Albanac Ledi Bianku novi je sudija Ustavnog suda BiH, potvrđeno je za Istraga.ba u Evropskom sudu za ljudska prava. On je na poziciji međunarodnog sudije naslijediti Tudora Pantirua, Moldavca koji je ptoreklih godina bio sudija Ustavnog suda BiH.
Biankua je u ponedjeljak imenovao predsjednik Evropskog suda za ljudska prava u strazburu Robert Spano, nakon što je obavio konsultacije za Predsjedništvom BiH.
Ledi Bianku je bivši sudija Evropskog suda za ljudska prava. Bio je član Venecijanske komisije. Profesor je na nekoliko univerziteta u Evropi.
Čelnici Vojske Republike Srbije namjeravali su na vježbu u Bosnu i Hercegovinu poslati pripadnike jedinica za specijalne operacije. Upravo je to bio ključni razlog za “odgađanje” zajedničke vojne vježbe BiH i Srbije koja je trebala biti održana od 9. do 16. oktobra ove godine.
“Na spisku vojnika koje je Srbija bila dostavila bili su i pripadnici 63. padobranske brigade iz Niša te 72. brigade za specijalne operacije Vojske Srbije”, kazao je za Istragu izvor iz Ministarstva odbrane BiH.
Prema zvaničnoj web stranici Vojske Srbije, “72. brigada za specijalne operacije je taktička jedinica, organizovana na modularnom principu, namenjena i osposobljena za izvođenje specijalnih operacija, diverzantskih, protivdiverzantskih, protivpobunjeničkih i protivterorističkih dejstava, izviđanje i prikupljanje obaveštajnih podataka, prvenstveno u neprijateljevom rasporedu na taktičkoj i operativnoj dubini, u svim zemljišnim, meteorološkim i borbenim uslovima”.
Među zadatima ove jedinice su “izviđanje u operativnoj i taktičkoj dubini, izvođenje diverzija na neprijateljskim vojnim objektima i učešće u obaveštajnim operacijama”.
Kada je u pitanju 63. padobranska jedinica, treba napomenuti da je ona namenjena za prikupljanje obaveštajnih podataka i izvođenje operacija specijalnih snaga u operativnoj i strategijskoj dubini neprijatelja, primenom vertikalnog manevra.
Pripadnike ove dvije jedinice srbijanske su vlasti pokušale “kamuflirati” ali je njihova namjera razotkrivena prije otprilike mjesec i po. Od tada u Ministarstvu odbrane BiH traju konsultacije u vezi sa otkazivanjem vježbe. S obzirom na to da je za “otkazivanje” bila potrebna nova odluka Predsjedništva BiH, sve se moralo riješiti u Ministarstvu odbrane BiH. Na kraju je, kao izgovor, za odgađanje vježbe iskorištena loša epidemiološka situacija.
Radio Slobodna Evropa je u decembru 2019. godine problematizirala “oživljavanje” ove dvije jedinice Vojske Srbije. U tekstu je navedeno da su pomenute dve brigade, kao elitne jedinice, prvo JNA a potom Vojske Jugoslavije, učestvovale od 1991. do 1999. godine na ratištima bivše Jugoslavije.
„Ono po čemu ih najviše prepoznajemo verovatno je učešće 72. brigade, a zatim i delova 63. padobranske, u borbama oko Sarajeva, odnosno obe brigade su poslate u decembru 1993. godine na područje Vogošće sa zadatkom da preuzmu kontrolu nad brdom Žuč što je bila strateški važna pozicija za srpske snage u Bosni i Hercegovini. Taj podatak znamo iz presude (Haškog tribunala, prim. aut.) Momčilu Perišiću“, kazala je tada za RSE Jovana Kolarić, istraživačica u Fondu za humanitarno pravo.
Osim angažmana specijalaca iz Srbije, bila je planirana još jedna “diverzija”. Naime, prema informacijama Istrage, čelnici Republike Srpske namjeravali su organizirati tri “punkta” na kojima bi građani tog entiteta “samoinicijativno” cvijećem zasipali Vojsku Srbije. Jedan od tih punktova trebao je biti u blizini Doboja, a cilj je bio da se Vojska Srbije prikaže kao “oslobodilačka” vojska u BiH. I ova saznanja dostavljena su Ministarstvu odbrane BiH koje je u ponedjeljak donijelo odluku o “odgađanju” vježbe do daljnjeg. S obzirom na to da odluka Predsjedništva BiH vrijedi isjključivo do kraja ove godine, teško je očekivati da će ova vježba biti uopće i održana.
Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik rekao je da je odluka ministra odbrane BiH Sifeta Podžića “frontalni napad na Srbiju i srpski narod, njegova prava i njegove interese”
“Podžić nije imao ovlašćenje Predsjedništva i time je učinio krivično djelo zloupotrebe nadležnosti i na taj način će biti tretirano ovo pitanje. S druge strane, ovo je čisti akt mržnje prema srpskom narodu i Srbiji kao državi. Sve vrijeme se pokušava, nakon donošenja odluke u Predsjedništvu, da se opstruiše ovakva odluka i sada potpuno neovlašćeno, navodeći razloge koji ne stoje”, kazao je Dodik.
“Nisam uhićen. To je dezinformacija”, kazao je novinarima prije desetak dana Ivica Sabljo, službenik Granične policije BiH koji je bio član Komisije za prijem kadeta u ovu državnu policijsku agenciju.
I nije bio uhićen. No, to ne znači da Ivica Sabljo nije bio umiješan u nezakonite poslove. Prema informacijama Istrage, Sabljo je jedan od najodanijih kadrova Zorana Galića, ravnatelja Granične policije BiH koji je formirao Komisiju za prijem kadeta, a čiji je predsjednik, Rejhan Raković, uhapšen onog dana kada Sabljo “nije bio uhićen”.
Službenici SIPA-e, saznajemo, u ponedjeljak su, po naredbi Suda BiH, izuzeli videonadzor u prostorijama Granične policije BiH. Snimci bi trebali dokazati kako su pojedini članovi Komisije i nedjeljom dolazili na posao da mijenjaju spiskove i rang liste kandidata. Ima li Ivica Sabljo razloga za brigu? Ako je suditi na osnovu njegovih postupaka – itekako ima.
Grud(v)e su krenule
Ivica Sabljo je dugogodišnji službenik Granične policije BiH. Ravnatelj Galić ga je nagrađivao više puta. Za Galića je, pisalo je u pismu službenika Granične policije BiH koje je u martu objavila Novinska agencija Patria (NAP), odrađivao poslove u Jedinici Granične policije Gorica kod Gruda. Ali ne samo to. Kada je započela konkursna procedura za prijem kadeta u Graničnu policiju, Galić je Ivicu Sablju postavio za člana Komisije.
Kasnije će mu, tvrde izvori Istrage, dati i spisak od 20 kandidata hrvatske nacionalnosti. Svi su “položili” zahtjevne testove. No, kako je Sabljo ostao “kratkih rukava” obratio se za pomoć kolegi Rejhanu Rakoviću da mu ustupi nekoliko bošnjačkih mjesta kako bi i on mogao uzimati novac. Raković je to učinio. Sabljini kandidati su bili uspješni, koliko i oni od kojih je Raković uzimao novac. Rejhan Raković je završio u pritvoru. Galićev miljenik Ivica Sabljo “nije uhićen”. Sada okolo tvrdi da se o njemu objavljuju dezinformacije.
Rejhan Raković je, podsjećamo, uhapšen 24. septembra. Pripadnici SIPA-e u uhapsili su ga zajedno sa kolegom Ensarom Salčinovićem te njihovim saradnikom Kenitom Čakićem. Kod njega je, tokom pretresa, pronađeno oko 100 hiljada maraka koje je prethodno uzimao od kandidata za prijem u radni odnos. Akcija je provedena po nalogu Tužilaštva BiH. Predmet je formiran na osnovu informacija Obavještajno-sigurnosne agencije BiH.
Zapjevaj, dušo
Za potrebe te akcije angažovani su prikriveni istražitelji koji su se prijavili na konkurs. Stupili su u kontakt sa Čakićem i dobili cjenovnik – za Srbe je cijena prijema u Graničnu policiju bila 10 hiljada maraka, za Bošnjake 15 000, dok su hrvatska mjesta koštala 20 hiljada.
Veći dio konkursne procedure je sniman. Tako je snimljeno i testiranje jedne od kandidatkinja koju su članovi Komisije zamolili da im otpjeva nešto. Nakon što je završila pjesmu – konstatovano je da je položila. Osim toga, istražitelji su zabilježili snimcima i testiranje jednog od kandidata koji je na usmenom testiranju od tačnih odgovora kazao samo – ime i prezime. I on je položio.
Jedan od glavnih ljudi u Komisiji je bio Ivica Sabljo. I on “nije uhićen”.
Čak četvorica diplomata, u odvojenim razgovorima, potvrdili su ono što je bjelodano već nekoliko godina, samo niko iz Brisela ne želi to javno reći – Evropska unija ne želi u svoje članstvo zapadnobalkanske države!
Djela to pokazuju.
Nekada je dogma bila – Evropska unija se pretvarala da nam vjeruje dok smo se mi pretvarali da se reformiramo u skladu s evropskim principima, piše politicki.ba.
Već nekoliko godina mi se pretvaramo da vjerujemo Evropskoj uniji na priči da ona nije cijela ni stabilna bez zapadnog Balkana u svom društvu, a oni se pretvaraju da se žele prvo reformirati, pa onda nas reformirane primiti u svoj klub.
Raspad je obostran.
EU je na globalnoj sceni i dalje ekonomski gigant. Nekada je bila geopolitički patuljak. Danas nije ni to.
Jer, ako Sergej Lavrov usred Moskve brutalno ponizi šefa diplomatskog servisa EU Josepa Borrella, on to radi jer zna da se Berlin neće (smjeti) naljutiti.
Imali smo priliku gledati i kako se ponižava predsjednica Evropske komisije u Ankari, Ursula von der Leyen, tokom sastanka Recepa Tayyipa Erdogana s njom i predsjednikom Evropskog vijeća Charlesom Michelom.
Ovaj je nonšalantno sjeo uz Erdogana, dok je Ursula ostala stajati, ne krijući revolt.
Michel se nije ni pomakao. Kasnije se “posipao pepelom”, ali je slika predsjednice Evropske komisije kako sjedi sama na nekoj sofi, dalje od dvojice muškaraca samo potvrdila unutarnje odnose institucija EU, gdje se Evrpsko vijeće prepire s Evropskom komisijom o glupostima.
EU se već godinama bavi sama sobom.
Niti može postati neka vrsta “super-države”, niti se može raspasti.
Ovakva kakva jeste, ona ne pomaže ni samoj sebi.
Unija je od samita u Solunu, pradavne 2003. godine, obećala zapadnom Balkanu prijem.
Preduslov je da se ispune kriteriji iz Kopenhagena.
I to je samo izgovor.
Jer te kriterije danas ne ispunjava barem 10 članica Unije.
U međuvremenu je iz EU je izašla Velika Britanija. Kako vrijeme odmiče, čini se da Britanci i nisu baš pogriješili.
Za zapadni Balkan, a posebno Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, te Sjevernu Makedoniju, članstvo u EU (bilo je) pitanje opstanka.
Bez te perspektive, ove tri države osuđene su na to da su sve više na meti “srpskog sveta” i iredentističkih pokreta destrukcije.
BiH je to dobro osjetila na svojoj koži s početkom agresije 1992. godine. Historija se ponavlja?
Svjesni da EU nije u stanju primiti nove članice, iz niza su utjecajnih nevladinih organizacija sugerirali da se države zapadnog Balkana počnu uključivati u – makar – ekonomske asocijacije EU, kako bi se i preko toga dao zamajac reformama, pozitivnim političkim procesima, te – u konačnici – približavanje i uključivanje u Uniju.
I te su sugestije nailazile na muk briselske birokratije i onih koji odlučuju u glavnim državama EU – od Njemačke, preko Francuske, do Italije. Da nešto u Uniji grdno smrdi, mogli smo vidjeti po tvrdoglavom odbijanju da se Kosovu odobri bezvizni režim s EU.
Ta je država davno ispunila sve kriterije koji su pred nju postavljeni, te uradila još niz stvari koje su se – kao dodatak – pojavile. Kosovari i danas čekaju pred ambasadama država EU za svoj viza-papirić. Stvari su postale još gore kada je EU odlučila prihvatiti priču Aleksandra Vučića o tome da se “prilagode” granice Srbije s Kosovom.
U tome mu je svesrdno asistirao Hashim Thaci, tada predsjednik Kosova. Kosovarima vize drži Francuska, kao predvodnica grupacije “liberalnih” država, među kojima je i Holandija.
Njemačka je bila ta koja je kategorički razbila priču o razmjeni teritorija na Balkanu, natjeravši i – opet – Francusku – da promijeni svoj stav. Iako je Crna Gora do sada otvorila najviše poglavlja u pregovorima s EU, svo je vrijeme iz Brisela favorizirana Vučićeva Srbija.
Isticale su se nepostojeće aktivnosti Beograda, a tek onda pridodavalo napredovanje Podgorice.
Sada imamo situaciju da se države EU više ne mogu usaglasiti čak ni o do sada toliko puta ponovljenoj mantri da je “mjesto zapadnog Balkana u EU” i da je “perspektiva članstva” i dalje tu. Samo da se provedu neophodne reforme.
A njih je sve više i više. Zapadni Balkan već dvije decenije pregovara o tome s EU, a nikada dalje nije od članstva.
Maske su pale.
EU se želi baviti sama sobom još narednu deceniju-dvije. Zapadni Balkan prepušta sama sebi. Stomak Evrope mogao bi ponovo proključati.
EU već ima prastaru floskulu za javnost: “molimo obje (ili sve, ovisi o broju učesnika u konfliktu) strane da…”.
I to smo čitali ovih dana.
Opet čuveni predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel u svojoj je izjavi povodom tenzija na Kosovu koje ulaze već u 10. dan, “pozvao obje strane” da smire tenzije, ali i naveo da očekuje da Kosovo popusti na pitanju gdje je ova država apsolutno u pravu!
U Tužilaštvu BiH nestao je veći dio tonskog zapisa sa ispitivanja Milomira Savčića, za genocid optuženog ratnog komandanta 65. zaštitnog motorizovanog puka Vojske RS, koji se od sredine avgusta ove godine nalazi u bjekstvu.
O „nestanku“ ovog snimka glavnu je državnu tužiteljicu Gordanu Tadić izvijestio postupajući tužilac Predrag Tomić, koji je sačinio interni izvještaj o kojem su jučer pisali Oslobođenje i Istraga.ba.
„Dana 4.12. 2019. godine saslušan je Savčić Milomir sa audio tehnikom od 11:04 do 13:53 sati. Nakon saslušanja, utvrđeno je da nedostaje snimljeni dio zapisnika od 11:04 do 12.56“, naveo je tužilac Tomić u svom izvještaju dostavljenom prošle sedmice rukovodstvu Tužilaštva BiH.
Dakle, od ukupno dva sata i 49 minuta snimljenog iskaza generala Savčića, nedostaje sat i 52 minute, odnosno dvije trećine saslušanja u tom trenutku za genocid u Srebrenici osumnjičenog predsjednika Boračke organizacije RS.
„Zapisničar Bošnjak Mila je vodila zapisnik i vršila audio snimanje, a nakon završenog saslušanja u salu za saslušanje po pozivu je došla je Zubović Elma da isti audio snimak snimi na tri CD-a, te nakon potpisa svih prisutnih, jedan primjerak zapisnika o saslušanju osumnjičenog Savčića i jedan CD audio snimak je dat osumnjičenom u prisustvu branioca Stojanović Miodraga koji su, zatim, napustili zgradu Tužiteljstva“, objasnio je okolnosti saslušanja tužilac Predrag Tomić.
Nakon što je, oko 14 sati i 40 minuta, tužitelj Tomić pokušao da presluša iskaz osumnjičenog Savčića, utvrdio je da nedostaje veći dio snimka, odnosno dio koji je snimljen od početka saslušanja u 11.04 pa sve do 12.56.
„Pozvan je IKT službenik da se pokuša pronaći kompletan snimak od početka saslušanja, ali se isti nije mogao pronaći na kompjuteru. U 14 sati i 50 minuta, tužitelj Tomić telefonskim pozivom Stojanović Miodraga upoznaje da nedostaje snimak na CD-u“, navedeno je u Izvještaju.
O svemu ovome postupajući tužilac Tomić se sačinio i službenu zabilješku. No, nisu ovo jedina sumnjiva stvar u predmetu protiv Milomira Savčića, ratnog komandanta 65. zaštitnog motorizovanog puka Vojske RS, koji je, od osnivanja, bio pod direktnom komandom Glavnog štaba Vojske RS, odnosno pod komandom generala Ratka Mladića. Podsjećamo, Oslobođenje i Istraga.ba u ponedjeljak su objavili dokumente i snimke koji dokazuju da je glavna državna tužiteljica Gordana Tadić naredila da se stopiraju aktivnosti u vezi sa hapšenjem generala Savčića, koji je kasnije pobjegao iz BiH.
Prvi sumnjiv događaj desio se 28. novembra 2019. godine, odnosno deset dana nakon što je tužilac Predrag Tomić izdao usmenu naredbu službenicima SIPA-e da rade na pripremi hapšenja osumnjičenog Savčića.
„Dana 28. 11. 2019. godine, u 11:35 sati, postupajući tužitelj Tomić Predrag je pozvan s recepcije Suda BiH i kazano mu je da advokat Stojanović Miodrag želi da se vidi s postupajućim tužiocem. Dolaskom u kancelariju, advokat Stojanović Miodrag je obavijestio tužitelja Tomića da mu je Savčić Milomir prenio da ako treba da se pojavi da će doći na poziv i iznijeti svoju odbranu da ne bude „gungule“ oko Savčića te da ima saznanja da je ovaj predmet protiv Savčića prebačen kod ovog tužitelja“, naveo je u Izvještaju tužilac Predrag Tomić.
Da je tužilac Tomić napisao istinu potvrđuje i telefonski razgovor između advokata Miodraga Stojanovića i direktora Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina i traženja nestalih RS Milorada Kojića. Razgovor je presretnut 3. 12. 2019. godine, na dan kada je tužilac Tomić potpisao naredbu za hapšenje generala Savčića, koju je kasnije „stopirala“ Gordana Tadić.
„Vidite sada, ja sam bio kod postupajućeg tužioca, u četvrtak“, kaže Stojanović svom sagovorniku Kojiću.
Upravo je 28.11. 2019. godine bio četvrtak, što znači da se u potpunosti preklapaju navodi u izvještaju tužioca Tomića sa navodima advokata Stojanovića izrečeni tokom razgovora sa Miloradom Kojićem. No, nije to jedina potvrda navoda iz internog Izvještaja. U ponedjeljak smo, naime, objavili da je Milorad Kojić u telefonskom razgovoru vođenom 3.12. 2019. godine kazao da je hapšenje generala Savčića planirano za „prekosutra“. Prema izvještaju tužiocva Tomića, Naredba za lišenje Milomira Savčića trebala je biti realizirana 5. decembra 2019. godine ili, iz perspektive Milorada Kojića, „prekosutra“.
Ali to „prekosutra“ nije došlo na red. Gordana Tadić je 3.12. 2019. godine naredila da se naredba za hapšenja generala Savčića – stopira, te da sve mora „prenoćiti“. Nakon što je naredba „prenoćila, narednog jutra, 4. 12., oko 9 sati u zgradi Tužilaštva BiH se, nepozvan, u pratnji advokata Miodraga Stojanovića pojavio osumnjičeni Milomir Savčić i tražio da ga saslušaju. General Savčić je saslušan istog dana, no veći dio snimka njegovog saslušanja je misteriozno nestao. No, snimci razgovora Milomira Savčića, Milorada Kojića i Miodraga Stojanovića nisu nestali. I oni su dokaz da su svi navodi iz internog Izvještaja tužioca Predraga Tomića – tačni. Dakle, Gordana Tadić je spasila od hapšenja optuženika za genocid u Srebrenici.
Kome je Gordana Tadić, glavna državna tužiteljica, lojalna osim Ustavu i zakonima, ne znam, ali znam da je posljedica toga da je čovjek koji je krvav do ramena izašao s rukama u džepovima iz BiH i zauvijek se sklonio od krivičnog progona za genocid”, rekao je Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica, nakon što je Oslobođenje došlo do dokumenata prema kojima je lično Tadić u decembru 2019. godine zabranila hapšenje Milomira Savčića, ratnog komandanta 65. zaštitnog motorizovanog puka Vojske RS-a, optuženog za genocid u Srebrenici i koji je u augustu ove godine pobjegao iz BiH.
Nema tajni
Suljagić cijeni kako Tadić nakon ovakvog poteza više, ni pod kojim okolnostima, ne može ostati na funkciji.
“Nema integritet, ovo je najstrašniji faul koji je napravio glavni tužilac”, oni prije nje su smjenjivani za mnogo manje greške, jasan je Suljagić.
Pokušali smo doći i do Milorada Kojića, direktora Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina i traženje nestalih, koji je Savčiću dojavio da se sprema njegovo hapšenje, ali bez uspjeha. Javio nam se, međutim, Miodrag Stojanović, tadašnji advokat Milomira Savčića, koji je kazao kako se, nakon što je Sud BiH promijenio izrečenu mjeru zabrane, više nije čuo sa Savčićem.
“Nakon što je Sud promijenio izrečenu mjeru zabrane u mjeru pritvora, više nemam nikakav kontakt sa Savčićem i nisam u prilici da kažem bilo šta drugo. Ali, nema tu nikakve tajne. Ne znam otkud Kojiću informacija da se spremalo hapšenje, ja to ne mogu ni znati. Znam šta sam ja radio i to je sve”, kazao nam je advokat Stojanović.
Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, smatra da se hitno mora istražiti ko je odgovoran što takve informacije cure iz državnog Tužilaštva.
“Otkud Kojić u cijeloj toj priči, kako on ima kontakte, na koji način dolazi do informacija, te se stvari moraju istražiti. Pa, ne može Tužilaštvo BiH tako raditi”, potcrtava i dodaje da je nejasno zašto je Savčić imao poseban tretman.
Dalje napominje kako je bilo poznato da Savčić posjeduje nekretnine u Srbiji, te da je, smatra on, shodno tome postojala logična i realna mogućnost za njegov bijeg.
A da je svjesno propušteno da se Savčić izvede pred lice pravde, smatra i Kada Hotić, predstavnica srebreničkih majki.
“Škripi bh. pravosuđe, ili su korumpirani ili pristrasni, prema jednima oštri, prema drugima popustljivi, a svjesni smo i da izbjegavaju hapsiti ratne zločince”, govori nam Hotić, pitajući se da li će žrtve ikada dočekati pravdu.
“Hvataju ljude koji su manje krivi, koji nisu imali mogućnost pobjeći u Srbiju, samo da bi popunili normu, dok stotine predmeta ratnih zločina u BiH s haške A liste, dakle zločini za koje ima dovoljno dokaza, još čekaju u ladicama”, kaže.
Predsjednica Udruženja Žene Podrinja – Bratunac Šuhra Sinanović, koja je izgubila 23 člana uže porodice u genocidu u Srebrenici, smatra da Tadić priča jedno, a radi drugo.
“Pred haškim tužiocima je bila slatkorječiva, davala obećanja i njima i nama, a razgovarali smo s njom više puta. Ona se postavljala prema nama kao da ništa ne razumijemo”, priča Sinanović.
Nastavlja kako je svjesna da žrtve nisu ni sudije ni tužioci, ali kako kaže, pametni su i ukazuju već 26 godina na nepravdu koja im je nanesena.
Državljanstvo za bijeg
A da je Srbija utočište za ratne zločince, pokazali su brojni primjeri iz prošlosti. Samo prošle godine je iz BiH preko službenog Graničnog prelaza Rača prebjegao Mirko Vrućinić, optužen za zločin protiv čovječnosti počinjen 1992. godine u Sanskom Mostu, kojem je suđenje već bilo počelo. Vrućinić nije imao državljanstvo Srbije prije početka suđenja, nego ga je dobio dva mjeseca prije nego što će pobjeći. Isti slučaj je i sa Duškom Kornjačom, ratnim komandantom Čajniča, optuženim za zločine protiv čovječnosti. Prije njega pobjegao je i Novak Đukić, presuđeni ratni zločinac, general Vojske RS-a, odgovoran za ubistvo 71 osobe na tuzlanskoj Kapiji, kao i mnogi drugi.
Više nema dileme. Glavna državna tužiteljica Gordana Tadić lično je u decembru 2019. godine zabranila hapšenje Milomira Savčića, ratnog komandanta 65. zaštitnog motorizovanog puka Vojske RS-a koji je optužen za genocid u Srebrenici i koji je u avgustu ove godine pobjegao iz BiH.
Svi detalji u vezi sa „stopiranjem“ hapšenja generala Savčića navedeni su u internom Izvještaju Tužilaštva BiH kojeg je sačinio postupajući tužitelj u ovom slučaju Predrag Tomić. Oslobođenje i Istraga.ba u posjedu su ovog „internog“ dokumenta koji se nalazi u Kabinetu Gordane Tadić i ukoliko kliknete ovdje, moći ćete pročitati kompletan Izvještaj koji otkriva kako je glavna tužiteljica spasila optuženika za genocid Milomira Savčića. U nastavku ćemo citirati ključne detalje Tomićevog izvještaja sačinjenog u septembru ove godine.
„Dana 3.12. 2019. godine, postupajući tužitelj Tomić je oko 10.50 sati poslao Glavnoj tužiteljici u Kabinet na paraf Naredbu za lišenje slobode Savčić Milomira. Istog dana, oko 11.15 sati, Odobašić Izet je pozvao tužitelja Tomića u svoju kancelariju gdje je bio prisutan i tužitelj Kajganić Milanko, a u razgovoru sa istima, interesovala ih je Naredba za lišenje slobode koju je donio tužitelj Tomić za dan 5. 12. 2019. godine i da su istu Naredbu trebali realizirati pripadnici SIPA-e“, navodi u svom Izvještaju postupajući tužilac Tomić.
interni izvještaj tužioca Predraga Tomića
On je, dakle, potpisao Naredbu Milomira Savčića 3. decembra, a hapšenje je bilo planirano za 5. decembar. Ova dva datuma vrlo su bitna za nastavak priče. A evo šta se sve događalo između 3. i 5. decembra te 2019. godine.
Dvadeset i pet minuta nakon što je postupajući tužilac poslao Naredbu za lišenje slobode generala Savčića u svoju ga je kancelariju pozvao tužilac Izet Odobašić. Sastanku je još prisustvovao tužilac Milanko Kajganić.
„Rukovodilac tužitelj Kajganić Milanko je naveo da se radi o osumnjičenom koji je general i predsjednik Udruženja boračke organizacije u RS te da se očekuje reagovanje boračke populacije ovog Udruženja. Tužitelj Tomić je iste upoznao da se radi o osumnjičenom, koji ima državljanstvo Srbije i da često odlazi u Beograd, gdje ima prijavljeno prebivalište na poznatoj adresi, kao i stan u Bijeljini na poznatoj adresi. Prema obavijesti navedenih tužitelja Odobašića i Kajganića, sa Naredbom za hapšenje Savčić Milomira je upoznata i Glavna tužiteljica Tadić Gordana, koja se ne nalazi u Tužiteljstvu, a koja je zadužila Kajganić Milanka i Odobašić Izeta da se vidi kako će se hapšenje izvršiti“, navodi dalje u svom Izvještaju postupajući tužitelj Predrag Tomić.
Kada je čuo stav tužitelja Kajganića, Tomić je rekao svojim nadređenim da mu se, „ako ima kakva prepreka za hapšenje osumnjičenog“ da pismena odluka Glavne tužiteljice.
Pola sata kasnije, 3. decembra 2019. godine oko 11 sati i 40 minuta, u kancelariju postupajućeg tužioca Tomića je došao Izet Odobašić te mu saopćio da je Gordani Tadić poslao SMS u vezi sa parafiranjem Naredbe za hapšenje generala Savčića. Tadićeva je dala suglasnost da, umjesto nje, Naredbu za lišenje slobode Milomira Savčića parafira tužilac Odobašić.
„Nakon što je Naredbu o hapšenju Savčić Milomira parafirao Odobašić, krenulo se u dostavljanje Naredbe SIPA-i i tražilo se postupanje po istoj. Istog dana (3.12) oko 12 sati i 10 minuta, nakon što je uredno zapakovanu Naredbu o hapšenju s prilozima stručna saradnica Šenderović Vanda odnijela na otpremu pošte da se ista dostavi SIPA-i, telefonom je tužitelja Tomića pozvala Hidić Senada i obavijestila tužitelja da ako Naredba za hapšenje nije otpremljena – da se STOPIRA, jer je tako naređeno od Glavne tužiteljice Tadić Gordane“, piše u internom Izvještaju Tužilaštva BiH.
Nakon „instrukcije“ iz Kabineta Gordane Tadić, tužilac Tomić je otišao do prostorije u kojoj se vršilo otpremanje pošte, te „po naredbi Glavne tužiteljice stopirao slanje Naredbe za hapšenje Milomira Savčića“.
glavna tužiteljica Tužilaštva BiH Gordana Tadić
Istog dana, oko 12. 30 Hidić Senada je, u ime Gordane Tadić, pozvala tužitelja Tomića i prenijela mu informaciju da je Glavna tužiteljica naredila da postupajući tužitelj u slučaju Savčić dođe kod nje u 15 sati. O svim zbivanjima tokom 3. decembra 2019. godine tužilac Tomić je istog dana sačinio službenu zabilješku i ostavio je u spis.
Sastanku održanom 3. decembra 2019. godine, u 15 sati, osim Glavne tužiteljice Gordane Tadić prisustvovali su Izet Odobašić, Sanja Jukić, Milanko Kajganić i postupajući tužilac Predrag Tomić.
„Rukovodstvo Tužiteljstva je zauzelo stav da odluka o lišenju slobode Savčić Milomira prenoći do sutra (4.12.) i da se ponovo održi sastanak u 8.30 ujutro (4.12.). Tužitelj Tomić i tužitelj Odobašić su na ovom sastanku insistirali da se osumnjičeni Milomir Savčić po Naredbi uhapsi i izvrši pretres prostorija“, navodi se u Izvještaju uz napomenu da je Sud BiH 2. 12. 2019. godine, pod brojem S1 2K026411 19 Krn 2 izdao Naredbu za pretres Savčićevih objekata.
Narednog dana, 4. 12. 2019. godine, oko 8.30 minuta, tužitelj Tomić je pozvao Hidić Senadu kako bi se raspitao zbog čega nema sastanka koji je zakazan dan ranije. Saradnica Glavne tužiteljice mu je rekla da se sastanak pomjera za 9.30. I dok je tužilac Tomić čekao početak sastanka u vezi sa lišenjem slobode Milomira Savčića – na recepciji Tužilaštva BiH se „iznenadno“ pojavio osumnjičeni general Milomir Savčić u pratnji svog advokata Miodraga Stojanovića.
„Oko 9 sati sa recepcije je pozvan tužitelj Tomić i rečeno mu je da su pristupili advokat Stojanović Miodrag i Savčić Milomir. Nakon desetak minuta, tužitelj Tomić je otišao do recepcije i vidio da su došli Stojanović Miodrag i Savčić Milomir, te u razgovoru sa istima obavijestio ih da nisu najavili svoj dolazak, ali da će tužitelj Tomić saslušati Savčića, s tim da je potrebno da se sala pripremi za saslušanje“, piše u internom Izvještaju Tužilaštva BiH.
General Savčić se tako uspio spasiti hapšenja. A da je sve bilo dogovoreno sa prvim ljujdima Tužilaštva BiH potvrđuju snimci presretnutih telefonskih razgovora koje je portal Istraga.ba objavio sredinom avgusta ove godine, nakon što je optuženik za genocid Milomir Savčić pobjegao iz BiH.
Milomir Savčić sa braniocem Miodragom Stojanovićem
Istog dana (3.12. 2019. godine) kada je tužilac Predrag Tomić od nadređenih zatražio parafiranje Naredbe za lišenje slobode Milomira Savčića, tada osumnjičenog generala je nazvao Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina i traženja nestalih. Savčić je u trenutku razgovora bio sa svojim advokatom Miodragom Stojanovićem kojem je predao telefon.
„Odozdo su nam informaciju poslali. Pošto oni hoće da prave priču od toga, vjerovatno vam je rekao general. Ovi naši ljudi dole sugerišu da se sutra ode kod postupajućeg tužioca, da odete Vi i general, i da kažete – mi smo došli da damo izjavu u vezi toga. Znači, da se izbjegne taj njihov cirkus, tog hapšenja. I to je meni sugerisao odozdo čovjek naš. Mi imamo tu sigurnu liniju kojom pričamo. Odobašić hoće po svaku cijenu hapšenje, a hoće i ovaj budala, taj Tomić. Ova Tadićka se opire, opire, opire, ali .. Jednostavno, neće. Ako sutra ne odete, prekosutra će hapšenje raditi“, obavijesto je Kojić generala Milomira Savčića i njegovog advokata Miodraga Stojanovića.
Ovaj razgovor je snimljen 3. decembra 2019. godine. Baš tog dana, prema internom Izvještaju Tužilaštva BiH, tužilac Tomić je zatražio parafiranje Naredbe za hapšenje generala Savčića, I baš tog dana je glavna državna tužiteljica Gordana Tadić naredila da se „stopira“ slanje naredbe prema SIPA-e, tražeći od Tomića i Odobašića da sve „prenoći“. Milorad Kojić, kako se može čuti iz razgovora, kaže da Savčić „sutra mora“ otići u Tužilaštvo BiH, jer će „prekosutra raditi hapšenje“. Prema Izvještaju Tužilaštva BiH, hapšenje i je bilo planirano za 5. 12. 2019. godine ili, iz Kojićeve perspektive gledano, „prekosutra“.
„Ja mogu da idem sutra, kako ću se organizovati ne znam. Umro mi drug, sahrana. Imam neka suđenja, ali zaboravit ću to. Ja idem sutra. Dolazim na recepciju – dobar dan, dobar dan. Hoću kod tužioca. Ako on hoće spektakl, on će reći, što ste vi danas došli. Ja ću reći – došli smo da damo izjavu. On može reći, nemate vi potrebe da date izjavu, hajte vi kući i da me prekosutra klepi. TO je još jedan razlog više, ako ga naprave to, da mi medijski izađemo i kažemo – ma pi… vam materina, mi smo kod vas bili jučer i rekao evo nas na raspolaganju, ti si rekao ne trebamo vas i uhapsio nas“, iznio je mogući razvoj događaja advokat Miodrag Stojanović.
No, bilo je onako kako je Kojić i rekao. Stojanović je sa Savčićem „nepozvan“ otišao u Tužilaštvo BiH 4.12. i tužiocu Tomiću nije ostavio mogućnost da ga uhapsi. Savčić će skoro dvije godine kasnije pobjeći iz BiH nakon što ga je tužilac Tomić optužio za genocid i nakon što mu je Sud BiH, zbog kršenja mjera zabrane, odredio pritvor. Gordana Tadić je i danas glavna državna tužiteljica. Nepravomoćno razriješena. O sudbini tužiteljice koja je „stopirala“ hapšenje optuženika za genocid VSTV će se izjasniti krajem oktobra.
Predsjednik Sindikata rudara Federacije BiH Sinan Husić prima najveću plaću u Rudniku Kreka Tuzla. Štaviše, ovaj sindikalac znatno je plaćeniji i od generalnog direktora najvećeg rudnika u Federaciji BiH. Husićev kolega, Zuhdija Tokić, inače predsjednik Sindikata Rudnika Kreka, na trećem je mjestu rang liste najplaćenijih radnika u ovom rudniku koji zapošljava 2063 osobe i koji grca u dugovima.
Ako ste pomislili da je generalni direktor na drugom mjestu, prevarili ste se. Plaća Huseina Trumića, vršioca dužnosti generalnog direktora Rudnika Kreka Tuzla, tek je na 56. mjestu rang liste. Deset mjesta iza, pod rednim brojem 66, nalazi se ime Nijaza Vukovića, tehničkog direktora “Kreke”. U “top sto” plaća Rudnika koji je na izdisaju je i ona koju prima Senad Sejdić, predsjednik Sindikata Rudika Mramor koji je sastavni dio Rudnika Kreka Tuzla.
Sve ovo su službeni podaci za mjesec avgust ove godine. Kompletnoj listi, koja je u posjedu Istrage, vratit ćemo se kasnije. Sada da vidimo šta konkretno radi i koliko svoj rad naplaćuje predsjednik Sindikata rudnika Federacije BiH čija se plaća, pazite sada, na osnovu specijalnog sporazuma koji proizilazi iz granskog kolektivnog ugovora, isplaćuje iz sredstava Rudnika Kreka Tuzla, a ne iz “sindikalnog fonda”. Za gostovanje po televizijama i “aktivizam” (to je ono što je radio) Sinanu Husiću je za avgust ove godine obračunata neto plaća u iznosu od 2.727 maraka. Nakon što mu je odbijeno 227 KM poreza, na njegov je račun isplaćeno – 2.499,75 KM. I to je najveća plaća koja je isplaćena u Rudniku Kreka Tuzla. Unatoč tome što naplaćuje 2500 KM mjesečno od Rudnika koji kasni sa isporukom uglja prema Elektroprivredi BiH, Husić je 23. septembra ove godine zatražio povećanje plaća.
“Upravni odbor Samostalnog sindikata radnika rudnika Federacije BiH je na redovnoj sjednici UO koja je održana 22. septembra 2021. godine analizirao materijalni položaj radnika u rudnicima uglja u sastavu Koncerna, kao i uticaj povećanja cijena osnovnih životnih namirnica na materijalni položaj radnika u rudnicima uglja u sastavu Koncerna. Nakon analize naprijed navedenog UO Vam na ovaj način prosljeđuje zahtjev za povećanje osnovice za obračun plaća za 5 posto u svim rudnicima uglja u sastavu Koncerna te zahtijeva da se povećanje osnovica za obračun plaća u rudnicima uglja u sastavu Koncerna primjenjuje od 1. novembra 2021. godine”, napisao je Sinan Husić u svom Zahtjevu dostavljenom čelnicima Vlade Federacije BiH i Elektroprivrede BiH.
Potpisnik ovog pisma, prema spisku koji je u posjedu Istrage, uposlenik je Rudnika Kreka koji prima najveću plaću. Treći u rangu je, rekosmo, Husićev kolega Zuhdija Tokić. Njegova avgustovska neto plaća je iznosila 2.365 KM, ali mu je, nakon odbitka poreza, isplaćeno 2.173 KM.
U istom mjesecu, generalnom direktoru Kreke, Huseinu Trumiću, na osnovu istog broja radnih sati obračunata neto plaća u iznosu od 1911 KM, a nakon odbijanja poreza mu je uplaćeno 1785 KM. Oko 70 KM manje na ruke je dobio tehnički direktor Nijaz Vuković. Plaća predsjednika Sindikata Mramora iznosila je 1.660 KM.
Rejhan Raković godinama je šef Odsjeka prikrivenih istražitelja u Graničnoj policiji BiH. On je bio predsjednik Komisije za prijem kadeta u ovu državnu policijsku agenciju i čovjek je od povjerenja direktora Granične policije BiH Zorana Galića.
Prije dva mjeseca inspektori SIPA-e dobili su informaciju iz OSA-e da Rejhan Raković, preko Kenita Čakića iz Novog Travnika, uzima novac za prijem u radni odnos u Graničnoj policiji. O svemu je obaviještena državna tužiteljica Bojana Jolović koja je naredila provođenje istrage. Od Suda BiH je dobila naredbe za provođenje posebnih istražnih radnji pa su Raković i Čakić stavljeni “pod posebne istražne radnje”. Za potrebe te akcije angažovani su prikriveni istražitelji koji su se prijavili na konkurs. Stupili su u kontakt sa Čakićem i dobili cjenovnik – za Srbe je cijena prijema u Graničnu policiju bila 10 hiljada maraka, za Bošnjake 15 000, dok su hrvatska mjesta koštala 20 hiljada.
Rejhan Raković, koji je porijeklom iz Krajine, koordinirao je svim aktivnostima. Na kraju je direktno komunicirao sa kandidatima koji su obezbjeđivali novac. Početkom ove sedmice, Kenit Čakić je nazvao prikrivene istražitelje i zatražio dogovoreni novac. Prva primopredaja bila je odmah istog dana. SIPA je, u saradnji sa OSA-om, snimila kako “kadet” predaje novac Čakiću koji je bio posrednik za prijem jednog prikrivenog istražitelja. Drugi prikriveni istražitelj dio novca je predao Ensaru Salčinoviću, službeniku Granične policije koji je, u ime Rejana Rakovića bio zadužen za preuzimanje novca iz Krajine. Posljednja primopredaja novca obavljena je u srijedu navečer. Ukupno je predato 25 hiljada maraka. Prikriveni istražitelj je i u četvrtak navečer trebao da preuzme dio novca. No, posrednici Čakić i Salčinović su “otkazali” primopredaju. Upravo je to bio “okidač” za jutrošnju akciju, jer se pojavila sumnja da je “istraga provaljena”. No, istražitelji su imali dovoljno dokaza. Salčinović i Čakić su novac koji su preuzimali od “kandidata” predavali ga Rejhanu Rakoviću. I ove primopredaje su snimljene i fotografisane.
U petak ujutro, Rejhan Raković je naprasno odlučio da krene za Krajinu. Pripadnici SIPA-e su ga pratili i uhapsili na naplatnim kućicama, na izlazu iz Sarajeva. U njegovom ruksaku, prema informacijama Istrage, pronađeno je oko 50 hiljada maraka.
Uhapšeni Raković, rekosmo, godinama je blizak saradnik direktora Granične policije BiH Zorana Galića. U junu ove godine čelnici GP BiH dodijeli su mu “medalju za hrabrost”.
Ensar Salčinović je dugogodišnji službenik Granične policije. Bio je angažovan u Odsjeku kojim je rukovodio Rejhan Raković. On je, porema informacijama Istrage, bio zadužen za “klijente” iz Krajine.
uhapšeni posrednik za preuzimanje mita Kenit Čakić
Uhapšeni Kenit Čakić je iz Novog Travnika. Nije bio povezan sa Graničnom policijom BiH. Navodno se bavio aktivizmom, ali su ga mediji dovodili u vezu sa brojnim prevarama na području SBK. Bio je aktivista političke partije Naroda i Pravda.
Žalba Gordane Tadić je neosnovana. To je odluka Drugostepene disciplinske komisije VSTV-a kojom je, faktički, potvrđena odluka Prvostepene komisije koja je odlučila Gordanu Tadić razriješiti dužosti glavne tužiteljice Tužilaštva BiH. Ovo je zvanično potvrdio i VSTV.
Pojednostavljeno, Gordana Tadić je razriješena, ali ostaje na funkciji do konačne odluke. Jer ona sada ima pravo žalbe Visokom sudskom i tužilačkom vijeću koje bi trebalo odlučiti da li je izrečena sankcija adekvatna. No, VSTV više ne može ulaziti u meritum. Odgovornost Gordane Tadić je pravosnažno utvrđena i VSTV može preispitivati samo izrečenu sankciju, a to je u ovom slučaju – razrješenje s pozicije glavne tužiteljice Tužilaštva BiH i premještaj na poziciju tužiteljice.
“Na odluku Drugostepene disciplinske komisije može se uložiti žalba Vijeću kao cjelini u pismenoj formi u roku od osam dana od dana dostavljanja. Odluka Drugostepene disciplinske komisije može se pobijati samo zbog izrečene disciplinske mjere”, navedeno je u članu 103 Poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća.
Nakon što se uloži žalba, predsjednik VSTV-a imenuje izvjestioca koji mora biti član Vijeća, a koji ranije nije učestvovao u odlučivanju u istom predmetu. Izvjestilac, potom, izlaže predmet Vijeću koje može odbaciti žalbu, potom je odbiti kao neosnovanu ili prihvatiti žalbu pa preinačiti izrečenu sankciju.
Evo šta to znači u praksi u predmetu protiv Gordane Tadić. Nakon što joj je odluka dostavljena, Gordana Tadić ima rok od osam dana da se žali. Tek nakon toga predsjednik VSTV-a može imenovati izvjestioce. Tu je bitno naglasiti da izvjestioci ne mogu biti predsjednik VSTV-a Halil Lagumdžija, zatim potpredsjednica VSTV-a Sanela Butigan-Gorušanović (bila članica Prvostepene disciplinske komisije), potpredsjednica VSTV-a Biljana Simeunović (izuzela se iz postupanja jer dolazi iz Tužilaštva BiH), članica VSTV-a Željka Radović (mora se izuzeti jer joj je kćerka zaposlena u Tužilaštvu BiH), Slavo Lakić (bio član Drugostepene komisije), Sanin Bogunić (član Drugostepene komisije), Mustafa Šabić (član Drugostepene komisije). Dakle, sedam članova VSTV-a ne može biti izvjestilac u trećem stepenu. Ali evo ko može: Lejla Hadžić, Aleksandra Obradović, Jadranka Stanišić, Duška Bogojević, Davor Martinović, Srđan Forca, Amila Kunosić i Snježana Petković.
Prema Okvirnom planu sjednica VSTV-a za 2021. godinu, naredna sjednica Vijeća bi trebala biti održana 29. i 30. septembra. S obzirom da Odluka o razrješenju Gordane Tadić tek dostavljena strankama u postupku, teško je očekivati da do 29. septembra bude pripremljen materijal za “treći stepen”. To znači da će žalba Gordane Tadić na drugostepenu odluku o njenom razrješenju biti razmatrana na sjednici VSTV-a zakazanoj za 20. i 21. oktobar. Što, opet, znači da će funkciju glavne državne tužiteljice još najmanje mjesec dana obavljati Gordana Tadić.
Privremeno udaljenje, odnosno suspenzija više nije moguća u ovom slučaju. Naime, preka Zakonu o VSTV-u, član 79, samo Prvostepena disciplinska komisija može suspendovati nosioca pravosudne funkcije do okončanja disciplinskog postupka. Kako je Prvostepena komisija u slučaju Gordane Tadić “propustila” donijeti odluku o privremenom udaljenju ili suspenziji, Tadićeva će funkciju obavljati sve dok i treći stepen, odnosno VSTV, ne donese konačnu odluku.
Disciplinske komisije VSTV-a utvrdile su da je Gordana Tadić, postupajući kao glavna tužiteljica Tužilaštva BiH, počinila disciplinske prekršaje koji se odnose na automatsku dodjelu krivičnih predmeta i sigurnosne provjere. Gordana Tadić je, dokumentovali smo nekoliko puta na Istraga.ba, imala privilegovane tužioce kojima je dodjeljivala predmete, uglavnom one koje je ona željela kontrolisati. Među tim privilegovnim tužiocima su bili – Ćazim Hasanspahić, Oleg Čavka, Vedrana Mijović, Merisa Nurkić, Džermin Pašić i Dubravko Čampara.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
