Državna tužiteljica Ivana Petković zatražila je izuzeće Gordane Tadić nakon što je ona, u svojstvu glavne tužiteljice Tužilaštva BiH, usvojila prigovor tužioca Olega Čavke u vezi sa prijavom koju je ranije podnio protiv tužioca iz Ureda disciplinskog tužioca VSTV-a.
Prema informacijama Istrage, Čavka je prošle godine podnio prijavu protiv disciplinskog tužioca Mirze Hadžiomerovića zbog “neprimjerenih kontakata” i navodnih veza sa direktorom Obavještajno sigurnosne agencije BiH Osmanom Mehmedagićem. Saznanja iz Čavkine prijave su, nedugo nakon toga, objavljena na banjalučkoj Alternativnoj televiziji. Predmet je zadužila tužiteljica Ivana Petković koja je je, nakon početnih provjera, konstatovala da nema nikakve sumnje da je Hadžiomerović počinio bilo kakvo krivično djelo navedeno u prijavi Olega Čavke. Tužiteljica Petković je, potom, donijela naredbu o neprovođenju istrage i tu odluku zavela u TCMS.
“O nesprovođenju istrage, kao i o razlozima za to, Tužilac će obavijestiti oštećenog i podnosioca prijave u roku od tri dana. Oštećeni i podnosilac prijave imaju pravo podnijeti pritužbu u roku od osam dana uredu Tužioca”, navedeno je u članu 216, stav 4 Zakona o krivičnom postupku BiH.
Iako je, kako saznajemo, tužiteljica Petković dostavila odluku glavnoj tužiteljici koja je trebala obavijestiti prijavitelja Čavku, Gordana Tadić to nije učinila. Sve dok Prvostepena disciplinska komisija VSTV-a, na osnovu tužbe UDT-a, nije donijela odluku o njenom razrješenju sa mjesta glavne tužiteljice. Nakon toga Gordana Tadić kreće u “osvetu”. Prijavitelju Olegu Čavki šalje obavijest o odluci tužiteljice Ivane Petković, Čavka, potom, dostavlja pritužbu na odluku i Ured glavne tužiteljice ga usvaja. Tadićeva, potom, daje nalog tužiteljici Ivani Petković da nastavi rad na pretmetu protiv zamjenika glavnog disciplionskog tužioca Mirze Hadžiomerovića. Ivana Petković, prema informacijama Istrage, tada traži izuzeće glavne državne tužiteljice, smatrajući da ima lični motiv, jer je UDT protiv nje podnio disciplinsku tužbu. Naime, prema Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji Tužilaštva BiH, Kolegij tužilaca Tužilaštva BiH “rješava zahtjeve o izuzeću glavnog tužioca u krivičnom postupku” (član 20, tačka g).
Dakle, da bi se razmatrao zahtjev tužiteljice Petković o izuzeću Gordane Tadić, glavna bi tužiteljica morala sazvati Kolegij. No, ona to, za sada, odbija učiniti.
Znate l’ priču o tramvajskom stajalištu Otoka? To je ono stajalište zbog čije su izgradenje mjesecima bile gužbe u saobraćaju u Sarajevu, i koje je, nakon nekoliko probijenih rokova, “nepredviđenih okolnosti izazvanih pandemijom koronavirusa”, više od godinu radova i korištenja improviziranog i neuvjetnog stajališta, zvanično otvoreno 27. jula ove godine. Otvoren, ali nije završen. Slijede dodatni radovi. Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo donijelo je 3. avgusta odluku da se na tramvajskim stajalištima “Otoka” i “Nedžarići” izvode dodatni radovi. A izvodit će ih firma Euro-asfalt, posljednjih dana firma poznata po tunelu Hranjen, i firma BS Telecom, iza koje stoji bivši SDP-ov direktor Elektroprivrede BiH – Elvedin Grabovica.
“Prihvata se Preporuka Komisije za nabavku u postupku javne nabavke : Dodatni radovi na izgradnji tramvajskog stajališta Otoka i Nedžarići za Sistem elektronske naplate i upravljanja JPG te ugovor dodjeljuje ponuđaču Konzorcij BS Telecom Solutions d.o.o. Sarajevo i Eoro-asfalt d.o.o. Sarajevo prema dostavljenoj ponudi od 29. jula 2021. godine u ukupnoj vrijednosti od 116.537 KM”, piše u Odluci o izboru najpovoljnijeg ponuđača koju je potpisao kantonalni ministar Adnan Šteta.
ministar Adnan Šteta
Postupak javne nabavke “dodatnih radova” pokrenut je 8. juna ove godine. Nadležni ministar Šteta odlučio se za “pregovarački postupak bez objave obavještenja o nabavci”. Ministarstvo je vrijednost ovog posla procijenilo na 69.167 KM. Potom je upućen poziv Konzorciju BS Telecom i Euro-asfalt koji je, logično, jedini dostavio ponudu.
“U skladu sa kriterijumom za dodjelu ugovora “najniža cijena” ugovor se dodjeljuje ponuđaču Konzorcij BS Telecom Solutions d.o.o. Sarajevo i Euro-asfalt d.o.o. Sarajevo u ukupnoj vrijednosti nabavke 116.537 KM (sa PDV-om). Za predmetnu nabavku će se zakljuiti ugovor”, navedeno je u obrazloženju Odluke ministra Štete.
Prije nego su se pojavili “dodatni radovi”, Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo je tvrdilo da gradnja tramvajskog stajališta na Otoci košta – 230.000 maraka. Radovi su započeli tokom prvog mandata ministra Adnana Štete.
“Stajalište na Otoci je jedna tužna priča. Ono je sramota Kantona Sarajevo prema svim građanima. Zbog sitnih problema koje su u hodu trebali rješavati izvođač radova i nadzor, desio se zastoj. To se više ne smije dešavati. Svaki ugovor koji potpišem kao ministar prekinut ću istog trena ako se ne ispoštuju radovi u predviđenom roku”, govorio je u januaru ove godine ministar Šteta nakon što je već postalo izvjesno da radovi neće biti završeni u zadatom roku.
Pola godine kasnije, stajalište na Otoci postaje još tužnija priča. Sedam dana nakon što je i formalno otvoreno tramvajsko stajalište na Otoci, ministar Šteta je potpisao Odluku o “dodatnim radovima na stajalištima “Otoka” i “Nedžarići”.
Najmanje deset osuđenika ili optuženika za ratne zločine u Bosni i Hercegovini za kojima je raspisana crvena Interpolova potjernicima godinama slobodno živi i radi u Srbiji. Neki od njih su optuženi za genocid, drugi su, formalno, pod istragom, a ima i onih koji su drugi pravosnažno osuđeni za zločine protiv čovječnosti. Istraga.ba u nastavku objavljuje imena ratnih zločinaca kojima su srbijanske vlasti pružile utočište. Posljednji koji je iz BiH pobjegao u Srbiju je predsjednik Boračke organizacije RS – Milomir Savčić, ratni komandant 65. zaštitnog motorizovanog pri Glavnom štabu Vojaske RS
Milomir Savčić
Sud Bosne i Hercegovine 13. 1. 2020. godine potvrdio je optužnicu protiv Milomira Savčića. U optužnici je, pored ostalog, navedeno da je Milomir Savčić u svojstvu komadanta 65. zaštitnog motorizovanog puka Glavnog štaba vojske Republike Srpske, znajući za namjeru glavnih izvršilaca da djelomično istrijebe nacionalnu, etničku i vjersku skupinu Bošnjaka, pomagao i podržavao ubijanje muških pripadnika skupine Bošnjaka i nanošenje teških tjelesnih ozljeda i duševnih povreda skupini Bošnjaka, koji su, kao Bošnjaci Istočne Bosne, činili značajan dio etničke skupine Bošnjaka. Umjesto pritvora, Tužilaštvo BiH je prošle godine predložilo određivanje samo mjera zabrane. Savčić je, potom, prekršio mjere zabrane pa mu je Sud BiH odredio pritvor. No, bilo je to kasno. Milomir Savčić je pobjegao, a njegov telefon je posljednji put lociran nekoliko kilometara od granice sa Srabijom. Od tada mu se gubi svaki trag Savčićev telefon bio je aktivan na teritoriji Srbije.
Savčić je bio aktivan i nakon podizanja optužnice i davao je izjave kojima je negirao genocid u Srebrenici.
Ljuban Ećim
“Večići su dobili svoje, ali idemo redom”, reći će u proljeće 1992. godine Ljuban Ećim dok su iza njega pripadnici policijskih i vojnih formacija Bošnjake i Hrvate ubacivali u autobuse, ranije pripremljene za deportaciju nesrpskog stanovništva sa područja Kotor Varoši.
Dvadeset i tri godine kasnije, Sud BiH je raspisao crvenu Interpolovu potjernicu za Ljubanom Ećimom “zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo zločin protiv čovječnosti”.
Rješenje Suda BiH o raspisivanju potjernice
U januaru prošle godine Tužilaštvo BiH je protiv Ećima podiglo i optužnicu zbog ratnih zločina u Kotor Varoši, ali kako je osumnjičeni bio nedostupan, ova optužnica nije potvrđena iz proceduralnih razloga. Uglavnom, Ljuban Ećim, unatoč crvenoj potjernici, i danas slobodno živi u Beogradu. Do jula 2019. godine ovaj Arkanov kum i bjegunac od bh. pravosuđa živio je na adresi Susedgradska 49, Svilajnac, a kasnije i na adresi Đure Jakšića broj 11 u centru Beograda.
Bjegunac Ećim sa Cecom Ražnatović: utočište u Beogradu
Posjeduje pasoš Republike Srbije čije vlasti ne žele preuzeti njegovo krivično gonjenje zbog ratnih zločina u BiH.
Mirko Todorović Banana
Negdje pred ponoć u zimu 2010. godine sreli smo se na rumskom raskršću. Mirko Todorović Banana imao je kapuljaču na glavi i bio je bez stalne adrese prebivališta u Srbiji. Dvije godine prije našeg susreta, Todorović je pobjegao iz BiH gdje ga je Sud Bosne i Hercegovine osudio na 13 godina zatvora zbog ratnih zločina u Bratuncu. U presudi Suda BiH piše da su Miloš Radić i Mirko Todorović Banana “dana 20.maja 1992.godine u popodnevnim satima, u selu Borkovac, opština Bratunac, u grupi zajedno sa još četiri pripadnika Vojske Republike Srpske, među kojima i Stjepanović Novakom zv. „Krke“, učestvovali u hapšenju grupe od 14 (četrnaest) civila bošnjačke nacionalnosti i to: Hamed Alić, Hamid Alić, Halima Alić, Maho Avdić, Hamedina Ramić, Munib Sulejmanović, Hajrudin Hasanović, Hamed Velić, Fadil Sulejmanović, Amer Ramić, Naser Sulejmanović, Muharem Salkić, Mehmed Jahić i Ibro Džananović, koji su se usljed straha od napada vojske i policije Republike Srpske skrivali u napuštenom kamenolomu nedaleko od sela Borkovac u kom je većina bila nastanjena, a zatim ih poveli u koloni prema selu, kada je neko iz grupe napadača pucanjem iz oružja usmrtio Avdić Mahu, koji se nalazio na začelju kolone, da bi ih potom mučili udaranjem šakama, nogama obuvenim u vojničke čizme po svim dijelovima tijela, oduzeli im novac i dragocjenosti, uz psovke na nacionalnoj osnovi, nakon čega su ih odveli do padine prema obližnjem potoku gdje su ih poredali leđima okrenutim prema potoku, a zatim na iste pucali, usljed čega su njihova tijela padala u potok i tom prilikom usljed pogodaka iz vatrenog oružja smrtno su stradali Hamid Alić, Halima Alić, Munib Sulejmanović, Fadil Sulejmanović, Hajrudin Hasanović, Hamed Velić, Hamedina Ramić”.
Odbjegli ratni zločinac Mirko Todorović Banana fotografisan u Srbiji
Prvostepenom presudom Radić i Todorović su osuđeni na po 17 godina zatvora. Kasnije je Todoroviću kazna smanjena na 13 godina, a Radiću na 12. Prije nego je upućen na idržavanje kazne, Todorović je pobjegao u Srbiju. Nikada nije uhapšen.
Milorad Mišo Pelemiš
“Borci Diverzantskog odreda, srpski junaci. Dozvolite mi da vas u ime Drinskog korpusa, u ime komandanta Glavnog štaba i svoje ime pozdravim i čestitam dan formiranja jedinice”, govorio je u proljeće 1995. godine general Radislav Krstić na obilježavanju godišnjice osnivanja Desetog diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske.
Pelemiš i Krstić
Nakon uvodnih riječi, Krstić je ratnu zastavu predao Miloradu Miši Pelemišu, komandantu Desetog diverzantskog odreda čiji će pripadnici u 16. jula 1995. godine na Vojnoj ekonomiji Branjevo, na putu između Zvornika i Bijeljine, strijeljati najmanje 1200 srebreničkih Bošnjaka. Straljačkim vodom rukovodio je Slovenac Franc Kos koji je osuđen na 35 godina zatvora. Komandant ove jedinice, Milorad Mišo Pelemiš pobjegao je u Srbiju i nikad nije procesuiran.
Pelemiš u studiju TV Happy
Za njim je bh. pravosuđe raspisalo crvenu Interpolovu potjernicu, ali uzalud. Umjesto u sudnicama i ćelijama, Pelemiš je boravio u studijima srbijanskih televizija. Umro je 23. aprila ove godine, a srbijanski mediji su napisali da je “preminuo čuveni komandant”.
Novak Đukić
Skoro sedam godina je prošlo otkako je Srbija pružila utočište pravosnažno osuđenom ratnom zločincu Novaku Đukiću. Njega je Sud BiH proglasio krivim da je, kao komandant Taktičke grupe “Ozren” Vojske Republike Srpske (VRS), 25. maja 1995. naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira Tuzlu, usljed čega je došlo do masakra na Kapiji, kada je ubijeno više od 70 osoba. U februaru 2014. godine, nakon odluke Ustavnog suda BiH ukunuta mu je presuda zbog pogrešne primjene zakona. Međutim, u junu iste godine Đukić je ponovo osuđen, sada na zakonom dopuštenih 20 godina zatvora. No, on tada bježi u Srbiju “na liječenje”.
Osuđeni ratni zločinac Novak Đukić fotografisan u Beogradu
Za Đukićem je potjernica raspisana u oktobru 2014. jer se nije odazvao pozivu za izvršenje kazne, nakon čega je od Srbije zatraženo preuzimanje presude.Viši sud u Beogradu je nekoliko puta odgađao ročište na kojem je trebalo biti razmatrano preuzimanje izvršenja 20-godišnje zatvorske kazne.
“Tražim oslobađanje od odgovornosti za koju nisam kriv i koju nosi naš narod, a nije počinilac. Iz redova Vojske Republike Srpske nije ispaljena granata na Tuzlanski kapiju”, rekao je Đukić u junu 2017. godine za agenciju SRNA.
Tomislav Kovač
“Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je dana, 18. januara 2018. godine optužnicu koja optuženog Tomislava Kovača tereti da je počinio krivično djelo genocid iz člana 171. tačka a) i b) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, u vezi sa članom 180. stav 1. i članom 29. istog zakona. Optužnica tereti optuženog da je od 06. jula do 01. novembra 1995. godine, za vrijeme široko rasprostanjenog i sistematičnog napada usmjerenog protiv pripadnika bošnjačkog civilnog stanovništva zaštićene UN-a Srebrenica i Žepa u toku kojeg su VRS i MUP RS izveli operaciju trajnog i prisilnog premještanja ukupnog bošnjačkog civilnog stanovništva iz zaštićene zone UN-a Srebrenica i Žepa i operaciju hvatanja, zatvaranja, pogubljenja po prijekom postupku vojno sposobnih muškaraca i mladića Bošnjaka iz enklave Srebrenica, te operacije sakrivanja dokaza o pogubljenju tako što su posmrtni ostaci žrtava ekshumirani iz primarnih masovnih grobnica i ponovno ukopani u neobilježene sekundarne masovne grobnice, Tomislav Kovač, kao komadant Štaba policijskih snaga MUP RS-a i zamjenik ministra i ministar MUP RS-a sa svim ovlaštenjima ministra MUP-a, djelujući individualno i u dogovoru sa drugim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata, koji su imali namjeru i zajednički cilj da djelimično istrijebe grupu bošnjačkog naroda enklave Srebrenica”, navedeno je na stranici Suda BiH.
Tomislav Kovač: bjegunac optužen za genocid
Nakon što je potvrđena optužnica, za Kovačom je raspisana i crvena Interpolova potjernica. Srbijanske vlasti ga nikada nisu uhapsile i on danas slobodno živi i radi u Beogradu, a čest je gost srbijanskih tv emisija.
Drago Samardžija
Sve do 16. februara ove godine, kada je preminuo, u Srbiji je slobodno živio i optuženik za ratne zločine Drago Samardžija.
“Drago Samardžija, komandant 17. lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske, optužen za ratna zločine na području Ključa, na sjeverozapadu BiH, preminuo je u 16. februara u Beogradu” saopćila je Boračka organizacija Republike Srpske.
Samardžija je bio optužen za zločin protiv čovječnosti na području Općine Ključ. Na teret mu se stavljalo „učešće u provođenju Strateških ciljeva Skupštine srpskog naroda BiH, tako što je naređivao napade na nebranjena sela i zaseoke koji su bili nastanjeni muslimanskim stanovništvom“.
„U napadima na sela i zaseoke Ramići, Krasulje, Hripavci, Ošljak, Donji Biljani, Botonjići, Domazeti, Brkići i Jabukovica, ubijeno je više stotina civila. Dio preživjelih je psihički i fizički zlostavljan, dio je nezakonito zatvoren u logor Manjača, a preostalo stanovništvo je prisilno preseljeno izvan teritorije Srpske republike BiH,“ navedeno je u optužnici na osnovu koje Samardžija nikad nije procesuiran.
Duško Kornjača
“Identične sve su priče, oko borbe za Čajniče. Među prvim puče puška, u rukama brata Duška. Gdje Kornjača Duško stig'o, teško ko će stići, njemu treba spomenik za života dići”, pjevao je u septembru prošle godine u Srbiji Duško Kornja, optuženik za ratne zločine u Čajniču koji je utočište pronašao u Srbiji.
“Duško Kornjača – lice je nedostupno pravosudnim organima”, piše na straniciSuda Bosne i Hercegovine.
Optužnicu protiv Duška Kornjače Sud BiH potvrdio je 8. juna 2015. godine. Kornjača je optužen za krivično djelo zločin protiv čovječnosti.
“U periodu od sredine aprila 1992. do kraja juna 1992. godine na području općine Čajniče, u okviru širokog i sistematičnog napada Teritorijalne odbrane i Policijske stanice srpske opštine Čajniče, kao predsjednik Kriznog štaba, kasnije komandant ratnog štaba Srpske opštine Čajniče te predsjednik Skupštine opštine i ministar odbrane u Vladi Srpske autonomne teritorije Hercegovina, kao svjestan učesnik udruženog zločinačkog poduhvata, Kornjača je planirao i naredio progon nesrpskog stanovništva iz općine Čajniče”, navedeno je u činjeničnom opisu optužnice protiv bjegunca Kornjače.
Iako je za njim raspisana crvena Interpolova potjernica, ovaj optuženik za ratne zločine slobodno živi u Novom Sadu, gdje, inače, živi i novinarka Milijana Baletić koja je 1992. godine intervjuisala Duška Kornjaču ispred Lovačkog doma u Mostini.
“Noću su Zelene beretke napale ovaj zatvor sa ciljem da izvuku one koji im trebaju, a one koji su odslužili svoje, zverski su likvidirali”, kazala je Baletićeva prikazujući slike ubijenih Bošnjaka, a potom upitala Duška Kornjaču zašto su “muslimani ubijali muslimane”.
Zoran Obranović Maljić
Nadimak je dobio zbog toga što je neke od svojih žrtava ubijao maljem. Njegovo ime nalazi se na spisku pripadnika zloglasnog Desetog diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske.
Zoran Obrenović Maljić
Zoran Obrenović Maljić bio je među “diverzantima” (redni broj 19) koji su 10. jula 1995. godine umarširali u Srebrenicu. Šest dana kasnije, ta jedinica je na Vojnoj ekonomiji Branjevo strijeljala najmanje 1200 zarobljenih Bošnjaka.
Zoran Obrenović na spisku pripadnika Desetog diverzantskog odreda
Maljić danas slobodno živi u Srbiji iako je za njim raspisana crvena Interpolova potjernica.
Momir Savić
Kada su u maju 2010. godine pripadnici sudske policije došli na adresu u Višegradu na kojoj je bio prijavljen Momir Savić, tada već pravosnažno osuđeni ratni zločinac, nisu pronašli nikoga. Namjeravali su mu uručiti poziv za izdržavanje sedamnaestogodišnje zatvorske kazne na koju je osuđen zbog ratnih zločina u Višegradu.
“Pobjegao ratni zločinac Momir Savić”, glasili su naslovi većine medija u BiH i regionu.
Momir Savić
Sud BiH za njim je raspisao potjernicu, ali od tada mu se gubi svaki trag. Momir Savić danas slobodno živi u Srbiji u koju je pobjegao prije nego je pravosnažno osuđen.
Savić je, imeđu ostalog, osuđen i za silovanja u Višegradu.
Svetozar Kosorić
“Lice nedostupno pravosudnim organima”, piše na stranici Suda BiH ispod imena Svetozar Kosorić.
Svetozar Kosorić
Optužnica tereti Svetozara Kosorića da je, u svojstvu načelnika Odjeljenja za obavještajne poslove i kao jedan od članova Štaba Drinskog korpusa VRS, pomogao učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata znajući da su imali namjeru djelimično istrijebiti grupu bošnjačkog naroda ubijanjem, prisilnim premještanjem pripadnika grupe i nanošenjem teških tjelesnih i duševnih povreda pripadnicima te grupe, čime je počinio krivično djelo – genocid.
Kosorić godinama slobodno živi u Srbiji koja nikad nije preuzela ovaj predmet.
Milisav Gavrić
“Za anale, policajca izlečili “Parovi”!”, glasio je naslov teksta objavljenom 2016. godine srbijanskom tabloidu Alo.
Glavni lik ove priče bio je Milisav Gavrić, ratni zamjenik komandira Policijske stanice Srebrenica.
“Poslije rata u Bosni, gdje sam radio kao policajac, imao sam mnoge traume. Kad sam počeo da gledam “Parove”, počeo sam da se unosim u sve likove ovog serijala, što me je potpuno opustilo, i to do te mere da mi lekovi više nisu potrebni. Sada uopšte ne pijem lekove, leče me “Parovi” , kazao je tada Milisav Gavrić.
“Lice nedostupno pravosudnim organima”, piše na stranici Suda BiH.
odbjegli optuženik za genocid Milisav Gavrić u “Parovima”
Prema navodima iz optužnice Gavrić je, u periodu od 10. do 19. jula 1995. godine, u svojstvu pripadnika Policijske stanice (PS) Bratunac, a od 12. jula 1995. godine u svojstvu zamjenika komandira PS Srebrenica, zajedno sa drugim pripadnicima Vojske i MUP-a Republike Srpske (RS), učestvovao i pomagao u organizovanom i sistematskom zarobljavanju, nanošenju povreda i pogubljenju Bošnjaka.
“Optuženi Gavrić je, navodno, dana 12. i 13. jula 1995. godine, zajedno sa neidentificiranim pripadnicima srpske vojske i MUP-a RS-a, iz mjesta Potočari, gdje se sklonilo oko 40 hiljada bošnjačkih civila, prisustvovao i pomagao u prisilnom transportu nekoliko hiljada bošnjačkih civila, žena, djece i staraca koji su prevezeni na teritorij pod kontrolom Armije RBiH. Istovremeno, optuženi je, navodno, učestvovao u izdvajanju muškaraca iz grupe civila, od kada se nekima od njih gubi svaki trag. Dalje se u optužnici navodi da je optuženi, dana 12. jula 1995. godine, u gradu Srebrenica, učestvovao i pomagao u prisilnom nestanku jednog bošnjačkog civila, koji je zajedno sa još 16 bošnjačkih civila bio zarobljen u kući drugog civila. Kako se navodi u optužnici, optuženi Gavrić je istog dana, u krugu fabrike akumulatora, gdje su bili smješteni ranjenici Bošnjaci, izdvojio i izveo jednog civila kojem se gubi trag do 2003. godine kada je ekshumiran iz masovne grobnice u Zelenom Jadru 5, općina Srebrenica.. Između ostalog, u optužnici se navodi da je optuženi Gavrić, dana 12. jula 1995. godine, u popodnevnim satima, zajedno sa još dvojicom neidentificiranih srpskih vojnika, ušao u krug fabrike Cinkare u Potočarima, te u dva navrata odveo 5 do 10 muškaraca Bošnjaka starosti do 25 godina, kojima se od tada gubi svaki trag”, navedeno je stranici Suda BiH.
Za Gavrićem je raspisana crvena Interpolova potjernica. Uprkos tome, on je proteklih godina slobodno živio i radio u Srbiji.
“Ovi naši ljudi dolje sugerišu da se sutra ode kod postupajućeg tužioca, da odete Vi i general i da kažete – mi smo došli da damo izjavu u vezi toga. Znači, da se izbjegne taj njihov cirkus, tog hapšenja koji oni hoće i žele. I to je meni sugerisao odozdo čovjek naš. Mi imamo tu sigurnu liniju kojom pričamo. To je borba. Odobašić hoće po svaku cijenu hapšenje, a hoće i ovaj budala, taj Tomić. I to je njima cirkus sada. Ova Tadićka se opire, opire. Jednostavno – neće. Ako sutra ne odete, prekosutra će hapšenje”, reći će Milorad Kojić u telefonskom razgovoru sa “generalom” Milomirom Savčićem i njegovim braniocem Miodragom Stojanovićem.
Bio je to decembar 2019. godine, i po naredbi nadležnih sudija Suda BiH praćeni su telefoni određenih grupacija koje su povezane sa organiziranim kriminalom. Potpuno slučajno, jedan od tih brojeva za “tajne operacije” počeo je da koristi Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske.
Tih dana državni tužioci Predrag Tomić i Izet Odobašić pripremali su hapšenje Milomira Savčića, predsjednika Boračke organizacije Republike Srpske koji je u tom trenutku bio osumnjičen da je, kao komandant 65. motorizovanog zaštitnog puka pri Glavnom štabu Vojske Republike Srpske, počinio krivično djelo – genocid u Srebrenici.
Istraga.ba je još 9. jula objavila da je Kojić iz Tužilaštva BiH i “glavnog iz VSTV-a” dobio informaciju da se sprema hapšenje “generala Savčića” te da je osumnjičenog odmah obavijestio o tome. Kada smo ga prije objave teksta kontaktirali, Kojić je kazao da se ne sjeća detalja razgovora, ali da je bio u kontaktu sa Miodragom Stojanovićem i Milomirom Savčićem.
A da je, ipak, sve znao, dokazuju i snimci koji su u posjedu Istrage.
“Hajde, sutra, idite Vi i Kiseli (Miodrag Stojanović) da date izjavu. Sutra morate otići. Već prekosutra će naredbu izdati. Sutra otiđi i da Kiseli kaže, ja sam došao sa svojim branjenikom da damo izjavu i to je to”, kazao je Kojić osumnjičenom Savčiću.
“Ali, kako poziv i to”, interesovao se osumnjičenik za genocid.
“Ako sutra ne odete, oni će prekosutra izdati nalog da prave cirkus od toga. Ne treba da se pravi cirkus od toga. Zovite odmah Kiselog i budite tamo u 9-10 sati”, objasnio je Kojić.
Tužioci Tužilaštva BiH Predrag Tomić i Izet Odobašić bili su potpisali naredbu za hapšenje Miomira Savčića, ali se on “samoinicijatvno” pojavio u Tužilaštvu BiH dan prije hapšenja”.
“Javna tajna”, kazao nam je početkom jula general Savčić nakon što smo ga upitali kako je znao da je pod istragom.
Akcija hapšenja Milomira Savčića bila je pripremljena. Tužilac Tomić je već imao sastanke sa službenicima SIPA-e koji su trebali realizirati naredbe. Onda je u Tužilaštvu BiH organiziran sastanak kojem je prisustvovala glavna tužiteljica Gordana Tadić. Bili su još prisutni tužioci Milanko Kajganić, Izet Odobašić kao i druge osobe uključene u ovaj slučaj.
“Gordana će imati problema ako Savčić bude uhapšen. Ne treba nam spektakl i pretresi”, kazao je Milanko Kajganić na tom sastanku.
Upravo je to bio razlog da pripremljena akcija hapšenja Milomira Savčića i pretresi kancelarija Boračke organizacije Republike Srpske bude otkazana. Tužilaštvo BiH će krajem decembra 2019. godine podići optužnicu protiv njega.
“Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je, dana 13. 1. 2020. godine, optužnicu u predmetu Milomir Savčić, kojom se optuženi Milomir Savčić tereti da je počinio krivično djelo genocid iz člana 171. tačka a) i b) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), u vezi sa članom 180. stav 1. i član 31. KZ BiH”, navedeno je na stranici Suda BiH.
Umjesto lišenja slobode, Savčiću su bile određene mjere zabrane koje je on prekršio. Tek nakon toga Tužilaštvo BiH traži pritvor, ne navodeći među pritvorskim razlozima – opasnost od bjekstva. Nakon što mu je određen pritvor, Savčić je pobjegao.
Vinko Martinović Štela uhapšen je u srijedu u Mostaru, saznaje Istraga. On je uhapšen na osnovu potjernice iz Hrvatske odakle je pobjegao 2016. godine. Štelu su uhapsili pripadnici SIPA-e.
Zbog ubojstva Jasmine Đukić 1996. u Mostaru Vinku Martinoviću zvanom Štela Vrhovni je sud Hrvatske povisio kaznu sa sedam na deset godina zatvora. Štela, koji je prije četiri godine, i to nekoliko minuta prije objave nepravomoćne presude, išetao iz zgrade zagrebačkoga Županijskog suda te uspio pobjeći iz Hrvatske, nalazi se u BiH čije ga državljanstvo štiti od izručenja Hrvatskoj, objavio je prošle godine zagrebački Jutarnji list.
Za Štelom je od tada bila raspisana Interpolova potjernica, a on je slobodno živio u BiH.
Prije nego je procesuiran za ubustvo Jasmine Đukić, Štela je Hagu osuđen na 18 godina zatvora zbog ratnig zločina nad Bošnjacima. Nakon što je izdržao 12 godina, Štela je 2012. godine pušten na slobodu. Poslije toga je, pred hrvatskim pravosuđem, procesuiran zbog ubistva. Kada je prvostepeno osuđen na na sedam godina zatvora, Štela je pobjegao u BiH gdje je u srijedu i uhapšen.
Otkako je u utorak ujutro potvrdio za Istragu da ne zna gdje je njegov klijent Milomir Savčić, bijeljinski advokat Miodrag Stojanović više ne odgovara na telefonske pozive. Ni optuženik za genocid kojem je Sud BiH u ponedjeljak odredio pritvor, više se ne javlja. Ali prema informacijama Istrage, telefon Milomira Savčića posljednji je put na teritoriji BiH bio aktivan u ponedjeljak oko 21 sat. Lociran je na baznoj stanici Dvorovi kod Bijeljine, svega nekoliko kilometara od granice sa Srbijom. Poslije toga Savčićev telefon je bio aktivan na teritoriji druge države. Vrlo vjerovatno – Srbije.
mjesto gdje je Milomir Savčić posljednji put koristio bh. mreže
“Nije evidentiran njegov prelazak granice”, kazao je za Istragu direktor Granične policije BiH Zoran Galić.
Posljednji put je, saznajemo, Milomir Savčić u sistemu Granične policije registrovan 2019. godine. Upravo te godine je protiv njega podignuta optužnica zbog krivičnog djela – genocid. No, to što ga nema u stistemu GP-a, ne znači da Savčić nije napustio BiH. Sudeći na osnovu aktivnosti njegovog telefona, bivši komandant 65. motorizovanog zaštitnog puka pri Glavnom štabu Vojske Republike Srpske se vjerovatno nalazi na teritoriji Srbije.
Pripadnici Sudske policije, objavili smo u utorak ujutro, Milomira Savčića nisu pronašli na kućnoj adresi. Potvrdio je to kasnije, u razgovoru za Slobodnu Evropu, i ministar pravde BiH Josip Grubeša koji je i formalni zapovjednik Sudske policije BiH.
“Nisu ga našli. Zvali su ga, nije se javljao na telefon”, kazao je Grubeša za Slobodnu Evropu.
Milomir Savčić je još 2019. godine planirao bjekstvo nakon što je saznao da mu se sprema hapšenje. No, glavna državna tužiteljica Gordana Tadić tada je spriječila postupajuće tužioce da predsjednika Boračke organizacije RS-a liše slobode.
“Gordana će imati problema ako Savčić bude uhapšen. Ne treba nam spektakl i pretresi”, kazao je Milanko Kajganić na sastanku sa postupajućim tužiocima Predragom Tomićem i Izetom Odobašićem.
Savčić tada nije uhapšen. Optužnica protiv njega je podignuta u decembru 2019. godine. Sud BiH mu je odredio mjere zabrane. Nakon što ih je prekršio, određen mu je pritvor. U svom zahtjevu, Tužilaštvo BiH nije navelo da postoji opasnost od bjekstva optuženika za genocid. I sam Savčić je na ročištu održanom u ponedjeljak kazao da će se sam predati ukoliko mu bude određen pritvor. Na kraju se nije predao. I vjerovatno je pobjegao u Srbiju.
Milomir Savčić nije pronađen na kućnoj adresi, saznaje Istraga.ba. Pripadnici Sudske policije Bosne i Hercegovine u ponedjeljak su popodne dobili naredbu da ga dovedu u pritvorsku jedinicu, ali predsjednika Boračke organizacije Republike Srpske kojem se sudi za genocid u Srebrenici nisu pronašli na adresi na kojoj je prijavljen.
“Bila je samo supruga koja je rekla sa Savčić nije tu” kazao je izvor Istrage.
Sud BiH je, podsjećamo, u ponedjeljak odredio pritvor bivšem komandantu 65. 65. motorizovanog zaštitnog puka pri Glavnom štabu Vojske Republike Srpske koji je optužen za genocid u Srebrenici. Savčić je ujutro bio na ročištu, ali ga je sudija Zoran Božić pustio prije donošenja konačne odluke. Tek oko 14 sati Sud BiH je odlučio da Savčiću odredi pritvor i oko 15 i 30 je proslijeđen akt Sudskoj policiji BiH kojom je naređeno Savčićevo hapšenje. No, na adresi ga nisu pronašli.
“Ja ne znam gdje je moj klijent. Sudska policija me zvala sinoć (ponedjeljak) oko 22.30 i pitali su me gdje je Savčić. On im je navodno rekao da će otići kući da se presvuče. Oni su me nazvali i pitali da li je završio”, kazao je Stojanović za Istraga.ba.
U utorak oko 7 sati i 30 minuta Istraga je uspjela stupiti u kontakt sa optuženikom za genocid kojem je određen pritvor, a koji se nalazi na slobodi. Milomir Savčić se uljudno javio na telefon, ali je prekinuo vezu nakon što je čuo ko ga zove. Aplikaciju Viber Savčić je posljednji put koristio ponedjeljak u 20 sati i 35 minuta. Na whatsappu je bio tri minuta ranije.
Podsjećamo, Istraga.ba je 9. jula objavila da je glavna državna tužiteljica Gordana Tadić u decembru 2019. godine spriječila hapšenje Milomira Savčića, tvrdeći da joj ne treba spektakl.
Postupajući tužilac Predrag Tomić već je bio potpisao naredbu na koju je svoj paraf stavio i njegov šef Izet Odobašić. Sve je, potom, prislijeđeno u Kabinet glavne tužiteljice i čekala se konačna saglasnost Gordane Tadić.
“Naši ljudi odozdo su nam javili. Tomić i Odobašić navaljuju i traže hapšenje. Gordana je protiv. Imate još dva dana da se prijavite sami i neće biti nikakav spektakl. Samo otiđite u Tužilaštvo BiH. Neće vas uhapsiti”, obavijestio je tada Milomira Savčića i njegove saradnike Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske.
Akcija hapšenja Milomira Savčića bila je pripremljena. Tužilac Tomić je već imao sastanke sa službenicima SIPA-e koji su trebali realizirati naredbe. Onda je u Tužilaštvu BiH organiziran sastanak kojem je prisustvovala glavna tužiteljica Gordana Tadić. Bili su još prisutni tužioci Milanko Kajganić, Izet Odobašić kao i druge osobe uključene u ovaj slučaj.
“Gordana će imati problema ako Savčić bude uhapšen. Ne treba nam spektakl i pretresi”, kazao je Milanko Kajganić na tom sastanku.
Savčić nije uhapšen. Od optužbi za genocid branio se za slobode. Tužilaštvo je predložio samo mjere zabrane koje je on, na kraju, prekršio i zbog toga mu je određen pritvor. Ali do momenta pisanja ovog teksta, Milomir Savčić nije bio prebačen u pritvor. A njegov branilac ne zna gdje se nalazi. U utorak, oko 8 sati i 30 minuta ponovo smo pozvali broj koji koristi optuženik za genocid. Bio je nedostupan.
Kontaktirali smo i predsjednika sudskog vijeća koje je odredilo pritvor Milomiru Savčiću. Sudija Zoran Božić nam je kazao da “nema nikakve informacije i da nije obaviješten o bilo čemu”, odnosno da li se Milomir Savčić nalazi u pritvoru ili na slobodi.
“Njemu nije ni određen pritvor zbog opasnosti od bjekstva. Tužilaštvo BiH to u svom prijedlogu nije ni navelo”, kazao nam je Božić.
Cijela afera je lažna. Činom Tužilaštva BiH hrvatski generali su, zapravo, spašeni krivičnog progona. Dokazuju to i dokumenti koje Istraga.ba ekskluzivno objavljuje. Bosna i Hercegovina se odlukom glavne državne tužiteljice Gordane Tadić odrekla prava na krivični progon visokih oficira Hrvatske vojske koji su bili pod istragom zbog zločina nad Srbima tokom operacija HV-a, provedenih 1995. godine. U prilogu je dokument koji je Gordana Tadić uputila svojim kolegama u Republici Hrvatskoj od kojih traži da oni preuzmu krivični predmet protiv četrnaest oficira Hrvatske vojske. Tim aktom Bosna i Hercegovina odriče prava na krivični progon tih osoba.
zamolnica Tužilaštva BiH
“Republika Hrvatska, nadležnom organu u Republici Hrvatskoj”, naslovljen je akt Tužilaštva BiH.
Država moliteljica je Bosna i Hercegovina, zamoljena država je Republika Hrvatska, dok u rubrici predmet piše: “zamolnica za ustupanje krivičnog gonjenja”.
“Ovo Tužilaštvo formiralo je predmet T20 KTRZ 0003539 06 na osnovu Izvještaja o otkrivanju izvršilaca krivičnog djela broj: KU – 94/06 podnesenog od strane Centra javne bezbjednosti Banja Luka, PS Kozarska Dubica od 3. 11. 2006. godine i Izvještaja o otkrivanju krivičnih djela i izvršilaca broj KU-1874/07 od 6.9. 2007. godine, Centar javne bezbjednosti Banja Luka protiv prijavljenih osoba i to: Pavla Miljevca, Marijana Marekovića ….” navedeno je u zamolnici Tužilaštva BiH dostavljenoj hrvatskim vlastima nakon čega su brojni zvaničnici iz Hrvatske saopćili da se radi o pritisku “političkog Sarajeva”.
“1) Pravosudni organi države moliteljice privremeno će prekinuti mjere u vezi s gonjenjem za djelo navedeno u molbi za preuzimanje krivičnog gonjenja.
2) Te će se mjere uvijek obustaviti:
1. ako je okrivljeni u zamoljenoj državi pravomoćno oslobođen ili je postupak obustavljen zbog pomanjkanja dokaza ili zato jer počinjeno djelo nije kažnjivo djelo,
2. ako su izrečena kazna ili mjera sigurnosti već izvršeni ili ako izvršenje po zakonu zbog akta pomilovanja nije više moguće.
3. za onoliko vremena za koliko je izvršenje kazne ili mjere sigurnosti potpuno ili djelomično odgođeno”, navedeno je u članu 36 navedenog Sporazuma.
Sporazum između BiH i Hrvatske
Dakle, Bosna i Hercegovina kao država moliteljica “privremeno će prekinuti mjere u vezi s gonjenjem za krivično djelo navedeno u molbi”. Ili u prevodu, Tužilaštvo BiH više neće provoditi istragu protiv hrvatskih generala koje je MUP RS-a prijavio za krivično djelo ratni zločin.
No, ono što je posebno interesantno piše u članu 35 Sporazuma na koji se poziva Tužilaštvo BiH.
“Molbi treba priložiti: spise u originalu ili ovjerenom prijepisu, potvrdu ili druge podatke o državljanstvu osobe za koju se moli preuzimanje krivičnog gonjenja, izvod odredbi iz krivičnog zakona koje su pripremljene u toj krivičnoj stvari, izjave oštećenih da su saglasni sa ustupanjem krivičnog gonjenja. Izjava oštećenog, koja je potrebna za pokretanje krivičnog postupka u državi moliteljici, vrijedi i u zamoljenoj državi”, piše u Sporazumu.
Ako je Tužilaštvo BiH ispoštovalo odredbe na koje se poziva, to znači da su porodice stradalih Srba dale saglasnost da se hrvatskom pravosuđu ustupi krivični predmet protiv hrvatskih generala. Do trenutka objave ovog teksta nismo uspjeli provjeriti da li postoji takva saglasnost u spisu Tužilaštva BiH. Osim toga, o ustupanju predmeta hrvatskom pravosuđu morali su biti upoznati i čelnici MUP-a Republike Srpske koji su prijavili osumnjičene. Da li su oni dali saglasnost na ovaj čin Gordane Tadić do sada nismo uspjeli saznati. No, ono što je potpuno jasno – Hrvatska ove generale neće procesuirati. A neće ni Gordana Tadić, odnosno Tužilaštvo BiH. I za kraj je bitno napomenuti da Tužilaštvo BiH nije poduzelo ništa kako bi oficire Hrvatske vojske izvelo pred Sud BiH. Međunarodna potjernica za njima nikada nije raspisana, a od hrvatskog pravosuđa do sada nije zatraženo ni njihovo ispitivanje u svojstvu osumnjičenih, odnosno prijavljenih. Iako nije poduzela ništa da im se sudi u BiH, Gordana Tadić je odlučila predmete protiv generala iz Hrvatske ustupiti pravosudnim organima koji ih neće procesuirati.
Kada umjesto zločina počinjenih pod okriljem Herceg Bosne, koja je djelovala na teritoriji BiH, počnete “istraživati” zločine “vojno-redarstvene akcije Bljesak” koja je većim dijelom provodedena na teritoriji Republike Hrvatske, jasno je da imate plan – Plan spašavanja glavne državne tužiteljice Gordane Tadić koja je prošloga mjeseca nepravomoćno razriješena dužnosti.
Zagrebačka Nova TV je saznala, nadležni hrvatski zvaničnici su, potom, potvrdili da je Tužilaštvo BiH zatražilo pokretanje postupka protiv hrvatskih ratnih komandanata iz operacije Bljesak. Predsjednik Milanović je “oštro reagirao” iako i on zna da od postupka Tužilaštva BiH u konkretnom slučaju nema ništa. No, predstava za široke narodne mase je uspješno provedena – Gordana Tadić je prikazana kao osoba koja beskompromisno istražuje čak i “ratne zločine” matice Hrvatske čija je državljanka.
Za to vrijeme, Hrvatski narodni sabor i njihovi advokati poduzimaju sve kako bi spasili Gordanu Tadić. Prema informacijama Istrage, najmanje dvojica advokata bliski HDZ-u BiH i Draganu Čoviću obavljali su proteklih dana razgovore sa članovima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH tražeći od njih da “pripaze” nepravomoćno razriješenu glavnu državnu tužiteljicu. U pitanju su advokati Zdravko Rajić i Josip Muselimović, inače HDZ-ovi eksperti zaduženi za rad pravosuđa. Da HDZ BiH ne krije svoje simpatije prema Gordani Tadić dokazuje i nedavno saopćenje Hrvatskog narodnog sabora.
“Želimo jasno osuditi konstantne pritiske na pravosudni sistem kojeg “duboka država” nastala u paraobavještajnim i političkim bošnjačkim krugovima vrši udarima na rad glavne tužiteljice Gordane Tadić. Demokratska društva ne smiju podleći pritiscima određenih krugova koji žele potpunu kontrolu nad trećim stupom vlasti dovodeći u životnu opasnost predstavnike pravosuđa što je nedopustivo i takvo što traži konkretne reakcije svih relevantnih institucija koje moraju zaštititi rad pravosuđa i omogućiti potpunu transparentnost”, navedeno je u saopćenju HNS-a.
Mada je najavljivala da se neće žaliti na odluku Prvostepene disciplinske komisije kojom je razriješena, Gordana Tadić je, na kraju, ipak dostavila žalbu. Prema važećim propisima, u Drugostepenoj disciplinskoj komisiji VSTV-a moraju biti dva tužioca i jedan sudija. Za razliku od Prvostepene, svi članovi Drugostepene komisije moraju biti i članovi VSTV-a. S obzirom na to da potpredsjednica VSTV-a i državna tužiteljica Biljana Simeunović, zbog sukoba interesa (dolazi iz Tužilaštva BiH), ne može odlučivati u konkretnom slučaju, broj onih koji bi mogli biti članovi Drugostepene komisije je znatno smanjen. Tužiteljica i članica VSTV-a Berina Alihodžić već je odlučivala u prvom stepenu, dok je Željka Radović, predstavnica okružnih tužilaštava iz RS-a u VSTV-u, u sukobu interesa. Naime, njena kćerka Marina Radović zaposlena je u Tužilaštvu BiH, a Odluku o prijemu potpisala je Gordana Tadić.
Prema Poslovniku o radu VSTV-a, Željka Radović, kao članica VSTV-a, uopće ne bi mogla odlučivati o disciplinskom postupku protiv glavne tužiteljice Tužilaštva BiH koja je donijela i potpisala Odluku o prijemu njene kćerke u radni odnos.
“Član Vijeća ne može učestvovati u aktivnostima Vijeća ako se radi o pitanju koje se tiče njega samog, krvnih srodnika u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili bračnog odnosno vanbračnog druga ili srodnika po tazbini odnosno srodnika vanbračnog druga, do drugog stepena, bez obzira na to da li su brak odnosno vanbračna zajednica prestali ili ne, ukoliko nije drugačije propisano Pravilnikom o sukobu interesa”, navedeno je u Poslovniku o radu VSTV-a.
Dakle, iako su tužiteljice i članice VSTV-a, Biljana Simeunović, Berina Alihodžić i Željka Radović ne mogu biti članice Drugostepene disciplinske komisije u postupku protiv Gordane Tadić. Osim njih, u VSTV-u su još samo tužioci Mahmut Švraka (Republičko tužilaštvo RS) i Slavo Lakić (Federalno tužilaštvo FBiH). Mahmutu Švraki mandat ističe u seprembru ove godine, što znači da bi on mogao biti član Drugostepene disciplinske komisije, kao i Slavo Lakić kojem mandat ističe u julu naredne godine. To znači da je skoro pa izvjesno da će Švraka i Lakić biti članovi Drugostepene disciplinske komisije koja će razmatrati žalbu Gordane Tadić. Osim njih dvojice, u Komisiji mora biti i jedan sudija. Istina, postoji i mogućnost da se u Drugostepena komisija formira u septembru kada u VSTV, umjesto Berine Alihodžić, ulazi Sanin Bogunić koji je također tužilac, ali je ta mogućnost u ovom trenutku – neizvjesna. Ipak, mnogo je izvjesnije da Sanin Bogunić bude “izvjestilac” u eventualnom trećem stepenu, kada VSTV bude razmatrao ovaj slučaj, ukoliko Drugostepena komisija potvrdi odluku Prvostepene i razriješi Gordanu Tadić dužnosti glavne državne tužiteljice. No, i tada, kada VSTV bude razmatrao eventualnu žalbu, Biljana Simeunović i Željka Radović, zbog sukoba interesa, ne bi mogle odlučivati u predmetu protiv Gordane Tadić. Što znači da bi trinaest od ukupno petnaest članova VSTV-a imalo pravo glasa. U tom slučaju, za razrješenje Gordane Tadić bi bilo potrebno sedam glasova u VSTV-u. Prvostepena disciplinska komisija odluku je donijela u omeru 3:0, ali će u trećem stepenu, ukoliko do njega dođe, moći odlučivati samo Sanela Butigan Gorušanović. Drugoj članici Prvostepene komisije, Berini Alihodžić, mandat će isteći u septembru, dok je treći član Prvostepene komisije, Mirza Đozo, bio “vanjski član”, odnosno član komisije koji nije član VSTV-a. Ako omjer i u Drugostepenoj komisiji bude 3:0, to znači da će u eventualnom trećem stepenu biti najmanje tri glasa sigurna za razrješenje Gordane Tadić (Mahmutu Švraki ističe mandat u septembru i na njega se ne može računati) U tom bi slučaju bila potrebna još najmanje četiri glasa za razrješenje.
Svjesna situacije u kojoj se nalazi, Gordana Tadić je ove sedmice napravila “predstavu” u vezi sa istragom ratnih zločina počinjenih tokom “vojno-redarstvene akcije Bljesak”. Osim toga, Tadićeva je, za opstanak na funkciji, odlučila “žrtvovati” i Milomira Savčića, ratnog komananta 65. motorizovanog zaštitnog puka pri Glavnom štabu Vojske Republike Srpske, optuženog za genocid u Srebrenici. Tužilaštvo BiH je, naime, ove sedmice zatražilo pritvor za generala Savčića zbog kršenja ranije izrečenih “mjera zabrane”, odnosno davanja izjava za medije u kojima je negirao genocid u Srebrenici za koji mu se i sudi pred Sudom BiH. Ništa tu ne bi bilo čudno da upravo Gordana Tadić u decembru 2019. godine nije spriječila hapšenje generala Savčića tvrdeći da joj “ne treba spektakl”. Ročište za određivanje pritvora Milomiru Savčiću zakazano je da ponedjeljak i velika je vjerovatnoća da predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske, ukoliko se pojavi pred Sudom BiH, završi iza rešetaka. Time bi Gordana Tadić sa sebe skinula hipoteku “spašavanja generala Savčića” čime bi, dijelom, popravila “ugled” u bh. javnosti.
Bivši predsjednik Srbije Slobodan Milošević bio je dio udruženog zločinačkog poduhvata u BiH i Hrvatskoj. Ovo je suština presude Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove u Hagu protiv bivših čelnika Službe državne bezbjednosti Srbije Jovice Stanišića i Franka Simatovića. Kompletna presuda Pretresnog vijeća objavljena je u petak na web stranici Mehanizma. Podsjećamo, 30. juna ove godine Stanišić i Simatović su osuđeni na po 12 godina zatvora zbog ratnih zločina u Bosanskom Šamcu. Za druge zločine su oslobođeni. Kako je saopćeno tada, Raspravno vijeće nije utvrdilo da su Stanišić i Simatović učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bio da se većina nesrpskog stanovništva prisilno i trajno ukloni s određenih područja u BiH i Hrvatskoj. Vijeće je, prema tada objavljenom sažetku presude, utvrdilo kako su oni znali za udruženi zločinački poduhvat ali je rečeno da tužitelji nisu dokazali da su njih dvojica, s ostalim učesnicima, dijelili tu zločinačku namjeru. Prilikom objave presude, Pretresno vijeće je potvrdilo kako je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini postojao udruženi zločinački poduhvat koji je imao za cilj nasilno i trajno uklonjanje nesrpskog stanovništva za koji su Stanišić i Simatović znali, ali nije pronađeno dovoljno dokaza ga su ga i pomagali. Ko su bili članovi tog UZP-a, tada nije saoopćeno. Međutim, u presudi koju je Mehanizam u petak objavio, a koja sadrži 296 stranica, precizirano je ko su bili članovi udruženog zločinačkog poduhvata.
dio presude Stanišiću i Simatoviću
“Pretresno vijeće zaključuje da je zajednički zločinački cilj, kako je gore definisano, dijelilo više političko, vojno i policijsko rukovodstvo u Srbiji, SAO Krajini, SAO Slavonija, Baranja i Zapadni Srem i Republici Srpskoj, sa ključnim članovima, između ostalih i koji su varirali ovisno o o području i vremenu izvršenja zločina, a to su Slobodan Milošević, Radmilo Bogdanović, Radovan Stojičić Badža, Mihalj Kertes, Milan Martić, Milan Babić, Goran Hadžić, Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić i Željko Ražnatović Arkan“, navedeno je u presudi pod tačkom 380.
Time je i zvanično utvrđeno da je Srbija odgovorna za zločine počinjene na teritoriji Bosne i Hercegovine i Hrvatske te da je Slobodan Milošević bio član udruženog zločinačkog poduhvata.
“Pretresno vijeće stoga nalazi van razumne sumnje dokazano da je, barem od avgusta 1991. godine, i sve vrijeme relevantno za zločine za koje se tereti u optužnici, postojao zajednički zločinački ciljda se nasilno i trajno uklone, činjenjem zločina progon, ubistva, deportacije i nehumana djela (prisilno premještanje), većina nesrba, uglavnom Hrvati, bosanski Muslimani i bosanski Hrvati, sa velikih područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine”, navedeno je presudi Mehanizma.
Iako je 29. juna 2001. godine prebačen u Haag, bivši predsjednik Srbije i SR Jugoslavije nikada nije osuđen za ratne zločine za koje je bio optužen. Prva optužnica protiv njega podignuta je u maju 1999. godine zbog zločina na Kosovu. U oktobru 2001. godine optužen je za zločine u Hrvatskoj, dok prva optužnica za zločine u BiH podignuta 22. novembra 2001. godine. Godinu kasnije ta optužnica je izmijenjena.
“U optužnici se navodi da je Slobodan Milošević je učestvovao u UZP koji je nastao pre 1. avugusta 1991, a trajao je najmanje do 31. decembra 1995. Među pojedincima koji su uzeli učešća u UZP bili su Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Ratko Mladić, Borisav Jović, Branko Kostić, Veljko Kadijević, Blagoje Adžić, Milan Martić, Jovica Stanišić, Franko Simatović (zvani “Frenki”), Vojislav Šešelj, Radovan Stojičić (zvani “Badža”), Željko Ražnatović “Arkan” i drugi poznati i nepoznati učesnici. Svrha tog UZP bila je prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba, prije svega bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, iz velikih dijelova teritorije Republike Bosne i Hercegovine. Prema navodima optužnice, tokom relevantnog perioda Slobodan Milošević je bio predsednik Republike Srbije i u tom svojstvu vršio je efektivnu kontrolu ili je imao znatan uticaj na učesnike u UZP te je, sam ili u dogovoru s drugim poznatim i nepoznatim licima, efektivno kontrolisao ili u znatnoj meri uticao na postupke saveznog Predsedništva SFRJ i kasnije SRJ, MUP, JNA i kasnije VJ, armije bosanskih Srba (VRS), kao i srpske paravojne jedinice. Navodi se da je od 1. marta 1992. ili približno od tog datuma pa do 31. decembra 1995, Slobodan Milošević, djelujući sam ili u dogovoru sa drugim učesnicima UZP, planirao, podsticao, naredio, počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu i izvršenje široko rasprostranjenog ubijanja hiljada bosanskih Muslimana tokom i nakon preuzimanja vlasti nad teritorijama u Bosni i Hercegovini; zatočenja hiljada bosanskih Muslimana u zatočeničkim objektima u Bosni i Hercegovini u životnim uslovima sračunatim da dovedu do djelimičnog fizičkog uništenja ovih grupa, naročito gladovanjem, zagađenom vodom, prisilnim radom, neadekvatnom ljekarskom njegom i konstantnim fizičkim i psihičkim nasiljem. Kao saizvršilac UZP, Milošević se takođe teretio za istrebljenje ili ubistvo i prisilno premiještanje i deportaciju hiljada bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih civila nesrpske nacionalnosti. Optužbe takođe uključuju brojna djela hotimičnog i bezobzirnog uništavanja kuća, druge javne i privatne imovine bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, njihovih kulturnih i vjerskih ustanova, historijskih spomenika i drugih svetih mjesta i oduzimanje i pljačku imovine bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih civila nesrpske nacionalnosti”, piše na stranici ICTY-a.
Suđenje, međutim, nikada nije okončano, jer je Milošević umro 11. marta 2006. godine, amo nekoliko sedmica prije predviđenog završetka glavnog pretresa.
“Nakon završetka izvođenja dokaza Tužilaštva, Pretresno vijeće je preispitalo sve dokaze i donijelo Odluku da bi razuman sudija našao dovoljno osnova da potkrijepi svaku osporavanu tačku u optužnici protiv Slobodana Miloševića, sa izuzetkom nekih mjesta zločina pomenutih u nekim od tačaka Optužnice. Ova Odluka nije značila da su sudije trebale da ga osude ili da bi ga osudile”, navedeno je na stranici ICTY-a.
Međutim, u presudi protiv Stanišića i Simatovića Pretresno vijeće je utvrdilo postojanje udruženog zločinačkog poduhvata čiji je član bio – Slobodan Milošević.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
