“Kada odem kod amidže, puna kuća je siročadi bila”, kaže Nazif Krdžić, Srebreničanin koji je uspio preživjeti u julu 1995. godine.
Kaže da mu je u tim sitacijama bilo neugodno jer su njegova djeca bila mala.
“Nisam imao hrabrosti da uzmem svoju djecu i stavim ih u svoje krilo iz razloga da ne bih njih povrijedio jer oni nemaju svog oca. Nemaju čak ni amidže da ih stavi u krilo”, prisjetio se Krdžić.
On je jedan od trideset svjedoka genocida čije su izjave snimljene u sklopu projekta “Životi iza polja smrti” koji zajednički realiziraju Memorijalni centar Srebrenica i Balkanska istraživačka mreža BiH. Ovo je prvi put da se svjedočanstva snimaju po posebno razvijenoj metodologiji oralne historije. Do sada je, u okviru ovog projekta snimljeno trideset intervjua, a do kraja marta je planirano snimanje još 70 svjedoka. Projekat finansira Ambasada Kraljevine Nizozemske u BiH. Do kraja naredne godine bit će snimljeno još 500 svjedočenja, tako da će u saradnji Memorijalnog centra Srebrenica i BIRN-a BiH.
