Istrage

Marketinške pripreme u toku: Srbijanska Galenika želi kupiti Bosnalijek, pomaže im sadašnja Uprava

Skupština dioničara Bosnalijeka trebala bi biti održana 30. juna i to nakon višemjesečne pravosudne igre i dva hapšenja direktora Bosnalijeka Nedima Uzunovića!?

Borba oko preuzimanja kontrolnog paketa dionica rezultirala je tim hapšenjima, ne samo Uzunovića, već i prof.dr.Mehmeda Jahića i njegova supruga treće osumnjičen u ovoj aferi Elbire Jahić.

Svu trakavicu oko Bosnalijeka želi iskoristiti Srbija, tačnije Farmaceutska kompanija Galenika iz Srbije, koja je prema saznanjima Patrije spremna i nudi stotine miliona KM kako bi preuzela kontrolu nad najznačajnijom farmaceutskom kompanijom u Bosni i Hercegovini! Navodno je sadašnji direktor Uzunović saglasan s ovom mogućom transakcijom!

Tako se sve češće medijski oglašava Galenika, doduše ne direktno kroz aspiracije da preuzme Bosnalijek, već marketinškim ulaganjima u kojima prezentira svoj uspješni višedecinjski posao u medijima Bosne i Hercegovine.

Igra je u tome da se preko Komisije za vrijednosne papire ne dopušta da većinski vlasnik preuzme kontrolu kako bi se uvukla Galenika.

Farmaceutski obračun preko Tužilaštva BiH započeo je još u decembru prošle godine kada je SIPA upala u Uzunovićevu kuću.

Prema zvaničnim podacima sa sarajevske berze SASE, vlasnik najvećeg procenta dionica tada je bila off shore kompanija KBC EURO CREDIT CAPITAL iza koje stoji Nedim Uzunović. U pitanju je 23 posto dionica koje su ranije bile u vlasništvu Vlade Federacije BiH, a koje su preuzete sumnjivim transakcijama preko nekoliko off shore firmi.

Inače, Uzunovića je još u aprilu 2018. godine Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) prijavila Tužilaštvu BiH zbog sumnje da je, mahinacijama preko off shore zone, preuzeo 23 posto dionica Bosnalijeka koje su kasnije vođene na KBC EURO CREDIT CAPITAL.

No, tri i po godine izvještaj se kiselio u ladicama državne tužiteljice Enise Adrović. Ali, kada su biznismeni Rusmir Hrvić, Mensur Mušija i Šemsudin Hasić započeli operaciju preuzimanja Bosnalijeka, Tužilaštvo je izvadilo predmet iz ladice. Nedim Uzunović je uhapšen, a postupajuća tužiteljica, inače bliska državnom tužiocu Dubravku Čampari, zatražila je blokadu 23 posto dionica. Sud BiH je prihvatio prijedlog Tužilaštva BiH.

Nakon toga dva puta se Skupština pokušala održati, ali Uzunović Hrviću i drugima to nije dopustio! Igra je nastavljena po starom. Početkom maja, tačnije 4. Maja 2022. godine Kantonalno  tužilaštvo Kantona Sarajevo je donijelo naredbu o provođenju istrage  protiv  osumnjičenih Nedima Uzunovića, Mehmeda Jahića i Elbire Jahić zbog toga što je: „Nedim Uzunović, kao v.d. direktora, a  kasnije direktor privrednog društva Bosnalijek u periodu od 31.03.2014.godine, propustio da obavi svoje službene dužnosti, propisane odredbama zakona i pravilnika i zloupotreba na način da nije dostavio Komisiji za vrijednosne papire FBiH podatak da su drugoosumnjičeni prof.dr. Mehmed Jahić i njegova supruga trećeosumnjičena Elbira Jahić, lica koja kupuju dionice privrednog društva „Bosnalijek“ d.d. Sarajevo, a da istovremeno imaju pristup povlaštenim informacijama u navedenom privrednom društvu, po osnovu pružanja konsultantskih  usluga od strane drugoosumnjičenog, na osnovu Ugovora od 31.03.2014. godine i Aneksa istog, u mjesečnoj vrijednosti od 7.000,00 KM, a zatim 11.000,00 KM“.

Uzunović je ovim onemogućio Komisiju, kao organ nadležan za  provođenje Zakona o tržištu vrijednosnih papira FBiH, da izvrši nadzor u  vrijeme kad su Jahići kupovali dionice Bosnalijeka ne dostavljajući Komisiji informacije da je u to vrijeme Mehmed Jahić pružao konsultantske usluge, a čime je dolazio u posjed finanisijske i druge dokumentacije navedenog privrednog društva, pružao savjete i obavljao konsultacije sa članovima Uprave društva.

Uzunović je Jahiću omogućio da ima povlaštene informacije prilikom neposredne ili posredne kupovine ili prodaje vrijednosnih papira.

Ukupna kupovinu izvršena je za 226.172 dionica „Bosnalijeka“, sadašnje tržišne vrijednosti oko 5.000.000,00 KM, a korištenjem povlaštenim informacijama.

Tako su iskoristili prednost u odnosu na ostale učesnike na tržištu vrijednosnih papira, te time ostvarili korist u vidu stjecanja dionica i u vidu naplate dividende u ukupnom iznosu od 591.565,93 KM.

Priča sa Galenikom postaje dodatno ozbiljnija, a Skupština preduzeća zakazana za 30. juni mogla bi otvoriti novu Pandorinu kutiju.

(VIDEO) Prekinuta sjednica Kantonalnog odbora SDA TK: Fizički obračun zbog izbornih listi, sukobili se Salko Zildžić i Smajo Mandžić

Na sjednici Kantonalnog odbora SDA Tuzlanskog kantona u ponedjeljak je došlo do naguravanja između federalnog zastupnika SDA Salke Zildžića i kantonalnog zastupnika te stranke Smaje Mandžića. Teži fizički obračun spriječili su članovi Kantonalnog odbora SDA TK koji su uspjeli razdvojiti Zildžića i Mandžića.

“Zapamtit ćeš me”, kazao je Mandžić Zildžiću dok su ih stranačke kolege pokušavale razdvojiti.

Snimak sukoba možete pogledati ukoliko kliknete ovdje.

U jednom trenutku, Mandžić je pokušao prići Zildžiću s druge strane stola, ali su članovi KO SDA TK izgurali federalnog zastupnika iz stranačkih prostorija. Situaciju je pokušao smiriti Azmir Husić, također bivši kadar PDA koji je odnedavni postao član SDA.

Prema informacijama Istrage, do sukoba je došlo zbog stranačkih listi za predstojeće Opće izbore.  No, sjednica je prekinuta, tako da liste nisu usaglašene.

Smajo Mandžić u Skupštinu Tuzlanskog kantona ušao 2018. godine, kao zastupnik PDA Mirsada Kukića. U oktobru 2019. godine isključen je iz Kukićeve stranke, jer nije poštovao odluke stranačkih organa. Nakon toga, Mandžić postaje nezavisni zastupnik u Skupštini Tuzlanskog kantona, ali se ubrzo učlanjuje u SDA. Međutim, Salko Zildžić, kao predsjednik Gradskog odbora SDa Tuzla, nakon lokalnih izbora, u julu 2021. godine donosi odluku o isključenju Smaje Mandžića iz SDA. Viši stranački organi, međutim poništili su Zildžićevu odluku i vratili Mandžića u SDA. Od tog trenutka traje nezadovoljstvo Salke Zildžića koji je, u međuvremenu, podnio ostavku na sve funkcije unutar SDA. No, kada su počele da se pripremaju stranačke liste, Zildžić je opet želio aktivno učestvovati u donošenju odluka u SDA. Uprao je zbog toga na sjednici KO SDA TK započeo prvo verbalni obračun sa Mandžićem.

Inače, ovo nije prvi incident Salke Zildžića na stranačkim organima. Sličnu raspravu, manjeg fizičkog intenziteta, Zildžić je imao i sa Dževadom Mahmutovićem, današnjim zamjenikom ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH.

Smajo Mandžić je rođeni Srebreničanin i blizak prijatelj Nasera Orića. Jedini je živi nosilac odlikovanja “Zlatni ljiljan” i ordena “Zlatni ljiljan sa zlatnim vijencem”. Tokom agresije na BiH, ubijena su mu tri brata i otac, a on je šest puta ranjavan. Poslije rata osnovao je zaštitarsku agenciju “BH sigurnost”.

Salko Zildžić je bivši kick bokser. Prije nego je postao zastupnik u Predstavničkom domu Federacije BiH, Zildfiž je bio je savjetnik i blizak saradnik federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare.

Ustavni sud BiH usvojio apelaciju države Bosne i Hercegovine: Općinski sud u Visokom nezakonito knjižio državnu imovinu u Varešu

Općinski sud u Visokom i Kantonalni sud u Zenici nezakonito su knjižili državnu imovinu u mjestu Budoželje kod Vareša, utvrdio je Ustavni sud BiH. U pitanju je državno zemljište koje je, uprkos zabrani raspolaganja, 2019. godine uknjiženo na Mjesnu zajednicu Budoželje. Uknjižbu je proveo Općinski sud u Visokom, dok je Kantonalni sud u Zenici potvrdio  njihovo rješenje, odbijajući žalbu Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine. Na kraju je sve završilo na Ustavnom sudu BiH koji je na sjednici održanoj 11. maja ove godine utvrdio povredu Ustava Bosne i Hercegovine.

“Usvaja se apelacija Bosne i Hercegovine.Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 Dn 012013 20 Gž od 28. augusta 2020. godine. Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke”, piše u Odluci Ustavnog suda BiH objavljenoj ove sedmice na stranici Ustavnog suda BiH.

Priča počinje u novembru 2019. godine, kada Općinski sud u Visokom, unatoč zabranama raspolaganja državnom imovinom, donosi Rješenje o knjiženju nekoliko parcela u mjestu Budoželje/Borovac kod Vareša na mjesnu zajednicu Budoželje.

“Rješenjem Općinskog suda broj 041-0-Dn-19-003844 od 27. novembra 2019. godine uspostavljen je zemljišnoknjižni uložak broj 2236 u katastarskoj općini Budoželje, dozvoljen upis u A list zemljišnoknjižnog uloška broj 2236 katastarska općina Budoželje, parcela k. č. br. 365/1 „BOROVAC“ Pašnjak 4. klase površine 1904 m2, k. č. br. 365/4 „BOROVAC“ Pašnjak 4. klase površine 601 m2, k. č. br. 365/5 „BOROVAC“ Oranica/Njiva 6. klase površine 126 m2, Pašnjak 3. klase površine 86 m2, k. č. br. 365/2 „BOROVAC“ Pašnjak 4. klase površine 875 m2 (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine). Rješenjem je dalje na osnovu člana 69. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZZK) dozvoljena uknjižba prava vlasništva u kolonu Upisi u B listu zemljišnoknjižnog uloška broj 2236 u katastarskoj općini Budoželje u korist Mjesne zajednice Budoželje, sa dijelom 1/1. Rješenjem je, također, određeno da na nekretninama iz A lista nema ograničenja ni tereta”, navedeno je u obrazloženju odluke Ustavnog suda BiH.

U samom Rješenju o uknjižbi, Općinski sud u Visokom navodi da je Mjesna zajednica Budoželje u decembru 1982. godine upisana kao “posjednik” ove nekretnine, te da iz toga proizilazi da je MZ “vlasnik ili najvjerovatniji vlasnik” zemljišta.

Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine je, međutim, imalo dokumentaciju koja dokazuje da je ta parcela, zapravo, državna imovina. Upućena je žalba Kantonalnom sudu u Zenici, ali je ona odbijena. Nakon toga, Pravobranilaštvo BiH upućuje apelaciju prema Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.

“Ustavni sud zaključuje da se i u konkretnom predmetu, suštinskim nerazmatranjem apelanticinih navoda da je prvostepena odluka donesena suprotno odredbama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja, osporenim odlukama došlo do proizvoljne primjene materijalnog prava”, navedeno je u Odluci o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda BiH.

Osim toga, Ustavni sud BiH je zaključio da postoji i  “kršenje ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine jer redovni sud nije razmotrio važno pitanje da li se u konkretnom slučaju radi o državnoj imovini u smislu Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja”. 

U vezi s tim, navodi se u odluci, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je u postupku kojem su donesene osporene odluke nesporno utvrđeno da dio nekretnine starog premjera označena kao k. č. broj 62/1 KO SP Budoželje odgovara predmetnim nekretninama novog premjera, označenim kao u dispozitivu rješenja, i da su predmetne nekretnine bile upisane kao društvena svojina.

“Ustavni sud podsjeća da je u konkretnom slučaju, prije svega, sporno da li je, razmatrajući apelanticine žalbene navode, a kakve ponavlja i u apelaciji, Kantonalni sud, kada je potvrdio prvostepeno rješenje, proizvoljno primijenio materijalno pravo dozvolivši upis predmetnih nekretnina u korist Mjesne zajednice Budoželje, na kojima je upisana društvena svojina, a koje nekretnine, prema apelanticinom mišljenju, predstavljaju državnu imovinu u smislu Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja”, piše u obrazloženju Odluke Ustavnog suda BiH.

Podsjećamo, 13. jula 2012. godine Ustavni sud BiH donio odluku u predmetu br. U-1/11 kojom je utvrdio da je država Bosna i Hercegovina titular državne imovine te da isključiva nadležnost države BiH, tj. Parlamentarne skupštine BiH da regulira pitanje državne imovine. Međutim, suprotno odlukama Ustavnog suda, vlasti u oba entiteta (Federacija i Republika Srpska) počele su knjižiti državnu imovinu bez saglasnosti države Bosne i Hercegovine. Republika Srpska je, čak, otišla i korak dalje pa je usvojila i vlastiti Zakon o imovini kojeg je, na kraju, suspendirao visoki predstavnik Christian Schmidt. Za to vrijeme, vlasti u Federaciji BiH su to radile u tišini, knjižeći državnu imovinu na niže nivoe vlasti.

Ustavni sud BiH odbio apelaciju i potvrdio ranije presude: Romeo Zelenika zakoračio u kriminal

“Kako je je direktor KPZ-a Mostar Romeo Zelenika zakoračio u kriminal”, glasila je rečenica objavljena u avgustu 2013. godine u centralnom dnevniku Federalne televizije.

Devet godina kasnije Ustavni sud Bosne i Hercegovine je utvrdio da ovom rečenicom i svim ostalim navodima Romeo Zelenika nije – oklevetan.

“Odbija se kao neosnovana apelacija podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 142328 15 Gž od 18. februara 2020. godine”, navedeno je u odluci Ustavnog BiH donesnoj 8. juna ove godine.

O čemu se, zapravo, radilo?

Romeo Zelenika je u jesen 2013. godine podnio podnio tužbu protiv Federalne televizije i novinara FTV-a (Avdo Avdić i Mirela Gradišić) zbog priloga objavljenog u Dnevnik 2 pod najavom: „Kako je direktor Kazneno-popravnog zavoda Mostar, R.Z., zakoračio u kriminal“. Zelenika je tvrdio da mu je taj prilog nanio štetu iako su u prilogu objavljeni navodi iz izvještaja o počinjenom krivičnom djelu kojeg je Federalna uprava policije dostavila Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Zelenika je prijavljen zbog zloupotrebe položaja i ovlašćenja direktora KPZ-a Mostar. Redovni sudovi su odbili njegovu tužbu kao neosnovanu zbog čega je Zelenika, ističući posebno rećenicu da je “zakoračio u kriminal”, zaštitu zatražio od Ustavnog suda BiH.

“U kontekstu navedenog Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud taksativno pobrojao dokaze koji su tokom postupka provredeni i opisao sadržaj izvedenih dokaza, te obrazložio zbog kojih razloga i kakav zaključak je proizašao iz izvedenih dokaza. Žalbeni prigovor u vezi sa proizvoljnom ocjenom dokaza ispitao je Kantonlni sud koji je prigovor ocijenio neosnovanim. U takvim okolnostima, budući da Ustavni sud nije nadležan da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko se ova ocjena ne čini očigledno proizvoljnom, a ocjena dokaza u konkretnom slučaju se ne čini očigledno proizvoljnom, Ustavni sud ne uočava ništa što bi izneseni prigovor opravdalo”, konstatirao je Ustavni sud BiH.

Sudovi su, dakle, prihvatili dokaze protiv Zelenika među kojima je bio i izvještaj FUP-a dostavljen Tužilaštvu BiH.

Naime, Federalna uprava policije tada podnijela Tužilaštvu BiH izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv dvije osobe iz Mostara, a u vezi s krivičnim djelom organiziranog kriminala. Prijava je podnesena protiv Romea Zelenike, direktora Kazneno-popravnog zavoda Mostar, te Marija Bošnjaka, rukovoditelja u KPZ Mostar. Kako je tada objavljeno, prijava je podnesena zbog sumnje u sudjelovanje u organiziranom kriminalu s ozloglašenom braćom Šimić. Zelenika je, prema tim navodima, bio u društvu braće Šimić noć prije njihovog hapšenja. Oni su uhapšeni zbog planiranja ubistva tadašnjeg komesara policije ZHK Zorana Galića (aktualni direktor Granične policije BiH),

Prema navodima iz prijave čiju su vjerodostojnost potvrdili svi sudovi, Zelenika je ustupao svoj ​​službeni automobil za prijevoz opojnih droga. Također, prema ovim informacijama, sumnjiči ga se za prekoračenje ovlasti i zloupotrebu položaja, kao i navođenje ženskih osoba na pružanje seksualnih usluga iskorištavanjem položaja u kojem su se nalazile.

No, Tužilaštva BiH nikada nije podiglo optužnicu protiv Zelenike. On je, u međuvremenu, smijenjen s pozicije direktora KPZ-a Mostar, ali se, ubrzo, okrenuo novom biznisu. Zelenika je postao član Komisije za vrijednosne papire Federacije BiH. Iako je na poziciji člana Komisije tek nekoliko mjeseci, Zelenika je već zaradio novu prijavu. Prema pisanju Oslobođenja, jedno advokatsko društvo iz Sarajeva podnijelo je krivičnu prijavu protiv Romea Zelenike, u skladu sa odredbama člana 214. i člana 215. Zakona o krivičnom postupku BiH, a u vezi sa članom 2.300. stav 1. ZKPFBiH. Prijava je podnesena Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu i Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), koja bi trebala ispitati navode prijave. A Zelenika je prijavljen, između ostalog, za krivotvorenje isprave.

Romeo Zelenika, član Komisije za vrijednosne papire FBiH, prema navodima advokata, od 1. aprila 2021. do 9. septembra iste godine, tačnije od dana objavljivanja javnog poziva predsjednika Federacije BiH za izbor i imenovanje članova KVPFBiH, sačinio je i u pravnom prometu iskoristio lažnu, krivotvorenu ispravu-izjavu da pod punom krivičnom, materijalnom, disciplinskom i svakom drugom odgovornošću ispunjava uslove za članstvo, znajući i svjestan da to ne odgovara istini.

“Sve to je učinio kako bi, protivno uvjetima javnog poziva i zakonu, lažno potvrdio da ispunjava uvjete za članstvo u Komisiji za vrijednosne papire FBiH, a što je kasnije prouzrokovalo protupravnu posljedicu u vidu njegovog imenovanja za člana KVP-a FBiH, koje je izvršeno potvrđivanjem imenovanja u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, na 12. redovnoj sjednici 9. septembra 2021, piše u prijavi dostavljenoj Tužilaštvu Kantona Sarajevo.

Kako je lažnu ispravu upotrijebio kao pravu u postupku po javnom pozivu Federacije BiH, Zelenika je, ističu advokati, počinio krivična djela krivotvorenje isprave iz člana 373. st. 1. i davanje lažnih izjava tokom postupka imenovanja iz člana 199a KZFBiH.

Podsjetimo, izbor i imenovanja članova KVP-a FBiH pokreće predsjednik entiteta koji predlaže imenovanje po javnom pozivu, a potvrda prijedloga nužna je u oba doma federalnog Parlamenta. Način izbora i imenovanje predsjednika i članova KVP-a FBiH uređen je Zakonom o Komisiji za vrijednosne papire FBiH i to naročito odredbom člana 5. i člana 6. Član 5. kaže da KVP čine predsjednik, njegov zamjenik i tri člana, koje imenuje i razrješava predsjednik Federacije, uz saglasnost dvoje potpredsjednika, a isto potvrđuje Parlament Federacije.

Član 6. je opširniji i njime su određeni uslovi za članstvo u Komisiji, pa stoji da članovi KVP-a ne mogu: biti međusobno u braku ili srodstvu u uspravnoj liniji niti u pobočnoj liniji ili po tazbini zaključno s trećim stepenom; biti lica krivično kažnjavana za krivične radnje i postupke nespojive sa dužnošću u Komisiji; biti članovi organa zakonodavne, izvršne ili sudske vlasti, nadzornog ili upravnog odbora preduzeća, banke, društva za upravljanje, investicionog fonda, penzionog fonda, osiguravajućeg društva ili profesionalnog posrednika u prometu vrijednosnih papira; obavljati bilo koji drugi posao uz naknadu, izuzev naučnih, istraživačkih i predavačkih aktivnosti; posjedovati, direktno ili indirektno, više od pet posto vrijednosnih papira preduzeća, banke, društva za upravljanje, investicionog fonda, penzijskog fonda, osiguravajućeg društva, ili profesionalnog posrednika u prometu vrijednosnih papira; obavljati dužnost u političkoj stranci; učestvovati u političkim aktivnostima; obavljati djelatnost ili provoditi aktivnosti nespojive sa principom zaštite investitora ili nezavisnošću Komisije.

Suprotno navedenom, Romeo Zelenika je izjavio da ne obavlja bilo koji drugi posao bez naknade, znajući da to u momentu davanja takve izjave, a i danas, nije istina. Zelenika je 30. marta 2021. Odlukom o izboru članova Upravnog odbora BIHAMK-a za mandatni period 2021-2025. godine izabran za člana Upravnog odbora, a na osnovu provedene procedure kandidovanja po prijedlogu redovnih članova i Komisije za izbor organa BIHAMK-a.

Kao dokaz advokati su priložili Nacrt odluke o izboru članova Upravnog odbora BIHAMK-a za mandatni period 2021-2025. od 30. marta 2021. godine, uz napomenu da se originalni dokument nalazi u evidenciji BIHAMK-a.

– Da se radi o izbornoj funkciji uz naknadu pokazuju i interne odluke BIHAMK-a, naročito ona o naknadi za rad članovima UO, kojom je shodno članu 1. odluke članu UO BIHAMK-a određena naknada od 45 posto prosječno ostvarene plate – dohotka uposlenicima BIHAMK-a za prethodni obračunski period, piše u prijavi, uz koju je priložena i odluka o naknadi u formi nacrta.

Ni to nije sve. Po još jednom osnovu Zelenika ne bi smio biti član KVP-a FBiH. Od 1. aprila do 9. septembra 2021. godine, ali i danas, Zelenika je imenovan u ime Federacije Bosne i Hercegovine kao predsjednik Nadzornog odbora Naftnih terminala Federacije – Podružnica Ploče.

– Odredbom člana 17. Zakona o KVP-u FBiH je određeno da lica zaposlena u Komisiji, pa samim time naročito i članovi Komisije, ne mogu biti članovi nadzornog ili upravnog odbora preduzeća, banke, društva za upravljanje fondovima… Suprotno izričitoj zakonskoj smetnji, osumnjičeni Romeo Zelenika je u izjavi, pod tačkom 3, kazao: “da nisam član organa zakonodavne, izvršne ili sudske vlasti, nadzornog ili upravnog odbora preduzeća, banke, društva za upravljanje, investicijskog fonda, penzionog fonda, osiguravajućeg društva ili profesionalnog posrednika u prometu vrijednosnih papira FBiH…”, dodaje se u prijavi.

I ovo je Zelenika izjavio pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću, dovodeći u zabludu sam vrh federalne vlasti pred postupak imenovanja.

Tužilaštvo i SIPA dobili su priložen nacrt izjave za kandidate za članstvo u KVP-u FBiH, potom izvod sa internet-stranice NTF-a Federacije – upravljačka struktura – Nadzorni odbor na dan 13. juni 2022, u kojem je naveden kao predsjednik NO – Romeo Zelenika (tih podataka na webu NTF-a više nema), potom izvod sa portala vecernji.ba od 16. decembra 2021. – članak “Vlada FBiH nastavlja podržavati razvoj NTF-a”, te uz napomenu da se Odluka Vlade Federacije BiH kao skupštine NTF-a Ploče o izboru NO nalazi u evidenciji NTF-a Ploče.

Advokati potcrtavaju da zbog imenovanja u UO BIHAMK-a, odnosno za predsjednika Nadzornog odbora Naftnih terminala Federacije Ploče, Zelenika ne ispunjava uslove za člana Komisije za vrijednosne papire FBiH, te predlažu da nadležno tužilaštvo otvori istragu, dođe do isprava o imenovanjima i datumima imenovanja prijavljenog, te po okončanoj istrazi podigne optužnicu i zastupa je do zakonite i pravilne presude nadležnog suda.

Široj javnosti Zelenika je dosad bio poznat kao bivši upravnik mostarskog zatvora, u čijem je mandatu na godišnji bez povratka otišao ratni zločinac Dominik Ilijašević Como.

– Osuđenik Ilijašević uopće nije pobjegao, već se nije vratio sa dopusta, obrazložio je bijeg u Hrvatsku tada upravnik Zelenika.

Naravno, upravo je Zelenika opstruirao i istragu o slučaju Cominog bijega, sve braneći ljudska prava osuđenika koji je u mostarskoj Ćelovini služio petnaestogodišnju kaznu zbog ratnog zločina nad bošnjačkim civilima u Stupnom Dolu kod Vareša. Epilog je poznat: Como je i dan-danas u bjekstvu, a Zelenika napreduje: kao kadar HDZ-a BiH izabran je u Komisiju za vrijednosne papire Federacije, no ispostavilo se da ovaj vrsni znalac opstrukcije zakona nije imun ni na lažno predstavljanje, zbog čega je protiv njega Tužilaštvu Kantona Sarajevo podnijeta i krivična prijava.

Od toga da li će pravosuđe uraditi posao za koji ga plaćaju građani ove zemlje zavisi i to hoće li Zelenika u sudnicu ili će i dalje, lažno se predstavljajući, primati naknade na sve strane. I samim tim izrugivati se zakonima ove zemlje.

Uhapšeni Alden Hot priznao: Saradnici ministra Čampare naredili praćenje ministra Nermina Džindića

Saradnici i prijatelji federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare umiješani su slučaj nezakonitog praćenja federalnog ministra energije, rudarstva i industrije Nermina Džindića, saznaje Istraga.ba.

Po nalogu Tužilaštva Kantona Sarajevo je, naime, krajem prošle sedmice uhapšen Alden Hot koji je osumnjičen da je u aprilu prošle godine ispod vozila ministra Džindića postavio uređaj za praćenje. Hot je, kako saznajemo, priznao postupajućem tužiocu da je to uradio po nalogu Damira Veje, službenika Federalnog minitarstva unutrašnjih poslova, te da je u cijeli slučaj bio uključen i službenik SIPA-e Adis Drnda koji je dugogogodišnji prijatelj ministra Aljoše Čampare. Iz Tužilaštva Kantona Sarajevo potvrdili su za Istragu da su prošle sedmice proveli akciju protiv osoba osumnjičenih da su počinili krivično djelo “Neovlašteno prisluškivanje i zvučno snimanje“, te da je Alden Hot uhapšen.

“Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo provodi istragu protiv više lica radi utvrđivanja postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo “Neovlašteno prisluškivanje i zvučno snimanje“ iz člana 188. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine  (u daljem tekstu KZ F BiH), kao i krivično djelo „Nedozvoljeno držanje oružja ili eksplozivnih materija„ iz člana 371. stav 1 KZ FBiH i „Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga“ iz člana 239. stav 3 KZ FBiH, a sve u vezi sa članom 54 istog Zakona, u vezi čega je dana 8.6.2022. godine. Uz prethodno pribavljenu Naredbu Općinskog suda u Sarajevu izvršeno pretresanje više lokacija te je tom prilikom slobode lišeno lice Alden Hot i lice koje su može dovesti u vezu s predmetnim krivičnim djelima.  S obzirom da je istraga u toku ne možemo podijeliti više detalja u odnosu na naprijed navedeno i radnje koje se poduzimaju, izuzev da je Tužilaštvo u odnosu na lica koja su tom prilikom lišena slobode poduzelo zakonom previđene procesne radnje i Općinskom sudu u Sarajevu predložilo izricanje mjera zabrane u skladu sa članom 140. i 140.a stav 1. tačka  i c) i d) i 140b tačka 1 Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, te nastavlja dalje radnje i aktivnosti na potpunom rasvjetljavanju krivičnog djela u saradnji sa Federalnom upravom policije”, saopoćeno je za Istraga.ba iz Tužilaštva Kantona Sarajevo.

Podsjećamo, u aprilu prošle godine 2021. ispod vozila federalnog ministra Nermina Džindića, parkiranog ispred kuće, pronađen je tada nepoznati elektronski uređaj. Kamere videonadzora su tada zabilježile nepoznatu osobu koja koja preskače ogradu i prilazi automobilu. Uređaj je izuzet i poslat na vještačenje, tokom kojeg je utvrđeno da se radi o uređaju za praćenje kretanja. Tužilaštvo Kantona Sarajevo je naredilo Federalnoj upravi policije da provede istragu o ovom uređaju. Istražitelji su, prvo, utvrdili da je uređaj kupljen puten online prodaje. Ubrzo je pronađen prodavac koji je priznao da rekao da je uređaj prodao Aldenu Hotu iz Sarajeva. Nekoliko mjeseci kasnije, Tužilaštvo KS je izdalo naredbu za hapšenje Aldena Hota. Akcija je provedana 9. juna. Prilikom pretresa kod Hota su pronađene manje količine droge i pištolj sa prigušivačem. Prisnut dokazima, on je odlučio da postupajućem tužiocu prizna kompletnu pozadinu slučaja. Prema informacijama Istrage, Hot je rekao da ga je za ovaj posao angažovao njegov komšija Damir Vejo, a da je u cijelu operaciju bio uključen i Adis Drnda, inspektor SIPA-e koji je godinama nerazdvojan prijatelj ministra Aljoše Čampare. Daljom provjerom je utvrđeno da Damir Vejo zaista živi na istoj adresi na kojoj živi i uhapšeni Hot.

Damir Vejo je, inače, direktor Policijske akademije na Vracama, a na tu funkciju je imenovan na prijedlog ministra Čampare s kojim je, sve do januara ove godine, bio u prijateljskim odnosima. Vejo je na tu poziciju postavljen nakon što ga je ministar Nermin Džindić razriješio funkcije direktora UNIS Grupe koja je djelovala u okviru namjenske industrije. Nakon što je razriješen u Unisu, Vejo je podnio tužbu protiv Džindiževog Ministarstva, a za advokata je, prema pisanju Avaza, angažirao Maidu Čamparu, suprugu državnog tužioca Dubravka Čampare (brata federalnog ministra Aljoše Čampare). S obzirom na to da je Vejo ostao bez posla, Aljoša Čampara je odlučio da ga imenuje za direktora Policijske akademije na Vracama. Da je za Vejin novi posao bio zainteresiran i prošle sedmice uhapšeni Alden Hot dokazuje i njegova objava na Facebooku,

Kako se može vidjeti, Hot je podijelio i link oficijelne web stranice Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova.

Hot je, pratimo li dalje njegove objave, bio vrlo zainteresiran i za rad federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare.

“Aljoša Čampara. Uvijek sam cijenio iskrene ljude koji se ne boje nikoga”, napisao je Hot u oktobru 2020. godine.

Osim prema Veji i Čampari, Hot je, očigledno, bio zainteresiran i za poslove Adisa Drnde, službenika SIPA-e koji je, također, dugogodišnji prijatelj ministra Aljoše Čampare (zajedno obavili i Umru).

Inspektora Drndu i ministra Čamparu vezuje i slučaj državljstvo, zbog kojeg je FUP podnio Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv Aljoše Čampare. Ministar je, naime, na sumnjiv način dodijelio državljanstvo Džaferu Drndi, ocu svoj prijatelja Adisa.

Čampara i Drnda

Aljoša Čampara i Adis Drnda i danas su u prijateljskim odnosima, dok je u januaru ove godine Damir Vejo “udaljen” iz društva. U međuvremenu je Čampara počeo podnositi prijave protiv Damira Veje, nastojeći da ga smijeni sa pozicije na koju ga je i imenovao. I to dok su bili u sukobu sa ministrom Nerminom Džindićem pod čije je auto spornom periodu Alden Hot podmetnuo uređaj za praćenje, zbog čega je i uhapšen.

Tragom priče o Miloševićevim spiskovima smrti: Snajperisti oko Sarajeva imali su slike Đurića, Konstantinovića, Kovača…sa zadatkom da ih pobiju ako se pojave pred Skupštinom BiH

Vidosav Stevanović, veliki srpski književnik, koji je nakon posljednjeg rata nekoliko godina živio i radio u Sarajevu, nedavno je gostujući na jednoj beogradskoj televiziji iznio zaprapašćujuće tvrdnje o spiskovima za likvidaciju protivnika i neistomišljenika, koje je formirao zločinački režim Slobodana Miloševića tokom 90-ih godina prošlog vijeka.

Na pitanje književnika Svetislava Basare, voditelja emisije, da li je čuo za postojanje spiska za odstrel na kojem su se pored njegaa, nalazili profesor Ivan Đurić, pisac Mirko Kovač i još neki intelektualci, njih tridesetak, Stevanović je rekao da je čuo za takav spisak, ali da ga nikada nije vidio, ali sam sa više strana čuo da se njegovo ime nalazi na njemu.

Miloševićeva knjiga mrtvih

„Međutim 1999.godine, nakon Ćuruvijine smrti, ja sam u Parizu svojim  očima vidio, jedan advokat mi je pokazao, drugi valjda završni spisak za likvidaciju. Na prvom mjestu je bilo Ćuruvijino ime, drugi je bio advokat Srđa Popović, treći je bio Đoka Balašević, a ja sam se nalazio na četvrtom mjestu. Druga imena nisam upamtio, mnogo je godina prošlo“.

Stevanović je rekao da ga je Miloševićev režim optuživao i teretio za najnevjerovatnije stvari koristeći se apsolutnim lažima. „Govorili su da sam prodao Kosovo Albancima, da su me Muslimani kupili za veliki stan u Parizu… A ja sam u Parizu iznajmljivao jednu sobu, uglavnom na periferiji“, kazao je u televizijskom razgovoru..

„No, uprkos svemu kroz šta smo  prošli moja  supruga i ja smatramo da smo dobro prošli kako je mogli biti“, zaključio je Vidosav Stevanović.

Vidoslav Stevanović otkrio jezivu tajnu kolegi Svetislavu Basari

Kako rekosmo, Vidosav Stevanović sa suprugom Marijom dosedlio se iz Pariza početkom 2000-ih godina u Sarajevu gdje su živjeli narednih 5-6 godina. Stevanović je dobio posao kao savjetnik za kulturu sarajevskog gradonačelnika. On je u godinama prije rata imao status književnog klasika, bio je dobitnik NIN-ove nagrade i niza drugih najvećih priznanja tog vremena, bio je urednik ugledne izdavačke kuća. No, nakon što je na Osmoj sjednici Milošević porazio svoje konkurente predvođene Ivanom Stambolićem, počela je odmazda nad istaknutim kadrovima, intelektualcima, piscima, novinarima među kojima se našao i Vidosav Stevanović..

Nakon što ga je Miloševićev režim ostavio bez posla, vršeći medijski i politički linč nad njim i njegovim djelom, posao je dobio u Sarajevu, izdavačkoj kući „Svjetlost“ sa čijim je direktorom Gavrilom Grahovcem bio veliki prijatelj i koji je cijenio njegov književni talenat i uredničko-izdavačko iskustvo.

Tokom ratnih  godina provedenih u izbjeglištvu u Parizu Vidosav Stevanović je bio oštar i dosljedan kritičar srbijanskog režima, sudjelovao je  u brojnim manifestacijama podrške Bosni i Hercegovini i opkoljenom Sarajevu i njegovik građanima. Koautor je zapažene knjige u kojoj je opisao „lik i nedjelo“ Slobodana Miloševića. Nije isključeno da je i takav njegov dosljedan, intelektualni, antiratni i  humanisitčki angažman,  doprinijeo da ga Miloševićev režim prokaže kao narodnog neprijatelja i uvrsti na spisak za odstrel.

Ivan Đurić o dječijoj sobi šefa KOS-a

Priča Vidosava Stevanovića i  spiskovima za likvidaciju protivnika režima Slobodana Miloševića koju je otvorio , vraća nas na sami početak rata u opkoljeno Sarajevo. U glavnog gradu Bosne i Hercegovine godinama prije rata živio je Aleksandar Vasiljević, visoki obavještajni oficir Jugoslovenske Narodne  Armije. Kasnih osamdesetih u burnim vremenima koje je Slobodan Milošević u svojoj knjizi nazvao „godine raspleta“ Vasiljević se nalazio na čelu Kontraobjavještajne službe JNA(KOS). Sa mnogo  razloga ga se smatra jednim od  glavnih proganista pretvaranja JNA u srpsku, agresorsku i na kraju ratno-zločinačku soldatesku. Nije bilo niti jedne afere u predratnoj Jugoslaviji od „slučaja Janša“ u Sloveiniji, „afere Špegelj“ u Hrvatskoj, pa to oslobađanja Milana Martića koji  je uhapšen u Bosanskoj Krupi, u kojoj neposredno nisu bili umiješani Vasiljevićevi i prsiti negovih suradnika. Zanimljivo je da je ui prvim danima rata i opsade Sarajeva tokom posjete glavnom gradu Vasiljević predlagao svojim domaćinima Aliji Izetbegoviću i ministru polcije Aliji Delimustafića da za šefa sektora Državne bezbjednosti MUP-a BiH, umjesto odbjeglog Branka Kvesića, imenuju pukovnika JNA Fikreta Mulimovića, bivšeg bliskog Vasiljevićevog suradnika.  Nije čak ni sveznajući „Aca“ mogao pretpostaviti da će njegov dugogodišnji kolega u vojnim krugovima poznatiji kao „Fića“u budućoj bošnjačkoj vlasti, vojnoj, civilnoj, obavještajnoj, vjersko-prosvjetnoj, zauzeti mnogo odgovornije i važnije funkcije; sve do dana današnjeg!

Aleksandar Vasiljević

Aca, kako su Vasiljevića zvali podređeni oficiri i prijatelji, nekoliko nedjelja prije rata, iselio je svoju familiju (suprugu i kćerku) u Beograd iz vojnog stana u zgradi u Ulici Omera Maslića u Novom Sarajevu.

Jedan od lokalnih komandanata Teritorijalne odbrane BiH tih je dana svjedočio ovom novinaru u kakvom su stanju on i njegovi vojnici zatekli stan Aleksandra Vasiljevića nakon što su ušli u njega.

„Ničeg nije bilo, potpuno prazan stan, bez namještaja, kućanskih uređaja, sve, sve, sve je bilo odneseno. Samo u jednoj sobi na parketu stoje razbacane slike nekih meni nepoznatih  muškaraca. Jedino sam od njih prepoznao onog beogradskog profesora Ivana Đurića, gledao sam ga na televiziji, najviše na YUTELU  prije rata, a i često je dolazio u Sarajevu. Njegovih je slika bilo 5-6, raznih veličina od malih, do ogromnih formata. Baš lijep čovjek, k*o upis, kontao sam da Acina kćerka nije njegove slike skupljala k*o što su  curice skupljale tih godina  postere Čole, Loše, Bajage...“ Zatečeni fotografsko-grafički „plijen“ moj sugovornik je predao organima bezbjednosti.

Ivan Đurić, profesor iz Beograda, bio je lider Saveza reformskih snaga Srbije (stranke posljednjeg jugoslovenskog premijera Ante Markovića) i kandidat za predsjednika Srbije na izborima iz decembra 1990. godine. Nakon izbornog  poraza od Miloševića i neizdrživog ratnohaškačkog pritiska na njega, profesor Đurić je, poput pomenutog Vidosava Stevanovića, odselio u Francusku gdje je u predratno vrijeme bio angažiran kao predavač na nekoliko fakulteta. Tokom agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu Ivan Đurić je u medijima i drugim brojnim javnim istupima ukazivao na zločinački karakter i imperijalne ambicije Srbije prema susjedima, posebno naglašavajući pogibeljnu ulogu JNA.

Srpska inteligencija i opozicija u rovovima oko Sarajeva

Poznato mi je sve to bilo, pa ipak ostalo je neobjašnjivo zašto bi portrete takve osobe držao u svom stanu zapovjednik vojno-obavještajnog aparata JNA?!

Nešto više svjetla i logike na tu misteriju  stiglo je mjesec dan kasnije nakon što je iseljena Komanda Druge armijske oblasti JNA. Poslije odlaska oficira i vojnika ( praćenog nasiljem u Dobrovoljačkoj ulici) napuštenu kasarnu na Bistriku „prečešljali“ su pripadnici  MUP-a i Teritorijalne odbrane BiH. U jednoj od kancelarija pronađen je određen broj  portreta najistaknutijih i tih nedjelja  naglasnijih ličnosti beogradskog opozicionog intelektualnog života: pored fotografija Ivana Đurića, nalazili su se portreti Radomira Konstantinovića, Mirka Kovača, Vesne Pešić, njenog muža Nebojše Popova…i još nekih intelektualaca.

„Ono što je sa tim portretima bilo posebno zannimljivo jeste da su svi oni bili pogužvani i uprljani zemljom, blatom, prašinom. Jedini mogući zaključak je bio da su ti posteri već bili negdje na otvorenom , pa da su „sa terena“ doneseni, odnosno vraćeni u kancelariju u Komandi Druge Armije u kojoj je do njenog napuštanja  sjedio jedna visokopozicioinirani oficir KOS-a“, komentirao je za „SB“  Munir Alibabić, dugogodišnji šef sektora Državne bezbjednosti Sarajevo i autor, pored ostalih,  knjige „Bosna u kandžama KOS-a“.

Alibabić objašnjava da su mu prethodno dostavljene i  ranije pominjane  fotografije iz stana Aleksandra Vasiljevića, kao  i one pronađene u Komandi Druge Armije JNA. „Moji suradnici i ja zaključili smo da su „prljavi“ plakati vjerovatno jedno vrijeme nalazili u agresorskim rovovima oko Sarajeva. Odnosno, da su bili podijeljeni snajperistima koji su sijali smrt po gradu“.

Prema riječima ovog iskusnog obavještajca, u prvim danima opsade Sarajeva iz Beograda su stizale najave da će predstavnici tamošnjih građanskih organizacija , mirovnih incijativa doći u Sarajevo i pridružiti se građanima koji su ispred Skupštine BiH demonstrirali i zahtijevali mir i prekid agresije.  Osobe čije su fotografije „kolale“ po (napuštenim) vojnim stanovima i kancelarijama oficira JNA, Đurića, Konstantinović, Kovač, gospođa Pešić…bili si lideri antiratnih aktivnosti u Srbiji i njihov dolazak u Sarajevo bio bi ozbiljan udarac beogradskom režimu. Ali bi još strašniji udarac bila njihova likvidacija na sarajevskim ulicama. „Mnogo je indicija da su snajperisti, recimo oni sa Jevrejskog groblja,  koji su tih dana pucali po narodu ispred Skupštine BiH dobili zadatak da ukoliko vide neku od tih osoba iz Srbije  čije su fotografije dobili (od oficira JNA) da pucaju po njima bez milosti. Ne treba ni govoriti kakav bi jedan takav zločinački akt imao strašan efekat u onakvom košmaru koji se tih prvih ratanih dana odvijao na sarajevskim ulicama“, objašnjava Munir Alibabić. On na kraju kaže da nije poznavao sve ljude čije su fotografije pronađene u stanovima i kancelarijama pripadnika KOS-a:“nikad ranije, recimo, nisam vidio Vidosava Stevanovića, da bih mogao znati da li je i on bio potencijalna  meta snajperista“.,

Sjećanje Vesne Pešić

U vezi sa ovim događajem prije nekoliko mjeseci smo razgovarali i sa profesoricom Vesnom Pešić, koja je bila jedna od najistaknutijih mirovnih aktivistkinja u Srbiji tokom agresije na  BiH. Ona je, na žalost, i jedina živa od svih osoba čije su fotografije kružila po kasaranama i snajperskim gnijezdima oko Sarajeva.

„Ne mogu da se sjetim baš svega što se u tim prvim danima rata dešavalo unutar građanskog pokreta u Beogradu kojem sam pripadala. Ipak je prošlo trideset godina od tada. Ne mogu potvrditi da li je kod nekih od ljudi, mojih suboraca postajala ideja da se ide u Sarajevo.  Mogu samo reći da smo cijelo vrijeme trajanja tog strašnog i sramotnog rata tražili i nalazili načine da se čuje naš glas, na ulici, medijima, međunarodnim konferencijama…Mogu vam reći i da je u poređenju sa današnjom kontrolom medija od strane vladajućeg režima u Srbiji, tih ratnih godina u našim medijima bilo mnogo više prostora za opoziciju i kritičke intelektualce da iznose svoje stvavove o Miloševićevom režimu i ratovima koje je pokretao“, kazala je ugledna profesorica i diplomatkinja.

Krvava guava Ivana Stambolića

No, tri godine kasnije u proljeće 1995.godine, na poziv Srpskog građanskog vijeća BiH u Sarajevo je iz Beograda, ali i iz nekih evropskih prijestolnica stiglo desetine uglednih srpskih intelektualaca, književnika, bivših političara, novinara, humanitaraca. Među ostalim, iz Pariza su tada doputovali Ivan Đurić, Žarko Papić, iz Beograda su preko Mađarske, Slovenije i Hrvatske stigli Ivan Stambolić, Radomir Konstantinovića, Miladin Životić, Borka Pavićević…i mnogi drugi prijatelji Sarajeva BiH.Ova posjeta kao visokomoralan i hrabar čin nije obradovala samo njihove sarajevske kolege i prijatelje, nego je oduđevila najširu javnost u okpoljenom i zaboravljenom gradu.

Njihov dolazak avionima UN-a do Sarajeva osigurala je komanda UNPRPFOR-a, no nakon završetka Skupštine Srpskog građanskog vijeća, Vojska RS je izvršila nekoliko napada na Sarajevski Aerodrom, zbog čega su na nekoliko dana bili ukinuti svi polasci i dolasci aviona.  Delegacija gostiju iz Srbije i drugih dijelova Evrope bila je prisiljena napustiti Sarajevo kroz jedinu vezu sa vanjskim svijetom, sarajevski Tunel spasa.

Književnik Abdulah Sidran koji se vraćao u Sarajevo sa nekog putovanja, čekajući na ulazu sa druge strane, iz Butmira, svjedočio je nadrealnom prizoru. „Rečeno nam je da sačekamo jer važni ljudi izlaze kroz tunel. Očekivao sam neke naše političare, oficire, a onda ugledam raskrvavljenog Ivana Stambolića kako izlazi iz tunela!? Nisam se kako treba ni pribrao od tog šoka, a iza njega se ukaza, sav blatnjav, veliki gospodin Ivan Đurić, ona njegova divna plava kosa sva umrljana krvlju. Laknulo mi je kad sam čuo da nisu ranjeni, nego su udarali glavama u plafon tunela koji je bio pravljen po mojoj, a ne po njihovoj mjeri“..

Ivan Đurić umro je dvije godine kasnije u Parizu u 40-oj godini života. Njegov imenjak Stambolić kidnapiran je i likvidiran u augustu 2000 godine. Njetovi posmrtni ostatci su pronađeni nepune tri godine kasnije u grobnici na Gruškoj Gori. Likvidirali su ga pripandici Jedinice za specijalne operacije MUP-a Srbije, predvođeni Miloradom Ulemekom Legijom. Svi su oni, uključujući i Legiju tokom godina rata ostavljali krvave tragove širom BiH…

Slobodna Bosna

(Ne)skrivene nekretnine tužioca Čampare: Četiri stana u Sarajevu, stan u Istanbulu, kuća u Trnovu, apartmani u Neumu

Do januara ove godine, državni tužilac Dubravko Čampara u Sarajevu je imao četiri stana uknjižena na svoje i ime svoje supruge Maide.  Onda je u prodao udio u jednom od četiri stana, pa je u aprilu, na ime svoje supruge, kupio stan u Istanbulu. Najmanje jedan stan, od uklupno četiri, tužilac Dubravko Čampara nije naveo u svom imovinskom kartonu dostavljenom Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH.

Istina, državni tužilac Dubravko Čampara bio je među tužiocima koji nije dopustio da VSTV objavi njegov imovinski karton, pa su novinari Centra za istraživačko novinarstvo putem zemljišno knjižnih izvadaka pronašli nekoliko nekretnina koje mu pripadaju. Međutim, na CIN-ovom popisu nema dva stana koja je u tom trenutku, ili poslije posjedovao ili posjeduje ovaj državni tužilac. Prema CIN ovoj bazi podataka, Dubravko Čampara i njegova supruga u Sarajevu posjeduju dva stana te kuću u Trnovu. Međutim, u u tenutku objave te baze podataka, tužilac Čampara i njegova supruga bili su vlasnici četiri stana u Sarajevu. Istraga.ba uspjela je prikupiti sve ZK izvatke u nastavku objavljujemo detalje.

Bolnička ulica – tri stana

Ulica je Bolnička, a broj 30. Broj uloška je 2884. Katastarska općina je Sarajevo IV. Stan nije pod teretom (hipotekom) i ima 86 kvadrata.

“Trosoban stan se nalazi u Sarajevu, ulica Bolnička broj 30, sprat 3, oznaka 17, a sastoji se od kuhinje, pomoćnih prostorija”, navedeno je u ZK izvatku.

Vlasnici ovog stana, kako se može vidjeti, su Maida Baščaušević (Čampara) i Dubravko Čampara. Ovaj stan je naveden i u bazi Centra za istraživačko novinarstvo i u imovinskom kartonu.

Ulica je ista, zgrada ista, broj je ali je je u pitanju drugi sprat. Na devetom spratu nalazi se jednosoban stan koji ima oznaku 48.

Dokument iznad je iz online baze podataka  e-grunt.ba. Vlasnici ovog stana su Dubravko Čampara i Maida Čampara. Površina stana je 42 kvadratna metra.

“Jednosoban stan nalazi se u Sarajevu, ulica Bolnička broj 30, sprat 9 oznaka 48 a sastoji se od 1 sobe, kuhinje i pomoćnih prostorija”, navedeno je u opisu nekretnine.

Ovaj stan u (su)vlasništvu tužioca Čampare nije na spisku njegovih nekretnina u bazi Centra za istraživačko novinarstvo.

Još smo u Bolničkoj ulici, a ovo je već treća nekretnina državnog tužioca Dubravka Čampare.

“Dvosoban stan u Sarajevu ulica Bolnička broj 34 sprat 9 br.stana 37 a sastoji se od 2 sobe, kuhinje i pomoćnih prostorija ukupne površine 60 m2.”, navedeno je u ZK ulošku broj 3040.

Do 26. maja ove godine, stan je formalno bio u vlasništvu Dubravka Čampare i njegove supruge Maide. Ali na osnovu kupoprodajnog ugovora od 30. decembra 2021. godine, stan je uknjižen na Ermina Čengića i na Maidu Baščaušević (djevojačko prezime supruge Dubravka Čampare)

Prethodni ZK – suvlasnici Dubravko Čampara i Maida Čampara

“Na osnovu Kupoprodajnog ugovora obrađenog i ovjerenog od Notara Kapidžića Nedžade iz Sarajeva dana 30.12.2021. godine broj: OPU-IP: 1160/2021., uknjižuje se pravo vlasništva na nekretnine opisane u A listu (dosadašnje vlasništvo Čampara Dubravka pod B6 i Čampara Maide pod B7)”, navedeno je u ZK ulošku.

Novi ZK uložak: Maida Bašćaušević suvlasnica stana

Dubravko Čampara, formalno, više nije (su)vlasnik ovog stana, ali se njegova supruga još uvijek vodi kao suvlasnica 1/2 ove nekretnine. S tim da se sada sada taj udio vodi na njeno djevojačko prezime. Ni ovog stana nije bilo u bazi podataka Čamparine imovine, iako je on bio vlasnik u tom trenutku.

Obala Kulina bana – garsonjera

Broj ZK uloška je 766. Na broju šest u ulici Obala Kulina bana nalazi se stan površine 26 kvadratnih metara.

Suvlasnici ovog stana su, kako se može vidjeti, Dubravko Čampara i Maida Čampara rođena Baščaušević. Ovaj stan nalazi se u bazi podataka CIN-a i tgužilac Čampara ga je prijavio u svom imovinskom kartonu dostavljenom VSTV-u.

Istanbul – stan plaćen 140 hiljada eura

Početkom februara ove godine, tačnije 8.2., supruga državnog tužioca Dubravka Čampare sletjela je na istanbulski aerodrom Sabiha Gokcen. U Sarajevo se vratila četiri dana kasnije. Tada, naime, dogovorila kupovinu stana na adresi “Istanbul Kagithane Merkez Mahala”.

Kupoprodajni ugovor je potpisan 8. aprila 2022. godine sa firmom Herpez Yapoi Insaat”. U pitanju je stan broj 55, na četvrtom spratu,  u kompleksu “Hep Residence”. Ovaj komplekst zgrada još uvijek nije završen, a planirano je da stan porodice Čampara bude useljiv u decembru ove godine. Nekretnina je plaćena 2,25 miliona turskih lira, što je u trenutku obračuna iznosilo 140 hiljada i 501 euro. Dakle, tužilac Čampara, odnosno njegova supruga u Istanbulu su kupili stan vrijedan oko 280 hiljada maraka. Ni ova nekretnina nije navedena u imovinskom kartonu.

Kuća u Trnovu

Dubravko Čampara je u svom imovinskom kartonu naveo da njegova supruga posjeduje i vikendicu u Trnovu, izgrađenu na zemljištu od 868 kvadrata.

Na ovom mjestu je izgrađena nekretnina površine 43 kvadratna metra. Čampara je procijenio sve ovo vrijedi 60 hiljada maraka.

Neum – Vila Lukrecija 

Formalno, Dubravko Čampara nije vlasnik Vile Lukrecija u Neumu koja ima preko 13 apartmana. Ovaj objekat se vodi na njegovoj majci Rabiji Čampara.

vila Lukrecija

Na fotografiji iznad, možete vidjeti objekat porodice Čampara u Neumu. U pitanju je Vila koju koriste i kojom upravljaju braća Čampara, državni tužilac Dubravko i federalni ministar policije – Aljoša.

Prema zvaničnim podacima, Čampara je prijavio da je njegova mjesečna plaća 4300 KM, dok supruga zarađuje 3000 KM. No, osim četiri stana u Sarajevu, jednog u Istanbulu, kuće u Trnovu, Čampare su uspjele steći i 50 hiljada maraka ušteđevine i novi automobil marke Volvo, čiju je vrijednost procijenio na – 30 hiljada maraka.

Julska sjednica Ustavnog suda BiH u Brčkom bit će presudna: Mato Tadić, preko međunarodne sutkinje Hene Keller, nastoji prihvatiti apelaciju Borjane Krišto i srušiti Sud BiH

Međunarodna sutkinja Hene Keller mogla bi odigrati presudnu ulogu u Ustavnom sudu BiH prilikom odlučivanja o apelaciji Borjane Krišto koja se odnosi na oscjenu ustavnosti odredaba Zakona o Sudu BiH, saznaje Istraga.

“Predsjednik Ustavnog suda BiH Mato Tadić nastoji da do isteka mandata u avgustu ove godine Ustavni sud BiH prihvati apelaciju Borjane Krišto čime će se zapravo srušiti apelaciona nadležnost Suda BiH”, ističe izvor Istrage iz Ustavnog suda BiH.

No, tu postoje brojni problemi. Dvoje domaćih sudija Ustavnog suda BiH, Mirsad Ćeman i Seada Palavrić moraju se izuzeti iz odlučivanja, jer su, u mementu kada je Paralementarna skupština BiH izglasala Zakon o Sudu BiH, bili članovi Predstavničkog doma. Osim toga, četvero sudija, Mato Tadić, Valerija Galić, Zlatko Knežević i Miodrag Simović stava su da treba djelimično prihvatiti apelaciju Borjane Krišto. No, njihovi glasovi su nedovoljni, jer je za odluku potrebno pet glasova. S druge strane, troje međunarodnih sudija načelno je bilo da se odbaci apelacija HDZ-ove zastupnice. S obzirom na to da dvoje bošnjačkih sudija ne može odlučivati, nema dovoljno glasova ni za odbacivanje apelacije u potpunosti.

“Ustavni sud BiH, faktički, nije mogao donijeti odluku, jer je potrebno pet glasova. Zbog toga je sutkinja Hene Keller predložila da se o svemu odlučuje na narednoj plenarnoj sjednici Ustavnog suda”, objašnjava naš sagovornik.

A naredna sjednica Ustavnog suda BiH će biti održana u Brčkom. I to na prijedlog predsjednika Ustavnog suda BiH Mate Tadića. Plan Mate Tadića je da ubijedi jedno od međunarodnih sudaca da djelimično prihvate apelaciju Borjane Krišto.

“Sutinja Hene Keller je najbliža tome da podrži odluku o djelimičnom prihvatanju apelacije”, tvrdi izvor Istrage.

Mato Tadić nema baš mnogo vremena. U avgustu prestaje njegov mandat u Ustavnom sudu BiH. Za prihvatanje apelacije Borjane Krišto ostaje mu još julska plenarna sjednica koja će biti održana u Brčkom. Stoga on insistira da Ustavni sud BiH na sjednici u Brčkom proglasi poedine odredbe Zakona o Sudu BiH – neustavnim. A evo o čemu se radi.

Članica Kolegija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Borjana Krišto uputila je krajem decembra 2020 godine apelaciju Ustavnom sudu BiH kojom traži ocjenu ustavnosti pojedinih odredaba Zakona o Sudu BiH. Krišto traži od Ustavnog suda ukidanje apelacione nadležnosti Suda BiH.

“Poštovani, sukladno Ustavu BiH, članak VI.3.a) Ustava BiH, dostavljam Vam Zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o Sudu BiH i to odredbe članka 9. stavak (1), članka 10. stavak (4), i članka 11 stavak (1), točka b)”, navedeno je u dopisu Borjane Krišto dostavljenom Ustavnom sudu BiH 17. decembra 2020. godine.

Članom 9. Zakona o Sudu BiH propisana je apelaciona nadležnost.

“Sud je nadležan da odlučuje po: a) žalbama protiv presuda ili odluka koje donese Krivično odjeljenje ovog suda; b) žalbama protiv presuda ili odluka koje donese Upravno odjeljenje ovog suda; c) vanrednim pravnim lijekovima protiv pravosnažnih odluka koje su donijela odjeljenja Suda, osim zahtjeva za ponavljanje postupka”, piše u članu 9. čiju ustavnost Borjana Krišto osporava.

U obrazloženju njenog zahtjeva za ocjenu ustavnosti piše da odredbe Zakona o Sudu BiH nisu u skladu s Ustavom BiH, Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i odredbama Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Tim odredbama je, naime, propisano dvostepeno odlučivanje u svim predmetima. Borjana Krišto smatra da Sud BiH ne može odlučivati i po žalbama, jer predsjednik Suda ima zakonsko pravo da sudije raspoređuje u odjeljenje koje on želi.

“Stranke koje sudjeluju u postupcima pred Sudom BiH imaju pravo žalbe na odluke koje donese odjeljenje Suda BiH i time je djelomično ispunjen princip dvostupnosti, ali nemaju pravo da o njihovim žalbama odlučuje viši sud već samo jedno odjeljenje istoga suda. Da bi se u potpunosti zadovoljio princip dvostupnosti, Apelaciono odjeljenje bi se trebalo organizirati kao poseban viši sud”, obrazložila je Krišto.

No, upravo tu i nastaje problem. Za uspostavljanje višeg suda nužno je usvajanje novog zakona u oba doma Parlamentarne skupštine BiH. To, međutim, u ovom trenutku nije realno očekivati. Stoga, ako bi Ustavni sud BiH prihvatio zahtjev Borjane Krišto te osporio odredbe Zakona o Sudu BiH, koje bi, po proceduri, u roku od šest mjeseci morale biti i izbrisane, ne bi postojao nijedan sud na državnom nivou koji bi mogao donositi pravosnažne presude u svim krivičnim i drugim predmetima.

“U Ustavnom sudu BiH se sada razmatra opcija da se djelimično prihvati apelacija Borjane Krišto, ali da odredbe Zakona ne budu izbrisane, odnosno da ostanu na snazi sve dok ne budu usvojene nove odredbe Zakona o Sudu BiH”, ističe naš izvor.

Ukoliko, pak, ne bude “odložena” primjena odluke Ustavnog suda BiH, to će značiti obezglavljivanje državnog pravosuđa, jer bi time bili udroženi svi krivični i parnični postupci, ali i izborne žalbe.

PRIJAVA VSTV-u Optuženi iz ‘Dobrovoljačke’ traže zaštitu od proizvoljnog postupanja Tužilaštva BiH

Optuženi u predmetu Dobrovoljačka i zvanično su uputili zahtjev Visokog sudskom i tužilačkom vijeću za zaštitu od proizvoljnog postupanja Tužilaštva BiH. Prema potvrdi iz VSTV-a zahtjev je predat u petak 3. juna 2022. godine. Dopis je na znanje dostavljen i Uredu visokog predstavnika, OSCE-u, Ambasadama SAD-a, Velike Britanije, Austrije i Njemačke, kao i Sergeu Brammertzu, glavnom tužiocu Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove.

U konkretnom predmetu VSTV se moli da ispita postupanje tužilaca, koji su podigli optužnicu u ovom predmetu i to uprkos brojnim odlukama međunarodnih sudova (sudovi u Londonu i Beču prilikom odlučivanja o izručenju pojedinaca kojima su stavljana na teret djela u vezi sa ovim predmetom) i drugih međunarodnih tijela (tužilaštvo Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju), zatim uprkos brojnim prikupljenim dokazima po osnovu kojih je upravo Tužilaštvo BiH (međunarodni tužioci) donijelo bilo odluku o nesprovođenju istrage (nisu ispunjeni elementi krivičnog djela i nema dokaza da su tada osumnjičeni počinili krivična djela).

„Možda postupanje pojedinačnih tužilaca ne bi bilo sporno da nisu u cijelosti zanemarili ranije provedene dokaze, očito i vještačenja, i naložili potpuno nova vještačenja, vrlo upitna i diskutabilna, bit ćemo slobodni i reći i „naručena“ vještačenja iz kojih proizlazi tendenciozno postupanje, bez uporišta u propisima i dokazima. I upravo po osnovu takvih vještačenja, zanemarujući u cijelosti ranije prikupljene dokaze, tužioci predvođeni Milankom Kajganićem su odlučili da podignu optužnicu u ovom predmetu, čak i u odnosu na lica koja nikada ranije tokom 30 godina nisu bila ni predmet sumnjičenja. Sve ovo provedeno je bez ikakva konkretnog obrazloženja“, navodi se između ostalog u pritužbi.

Nadalje se traži da se utvrdi zašto se istraga provodi još od 2006. godine, te zašto nije ranije donesena bila odluka po pritužbama na naredbu o obustavi istrage od 17.01.2012. godine?

S obzirom da dopis potpisuju visokopozicionirani pripadnici MUP-a RBiH koji do sada nisu bili osumnjičeni u ovom slučaju pitanje je kako i na koji način su de facto dopisani u optužnici nakon 30 godina od događaja i bez da su ranije bili predmet istrage?

„Kako i na koji način je došlo do odabira vještaka u ovom predmetu, a posebno Centra za vještačenje „Zenit“ d.o.o. Banja Luka (Stamenko Novaković i Mladen Marinković), kao i vještaci Mile Matijević iz Banja Luke, Zoran Tomaš i Željko Karan? Ovo posebno imajući u vidu da su neka od imena vještaka dovođena u vezu i sa činjenjem krivičnih djela, te nestručnim postupanjima.
Čime su se postupajući tužioci vodili i zašto su zanemarili obavezu prikupljanja dokaza koji idu u korist optuženima? Zašto su postupili očito pristrano u ovom predmetu i po čijim instrukcijama? Zašto je zanemaren nacrt rješenja broj: AP-4/12 od 12.07.2016. godine, kojim se na 105 stranica odbijaju pritužbe oštećenih, te na osnovu čega je doneseno rješenje kojim se naknadno usvajaju pritužbe oštećenih? Posebno, na koji način je uopšte došlo do proširenja optužbi na njih“, ističe se.

Traži se preispitivanje postupanja tužilaca i angažman vještaka u ovom predmetu, a u što će se i organi VSTV-a moći uvjeriti ukoliko se upuste u ispitivanje ovih navoda.

„Ilustracije radi ćemo ukazati na samo jedan od navoda provedenog „vještačenja“ – gdje se tvrdi da prilikom slijetanja predsjednika Izetbegović Alije na aerodrom u Sarajevu i kasnijim događajima, da isti nije bio zarobljen, jer mu je general Kukanjac rekao „da nije uhapšen, da smo mu spasili život i da će imati poseban tretman“, nakon čega vještaci zaključuju da bez obzira kako se Alija Izetbegović osjećao tada on nije bio ratni zarobljenik nego pregovarač u pregovorima, da je u svom svojstvu predsjednika bio legitiman vojni cilj, a da kolona u kojoj je evakuisana Komanda 2. vojne oblasti nije predstavljala legitiman vojni cilj?!“, dodaje se.

Vjeruju da je sasvim jasno u kojem interesu su pisani ovi navodi vještačenja, a kasnije preuzeti i u samoj optužnici predlaganjem istih kao dokaza. Sve potkrjepljuju činjenicom da je značajan dio obrazloženja sporne optužnice pisan na ekavici, što očito vodi ka zaključku da se radi o „preuzetom tekstu inozemnog organa“, čime je ozbiljno narušen kredibilitet i nezavisnost Tužilaštva BiH.

„Molimo da VSTV kao nadležni organ primi k znanju da ovakvo postupanje Tužilaštva BiH predstavlja i ozbiljno ometanje pravde i pruža neograničenu mogućnost montiranja optužnica i progona na političkoj osnovi, a što svakako vodi do urušavanja principa vladavine prava.  Neodrživo je da VSTV i UDT mirno posmatraju ovakve prakse, pod izgovorom „poštovanja nezavisnosti Tužilaštva“, dok istovremeno javnost saznaje da su pojedinci istog Tužilaštva „brisali tonske zapise“ (04.12.2019.) i „sigurnom linijom“ obezbijedili osumnjičenim bjekstva od pravde u druge države (slučaj M. Savčić)“, kaže se između ostalog u zahtjevu kojeg potpisuju Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob i Ismet Dahić.

Podsjećamo da je i advokat Senad Pećanin koji je član pravnog tima prof.dr. Ejupa Ganića prvooptuženog u slučaju Dobrovoljačka govorio o zloupotrebama Tužilaštva BiH u ovom slučaju.
Optužnicu je nazvao skandaloznom i najavio podnošenje krivične prijave pravnih timova optuženih protiv tužioca Milanka Kajganića, kao i prijavu Visokom sudskom i tužilačkom vijeću.

Pećanin je kazao kako je bivša glavna tužiteljica Gordana Tadić skrivala izvještaj o Dobrovoljačkoj i imenovala novog tužioca za otvaranje nove istrage.

Advokat Pećanin je kazao da su svi dokazi ranije odbačeni kao nedovoljni kao neosnovani, kao dokazi koji ne potkrepljuju navode te da se radi o pokušaju nasilne, vještačke  simetrije u etničkom identitetu optuženih iako je jasno koja je strana izvršila agresiju.

“Radi se o nasilnom vještačkom pokušaju da se stvori nasilna vještačka simetrija ako ništa u jednakom broju etnički optuženih za ratne zločine. Tužilac Kajganić je potpuno svjestan da ova optužnica nema šanse. Mi imamo svjedoke da je v.d. glavnog tužioca Milanko Kajganiće rekao pred svjedocima da je svjestan da ova optužnica nema šanse za uspjeh ali neka ide.”

Vlasti iz Vašingtona objavile: Marinko Čavara i Alen Šeranić pod sankcijama SAD-a

SAD su uvele sankcije predsjedniku Federacije BiH Marinku Čavari i ministru zdravlja u Vladi Republike Srpske Alenu Šeraniću.

“Marinko Čavara, predsjednik FBiH, odgovoran je za imenovanje sudaca u Ustavni sud FBiH. Čavara od 2019. odbija imenovati suce s kandidatskih lista koje je Visoko sudskko i tužiteljsko vijeće dostavilo za popunjavanje upražnjenih mjesta u Sudu. Odbijanjem da nastavi s ovim nominacijama, Čavara je blokirao funkciju sudskog vijeća za vitalni nacionalni interes (VNI), tijela određenog broja i sastava sudaca Ustavnog suda FBiH koje je amandmanima na Ustav FBiH 2002. godine stvorio Visoki predstavnik za BiH. Vijeće za vitalni nacionalni interes namijenjeno je rješavanju ključnih pitanja koja su pokrenuli delgati u Domu naroda FBiH. Ima ključnu ulogu u ustavnom djelovanju FBiH, a njeno postojanje je neophodno za ispunjavanje demokratskih funkcija FBiH. Svojim nedjelovanjem, Čavara je držao kao taoca funkciju vijeća VNI-a za promicanje svojih i političkih interesa svoje stranke. Čavara je dodatno označen kao odgovoran ili suučesnik, ili zbog toga što je izravno ili neizravno sudjelovao u akcijama ili politikama koje potkopavaju demokratske procese ili institucije na zapadnom Balkanu”, saopćeno je iz State Deparmenta.

“Alen Šeranić je podržao secesionističke napore RS-a za vođenje provedbe Zakona o lijekovima i lijekovima RS-a, koji je njegovo ministarstvo dostavilo Narodnoj skupštini RS-a na razmatranje. Ovaj zakon, koji tek treba da stupi na snagu, uspostavio bi novu agenciju za lijekove isključivo u RS-u i time narušio nadležnost Agencije za lijekove i medicinska sredstva na državnoj razini. Šeranić je javno priznao da ovaj zakon odražava funkcije državne agencije za lijekove, osim što agencija koju stvara prenosi ovlasti s državne agencije na regulatorno tijelo za lijekove i medicinske proizvode u RS. Budući da institucija na državnoj razini postoji i služi RS i FBiH, uspostava ove nove agencije na entitetskoj razini ometa ili prijeti provedbu Daytonskog mirovnog sporazuma. Šeranić je dodatno označen kao odgovoran ili suučesnik, ili zbog toga što je izravno ili neizravno sudjelovao u akcijama ili politikama koje potkopavaju demokratske procese ili institucije na zapadnom Balkanu”, saopćile su američke vlasti

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...