Nesretnu dvogodišnju djevojčicu Danku Ilić ubila su dva radnika vodovoda. Potom su sakrili tijelo. Ubice su uhapšene. Zbog pomaganja u prikrivanju zločina, uhapšeni su otac i brat ubice. Izvolite link.

Tako to biva kad pravosuđe radi svoj posao.

Tokom opsade Sarajeva, ubijeno je 1601 dijete.

“Prema sudskim presudama na međunarodnim i domaćim sudovima, najmanje 53 djece u Sarajevu je ubijeno snajperom, a više od 14 hiljada ih je ranjeno. Najviše su ubijana na igralištima ispred zgrada, gdje im je najčešće geler zauvijek prekinuo djetinjstvo”.

Snajperisti sa brda su, bukvalno, ubijali djecu koju su majke nosile u naručju.

Izvolite link:

Za ubistva djece Sarajeva niko nikada nije odgovarao.

Tako to biva kad pravosuđe ne radi svoj posao.

Na Sarajevo je tokom opsade ispaljeno oko pola miliona projektila; samo 22. jula 1993. ispaljeno ih je 3777.

Znate li koliko je osoba osuđeno za granatiranje Sarajeva?

Dvije. Stanislav Galić i Dragomir Milošević. Tome možete dodati i Karadžića i Mladića, koji su, između ostalog, osuđeni i za opsadu Sarajeva.

Pred BiH sudovima niko nije procesuiran za rečene zločine.

Tako to biva kad pravosuđe ne radi svoj posao.

I šta velite: pravda je spora ali dostižna?

Šta velite: zločin se ne isplati?

Šta ono velite: da se majka kojoj su ubili dijete u naručju, i za to niko nije odgovarao, okrene budućnosti i regonalnoj saradnji?

U Srebrenici, gdje je počinjen genocid, ubijena su 8372 ljudska bića.

Ubijeno je 563 djece.

Otkriveno je 85 masovnih grobnica.

Ostaci 797 žrtava do danas nisu pronađeni.

Po podacima Memorijalnog centra Srebrenica, „Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), Sud Bosne i Hercegovine i sudovi u Srbiji osudili su više od pedeset osoba na više od 700 godina zatvora za zločine počinjene u Srebrenici”. To je manje od mjesec po ubijenom.

Izvolite link.

U ubistvo i prikrivanje ubistva male Danke Ilić bile su, veli država Srbija, umiješane četiri osobe. Imam pitanje za vas, bez obzira na to jeste li Srbin, Bošnjak, Crnogorac ili Konan: šta mislite, koliko je osoba bilo umiješano u ubistvo i prikrivanje ubistva 8372 Srebreničana? Koliko osoba je bilo potrebno da bude ubijeno gotovo 8400 ljudi? Koliko ruku i vozača mehanizacije je kopalo 85 masovnih grobnica? Koliko ruku je bilo potrebno da bude ustrijeljeno, zaklano, smrskano 563 srebrenička djeteta? Koliko ljudi je nosilo kosti ubijenih, prebacivalo ih iz grobnice u grobnicu, da bi zamelo trag? Koliko očeva, braće, majki i sestre je prikrivalo tako masovan zločin?

Ponovimo: ne postoji kolektivna krivica.

Kako ono veli naša vlada: krivica je individualna.

Istina.

Samo što je za ubistvo i prikrivanje ubistva 8372 ljudi krivo puno, puno, puno individua.

Evo ovako.

Najveći uspjeh koji je Đavo ikada postigao je to što je čovječanstvo ubijedio da on ne postoji.

Najveći uspjeh koji su bosanski dželati postigli je to što su ljude koji za sebe vjeruju da su čestiti ubijedio da do dana današnjeg pronalaze olakšavajuće okolnosti i isprike za zločine koje su krvnici počinili.

(CDM)