Facebook Twitter Youtube
    Popularni članci

    Istrage

    Evropski sud za ljudska prava presudio: Bh. radnici su bili robovi u Azerbejdžanu!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Evropski sud za ljudska prava u Strazburu presudio je četvrtak u korist 33 bh. državljanina koji su podnijeli tužbu protiv Azerbejdžana, navodeći da su žrtve trgovine ljudima i da ova država nije poduzela ništa da istraži krivična djela koja su prema njima počinjena.

    U pitanju su radnici koji su, preko firme bh. firme “SerbAz”, od 2006. do 2009. godine radili u Azerbejdžanu na velikim građevinskim projektima. Ovi radnici su, zapravo, imali status robova. Jedan od njih je Seudin Zoletić, radnik iz Živinica koji je i podnosilac ove tužbe Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.

    “Bili smo u jako teškoj situaciji. Bez novca. Bez hrane, Bez ičega“,  govorio je Zoletić u svojoj ispovijesti novinarima.

    Mnogi radnici, kako je Zoletić ispričao novinarima u dokumentarnom filmu “Izgradnja Bakua: Ropstvo u srcu Azerbejdžana”, živjeli su u lošim uslovima, radeći po 12 sati dnevno. Neki su i pretučeni, a jedan je radnik preminuo na njegovim rukama.

    Na ovim projektima je bilo angažovano oko 700 radnika iz BiH, Srbije i Makedonije. Bh. državljani, njih 33 sa Zoletićem na čelu, tužili su Azerbejdžan. Sud u Strazburu je u četvrtak presudio u njihovu korist i naložio da im da se isplati po 5000 eura nematerijalne štete, dok je odštetni zahtjev za materijalnu štetu – odbijen.

    “Sud je uzeo u obzir opći opis radnih i životnih uvjeta navedenih u parničnom zahtjevu podnositelja zahtjeva, kao i dodatni materijal na koji su se oslanjali pred domaćim sudovima i Sudom. Tačnije, pozvali su se na izvještaj (“ASTRA” izvješće) od 27. studenog 2009. koji su pripremile tri nevladine organizacije iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske u suradnji s Azerbajdžanskim migracijskim centrom (“AMC”). Ovaj izvještaj pruža detaljniji prikaz navoda koji se odnose na postupanje prema radnicima od strane Serbaza i sadrži dodatne informacije o potencijalnoj situaciji prisilnog ili obveznog rada i trgovine ljudima”, navedeno je u odluci Evropskog suda za ljudska prava.

    Nadalje, navodi Sud, bila su prisutna i tri sastavna elementa trgovine ljudima.

    “Činjenica da su podnositelji zahtjeva bili regrutirani u Bosni i Hercegovini, da ih je grupa dovela u Azerbajdžan od strane privatne tvrtke i da su se zajedno nastanili u za to predviđenom smještaju, koji navodno nisu mogli napustiti bez dopuštenja poslodavca”, navedeno je u presudi.

    Tužilaštvo BiH je, podsjećamo, u julu 2014. godine podiglo optužnicu protiv bh- državljanina Bože Vučenovića, vlasnika firme “SerbAz”, i njegovih saradnika.

    “Sud Bosne i Hercegovine je dana, 07. jula 2014. potvrdio optužnicu kojom se optuženi Božo Vučenović tereti za krivično djelo organizirani kriminal u vezi sa krivičnim djelom trgovina ljudima i krivičnim djelom pranje novca, a optuženi: Rade Ljubičić, Saša Lipovac, Safet Turanović, Rasim Turanović, Nenad Tatić, Slaviša Kojić, Zoran Dmitrović, Zoran Kalajdžić, Novak Ćirić, Nedeljko Vučenović i Miroslav Vučenović za krivično djelo organizirani kriminal u vezi sa krivičnim djelom trgovina ljudima, a optuženi Milan Vučenović za krivično djelo organizirani kriminal u vezi sa krivičnim djelom pranje novca”, navedeno je na stranici Suda BiH.

    Glevni optuženi su, pravosnažnom presudom iz aprila ove godine, oslobođeni odgovornosti.

    Isti sud, Sud BiH, pravosnažno je osudio Božinog brata Srpka Vučenovića na godinu dana zatvora zbog pranja oko dva miliona maraka nastalih trgovinom ljudima u Azerbejdžanu.

    Proglašen je krivim što je od septembra 2008. do maja 2013. na svoje račune, otvorene u nekoliko banaka u Republici Srpskoj, primio novac u iznosima od oko 730.000 američkih dolara i 512.000 eura, pribavljen izvršenjem krivičnog djela.

    Novac mu je, prema presudi, uplaćivan od off-shore kompanija s Novog Zelanda, Paname i Velike Britanije, njegove braće Bože i Milana Vučenovića, kao i njima poznatih osoba iz Azerbejdžana. Srpko Vučenović je po nalogu brata Bože kupovao nekretnine i opremu u BiH iako je mogao znati da novac potiče od krivičnog djela, navodi se u obrazloženju presude.

    Za razliku od bh. vlasti koje su uradile kakvu-takvu istragu u ovom slučaju, pravosuđe u Azerbejdžanu nije poduzelo ništa. Upravo to je bio razlog da Evropski sud za ljudska prava presudi u korist 33 bh. državljanina koji su, preko Vučenovićevih kompanija, bili angažirani u Azerbejdžanu.

    Drugostepena komisija VSTV-a: Debevec nije kriv zbog neprimjerenih kontakata i prikrivanja imovine

    Piše:
    Redakcija
    -

    Drugostepena disciplinska komisija VSTV-a odbila je tužbu Ureda disciplinskog tužioca protiv predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca, saznaje Istraga.

    Ovim je pravosnažno okončan postupak protiv Debeveca koji je bio tužen zbog neprimjerenih kontakata sa direktorom Obavještajno sigurnosne agencije BiH Osmanom Mehmedagićem u trenucima kada je Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu protiv direktora OSA-e.

    Osim zbog kontakta sa Mehmedagićem, Debevec je bio tužen i zbog prikrivanja imovine u Španiji.

    Prema informacijama Istrage, jedan od članova Drugostepene komisije je izuzeo mišljenje, dok su dvije članice, Druška Bogojević i Jadranka Stanišić, procijenile da Debevec “nije narušio ugled pravosuđa” tokom kontakta sa tada optuženim Mehmedagićem.

    Prvostepena komisija je, podsjećamo, utvrdila da je Debevec počinio prekršaj. Tada mu je izrečena javna opomena. Predsjednik Suda BiH se, međutim, žalio Drugostepenoj komisiji koja ga je, u potpunosti, oslobodila odgovornosti. Tako su dvije članice Drugostepene komisije utvrdile da kontakt predsjednika Suda sa optuženikom nije prekršaj.

    Ranije su, podsjećamo, zbog neprimjereih kontakata razriješena dvojica glavnih državnih tužilaca – Goran Salihović i Milorad Barašin. U slučaju Debevec, međutim, nije utrvđena odgovornost. Osim toga, nema odgovornosti ni za prijavljivanje imovine.

    Srbijanski trgovac oružjem osumnjičen za pranje novca: Tunis raspisao Interpolovu potjernicu za Slobodanom Tešićem

    Piše:
    Redakcija
    -

    Vlasti Tunisa raspisale su difuznu potjernicu za Slobodanom Tešićem, srbijanskim trgovcem oružjem koji posjeduje i državljavstno BiH, saznaje Istraga.ba.

    Potjernica je, putem Interpola, raspisana 4. oktobra ove godine, a nalog za Tešićevo hapšenje vlasti u Tunisu su izdale 29. septembra. Prema informacijama Istrage, Tešić je osumnjičen za krivično djelo “pranje novca”. U Tunisu je, za ovo djelo, zaprijećena kazna u trajanju od deset godina.

    Slobodan Tešić je rođen u BiH, ali veći dio svog posla sa oružjem vodi preko Srbije. Godinama je bio mna crnoj listi UN-a. Nakon što je njegovo ime uklonjeno sa crne liste UN-a, Tešića su 2019. godine na svoju crnu listu stavilo Ministarstvo finansija SAD.

    Tešić je prema, pisanju srbijanskog Istinomera, bio protagonista brojnih afera u vezi sa trgovinom oružjem.

    Prva se dogodila 2005. godine kada je podignuta optužnica protiv direktora marketinga kompanije Zastava oružje Radeta Gromovića zbog zloupotrebe službenog položaja koja je navodno donijela dobit Tešićevoj firmi. Sve je bilo povezano sa izvozom oružja u Nigeriju..

    Nakon toga, 2009. godine, BIA obustavlja izvoz oružja u Libiju jer se saznalo da je u posao uključena firma Melvale, čiji je komercijalni direktor tada bio Slobodan Tešić.

    Prema medijskim izvještajima iz 2013. godine, Tešić je poslovao i sa Khaledom Sharifom, jednim od tadašnjim libijskih zvaničnika koji je bio pripadik Al Kaide.

    Delegacija Libije je posetila i Tešićevo preduzeće Partizan Tek. Pet mjeseci kasnije, Ministarstvo trgovine Srbije izdalo je dozvole za izvoz oružja u Libiju.

    Srbijansko oružje korišteno je i i tokom azerbejdžansko-armenskog sukoba. Slobodan Tešić je dovođen u vezu sa ovim poslovima.

    Tešić je, naveli smo, rođen je 1958. u Kiseljaku, gdje je radio kao kondukter u lokalnom saobraćaju. U posao sa oružjem uveo ga je stric Đorđe Tešić. Njegova kćerka Danijela je 2012. bila na izbornoj listi Vučićevog SNS, a sada je uposlenica Ministarstva vanjskih poslova Srbije.

    Firma Vectura Trans, bliska Tešiću, dobila je 15 dozvola za izvoz u Armeniju od 2017. godine.

    Slobodana Tešića srbijanski su mediji dovodili i u vezu sa otmicom dvoje službenika srbijanske ambasade u Libiji. Službenike ambasade, Slađana Stanković i Jovica Stepić, oteli su u novembru 2015. godine kriminalci bliski Islamskoj državi, dok su u srpskog ambasadora Olivera Potežicu prevozili u susjedni Tunis. Ambasador je uspio da pobjegne, a dvoje službenika ambasade je kasnije stradalo u američkom raketnom napadu. Tadašnji premijer Srbije Aleksandar Vučić je je kazao medijima da ova otmica ima veze sa trgovinom oružjem.

    Zoran Tegeltija zaprijetio Podžiću: Povuci odluku o odgađanju vježbe ili pokrećem proceduru za smjenu

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Pozivam Vas da odmah stavite van snage predmetu odluku i nastavite planirane aktivnosti na realizaciji bilateralne vojne vježbe “Manjača 21” te da me o tome odmah obavijestite. Ukoliko ne postupite po istom, obavještavam Vas da ću biti prinuđen da postupim u skladu sa ovlaštenjima predsjedavajućeg Savjeta ministara”, napisao u predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija u pismu upućenom ministru odbrane BiH Sifetu Podžiću.

    Podžić je, podsjećamo, u ponedjeljak odgodio održavanje zajedničke vježbe Oružanih snaga BiH i Vojske Srbije. Kao razlog je navedena “loša epidemiološka situacija”. No, Istraga saznaje da su čelnici Srbije namjeravali u BiH poslati pripadnike 63. padobranske brigade i 72. brigade za specijalne operacije Vojske Srbije. Vježba je trebala biti održana od 9. do 16. oktobra na Manjači kod Banja Luke.

    “Uvažavajući epidemiološku situaciju u BiH, poznato nam je da je u toku ove godine održano nekoliko vojnih vježbi i drugih aktivnosti OS BiH sa partnerskim zemljama i organizacijama na raznim lokacijama u BiH gdje su poštovane sve epidemiološke mjere propisane od strane nadležnih tijela BiH”, napisao je Tegeltija u pismu koje je u posjedu Istrage.

    Predsjednik Evropskog suda za ljudska prava odlučio: Albanac Ledi Bianku novi sudija Ustavnog suda BiH

    Piše:
    Redakcija
    -

    Albanac Ledi Bianku novi je sudija Ustavnog suda BiH, potvrđeno je za Istraga.ba u Evropskom sudu za ljudska prava. On je na poziciji međunarodnog sudije naslijediti Tudora Pantirua, Moldavca koji je ptoreklih godina bio sudija Ustavnog suda BiH.

    Biankua je u ponedjeljak imenovao predsjednik Evropskog suda za ljudska prava u strazburu Robert Spano, nakon što je obavio konsultacije za Predsjedništvom BiH.

    Ledi Bianku je bivši sudija Evropskog suda za ljudska prava. Bio je član Venecijanske komisije. Profesor je na nekoliko univerziteta u Evropi. 

    Otkrivamo stvarne razloge “odgađanja” vojne vježbe: Srbija namjeravala u BiH poslati pripadnike 63. padobranske i 72. brigade za specijalne operacije

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Čelnici Vojske Republike Srbije namjeravali su na vježbu u Bosnu i Hercegovinu poslati pripadnike jedinica za specijalne operacije. Upravo je to bio ključni razlog za “odgađanje” zajedničke vojne vježbe BiH i Srbije koja je trebala biti održana od 9. do 16. oktobra ove godine.

    “Na spisku vojnika koje je Srbija bila dostavila bili su i pripadnici 63. padobranske brigade iz Niša te 72. brigade za specijalne operacije Vojske Srbije”, kazao je za Istragu izvor iz Ministarstva odbrane BiH.

    Prema zvaničnoj web stranici Vojske Srbije, “72. brigada za specijalne operacije je taktička jedinica, organizovana na modularnom principu, namenjena i osposobljena za izvođenje specijalnih operacija, diverzantskih, protivdiverzantskih, protivpobunjeničkih i protivterorističkih dejstava, izviđanje i prikupljanje obaveštajnih podataka, prvenstveno u neprijateljevom rasporedu na taktičkoj i operativnoj dubini, u svim zemljišnim, meteorološkim i borbenim uslovima”.

    Među zadatima ove jedinice su “izviđanje u operativnoj i taktičkoj dubini, izvođenje diverzija na neprijateljskim vojnim objektima i učešće u obaveštajnim operacijama”.

    Kada je u pitanju 63. padobranska jedinica, treba napomenuti da je ona namenjena za prikupljanje obaveštajnih podataka i izvođenje operacija specijalnih snaga u operativnoj i strategijskoj dubini neprijatelja, primenom vertikalnog manevra.

    Pripadnike ove dvije jedinice srbijanske su vlasti pokušale “kamuflirati” ali je njihova namjera razotkrivena prije otprilike mjesec i po. Od tada u Ministarstvu odbrane BiH traju konsultacije u vezi sa otkazivanjem vježbe. S obzirom na to da je za “otkazivanje” bila potrebna nova odluka Predsjedništva BiH, sve se moralo riješiti u Ministarstvu odbrane BiH. Na kraju je, kao izgovor, za odgađanje vježbe iskorištena loša epidemiološka situacija.

    Radio Slobodna Evropa je u decembru 2019. godine problematizirala “oživljavanje” ove dvije jedinice Vojske Srbije. U tekstu je navedeno da su pomenute dve brigade, kao elitne jedinice, prvo JNA a potom Vojske Jugoslavije, učestvovale od 1991. do 1999. godine na ratištima bivše Jugoslavije.

    „Ono po čemu ih najviše prepoznajemo verovatno je učešće 72. brigade, a zatim i delova 63. padobranske, u borbama oko Sarajeva, odnosno obe brigade su poslate u decembru 1993. godine na područje Vogošće sa zadatkom da preuzmu kontrolu nad brdom Žuč što je bila strateški važna pozicija za srpske snage u Bosni i Hercegovini. Taj podatak znamo iz presude (Haškog tribunala, prim. aut.) Momčilu Perišiću“, kazala je tada za RSE Jovana Kolarić, istraživačica u Fondu za humanitarno pravo.

    Osim angažmana specijalaca iz Srbije, bila je planirana još jedna “diverzija”. Naime, prema informacijama Istrage, čelnici Republike Srpske namjeravali su organizirati tri “punkta” na kojima bi građani tog entiteta “samoinicijativno” cvijećem zasipali Vojsku Srbije. Jedan od tih punktova trebao je biti u blizini Doboja, a cilj je bio da se Vojska Srbije prikaže kao “oslobodilačka” vojska u BiH. I ova saznanja dostavljena su Ministarstvu odbrane BiH koje je u ponedjeljak donijelo odluku o “odgađanju” vježbe do daljnjeg. S obzirom na to da odluka Predsjedništva BiH vrijedi isjključivo do kraja ove godine, teško je očekivati da će ova vježba biti uopće i održana.

    Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik rekao je da je odluka ministra odbrane BiH Sifeta Podžića “frontalni napad na Srbiju i srpski narod, njegova prava i njegove interese”

    “Podžić nije imao ovlašćenje Predsjedništva i time je učinio krivično djelo zloupotrebe nadležnosti i na taj način će biti tretirano ovo pitanje. S druge strane, ovo je čisti akt mržnje prema srpskom narodu i Srbiji kao državi. Sve vrijeme se pokušava, nakon donošenja odluke u Predsjedništvu, da se opstruiše ovakva odluka i sada potpuno neovlašćeno, navodeći razloge koji ne stoje”, kazao je Dodik.

    Zašto nije uhićen Galićev saradnik: Ivica Sabljo “razmjenjivao” kandidate sa uhapšenim Rejhanom Rakovićem

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Nisam uhićen. To je dezinformacija”, kazao je novinarima prije desetak dana Ivica Sabljo, službenik Granične policije BiH koji je bio član Komisije za prijem kadeta u ovu državnu policijsku agenciju.

    I nije bio uhićen. No, to ne znači da Ivica Sabljo nije bio umiješan u nezakonite poslove. Prema informacijama Istrage, Sabljo je jedan od najodanijih kadrova Zorana Galića, ravnatelja Granične policije BiH koji je formirao Komisiju za prijem kadeta, a čiji je predsjednik, Rejhan Raković, uhapšen onog dana kada Sabljo “nije bio uhićen”.

    Službenici SIPA-e, saznajemo, u ponedjeljak su, po naredbi Suda BiH, izuzeli videonadzor u prostorijama Granične policije BiH. Snimci bi trebali dokazati kako su pojedini članovi Komisije i nedjeljom dolazili na posao da mijenjaju spiskove i rang liste kandidata. Ima li Ivica Sabljo razloga za brigu? Ako je suditi na osnovu njegovih postupaka – itekako ima.

    Grud(v)e su krenule

    Ivica Sabljo je dugogodišnji službenik Granične policije BiH. Ravnatelj Galić ga je nagrađivao više puta. Za Galića je, pisalo je u pismu službenika Granične policije BiH koje je u martu objavila Novinska agencija Patria (NAP), odrađivao poslove u Jedinici Granične policije Gorica kod Gruda. Ali ne samo to. Kada je započela konkursna procedura za prijem kadeta u Graničnu policiju, Galić je Ivicu Sablju postavio za člana Komisije.

    Kasnije će mu, tvrde izvori Istrage, dati i spisak od 20 kandidata hrvatske nacionalnosti. Svi su “položili” zahtjevne testove. No, kako je Sabljo ostao “kratkih rukava” obratio se za pomoć kolegi Rejhanu Rakoviću da mu ustupi nekoliko bošnjačkih mjesta kako bi i on mogao uzimati novac. Raković je to učinio. Sabljini kandidati su bili uspješni, koliko i oni od kojih je Raković uzimao novac. Rejhan Raković je završio u pritvoru. Galićev miljenik Ivica Sabljo “nije uhićen”. Sada okolo tvrdi da se o njemu objavljuju dezinformacije.

    Rejhan Raković je, podsjećamo, uhapšen 24. septembra. Pripadnici SIPA-e u uhapsili su ga zajedno sa kolegom Ensarom Salčinovićem te njihovim saradnikom Kenitom Čakićem. Kod njega je, tokom pretresa, pronađeno oko 100 hiljada maraka koje je prethodno uzimao od kandidata za prijem u radni odnos. Akcija je provedena po nalogu Tužilaštva BiH. Predmet je formiran na osnovu informacija Obavještajno-sigurnosne agencije BiH.

    Zapjevaj, dušo

    Za potrebe te akcije angažovani su prikriveni istražitelji koji su se prijavili na konkurs. Stupili su u kontakt sa Čakićem i dobili cjenovnik – za Srbe je cijena prijema u Graničnu policiju bila 10 hiljada maraka, za Bošnjake 15 000, dok su hrvatska mjesta koštala 20 hiljada.

    Veći dio konkursne procedure je sniman. Tako je snimljeno i testiranje jedne od kandidatkinja koju su članovi Komisije zamolili da im otpjeva nešto. Nakon što je završila pjesmu – konstatovano je da je položila. Osim toga, istražitelji su zabilježili snimcima i testiranje jednog od kandidata koji je na usmenom testiranju od tačnih odgovora kazao samo – ime i prezime. I on je položio.

    Jedan od glavnih ljudi u Komisiji je bio Ivica Sabljo. I on “nije uhićen”.

    Analiza Seada Numanovića: Car je go! EU nas je opet izdala

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Čak četvorica diplomata, u odvojenim razgovorima, potvrdili su ono što je bjelodano već nekoliko godina, samo niko iz Brisela ne želi to javno reći – Evropska unija ne želi u svoje članstvo zapadnobalkanske države!

    Djela to pokazuju.

    Nekada je dogma bila – Evropska unija se pretvarala da nam vjeruje dok smo se mi pretvarali da se reformiramo u skladu s evropskim principima, piše politicki.ba.

    Već nekoliko godina mi se pretvaramo da vjerujemo Evropskoj uniji na priči da ona nije cijela ni stabilna bez zapadnog Balkana u svom društvu, a oni se pretvaraju da se žele prvo reformirati, pa onda nas reformirane primiti u svoj klub.

    Raspad je obostran.

    EU je na globalnoj sceni i dalje ekonomski gigant. Nekada je bila geopolitički patuljak. Danas nije ni to.

    Jer, ako Sergej Lavrov usred Moskve brutalno ponizi šefa diplomatskog servisa EU Josepa Borrella, on to radi jer zna da se Berlin neće (smjeti) naljutiti.

    Imali smo priliku gledati i kako se ponižava predsjednica Evropske komisije u Ankari, Ursula von der Leyen, tokom sastanka Recepa Tayyipa Erdogana s njom i predsjednikom Evropskog vijeća Charlesom Michelom.

    Ovaj je nonšalantno sjeo uz Erdogana, dok je Ursula ostala stajati, ne krijući revolt.

    Michel se nije ni pomakao. Kasnije se “posipao pepelom”, ali je slika predsjednice Evropske komisije kako sjedi sama na nekoj sofi, dalje od dvojice muškaraca samo potvrdila unutarnje odnose institucija EU, gdje se Evrpsko vijeće prepire s Evropskom komisijom o glupostima.

    EU se već godinama bavi sama sobom.

    Niti može postati neka vrsta “super-države”, niti se može raspasti.

    Ovakva kakva jeste, ona ne pomaže ni samoj sebi.

    Unija je od samita u Solunu, pradavne 2003. godine, obećala zapadnom Balkanu prijem.

    Preduslov je da se ispune kriteriji iz Kopenhagena.

    I to je samo izgovor.

    Jer te kriterije danas ne ispunjava barem 10 članica Unije.

    U međuvremenu je iz EU je izašla Velika Britanija. Kako vrijeme odmiče, čini se da Britanci i nisu baš pogriješili.

    Za zapadni Balkan, a posebno Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, te Sjevernu Makedoniju, članstvo u EU (bilo je) pitanje opstanka.

    Bez te perspektive, ove tri države osuđene su na to da su sve više na meti “srpskog sveta” i iredentističkih pokreta destrukcije.

    BiH je to dobro osjetila na svojoj koži s početkom agresije 1992. godine. Historija se ponavlja?

    Svjesni da EU nije u stanju primiti nove članice, iz niza su utjecajnih nevladinih organizacija sugerirali da se države zapadnog Balkana počnu uključivati u – makar – ekonomske asocijacije EU, kako bi se i preko toga dao zamajac reformama, pozitivnim političkim procesima, te – u konačnici – približavanje i uključivanje u Uniju.

    I te su sugestije nailazile na muk briselske birokratije i onih koji odlučuju u glavnim državama EU – od Njemačke, preko Francuske, do Italije. Da nešto u Uniji grdno smrdi, mogli smo vidjeti po tvrdoglavom odbijanju da se Kosovu odobri bezvizni režim s EU.

    Ta je država davno ispunila sve kriterije koji su pred nju postavljeni, te uradila još niz stvari koje su se – kao dodatak – pojavile. Kosovari i danas čekaju pred ambasadama država EU za svoj viza-papirić. Stvari su postale još gore kada je EU odlučila prihvatiti priču Aleksandra Vučića o tome da se “prilagode” granice Srbije s Kosovom.

    U tome mu je svesrdno asistirao Hashim Thaci, tada predsjednik Kosova. Kosovarima vize drži Francuska, kao predvodnica grupacije “liberalnih” država, među kojima je i Holandija.

    Njemačka je bila ta koja je kategorički razbila priču o razmjeni teritorija na Balkanu, natjeravši i – opet – Francusku – da promijeni svoj stav. Iako je Crna Gora do sada otvorila najviše poglavlja u pregovorima s EU, svo je vrijeme iz Brisela favorizirana Vučićeva Srbija.

    Isticale su se nepostojeće aktivnosti Beograda, a tek onda pridodavalo napredovanje Podgorice.

    Sada imamo situaciju da se države EU više ne mogu usaglasiti čak ni o do sada toliko puta ponovljenoj mantri da je “mjesto zapadnog Balkana u EU” i da je “perspektiva članstva” i dalje tu. Samo da se provedu neophodne reforme.

    A njih je sve više i više. Zapadni Balkan već dvije decenije pregovara o tome s EU, a nikada dalje nije od članstva.

    Maske su pale.

    EU se želi baviti sama sobom još narednu deceniju-dvije. Zapadni Balkan prepušta sama sebi. Stomak Evrope mogao bi ponovo proključati.

    EU već ima prastaru floskulu za javnost: “molimo obje (ili sve, ovisi o broju učesnika u konfliktu) strane da…”.

    I to smo čitali ovih dana.

    Opet čuveni predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel u svojoj je izjavi povodom tenzija na Kosovu koje ulaze već u 10. dan, “pozvao obje strane” da smire tenzije, ali i naveo da očekuje da Kosovo popusti na pitanju gdje je ova država apsolutno u pravu!

    Brisel nam je okrenuo leđa!

    Nove kontroverze u predmetu protiv generala optuženog za genocid: Nestao snimak saslušanja Milomira Savčića

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    U Tužilaštvu BiH nestao je veći dio tonskog zapisa sa ispitivanja Milomira Savčića, za genocid optuženog ratnog komandanta 65. zaštitnog motorizovanog puka Vojske RS, koji se od sredine avgusta ove godine nalazi u bjekstvu.

    O „nestanku“ ovog snimka glavnu je državnu tužiteljicu Gordanu Tadić izvijestio postupajući tužilac Predrag Tomić, koji je sačinio interni izvještaj o kojem su jučer pisali Oslobođenje i Istraga.ba.

    „Dana 4.12. 2019. godine saslušan je Savčić Milomir sa audio tehnikom od 11:04 do 13:53 sati. Nakon saslušanja, utvrđeno je da nedostaje snimljeni dio zapisnika od 11:04 do 12.56“, naveo je tužilac Tomić u svom izvještaju dostavljenom prošle sedmice rukovodstvu Tužilaštva BiH.

    Dakle, od ukupno dva sata i 49 minuta snimljenog iskaza generala Savčića, nedostaje sat i 52 minute, odnosno dvije trećine saslušanja u tom trenutku za genocid u Srebrenici osumnjičenog predsjednika Boračke organizacije RS.

    „Zapisničar Bošnjak Mila je vodila zapisnik i vršila audio snimanje, a nakon završenog saslušanja u salu za saslušanje po pozivu je došla je Zubović Elma da isti audio snimak snimi na tri CD-a, te nakon potpisa svih prisutnih, jedan primjerak zapisnika o saslušanju osumnjičenog Savčića i jedan CD audio snimak je dat osumnjičenom u prisustvu branioca Stojanović Miodraga koji su, zatim, napustili zgradu Tužiteljstva“, objasnio je okolnosti saslušanja tužilac Predrag Tomić.

    Nakon što je, oko 14 sati i 40 minuta, tužitelj Tomić pokušao da presluša iskaz osumnjičenog Savčića, utvrdio je da nedostaje veći dio snimka, odnosno dio koji je snimljen od početka saslušanja u 11.04 pa sve do 12.56.

    „Pozvan je IKT službenik da se pokuša pronaći kompletan snimak od početka saslušanja, ali se isti nije mogao pronaći na kompjuteru. U 14 sati i 50 minuta, tužitelj Tomić telefonskim pozivom Stojanović Miodraga upoznaje da nedostaje snimak na CD-u“, navedeno je u Izvještaju.

    O svemu ovome postupajući tužilac Tomić se sačinio i službenu zabilješku. No, nisu ovo jedina sumnjiva stvar u predmetu protiv Milomira Savčića, ratnog komandanta 65. zaštitnog motorizovanog puka Vojske RS, koji je, od osnivanja, bio pod direktnom komandom Glavnog štaba Vojske RS, odnosno pod komandom generala Ratka Mladića. Podsjećamo, Oslobođenje i Istraga.ba u ponedjeljak su objavili dokumente i snimke koji dokazuju da je glavna državna tužiteljica Gordana Tadić naredila da se stopiraju aktivnosti u vezi sa hapšenjem generala Savčića, koji je kasnije pobjegao iz BiH.

    Prvi sumnjiv događaj desio se 28. novembra 2019. godine, odnosno deset dana nakon što je tužilac Predrag Tomić izdao usmenu naredbu službenicima SIPA-e da rade na pripremi hapšenja osumnjičenog Savčića.

    „Dana 28. 11. 2019. godine, u 11:35 sati, postupajući tužitelj Tomić Predrag je pozvan s recepcije Suda BiH i kazano mu je da advokat Stojanović Miodrag želi da se vidi s postupajućim tužiocem. Dolaskom u kancelariju, advokat Stojanović Miodrag je obavijestio tužitelja Tomića da mu je Savčić Milomir prenio da ako treba da se pojavi da će doći na poziv i iznijeti svoju odbranu da ne bude „gungule“ oko Savčića te da ima saznanja da je ovaj predmet protiv Savčića prebačen kod ovog tužitelja“, naveo je u Izvještaju tužilac Predrag Tomić.

    Da je tužilac Tomić napisao istinu potvrđuje i telefonski razgovor između advokata Miodraga Stojanovića i direktora Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina i traženja nestalih RS Milorada Kojića. Razgovor je presretnut 3. 12. 2019. godine, na dan kada je tužilac Tomić potpisao naredbu za hapšenje generala Savčića, koju je kasnije „stopirala“ Gordana Tadić.

    „Vidite sada, ja sam bio kod postupajućeg tužioca, u četvrtak“, kaže Stojanović svom sagovorniku Kojiću.

    Upravo je 28.11. 2019. godine bio četvrtak, što znači da se u potpunosti preklapaju navodi u izvještaju tužioca Tomića sa navodima advokata Stojanovića izrečeni tokom razgovora sa Miloradom Kojićem. No, nije to jedina potvrda navoda iz internog Izvještaja. U ponedjeljak smo, naime, objavili da je Milorad Kojić u telefonskom razgovoru vođenom 3.12. 2019. godine kazao da je hapšenje generala Savčića planirano za „prekosutra“. Prema izvještaju tužiocva Tomića, Naredba za lišenje Milomira Savčića trebala je biti realizirana 5. decembra 2019. godine ili, iz perspektive Milorada Kojića, „prekosutra“.

     

    Ali to „prekosutra“ nije došlo na red. Gordana Tadić je 3.12. 2019. godine naredila da se naredba za hapšenja generala Savčića – stopira, te da sve mora „prenoćiti“. Nakon što je naredba „prenoćila, narednog jutra, 4. 12., oko 9 sati u zgradi Tužilaštva BiH se, nepozvan, u pratnji advokata Miodraga Stojanovića pojavio osumnjičeni Milomir Savčić i tražio da ga saslušaju. General Savčić je saslušan istog dana, no veći dio snimka njegovog saslušanja je misteriozno nestao. No, snimci razgovora Milomira Savčića, Milorada Kojića i Miodraga Stojanovića nisu nestali. I oni su dokaz da su svi navodi iz internog Izvještaja tužioca Predraga Tomića – tačni. Dakle, Gordana Tadić je spasila od hapšenja optuženika za genocid u Srebrenici.

    Reakcije na spašavanje generala Savčića: “Gordana Tadić više ne može u sudnicu!”

    Piše:
    Redakcija
    -

    Kome je Gordana Tadić, glavna državna tužiteljica, lojalna osim Ustavu i zakonima, ne znam, ali znam da je posljedica toga da je čovjek koji je krvav do ramena izašao s rukama u džepovima iz BiH i zauvijek se sklonio od krivičnog progona za genocid”, rekao je Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica, nakon što je Oslobođenje došlo do dokumenata prema kojima je lično Tadić u decembru 2019. godine zabranila hapšenje Milomira Savčića, ratnog komandanta 65. zaštitnog motorizovanog puka Vojske RS-a, optuženog za genocid u Srebrenici i koji je u augustu ove godine pobjegao iz BiH.

    Nema tajni

    Suljagić cijeni kako Tadić nakon ovakvog poteza više, ni pod kojim okolnostima, ne može ostati na funkciji.
    “Nema integritet, ovo je najstrašniji faul koji je napravio glavni tužilac”, oni prije nje su smjenjivani za mnogo manje greške, jasan je Suljagić.

    Pokušali smo doći i do Milorada Kojića, direktora Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina i traženje nestalih, koji je Savčiću dojavio da se sprema njegovo hapšenje, ali bez uspjeha. Javio nam se, međutim, Miodrag Stojanović, tadašnji advokat Milomira Savčića, koji je kazao kako se, nakon što je Sud BiH promijenio izrečenu mjeru zabrane, više nije čuo sa Savčićem.
    “Nakon što je Sud promijenio izrečenu mjeru zabrane u mjeru pritvora, više nemam nikakav kontakt sa Savčićem i nisam u prilici da kažem bilo šta drugo. Ali, nema tu nikakve tajne. Ne znam otkud Kojiću informacija da se spremalo hapšenje, ja to ne mogu ni znati. Znam šta sam ja radio i to je sve”, kazao nam je advokat Stojanović.

    Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, smatra da se hitno mora istražiti ko je odgovoran što takve informacije cure iz državnog Tužilaštva.

    “Otkud Kojić u cijeloj toj priči, kako on ima kontakte, na koji način dolazi do informacija, te se stvari moraju istražiti. Pa, ne može Tužilaštvo BiH tako raditi”, potcrtava i dodaje da je nejasno zašto je Savčić imao poseban tretman.

    Dalje napominje kako je bilo poznato da Savčić posjeduje nekretnine u Srbiji, te da je, smatra on, shodno tome postojala logična i realna mogućnost za njegov bijeg.

    A da je svjesno propušteno da se Savčić izvede pred lice pravde, smatra i Kada Hotić, predstavnica srebreničkih majki.

    “Škripi bh. pravosuđe, ili su korumpirani ili pristrasni, prema jednima oštri, prema drugima popustljivi, a svjesni smo i da izbjegavaju hapsiti ratne zločince”, govori nam Hotić, pitajući se da li će žrtve ikada dočekati pravdu.

    “Hvataju ljude koji su manje krivi, koji nisu imali mogućnost pobjeći u Srbiju, samo da bi popunili normu, dok stotine predmeta ratnih zločina u BiH s haške A liste, dakle zločini za koje ima dovoljno dokaza, još čekaju u ladicama”, kaže.

    Predsjednica Udruženja Žene Podrinja – Bratunac Šuhra Sinanović, koja je izgubila 23 člana uže porodice u genocidu u Srebrenici, smatra da Tadić priča jedno, a radi drugo.

    “Pred haškim tužiocima je bila slatkorječiva, davala obećanja i njima i nama, a razgovarali smo s njom više puta. Ona se postavljala prema nama kao da ništa ne razumijemo”, priča Sinanović.

    Nastavlja kako je svjesna da žrtve nisu ni sudije ni tužioci, ali kako kaže, pametni su i ukazuju već 26 godina na nepravdu koja im je nanesena.

    Državljanstvo za bijeg

    A da je Srbija utočište za ratne zločince, pokazali su brojni primjeri iz prošlosti. Samo prošle godine je iz BiH preko službenog Graničnog prelaza Rača prebjegao Mirko Vrućinić, optužen za zločin protiv čovječnosti počinjen 1992. godine u Sanskom Mostu, kojem je suđenje već bilo počelo. Vrućinić nije imao državljanstvo Srbije prije početka suđenja, nego ga je dobio dva mjeseca prije nego što će pobjeći. Isti slučaj je i sa Duškom Kornjačom, ratnim komandantom Čajniča, optuženim za zločine protiv čovječnosti. Prije njega pobjegao je i Novak Đukić, presuđeni ratni zločinac, general Vojske RS-a, odgovoran za ubistvo 71 osobe na tuzlanskoj Kapiji, kao i mnogi drugi.

    (oslobodjenje)

    1...495051...82Stranica 50 of 82

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj