Tužilaštvo BiH u utorak je, putem Ministarstva pravde BiH, zatražilo informacije od ukrajinskih vlasti u vezi sa slučajem ikona, potvrđeno je za Istragu u tom Ministarstvu.
Predmet nosi oznaku “KTA”, što znači da Tužilaštvo BiH još uvijek nije odredilo koje je krivično djelo u pitanju niti ko su osobe odgovorne za radnje koje bi mogle biti protupravne,. Postupajuća tužiteljica u ovom predmetu je, prema informacijama Istrage, Bojana Jolović koja je tek krajem oktobra prošle godine imenovana za državnu tužiteljicu.
Zamolnica Tužilaštva BiH uupućena je nakon što smo u ponedjeljak objavili da su državni tužioci obmanuli javnost kada su 6. januara saopćili da su počeli prikupljati dokaze u predmetu “ikona”, formiranog nakon što je objavljeno da je Milorad Dodik ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu poklonio ikonu koja potiče iz ukrajinskog grada Luganska koji se nalazi pod okupacijom proruskih paravojnih formacija. Glasnogovornik Boris Grubešić tada je za N1 izjavio da u Tužilaštvo BiH, u okviru navedenog predmeta provodi radnje i aktivnosti” i da su poslali “zahtjeve za prikupljenje dokumentacije putem međunarodne pravne pomoći”.Međutim, taj zahtjev nije bio upućen sve dok Istraga.ba nije objavila da državni tužioci ombanjuju javnost.
“Zamolnice domaćih pravosudnih organa za međunarodnu pravnu pomoć dostavljaju se stranim pravosudnim organima posredstvom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine“, navedeno je u članu 4 ovog Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći BiH.
Tek trideset dana nakon “formiranja predmeta” Tužilaštvo BiH je ukrajinskim vlastima uputilo zamolnicu kojom traži dostavu informacija o ikoni koju je Dodik poklonio Lavrovu, a koja je, oprema tvrdnjama ukrajinskih vlasti, ukradena iz Luganska, grada koji je pod kontrolom proruskih paravojnih formacija.
Tužilaštvo Kantona Sarajevo naredilo je pripadnicima MUP-u KS da “prikupe generalijske podatke” o novinarima koji su objavili dokumente Ministarstva rada i socijalne politike FBiH koji su se odnosili na pokušaj ministra Adnana Delića da nezakonito podijeli 728 hiljada maraka namijenjenim udruženjima u Federaciji.
Predmet je formiran na osnovu prijave ministra Adnana Delića koji je zatražio da pravosudne i policijske instititucije ispitaju koj je novinarima dostavio dokumente koji ga kompromitiraju. Postupajući po Delićevoj prijavi, Tužilaštvo KS izdalo nekoliko naredbi MUP-u Kantona Sarajevo čiji su službenici formalno, za sada samo od Hayata, zatražili da im se dostave “generalijski podaci o novinarima koji su napisali gore pomenuti tekst, a kako bi se isti saslušali u svojstvu svjedoka”. Sličan zahtjev, kako saznajemo, bit će upućen Slobodnoj Bosni i portalu Istraga.ba koji je, prvobitno, i objavio “sporne dokumente” i priču o Delićevom nezakonitom pokušaju podjele 728 hiljada KM.
“Policijski službenici Odjeljenja za privredni kriminal i borbu protiv korupcije, Sektora kriminalističke policije, Uprave policije, MUP-a Kantona Sarajevo, postupaju po Zahtjevu Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo broj T09 0 KTAPO 0189490 23 od 05.02.2024.godine, u vezi prijave podnesene od strane ministra Federalnog ministarstva rada i socijalne politike Delić Adnana, zbog teksta objavljenog dana 24.10.2023. godine na web portalima Istraga.ba, Slobodna-Bosna.ba i Hayat.ba, pod nazivom ,,Afera” NiP-ova udruženja” i na nivou Federacije, Ministar finansija Toni Kraljević upozorio je Vladu F BiH da je ministar Adnan Delić predložio nezakonitu i netransparentnu podjelu 728 hiljada KM!, u kojima je objavljena druga stranica akta Federalnog ministarstva rada i socijalne politike broj: 07-11/13-1963/23 od 19.09.2023. godine kao i kompletan akt mišljenja Federalnog ministarstva finansija broj: 05-02-4-5943/23 od 17.08.2023. godine i broj:05-02-4-5943-1/23 od 05.09.2023. godine sa prijemnim štambiljom Federalnog ministarstva rada i socijalne politike. Predmetnim zahtjevom Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo između ostalog naloženo je da se od web portala Hayat.ba pribavi podatak da li su imali na uvid sporne akte, te ukoliko jesu na koji način su pribavljeni sporni akti (ili fotografije istih), i to akt Federalnog ministarstva rada i socijalne politike broj:07-11/13-1963/23 od 19.9.2023. godine, akt Federalnog ministarstva finansija broj:05-02-4-5943/23 od 17.8.2023. godine i broj: 05-02-4-5943-1/23 od 5.9.2023. godine, kao i da se pribave generalijski podaci o novinarima koji su napisali gore pomenuti tekst, a kako bi se isti saslušali u svojstvu svjedoka”,navedeno je u aktu MUP-a Kantona Sarajevo dostavljenom na adresu Hayata.
Isti dokument, po naredbi Tužilaštva KS, trebao bi biti upućen i portalima Istraga.ba i Slobodna Bosna čije novinare i urednike postupajući kantonalno tužitelj namjerava saslušati u svojstvu svjedoka. To je, naravno, suprotno Zakonu o krivičnom postupku FBiH.
“Osobe koje ne mogu biti saslušane kao svjedoci”, naslovljen je član 96 Zakona o krivičnom postupku FBiH po kojem bi Tužilaštvo KS trebalo postupati.
U tom članu piše da se “ne može saslušati kao svjedok“: “osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja profesionalne tajne (vjerski službenik, odnosno ispovjednik, novinar u svrhu zaštite izvora informacija, advokat, bilježnik, liječnik, babica i dr.), osim ako je oslobođena te dužnosti posebnim propisom ili izjavom osobe u čiju je korist ustanovljeno čuvanje tajne.
Podsjetimo, u oktobru prošle godine Istraga.ba je objavila dokumente prema kojima je federalni ministar rada i socijalne politike i kadar Naroda i Pravde Adnan Delić namjeravao nezakonito podijeliti 728 hiljada maraka namijenjenih udruženjima građana u Federaciji BiH.Da je Delić prekršio procedure i federalne propise naveo je tada u svom dopisu Vladi FBiH federalni ministar finansija Toni Kraljević. Istraga.ba je u posjedu je prepiske ministara Delića i Kraljevića iz kojih je bilo jasno da je kadar Naroda i Pravde u Vladi FBiH namjeravao nezakonito dijeliti novac. Sve te dokumente možete pročitati ukoliko kliknete ovdje.
“Admir S. – vlasnik pravosuđa”, pisalo je u poruci koju je 11. februara 2021. godine primio biznismen iz Gračanice Dženan Mujkić.
Sedam dana kasnije, Dženan Mujkić je, zajedno sa svojim ocem i tadašnjim državnim zastupnikom Enverom Bijedićem, uhapšen u okviru akcije Rudnik. Kada je Mujkićev telefon Tužilaštvo TK poslalo na vještačenje u njemu su pronađene brojne prepiske koje inkriminiraju vlasnika pravosuđa Admira S.
Ko je Admir S.?
Admir S. je Admir Suljagić, direktor sekretarijata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH. Poruke koje je razmjenjivao sa uhapšenim Mujkićem dokazuju Suljagićevu trgovinu utjecajem. Da je u pitanju “vlasnik pravosuđa”, dokazuje i Rješenje Općinskog suda u Tuzli kojim su 20. februara Enveru Bijediću i drugim uhapšenim određene mjere zabrane. U tom dokumentu je navedeno da je uhapšeni gračanički biznismen Dženan Mujkić komunicirao sa direktorom sekretarijata VSVTV-a Admirom Suljagićem.
“Komunikacija u sistemu za presretanje označena rednim brojem 7263., realizovana dana 10.09.2020. godine u 14:46 sati. Dženan poziva sagovornika na broj 062/688-018 (u ranijim razgovorima identifikovan kao Faris, Dženanov sin) i Dženan govori da je Atif u Sarajevu sa Suljagić Admirom, da završi ono za profinog sina, te da je Atif ispričao Admiru sve oko Rudnika soli, te da je nakon toga Admir zvao Dženana. U razgovoru Dženan govori da je Admir dobar sa Enverom Bijedićem i da ga ovaj malo štiti oko optužnica i da će mu Admir poslati poruku za njih, pošto je njegov čovjek direktor Rudnika i da upre u to, da se ne “zaj….”. Razgovor se nastavlja oko firme iz Bugarske”, navedeno je u Rješenju Općinskog suda u Tuzli.
Deveti je Januar 2021. godine. Dženan Mujkić šalje poruku Admiru Suljagiću.
Mujkić: Može li pitanje?
Suljagić: Šta je frka?
Mujkić: KP dom Orašje. Zatvorenik Samir Moralić. Majstor za centralna grijanja. Molba da ga uposle, da nije pasivan
Suljagić: Šta je bilo? Koje krivično djelo? I koliko je dobio?
Mujkić: Dvije godine. Krivično djelo preprodaja droge.
Suljagić: Ok. Sutra se čujemo. Oko ovoga, hoću najlakšu vezu. Ima tri opcije. Ministra pravde FBiH, Direktora zatvora Mostar. Hoću bez tragova to da uradim. A ne znam ko ti je ovaj. Otkud ovom posao s drogom.
Mujkić: Ma, jok. Nemo sada ništa. Komšija mi je to. Otac gazda, privatnik. Klasika.
Suljagić: Ja ću sutra pokrenuti sistem. Već sam komandantu Federalne sudske policije poslao ovo. Sutra ćemo preko zatvorskog sistema.
Mujkić: Svaka čast.
Mjesec kasnije, Admir Suljagić palje poruku Dženanu Mujkiću.
Suljagić: Admir S., vlasnik pravosuđa
Mujkić: A sellam, bro.
Demo dalje. Dženan Mujkić je u svom telefonu imao nekoliko fotografija spakovane rakije namijenjene Admiru Suljagiću. Na ambalaži je pisalo Admir S.
“A rakiju planiraj između 20. i 25.”, pisao je Mujkić direktoru VSTV-a.
Suljagić se interesirao za njegov predmet.
“Večeras, daj mi napiši samo detalje posla. Koliko ste radili, koga žele, kvalitet posla koji ste obezbijedili. 10 rečenica u jednu poruku”, napisao je Suljagić u poruci pronađenoj u Mujkićevom telefonu.
Evo Mujkićevog odgovora.
“Džani, Atif i njihova ekipa već 13 godina na Rudniku Soli rade bušotine sa stranim firmama i u kooperaciji. Sada prvi put konkurisali kao samostalna domaća firma sa najsavremenijom opremom i ljudima koji znaju posao. Konkurencija bugarska firma koja je jeftinija u prvom krugu. Ali oni ne znaju i ne mogu to da urade. A i da mogu, nije u redu da u ovom korona vremenu da ne radi domaća firma. Možemo spustiti cijenu još 10 posto ali ne možemo kao Bugari koji su dali ofrlje cijenu”, naveo je Mujkić u poruci upućenoj Admiru Suljagiću.
Upravo zbog pokušaja namještanja ovog tendera, SIPA je, po nalogu Tužilaštva TK uhapsila Dženana Mujkića.
No, vratimo se “vlasniku pravosuđa”.
Admir Suljagić je, prema prepiskama koje su u pojedu Istrage, posredovao u prilikom imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija. Ali o tome ćemo sutra.
Sud BiH odbio je prijedog Tužilaštva BiH da se Fadilu Novaliću i drugim optuženim u predmetu Respiratori odrede mjere zabrane obavljanja dužnosti do okončanja postupka, saznaje Istraga.ba.
“Odbija se, kao neosnovan, prijedlog Tužilaštva BiH za određivanje mjera zabfrane prema optuženima”, navedeno je u Rješenju sudskog vijeća Suda BiH.
U obrazloženju Rješenja navedeno je da “Sudu nisu predočeni dokazi o zloušotrebama javnog prostora” od strane optuženih Fadila Novalića i ministrice finansija Jelke Miličević.
“Samo postojanje pretpostavki da bi takvo postupanje optuđženih bilo moguće nije dovoljno jer Sud ne može samo pretpostaviti takvu mogućnost, već mora imati argumente i dokaze koji ukazuju na postojanje neke objektivne okolnosti ili konkretne i argumentirane radnje i postupaka koji bi bili valjan osnov za određivanje predloženih mjera zabrane u konkretnom slučaju. Pri tome, Tužilaštvo BiH nije, u prilog svojih tvrdnji, Sudu prezentiralo bilo kakve dokaze, već je svoj prijedlog zasnovalo isključivo na pretpostavkama”, piše u Rješenju Suda BiH.
Podsjećamo, Tužilaštvo BiH je prošle sedmice zatražilo da se federalnom premijeru Novaliću i ministrici finansija Jelki Miličević odrede mjere zabrane obavljanja funkcija. Braniteljica ministrice Miličević, Senka Nožica je tada kazala da Tužilaštvo u ovom procesu “nema pravne”, već isključivo “političke ciljeve”.
Pripadnici MUP-a Unsko-sanskog kantona tokom 2020. godine registrirali su 7210 migranata koji su na teritoriju BiH ilegalno prebačeni iz pravca Republike Hrvatske. Godinu ranije, 2019., taj broj je bio nešto veći, tako da dolazimo do zvaničnog podatka da je najmanje 15 hiljada migranata sa teritorije Evropske unije ilegalno prebačeno u Bosnu i Hercegovinu.
“To su samo podaci za osobe koje smo mi registrirali. Vjerujem da je taj broj znatno veći”, kazao je za Istragu policijski komesar USK-a Mujo Koričić.
MUP USK-a redovno je o ovome obavještavao Graničnu policiju BiH ali nikada nisu poduzeti konkreti koraci kojim bi hrvatska policija bila spriječena da migrante ilegalno ubacuje na teritoriju BiH. Štaviše, Granična policija BiH je “puštala” pripadnike MUP-a Republike Hrvatske da nesmetano djeluju na teritoriji BiH o čemu svjedoči i ova službena zabilješka.
službena zabilješka MUP-a USK
Djelovanje hrvatske policije, naročito ono brutalno, nekoliko su puta dokumentovale nevladine organizacije, ali su hrvatske vlasti uporno odbijale priznati da na teritoriju BiH ilegalno prebaciju migrante koje su, prethodno, preuzeli od drugih članica Evropske unije koje se nalaze u Šengen zoni.
No, vratimo se službenim dokumentima koji dokazuju isto ono što tvrdi NVO sektor. Prema posljednjem izvještaju Policije Slovenije, dostupnom na ovom linku, tokom 2020. godine na teritoriji te države, članice EU koja se nalazi u Šengen zoni, zatečeno je 14.492 ilegalna migranta. Najviše je bilo Pakistanaca, zatim Afganistanaca pa Marokanaca. Slovenačka policija je, prema istom Izvještaju, od 1. januara do 31. decembra prošle godine, po osnovu sporazuma o redamisiji od Italije preuzela 1116 migranata. Pojednostavljeno, italijanske vlasti su utvrdile i dokazale da je u tu državu, tokom 2020. godine, iz Slovenije ušlo 1116 migranata pa su slovenačke vlasti te osobe morale prihvatiti na osnovu međudržavnog sporazuma o readmisiji. Istovremeno, vlasti Slovenije su uspjele utvrditi i dokazati da je prošle godine na teritoriju te države iz Hrvatske ušlo 9950 migranata pa su se i oni pozvali na sporazum o readmisiji prema kojem svaka država mora prihvatiti osobe za koje je utvrđeno da su, prethodno, s njene teritorije ilegalno ušle na teritoriju druge države. Dakle, Italija je Sloveniji, po tom osnovu, vratila 1116 migranata, a Slovenija je te iste migrante, i još 8800 drugih koje je zatekla na svojoj teritoriji, uz zapisnik, predala policijskim agencijama Republike Hrvatske.
zvanični podaci o readmiciji između Italije, Slovenije i Hrvatske
Ovo znači da je Hrvatska od Slovenije, tokom 2020. godine, preuzela 9950 osoba. Svi su, rekosmo, predati uz potrebnu dokumentaciju, a prethodno im je izdato rješenje o protjerivanju ili zdržavanju . Upravo ta rješenja slovenačke policije pronađena su kod migranata koji su, recimo, u martu 2020. godine zatečeni na teritoriji BiH i koji su potvrdili pripadnicima MUP-a USK-a da su ih u BiH prebacili hrvatski policajci.
dokument slovenačke policije pronađen kod migranta u BiH
Ovo je jedan od dokumenata pronađenih kod Pakistanca koji je zatečen na teritoriji BiH. Prethodno je, vidljivo je, bio na teritoriji Slovenije čija ga je policija predala Policiji Republike Hrvatske. Zvanično, hrvatske vlasti Mukhtara Ahmada nikada nisu predale Bosni i Hercegovini na osnovu Sporazuma o readmisiji između BiH i Hrvatske kojeg je Predsjedništvo BiH ratifikovalo u martu 2002. godine.
“1. Ugovorne stranke prihvatit će bez posebnih formalnosti državljane trećih država, koji su na protuzakonit način prešli državnu granicu između ugovornih stranaka u roku od tri dana od dana kada je utvrđeno da je osoba protuzakonito prešla državnu granicu. 2. Ako se prihvat iz stavka 1. ovoga članka odbije zatražit će se najava prihvata u roku od 72 sata. 3. Najavu predaje uputit će sa strane Republike Hrvatske Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a sa strane Bosne i Hercegovine Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice. 4. Zamoljena ugovorna stranka mora ugovornoj stranci koja traži prihvat svoju odluku priopćiti pisanim putem i to u roku od 48 sati koji se eventualno može produžiti na najdulje do 7 dana”, piše u članu 5 ovog Sporazuma.
Sporazum o readmisiji između BiH i Hrvatske
Da bi, dakle, hrvatska policija na teritoriju BiH vratila migrante, nužno je da prethodno obavijesti o tome bosanskohercegovačke sigurnosne agencije. Proces readmisije u ime BiH provodi isključivo Služba za poslove sa strancima BiH.
“Prema odredbama Sporazuma o readmisiji između BiH i Hrvatske tokom 2020. godine prihvaćeno je ukupno 208 osoba”, kazali su za Istragu u Službi za poslove sa strancima BiH.
To znači da je Hrvatska tokom 2020. godine na teritoriju BiH legalno vratila svega 208 migranata za koje je utvrđeno da su nezakonito sa teritorije BiH ušli u tu državu. Podsjećamo, Slovenija je Hrvatskoj po istom osnovu vratila ukupno 9950 migranata. Hrvatska ih, barem formalno, nije dalje predala bh. vlastima. No, jasno je da se ti miganti ne nalaze ni na teritoriji Hrvatske, kao što je jasno da je veliki broj, od ukupno 7210 migranata koje je prošle godine registrirao MUP USK, posjedovao odluke o protjerivanju koje je, prethodno, izdala slovenačka policija. Postoji, dakle, samo jedna mogućnost – migrante koje je Italija vratila Sloveniji, a Slovenije Hrvatskoj, Hrvatska je ilegalno prebacila na teritoriju BiH. Prošle godine, rekosmo, MUP USK registrirao 7210 takvih slučajeva. Godinu ranije taj broj je bio oko 8000. Hrvatska je tokom 2019. godine prihvatila 11.039 migranata iz Slovenije. Hrvatska je u BiH , na osnovu Sporazuma o readmisiji, tokom 2019. godine “prebacila” svega 783 osobe. Svi drugi su ilegalno prebačeni na područje USK. Istovremeno, Bosna i Hercegovina je protekle dvije godine u Srbiju, na osnovu Sporazuma o readmisiji, vratila ukupno 332 osobe.
“Razmišljamo o odustajanju od nabavke vakcina”, izjavio je u subotu za Isrtraga.ba Mensur Mušija, vlasnik MG Farm d.o.o. Kakanj jedna od dvije kompanije koje je Vlada FBiH izabrala za nabavku ruskih vakcina.
Mušija je kazao da se od četvrtka nalazi pod stalnim pritiskom jer ga optužuju da isporučuje vakcine po cijeni većoj od tržišne.
“Svi koji uspiju u ovako kratkom roku naći vakcine po nižoj cijeni, mi ćemo ih odmah kupiti isporučiti po toj cijeni. Ovdje se ne poznaju osnovne stvari na tržištu. Po toj nekoj, na Internetu dostupnoj cijeni, mogu se dobiti vakcine koje bi bile isporučene za nekoliko mjeseci”, rekao je Mušija i dadao da su te optužbe ključni razlog zbog kojeg želi odustati od nabavke vakcina.
Konačnu odluku, ipak, firma MG Farm donijet će do ponedjeljka. Upravo tada ističe i rok koji je Vlada FBiH postavila Davoru Peharu, direktoru Zavoda za javno zdravstvio FBiH koji u petak nije želio potpisati ugovore o nabavci 350 hiljada vakcina.
“Ne želim ići u zatvor”, kazao je Pehar prije nego je otišao u izolaciju zbog kontakta sa osobom pozitivnom na koronavirus.
Ugovore sa dobavljačima može potpisati jedino Zavod za javno zdravstvo FBiH, pozivajuči se na član 10 Zakona o javnim nabavkama BiH. Potpis ugovora je preduslov da Vlada FBiH u banke pošalje akreditive. Nakon predaje akreditiva, počeo bi teći rok isporuke prvog kontigenta. To znači da bi vakcine, da je Pehar u petak potpisao ugovore, u BiH bile najkasnije u ponedjeljak popodne. Ovako, teško da će biti isporučene prije četvrtka naredne sedmice.
Osim opstrukcija u režiji HDZ-ovih kadrova u Vladi FBiH, paralelno se, kako rekosmo, vrši pritisak i na dobavljače. MG Farm je na rubu odustajanja od ovog posla. Istovremeno, pojedini ministri iz Vlade Republike Srbije vrše pritisak i na čelnike firme “Krajinagroup” iz Banja Luke. Naime, ministar bez portfelja u Vladi Srbije Nenad Popović posljednjih je dana pokušavao ubijediti zvaničnike u Srbiji i RS-u da po svaku cijenu spriječe uvoz ruskih vakcina u Federaciju.
“To je protiv interesa Republike Srpske”, kazao je na nekoliko adresa ministar Popović, inače nosilac Ordena prijateljstva za poseban doprinos u razvoju ekonomskih i društvenih veza Srbije i Rusije koji dodjeljuje predsjednik Ruske Federacije.
Podsjetimo, Vlada Federacije BiH u četvrtak je, na sjednici u Mostaru, prihvatila informaciju ad hoc tima za pregovore s proizvođačima vakcina i/ili ovlaštenim zastupnicima o provedenim pregovorima.
“Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH Vlada je danas zadužila da, bez odlaganja, zaključi ugovore za nabavku vakcina s “MGM Farm” d.o.o. Kakanj i “Krajinagroup” d.o.o. Banja Luka. Ukupna količina vakcina koje se nabavljaju ugovorima je 350.000″, saopćeno je u četvrtak iz Vlade FBiH.
Bez odlaganja, HDZ-ov direktor Zavoda za javno zdravstvo Davor Pehar otišao je u samoizolaciju. Ugovori nisu potpisani, a tak vakuum se koristi da bi se izvršio pritisak na dobavljače da odustanu od posla.
“Kako bismo ugasili požar, jama Omazići Rudnika mrkog uglja Banovići bit će potopljena”, kazao je za Istraga.ba generalni direktor tog Rudnika Fadil Kudumović.
To bi moglo izazvati višmilionsku štetu u Rudniku, u kojem je prošlog vikenda buknuo požar koji sedam dana nije ugašen.
“Za sada imamo miminalne štete. Uglavnom je to transportni sistem, trake i to. U ovom prostorijama u kojima je požar nema druge opreme. Sada još ne znamo pravo stanje u jami”, rekao je Kudumović.
On priznaje, pak, da se u Jami Omazići nalazi široko mehanizovano čelo koje je se koristi za otkopavanje uglja. Ta mašina nabavljena je 2013. godine i njena vrijednost je bila oko 20 miliona maraka.
“Čelo se nalazi u drugoj prostoriji koja nije zahvaćena požarom. Prostorija je zatvorena. Ne bi trebalo biti ugroženo ukoliko ne dođe do eksplozije”, pojasnio je direktor RMU Banovići.
Podsjećamo, požar u Jami Omazići buknuo je u noći između 27. i 28 marta, u trenucima kada su se mijenjale treća i prva smjena, odnosno kada je jama bila prazna. Zbog sumnje da je požar podmetnut, uprava RMU Banovići je podnijela krivičnu prijavu protiv NN osobe.
“Ono što je sporno i što želimo istaći je da je do zapaljenja došlo u prostoriji u kojoj je zapaljenje skoro nije moguće, u izuzetno hladnoj prostoriji, koja prema tehničkim parametrima predstavlja jednu od najsigurnijih prostorija”, navedeno je u prijavi.
Kao dokaz su priloženi i snimci s video nadzoraö na kojima se vidi kako jedan od rudara iz jame izlazi pola sata kasnije u odnosu na kolege iz svoje smjene. Deset minuta poslije njegovog izlaska, uređaji su registrovali požar u Jami Omazići.
Inače, prije ovog požara u RMU Banovići tinja sukob između dva sindikata. Jednim sindikatom rukovodi bivši direktor Rudnika i aktualni državni zastupnik i predjednik političke PDA Mirsad Kukić, dok iza drugog sindikata stoji aktualni načelnik Općine Banovići i SDA-ov kada Bego Gutić. Aktualnu upravu RMU Banovići je imenovala SDA i ona je bliska načelniku Gutiću. Tim činom Mirsad Kukić je izgubio kontrolu nad Rudnikom kojim je upravljao proteklih godina. Inače, Kukićeva stranačka kolegica Elzina Pirić bila je prva osoba koja je, govoreći na sjednici federalnog Predstavničkog doma, izvijestila javnost da u RMU Banovići bukti požar koji uprava Rudnika skriva jer je ugroženo 650 radnih mjesta. Na to je obraćanje reagirala Uprava Rudnika koja je saopćila da ne skrivaju informacije o požaru. U Banovićima su proteklih dana organizirani skupovi podršle Upravi bliskoj Begi Gutiću i Sindikatu bliskom Mirsadu Kukiću.
Prvostepena disciplinska komisija VSTV-a oslobodila je Dalidu Burzić svih tačaka tužbe koju je protiv nje podnio Ured disciplinskog tužioca, saznaje Istraga.ba. UDT je, podsjećamo, prošle godine tužio je aktualnu sutkinju Suda BiH da je, kao glavna kantonalna tužiteljica u Sarajevu, insistirala da se “pronađe bilo šta” za predsjednika NiP-a Elmedina Konakovića i aktualnog načelnika Općine Novi Grad Semira Efendića.
“Saslušati i optužiti”, napisala je Dalida Burzić svojeručno nakon što je Efendić 17. marta 2018. godine u naselju Grbavica pregazio pješaka koji je, potom, podlegao povredama.
To znači da je bivša glavna kantonalna tužiteljica iz Sarajeva prejudicirala tužilačku odluku i da je naredila optuživanje prije nego su sagledane sve činjenice u predmetu. Burzićeva je, u međuvremenu, unaprijeđena za državnog sudiju, a dvije godine kasnije kantonalna tužiteljica iz Sarajeva Maja Pašić podigla je optužnicu protiv Efendića.
Tužiteljica Maja Pašić je, inače, supruga Džermina Pašića, postupajućeg državnog tužitelja u predmetu Respiratori. Upravo je Pašić tempirao hapšenje federalnog premijera Fadila Novalića tako da bi o njegovom pritvoru odlučivala – Dalida Burzić.
Ovo je drugi put da je Dalida Burzić “oslobođena” svih optužbi UDT-a. Početkom 2019. godine protiv Burzićeve je bila podnesena tužba zbog disciplinskih prekršaja “ponašanja u i izvan suda ili tužilaštva koje šteti ugledu tužilačke funkcije, kao i bilo kakvog drugog ponašanja koje predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet tužilaštva”.
“Navedena tužba je podnesena zbog komunikacije sa oštećenim u predmetu spomenutog tužilaštva, poznatom u javnosti kao predmet ‘Memić’, kao i javnih istupa u vezi s istim predmetom”, kazali su tada iz UDT-a.
Tužba je kasnije pravosnažno odbačena, a VSTV sa Milanom Tegeltijom na čelu postavio je Dalidu Burzić sa sutkinju Suda BiH. U međuvremenu su na adresu UDT-a došla pisma više od deset kantonalnih tužilaca koji su detaljno opisali brojne zlouptrebe Dalide Burzić dok je još obavljala funkciju glavne kantonalne tužiteljice. Nakon analiziranja predmeta, UDT je tužio Burzićevu zbog slućajeva protiv Elmedina Konakovića i Semira Efendića. No, Prvostepena disciplinska komisija koju je ranije formirao Milan Tegeltija, a koju čine Željka Radović, Ćazim Serhatlić i Sanela Gorušanović – Butigan odbila je sve tačke tužbe UDT-a.
Članica Komisije Željka Radović je, podsjećamo, aktualna članica VSTV-a i glavna tužiteljica Okružnog tužilaštva u Doboju. Godinama je u Vijeću podržavala stavove Milana Tegeltije. Tokom mandata u Vijeću, njena kćerka je zaposlena u Tužilaštvu BiH, a zauzvrat je Radovićeva podržala izbor Gordane Tadić za glavnu državnu tužiteljicu BiH. Inače, Gordana Tadić još uvijek nije donijela formalnu naredbu o provođenju istrage protiv Dalide Burzić u okviru “predmeta Memić”.
Predstavnici SNSD-a imenovani u Upravni odbor Centralne banke BiH na sve načine pokušavaju izbaciti Razvojnu banku FBiH iz sistema izdvajanja obavezne rezerve u kojem je od 2008. godine.
To suštinski znači pretvaranje Razvojne banke FBiH u fond, na isti način kako je u Rs-u organizirana IRB koja radi preko komercijalnih banaka.. To dalje znači da bi Razvojna banka izgubila svoj SWIFT kod, ne bi mogla plasirati povoljne kreditne linije direktno korisnicima (prije svih malim i srednjim preduzećima), a ako bi to išlo preko komercijalnih banaka značajno bi utjecalo na korisnike. Ujedno dovelo bi se u pitanje kompletno poslovanje Razvojne banke koje je nepromijenjeno od 2008. godine.
Navodno, kako otkrivaju naši izvori iz CBBiH razlog tome krije se u namjeri predstavnika iz Rs-a da ospore finansiranje poljoprivredne proizvodnje u FBiH, investicijskih projekata i svih koji koriste povoljne kreditne i garantne linije Razvojne banke FBiH.
Pitanje statusa Razvojne banke povlači se od kako su u Upravni odbor CBBiH imenovani Dragan Kulina i Radomir Božić, a predloženi od strane Milorada Dodika.
Pitanje Razvojne banke na sjednicama Upravnog odbora u posljednjih dva do tri mjeseca se intenziviralo, pritisci jačaju, pa se u pitanje rješavanja ovog problema uključila i Agencija za bankarstvo FBiH, a i sama Razvojna banka FBiH.
Nakon pribavljenih mišljenja, nastavljeni su pritisci, a navodno ima i izgovorenih teških riječi od strane jednog člana UO CBBiH imenovanog od strane SNSD-a.
Inače, jačanjem ovih pritisaka, intenzivira se i pritisak medija iz Rs-a na guvernera Senada Softića i njegovog ostanka na čelu Centralne banke BiH.
Softić u svom mandatu radio je na uspostavljanju registUra računa fizičkih lica na nivou BiH, a čemu se Rs protivila žestoko. Ti registri pomažu transparentnosti ukupnog bankarskog sistema i sprečavanja raznih nezakonitosti kao što je pranje novca i drugo.
Dodatni pritisak Softiću stvara priča oko kupovine dijela parka Hastahana, čiji se epilog tek očekuje, ali i pritisak za kupovinu objekta na Palama zaustavljen upravo od strane Softića.
Poznato je, BiH se prirodnim gasom snabdijeva samo iz jednog pravca i taj pravac podrazumijeva tačku Zvornik na kojoj prirodni gas prolazi mjerne urađaje. Tačka Zvornik je tačka mjerenja prirodnog gasa i godinama je bila tačka primopredaje prirodnog gasa između BiH i Srbije, ali je potpisanim Sporazumom o radnom režimu između Gas Prometa Pale i Srbijagasa ova primopredajna tačka zamjenjena sa tačkom sredina rijeke Drine (tačka Šepak) gdje ne postoje mjerni uređaji.
Jedini pravac snabdjevanja podrazumijeva pravac Ukrajina-Mađarska-Srbija-BiH i novim pravcem (Turski tok) ova ruta, želja Srbije, bi trebala biti promjenjena pravcem Turska-Bugarska-Srbija-BiH. Ovo praktično znači da tačka Zvornik i gore opisana situacija se neće promjeniti, a ono što se dešava na ovoj tački i kako izgledaju direktive Evrope na bosanski način u nastavku teksta.
U jesen 2019. godine Gas Promet Pale podnio je Regulatornoj komisiji za energetiku RS (RERS – sjedište u Trebinju) zahtjev za certifikaciju operatora transportnog sistema na dionici od sredine rijeke Drine do PPS Zvornik. Od tada traje patnja i regulatora i Energetske zajednice da certifikuju ovog „operatera“, ali na način nepoznat u Evropi. Ovdje je bitno istaći da je zahtjev podnesen za certifikaciju na čitavom transportnom sistemu u RS koji otprilke (ova formulacija stoji u Mišljenju EZ) iznosi 64 km. RERS je 28.04.2020. godine izdao preliminarnu odluku o certifikaciji Gas Prometa Pale i takvu odluku je dostavio Energetskoj zajednici na razmatranje, a 18.09.2020. godine Energetska zajednica sa sjedištem u Beču je objavila svoje Mišljenje sa sljedećim zaključcima:
“U odnosu na prethodno rečeno, Sekretarijat podržava certifikaciju Gas Prometa, uz sljedeće uslove koji treba da se odražavaju u krajnjoj odluci RERS-a:
-izričito istaći da certificiranje Gas Prometa pokriva samo rad transportnog sistema na dionicama cjevovoda Šepak-Karakaj i Karakaj-Zvornik
-procijeniti sposobnost Gas Prometa da izvršava zadatke ZTS-a kako je opisano u članu 13. Direktive o plinu i provjeriti ima li Gas Promet ljudske, tehničke i financijske resurse potrebne za obavljanje takvih zadataka, a posebno da li i kako zaposlenici izvršavaju zadatke iz članka 13. Direktive o plinu, da li je i koja kompanija koja pruža bilo kakve usluge angažirana izvana, da li u slučaju vanjskog angažmana Gas Promet stvarno prati, kontrolira i daje upute kompaniji koja pruža usluge i da li kompanija koja pruža usluge udovoljava zahtjevima za razdvajanje
-zahtijevati da se vanjski angažman za kontrolu pritiska plina prema drugom OTS-u koji zahtijeva certificiranje i / ili je certificiran kao vlasnički razdvojen bude zasnovan na komercijalnom ugovoru (ugovor o pružanju usluga) za odgovarajuću naknadu i daje pravo Gas Prometu za odgovarajuću kontrolu, donošenje odluka i prava nadoknade i utvrditi da Gas Promet ima dovoljno resursa za nadgledanje, kontrolu i davanje uputa operateru kompresorske stanice.
-procijeniti da li Republika Srpska i / ili Srbijagas vrše kontrolu nad Gas Prometom u skladu s kriterijima koje je postavilo Sekretarijat;
-procijeniti da li postoje garancije kako bi se osigurala strukturalna odvojenost unutar Vlade i da se izbjegne da dođe do poravnanja pozicija između tri Fonda u vlasništvu Republike Srpske, kao i menadžmentom GAS-RES-om, i, u nedostatku dovoljnih garancija, tražiti odgovarajuće mjere
– traži zamjenu gospodina Đukića u Upravnom odboru Gas Prometa”.
Kao što se može vidjeti iz zaključaka Energetska zajednica izričito traži da Gas Promet bude certifikovan za dionice cjevovoda Šepak-Karakaj i Karakaj-Zvornik što u prevodu znači:
dionica Šepak – Karakaj dužine 19,7 km i
dionica Karakaj – Zvornik dužine 4,5 km
Ovdje ćemo se vratiti na tačku Šepak i naglasiti da na ovoj tački ne postoje mjerni uređaji već takvi uređaji postoje jedino na PPS Zvornik. Ujedno, na izlazu iz sistema Srbijagasa, sada Transportgasa Srbija, takođe ne postoje mjerni uređaji tako da se i ovo mjerenje obavlja na PPS Zvornik. Napominjemo da su susjedna dva operatora Gas Promet Pale i Srbijagas promovirali tačku primopredaje gasa na sredini rijeke Drine i koliko je poznato taj Sporazum o radnom režimu potpisali su 05.10.2020. godine.
Dionica na kojoj je certifikovan Gas Promet Pale, u funkciji operatora transportnog sistema, je najkraća certifikovana transportna dionica u Evropi (koliko je autoru ovog teksta poznato) i gdje bi Gas Promet Pale trebao da ispunjava obaveze iz III energetskog paketa što je bitno za nastavak priče i priče o prvoj dionici od 19,7 km koja je druga najkraća transportna dionica u Evropi na kojoj je certifikovan operater transportnog sisrema. Treća dionica transportnog sistema od Karakaja do Kladnja nije bila predmet razmatranja Energetske zajednice jer Gas Promet Pale nije vlasnik te dionice već ista vlasnički pripada Sarajevo-gasu Istočno Sarajevo tako da ostaje ovih 40 km za neku buduću certifikaciju. Ali ovdje nije kraj priče o dionicama jer postoji i četvrta dionica transportnog sistema u RS i to dionica Šepak-Bijeljina dužine 20 km i gdje je vlasnik te dionice Srbijagas koji je, ujedno, i dioničar u Gas Prometu u visini od 39,14%.
Da pojasnim, Srbijagas je dioničar u Gas Prometu sa 39,14% i ima svog člana u Upravnom odboru, a dioničar je i u Bijeljina-gasu sa 80% dionica, ali je i vlasnički preuzeo izgrađeni transportni sistem od Šepka do Bijeljine. Prevedeno, Srbijagas kontroliše jedini ulaz prirodnog gasa u BiH i to dionica prije glavnog mjernog mjesta u PPS Zvornik.
Zadnji zaključak Energetske zajednice je bio da se traži zamjena gospodina Đukića u Upravnom odboru Gas Prometa Pale (traži se udaljavanje predstavnika Srbijagasa iz UO Gas Prometa) i RERS je to elegenatno ignorisao na način:
“Utvrđuje se da gospodin Mlan Đukić nema ovlašćenje da koristi glasačko pravo u Upravnom odboru Akcionarskog društva za transport i upravljanje transportnim sistemom prirodnog gasa Gas Promet Pale”, navedeli su iz Gas Prometa.
Ovo znači, neće se udaljiti iz UO Gas Prometa već nema pravo glasa, ali treba li biti prorok koji će znati da li će drugi članovi UO koji sjede sa g. Đukićem glasati protiv interesa Srbijagasa i budnog oka velikog brata iz Srbije.
Sve ovo gleda Energetska zajednica iz Beča i ovo je bitno za nastavak priče.
Poseban segment u datim zaključcima Energetske zajednice predstavlja dio koji se odnosi na to da li je Gas promet Pale sposoban da sprovodi zadatke operatora transportnog sistema kako je opisano u članu 13. Direktive o gasu, te da li obavlja zadatke na koje upućuje isti član direktive.
U član 13. Direktive o gasu se posebno izdvaja dio:
„2. Svaki operator transportnog sustava gradi dostatni prekogranični kapacitet radi integracije europske transportne infrastrukture, prihvaćajući sve gospodarski razumne i tehnički izvedive zahtjeve za kapacitetom i vodeći računa o sigurnosti opskrbe plinom.
3. Pravila koja operatori transportnih sustava usvoje za uravnoteživanje transportnog sustava plina, uključujući pravila terećenja korisnika sustava za energetsku neravnotežu u njihovim mrežama, objektivna su, transparentna i nediskriminirajuća. Uvjeti, uključujući pravila i tarife, za pružanje takvih usluga od strane operatora transportnih sustava utvrđuju se prema metodologiji koja je u skladu s člankom 41. stavkom 6. na nediskriminirajući način koji odražava troškove te se objavljuju.“
Sve ovo, pored još mnogo toga, na dionicama od 19,7 km i 4,5 km uz izgrađeni transportni odvojak prema Bijeljini dužine 20 km!
Kada pogledamo geografsku kartu BiH vidimo da je Šepak na granici sa Srbijom i sada preko certifikata RERS-a Gas Promet Pale u realizaciji člana 13. Direktive o gasu treba da brine ili gradi dostatne prekogranične kapacitete ili brine o sigurnosti opskrbe plinom čitave BiH, a Srbijagas izgradi odvojak za Bijeljinu i za čiju potrošnju treba umanjiti kapacitete ostalim korisnicima sistema.
Dalje, Gas Promet Pale bi trebao, a prema nacrtu dozvole RERS-a objavljene 27.01.2021. godine, da balansira na sistemu i upravlja zagušenjima i nudi slobodne kapacitete na jednakoj osnovi za sve potencijalne korisnike. U ovom zahtjevu RERS-a Gas Promet Pale bi trebao poštovati svoja Pravila rada transportnog sistema i dati zahtjev Energetske zajednice kao i Zakon o gasu RS.
Nema dileme da li će Gas Promet Pale poštovati svoja Pravila rada transportnog sistema jer u njima nema poglavlja o balansiranju na sistemu i upravljanja zagušenjima jer to na svom sistemu i ne može raditi. Ovo je priča o certifikatu na bosanski način, ali nije kraj priče
(Postupak raspodjele kapaciteta)
OTS vrši raspodjelu kapaciteta na svakom Ulazu/Izlazu na sljedeći način:
– kada je suma zahtjevanih kapaciteta za Ulaz/Izlaz za određeni vremenski period manja ili jednaka kapacitetu za raspodjelu, OTS će usvojiti sve Zahtjeve i svakom podnosiocu Zahtjeva raspodjeliti zahtjevani kapacitet;
– kada je suma zahtjevanih kapaciteta za Ulaz/Izlaz za određeni vremenski period veća od kapaciteta za raspodjelu, OTS raspodjeljuje svakom podnosiocu Zahtjeva kapacitet proporcionalno kapacitetu koji je zahtjevao.
Ovaj segment raspodjele kapaciteta se vrši na sljedeći način, Gas promet Pale “odokativno” odredi šta će biti transportovano za RS, a šta će ići prema Kladnju/FBiH. Konkretno, ne nude se kapaciteti na ulazu Šepak svim korisnicima već se taj kapacitet raspoređuje za RS i FBiH, a on je kroz godine bio varijabilan odnosno “odokativan”. Znači, ako zatreba kapaciteta za Aluminu, Zvornik ili Bijeljinu automatski će se kapaciteti smanjiti za Kladanj/FBiH tj. FBiH može samo zakupiti raspoređeno za Kladanj. Da sada citiram direktive i kako se dijele kapaciteti na ulazima nema potrebe jer nema dileme da se na ovaj opisani način ne dijele, a to što te iste direktive ili Zakon o gasu RS propisuju, to nikog ne interesuje.
Kada se pročita ovaj tekst, a koji je nastao na bazi dokumenata i praćenja čitavog procesa od autora ovog teksta, može se zaključiti da u BiH može sve pa i da sutra budu 4 operatora sistema na gasovodnom sistemu dužine 84 km, otprilike kako napisa EZ. Četiri dionice i če tirinajkaraća transportna puta Evrope, ali sve da bi se „ispunila“ III Direktiva za gas. To što je to jedini pravac snabdjevanja i što ga u potpunosti kontroliše Srbija i to što Srbija gradi odvojke sa jedinog transportnog puta i to što Gas Promet Pale ne može ništa ispuniti iz III Direktive i to što se certifikuju 4, a može biti i 5 dionica (pravac Rača-Bijeljina-Banja Luka) i to što Gas Promet treba da brine o prekograničnim kapacitetima, to nema nikakve veze jer bitno je da se ima „papir“ od Energetske zajednice iz Beča i da se realizuje III energetski paket na bosanski način uz međunarodno učešće.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
