Facebook Twitter Youtube
    Slučajan

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Državne policijske agencije u drugom planu državnih ministara: Pripadnik MUP-a RS bit će predstavnik BiH u EUROPOL-u!

    Piše:
    Amina Čorbo Zećo
    -

    Umjesto pripadnika državnih policijskih agencija, pripadnik MUP-a Republike Srpske Aleksandar Stjepanović bit će predstavnik Bosne i Hercegovine u EUROPOL-u. Umjesto u Direktciji za koordinaciju policijskih tijela BIH, kontakt tačka EUROPOL-a bit će u Ministarstvu sigurnosti BiH.

    Nakon deset godina BiH će napokon riješiti problem kontakt tačke s EUROPOL-om, pohvalio se ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić. Kontakt tačka bit će u Ministarstvu sigurnosti BiH.

    Nešić je čak rekao da je BiH jedina zemlja u Evropi koja nije imala potpunu saradnju s EUROPOL-om te da će na ovaj način BiH napraviti iskorak prema EU.

    To, naravno nije tačno (komunikacija i saradnja sa nadležnim tijelima u BiH i Ureda Evropske policije odvija se bez problema u smislu postupanja i dostavljanja informacija preko DKPT-a zemljama članicama uz izuzetak MUP-a Republike srpske).

    Imajući u vidu nadležnosti Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH koje su propisane zakonima, uz uvažavanje međunarodnih standarda, stav Direkcije je bio da nacionalna kontakt tačka za saradnju sa EUROPOL-om treba i mora ostati, kako organizacijski, tako i lokacijski, u Sektoru za međunarodnu operativnu policijsku saradnju DKPT-a gdje su smješteni i drugi kanali za razmjenu informacija (INTERPOL, SELEC).

    No, odmah se tražio taj kompromis, jer iz Rs-a ne pristaju ni po koju cijenu da kontakt tačka ostane u DKPT-u!?

    Podsjećamo, Aljoša Čampara, ministar unutrašnjih poslova FBiH, ranije je povukao svoj potpis sa Sporazuma o uspostavi Zajedničke kontakt tačke za BiH kao Nacionalne tačke kontakta za BiH koja će djelovati kao centralna tačka između EUROPOL-a i ostalih nadležnih organa BiH.

    Sporazum iz maja 2018. godine nije nikada potpisan od strane svih nadležnih organa za provođenje Sporazuma i operativnoj i strateškoj saradnji između BiH i Ureda Evropske policije, te samim tim nikada i nije stupio na snagu, čime nisu ispunjeni uvjeti za njegovu provedbu.

    Također Sporazumom je predviđeno da ministar sigurnosti BiH u roku od 90 dana od dana zaključivanja ovog Sporazuma podnese Instrukciju prethodno usaglašenu sa nadležnim organima.

    „Instrukcijom nije vidljivo kakav je pravni status ‘zajedničke kontakt tačke’, kome je odgovorna, da li ona ima pravni subjektivitet, odnosno da li se radi o samostalnom pravnom entitetu koji će biti uspostavljen ili on djeluje u okviru drugog pravnog subjekta“, navedeno je tada u dopisu u koji je Patria imala uvid.

    Kako smo ranije upozoravali ovim činom doći će do razdvajanja kanala za međunarodnu saradnju s INTERPOL-om i EUROPOL-om. Takvo rješenje je u suprotnosti sa Smjernicama za jedinstvenu kontakt tačku (SPOC) za međunarodnu razmjenu informacija koje su dio EU Aquisa i obaveza BiH u pridruživanju EU.

    Prema smjernicama EU svi kanali za međunarodnu razmjenu informacija (INTERPOL, EUROPOL, SELEC, policijski oficir za vezu) moraju biti smješteni na jednom mjestu.

    (NAP)

    Kantonalni sud u Sarajevu presudio: Ukinuta osuđujuća presuda Amiru Zukiću, naloženo ponovno suđenje u predmetu Bosna, Asim Sarajlić pravosnažno oslobođen krivice!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Kantonalni sud u Sarajevu ukinuo je prvostepenu presudu kojom je bivši sekretar SDA Amir Zukić osuđen na tri godine zatvora zbog krivičnog djela primanje dara i trgovina uticajem, saznaje Istraga.ba. Naloženo je ponovno suđenje pred Općinskim sudom u Sarajevu protiv optuženih Amira Zukića, Senada Trake, Ramiza Karavdića i Eseda Džananovića. Istovremeno, Kantonalni sud je potvrdio oslobađajući dio prvostepene presude kojom je bivši potpredsjednik SDA Asim Sarajlić oslobođen krivice.

    Da pojednostavimo, Zukiću, Traki, Karavdiću i Džananoviću bit će ponovo suđeno pred Općinskim sudom u Sarajevu, dok je Sarajlić pravosnažno oslobođen krivice.

    Podsjetimo, u julu prošle godine Općinski sud u Sarajevu osudio je Amira Zukića na tri godine zatvora, Safeta Bibića na šest godina, Senada Traku na godinu i šest mjeseci, Ramiza Karavdića na dvije godine i Esed Džananović tri godine zatvora nakon su su proglašeni krivim za korupciju i trgovinu uticajem prilikom nezakonitog zapošljavanja u Elektroprivredi BiH. Asim Sarajlić i Nedžad Trako su i tada bili oslobođeni krivice.

    Prema optužnici, Zukić i Bibić su tokom 2016. godine organizirali grupu kojoj su se pridružili Nedžad i Senad Trako te Karavdić, koji su pronalazili osobe spremne da daju novac za zaposlenje u podružnicama “Elektrodistribucije” pri “Elektroprivredi BiH”. Nakon toga su, prema optužnici, koristeći svoj uticaj, preko Eseda Džananovića realizirali nezakonita zapošljavanja u “Elektroprivredi”.

    Optužnicom su se Sarajlić i Mirsad Kukić teretili za primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem, a Seid Fazlagić za pomoć počinitelju nakon izvršenog krivičnog djela, dok je Zukić optužen i za nedozvoljeno držanje oružja.

    Predmet protiv Kukića je 2017. razdvojen zbog zdravstvenog stanja, te je on krajem 2020. osuđen na godinu dana zatvora zbog primanja nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem. No, i ta presuda je kasnije ukinuta i naređeno je ponovno suđenje.

    Fazlagić, koji je bio vozač Amira Zukića, sklapanjem sporazuma o priznanju krivice s Kantonalnim tužilaštvom u Sarajevu, osuđen je na osam mjeseci zatvora zbog pomoći počinitelju poslije učinjenog krivičnog djela.

    Suđenje Zukiću i ostalima počelo je u maju 2017. godine, a u završnoj riječi Kantonalno tužilaštvo zatražilo je osuđujuću presudu navodeći da je dokazana odgovornost optuženih, dok su njihove odbrane zatražile oslobađajuću presudu.

    Povodom izjave Dragana Čovića u NSRS, objavljujemo haško svjedočenje Ive Atlije o zločinu nad Hrvatima Briševa: “Ubijeni su alatkama kojima su sebi iskopali grob”

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Bili su prisiljeni da sami sebi iskopaju grob, a onda su ubijeni istim alatkama koje su koristili da iskopaju grob”.

    Ovo je 3. jula 2002. godina izjavio Ivo Atlija, Hrvat iz sela Briševo kod Prijedora, svjedočeći pred Haškim sudom u predmetu protiv Milomira Stakića.

    U hrvatskom selu Briševo 24. jula ubijeno je 68 Hrvata. Među njima je je bilo četrnaest žena, dva dječaka mlađa od 16 godina i četvoro invalida. Dan prije napada Ivu Atliju je posjetio rođak i rekao mu da su Srbi iz susjednog sela došli da ga upozore da se dvije brigade pripremaju da sljedećeg dana očiste Briševo. U tri sata ujutro, 24. jula 1992., Atliju je probudila eksplozija. Njegovi roditelji sakrili su se u podrum komšijine kuće. On je bježao po selu.

    Iz podruma u kojem se krio, vidio je grupu od 10 do 12 vojnika koji su stajali 200 metara od kuće. Vojnici su naredili ljudima u kući da se raziđu i da svako ide svojoj kući. Deset minuta kasnije, začuli su povici iz kuće iz koje su upravo otišli. Kada je Ivo Atlija tamo otrčao, vidio je svoju majku kako plače i viče: “Bježi,” rekla je, “bježi, ubili su ti oca.”

    Atlija je, prema izvještaju sa njegovoj svjedočenja, otrčao i sakrio se iza jednog drveta u šumi. Vidio je veliku grupu vojnika kako zaključavaju njegovu majku u svinjac i tri do četiri vojnika kako udaraju  Pero Dimač, koji je stajao s njegovom majkom. Dimaču su psovali i govorili: “Nek mu sad pomogne katolički Isus.” Natjerali su ga da se moli prema katoličkim običajima i ismijavali ga. Gađali su ga Biblijom i natjerali da skine odjeću i ostane u donjem rublju. Dok su ga tukli, tjerali su ga da trči od jednog do drugog.

    “Pero je plakao,” svjedočio je Atlija, “i nisam vidio ni da se čak pokušao odbraniti.”

    Jedan od vojnika mu je naredio da trči a onda mu pucao u glavu. Ivo Atlija je čuo jednog od vojnika kako kaže: “Ustaško pseto je palo u vodu.”

    S mjesta na kojem se krio, g. Atlija je vidio kako kuće gore i vojnike kako pljačkaju televizore, klima uređaje, videorekordere, radio aparate i namještaj. Uokolo sela je takođe bilo razbacano 68 leševa.

    Ivo Atlija je prošao kroz druga sela u opštini i učestvovao u sahranjivanju mnogih leševa. U Haagu je izjavio da je u selu Stara Rijeka, “pod jednom velikom kruškom bila hrpa od nekih deset-dvanaest leševa. Teško za prebrojiti točno koliko jer su bili djelomično posuti zemljom, ali su virile vani glave, ruke, noge…” Bila su to tijela mladića koji, prema njegovoj procjeni, nisu imali više od 20 godina.

    U zaseoku zvanom Mlinari, Atlija je vidio tijela s nepravilno oblikovanim ranama, za koje je kasnije saznao da su nanesene ašovima i pijucima koje je vidio pored tijela.

    “Prema svjedočenjima očevidaca, bili su prisiljeni da sami sebi iskopaju grob, a onda su ubijeni istim alatkama koje su koristili da iskopaju grob,” rekao je Atlija.

    Tada je uspio sahraniti i svog oca koji na leđima imao tri rane od vatrenog oružja.

    Zbog ovih zločina u Haagu je osuđen Milomir Stakić. On je bio predsjednik Skupštine opštine Prijedor i lokalnog Kriznog štaba. Pravosnažno je 2006. godine osuđen na 40 godina zatvora zbog  progona, istrebljenja i ubistava Bošnjaka i Hrvata u Prijedoru.

    U selu Briševo 1991. godine živjelo je 370 Hrvata. Prema popisu iz 2013. godine u Briševu živi samo četvero Hrvata. U maju 2019. godine, uništen je spomenik podignut žrtvama Briševa.

    Dvije i po godine kasnije, lider HDZ-a BiH Dragamn Čović je zastupnicima u Narodnoj skupštini RS poručio da “čuvaju Republiku Srpsku”.

    “Toliko ste emocija iznijeli sada ovdje da vam na tome svi mogu zavidjeti”, rekao je Čović ponavljajući nekoliko puta da mu je čast govoriti pred Narodnom skuptinom Republike Srpske.

    Dok se Zoran Milanović osjeća ugroženim, HDZ-ova savjetnica u Vijeću ministara BiH Sanja Vlaisavljević poručuje: “Sarajevo je područje džihada”

    Piše:
    Redakcija
    -

    Nekoliko sati prije nego će hrvatski predsjednik Zoran Milanović otkazati posjetu Bosni i Hercegovini zbog “sigurnosnih prijetnji”, Sanja Vlaisavljević, savjetnica HDZ-ove ministrice civilnih poslova BiH Ankice Gudeljević, skrivajući se iza citiranja  “dragog prijatelja”, nazvala je glavni grad BiH – “područjem džihada”.

    Ona u svojoj kolumni objavljenoj na Hrvatskom medijskom servisu (HMS) posvećenoj izjavama gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić kaže da je “Sarajevo već odavno izgubilo sjaj glavnog grada jedne države, da je to grad je to u kojem Hrvata i Srba gotovo da nema”.

    “No sve do ove godine i daha „građanskog duha“ u gradskoj upravi na čelu s generoznom gradonačelnicom i ono malo zimske čarolije što je bilo više nema”, napisala je savjetnica za obrazovanje, znanost, kulturu i šport u Ministarstvu civilnih poslova BiH.

    Na ovom linku možete pročitati cijeli tekst “ekspertice za kulturu dijaloga”, koja izravno staje u zaštitu Zorana Milanovića i njegovih posljednjih izjava, ističući da “nije jasno kako predsjednik Hrvatske” širi netrpeljivost.

    “I na kraju da ponovim riječi jednog dragog prijatelja, poniženog i uvrijeđenog čestitkom gradonačelnice: Znači od sada je zabranjeno spominjanje Božića i Isusa na prostoru džihada već je to “kalendar”, citira Sanja Vlaisavljević neimenovanog, ali dragog prijatelja s kojim dijeli mišljenje o glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

    Ovaj tekst savjetnice Vlaisavljević objavljen je nekoliko sati prije nego će hrvatski predsjednik otkazati posjetu Bosni i Hercegovini zbof “sigurnosnih razloga”.

    “Džihadisti su realnosti u Bosni i Hercegovini”

    “Odluka se temelji na prosudbi Ureda predsjednika, a činjenica je da u medijima u BiH prevladava huškačka atmosfera. Jednako je tako činjenica da se na putu kojim je prolazio humanitarni konvoj “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu” nalaze mješovita naselja kao i naselja s isključivo bošnjačkim stanovništvom”, kazao je sagovornik zagrebačkog Jutarnjeg lista.

    Milanović je, dakle, morao proći kroz, kako bi to savjetnica HDZ-ove ministrice civilnih poslova BiH kazala, “kroz područje džihada”.

    Podsjećamo, još tokom predizborne kampanje u januaru prošle godine tadašnji kandidat za hrvatskog predsjednika Zoran Milanović je govorio o opasnostima “džihada u BiH”.

    “Džihadisti u BiH su realnost, to je zemlja u kojoj je puno muslimana, odlaze u Irak i Siriju boriti se i vraćaju se indoktrinirani“, rekao je Milanović.

    Kolindinih deset hiljada džihadista

    U decembru 2016. godine, bivša hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je govorila o “džihadistima u BiH”. Ona je tada izjavila kako se treba “suočiti s činjenicom da se iz tzv. Islamske države u BiH vraćaju hiljade boraca”.

    “Moramo svi pogledati istini u oči i suočiti se s trendovima koji dolaze, uključujući i povratnike iz tzv. Islamske države, iz borbi u Iraku i Siriji. Njih je već nekoliko hiljada, a ne može se zanemariti ni utjecaj nekih drugih država”, rekla je između ostalog Grabar-Kitarović.

    SOA-ina operacija u BiH

    Dvije godine kasnije, hrvatska obavještajna služba SOA pokušala je iskoristiti pripadnike selefijskog pokreta kako bi u jedan mesdžid na području Zenice ubacili veću količinu oružja i ekeploziva, kako bi optužili BiH za pripremanje terorističkih kampova. Jedan od selefija koji je svjedočio o tome je Harun Čelenka, selefija iz Travnika kojem je službenik SOA-e po imenu Davor nudio prebacivanje oružja. Iako su od početka negirali tu priču, direktor SOA-e Danijel Markić je potvdio da su njegovi operativci imali kontakt sa Čelenkom.

    “Ukazali smo na osobu koja je za nas bila suspektna, prepuštam njima da se izjasne. Mi smo sa H.Č. razgovarali, mi znamo tko je on”, rekao je tada Danijel Markić.

    Tužilaštvo BiH nikada nije okončalo istragu u ovom slučaju, iako je saslušalo Haruna Čelenku i od njega izuzelo određene dokaze koji potvrđuju pokušaj djelovanja hrvatske obavještajne na teritoriji BiH.

    Čović: građanska BiH je isto što islamska država

    O “džihadistima u BiH” i islamskoj državi govorio i lider HDZ-a BiH Dragan Čović.

    “Oni koji žele građansku državu – ja ih poštujem, samo danas u Bosni i Hercegovini reći ‘građanska država’ – to znači klasičan unitarizam u nekoj formi i teorijskom obliku, a to Vam znači u osnovi islamsku državu, a to što je to netko pretvorio u kalifat ili neku drugačiju konotaciju dao tom izričaju”, kazao je tada Dragan  Čović.

    Na konferenciji u Budimpešti: Schmidt uvrijedio žrtve genocida

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Visoki predstavnik Christian Schmidt izjavio je da je trebao da se desi “situacija u stilu genocida” da bi se okončao rat u Bosni i Hercegovini.

    Govoreći na konferenciji u Budimpešti on je govorio o BiH. Kada je pomenuo “situaciju u stilu genocida u Srebrenici” burno je i vrlo glasno reagirala Senada Selo Šabić.

    Ona je glasno protestirala, a potom je na svom Twitter nalogu prenijela spornu izjavu visokog predstavnika.

    “Situacija u stilu genocida. Šta to znači? Neki privid genocida? Genocid u nekom određenom stilu? Tako uvrijedljivo za žrtve i međunarodnu pravdu”, napisala je ona na svom Twitter nalogu.

    Odmah je reagirao i Adi Ćerimagić, koji prisustvuje Balkan forumu u Budimpešti i podržao je.

    Izjavu Schmidta osudila je i Arminka Helić, poslanica u Domu lordova britanskog parlamenta.

    “Genocid ne pada s neba. To je akt istrebljenja koji je pripreman, organiziran i planiran.

    Imenovanje djela i njegovih počinitelja i insistiranje na odgovornosti jedini je put do pomirenja i ozdravljenja”, poručila je Helić.

    Burno je reagirao i Vedran Džihić, univerzitetski profesor u Austriji: “Omalovažavanje genocida u Srebrenici na ovaj način vrijeđa žrtve i podriva međunarodne standarde”.

    (politicki.ba)

    O američkim sankcijama i bosanskom pravosuđu: Bosanski “blacklist”

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Mjesecima već američki zvaničnici koji su bili i koji će tek dolaziti u Bosnu i Hercegovinu prijete sankcijama korumpiranim političarima. Dio medija spekuliše imenima budućih “kažnjenika”, govori se o sankcionisanju firmi preko kojih korumpirani političari izvlače novac iz budžeta i javnih preduzeća i pitanje je samo dana kada će zvanične odluke biti saopćene.

    Koliko god bh. zvaničnika i biznismena bude na crnoj listi SAD-a, to će biti samo “kap u okeanu”. Jer lista korumpiranih mnogo je duža od one koju obznanjuju vlasti SAD-a.

    Najzvučnije ime

    Zvanični podaci kažu da smo na vrhu liste po korupciji, a na dnu liste po broju pravosudnih slučajeva korupcije. Što je, nekako, i logično. Jer tamo gdje se korupcija ne procesuira, znači da je zahvatila cijeli sistem.

    Desetine bh. zvaničnika su bile ili se i danas nalaze na crnoj listi SAD-a. Neki su tu završili zbog korupcije, neki su na listi zbog ratnih zločina, neki zbog terorizma, a neki zbog organiziranog kriminala. Pokušavam, evo, da se na prvu sjetim nekog bh. državljanina koji se nalazi na crnoj listi, a koji je pravosnažno osuđen pred bosanskohercegovačkim pravosuđem. I ne uspijevam.

    Milorad Dodik je, svakako, najzvučnije ime. On je danas član Predsjedništva BiH, predsjednik je vladajuće partije u Republici Srpskoj, prijete mu novim i još oštrijim sankcijama, ali to za bh. pravosuđe proteklih godina nije značilo ništa. Milorad Dodik čak nije ni osumnjičen. On je svjedok svojih sumnjivih poslova.

    Nikola Špirić s porodicom je na crnoj listi SAD-a. Tamo je završio zbog korupcije. A u BiH je završio na listi SNSD-a i postao državni delegat u Domu naroda BiH. On još uvijek može izvaditi uvjerenje o nekažnjavanju u kojem piše – neosuđivan i može pribaviti uvjerenje o nevođenju krivičnog postupka.

    Prije nekoliko dana na Ilidži sam, sasvim slučajno, sreo Nasera Keljmendija. I on je lice sa crne liste SAD-a, povezano sa trgovinom drogom. Pred bh. pravosuđem nikad nije osuđen. Slobodan je čovjek i biznismen.

    Nusreta Imamovića sam sreo prije petnaest godina u Gornjoj Maoči. Bio je vođa selefija u BiH, a sve relevantne institucije su upozoravale na njega i njegovo djelovanje. Tužilaštvo BiH ga je hapsilo u čuvenoj akciji Svjetlost, ali Nusret Imamović je na sirijsko ratište otišao kao – “neosuđivan”. Na američkoj crnoj listi označen je kao jedan od najtraženijih svjetskih terorista koji je povezan sa Al-Kaidom.

    I bivši SDA-ov generalni sekretar Amir Zukić je završio na američkoj listi zbog korupcije. No, prije nego što su ga američke vlasti sankcionisale, on je ostao bez pozicije stranačkog sekretara nakon što ga je Tužilaštvo Kantona Sarajevo optužilo za korupciju u slučaju Bosna. No, ni Zukić nije osuđen pred bh. pravosuđem.

    Slobodno živi u Hrvatskoj

    Bivši lider HDZ-a BiH Ante Jelavić je na crnoj listi SAD-a. On slobodno živi u Hrvatskoj, gdje se skriva od bh. pravosuđa koje ga potražuje zbog slučaja Samouprava. Ali i on je, formalno-pravno, neosuđivan.

    Kao, uostalom, i većina bh. zvaničnika čija su imena završila na crnoj listi SAD-a, a da razlog sankcionisanja nisu bili ratni zločinci.

    I šta nam ovo pokazuje?

    Borbu protiv korupcije u BiH ne može voditi Amerika. Borbu protiv korupcije u BiH mora voditi bh. pravosuđe. Nakon što je Gordana Tadić “udaljena” s pozicije glavne tužiteljice iz Tužilaštva BiH, čini se, pušu neki drugi vjetrovi. Vidjelo se to proteklih dana u Banjoj Luci i u Sarajevu, gdje su provedene brojne policijske akcije. Ostalo je još da se ti vjetrovi usmjere i prema zapadnoj Hercegovini, pa da promjena bude potpuna.

    (Ne)skrivene nekretnine tužioca Čampare: Četiri stana u Sarajevu, stan u Istanbulu, kuća u Trnovu, apartmani u Neumu

    Piše:
    Redakcija
    -

    Do januara ove godine, državni tužilac Dubravko Čampara u Sarajevu je imao četiri stana uknjižena na svoje i ime svoje supruge Maide.  Onda je u prodao udio u jednom od četiri stana, pa je u aprilu, na ime svoje supruge, kupio stan u Istanbulu. Najmanje jedan stan, od uklupno četiri, tužilac Dubravko Čampara nije naveo u svom imovinskom kartonu dostavljenom Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH.

    Istina, državni tužilac Dubravko Čampara bio je među tužiocima koji nije dopustio da VSTV objavi njegov imovinski karton, pa su novinari Centra za istraživačko novinarstvo putem zemljišno knjižnih izvadaka pronašli nekoliko nekretnina koje mu pripadaju. Međutim, na CIN-ovom popisu nema dva stana koja je u tom trenutku, ili poslije posjedovao ili posjeduje ovaj državni tužilac. Prema CIN ovoj bazi podataka, Dubravko Čampara i njegova supruga u Sarajevu posjeduju dva stana te kuću u Trnovu. Međutim, u u tenutku objave te baze podataka, tužilac Čampara i njegova supruga bili su vlasnici četiri stana u Sarajevu. Istraga.ba uspjela je prikupiti sve ZK izvatke u nastavku objavljujemo detalje.

    Bolnička ulica – tri stana

    Ulica je Bolnička, a broj 30. Broj uloška je 2884. Katastarska općina je Sarajevo IV. Stan nije pod teretom (hipotekom) i ima 86 kvadrata.

    “Trosoban stan se nalazi u Sarajevu, ulica Bolnička broj 30, sprat 3, oznaka 17, a sastoji se od kuhinje, pomoćnih prostorija”, navedeno je u ZK izvatku.

    Vlasnici ovog stana, kako se može vidjeti, su Maida Baščaušević (Čampara) i Dubravko Čampara. Ovaj stan je naveden i u bazi Centra za istraživačko novinarstvo i u imovinskom kartonu.

    Ulica je ista, zgrada ista, broj je ali je je u pitanju drugi sprat. Na devetom spratu nalazi se jednosoban stan koji ima oznaku 48.

    Dokument iznad je iz online baze podataka  e-grunt.ba. Vlasnici ovog stana su Dubravko Čampara i Maida Čampara. Površina stana je 42 kvadratna metra.

    “Jednosoban stan nalazi se u Sarajevu, ulica Bolnička broj 30, sprat 9 oznaka 48 a sastoji se od 1 sobe, kuhinje i pomoćnih prostorija”, navedeno je u opisu nekretnine.

    Ovaj stan u (su)vlasništvu tužioca Čampare nije na spisku njegovih nekretnina u bazi Centra za istraživačko novinarstvo.

    Još smo u Bolničkoj ulici, a ovo je već treća nekretnina državnog tužioca Dubravka Čampare.

    “Dvosoban stan u Sarajevu ulica Bolnička broj 34 sprat 9 br.stana 37 a sastoji se od 2 sobe, kuhinje i pomoćnih prostorija ukupne površine 60 m2.”, navedeno je u ZK ulošku broj 3040.

    Do 26. maja ove godine, stan je formalno bio u vlasništvu Dubravka Čampare i njegove supruge Maide. Ali na osnovu kupoprodajnog ugovora od 30. decembra 2021. godine, stan je uknjižen na Ermina Čengića i na Maidu Baščaušević (djevojačko prezime supruge Dubravka Čampare)

    Prethodni ZK – suvlasnici Dubravko Čampara i Maida Čampara

    “Na osnovu Kupoprodajnog ugovora obrađenog i ovjerenog od Notara Kapidžića Nedžade iz Sarajeva dana 30.12.2021. godine broj: OPU-IP: 1160/2021., uknjižuje se pravo vlasništva na nekretnine opisane u A listu (dosadašnje vlasništvo Čampara Dubravka pod B6 i Čampara Maide pod B7)”, navedeno je u ZK ulošku.

    Novi ZK uložak: Maida Bašćaušević suvlasnica stana

    Dubravko Čampara, formalno, više nije (su)vlasnik ovog stana, ali se njegova supruga još uvijek vodi kao suvlasnica 1/2 ove nekretnine. S tim da se sada sada taj udio vodi na njeno djevojačko prezime. Ni ovog stana nije bilo u bazi podataka Čamparine imovine, iako je on bio vlasnik u tom trenutku.

    Obala Kulina bana – garsonjera

    Broj ZK uloška je 766. Na broju šest u ulici Obala Kulina bana nalazi se stan površine 26 kvadratnih metara.

    Suvlasnici ovog stana su, kako se može vidjeti, Dubravko Čampara i Maida Čampara rođena Baščaušević. Ovaj stan nalazi se u bazi podataka CIN-a i tgužilac Čampara ga je prijavio u svom imovinskom kartonu dostavljenom VSTV-u.

    Istanbul – stan plaćen 140 hiljada eura

    Početkom februara ove godine, tačnije 8.2., supruga državnog tužioca Dubravka Čampare sletjela je na istanbulski aerodrom Sabiha Gokcen. U Sarajevo se vratila četiri dana kasnije. Tada, naime, dogovorila kupovinu stana na adresi “Istanbul Kagithane Merkez Mahala”.

    Kupoprodajni ugovor je potpisan 8. aprila 2022. godine sa firmom Herpez Yapoi Insaat”. U pitanju je stan broj 55, na četvrtom spratu,  u kompleksu “Hep Residence”. Ovaj komplekst zgrada još uvijek nije završen, a planirano je da stan porodice Čampara bude useljiv u decembru ove godine. Nekretnina je plaćena 2,25 miliona turskih lira, što je u trenutku obračuna iznosilo 140 hiljada i 501 euro. Dakle, tužilac Čampara, odnosno njegova supruga u Istanbulu su kupili stan vrijedan oko 280 hiljada maraka. Ni ova nekretnina nije navedena u imovinskom kartonu.

    Kuća u Trnovu

    Dubravko Čampara je u svom imovinskom kartonu naveo da njegova supruga posjeduje i vikendicu u Trnovu, izgrađenu na zemljištu od 868 kvadrata.

    Na ovom mjestu je izgrađena nekretnina površine 43 kvadratna metra. Čampara je procijenio sve ovo vrijedi 60 hiljada maraka.

    Neum – Vila Lukrecija 

    Formalno, Dubravko Čampara nije vlasnik Vile Lukrecija u Neumu koja ima preko 13 apartmana. Ovaj objekat se vodi na njegovoj majci Rabiji Čampara.

    vila Lukrecija

    Na fotografiji iznad, možete vidjeti objekat porodice Čampara u Neumu. U pitanju je Vila koju koriste i kojom upravljaju braća Čampara, državni tužilac Dubravko i federalni ministar policije – Aljoša.

    Prema zvaničnim podacima, Čampara je prijavio da je njegova mjesečna plaća 4300 KM, dok supruga zarađuje 3000 KM. No, osim četiri stana u Sarajevu, jednog u Istanbulu, kuće u Trnovu, Čampare su uspjele steći i 50 hiljada maraka ušteđevine i novi automobil marke Volvo, čiju je vrijednost procijenio na – 30 hiljada maraka.

    Još jedan državni tužilac upecan u Sky-u: “Robi je najbolji sa Džerminom, neka nam završi godinu zatvora kao i Škobi”

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    I državni tužilac Džermin Pašić pominje se u aplikaciji Sky. I to u kontekstu “završavanja” manjih kazni za članove automafije koji su optuženi u predmetu poznatom kao “Volan”. Kao posrednik za “završavanje” pominje se Robi, što je, zapravo, nadimak inspektora SIPA-e Roberta Ristića koji je godinama bio skoro pa privatni istražitelj tužioca Džermina Pašića. O Ristićevim i Pašićevim sumnjivim poslovima pisali smo u nekoliko navrata, obrađujući slučaj nezakonitog vraćanja nevještačenih telefona oduzetih od osoba osumnjičenih za krijumčarenje kokaina. No, vratimo se sada automafiji.

    Srećko Trifković je jedan od optuženika u predmetu Volan. Postupajući tužilac u ovom slučaju je Džermin Pašić. U večernjim satima, 26. februara 2021. godine, Srećko Trifković putem Sky aplikacije piše poruke osobi koja koristi Sky aplikaciju sa kodom MNW7L4. Istražni organi sumnjaju da se radi o Savi Divičiću, još jednom članu podzemlja iz Istočnog Sarajeva.

    “Hoćeš li mi vidjeti to sa Robijem”, piše Srećko Trifković, “da godinu završimo. Uprijet ćemo sa svih strana”.

    Divičić odgovara da će sa Robijem piti kafu, te pita Trifkovića:”šta se on (Robi) tu pita?”.

    “Pa, on je glavni dolje, a sa Džerminom je najbolji”, odgovara Trifković, koji je danas jedan od osumnjičenih za ubistvo dvojice sarajevskih policajaca.

    Sutradan Davičić kaže da Robi nije bio na jutarnjoj kafi, ali pretpostavlja da će doći narednog dana.

    “Zamoli ga. Reci – završio je Škobi i ostalima, neka i nama završi”, napisao je Trifković.

    Miroslav Škobo

    Miroslav Škobo, kojeg pominje Srećko Trifković, bio je jedan od članova kriminalne grupe koja se bavila krađom automobila. Kada je u ljeto 2017. godine državni tužilac Džermin Pašić izdao naredbu za provođenje akcije “Volan”, inspektor Robert Ristić je dobio zadatak hapšenja Miroslava Škobe. Ristić i njegov partner iz SIPA-e Sedin Salčinović su došli na Škobinu adresu, on im je otvorio vrata i kazao da ide da se presvuče. Minut kasnije, Škobo je iskočio kroz prozor i pobjegao. Tek nekoliko mjeseci kasnije, Škobo je uhapšen u martu 2018. godine i proveo je u pritvoru nepuna dva mjeseca. U junu 2018. godine Tužilaštvo BiH je podiglo optužnicu protiv 27 osoba među kojima je bio i Miroslav Škobo. Godinu i po kasnije, tužilac Džermin Pašić odlučuje da postigne sporazum o priznanju krivice sa Miroslavom Škobom. Za organizirani kriminal – godina zatvora. Baš ona kazna koja se može pretvoriti u novčanu.

    Nagodba Miroslava Škobe: godina zatvora

    Srećko Trifković u prepisci putem Sky aplikacije navodi da je ovu kaznu Miroslavu Škobi završio Robi koji je glavni i koji je dobar sa državnim tužiocem Džerminom Pašićem.

    Robi je, podsjećamo, inspektor SIPA-e Robert Ristić protiv kojeg je ta agencija podnijela izvještaj Tužilaštvu BiH zbog slučaja “kokain”. U novembru 2020. godine Istraga je objavila da je inspektor Ristić, u koordinaciji sa državnim tužiocem Džerminom Pašićem i njegovom saradnicom  Majom Govedaricom (u međuvremenu unaprijeđena za sutkinju u Istočnom Sarajevu), prije bilo kakvog vještačenja vratio biznismenu Dušku Đurasoviću mobilne telefone koji su mu oduzeti zbog sumnje da je kao odgovorna osoba u firmi MDDI Group učestvovao u međunarodnom krijumčarenju 50 kilograma kokaina. Ristić je bio postupajući istražitelj u ovom slučaju, a nekoliko dana nakon što je Đurasoviću vratio telefone, on je na svoju majku registrirao prevozničku firmu koja je prve poslove dobila od osumnjičene kompanije MDDI Group.

    Podsjećamo, u februaru 2020. godine provedena je velika međunarodna akcija protiv krijumčara kokaina. Pošiljka je krenula iz Kolumbije, a tona kokaina se nalazila u bananama čiji je naručilac bio Izet Rastoder, slovenački kralj banana. Veći dio, od ukupno tone kokaina, zaplijenila je italijanska policija, a dio kokaina je bio usmjeren na Balkan. Italijanska policija je instalirala GPS uređaje kako bi se utvrdilo ko je krajnji korisnik. Roba je iz Italije, potom,  krenula u Luku Bar u Crnoj Gori gdje je utovarena u kamione od kojih su jedni krenuli put Sjeverne Makedonije, a drugi prema Bosni i Hercegovini u kojoj je banane (u kojima je bio kokain) trebala preuzeti firma MDDI Group Sarajevo. Osnivači firme MDDI su Duško Đurasović i Edis Rastoder, sin Izeta Rastodera. Dio kokaina koji je u bananama upućen u Sjevernu Makedoniju zaplijenjen je 19. februara 2020. godine u blizini Skoplja, a uhapšene su tri osobe. Isporuka u BiH stigla je dan kasnije i Carinskom terminalu Halilovićima kod Sarajeva je pronađen kokain. Prema planu policijskih agencija, Italijani su veći dio kokaina koji je trebao ići prema Balkanu zamijenili brašnom, te je ostavljen samo kilogram kokaina koji bi u istrazi trebao služiti kao dokaz. Za tržište BiH bilo je namijenjeno ukupno 50 kilograma kokaina. SIPA je na Carinskom terminalu Halilovićima pronašla drogu i ugrađeni GPS u kamionu. Dvojica vozača su uhapšena, a potom ekspresno puštena. Po naredbi Džermina Pašića saslušan je i direktor MDDI Grop-a Duško Đurasović kojem su oduzeta dva telefona u kojima su, sumnja se, bili dokazi o krajnjem korisniku uvezenog kokaina. No, tužilac Pašić nikog od saslušanih i ispitanih nije pritvorio. Predmet je zaveo pod oznakom KTN, što znači da je Pašić smatrao da je ovo krivično djelo počinila nepoznata osoba. Osim toga, tužilac Pašić je donio naredbu da se vrate telefoni oduzeti od direktora MDDI Groupa Duška Đurasovića. O tome ne obavještava Sud BiH. Telefone je, utvrđeno je tokom interne kontrole u SIPA-i, ispred zgrade Tužilaštva BiH, osumnjičenom Đurasoviću predala tadašnja Pašićeva saradnica Maja Govedarica. Deset dana kasnije, Pašićev dugogodišnji “privatni” istražitelj Robert Ristić na svoju majku registrira prevozničku firmu koja, odmah, potpisuje ugovor sa MDDI Groupom i vrši transport robe iz Crne Gore u BiH. Istraga o krijumčarenju kokaina je propala.

    Nakon toga, SIPA počinje voditi krivičnu istragu protiv Ristića koji prilikom saslušanja priznaje da je i on koristio aplikaciju Sky, te da mu je dozvolu za korištenje dao lično tužilac Džermin Pašić koji je u saradnji sa SIPA-om obezbijedio svom inspektoru i novac za kupovinu kriptovanih telefona.

    Kadrovska politika Vlade Nermina Nikšića: Bivši osuđenik za zloupotrebe u Poštanskoj banci imenovan za novog člana NO BH Pošte!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Osuđenik za zlouptrebe u Poštanskoj banci FBiH Mufid Lojo novi je član Nadzornog odbora BH Pošte. Iako je pravosnažno osuđivan, Vlada FBiH sa Nerminom Nikšićem odlučila je u srijedu da Lojo bude jedan od sedam članova UO Javnog preduzeća BH Pošte.

    “Na današnjoj sjednici Vlade Federacije Bosne i Hercegovine danas su izabrani i v.d. članovi Nadzornog odbora BH Pošte. Za članove izabrani su Stipo Prlić, Tarik Imamagić, Mufid Lojo, Adnan Kuč, Armen Jarčević, Mesud Ajanović i Josip Bulić”, saopćeno je iz Vlade Federacije BiH.

    Ko je Mufid Lojo?

    “Presudom Vrhovnog suda FBiH, bivšim celnicima Poštanske banke Sarajevo Mufidu Loji i Halidu Galijaševicu smanjene su zatvorske kazne za zloupotrebu položaja tokom 2002. godine. Prvostepenom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu Mufid Lojo, bivši generalni direktor Poštanske banke, bio je osuden na godinu i dva mjeseca zatvora, ali mu je kazna smanjena na šest mjeseci zatvora”, objavljeno je u 13. maja 2008. godine.

    Mufid Lojo, direktor “Poštanske banke”, osuđen je zbog zloupotrebe mjeseci službenog položaja ili ovlasti u Poštanskoj banci BiH koja je danas u stečaju. Iako je osuđen na zatvorsku kaznu, Lojo nije odležao nijedan dan ali nije odležao nijedan dan u zatvoru jer ga je pomilovala tadašnja predsjednica Federacije Borjana Krišto.

    “Mufid Lojo, sin Hilme i majke Munevere, rođen 20.04.1958. godine u Foči, nastanjen u Sarajevu, državljanin BiH. Prvostepenom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj K-109/05 od 25.12.2006. godine za kazneno djelo zloupotrebu položaja i ovlaštenja iz člana 383. stava 2 u vezi stava 1. KZ FBiH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca a koja je presudom Vrhovnog suda FBiH broj 070-0-KŽ-07-000194 od 17.04.2008. godine preinačena na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Da se izrečena kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci zamijeni uvjetnom osudom s rokom provjere u trajanju od 2 (dvije) godine”, glasila je odluka tadašnje predsjednice Federacije BiH Borjane Krišto.

    Dakle, osuđenik za zloupotrebe u Poštanskoj banci kojeg je pomilovala Borjana Krišto trinaest godina kasnije imenovan je za člana Nadzornog odbora BH Pošte.

    Pogledajte “Život iza polja Smrti”: “Bilo me stid uzeti svoju djecu u krilo da ne povrijedim siročad mojih rođaka”

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Kada odem kod amidže, puna kuća je siročadi bila”, kaže Nazif Krdžić, Srebreničanin koji je uspio preživjeti u julu 1995. godine.

    Kaže da mu je u tim sitacijama bilo neugodno jer su njegova djeca bila mala.

    “Nisam imao hrabrosti da uzmem svoju djecu i stavim ih u svoje krilo iz razloga da ne bih njih povrijedio jer oni nemaju svog oca. Nemaju čak ni amidže da ih stavi u krilo”, prisjetio se Krdžić.

    On je jedan od trideset svjedoka genocida čije su izjave snimljene u sklopu projekta  “Životi iza polja smrti” koji zajednički realiziraju Memorijalni centar Srebrenica i Balkanska istraživačka mreža BiH. Ovo je prvi put da se svjedočanstva snimaju po posebno razvijenoj metodologiji oralne historije. Do sada je, u okviru ovog projekta snimljeno trideset intervjua, a do kraja marta je planirano snimanje još 70 svjedoka. Projekat finansira Ambasada Kraljevine Nizozemske u BiH. Do kraja naredne godine bit će snimljeno još 500 svjedočenja, tako da će u saradnji Memorijalnog centra Srebrenica i BIRN-a BiH.

    1...187188189...195Stranica 188 of 195

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj