Istrage

“Žrtvovanje” Darka Eleza: Kako su Vulin i Čampara spasili “pucača” Kovača

„Sve si dogovorio s Vulinom“, reći će Darko Elez državnom tužiocu Bosne i Hercegovine Dubravku Čampari koji ga je tog dana namjeravao ispitati o okolnostima ubistva Siniše Miličevića Tigra u Istočnom Sarajevu.

„Bio si u Beogradu“, nastavit će Elez, „dva dana prije nego mi je MUP Srbije oduzeo državljanstvo“.

Tužilac Čampara se pravdao da je krajem aprila bio na vakcinaciji na beogradskom sajmištu. No, Elez je ostao pri svome. Njegov branilac, sarajevski advokat Senad Kreho, potvrdit će za Istragu sadržaj razgovora između Eleza i Čampare koji je vođen u prostorijama Tužilaštva BiH.

„To je bilo tokom saslušanja u Čamparinoj kancelariji“, objasnit će Kreho.

Darko Elez je, potvrdit će nam njegov branilac, optužio Čamparu da je s Vulinom sve dogovorio kako bi krivičnog progona bio spašen Vladimir Kovačević zvani Kovač. Sada se nameću logična pitanja – ko je Vladimir Kovačević te od čega i zbog čega bi ga trebao spasiti Aleksandar Vulin.

„Ministar policije Aleksandar Vulin fotografisan je zagrljen sa Vladimirom Kovačevićem Kovačem, nekadašnjim vođom navijača FK Rad i licem hapšenim za nelegalno nošenje oružja, konkretno automatskog pištolja marke škorpion“, objavio je 22. avgusta ove godine portal nova.rs.

ministar Aleksandar Vulin sa “pucačem” Vladimirom Kovačevićem

Vulin će istog dana potvrditi autentičnost fotografije i objasniti da se s Kovačem, kojeg ne poznaje, fotografisao na koncertu „Riblje Čorbe“. No, ko je Vladimir Kovačević zvani Kovač?

„Ovo Vladimir Kovačević, moj pucač“, upoznao je Vladan Pejušić svog prijatelja Kovača sa gostom iz Sarajeva – Vladimirom Stevanovićem zvanim Mančo.

dio iskaza Vladimira Stevanovića zvanog “Mančo”

Susret je bio u februaru 2018. godine, u beogradskom stanu Vladana Pejušića, u Grahovskoj ulici, na broju 26, u Beogradu Iste osobe srele su se i dva mjeseca poslije, u aprilu 2018. godine. Mančo će o tom susretu govoriti u svoja tri iskaza, data službenicima MUP-a Republike Srpske koji su istraživali ubistvo Siniše Miličevića Tigra, kriminalca iz Istočnog Sarajeva koji je ubijen 31. maja 2018. godine. MUP RS-a će nakon istrage 21. 12. 2020. godine dostaviti Tužilaštvu BiH Izvještaj o otkrivanju izvršilaca krivičnog djela – ubistvo Siniše Miličevića zvanog Tigar. Na krivičnoj prijavi MUP-a RS-a su se našli Darko Elez, Mirko Vukmirović zvani Sarajlija, Vladimir Kovačević zvani Kovač i Vlada, Ninoslav Milošević, Davor Mandić zvani Englez, Savo Divčić, Nedeljko Lizdek i Branimir Sikma.

Vladimir Kovačević Kovač prijavljen zbog ubistva “Tigra”

Istog dana kada je MUP Republike Srpske podnio izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv Eleza i drugih, u Beogradu su pripadnici MUP-a Republike Srbije, na zamolbu Tužilaštva BiH, odnosno tužioca Čampare, uhapsili Darka Eleza. No, oni drugi iz izvještaja – nisu uhapšeni. A među tim drugim je – Vladimir Kovačević zvani Kovač, čovjek koji se zagrljen fotografisao sa ministrom unutrašnjih poslova Srbije Aleksandrom Vulinom.

„Neutvrđenog dana tokom mjeseca aprila 2018. godine Elez Darko u Beogradu, Republika Srbija, u cilju dogovora za izvršenje krivičnog djela ubistva Miličević Siniše zvanog Tigar organizovao grupu za organizovani kriminal, u koju su pristupili kao članovi grupe Kovačević Vladimir, Vukmirović Mirko, Lizdek Nedeljko, Divčić Savo i druga NN lica sa područja Srbije i BiH, pa je u svrhu pripremanja izvršenja krivičnog djela ubistva, Kovačević Vladimir predao pištolj „Sig Sauer R -250“ Stevanović Vladimiru te mu tom prilikom naložio da ponese navedeni pištolj jer će im trebati za ubistvo u Lukavici u narednom periodu, a što je Stevanović i uradio“, navedeno je u prijedlogu za određivanje pritvora Darku Elezu.

Kovač osumnjičen za ubistvo Siniše Miličevića Tigra

Prijedlog  za određivanje pritvora je 4. marta 2021. godine potpisao državni tužilac Dubravko Čampara i kompletan sadržaj možete pročitati klikom ovdje. Dan prije toga, Darko Elez je izručen Bosni i Hercegovini, kao jedan od rijetkih, ako ne i jedini srbijanski državljanin kojeg je Srbija izručila nekoj od susjednih država. Razlog izručenja bila je isključivo istraga u vezi sa ubistvom Siniše Miličevića Tigra. No, nije jasno zbog čega Bosna i Hercegovina nije potraživala i Vladimira Kovačevića zvanog Kovač koji se, također, nalazi na istoj krivičnoj prijavi kao i Elez i koji je obuhvaćen istragom Tužilaštva BiH. Kovač je, podsjećamo, kriminalac koji je zagrljen pozirao sa ministrom unutrašnjih poslova Republike Srbije Aleksandrom Vulinom.

Darko Elez je već bio u bosanskohercegovačkom pritvoru zbog sumnje da je organizovao ubistvo Siniše Miličevića Tigra kada je državni tužilac Dubravko Čampara, pred kraj aprila ove godine, otputovao u Beograd. Elez će mu na saslušanju reći da je bio 27. april i da je tih dana u Beogradu boravio i direktor Policije Republike Srpske Siniša Kostrešević. I, uistinu, na oficijelnoj web stranici MUP-a Republike Srpske možete pronaći saopćenje za javnost od 27. aprila ove godine u kojem piše da su „direktor Policije RS i tužilac za organizirani kriminal BiH Dubravko Čampara razgovarali u Beogradu sa ministrom unutrašnjih poslova Republike Srbije Aleksandrom Vulinom“.

Dubravko Čampara i Siniša Kostrešević na sastanku sa Vulinom

“Na sastanku je ocijenjeno da saradnja u borbi protiv organizovanog kriminala mora biti kontinuirana kako bi policije i tužilaštva u regionu spremno odgovorili i bili korak ispred kriminalnih grupa. Ministar Vulin je naglasio da uspješne borbe protiv organizovanog kriminala nema bez čvrste i odlučne regionalne saradnje i istakao da je operativna saradnja i razmjena informacija u ovoj oblasti imperativ”, navedeno je u saopćenju za javnost MUP-a RS.

Dva dana kasnije, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije, sa Aleksandrom Vulinom na čelu, donosi „Rešenje“ kojim se „ukida rešenje o prihvatu u jugoslovensko državljanstvo i državljanstvo Republike Srbije lica Elez (Miladin) Darko“. Kompletno “Rešenje” možete pročitati klikom ovdje.

Tako je Darko Elez ostao bez državljanstva Srbije, a Dubravko Čampara, nakon toga „odustaje“ od pritvaranja Darka Eleza po osnovu istrage za ubistvo Siniše Miličevića Tigra, za koje je osumnjičen i Vladimir Kovačević Kovač. Tužilac Čampara se sada fokusira na „slučaj Lutka“ u kojem je Darko Elez optužen, a za koje mu se nije moglo suditi sve dok mu Aleksandar Vulin nije oduzeo državljanstvo Srbije. Slučaj ubistva Siniše Miličevića Tigra za koje je prijavljen i osumnjičen Vladimir Kovačević Kovač pada u drugi plan.

Prema iskazu svjedoka Vladimira Stevanovića zvanog Mančo, Vladimir Kovačević je trebao ubiti i Miloša Božovića, pripadnika škaljarskog klana koji je živio u BiH, a koji je u julu ove godine uhapšen u Banja Luci zajedno sa pripadnicima MUP-a Republike Srpske. O  ubistvu Božovića razgovaralo se u februaru 2018. godine u stanu Vladana Pejušića u Beogradu.

„Ovo je Vladimir Kovačević, moj pucač. Ako se odlučiš za ono, vas dvojica ćete odraditi Božovića“, prenio je policiji Pejušićeve riječi Vladimir Stevanović.

Pejušić se, dok je trajao sastanak, sve vrijeme dopisivao. Kada je Vladimir Stevanović Mančo upitao Vladimira Kovačevića Kovača s kim se to Pejušić dopisuje, ovaj mu je odgovorio – „sa Slobodanom Kašćelanom“ kojeg oslovljava kao „Sijedi“. Slobodan Kašćelan Sijedi vođa je „kavačkog klana“ koji je sukobu sa „škaljarskim klanom“ čiji je bitan član – Miloš Božović, o čijem se ubistvu razgovaralo u Beogradu.

Tužilaštvo BiH sumnjiči Kovača za pokušaj ubistva Miloša Božovića

No, „pucač“ Vladimir Kovačević koji je trebao „odraditi“ Božovića – nije uhapšen. Kao što nije uhapšen ni zbog ubistva Siniše Miličevića zvanog Tigar. Čampara i Vulin su se odlučili samo za Darka Eleza.

Istraga u posjedu dokumenata Tužilaštva: Budnjo sumnjiv jer je kao direktor Hotela Ilidža mogao raspolagati videonadzorom, a Ševal Kovačević zato što je išao na konsultacije

U danu kada Drugostepena disciplinska komisija odlučuje o njenom razrješenju, glavna državna tužiteljica Gordana Tadić, u saradnji sa tužiocima Ćazimom Hasanspahićem i Dubravkom Čamparom, naredila je novu “spektakularnu akciju” u predmetu poznatom kao “Dženan Memić”. SIPA je zaobiđena pa su objekte koje koriste hotelijer Muamer Budnjo i vještak saobraćajne struke Ševal Kovačević u četvrtak ujutro pretresli pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo.

Istraga je u posjedu dokumenata Tužilaštva BiH u ovom predmetu i u nastavku objavljujemo za šta tačno tužioci sumnjiče Muamera Budnju i Ševala Kovačevića.

Muamer Budnjo je, navodi tužilac Ćazim Hasanspahić, bio odgovorno lice i direktor pravnog lica “Hoteli Ilidža” i, kao takav, “odgovoran je za funkcionisanje videonadzora u Hotelu Kristal. Tužilaštvo navodi da je, na osnovu izjava svjedoka, jasno da su “relevantni dijelovi videonadzora obrisani” a da je “pristup videonadzoru” imao i direktor Muamer Budnjo. Hasanspahić dalje ističe da je Budnjo  videonadzor hotela mogao pratiti putem svog mobilnog telefona. To je, dakle, razlog zbog kojeg je, pet godina nakon događaja u Velikoj aleji tokom kojeg je stradao Dženan Memić , Tužilaštvo BiH pretreslo objekte koje koristi Muamer Budnjo. On je osumnjičen da je počinio krivično djelo “organizirani kriminal iz člana 342 Krivičnog zakona FBiH u vezi sa krivičnim djelima pomoć učinitelju poslije učinjenog krivičnog djela iz člana 346 Krivičnog zakona FBiH i Protuzakonito posredovanje. Dakle, i u ovom aktu Tužilaštva BiH nije navedeno da je Dženan Memić ubijen, kao što nije navedeno ko su eventualni izvršioci krivičnog djela kojima je Budnjo, navodno, pomagao.

Vještak saobraćajne struke Ševal Kovačević je osumnjičen da je “u svojstvu vještaka išao na konsultacije u cilju prilagođavanja svog nalaza i mišljenja”, što, navodi dalje tužilac Ćazim Hasanspahić, “dovodi u sumnju objektivno sačinjavanje i postupanje vještaka u ovom predmetu”. Podsjećamo, vještak Kovačević je, slično kao i njegov kolega Ištvan Bodolo iz Novog Sada, konstatovao da postoji mogućnost da je Dženan Memić stradao u saobraćajnoj nesreći. No, Tužilaštvo BiH je poklonilo vjeru vještaku Željku Karanu za kojeg je Muriz Memić tvrdio da mu je “tražio novac”, i kojeg je pravni zastupnik porodice Memić – Ifet Feraget prijavio zbog podmetanja dokaza u predmetu David Dragučević.

Pretresi u Insititutu za javno zdravstvo RS kasne više od godinu: Zbog propusta državnog tužioca Ćazima Hasanspahića sa računa “Travel4fun” i uhapšenog Markovića nestalo 260 hiljada maraka

Po nalogu Republičkog javnog tužilaštva, specijalnog odjela za korupciju, organizovani i teže oblike privrednog kriminala MUP Republike Srpske pretresao je u srijedu Institutu za javno zdravstvo RS, kao i na više drugih lokacija koje su u vlasništvu privatnih privrednih subjekata.

“Pretresi se vrše u okviru istrage u vezi sa spornim javnim nabavkama medicinske opreme i to je sve što možemo za sada reći. Više informacija biće poznato nakon što pretresi budu završeni” kazala je za Oslobođenje Dragica Tojagić, portparolka Republičkog javnog tužilaštva RS.

No, ova akcija dolazi sa velikim zakašnjenjem. I za to nije krivo Republičko javno tužilaštvo iz Banja Luke, već Tužilaštvo BiH. Naime, zbog propusta Tužilaštva BiH, odnosno postupajućeg državnog tužioca Ćazima Hasanspahića, najmanje 260 hiljada budžetskih maraka iz Republike Srpske, namijenjenih za nabavku zaštitnih maski od turističke agencije “Travel4fun” nestalo je bestraga. Sve ovo proizilazi iz dokumentacije koja je u posjedu Oslobođenja i portala Istraga.ba, a koja dokazuje da Tužilaštvo BiH, za razliku od slučaja “Srebrena malina”, u Republici Srpskoj nije bilo tako ažurno u svojim istragama. Evo dokaza i hronologije.

Institut za javno zdravstvo Republike Srpske  10. aprila 2020. godine, po pregovaračkom postupku bez objave obavještenja potpisao je ugovor sa turističkom agencijom “Travel4fun” iz Banja Luke kojom je ugovorena nabavka medicinskih zaštitnih odijela i maski, te profesionalnih nekonaktnih digitalnih termometara. Vrijednost ugovora kojeg je potpisao direktor Instituta Branislav Zeljković iznosila je 2,6 miliona maraka. Zbog brojnih kršenja zakona prilikom zaključivanja ugovora, Tranparency International BiH dostavio je Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci prijavu protiv odgovornih osoba u Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske. Nešto ranije, i Udruženje RESTART iz Banja Luke dostavilo je SIPA-i informacije o ovoj sumnjivoj nabavci i “predmet je formiran”. Odmah po prijemu prijave, SIPA je započela prikupljanje dokaznog materijala, a o svemu je obaviješteno i Tužilalaštvo BiH, odnosno postupajući tužilac Ćazim Hasanspahić. Tako je utvrđeno da je sa računa Instituta za javno zdravstvo RS-a novac sukcesivno prebacivan na račun turističke agencije “Travel4fun”. Istovremeno, turistička agencija je novac prebacivala na privatni račun vlasnika i direktora agencije – Saše Markovića. Prema dokumentaciji Oslobođenja i portala Istraga.ba, sa računa agencije “Travel4fun” na privatni račun Saše Markovića, otvoren u NLB Banci u Banja Luci, od 29. aprila do 16. juna je prebačeno ukupno 376 hiljada maraka. Dakle, novac kojeg je Insititut uplatio turističkoj agenciji, odmah je, po osnovu fiktivnih ugovora o pozajmicama, prebacivan na privatni račun Saše Markovića. Državna agencija za istrage i zaštitu – SIPA, utvrdila je, potom, da je Marković sa svog računa podigao 250 hiljada maraka gotovine. Tom novcu se danas gubi svaki trag. S obzirom na to da su uočili sumnjive transakcije, službenici Finansijsko-obavještajnog odjela SIPA-e su odlučili  blokirati račune Travel4funa i Saše Markovića. Po Zakonu o sprječavanju pranja novca, pripadnici FOO-a SIPA-e mogu sve sumnjive račune blokirati na period od pet dana. U tom periodu, obično, postupajući tužilac traži od nadležnog suda izdavanje naredbe o blokadi računa koja može trajati sve do okončanja krivičnog postupka. Finansijsko obavještajni odjel  SIPA-e račune Travel4funa i Saše Markovića je blokirao 17. juna 2020. godine u 8 sati i 45 minuta. Blokada računa je isticala pet dana kasnije, odnosno 23. juna 2020. godine. Iako je bio obaviješten o sumnjivim transakcijama i privremenoj blokadi računa, postupajući državni tužilac Ćazim Hasanspahić, inače desna ruka Gordane Tadić, ne reagira odmah, pa tek 24. juna u popodnevnim satima, pred kraj radnog vremena, upućuje Sudu BiH prijedlog za blokadu računa “Travel4fun” i Saše Markovića.

U međuvremenu, 23. juna u 8 sati i 45 minuta je istekla blokada računa koju je uspostavio FOO SIPA-e, tako da su Saša Marković i Travel4fun imalo na raspolaganju najmanje 48 sati da podignu i preostali novac sa računa. Upravo tu mogućnost Saša Marković i koristi, te 24. juna, sa svog računa, podiže oko 10 hiljada maraka u kešu, pa se i tom novcu gubi svaki trag. Treba napomenuti da je zbog objektivnih rokova, Sud BiH najkasnije u četvrtak popodne ili u petak ujutro mogao donijeti rješenje o blokadi računa, što znači da je Ćazim Hasanspahić ostavio banjalučkom biznismenu dovoljno vremena da sa računa povuče sav novac koji mu je uplaćen sa računa Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske. Ono što je posebno indikativno, je dopis NLB banke AD Banja Luka dostavljen SIPA-i 26. maja 2020. godine. Naime, već na osnovu tog dokumenta bilo je jasno da Travel4fun prebacuje novac na privatni račun Saše Markovića, Dakle, Tužilaštvu BiH je nakon toga trebalo tačno 29 dana da od Suda BiH zatraži blokadu Markovićevih računa i njegove firme Travel4fun. Upravo u tom perodu, Marković je podigao preko 260 hiljada maraka keša i tom novcu se gubi svaki trag.

Na kraju, Tužilaštvo BiH je odlučilo da ne provodi istragu u ovom predmetu. Spis je završio u Republičkom javnom tužilaštvu.

 

 

Prilikom pokušaja ulaska u Srbiju: Uhapšen Edin Vranj, sumnjiče ga za ratne zločine

Bivši visokopozicionirani službenik Federalne uprave policije Edin Vranj uhapšen je u nedjelju popodne prilikom prelaska granice između BiH i Srbije. Uhapšen je na Graničnom prijelazu Uvac. Prije nego mu je oduzet telefon, Vranj je uspio poslati poruku novinaru Istrage.

“Maločas sam uhapšen u Priboju na GP Uvac i sprovode me u Beograd zbog ratinih zločina”, napisao je Vranj.

potvrda o lišenju slobode Edina Vranja

Nakon ove poruke uspjeli smo s njim kratko razgovarati.

“Trenutno sam u policijskoj stanici u Priboju. Privatno sam krenuo u Srbiju, u Sandžak, u kada sam došao na GO Uvac – uhapšen sam. Očekujem da mi svakog trenutka oduzmu telefon. Pokušajte alarmirati ambasadu BiH”, kazao nam je Vranj prije nego je prekinuo razgovor.

Glas Srpske je u martu 2014. godine objavio da je Državna agencija za istrage i zaštitu BiH /Sipa/ podnijela Tužilaštvu BiH  izvještaj protiv tadašnjeg direktora direktora Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH Himze Selimovića, zatim Edina Vranja koji je godinama ovavljao funkciju načelnika Sektora krim policije FUP-a i još 112 osoba osumnjičenih za ratne zločine u Goraždu.

Izvor  Glasa Srpske naveli su tada lda je Vranj prijavljen zbog sumnje da je počinio ratne zločine u mjesima Strmica i Međeđa. Tužilaštvo BiH nikada nije podiglo optužnicu. No, nakon toga se ukljičilo Tužilaštvo iz Srbije koje je izdalo nalog za hapšenje Edina Vranja.

Objavljujemo dokumente iz predmeta Dženan Memić: Od ilegalnog pištolja do kombija, od Ploskića do Seferovića, od Ustavnog suda do ukradenog vještačenja Ištvana Bodola

“Čuvajte se” ili “čuvaj je”, bile su riječi koje je Mirza Ploskić rekao Dženanu Memiću i Alisi Mutap neposredno prije 8. februara 2016. godine. Ploskić je bio bivši dečko Alise Mutap i, prema dokumentu MUP-a Kantona Sarajevo kojeg možete pročitati klikom ovdje, on je danima prije događaja u Velikoj Aleji SMS-ovima “uznemiravao” bivšu djevojku koja je tada bila u vezi sa Dženanom Memićem. U istom policijskom dokumentu piše da je one noći kada je stradao na Ilidži, Dženan Memić posjedovao ilegalni pištolj, marke “ČZ”, 6,35 milimetara sa sandukom za municiju u kojem su bila tri metka. Držao ga je u unutrašnjem džepu jakne koju je nosio sporne večeri. No, u kasnijoj istrazi taj pištolj više nikada nije pomenut.

MUP KS: Kod Dženana Memića pronađen pištolj i municija

Mirza Ploskić je, rekosmo, prije Dženana Memića bio u vezi sa Alisom Mutap. S obzirom na to da je uznemiravao svoju bivšu djevojku, bio je jedan od prvih osumnjičenih za izazivanje saobraćajne nesreće na Ilidži. Na mjestu nesreće pronađeni su tragovi zelene boje. Ploskić je vozio zeleni automobil, Renault Clio, i, s obzirom na to da su imali informacije da je uznemiravao Alisu Mutap, policajci su započela potragu za njim. To je razlog zbog kojeg je policajac Hasan Dupovac tražio “zelenog Clio-a” po svaku cijenu. Automobil je pronađen 13. februara, pet dana nakon događaja u Velikoj aleji. O tome je obaviješten dežurni tužilac Feđa Fejzagić i vozilo je upućeno na vještačenje. 

Policajca Hasana Dupovca će kasnije, pod pritiskom porodice Memić, uhapsiti Tužilaštvo BiH, optužujući ga da je “tražio zeleni automobil Renault Clio” i da je zbog toga zloupotrijebio položaj. No, vratimo se Ploskiću. Njegov automobil je 17. februara vještačen na biološke tragove. Ništa nije pronađeno.

Hapšenje bivšeg dečka Alise Mutap

Dva dana kasnije, 19. februara 2016. godine policija je uhapsila Mirzu Ploskića, Farisa Muzura i Edvina Bešovića.

Nakon što su zadržani, po naredbi kantonalnog sudije Jasenka Ružića im je ozvučena ćelija. No, uhapšeni ništa sporno nisu rekli pa su pušteni na slobodu. Ono što je interesantno, ni mjesec dana nakon događaja na Ilidži, nisu dostavljene naredbe za vještačenje krvi pronađene na mjestu nesreće, ali ni pištolja koji je pronađen u odjeći Dženana Memića.

Uporedo sa istragom usmjerenom protiv Mirze Ploskića, policija je dobila informaciju da su sporne večeri, 8. februara 2016. godine, u blizini mjesta događaja na Ilidži javni red i mir narušili Anel Radončić, Ergin Husinović, Aleksandar Milošević, Dino Džaferović, Samir Reć i Benjamin Mednolučanin. Svi su, potom, privedeni, saslušani, poligrafski testirani i od njih su oduzeti predmeti koji bi se mogli povezati sa događajem u Velikoj Aleji. Ništa sporno nije bilo i oni su pušteni.

Vještak: na dijelovima Seferovićevog auta krv Alise Mutap

U junu 2016. godine, po nalogu Tužilaštva Kantona Sarajevo uhapšeni su Bekrija i Ljubo Seferović, čiji je kombi doveden u vezu sa saobraćajnom nesrećom. Vještak Alma Ušanović je utvrdila da je na jednom od komada plastike koji je pronađen na mjestu nesreće, a koji je može povezati sa kombijem Ljube Seferovića, pronađen biološki trag.

“Na osnovu svega navedenog, vještak je dala slijedeće mišljenje: na dostavljenom materijalu trag br. 5 plastika konstatovano je prisustvo tragova krvi humanog porijekla, te su pripremljeni DNA izolati iz kojih su ustanovljeni, iz kojeg je ustanovljen puni DNA profil ženske osobe, koji se za dobivanje lokusa u potpunosti poklapaju sa DNA profilom koji je dobiven iz nespornog uzorka Mutap Alise”, navedeno je u zapisniku o svjedočenju vještaka Alme Ušanović. 
Ustavni sud BiH: provedena istraga potpuna i djelotvorna
Bez obzira na to, Seferovići su kasnije pravosnažno oslobođeni, a Muriz Memić i njegov zastupnik Ifet Feraget uputili su Ustavnom sudu BiH apelaciju zbog navodnog nepostojanja djelotvorne istrage u predmetu Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo.
U februaru 2017. godine Ustavni sud BiH je donio odluku kojom je odbio Memićevu apelaciju kao neosnovanu.
“Ustavni sud smatra da ne postoji kršenje člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije jer u preduzetim radnjama u istrazi nije našao propust nadležnog Tužilaštva da vodi i nadzire istragu u konkretnom slučaju, da otkrije počinioce i pripremi sudski postupak koji je u toku, kao i da apelantu pruži dovoljno informacija radi zaštite njegovih prava koja su ispitana, te smatra da je provedena istraga bila potpuna i djelotvorna u smislu člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije”, navedeno je u obrazloženju Odluke Ustavnog suda BiH.
Istraga Tužilaštva BiH o istrazi Tužilaštva KS
Bez obzira na ovo, Tužilaštvo BiH otvorilo je istragu o istrazi te su na kraju uhapsili, a potom i optužili Zijada Mutapa i njegovu kćerku Alisu, policajce Hasana Dupovca i Josipa Barića te recepcionara iz hotela Ilidža Muamera Ožegovića.
“Prikrivanjem dokaza i počinilaca, fingiranjem dokaza, prikrivanjem činjenica koje su im poznate, preduzimali radnje i s ciljem prikrivanja stvarnog načina na koji je Dženan Memić zadobio teške tjelesne povrede opasne po život i to po prethodnom dogovoru na način da je Zijad Mutap u više navrata ostvario kontakt sa više osoba među kojima i sa članovima grupe za organizovani kriminal Dupovac Hasanom, Ramić, ranije Mutap, Alisom, i Barić Josipom te su isti, po njegovim uputama i u dogovoru s njim, te samostalno, između ostalog, u cilju prikrivanja dokaza i počinilaca, neovlašteno bez nadležnog suda izuzimali dokaze u vidu video snimaka video-nadzora sa objekata lociranih na Ilidži u blizini mjesta stradanja Dženana Memića, neovlašteno fingirali dokaze koji to stvarno nisu, navodili službenike MUP-a KS da potpisuju akte koji ne odgovaraju činjeničnom stanju, dostavljali tako fingirane dokaze na vještačenje, prikazujući iste kao stvarne vještacima FUP-a i MUP-a KS, te prikrivali činjenice koje su im poznate, uništavali prikupljene dokaze s lica mjesta, a koje se odnose na stradanje Dženana Memića, a sve u namjeri da prikriju stvarne počinioce i stvarni način na koji je Dženan Memić zadobio teške tjelesne povrede opasne po život”, navedeno je u optužnici.
Klikom ovdje možete pročitati kompletnu optužnicu Tužilaštva BiH u predmetu koji se odnosi na stradanje Dženana Memića.

Pet osoba je, naime, optuženo za organizirani kriminal iz člana 342. stavovi 1 i 2 u vezi sa pružanjem pomoći počinitelju nakon počinjenog krivičnog djela, protuzakonito posredovanje, davanje lažnog iskaza i sprečavanje dokazivanja.

No, u optužnici nije navedeno ko je počinilac krivičnog djela, tako da se ne zna kome su optuženi pomogli. Drugo, tužilac Hasanspahić navodi da nije poznat način smrti Dženana Memića, odnosno da se ne zna da li je u pitanju saobraćajna nesreća ili ubistvo. Ne zna se, dakle, o kojem se krivičnom djelu radi pa se tako ne zna ni koja je zaprijećena kazna. A upravo od te kazne ovisi da li se krivično djelo pomoć učiniocu nakon učinjenog krivičnog djela može biti kvalifikovano kao krivično djelo organizovanog kriminala, jer član 2 stav 21 predviđa da je “grupa za organizirani kriminal organizirana grupa od najmanje troje ljudi, koja postoji neko vrijeme, a koja djeluje u cilju učinjenja jednog ili više krivičnih djela za koje se po zakonu može izreći kazna od tri godine ili teža kazna”.

Kako se može vidjeti, jedno od krivičnih djela koja se stavljaju na teret optuženima je i “Protuzakonito posredovanje” iz člana 382 stav 2 KZ FBiH. Problem, međutim, prodstavlja činjenica da krivično djelo “Protuzakonito posredovanje” uopće ne postoji u Krivičnom zakonu FBiH. To djelo je izbrisano, odnosno dekriminalizirano 2016. godine, nekoliko mjeseci nakon događaja koji je uzrokovao smrt Dženana Memića.

Dakle, Tužilaštvo BiH je optužilo ljude da su počinili krivično djelo koje ne postoji, odnosno koje je dekriminalizirano. Osim toga, ne zna se ni ko je počinio krivično djelo u Aleji, a nije poznato ni koje je djelo izvršeno. Jedino što se zna da su optuženi pomagali nepoznatom izvršiocu nakon izvršenja nepoznatog krivičnog djelo.

Vještak Bodolo:Ukrali mi vještačenje i promijenili zaključak

Posljednjih se mjeseci vodila rasprava o vještačenju Ištvana Bodola, eksperta iz Srbije. Istraga.ba je u posjedu njegovog vještačenja i njegove izjave date u Osnovnom javnom tužilaštvu u Novom Sadu. Kliknete li ovdje imat ćete priliku da pročitate kompletan dokument. Ukratko, vještaka saobraćajne struke Ištvana Bodola angažovala je kancelarija za vještačenje iz Banja Luke kojom rukovodi Dragan Salić. Bodolo je, potom, došao na mjesto događaja u Velikoj aleji kako bi kasnije mogao napisati svoj nalaz. Nakon što je pogledao dokumentaciju koja mu je dostavljena, Bodolo je sačinio preliminarni nalaz i uputio ga Saliću da ga dalje proslijedi vještaku medicinske struke.

zapisnik o saslušanju Ištvana Bodola

“Mislim da mi se dvije nedjelje nije javljao, te sam nekoliko puta zvao njega, što je trajalo još oko nedjelju dana, da bi mi se na kraju javio javno izražavajući neslaganje sa mojim vještačenjem jer je on imao namjeru  već pri izradi mog vještačenja da razgovara sa mnom kako bi bi mi ukazao na “neke okolnosti”. Nisam bio spreman da slušam okolnosti koje nisu sastavni dio meni dostavljenih spisa, odnosno nisam htio da izlazim izvan okvira dostavljenih spisa i isključivo saobraćajne struke. Hoću da naglasim da rezultat moga vještačenja da je riječ o saobraćajnoj nezgodi, a ne ubistvu, jeste posljedica isključivog držanja unutar okvira saobraćajne struke bez ulaženja posebno u medicinsku i druge okolnosti (pištolj i čiji je on, nepostojanje povreda na pješaku na donjim ekstremitetima, rebrima i slično) niti ulaženja u stvari koje su u domenu policijsko-kriminalističkih poslova”, izjavio je novosadskim tužiocima vještak Bodolo.

Ovaj vještak je kasnije iz medija saznao da je Salićeva kancelarija sudu priložila njegovo vještačenje sa izmijenjenim zaključkom. Bodolo je o svemu tome obavijestio Tužilaštvo Kantona Sarajevo. No, ništa se nije prominenilo. Tužioci su pokušali o svemu obavijestiti Sud, ali su sudije odbile da razmatraju ovaj dokument. Državni tužilac Ćazim Hasanspahić, također je odbio voditi istragu o ovoj krađi vještačenja koje mijenja kompletnu priču u slučaju Memić.

Svjedok Latić: Tekstovi su mi politički, a ne istraživački

“Novinar” Nedžad Latić u svojim brojnim tekstovima je napisao da  iza “ubistva” Dženana Memića stoji Alijin sin. Kada je dao iskaz pred tužiocima koji su od njega tražili saznanja koja bi mogla pomoći u rješavanju slučaja, Latić je kazao da su njegovi tekstovi “politički, a ne istraživački”. Istraga je iz izvora bliskih Tužilaštvu BiH dobila Latićev iskaz.

“Tekst je motivisan više politički nego istraživački i više ima političke pouke, jer i naslov (Alijin sin je ubica) pokazuje dvoznačnost te nisam eksplicitan iako u tekstu spominjem aktere. Kolumna je napisana od strane mene i izjavljujem da sam informacije dobio od svog jednog poznanika na osnovu koje je tekst i sačinjen”, kazao je Latić.

zapisnik o saslušanju Nedžada Latića

Svjedok “ubistva” Nedžad Latić tako navodi da je htio “kritizirati vlast” što se “može vidjeti i iz dvosmislenosti naslova”.

“Smatram da je lider SDA Bakir Izetbegović indirektno odgovoran za ubistva koja se dešavaju u ovom gradu a nisu rasvijetljena. Što se tiče činjenica iz teksta, moj izvor me ubijedio da su one istinite, a informacije se više odnose na zataškavanje dokaza i ubistvu, a ne na aktere, što je mene dovoljno motiviralo na pisanje ovakvog teksta”, rekao je svjedok Nedžad Latić, vlasnik portala “The Bosnia Times” koji je objavljivao tekstove o ovom slučaju, a koje su, kasnije, prenosili Avaz Fahrudina Radončića i Pressmedia koja se dovodi u vezu sa federalnim ministrom unutrašnjih poslova Aljošom Čamparom, trenutnim kadrom političke partije Narod i pravda.

Policijski odbor zbog isteka mandata nije razmatrao žalbu i slučaj je zastario: Inspektor SIPA-e koji je vratio telefone biznismenima osumnjičenim za krijumčarenje 50 kilograma kokaina vraća se na posao

Inspektor SIPA-e Robert Robert Ristić najvjerovatnije će biti vraćen na posao jer, zbog isteka mandata Odboru za žalbe policijskih službenika, disciplinski postupak protiv njega nije pravosnažno okončan prije nego što je nastupila zastara, saznaje Istraga.

“Uputio sam zahtjev Policijskom odboru da se utvrdi da li je nastupila zastara njegovog eventualnog disciplinskog prekršaja”, potvrdio nam je Ristićev advokat Dejan Bogdanović.

Prema informacijama iz SIPA-e, evidentno je da je nastupila zastara te je skoro pa izvjestan povratak na posao policijskog inspektora koji je, u dogovoru sa tužiocem Džerminom Pašićem i njegovom saradnicom Majom Govedaricom, bez prethodnog vještačenja i analize vratio mobilne telefone biznismenu Dušku Đurasoviću koji su mu oduzeti zbog sumnje da je kao odgovorna osoba u firmi MDDI Group učestvovao u međunarodnom krijumčarenju 50 kilograma kokaina.

U maju ove godine Robert Ristić dobio je otkaz nakon što je prvostepena disciplinska komisija, na osnovu dokumenata interne kontrole, utvrdila njegove brojne propuste prilikom postupanja u slučaju “kokain”. On je, potom, imao pravo žalbe Odboru za žalbe policijskih službenika. Međutim, kako je tom Odboru istekao mandat, Ristićeva žalba nikada nije razmatrana i disciplinski prekršaj je zastario.

Podsjećamo, u februaru prošle godine provedena je velika međunarodna akcija protiv krijumčara kokaina. Pošljka je krenula iz Kolumbije, a tona kokaina se nalazila u bananama čiji je naručilac bio Izet Rastoder, slovenački kralj banana. Veći dio, od ukupno tone kokaina, zaplijenila je italijanska policija, a dio kokaina je bio usmjeren na Balkan. Italijanska policija je instalirala GPS uređaje kako bi se utvrdilo ko je krajnji korisnik. Roba je iz Italije, potom,  krenula u Luku Bar u Crnoj Gori gdje je utovarena u kamione od kojih su jedni krenuli put Sjeverne Makedonije, a drugi prema Bosni i Hercegovini u kojoj je banane (u kojima je bio kokain) trebala preuzeti firma MDDI Group Sarajevo. Osnivači firme MDDI su Duško Đurasović i Edis Rastoder, sin Izeta Rastodera. Dio kokaina koji je u bananama upućen u Sjevernu Makedoniju zaplijenjen je 19. februara 2020. godine u blizini Skoplja, a uhapšene su tri osobe. Isporuka u BiH stigla je dan kasnije i Carinskom terminalu Halilovićima kod Sarajeva je pronađen kokain. Prema planu policijskih agencija, Italijani su veći dio kokaina koji je trebao ići prema Balkanu zamijenili brašnom, te je ostavljen samo kilogram kokaina koji bi u istrazi trebao služiti kao dokaz. Za tržište BiH bilo je namijenjeno ukupno 50 kilograma kokaina. SIPA je na Carinskom terminalu Halilovićima pronašla drogu i ugrađeni GPS u kamionu. Dvojica vozača su uhapšena, a potom ekspresno puštena. Po naredbi Džermina Pašića saslušan je i direktor MDDI Grop-a Duško Đurasović kojem su oduzeta dva telefona u kojima su, sumnja se, bili dokazi o krajnjem korisniku uvezenog kokaina. No, tužilac Pašić nikog od saslušanih i ispitanih nije pritvorio. Predmet je zaveo pod oznakom KTN, što znači da je Pašić smatrao da je ovo krivično djelo počinila nepoznata osoba. Od februara do maja prošle godine, Pašić nije poduzeo nijednu radnju u ovom slučaju. Tada, međutim, iz Tužilaštva Sjeverne Makedonije dolazi zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć kojim se od Tužilaštva BiH traži dostavljanje informacija o istrazi koja je provedena u BiH. Pašić je, prema informacijama Istrage, glavnoj tužiteljici Gordani Tadić kazao da od februara ništa nije radio na tom predmetu, te se Makedoncima dostavljaju informacije sa pretresa kamiona MDDI Group i informacije iz februara 2020. godine. Otprilike u istom periodu, postupajući tužilac donosi naredbu da se vrate telefoni oduzeti od direktora MDDI Groupa Duška Đurasovića. O tome ne obavještava Sud BiH. Telefone je, utvrđeno je tokom interne kontrole, ispred zgrade Tužilaštva BiH, osumnjičenom Đurasoviću predala Pašiićeva saradnica Maja Govedarica. Deset dana kasnije, Pašićev dugogodišnji “privatni” istražitelj Robert Ristić na svoju majku registrira prevozničku firmu koja, odmah, potpisuje ugovor sa MDDI Groupom i vrši transport robe iz Crne Gore u BiH. Istraga o krijumčarenju kokaina je propala.

“TVT Šped. I to je čista i poštena firma kao i MDDI, jer su spletom nesretnih okolnosti dobili te nesretne palete. I Duško Đurasović je ugledni privedenik, kako u BiH, tako i u Srbiji”. govorio nam je prošle godine inspektor Ristić.

Upravo tako se zove firma koju je Ristić registrovao na svoju majku svega nekoliko dana nakon što su vraćeni telefoni osumnjičenom Đurasoviću.

Sve je ovo navedeno u Izvještaju o prikupljenim saznanjima koje je SIPA-a dostavila Tužilaštvu BiH koje je, potom, “formiralo predmet”. No, od formiranja predmeta tužiteljica Ozrenka Nešković nije “mnogo odmakla”. Inspektor SIPA-e Robert Ristić je uskoro biti vraćen na posao, dok je istraga o uvozu kokaina u BiH i formalno – propala. 

Pronašli smo ga u Sarajevu: Ovo je Smail Šikalo, bjegunac od peruanskog pravosuđa, optužen za krijumčarenje 1,3 tone kokaina

Nešto malo prije podne izašao je iz porodične kuće u Sarajevu i zaputio obližnji frizerski salon. Ali i prije ove srijede, Smail Šikalo je slobodno šetao glavnim gradom BiH. Išao je u teretanu, družio se s prijateljima. On je, zapravo, slobodan čovjek otkako je u 25. juna ove godine, pod svojim imenom i prezimenom, došao u BiH gdje je i rođen. Pravosuđe južnoameričke države Peru sumnjiči ga da je u januaru 2019. godine u Evropu pokušao prokrijumčariti oko 1,3 tone kokaina.

Smail Šikalo u Sarajevu (Septembar 2021.)

Objavili smo na Istraga.ba  da je u januaru ove godine sudija Luis Perez Leon iz La Libertada odlučio izmijeniti odluku o pritvoru te je osumnjičenog Šikala pustio na slobodu. Kasnije je Ured za kontrolu prekršaja (OCMA) proveo je internu istragu i utvrdio da je sudija napravio brojne propuste prilikom odlučivanja. efica OCMA -e, Mariem De La Rosa Bedriñana, izvijestila je da je nakon ocjene sudskog spisa došla do zaključka da je sudija Pérez u donio kontradiktornu i nepravilnu odluku. Ali to u praksi ništa nije promijenilo. Kada je izašao iz pritvora, Smaila Šikala je dočekao kamion i odvezao u nepoznatom pravcu. Policijski izvori iz Perua, prenijet će nam kolege iz tamošnjeg lista El Comercio, sumnjaju da je Šikalo prvo otišao u Ekvador, a onda je krenuo dalje. U BiH je stigao 25. juna 2021. godine, a fotografije su snimljene u srijedu, 1. septembra.

Smail Šikalo je uhapšen u noći između 6. i 7. januara 2019. godine. Tokom policijske u peruanskom gradu Trujillo zaplijenjeno je 800 paketa kokaina hidrohlorida.

Osim Šikala, uhapšen je i jedan državljanin Perua. Paketi kokaina nosili su oznaku BH, a pošiljka je morskim putem trebala biti prebačena do Evrope, odnosno Nizozemske.  Nedugo nakon toga policija je uhapsila još tri osobe koje su bile povezane sa Šikalom te je zaplijenjeno dodatnih 400 kilograma kokaina, dok je Flavio Abanto u čijoj je kući živio Šikalo – pobjegao policiji. Tada je saopćeno da je ova grupa u Evropu namjeravala prebaciti ukupno 1,3 tone kokaina.

kokain zaplijenjen u Peruu sa oznakom BH

Dvije godine prije bh. državljanina Šikala, u Peruu je uhapšen njegov komšija i poznanik iz Sarajeva David Cufaj. Peruanskoj policiji bio je poznat po imenu Raul. Cufaj je rođen u Beogradu, ali je odrastao u Sarajevu, u istoj ulici kao i Smail Šikalo. David Cufaj zvani Raul trenutno je na izdržavanju kazne u Peruu. On je u januaru 2020. godine osuđen na 17 godina zatvora. U presudi je navedeno da je dvije tone kokaina namjeravao prebaciti za osobu po nadimku “Tito”, koja je finansijer krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Tito se nalazi na vrhu sheme ove organizirane kriminalne grupe koju je napravila policija u Peruu.

shema peruanske policije: “Tito” na čelu kartela

Prema dokumentima nizozemskog pravosuđa, Tito je nadimak Edina Gačanina. I on je rođen u Sarajevu i svoj životni put je započeo u ulici koja će kasnije dobiti ime po ratnom heroju i zlatnom ljiljanu Smailu Šikalu, inače, stricu Smaila Šikala koji je osumnjičen za krijumčarenje kokaina u Peruu. Iz iste ulice je i Mirza Gačanin, stic Edina Gačanina koji je prošle godine uhapšen u Nizozemskoj zbog sumnje da je oprao najmanje pet miliona eura stečenih prodajom kokaina. Ove godine Mirza Gačanin je pušten iz pritvora u Bredi i određene su mu mjere zabrane. No, istraga protiv njega se nastavlja. Edin Gačanin Tito pod istragom je američke DEA-e. Njegov kartel, prema dokumentima nizozemskog tužilaštva, dovodi se u vezu sa najmanje 15 tona kokaina zaplijenjenog širom svijeta.

dokument nizozemskog tužilaštva

Edin Gačanin Tito je proteklih godina živio u Dubaiju. Policija u Peruu više puta je registrovala njegov ulazak u tu državu. sumnja se da je upravo on obezbijedio novac kojim je podmićen sudija Luis Perez Leon koji je nezakonito pustio Smaila Šikala da se brani sa slobode. Zbog odluke u predmetu Šikalo, ovaj sudija je, rekosmo, suspendovan na šest mjeseci. Krajem jula ove godine peruansko je pravosuđe saopćilo da je raspisalo potragu za Šikalo. No, prema informacijama Istrage, potraga se odnosi samo na državu Peruu jer je neko u toj državi napravio “previd” zbog čega nije raspisana međunarodna Interpolova potjernica. Šikalo se, zato, može slobodno kretati i van granica BiH. Za sada je, međutim, utočište pronašao u Sarajevu, kao i nekoliko bivših pripadnika Federalne uprave policije koji su bili lična pratnja vođe kartela Edina Gačanina Tita. Šef kartela je posljednji put u BiH bio u septembru 2016. godine i domaćin mu je bio biznismen Gordan Memija koji je, svjedočeći na Općinskom sudu u Sarajevu, priznao svoje kontakte sa Edinom Gačaninom Titom.

sudski zapisnik saslušanja Gordana Memije

“Nije moj prijatelj, poznanik je. Vidio sam ga kada je došao u Sarajevo, prije četiri-pet godina. Ja sam ga sačekao na aerodromu u Sarajevu. Rentao sam automobile tada. Na moju firmu bilo je korištenje tog automobila. Nisam ja iznajmio hotelsku sobu za njega, samo sam rezervisao u Hotelu Bristol. Edinova majka je moja prijateljica i zamolila me je, kad čovjek dođe ovdje, da mu pomognem dvije, tri stvari i to sam uradio. Da mu pomognem oko dočeka, da rezervišem hotel i auto i predlaganja eventualno nekog projekta, odnosno investicija, ali ništa nije realizovano”, kazao je Memija, svjedočeći na Općinskom sudu u Sarajevu.

No, unatoč tome, sutkinja Općinskog suda u Sarajevu Naida Tabaković, slično kao i njen kolega iz Perua, presudila da je u korist Titovog “poznanika” Gordana Memije, ustvrdivši da je on oklevetan zbog toga što je dovođen u vezu sa šefom narko kartela, iako je ovaj sarajevski biznismen te veze priznao, svjedočeći u njenom prisustvu.

Inače, bh. pravosuđe već godinama posjeduje dokumente o vezama pojedinih biznismena sa ovim kartelom, ali niko do sada nije procesuiran. Veći dio predmeta o pranju novca nalazi se u Tužilaštvu BiH, kod državnog tužitelja Olega Čavke. Ishod – poznat.

Krijumčar 1,3 tone kokaina vratio se iz Perua: Smail Šikalo slobodno živi u Bosni i Hercegovini

Smail Šikalo, član narko kartel Tito i Dino koji je u Peruu pao sa 900 kilograma kokaina, vratio se u Bosnu i Hercegovinu, saznaje Istraga.ba.

“On je na teritoriju Bosne i Hercegovine ušao 25. juna ove godine”, kazao je naš izvor iz policijskih struktura.

U Graničnoj policiji BiH, zbog zaštite ličnih podataka, nisu nam mogli potvrditi da je Šikalo ušao na teritoriju BiH.

“U vezi sa Vašim upitom o prelasku državne granice osobe Š.S., obavještavam Vas da radi zaštite osobnih podataka ne možemo dati informaciju o prelasku granice navedene osobe, ali ono što Vam mogu reći je da, do ovog trenutka (od perioda koji navodite da je osoba navodno ušla u BiH) za istim nije bila raspisana potraga”, kazala je za Istraga.ba Franka Vican, službenica za odnose s javnošću u Graničnoj policiji Bosne i Hercegovine.

Krajem januara ove godine, Šikalo je, uz mjere zabrane, pušten iz zatvora u Peruu što je izazvalo skandal u toj zemlji. Naime, 15. jaunuara ove godine sudija Luis Perez Leon iz La Libertada odlučio je da izmijeni odluku o određivanju pritvora te da Šikala pusti na slobodu. Tom prilikom mu je izrečena i mjera zabrane napuštanja države. Zbog sumnje na korupciju, Ured za kontrolu prekršaja (OCMA) proveo je internu istragu te je 28. januara saopćeno da su “utvrđene nepravilnosti u presudi sudije Luisa Alejandra Péreza Leona”. Peruanski list El Comercio objavio je tada da je sudija suspentiran na šest mjeseci. Šefica OCMA -e, Mariem De La Rosa Bedriñana, izvijestila je da je nakon ocjene sudskog spisa došla do zaključka da je sudija Pérez u januaru ove godine donio kontradiktornu i nepravilnu odluku. 

Policajac koji je vodio istragu u tom predmetu kazao je tada za peruanske medije da je sudiju Luisa Alejandra Péreza Lenona trebalo otpustiti jer je upropastio rad njegove jedinice Orion koja je tri godine pratila i nadzirala Smaila Šikala. Otkako je Šikalo sredinom januara napustio zatvor, u toj mu se državi gubi svaki trag. Advokat Smaila Šikala obavezao se da će dati sudu adresu na kojoj će osumnjičeni boraviti. No, ta adresa nije data. 

“Tražili smo ga ispod svakog kamena, ali ga nema. Mora da je van  države”, kazao je krajem januara policijski izvor iz Perua.

I bio je u pravu. Smail Šikalo od kraja juna nalazi se u Bosni i Hercegovini. On je 7. januara 2019. godine uhapšen u Peruu u gradu Trujillo kada je tamošnja policija zaplijenila 800 paketa kokaina hidrohlorida.

https://www.youtube.com/watch?v=Po9UCQgn_YY

Osim Šikala, uhapšen je i jedan državljanin Perua. Paketi kokaina nosili su oznaku BH, a pošiljka je morskim putem trebala biti prebačena do Evrope, odnosno Nizozemske.  Nedugo nakon toga policija je uhapsila još tri osobe koje su bile povezane sa Šikalom te je zaplijenjeno dodatnih 400 kilograma kokaina, dok je Flavio Abanto u čijoj je kući živio Šikalo – pobjegao policiji. Tada je saopćeno da je ova grupa u Evropu namjeravala prebaciti ukupno 1,3 tone kokaina.

kokain zaplijenjen u Peruu sa oznakom BH

Dvije godine prije bh. državljanina Šikala, u Peruu je uhapšen njegov komšija i poznanik iz Sarajeva David Cufaj. On je namjeravao skoro dvije tone kokaina prebaciti u Evropu. U januaru 2020. godine osuđen na 17 godina zatvora. U presudi je navedeno da je kokain namjeravao prebaciti za osobu po nadimku “Tito” koja je finansijer krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Evropu.

Tito je, objavljivali smo više puta, nadimak Edina Gačanina, Sarajlije koji je godinama živio u Nizozemskoj gdje je stvorio moćni kartel poznat kao Tito i Dino. Gačanin je posljednih godina živio u Dubaiju gdje mu je blizak saradnik bio i šef italijanske Camorre Rafaelle Imperiale koji je uhapšen početkom avgusta u tom gradu. Prema informacijama Istrage, Gačanin je ovog ljeta veći dio svojih pratilaca vratio u Bosnu i Hercegovinu. U pitanju su, uglavnom, bivši pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije koji su ga pratili kada je u septembru 2016. godine boravio u Sarajevu kada mu je domaćin bio biznsmen Gordan Memija. Tako danas veći dio bh. saradnika Edina Gačanina Tita slobodno živi u Sarajevu.

Zaštita ministra Čampare ili previd: Tužiteljica Željka Radovanović- Sokić “zaboravila” Sudu dostaviti dokumentaciju o državljanstvu Džafera Drnde

Kantonalna tužiteljica iz Sarajeva Željka Radovanović – Sokić prikrila je ključne dokumente od Općinskog suda u Sarajevu kada je krajem jula zatražila izdavanje naredbe za izuzimanje dokumentacije iz Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova, a koja se odnosi na odluku ministra Aljoše Čampare da “po hitnom” i sumnjivom postupku da bh. državljanstvo Džaferu Drndi, ocu svoga prijatelja Adisa Drnde.

“Sud je 19. jula 2021. godine zaprimio vaš prijedlog za izdavanje naredbe za privremeno oduzimanje predmeta. Pozivate se da u roku od osam dana od dana prijema ovog dopisa dopunite svoj prijedlog u smislu da dostavite dokumentaciju kojom potkrepljujete svoje navode iz prijedloga, a sve kako bi sud isti prijedlog razmotrio, utvrdio da li postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo i eventualno donio odluku u tom pravcu. U protivnom, sud će postupiti shodno odredbi člana 162, stav 3 Zakona o krivičnom postupku FBiH”, navedeno je u aktu koji je 29. jula 2021. godine sutkinja za prethodni postupak Ajla Papović-Mujan dostavila Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo.

akt Općinskog suda u Sarajevu

Tužiteljica Željka Radovanović-Sokić u tom je trenutku otišla na odmor pa dalja sudbina njenog zahtjeva za izdavanje naredbe za izuzimanje dokumentacije iz Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova nije poznata. Istraga je u posjedu njenog prvog akta i vidljivo je da ona nije dostavila nijedan prilog kojim bi potkrijepila sumnje da je federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara počinio krivično djelo kada je oca svog prijatelja pod sumnjivim okolnostima upisao u knjigu državljana BiH.

prijedlog tužiteljice Radovanović-Sokić

Kako se može vidjeti, postupajuća tužiteljica u obrazloženju navodi da je Federalna uprava policije dostavila službeni Izvještaj o preduzetim mjerama i radnjama koji se odnosi na davanje državljanstva Džaferu Drndi. Međutim, ona sudiji za prethodni postupak nije dostavila taj akt, kao ni 33 druga dokumenta koja je njoj Federalna uprava policije dostavila kao prilog svom izvještaju. Na fotografijiama ispod je popis dokumenata koje je FUP dostavio tužiteljici Radovanović-Sokić, ali je ona odlučila da sudiji za prethodni postupak ne dostavi nijedan od navedenih dokaza.

Podsjećamo, Istraga.ba je sredinom maja objavila da je federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara nezakonito dao državljanstvu ocu svoga prijatelja Adisa Drnde, koji je, inače, službenik Državne agencije za istrage i zaštitu – SIPA.  Tada smo objavili da je Čampara, unatoč pismenim upozorenjima svojih službenika, u februaru prošle godine nezakonito dao bh. državljanstvo Džaferu Drndi. Tokom postupka izdavanja državljanstva, Aljoša Čampara i Adis Drnda vršili su pritisak na službenike Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova. Sve je ovo navedeno u Izvještaju o poduzetim mjerama i radnjama koji je 11. marta ove godine Federalna uprava policije dostavila Tužilaštvu Kantona Sarajevo.

Kao priloge ovom Izvještaju, FUP je, već smo naveli, dostavio 33 dokumenta koji potvrđuju zloupotrebe prilikom upisa Džafera Drnde u knjigu bh. državljana. No, dva su dokumenta ključna. Prvi je kopija nacrta Rješenja broj 01-03-03/2-13-4-1121/19 od 3. februara 2020. godine, a drugi je ovjerena kopija Rješenja broj 01-13-4-15 , također od 3. februara 2020. godine. Prvim aktom FMUP odbija zahtjev za sticanje državljanstva za Džafera Drndu, a drugim aktom, nastalim istoga dana, FMUP Džaferu Drndi daje državljanstvo BiH.

Analizom dokumentacije i saslušanjem svjedoka, piše u Izvještaju Federalne uprave policije, nesporno je utvrđeno da je sve dogovoreno u kabinetu ministra Čampare, na sastanku održanom 31. januara 2020. godine. Tog dana je, naime, ministar Čampara u svojoj kancelariji ugostio Adisa Drndu, a na sastanak je pozvao službenika FMUP-a Safeta Šatara i Adija Džamalija koji su zaduženi za izdavanje državljanstava i matičnih knjiga.

Nesporno je utvrđeno da je prije održavanja sastanka Adis Drnda više puta telefonom pozivao voditelja postupka Adija Džamaliju i istog ubjeđivao sa sačini rješenje o prijemu u državljanstvo njegovog oca Drnda Džafera”, navedeno je u Izvještaju FUP-a.

Tokom sastanka 31. januara, utvrdila je Federalna policija, ministar Čampara je naredio svojim službenicima da Džaferu Drndi daju bh. državljanstvo. Unatoč pritiscima, službenici FMUP-a  Safet Šatara i Adi Džamalija odbili su, zbog neispunjavanja osnovnih uslova, sačiniti rješenje o prijemu u državljanstvo oca ministrovog prijatelja.

izvještaj FUP-a

O svemu tome, kako se može vidjeti iz dokumenta, službenici FMUP-a sačinili akt o odbijanju zahtjeva za upis u knjigu državljana te ga dostavili šefici Sektora za pravne poslove FMUP-a Medini Đapo koja je parafirala stav svojih podređenih. No,  ministar Čampara je ponovo reagirao.

“Adi, vi opet uradili negativno rješenje. Za pet minuta hoću pozitivno rješenje” kazao je ministar Čampara povišenim tonom Adiju Džamaliji, što je službenik FMUP-a potvrdio policijskim istražiteljima.

Zbog tog pritiska, Džamalija je morao potražiti medicinsku pomoć nakon čega je otišao na bolovanje. Ali ministar Čampara nije posustajao. Prema izvještaju FUP-a, on 3. februara 2020. godine svojoj šefici kabineta Rijadi Halilović dostavio bjanko rješenja o prijemu u državljanstvo nakon čega je ona sačinila akt o prijemu Džafera Drnde u knjigu državljana BiH. Čampara je, potom, potpisao taj akt i prema dokumentu Federalne uprave policije, “naredio je svojim podređenim da se ovo Rješenje protokoliše u evidencijama Kabineta ministra, što su isti i učinili u knjizi protokola – Skraćeni protokoli”.

Tokom provjera, inspektori FUP-a su utvrdili da ministar Čampara ove akte nije dostavio nadležnoj Službi za pravne poslove.

“Rješenje nije upisano u Evidenciju o izdatim Rješenjima kojima se stiče državljanstvo”, konstatovali su federalni policajci.

Izvještaj i svi dokumenti su dostavljeni tužiteljici Željki Radovanović Sokić koja je, prema informacijama Istrage, prvo namjeravala donijeti naredbu o neprovođenju istrage, a kolege je obavijestila da je Čampara počinio samo “disciplinski prekršaj”. No, nakon toga se predomislila pa je od Općinskog suda u Sarajevu zatražila izdavanje naredbe za izuzimanje dokumentacije, ali uz svoj prijedlog nije dostavila nijedan dokaz, što već upućuje na sumnju da svjesno zataškava ovaj slučaj. Inače, tužiteljica Radovanović-Sokić u srodstvu je sa Zlatanom Radovanovićem, bliskim prijateljem ministra Aljoše Čampare.

“Četiri decenije prijateljstva, neće u kriminal, nije papak”, napisao je nedavno na svom FB profilu Zlatan Radovanović, priloživši fotografiju sa ministrom Čamparom kojeg bi trebala istraživati njegova rodica.

(VIDEO) Policija iz Dubaija objavila snimke hapšenja: Saradnik Edina Gačanina Tita i vođa italijanske Camorre Rafaelle Imperiale posjedovao ruski pasoš

Početkom avgusta u Dubaiju uhapšeni vođa Camorre Rafaelle Imperiale posjedovao je ruski pasoš. Da li je u pitanju lažni ili originalni dokument Ruske Federacije još uvijek nije utvrđeno, ali na snimku koji je ove sedmice objavila policija Ujedinjenih Arapskih Emirata vidi se ruski pasoš pronađen u kući u Dubaiju u kojoj se godinama skrivao jedan od najopasnijih svjetskih mafijaša.

ruski pasoš pronađen u rezidenciji vođe Camorre

Rafaelle Imperiale je uhapšen 4. avgusta na osnovu crvene Interpolove potjernice koju je za njim raspisala Italija. Prema izvještaju policije iz Dubaija objavljenom u četvrtak, Imperiale je u tom gradu živio  koristeći lažni identitet – Antonio Rocco.

“Koristio je različite automobile da sakrije svakodnevna kretanja i odlučio je živjeti u izoliranoj kući u kojoj je mogao nadzirati one koji su mu prilazili”, saopćili su policijski zvaničnici u Dubaiju. 

Na snimcima policijske akcije koji su objavljeni u četvrtak vidi se kako policija upada u rezidenciju vođe Camorre, a nekoliko sekundi kasnije je snimljen i pasoš Ruske Federacije pronađen prilikom pretresa objekta. Sa ovim je dokumentima Raffaele Imperiale putovao u nekoliko država, navedeno je u službenom izvještaju.

Za praćenje vođe Camorre policijske snage Dubaija koristile sistem Oyoon, koji pokreće mreža pametnih kamera za praćenje osumnjičenih. Raffaele Imperiale praćen je sedam dana prije nego je 4. avgusta policija upala u njegov stan u kojem su pronađene veće količine novca kao i umjetnine. 

Uprava za borbu protiv narkotika u Napulju, Italija, smatra ga jednim od najopasnijih i najtraženijih bjegunaca na svijetu. Pišući za online magazin Žurnal, autor ovog teksta je 1. avgusta 2019. godine, pozivajući se na svoje izvore, objavio da se vođa mafijaške organizacije Camorra vjerovatno nalazi u Dubaiju gdje ulaže u nekretnine i gdje blisko sarađuje sa šefom narko kartela Tito i Dino kojim rukovodi bh. državljanin Edin Gačanin Tito. Evo citata iz teksta objavljenog dvije godine prije nego će policija u Dubaiju uhapsiti vođu Camorre: Treći Gačaninov partner je Rafaele Imperiale zvani Pasta, jedan od čelnih ljudi talijanske mafije Camorra. Policijske agencije raspolažu informacijama da je Imperiale svoj novac uglavnom ulagao kupujući nekretnine u Dubaiju, ali i slike Vincenta van Gogha koje su 2002. godine ukradene u Holandiji, a koje je on kasnije kupio za 100 miliona eura. I Edin Gačanin, kako smo već naveli, kupuje nekretnine u Dubaiju, a u tim poslovima su mu pomagali članovi njegove porodice koja je porijeklom iz Sarajeva”

Nakon što je prošle sedmice italijanska policija saopćila da je u Dubaiju uhapšen Raffaele Imperiale, nizozemski list De Telegraaf objavio je prošlog četvrtak da je ova grupacija bila pod istragom američkih policijskih agencija te da je DEA informacije poslala policiji u Holandiji.

“Imperiale se nastanio u Dubaiju, gdje ga, kao i ostale gangstere iz Evrope, vlasti nisu ometale u poslovima. Američka agencija za borbu protiv droga (DEA) uočila je Imperialea u ljeto 2017. godine u vrlo skupom hotelu Burj al Arab u Dubaiju. Imperiale je  tamo bio na vjenčanju irskog mafijaša Daniela Kinahana. Bio je prisutan i jedan od bosanskih kriminalaca“, objavio je Telegraaf. 

Telegraaf dalje navodi da je “postojala saradnja između sada uhapšenog Imperialea, zatim Ridouana Taghija, Rica ‘De Chileena’ R., irskog klana Kinahan i bosanske grupe oko Edina G. 

Edin G. je, naravno, Edin Gačanin, vođa moćnog narko kartela Tito i Dino koji posjeduje bh. državljanstvo. Gačanin je godinama živio u Nizozemskoj, nakon čega je preselio u Dubai. Policijske agencije ga povezuju sa najmanje 16 tona kokaina koji je zaplijenjen širom svijeta. Drogu je nabavljao u Peruu gdje su, prilikom transporta kokaina, uhapšena dvojica njegovih komšija iz Sarajeva – David Cufaj i Smail Šikalo koji su također živjeli u Nizozemskoj. U kriminalnim krugovima u Južnoj Americi Edin Gačanin je poznat po nadimku Tito, dok je u Evropi poznatiji kao Dino. Zato ovaj kartel i zovu Tito i Dino. Posljednji put Edin Gačanin Tito u Bosni i Hercegovini je boravio u septembru 2016. godine i domaćin mu je bio biznismen Gordan Memija koji mu je obezbijedio automobile i smještaj u hotelu Bristol. Tita su tada čuvali pripadnici Specijalne jedinice FUP-a, a on je u znak zahvalnosti, putem posrednika, kasnije donirao opremu toj jedinici. Nakon što je priča dospjela u javnost, nekoliko pripadnika FUP-a je napustilo Specijalnu jedinicu kako bi otputovali u Dubai gdje su čuvali Edina Gačanina Tita. Ipak, ovog ljeta su se svi oni vratili u BiH jer se njihov šef više ne osjeća sigurnim u Dubaiju gdje je prvo uhapšen njegov saradnik iz Nizozemske Ridouan Taghi, a potom i vođa Camorre i poslovni partner – Rafaelle Imperiale.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...