Kome je Gordana Tadić, glavna državna tužiteljica, lojalna osim Ustavu i zakonima, ne znam, ali znam da je posljedica toga da je čovjek koji je krvav do ramena izašao s rukama u džepovima iz BiH i zauvijek se sklonio od krivičnog progona za genocid”, rekao je Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica, nakon što je Oslobođenje došlo do dokumenata prema kojima je lično Tadić u decembru 2019. godine zabranila hapšenje Milomira Savčića, ratnog komandanta 65. zaštitnog motorizovanog puka Vojske RS-a, optuženog za genocid u Srebrenici i koji je u augustu ove godine pobjegao iz BiH.
Nema tajni
Suljagić cijeni kako Tadić nakon ovakvog poteza više, ni pod kojim okolnostima, ne može ostati na funkciji.
“Nema integritet, ovo je najstrašniji faul koji je napravio glavni tužilac”, oni prije nje su smjenjivani za mnogo manje greške, jasan je Suljagić.
Pokušali smo doći i do Milorada Kojića, direktora Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina i traženje nestalih, koji je Savčiću dojavio da se sprema njegovo hapšenje, ali bez uspjeha. Javio nam se, međutim, Miodrag Stojanović, tadašnji advokat Milomira Savčića, koji je kazao kako se, nakon što je Sud BiH promijenio izrečenu mjeru zabrane, više nije čuo sa Savčićem.
“Nakon što je Sud promijenio izrečenu mjeru zabrane u mjeru pritvora, više nemam nikakav kontakt sa Savčićem i nisam u prilici da kažem bilo šta drugo. Ali, nema tu nikakve tajne. Ne znam otkud Kojiću informacija da se spremalo hapšenje, ja to ne mogu ni znati. Znam šta sam ja radio i to je sve”, kazao nam je advokat Stojanović.
Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, smatra da se hitno mora istražiti ko je odgovoran što takve informacije cure iz državnog Tužilaštva.
“Otkud Kojić u cijeloj toj priči, kako on ima kontakte, na koji način dolazi do informacija, te se stvari moraju istražiti. Pa, ne može Tužilaštvo BiH tako raditi”, potcrtava i dodaje da je nejasno zašto je Savčić imao poseban tretman.
Dalje napominje kako je bilo poznato da Savčić posjeduje nekretnine u Srbiji, te da je, smatra on, shodno tome postojala logična i realna mogućnost za njegov bijeg.
A da je svjesno propušteno da se Savčić izvede pred lice pravde, smatra i Kada Hotić, predstavnica srebreničkih majki.
“Škripi bh. pravosuđe, ili su korumpirani ili pristrasni, prema jednima oštri, prema drugima popustljivi, a svjesni smo i da izbjegavaju hapsiti ratne zločince”, govori nam Hotić, pitajući se da li će žrtve ikada dočekati pravdu.
“Hvataju ljude koji su manje krivi, koji nisu imali mogućnost pobjeći u Srbiju, samo da bi popunili normu, dok stotine predmeta ratnih zločina u BiH s haške A liste, dakle zločini za koje ima dovoljno dokaza, još čekaju u ladicama”, kaže.
Predsjednica Udruženja Žene Podrinja – Bratunac Šuhra Sinanović, koja je izgubila 23 člana uže porodice u genocidu u Srebrenici, smatra da Tadić priča jedno, a radi drugo.
“Pred haškim tužiocima je bila slatkorječiva, davala obećanja i njima i nama, a razgovarali smo s njom više puta. Ona se postavljala prema nama kao da ništa ne razumijemo”, priča Sinanović.
Nastavlja kako je svjesna da žrtve nisu ni sudije ni tužioci, ali kako kaže, pametni su i ukazuju već 26 godina na nepravdu koja im je nanesena.
Državljanstvo za bijeg
A da je Srbija utočište za ratne zločince, pokazali su brojni primjeri iz prošlosti. Samo prošle godine je iz BiH preko službenog Graničnog prelaza Rača prebjegao Mirko Vrućinić, optužen za zločin protiv čovječnosti počinjen 1992. godine u Sanskom Mostu, kojem je suđenje već bilo počelo. Vrućinić nije imao državljanstvo Srbije prije početka suđenja, nego ga je dobio dva mjeseca prije nego što će pobjeći. Isti slučaj je i sa Duškom Kornjačom, ratnim komandantom Čajniča, optuženim za zločine protiv čovječnosti. Prije njega pobjegao je i Novak Đukić, presuđeni ratni zločinac, general Vojske RS-a, odgovoran za ubistvo 71 osobe na tuzlanskoj Kapiji, kao i mnogi drugi.
Više nema dileme. Glavna državna tužiteljica Gordana Tadić lično je u decembru 2019. godine zabranila hapšenje Milomira Savčića, ratnog komandanta 65. zaštitnog motorizovanog puka Vojske RS-a koji je optužen za genocid u Srebrenici i koji je u avgustu ove godine pobjegao iz BiH.
Svi detalji u vezi sa „stopiranjem“ hapšenja generala Savčića navedeni su u internom Izvještaju Tužilaštva BiH kojeg je sačinio postupajući tužitelj u ovom slučaju Predrag Tomić. Oslobođenje i Istraga.ba u posjedu su ovog „internog“ dokumenta koji se nalazi u Kabinetu Gordane Tadić i ukoliko kliknete ovdje, moći ćete pročitati kompletan Izvještaj koji otkriva kako je glavna tužiteljica spasila optuženika za genocid Milomira Savčića. U nastavku ćemo citirati ključne detalje Tomićevog izvještaja sačinjenog u septembru ove godine.
„Dana 3.12. 2019. godine, postupajući tužitelj Tomić je oko 10.50 sati poslao Glavnoj tužiteljici u Kabinet na paraf Naredbu za lišenje slobode Savčić Milomira. Istog dana, oko 11.15 sati, Odobašić Izet je pozvao tužitelja Tomića u svoju kancelariju gdje je bio prisutan i tužitelj Kajganić Milanko, a u razgovoru sa istima, interesovala ih je Naredba za lišenje slobode koju je donio tužitelj Tomić za dan 5. 12. 2019. godine i da su istu Naredbu trebali realizirati pripadnici SIPA-e“, navodi u svom Izvještaju postupajući tužilac Tomić.
interni izvještaj tužioca Predraga Tomića
On je, dakle, potpisao Naredbu Milomira Savčića 3. decembra, a hapšenje je bilo planirano za 5. decembar. Ova dva datuma vrlo su bitna za nastavak priče. A evo šta se sve događalo između 3. i 5. decembra te 2019. godine.
Dvadeset i pet minuta nakon što je postupajući tužilac poslao Naredbu za lišenje slobode generala Savčića u svoju ga je kancelariju pozvao tužilac Izet Odobašić. Sastanku je još prisustvovao tužilac Milanko Kajganić.
„Rukovodilac tužitelj Kajganić Milanko je naveo da se radi o osumnjičenom koji je general i predsjednik Udruženja boračke organizacije u RS te da se očekuje reagovanje boračke populacije ovog Udruženja. Tužitelj Tomić je iste upoznao da se radi o osumnjičenom, koji ima državljanstvo Srbije i da često odlazi u Beograd, gdje ima prijavljeno prebivalište na poznatoj adresi, kao i stan u Bijeljini na poznatoj adresi. Prema obavijesti navedenih tužitelja Odobašića i Kajganića, sa Naredbom za hapšenje Savčić Milomira je upoznata i Glavna tužiteljica Tadić Gordana, koja se ne nalazi u Tužiteljstvu, a koja je zadužila Kajganić Milanka i Odobašić Izeta da se vidi kako će se hapšenje izvršiti“, navodi dalje u svom Izvještaju postupajući tužitelj Predrag Tomić.
Kada je čuo stav tužitelja Kajganića, Tomić je rekao svojim nadređenim da mu se, „ako ima kakva prepreka za hapšenje osumnjičenog“ da pismena odluka Glavne tužiteljice.
Pola sata kasnije, 3. decembra 2019. godine oko 11 sati i 40 minuta, u kancelariju postupajućeg tužioca Tomića je došao Izet Odobašić te mu saopćio da je Gordani Tadić poslao SMS u vezi sa parafiranjem Naredbe za hapšenje generala Savčića. Tadićeva je dala suglasnost da, umjesto nje, Naredbu za lišenje slobode Milomira Savčića parafira tužilac Odobašić.
„Nakon što je Naredbu o hapšenju Savčić Milomira parafirao Odobašić, krenulo se u dostavljanje Naredbe SIPA-i i tražilo se postupanje po istoj. Istog dana (3.12) oko 12 sati i 10 minuta, nakon što je uredno zapakovanu Naredbu o hapšenju s prilozima stručna saradnica Šenderović Vanda odnijela na otpremu pošte da se ista dostavi SIPA-i, telefonom je tužitelja Tomića pozvala Hidić Senada i obavijestila tužitelja da ako Naredba za hapšenje nije otpremljena – da se STOPIRA, jer je tako naređeno od Glavne tužiteljice Tadić Gordane“, piše u internom Izvještaju Tužilaštva BiH.
Nakon „instrukcije“ iz Kabineta Gordane Tadić, tužilac Tomić je otišao do prostorije u kojoj se vršilo otpremanje pošte, te „po naredbi Glavne tužiteljice stopirao slanje Naredbe za hapšenje Milomira Savčića“.
glavna tužiteljica Tužilaštva BiH Gordana Tadić
Istog dana, oko 12. 30 Hidić Senada je, u ime Gordane Tadić, pozvala tužitelja Tomića i prenijela mu informaciju da je Glavna tužiteljica naredila da postupajući tužitelj u slučaju Savčić dođe kod nje u 15 sati. O svim zbivanjima tokom 3. decembra 2019. godine tužilac Tomić je istog dana sačinio službenu zabilješku i ostavio je u spis.
Sastanku održanom 3. decembra 2019. godine, u 15 sati, osim Glavne tužiteljice Gordane Tadić prisustvovali su Izet Odobašić, Sanja Jukić, Milanko Kajganić i postupajući tužilac Predrag Tomić.
„Rukovodstvo Tužiteljstva je zauzelo stav da odluka o lišenju slobode Savčić Milomira prenoći do sutra (4.12.) i da se ponovo održi sastanak u 8.30 ujutro (4.12.). Tužitelj Tomić i tužitelj Odobašić su na ovom sastanku insistirali da se osumnjičeni Milomir Savčić po Naredbi uhapsi i izvrši pretres prostorija“, navodi se u Izvještaju uz napomenu da je Sud BiH 2. 12. 2019. godine, pod brojem S1 2K026411 19 Krn 2 izdao Naredbu za pretres Savčićevih objekata.
Narednog dana, 4. 12. 2019. godine, oko 8.30 minuta, tužitelj Tomić je pozvao Hidić Senadu kako bi se raspitao zbog čega nema sastanka koji je zakazan dan ranije. Saradnica Glavne tužiteljice mu je rekla da se sastanak pomjera za 9.30. I dok je tužilac Tomić čekao početak sastanka u vezi sa lišenjem slobode Milomira Savčića – na recepciji Tužilaštva BiH se „iznenadno“ pojavio osumnjičeni general Milomir Savčić u pratnji svog advokata Miodraga Stojanovića.
„Oko 9 sati sa recepcije je pozvan tužitelj Tomić i rečeno mu je da su pristupili advokat Stojanović Miodrag i Savčić Milomir. Nakon desetak minuta, tužitelj Tomić je otišao do recepcije i vidio da su došli Stojanović Miodrag i Savčić Milomir, te u razgovoru sa istima obavijestio ih da nisu najavili svoj dolazak, ali da će tužitelj Tomić saslušati Savčića, s tim da je potrebno da se sala pripremi za saslušanje“, piše u internom Izvještaju Tužilaštva BiH.
General Savčić se tako uspio spasiti hapšenja. A da je sve bilo dogovoreno sa prvim ljujdima Tužilaštva BiH potvrđuju snimci presretnutih telefonskih razgovora koje je portal Istraga.ba objavio sredinom avgusta ove godine, nakon što je optuženik za genocid Milomir Savčić pobjegao iz BiH.
Milomir Savčić sa braniocem Miodragom Stojanovićem
Istog dana (3.12. 2019. godine) kada je tužilac Predrag Tomić od nadređenih zatražio parafiranje Naredbe za lišenje slobode Milomira Savčića, tada osumnjičenog generala je nazvao Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina i traženja nestalih. Savčić je u trenutku razgovora bio sa svojim advokatom Miodragom Stojanovićem kojem je predao telefon.
„Odozdo su nam informaciju poslali. Pošto oni hoće da prave priču od toga, vjerovatno vam je rekao general. Ovi naši ljudi dole sugerišu da se sutra ode kod postupajućeg tužioca, da odete Vi i general, i da kažete – mi smo došli da damo izjavu u vezi toga. Znači, da se izbjegne taj njihov cirkus, tog hapšenja. I to je meni sugerisao odozdo čovjek naš. Mi imamo tu sigurnu liniju kojom pričamo. Odobašić hoće po svaku cijenu hapšenje, a hoće i ovaj budala, taj Tomić. Ova Tadićka se opire, opire, opire, ali .. Jednostavno, neće. Ako sutra ne odete, prekosutra će hapšenje raditi“, obavijesto je Kojić generala Milomira Savčića i njegovog advokata Miodraga Stojanovića.
Ovaj razgovor je snimljen 3. decembra 2019. godine. Baš tog dana, prema internom Izvještaju Tužilaštva BiH, tužilac Tomić je zatražio parafiranje Naredbe za hapšenje generala Savčića, I baš tog dana je glavna državna tužiteljica Gordana Tadić naredila da se „stopira“ slanje naredbe prema SIPA-e, tražeći od Tomića i Odobašića da sve „prenoći“. Milorad Kojić, kako se može čuti iz razgovora, kaže da Savčić „sutra mora“ otići u Tužilaštvo BiH, jer će „prekosutra raditi hapšenje“. Prema Izvještaju Tužilaštva BiH, hapšenje i je bilo planirano za 5. 12. 2019. godine ili, iz Kojićeve perspektive gledano, „prekosutra“.
„Ja mogu da idem sutra, kako ću se organizovati ne znam. Umro mi drug, sahrana. Imam neka suđenja, ali zaboravit ću to. Ja idem sutra. Dolazim na recepciju – dobar dan, dobar dan. Hoću kod tužioca. Ako on hoće spektakl, on će reći, što ste vi danas došli. Ja ću reći – došli smo da damo izjavu. On može reći, nemate vi potrebe da date izjavu, hajte vi kući i da me prekosutra klepi. TO je još jedan razlog više, ako ga naprave to, da mi medijski izađemo i kažemo – ma pi… vam materina, mi smo kod vas bili jučer i rekao evo nas na raspolaganju, ti si rekao ne trebamo vas i uhapsio nas“, iznio je mogući razvoj događaja advokat Miodrag Stojanović.
No, bilo je onako kako je Kojić i rekao. Stojanović je sa Savčićem „nepozvan“ otišao u Tužilaštvo BiH 4.12. i tužiocu Tomiću nije ostavio mogućnost da ga uhapsi. Savčić će skoro dvije godine kasnije pobjeći iz BiH nakon što ga je tužilac Tomić optužio za genocid i nakon što mu je Sud BiH, zbog kršenja mjera zabrane, odredio pritvor. Gordana Tadić je i danas glavna državna tužiteljica. Nepravomoćno razriješena. O sudbini tužiteljice koja je „stopirala“ hapšenje optuženika za genocid VSTV će se izjasniti krajem oktobra.
Predsjednik Sindikata rudara Federacije BiH Sinan Husić prima najveću plaću u Rudniku Kreka Tuzla. Štaviše, ovaj sindikalac znatno je plaćeniji i od generalnog direktora najvećeg rudnika u Federaciji BiH. Husićev kolega, Zuhdija Tokić, inače predsjednik Sindikata Rudnika Kreka, na trećem je mjestu rang liste najplaćenijih radnika u ovom rudniku koji zapošljava 2063 osobe i koji grca u dugovima.
Ako ste pomislili da je generalni direktor na drugom mjestu, prevarili ste se. Plaća Huseina Trumića, vršioca dužnosti generalnog direktora Rudnika Kreka Tuzla, tek je na 56. mjestu rang liste. Deset mjesta iza, pod rednim brojem 66, nalazi se ime Nijaza Vukovića, tehničkog direktora “Kreke”. U “top sto” plaća Rudnika koji je na izdisaju je i ona koju prima Senad Sejdić, predsjednik Sindikata Rudika Mramor koji je sastavni dio Rudnika Kreka Tuzla.
Sve ovo su službeni podaci za mjesec avgust ove godine. Kompletnoj listi, koja je u posjedu Istrage, vratit ćemo se kasnije. Sada da vidimo šta konkretno radi i koliko svoj rad naplaćuje predsjednik Sindikata rudnika Federacije BiH čija se plaća, pazite sada, na osnovu specijalnog sporazuma koji proizilazi iz granskog kolektivnog ugovora, isplaćuje iz sredstava Rudnika Kreka Tuzla, a ne iz “sindikalnog fonda”. Za gostovanje po televizijama i “aktivizam” (to je ono što je radio) Sinanu Husiću je za avgust ove godine obračunata neto plaća u iznosu od 2.727 maraka. Nakon što mu je odbijeno 227 KM poreza, na njegov je račun isplaćeno – 2.499,75 KM. I to je najveća plaća koja je isplaćena u Rudniku Kreka Tuzla. Unatoč tome što naplaćuje 2500 KM mjesečno od Rudnika koji kasni sa isporukom uglja prema Elektroprivredi BiH, Husić je 23. septembra ove godine zatražio povećanje plaća.
“Upravni odbor Samostalnog sindikata radnika rudnika Federacije BiH je na redovnoj sjednici UO koja je održana 22. septembra 2021. godine analizirao materijalni položaj radnika u rudnicima uglja u sastavu Koncerna, kao i uticaj povećanja cijena osnovnih životnih namirnica na materijalni položaj radnika u rudnicima uglja u sastavu Koncerna. Nakon analize naprijed navedenog UO Vam na ovaj način prosljeđuje zahtjev za povećanje osnovice za obračun plaća za 5 posto u svim rudnicima uglja u sastavu Koncerna te zahtijeva da se povećanje osnovica za obračun plaća u rudnicima uglja u sastavu Koncerna primjenjuje od 1. novembra 2021. godine”, napisao je Sinan Husić u svom Zahtjevu dostavljenom čelnicima Vlade Federacije BiH i Elektroprivrede BiH.
Potpisnik ovog pisma, prema spisku koji je u posjedu Istrage, uposlenik je Rudnika Kreka koji prima najveću plaću. Treći u rangu je, rekosmo, Husićev kolega Zuhdija Tokić. Njegova avgustovska neto plaća je iznosila 2.365 KM, ali mu je, nakon odbitka poreza, isplaćeno 2.173 KM.
U istom mjesecu, generalnom direktoru Kreke, Huseinu Trumiću, na osnovu istog broja radnih sati obračunata neto plaća u iznosu od 1911 KM, a nakon odbijanja poreza mu je uplaćeno 1785 KM. Oko 70 KM manje na ruke je dobio tehnički direktor Nijaz Vuković. Plaća predsjednika Sindikata Mramora iznosila je 1.660 KM.
Rejhan Raković godinama je šef Odsjeka prikrivenih istražitelja u Graničnoj policiji BiH. On je bio predsjednik Komisije za prijem kadeta u ovu državnu policijsku agenciju i čovjek je od povjerenja direktora Granične policije BiH Zorana Galića.
Prije dva mjeseca inspektori SIPA-e dobili su informaciju iz OSA-e da Rejhan Raković, preko Kenita Čakića iz Novog Travnika, uzima novac za prijem u radni odnos u Graničnoj policiji. O svemu je obaviještena državna tužiteljica Bojana Jolović koja je naredila provođenje istrage. Od Suda BiH je dobila naredbe za provođenje posebnih istražnih radnji pa su Raković i Čakić stavljeni “pod posebne istražne radnje”. Za potrebe te akcije angažovani su prikriveni istražitelji koji su se prijavili na konkurs. Stupili su u kontakt sa Čakićem i dobili cjenovnik – za Srbe je cijena prijema u Graničnu policiju bila 10 hiljada maraka, za Bošnjake 15 000, dok su hrvatska mjesta koštala 20 hiljada.
Rejhan Raković, koji je porijeklom iz Krajine, koordinirao je svim aktivnostima. Na kraju je direktno komunicirao sa kandidatima koji su obezbjeđivali novac. Početkom ove sedmice, Kenit Čakić je nazvao prikrivene istražitelje i zatražio dogovoreni novac. Prva primopredaja bila je odmah istog dana. SIPA je, u saradnji sa OSA-om, snimila kako “kadet” predaje novac Čakiću koji je bio posrednik za prijem jednog prikrivenog istražitelja. Drugi prikriveni istražitelj dio novca je predao Ensaru Salčinoviću, službeniku Granične policije koji je, u ime Rejana Rakovića bio zadužen za preuzimanje novca iz Krajine. Posljednja primopredaja novca obavljena je u srijedu navečer. Ukupno je predato 25 hiljada maraka. Prikriveni istražitelj je i u četvrtak navečer trebao da preuzme dio novca. No, posrednici Čakić i Salčinović su “otkazali” primopredaju. Upravo je to bio “okidač” za jutrošnju akciju, jer se pojavila sumnja da je “istraga provaljena”. No, istražitelji su imali dovoljno dokaza. Salčinović i Čakić su novac koji su preuzimali od “kandidata” predavali ga Rejhanu Rakoviću. I ove primopredaje su snimljene i fotografisane.
U petak ujutro, Rejhan Raković je naprasno odlučio da krene za Krajinu. Pripadnici SIPA-e su ga pratili i uhapsili na naplatnim kućicama, na izlazu iz Sarajeva. U njegovom ruksaku, prema informacijama Istrage, pronađeno je oko 50 hiljada maraka.
Uhapšeni Raković, rekosmo, godinama je blizak saradnik direktora Granične policije BiH Zorana Galića. U junu ove godine čelnici GP BiH dodijeli su mu “medalju za hrabrost”.
Ensar Salčinović je dugogodišnji službenik Granične policije. Bio je angažovan u Odsjeku kojim je rukovodio Rejhan Raković. On je, porema informacijama Istrage, bio zadužen za “klijente” iz Krajine.
uhapšeni posrednik za preuzimanje mita Kenit Čakić
Uhapšeni Kenit Čakić je iz Novog Travnika. Nije bio povezan sa Graničnom policijom BiH. Navodno se bavio aktivizmom, ali su ga mediji dovodili u vezu sa brojnim prevarama na području SBK. Bio je aktivista političke partije Naroda i Pravda.
Žalba Gordane Tadić je neosnovana. To je odluka Drugostepene disciplinske komisije VSTV-a kojom je, faktički, potvrđena odluka Prvostepene komisije koja je odlučila Gordanu Tadić razriješiti dužosti glavne tužiteljice Tužilaštva BiH. Ovo je zvanično potvrdio i VSTV.
Pojednostavljeno, Gordana Tadić je razriješena, ali ostaje na funkciji do konačne odluke. Jer ona sada ima pravo žalbe Visokom sudskom i tužilačkom vijeću koje bi trebalo odlučiti da li je izrečena sankcija adekvatna. No, VSTV više ne može ulaziti u meritum. Odgovornost Gordane Tadić je pravosnažno utvrđena i VSTV može preispitivati samo izrečenu sankciju, a to je u ovom slučaju – razrješenje s pozicije glavne tužiteljice Tužilaštva BiH i premještaj na poziciju tužiteljice.
“Na odluku Drugostepene disciplinske komisije može se uložiti žalba Vijeću kao cjelini u pismenoj formi u roku od osam dana od dana dostavljanja. Odluka Drugostepene disciplinske komisije može se pobijati samo zbog izrečene disciplinske mjere”, navedeno je u članu 103 Poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća.
Nakon što se uloži žalba, predsjednik VSTV-a imenuje izvjestioca koji mora biti član Vijeća, a koji ranije nije učestvovao u odlučivanju u istom predmetu. Izvjestilac, potom, izlaže predmet Vijeću koje može odbaciti žalbu, potom je odbiti kao neosnovanu ili prihvatiti žalbu pa preinačiti izrečenu sankciju.
Evo šta to znači u praksi u predmetu protiv Gordane Tadić. Nakon što joj je odluka dostavljena, Gordana Tadić ima rok od osam dana da se žali. Tek nakon toga predsjednik VSTV-a može imenovati izvjestioce. Tu je bitno naglasiti da izvjestioci ne mogu biti predsjednik VSTV-a Halil Lagumdžija, zatim potpredsjednica VSTV-a Sanela Butigan-Gorušanović (bila članica Prvostepene disciplinske komisije), potpredsjednica VSTV-a Biljana Simeunović (izuzela se iz postupanja jer dolazi iz Tužilaštva BiH), članica VSTV-a Željka Radović (mora se izuzeti jer joj je kćerka zaposlena u Tužilaštvu BiH), Slavo Lakić (bio član Drugostepene komisije), Sanin Bogunić (član Drugostepene komisije), Mustafa Šabić (član Drugostepene komisije). Dakle, sedam članova VSTV-a ne može biti izvjestilac u trećem stepenu. Ali evo ko može: Lejla Hadžić, Aleksandra Obradović, Jadranka Stanišić, Duška Bogojević, Davor Martinović, Srđan Forca, Amila Kunosić i Snježana Petković.
Prema Okvirnom planu sjednica VSTV-a za 2021. godinu, naredna sjednica Vijeća bi trebala biti održana 29. i 30. septembra. S obzirom da Odluka o razrješenju Gordane Tadić tek dostavljena strankama u postupku, teško je očekivati da do 29. septembra bude pripremljen materijal za “treći stepen”. To znači da će žalba Gordane Tadić na drugostepenu odluku o njenom razrješenju biti razmatrana na sjednici VSTV-a zakazanoj za 20. i 21. oktobar. Što, opet, znači da će funkciju glavne državne tužiteljice još najmanje mjesec dana obavljati Gordana Tadić.
Privremeno udaljenje, odnosno suspenzija više nije moguća u ovom slučaju. Naime, preka Zakonu o VSTV-u, član 79, samo Prvostepena disciplinska komisija može suspendovati nosioca pravosudne funkcije do okončanja disciplinskog postupka. Kako je Prvostepena komisija u slučaju Gordane Tadić “propustila” donijeti odluku o privremenom udaljenju ili suspenziji, Tadićeva će funkciju obavljati sve dok i treći stepen, odnosno VSTV, ne donese konačnu odluku.
Disciplinske komisije VSTV-a utvrdile su da je Gordana Tadić, postupajući kao glavna tužiteljica Tužilaštva BiH, počinila disciplinske prekršaje koji se odnose na automatsku dodjelu krivičnih predmeta i sigurnosne provjere. Gordana Tadić je, dokumentovali smo nekoliko puta na Istraga.ba, imala privilegovane tužioce kojima je dodjeljivala predmete, uglavnom one koje je ona željela kontrolisati. Među tim privilegovnim tužiocima su bili – Ćazim Hasanspahić, Oleg Čavka, Vedrana Mijović, Merisa Nurkić, Džermin Pašić i Dubravko Čampara.
Ako kliknete ovdje saznat ćete gdje je i koliko je budžetskog novca tokom 2019. godine na iće i piće potrošio bivši gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka. Podatke o pandemijskoj (2020. godina) “potrošnji” na hranu i piće u režiji bivšeg gradonačelnika Skake možete pročitati klikom ovdje. Ali za vas koji nemate dovoljno vremena da u službenim tabelama tražite konkretne podatke, u nastavku ćemo navesti nekoliko bitnih detalja. Od 18. januara 2019. godine, pa sve do 31. 12. 2020. godine, Abdulah Skaka je naredio da se iz budžeta Grada Sarajeva ukupno isplati 145 hiljada konvertibilnih maraka na ime troškova u “ugostiteljskim objektima”. Tokom 2019. godine gradonačelnik je pojeo i popio 93 hiljade maraka. Godinu kasnije, tokom pandemije virusa korona, Skaka je potrošio 52 hiljade maraka. U to ne računamo ono što je plaćao biznis karticom kojom je raspolagao.
Hrane i pića se najviše konzumiralo preko firme Ibes Catering. Tako je, prema jednom računu, od 26.11. 2019. godine toj firmi plaćeno 5266 KM. Početkom jula iste godine, račun izdat 4.7. 2019., IBES cateringu je plaćeno 6200 KM, dok je petnaest dana ranije ured gradonačelnika Skake u Swisshotelu u Sarajevu potrošio 6000 KM. Najveći račun u 2019. godini je onaj od 31. maja 2019. godine, kada je za hranu i piće IBES cateringu plaćeno 9014 KM. Trošilo se još u hotelu Vidikovac, Hotelu Pino Nature, u Vinoteci i u “Četiri sobe gospođe Safije”. Pilo se i jelo, na račun Grada, i u Restoranu Bendtbaš, restoranu Vidikovac, ali i čevabdžinici Ferhatović.
Tokom 2020. godine, bivši gradonačelnik je jeo malo manje. Za nhranu i piće je potrošio je ukupno 51.899 KM. U restoranu Popay u Sarajevu je 25. februara 2020. godine potrošeno 3950 KM. IBES Catering je ponovo prednjačio, ali najvći pojedinačni račun je plaćen AEMS UR Gostionica. Pred kraj decembra, 28.12. 2020., tu je potrošeno 5733 KM. I sve je platila Gradska uprava kojom je tada rukovodio gradonačelnik Abdulah Skaka.
Nekoliko dana prije toga, gradonačelnik je u restoranu Park Prinčeva potrošio 2250 KM, što se vidi i na dokumentu iznad ovog pasusa. No, taj je račun koji je obrađen u tabeli o potrošnji tokom 2020. godine.
„Sve si dogovorio s Vulinom“, reći će Darko Elez državnom tužiocu Bosne i Hercegovine Dubravku Čampari koji ga je tog dana namjeravao ispitati o okolnostima ubistva Siniše Miličevića Tigra u Istočnom Sarajevu.
„Bio si u Beogradu“, nastavit će Elez, „dva dana prije nego mi je MUP Srbije oduzeo državljanstvo“.
Tužilac Čampara se pravdao da je krajem aprila bio na vakcinaciji na beogradskom sajmištu. No, Elez je ostao pri svome. Njegov branilac, sarajevski advokat Senad Kreho, potvrdit će za Istragu sadržaj razgovora između Eleza i Čampare koji je vođen u prostorijama Tužilaštva BiH.
„To je bilo tokom saslušanja u Čamparinoj kancelariji“, objasnit će Kreho.
Darko Elez je, potvrdit će nam njegov branilac, optužio Čamparu da je s Vulinom sve dogovorio kako bi krivičnog progona bio spašen Vladimir Kovačević zvani Kovač. Sada se nameću logična pitanja – ko je Vladimir Kovačević te od čega i zbog čega bi ga trebao spasiti Aleksandar Vulin.
„Ministar policije Aleksandar Vulin fotografisan je zagrljen sa Vladimirom Kovačevićem Kovačem, nekadašnjim vođom navijača FK Rad i licem hapšenim za nelegalno nošenje oružja, konkretno automatskog pištolja marke škorpion“, objavio je 22. avgusta ove godine portal nova.rs.
ministar Aleksandar Vulin sa “pucačem” Vladimirom Kovačevićem
Vulin će istog dana potvrditi autentičnost fotografije i objasniti da se s Kovačem, kojeg ne poznaje, fotografisao na koncertu „Riblje Čorbe“. No, ko je Vladimir Kovačević zvani Kovač?
„Ovo Vladimir Kovačević, moj pucač“, upoznao je Vladan Pejušić svog prijatelja Kovača sa gostom iz Sarajeva – Vladimirom Stevanovićem zvanim Mančo.
dio iskaza Vladimira Stevanovića zvanog “Mančo”
Susret je bio u februaru 2018. godine, u beogradskom stanu Vladana Pejušića, u Grahovskoj ulici, na broju 26, u Beogradu Iste osobe srele su se i dva mjeseca poslije, u aprilu 2018. godine. Mančo će o tom susretu govoriti u svoja tri iskaza, data službenicima MUP-a Republike Srpske koji su istraživali ubistvo Siniše Miličevića Tigra, kriminalca iz Istočnog Sarajeva koji je ubijen 31. maja 2018. godine. MUP RS-a će nakon istrage 21. 12. 2020. godine dostaviti Tužilaštvu BiH Izvještaj o otkrivanju izvršilaca krivičnog djela – ubistvo Siniše Miličevića zvanog Tigar. Na krivičnoj prijavi MUP-a RS-a su se našli Darko Elez, Mirko Vukmirović zvani Sarajlija, Vladimir Kovačević zvani Kovač i Vlada, Ninoslav Milošević, Davor Mandić zvani Englez, Savo Divčić, Nedeljko Lizdek i Branimir Sikma.
Vladimir Kovačević Kovač prijavljen zbog ubistva “Tigra”
Istog dana kada je MUP Republike Srpske podnio izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv Eleza i drugih, u Beogradu su pripadnici MUP-a Republike Srbije, na zamolbu Tužilaštva BiH, odnosno tužioca Čampare, uhapsili Darka Eleza. No, oni drugi iz izvještaja – nisu uhapšeni. A među tim drugim je – Vladimir Kovačević zvani Kovač, čovjek koji se zagrljen fotografisao sa ministrom unutrašnjih poslova Srbije Aleksandrom Vulinom.
„Neutvrđenog dana tokom mjeseca aprila 2018. godine Elez Darko u Beogradu, Republika Srbija, u cilju dogovora za izvršenje krivičnog djela ubistva Miličević Siniše zvanog Tigar organizovao grupu za organizovani kriminal, u koju su pristupili kao članovi grupe Kovačević Vladimir, Vukmirović Mirko, Lizdek Nedeljko, Divčić Savo i druga NN lica sa područja Srbije i BiH, pa je u svrhu pripremanja izvršenja krivičnog djela ubistva, Kovačević Vladimir predao pištolj „Sig Sauer R -250“ Stevanović Vladimiru te mu tom prilikom naložio da ponese navedeni pištolj jer će im trebati za ubistvo u Lukavici u narednom periodu, a što je Stevanović i uradio“, navedeno je u prijedlogu za određivanje pritvora Darku Elezu.
Kovač osumnjičen za ubistvo Siniše Miličevića Tigra
Prijedlog za određivanje pritvora je 4. marta 2021. godine potpisao državni tužilac Dubravko Čampara i kompletan sadržaj možete pročitati klikom ovdje. Dan prije toga, Darko Elez je izručen Bosni i Hercegovini, kao jedan od rijetkih, ako ne i jedini srbijanski državljanin kojeg je Srbija izručila nekoj od susjednih država. Razlog izručenja bila je isključivo istraga u vezi sa ubistvom Siniše Miličevića Tigra. No, nije jasno zbog čega Bosna i Hercegovina nije potraživala i Vladimira Kovačevića zvanog Kovač koji se, također, nalazi na istoj krivičnoj prijavi kao i Elez i koji je obuhvaćen istragom Tužilaštva BiH. Kovač je, podsjećamo, kriminalac koji je zagrljen pozirao sa ministrom unutrašnjih poslova Republike Srbije Aleksandrom Vulinom.
Darko Elez je već bio u bosanskohercegovačkom pritvoru zbog sumnje da je organizovao ubistvo Siniše Miličevića Tigra kada je državni tužilac Dubravko Čampara, pred kraj aprila ove godine, otputovao u Beograd. Elez će mu na saslušanju reći da je bio 27. april i da je tih dana u Beogradu boravio i direktor Policije Republike Srpske Siniša Kostrešević. I, uistinu, na oficijelnoj web stranici MUP-a Republike Srpske možete pronaći saopćenje za javnost od 27. aprila ove godine u kojem piše da su „direktor Policije RS i tužilac za organizirani kriminal BiH Dubravko Čampara razgovarali u Beogradu sa ministrom unutrašnjih poslova Republike Srbije Aleksandrom Vulinom“.
Dubravko Čampara i Siniša Kostrešević na sastanku sa Vulinom
“Na sastanku je ocijenjeno da saradnja u borbi protiv organizovanog kriminala mora biti kontinuirana kako bi policije i tužilaštva u regionu spremno odgovorili i bili korak ispred kriminalnih grupa. Ministar Vulin je naglasio da uspješne borbe protiv organizovanog kriminala nema bez čvrste i odlučne regionalne saradnje i istakao da je operativna saradnja i razmjena informacija u ovoj oblasti imperativ”, navedeno je u saopćenju za javnost MUP-a RS.
Dva dana kasnije, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije, sa Aleksandrom Vulinom na čelu, donosi „Rešenje“ kojim se „ukida rešenje o prihvatu u jugoslovensko državljanstvo i državljanstvo Republike Srbije lica Elez (Miladin) Darko“. Kompletno “Rešenje” možete pročitati klikom ovdje.
Tako je Darko Elez ostao bez državljanstva Srbije, a Dubravko Čampara, nakon toga „odustaje“ od pritvaranja Darka Eleza po osnovu istrage za ubistvo Siniše Miličevića Tigra, za koje je osumnjičen i Vladimir Kovačević Kovač. Tužilac Čampara se sada fokusira na „slučaj Lutka“ u kojem je Darko Elez optužen, a za koje mu se nije moglo suditi sve dok mu Aleksandar Vulin nije oduzeo državljanstvo Srbije. Slučaj ubistva Siniše Miličevića Tigra za koje je prijavljen i osumnjičen Vladimir Kovačević Kovač pada u drugi plan.
Prema iskazu svjedoka Vladimira Stevanovića zvanog Mančo, Vladimir Kovačević je trebao ubiti i Miloša Božovića, pripadnika škaljarskog klana koji je živio u BiH, a koji je u julu ove godine uhapšen u Banja Luci zajedno sa pripadnicima MUP-a Republike Srpske. O ubistvu Božovića razgovaralo se u februaru 2018. godine u stanu Vladana Pejušića u Beogradu.
„Ovo je Vladimir Kovačević, moj pucač. Ako se odlučiš za ono, vas dvojica ćete odraditi Božovića“, prenio je policiji Pejušićeve riječi Vladimir Stevanović.
Pejušić se, dok je trajao sastanak, sve vrijeme dopisivao. Kada je Vladimir Stevanović Mančo upitao Vladimira Kovačevića Kovača s kim se to Pejušić dopisuje, ovaj mu je odgovorio – „sa Slobodanom Kašćelanom“ kojeg oslovljava kao „Sijedi“. Slobodan Kašćelan Sijedi vođa je „kavačkog klana“ koji je sukobu sa „škaljarskim klanom“ čiji je bitan član – Miloš Božović, o čijem se ubistvu razgovaralo u Beogradu.
Tužilaštvo BiH sumnjiči Kovača za pokušaj ubistva Miloša Božovića
No, „pucač“ Vladimir Kovačević koji je trebao „odraditi“ Božovića – nije uhapšen. Kao što nije uhapšen ni zbog ubistva Siniše Miličevića zvanog Tigar. Čampara i Vulin su se odlučili samo za Darka Eleza.
U danu kada Drugostepena disciplinska komisija odlučuje o njenom razrješenju, glavna državna tužiteljica Gordana Tadić, u saradnji sa tužiocima Ćazimom Hasanspahićem i Dubravkom Čamparom, naredila je novu “spektakularnu akciju” u predmetu poznatom kao “Dženan Memić”. SIPA je zaobiđena pa su objekte koje koriste hotelijer Muamer Budnjo i vještak saobraćajne struke Ševal Kovačević u četvrtak ujutro pretresli pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo.
Istraga je u posjedu dokumenata Tužilaštva BiH u ovom predmetu i u nastavku objavljujemo za šta tačno tužioci sumnjiče Muamera Budnju i Ševala Kovačevića.
Muamer Budnjo je, navodi tužilac Ćazim Hasanspahić, bio odgovorno lice i direktor pravnog lica “Hoteli Ilidža” i, kao takav, “odgovoran je za funkcionisanje videonadzora u Hotelu Kristal. Tužilaštvo navodi da je, na osnovu izjava svjedoka, jasno da su “relevantni dijelovi videonadzora obrisani” a da je “pristup videonadzoru” imao i direktor Muamer Budnjo. Hasanspahić dalje ističe da je Budnjo videonadzor hotela mogao pratiti putem svog mobilnog telefona. To je, dakle, razlog zbog kojeg je, pet godina nakon događaja u Velikoj aleji tokom kojeg je stradao Dženan Memić , Tužilaštvo BiH pretreslo objekte koje koristi Muamer Budnjo. On je osumnjičen da je počinio krivično djelo “organizirani kriminal iz člana 342 Krivičnog zakona FBiH u vezi sa krivičnim djelima pomoć učinitelju poslije učinjenog krivičnog djela iz člana 346 Krivičnog zakona FBiH i Protuzakonito posredovanje. Dakle, i u ovom aktu Tužilaštva BiH nije navedeno da je Dženan Memić ubijen, kao što nije navedeno ko su eventualni izvršioci krivičnog djela kojima je Budnjo, navodno, pomagao.
Vještak saobraćajne struke Ševal Kovačević je osumnjičen da je “u svojstvu vještaka išao na konsultacije u cilju prilagođavanja svog nalaza i mišljenja”, što, navodi dalje tužilac Ćazim Hasanspahić, “dovodi u sumnju objektivno sačinjavanje i postupanje vještaka u ovom predmetu”. Podsjećamo, vještak Kovačević je, slično kao i njegov kolega Ištvan Bodolo iz Novog Sada, konstatovao da postoji mogućnost da je Dženan Memić stradao u saobraćajnoj nesreći. No, Tužilaštvo BiH je poklonilo vjeru vještaku Željku Karanu za kojeg je Muriz Memić tvrdio da mu je “tražio novac”, i kojeg je pravni zastupnik porodice Memić – Ifet Feraget prijavio zbog podmetanja dokaza u predmetu David Dragučević.
Po nalogu Republičkog javnog tužilaštva, specijalnog odjela za korupciju, organizovani i teže oblike privrednog kriminala MUP Republike Srpske pretresao je u srijedu Institutu za javno zdravstvo RS, kao i na više drugih lokacija koje su u vlasništvu privatnih privrednih subjekata.
“Pretresi se vrše u okviru istrage u vezi sa spornim javnim nabavkama medicinske opreme i to je sve što možemo za sada reći. Više informacija biće poznato nakon što pretresi budu završeni” kazala je za Oslobođenje Dragica Tojagić, portparolka Republičkog javnog tužilaštva RS.
No, ova akcija dolazi sa velikim zakašnjenjem. I za to nije krivo Republičko javno tužilaštvo iz Banja Luke, već Tužilaštvo BiH. Naime, zbog propusta Tužilaštva BiH, odnosno postupajućeg državnog tužioca Ćazima Hasanspahića, najmanje 260 hiljada budžetskih maraka iz Republike Srpske, namijenjenih za nabavku zaštitnih maski od turističke agencije “Travel4fun” nestalo je bestraga. Sve ovo proizilazi iz dokumentacije koja je u posjedu Oslobođenja i portala Istraga.ba, a koja dokazuje da Tužilaštvo BiH, za razliku od slučaja “Srebrena malina”, u Republici Srpskoj nije bilo tako ažurno u svojim istragama. Evo dokaza i hronologije.
Institut za javno zdravstvo Republike Srpske 10. aprila 2020. godine, po pregovaračkom postupku bez objave obavještenja potpisao je ugovor sa turističkom agencijom “Travel4fun” iz Banja Luke kojom je ugovorena nabavka medicinskih zaštitnih odijela i maski, te profesionalnih nekonaktnih digitalnih termometara. Vrijednost ugovora kojeg je potpisao direktor Instituta Branislav Zeljković iznosila je 2,6 miliona maraka. Zbog brojnih kršenja zakona prilikom zaključivanja ugovora, Tranparency International BiH dostavio je Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci prijavu protiv odgovornih osoba u Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske. Nešto ranije, i Udruženje RESTART iz Banja Luke dostavilo je SIPA-i informacije o ovoj sumnjivoj nabavci i “predmet je formiran”. Odmah po prijemu prijave, SIPA je započela prikupljanje dokaznog materijala, a o svemu je obaviješteno i Tužilalaštvo BiH, odnosno postupajući tužilac Ćazim Hasanspahić. Tako je utvrđeno da je sa računa Instituta za javno zdravstvo RS-a novac sukcesivno prebacivan na račun turističke agencije “Travel4fun”. Istovremeno, turistička agencija je novac prebacivala na privatni račun vlasnika i direktora agencije – Saše Markovića. Prema dokumentaciji Oslobođenja i portala Istraga.ba, sa računa agencije “Travel4fun” na privatni račun Saše Markovića, otvoren u NLB Banci u Banja Luci, od 29. aprila do 16. juna je prebačeno ukupno 376 hiljada maraka. Dakle, novac kojeg je Insititut uplatio turističkoj agenciji, odmah je, po osnovu fiktivnih ugovora o pozajmicama, prebacivan na privatni račun Saše Markovića. Državna agencija za istrage i zaštitu – SIPA, utvrdila je, potom, da je Marković sa svog računa podigao 250 hiljada maraka gotovine. Tom novcu se danas gubi svaki trag. S obzirom na to da su uočili sumnjive transakcije, službenici Finansijsko-obavještajnog odjela SIPA-e su odlučili blokirati račune Travel4funa i Saše Markovića. Po Zakonu o sprječavanju pranja novca, pripadnici FOO-a SIPA-e mogu sve sumnjive račune blokirati na period od pet dana. U tom periodu, obično, postupajući tužilac traži od nadležnog suda izdavanje naredbe o blokadi računa koja može trajati sve do okončanja krivičnog postupka. Finansijsko obavještajni odjel SIPA-e račune Travel4funa i Saše Markovića je blokirao 17. juna 2020. godine u 8 sati i 45 minuta. Blokada računa je isticala pet dana kasnije, odnosno 23. juna 2020. godine. Iako je bio obaviješten o sumnjivim transakcijama i privremenoj blokadi računa, postupajući državni tužilac Ćazim Hasanspahić, inače desna ruka Gordane Tadić, ne reagira odmah, pa tek 24. juna u popodnevnim satima, pred kraj radnog vremena, upućuje Sudu BiH prijedlog za blokadu računa “Travel4fun” i Saše Markovića.
U međuvremenu, 23. juna u 8 sati i 45 minuta je istekla blokada računa koju je uspostavio FOO SIPA-e, tako da su Saša Marković i Travel4fun imalo na raspolaganju najmanje 48 sati da podignu i preostali novac sa računa. Upravo tu mogućnost Saša Marković i koristi, te 24. juna, sa svog računa, podiže oko 10 hiljada maraka u kešu, pa se i tom novcu gubi svaki trag. Treba napomenuti da je zbog objektivnih rokova, Sud BiH najkasnije u četvrtak popodne ili u petak ujutro mogao donijeti rješenje o blokadi računa, što znači da je Ćazim Hasanspahić ostavio banjalučkom biznismenu dovoljno vremena da sa računa povuče sav novac koji mu je uplaćen sa računa Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske. Ono što je posebno indikativno, je dopis NLB banke AD Banja Luka dostavljen SIPA-i 26. maja 2020. godine. Naime, već na osnovu tog dokumenta bilo je jasno da Travel4fun prebacuje novac na privatni račun Saše Markovića, Dakle, Tužilaštvu BiH je nakon toga trebalo tačno 29 dana da od Suda BiH zatraži blokadu Markovićevih računa i njegove firme Travel4fun. Upravo u tom perodu, Marković je podigao preko 260 hiljada maraka keša i tom novcu se gubi svaki trag.
Na kraju, Tužilaštvo BiH je odlučilo da ne provodi istragu u ovom predmetu. Spis je završio u Republičkom javnom tužilaštvu.
Bivši visokopozicionirani službenik Federalne uprave policije Edin Vranj uhapšen je u nedjelju popodne prilikom prelaska granice između BiH i Srbije. Uhapšen je na Graničnom prijelazu Uvac. Prije nego mu je oduzet telefon, Vranj je uspio poslati poruku novinaru Istrage.
“Maločas sam uhapšen u Priboju na GP Uvac i sprovode me u Beograd zbog ratinih zločina”, napisao je Vranj.
potvrda o lišenju slobode Edina Vranja
Nakon ove poruke uspjeli smo s njim kratko razgovarati.
“Trenutno sam u policijskoj stanici u Priboju. Privatno sam krenuo u Srbiju, u Sandžak, u kada sam došao na GO Uvac – uhapšen sam. Očekujem da mi svakog trenutka oduzmu telefon. Pokušajte alarmirati ambasadu BiH”, kazao nam je Vranj prije nego je prekinuo razgovor.
Glas Srpske je u martu 2014. godine objavio da je Državna agencija za istrage i zaštitu BiH /Sipa/ podnijela Tužilaštvu BiH izvještaj protiv tadašnjeg direktora direktora Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH Himze Selimovića, zatim Edina Vranja koji je godinama ovavljao funkciju načelnika Sektora krim policije FUP-a i još 112 osoba osumnjičenih za ratne zločine u Goraždu.
Izvor Glasa Srpske naveli su tada lda je Vranj prijavljen zbog sumnje da je počinio ratne zločine u mjesima Strmica i Međeđa. Tužilaštvo BiH nikada nije podiglo optužnicu. No, nakon toga se ukljičilo Tužilaštvo iz Srbije koje je izdalo nalog za hapšenje Edina Vranja.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
