republike Hrvatske Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a sa strane Bosne i Hercegovine Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice. 4. Zamoljena ugovorna stranka mora ugovornoj stranci koja traži prihvat svoju odluku priopćiti pisanim putem i to u roku od 48 sati koji se eventualno može produžiti na najdulje do 7 dana”, piše u članu 5 ovog Sporazuma.

Sporazum o readmisiji između BiH i Hrvatske

Da bi, dakle, hrvatska policija na teritoriju BiH vratila migrante, nužno je da prethodno obavijesti o tome bosanskohercegovačke sigurnosne agencije. Proces readmisije u ime BiH provodi isključivo Služba za poslove sa strancima BiH.

“Prema odredbama Sporazuma o readmisiji između BiH i Hrvatske tokom 2020. godine prihvaćeno je ukupno 208 osoba”, kazali su za Istragu u Službi za poslove sa strancima BiH.

To znači da je Hrvatska tokom 2020. godine na teritoriju BiH legalno vratila svega 208 migranata za koje je utvrđeno da su nezakonito sa teritorije BiH ušli u tu državu. Podsjećamo, Slovenija je Hrvatskoj po istom osnovu vratila ukupno 9950 migranata. Hrvatska ih, barem formalno, nije dalje predala bh. vlastima. No, jasno je da se ti miganti ne nalaze ni na teritoriji Hrvatske, kao što je jasno da je veliki broj, od ukupno 7210 migranata koje je prošle godine registrirao MUP USK, posjedovao odluke o protjerivanju koje je, prethodno, izdala slovenačka policija. Postoji, dakle, samo jedna mogućnost – migrante koje je Italija vratila Sloveniji, a Slovenije Hrvatskoj, Hrvatska je ilegalno prebacila na teritoriju BiH. Prošle godine, rekosmo, MUP USK registrirao 7210 takvih slučajeva. Godinu ranije taj broj je bio oko 8000. Hrvatska je tokom 2019. godine prihvatila 11.039 migranata iz Slovenije. Hrvatska je u BiH , na osnovu Sporazuma o readmisiji, tokom 2019. godine “prebacila” svega 783 osobe. Svi drugi su ilegalno prebačeni na područje USK. Istovremeno, Bosna i Hercegovina je protekle dvije godine u Srbiju, na osnovu Sporazuma o readmisiji, vratila ukupno 332 osobe.

Novo izdanje podcasta Trag Svetlane Đokić: Gdje je nestalo 200 kilograma kokaina pronađenog prošle godine u Crnogoj Gori?

Prateći tragove na koje su im ukazale kolege iz međunarodnih policijskih agencija, crnogorski istražitelji su prošlog avgusta zaplijenili rekordnu količinu kokaina. Droga je bila skrivena u jednom od tri kontejnera sa bananama koje su uvezene iz Ekvadora. Tada su uhapšene i dvije osobe – Budimir Krstović i njegova kćerka Marina, inače vlasnici firme “San Francisco” u čijem je magacinu u zetskom slu Mojanovci pronađen dopremljeni kokain. Oni od trenutka hapšenja negiraju krivicu, a kako vrijeme odmiče, sve se glasnije postavlja pitanje da li su istražitelji pratili tragove i da li su zaista uhapšeni pravi šverceri. Gdje je i kako nestalo 200 kilograma kokaina, saznajte u novom izdanju podcasta Trag. Gost Svetlane Đokić je bio Stefan Jovanović, jedan od branilaca porodice Krstić.

“Očigledno su nevini ljudi u zatvoru. Javnosti je manje-više poznata činjenica da je prošlog avgusta zaplijenjena rekordna količina kokaina, a da su u vezi sa istom uhapšeni nevini ljudi. Kada to kažem, mislim na Marinu i Budimira Krstovića, s tim što bih apostrofirao sljedeće. TOm prilikom Marina Krstović u svojstvu građanina sopstvenim je automovilom pošla u prostorije specijalnog policijskog odjeljenja kako bi dala obavještenje, dok je Budimir Krstović već narednog dana, budući da nije bio u Crnoj Gori, prvim letom došao kako bi se stavio na raspolaganje istražnim organima. Same te radnje govore koliko ove osobe imaju veze sa ovim krivičnim djelom”, rekao je, pored ostalog, advokat Jovanović.

Hapšenja u Peruu: Slučaj De Olazábal – put do vođe moćnog kartela ‘Tito’

Diskrecija kojom je operacija izvedena dobro je prikrila dimenziju cilja kojem se teži. U 1 sat popodne, prošlog ponedjeljka, 14. decembra, policajci iz posebne grupe Orión (iz Dirandra) provalili su u jednu od kuća stambenog kompleksa Isla Cerdeña u Lurinu. Kod kuće, još uvijek u pidžami, zatečena je Giannina Cazorla Reyes. Na prvi pogled djelovalo je kao još jedno hapšenje djevojke neuhvatljivog muškarca optuženog za trgovinu drogom. Ali u stvarnosti to je bio prvi udarac na finansije najvećeg narko kartela koji djeluje u Peruu. Nije bilo puno vremena za gubljenje. Agenti su dobili upozorenje da je Giannina ove sedmice planirala otputovati u Sjedinjene Države kako bi se ponovo sastala sa svojim partnerom Fernandom de Olazábalom.

De Olazabal, foto: El Comercio

U tu zemlju otputovao je u maju 2019. godine, sedam dana prije nego je iz luke Paita trebao krenuti kontejner sa bananama u kojem se nalazilo više od tri tone kokaina. Droga je bila namijenjena istočnoj Europi. Policija je je spriječila ovu pošiljku u operaciji kodnog imena ‘Pčela’. Namjere njegove djevojke da otputuje u SAD, ubrzale su stvari. Istog ponedjeljka, sudija Richard Concepción Carhuancho prihvatio je zahtjev tužiteljice za pranje novca Marite Barreto. Naloženo je preliminarno hapšenje Cazorle, kao i njene majke Terese Reyes; njenog zeta Huga Muñoza Loreda i njegovih partnera Carlos Morales i César Montalbán.

Uhapšeni članovi kartela Tito, foto: Policia Nacional Peru

Svih pet osoba uhapšeno je istovremeno.Slučaj je započeo prije dvije godine prvim istragama u okviru operacije ‘Pčela’. Tim Oriona, predvođen pukovnikom PNP-a Walterom Lozanom, bio je, uz podršku vlasti Italije, Argentine, Španije i Holandije, na tragu moćnoj mreži za trgovinu drogom koja je kokain iz Kolumbije i Perua dopremala u Europu preko luka Paita  i Callao. Nije to bila bilo koja grupa, već takozvani balkanski kartel, predvođen ‘Titom’, koji, prema europskoj policiji, kontrolira trećinu droge koja ulazi na taj kontinent.'Tito’ je, prema informacijama iz Bosne, rođen u Sarajevu i zove se Edin Gačanin. Trenutno živio u Dubaiju.

Edin Gačanin Tito, foto: Istraga.ba

Njegovo je ime visoko na listi ciljeva američke Agencije za borbu protiv droga (DEA). Ne, on ne odgovara na nadimak “Pablo Escobar iz Evrope”. Samo u posljednje tri godine agenti Oriona uspjeli su zaplijeniti oko 10 tona kokaina čiju je kupovinu naredio ‘Tito’.Istraga je pokazala da je osoba koja je koordinirala slanje kokaina u luku Paita bila De Olazábal. Poznavali su ga kao biznismena i vozača automobilskih utrka, ali je, u stvarnosti, prema policijskim izvorima, bio istaknuti trgovac drogom koji je taj posao započeo u ranoj mladosti. Dobre veze su ga dovele do toga da radi za kartel  “Tito”.Početkom 2019. godine De Olazábal je namjeravao u Belgiju otpremiti pola tone kokaina u Belgiju. Bio je zadužen za većinu operacija: od nabavke droge i osiguranja do pakovanja. Novac je, prema istrazi, dostavio njegov nećak Santiago Alejandro Burga Gallardy. Ali u maju te godine, on je povećao količinu droge i htio je pokupiti još tri tone iz Kolumbije. Međutim, saznao je da su policajci Oriona iza njega i pobjegao je prvo u Kolumbiju, a zatim u Sjedinjene Države.25. tog mjeseca izvršena je operacija “Pčela”. Zaplijenjene su tri tone i uhapšeno 19 ljudi, uključujući Argentince i Nijemce. Ono čemu De Olazábal nije mogao pobjeći bila je istraga pranja novca koja je započela nakon policijske akcije.Sada je “slučaj De Olazábal” otvorio vrata istražiteljima da saznaju mnogo toga o finansijama kartela ‘Tito’. Dokaz moći ove grupe je tunel u blizini zatvora Castro Castro koji je prokopan kako bi Srbijanac Zoran Jakšić (ima važeće bh. dokumente) koji je trenutno u zatvoru u Piedras Gordas, inače opasni krijumčar droge, nekoliko puta zatvaran u Peruu, mogao pobjeći da kupi kokain proizveden u Vraemu za ovaj kartel i druge kao što je Kartel America.Agenti Orióna posjeduju fotografije različitih susreta De Olázabala i  Zorana Jakšića prije nego što je ovaj uhapšen u julu 2016. godine na granici sa Ekvadorom.Druga dva izaslanika koja je “Tito” imao u Peruu bili su Bosanci Smail Šikalo (trenutno u istražnom zatvoru zbog pokušaja krijumčarenja 1,3 tone kokaina 2019. godine) i David Cufaj (osuđen početkom 2020. na 17 godina zatvora zbog trgovine drogom). S ovim posljednjim, Davidom Cufajem, u koordinaciji je, prema policijskim izvorima, bio upravo Olazabal.

David Cufaj

Tužilac Barreto i agenti sumnjaju da je Olazabal prao novac kupovinom raznih nekretnina i kompanija. Njegova djevojka, punica i drugi spomenuti likovi bili su uključeni u ove operacije. Pored uhićenja u ponedjeljak, tužilac Barreto zaplijenio je četiri imanja i tri vozila povezana s De Olazábalom. Nakon isteka petnaestodnevnog “prethodnog pritvora”, tužilac će ocjeniti zahtjev za preventivnim zadržavanjem privedenih. Krajnji cilj je istražiti finansije ovog moćnog kartela.

Federalna inspekcija završila nadzor na KCUS-u: Nije registrovan nijedan smrtni slučaj na kineskim respiratorima

Nijedan smrtni slučaj nije registrovan prilikom korištenja kineskih respiratora na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Respiratori su bili u upotrebi i korišteni su za lakše pacijente. Imali su svu potrebnu dokumentaciju.

Ovo su, ukratko, najbitnije činjenice koje su inspektori Federalne uprave za inspekcijske poslove utvrdili prilikom kontrole na KCUS-u. Kompletan izvještaj, saznaje Istraga.ba, trebao bi tokom dana (četvrtak) biti dostavljen Tužilaštvu Kantona Sarajevo koje je inspektorima naredilo da obave inspekcijski nadzor te da u roku od tri dana dostave izvješaj o preduzetim radnjama.

Podsjećamo, prošle sedmice je na portalu Avaza objavljeno anonimno pismo za koje su autori teksta tvrdili da su ga napisali anesteziolozi zaposleni na KCUS-u. U tom pismu je, ukratko, navedeno da je zbog upotrebe kineskih respiratora koje je Federacija BiH nabavila od “Srebrne maline” povećana smrtnost na KCUS-u. Pismo je izazvalo uznemirenje javnosti zbog čega je reagiralo Tužilaštvo Kantona Sarajevo.

“Nakon što je Tužilaštvo KS po službenoj dužnosti formiralo predmet koji se odnosi na informacije iz medija da je grupa anesteziologa sa KCUS-a uputila pismo menadžmentu ove ustanove, u kojem upozoravaju na nepravilnu primjenu respiratora i druge probleme u funkcionisanju Covid odjela, poduzima se niz radnji iz nadležnosti ove pravosudne institucuije u smjeru provjere da li se radi o nekom od krivičnih djela protiv zdravlja ljudi”, saopćeno je u ponedjeljak iz te institucije.

Kako bi se prikupile sve činjenice, Tužilaštvo je naredilo Federalnoj upravi za inspekcijske poslove da na KCUS-u izvrši kontrolu u vezi sa upotrebom respiratora nabavljenih iz Kine. Tokom kontrole, saznaje Istraga.ba, utvrđeno je da nije zabilježen nijedan smrtni slučaj na ovim respiratorima., inače instaliranim i stavljenim u upotrebu u februaru ove godine.

Podsjećamo, u anonimnom pismu koje je obavio Avaz tvrdilo se suprotno. Inače, anesteziolozi sa Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu izvijesili su javnost da prvo pismo koje objavljeni i koje je izazvalo paniku – niko od njih nije pisao.

“Onu glupost od subote niko od nas, po našim saznanjima, nije napisao”, saopćila je doktorica Lejla Vidović, anesteziolog sa KCUS-a.

Nakon što je i inspekcija utvrdila činjenično stanje, jasno je da je preko Avaza plasirana lažna vijest.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...