“Nemam komentar. Ne dajem izjave o tom slučaju”, započet će i završiti svoj razgovor za Istraga.ba direktor Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH Siniša Skočibušić.
Tema razgovora su trebale biti navodno zagađene vode u Federaciji BiH. Sjetit ćete se, to je ona afera o kojoj se govorilo proteklih dvadesetak dana, bez konkretnih podataka i činjenica. Istraga je uspjela istražiti cijeli slučaj i sve činjenice do kojih smo došli upućuju na zaključak da iza svega stoji politika. Na udaru su bili proizvođači vode iz BiH i jedna voda iz Srbije koja se već dugo ne uvozi u BiH. Vode iz Hrvatske za Zavod za javno zdravstvo FBiH kojim rukovodi HDZ-ov kadar Siniša Skočibušić nisu bile sporne.
“Na osnovu kojeg zakona ste započeli monitoring flaširanih voda”, pitali smo Skočibušića.
“Ne dajem izjave”, glasio je odgovor.
Priča počinje u oktobru 2021. godine kada Zavod za javno zdravstvo FBiH, samoinicijativno, ne obavještavajući ni inspekcije, ni Agenciju za sigurnost hrane niti proizvođače, pokreće “monitoring flaširanih voda”. Sve se radi u tajnosti iako je zakonska regulativa propisala način na koji se može raditi analiza voda ili namirnica.
“Zdravstveni nadzor namirnicama i predmetima opće upotrebe koji se uvoze vrši savezni organ uprave nadležan za poslove zdravstva preko sanitarnih inspektora”, piše u članu 20 Zakona o zdravstvenoj ispravnosti životnih namirnica i predmeta opće upotrebe koji je preuzet iz SFRJ i koji je još na snazi.
Pojednostavimo, zdravstveni organ je Zavod za javno zdravstvo FBiH, a organ uprave koji vrši nadzor bi trebale bi biti inspekcije. Provjerili smo, nijedna inspekcija nije znala za monitoring. Inspektori nisu bili na izuzimanju vode i ne znaju na koji su način uopće uzimani uzorci.
A uzorci su, saznaje Istraga.ba, uzeti u tržnom centru Konzum. Uposlenici Zavoda za javno zdravstvo kojim rukovodi HDZ-ov kadar Siniša Skočibušić izuzeli su pakete flaširanih voda koje su potom poslali na analizu. Sada jedna bitna činjenica. Svi proizvođači vode su dužni jednom mjesečno slati vodu na testiranje. Skoro svi su svoje uzorke proteklih dvanaest mjeseci slali na analizu u Zavod za javno zdravstvo FBiH. I svaki put su proizvođači dobijali uredne potvrde. Dakle, u redovnoj analizi Zavod je konstatovao da su vode u redu, ali su tokom vanredne analize, koje su rađene u istom periodu, u istim vodama navodno pronađene štetne materije.
Koje su to vode, pitali su se građani BiH nakon što je Zavod za javno zdravstvo FBiH saopćio neke flaširane vode nisu ispravne. Uspjeli smo doći do dokumenata Zavoda za javno zdravstvo FBiH. U pitanju je sam voda od kojih se šest proizvodi u Bosni i Hercegovini. Evo spiska – Prirodna izvorska voda Bistrica (proizvođač GEMEX Sarajevo, izvorište Vranica, Gornji Vakuf), Prirodna mineralna voda PRINCES Mg (proizvođač Princess Tešanj, izvorište Oraš-Planje Tešanj), OAZA (proizvođač OAZA Tešanj), Bistrik (Proizvođač PAPAGO d.o.o. Lukavac, izvorište Devetak Lukavac), LEDA (proizvođač Lukas TP Nakić d.o.o. Široki Brijeg), LEDENA (proizvođač GAKOM d.o.o. Gračanica), JAZAK (proizvođač NIS Novi Sad-Srbija). Svi uzorci, pazite sada, su kupljeni. Tako, barem, piše u dokumentu Zavoda za javno zdravstvo FBiH.
Još jednom da ponovimo – Zavod za javno zdravstvo FBiH kojim rukovodi kadar HDZ-a BiH je samoinicijativno, u tajnosti, bez znanja inspekcija i nadležne Agencije za sigurnost hrane, kupio u Konzumu flaše voda proizvedenih u BiH koje su potom analizirali. Nijedna voda iz Hrvatske nije bila sporna.
Nakon “vanredne analize”, Zavod pravi konferenciju za medije i prezentira rezultate. Konferencija za medije je organizirana 17. novembra 2022. godine. A sporni uzorci su uzeti 29. novembra 2021. godine, Dakle, punih godinu dana prije nego se Skočibušić sa saradnicima odlučio obratiti javnosti. I još nešto – rok upotrebe svih testiranih voda je istekao u oktobru ove godine i ti kontigenti su povučeni sa polica u vrijeme održavanja konferencije za medije. To znači da je Zavod, čak i ako je voda bila zagađena, dopustio da sporna voda bude prodata.
“Laboratorij Službe za zdravstvenu ekologiju Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH je, u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti („Službene novine Federacije BiH“, broj 46/10 i 75/13) te Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće („Službeni glasnik BiH“, br. 40/10, 30/12 i 62/17), Pravilnikom o prirodnim mineralnim i prirodnim izvorskim vodama („Službeni glasnik BiH“, br. 26/10 i 32/12), proveo Monitoring prirodnih izvorskih, mineralnih i stolnih voda na području Federacije BiH u razdoblju listopad 2021. – rujan 2022. godine”, navedeno je u Izvještaju Zavoda za javno zdravstvo koji je izazvao paniku u javnosti.
Proizvođači su, nakon ove analize zatražili supervještačenje. Ono je obavljeno u Zavodu za javno zdravstvo FBiH. Isti Zavod, ista voda i nalazi su u redu. O svemu smo ovome namjeravali razgovarati sa direktorom Skočibušićem.
“Ovo se toliko izokrenulo od one osnovne teme tako da je to Bože sačuvaj”, rekao je direktor Zavoda za javno zdravstvo FBiH, ne želeći dalji razgovor.
Dino Muzaferović zvani Cezar uhapšen je u Njemačkoj na osnovu Interpolove potjernice iz Bosne i Hercegovine, saznaje Istraga. Muzaferovića potražuje pravosuđe Unsko-sanskog kantona zbog sumnje da je bio organizator kriminalne grupe koja je u Velikoj Kladuši, u pograničnom dijelu između BiH i Hrvatske, proizvodila veće količine marihuane.
Ko je Dino Muzaferović?
Sjećate li se one akcije Granične policije BiH provedene u julu prošle godine kada su u nedjelju, na neradni dan, uhapšene četiri osobe koje su održavale plantažu marihuane smještenu u šumi, u blizini granice između BiH i Hrvatske? Kantonalno tužilaštvo iz Bihaća je tada planiralo hapšenje i Dine Muzaforovića koji je označen kao jedan od organizatora organizirane kriminalne grupe. No, državni tužilac Džermin Pašić je, u saradnji sa kasnije uhapšenim graničnim policajcem Reihanom Rakovićem, preduhitrio akciju bihaćkog tužilaštva. Iako je Muzaforovića označio kao vođu ove kriminalne grupe, tužilac Pašić ga nije uhapsio. Muzaferović je od tada bio slobodan čovjek. Nakon što je “oteo” predmet Escobar, tužilac Pašić je posljednjeg radnog dana prošle godine dostavio Sudu BiH optužnicu u ovom slučaju. Optužnicom je bilo obuhvaćeno šest osoba, ali Dine Muzaferovića nije bilo među njima. Sud BiH je odbio potvrditi ovu optužnicu.
“Sud BiH oglašava se stvarno nenadležnim za postupanje u krivičnom predmetu protiv osumnjičenih Darka Jovanovića, Murata Dizdarevića, Almira Pehlića, Armina Sefića, Nermina Balića i Eldina Ćerimovića”, piše u Rješenju Suda BiH donesenom 12. januara.
Predmet je, potom, vraćen u Bihać i to sa optužnicom koju je podigao tužilac Pašić. Među šestoricom optuženih u tom slučaju bio je i Eldin Ćerimović koji je pristao, pred tužiocem Pašićem svjedočiti protiv Muzaferovića. Nekoliko mjeseci kasnije, u maju ove godine, Ćerimović je ubijen. Njegove ubice nikada nisu pronađene. Tužilac Pašić nije želio provoditi istragu u ovom slučaju, iako je ranije i službeno obaviješten da se pripremaju ubistva svjedoka u slučaju Escobar.
“Zapljenom plantaže i opreme grupa je na gubitku oko 4 miliona KM. Navodno, Dino pokušava na sve načine doći do informacija ko ga je ocvikao, čak razmišlja raspisati nagradu za informaciju o tome i angažirati plaćenog ubicu da riješi par policajaca kako bi u budućnosti drugi razmislili prije nego bi se upustili u istraživanje njega i njegovih poslova”, navedeno je, pored ostalog, u informaciji dostavljenoj Graničnoj policiji BiH.
Tužilac Pašić na ovo nije reagirao i ubrzo je, rekosmo, ubijen svjedok Eldin Ćerimović.
Nakon što je predmet dostavljen Tužilaštvu USK, obnovljena je istraga protiv Muzaferovića. Na kraju je za njim raspisana i crvena Interpolova potjernica na osnovu koje je ove sedmice i uhapse u Njemačkoj.
Kada su pripadnici SIPA-e jutros došli na njenu banjalučku adresu, Jelene Majstorović nije bilo u stanu. Ova službenica UIO, saznaje Istraga.ba, trebala je biti uhapšena po nalogu Tužilaštva BiH zajedno sa još pet svojih kolega iz Grupe za sprječavanje krijumčarenja u Regionalnom centru Banja Luka Uprave za indirektno oporezivanje BiH. U stanu Jelene Majstorović bila je samo njena kćerka. Kćerka je rekla da se mama nalazi na terenu. Slična informacija je bila i na preostalih pet adresa na kojima je SIPA trebala uhapsiti službenike UIO osumnjičene za korupciju.
Akcija SIPA-e započela je jutros na području Banja Luke, Velike Kladuše, Cazina. Meta su, rekosmo, službenici UIO koji su godinama reketirali privatne poduzetnike koji su bili u nadležnosti Regionalnog centra Banja Luka. Prema naredbi državnog tužioca trebali su biti uhapšeni Jelena Majstorović, Stevo Savić, Radenko Popović, Vladimir Puzić, Vladimir Đurđević i Elvis Džaferagić. Za sada je samo uhapšen Radenko Popović Pop, službenik UIO koji je blisko sarađivao sa Majstorovićevom.
Jelena Majstorović je jedna od najmoćnijih osoba u UIO i blisko je povezana sa rukovodsvom Uprave. Ona je od 2020. godine šefica Grupe za sprječavanje krijumčarenja u Regionalnom centru Banja Luka kada ju je unaprijedio aktualni direktor UIO Miro Džakula. O njemom kriminalu pisali smo od februara 2019. godine (prvo na Žurnal.info, a potom na Istraga.ba).
Prema dokumentima koji su u posjedu Istrage, ona u Prnjavoru posjeduje dva stana. Jedan je uknjižen na njenom surpugu i nalazi se na broju 10 na Trgu srpskih boraca. Površina stana je 74 kvadrata. Poreznoj upravi je prijavljeno da je plaćen 60 hiljada maraka, ali u imovinskom kartonu je navedeno da vrijedi 90 hiljada KM. Tri ulaza dalje, na broju 16, nalazi se drugi stan. Ovaj je u vlasništvu 1/2 i uknjižen je na Jelenu i njenog supruga Zorana Majstorovića. U Grčkoj ulici u Banja Luci šefica Grupe za krijumčarenje bi trebala imati stan od 95,5 kvadrata. Malo dalje, u banjalučkoj ulici Jevrejska, ona posjeduje stan od stotinu kvadrata. Tu su, u Banja Luci, kupljene i dvije garaže uknjižene na njeno ime. Osim toga, u Banja Luci, u ulici Jovana Dučića, posjeduje stan i garažu vrijednosti oko 238 hiljada maraka, stečen na osnovu Ugovora o poklonu.
Prema dokumentu koji je u posjedu istražnih agencija, Jelena Majstorović je u aprilu prošle godine vozi Audi A6. Njena kćerka koju je zaposlila u UIO je prvo vozila Golf VI, a kasnije Mercedes. Na suprugu su bila prijavljena dva automobila, Ford i Golf.
U februaru 2019. godine urednik Istrage je, radeći za žurnal.info, objavio priču o tome kako je Jelena Majstorović učestvovala u krađi 700 grama zlata prilikom jedne kontrole u Bihaću.
Dvoje službenika Uprave za indirektno oporezivanje otišlo je 11. jula 2018. godine u kontrolu poslovanja zlatare „Atlantis“ u Bihaću. U svom notesu, službenica Jelena Majstorović, inače bliska rukovodstvu UIO, napisala je da su ona i njen kolega na teren izašli po prijavi protiv Husnije Kurtovića, vlasnika „SILVER SHOP ATLANTIS“.
„U vrijeme kontrole, zaposlena radnica je telefonom pozvala vlasnika, isti se javio na telefon i rekao da će doći. Na okolnosti iznošenja zlata kaže da to nije istina, da mu to radi konkurencija i da to nije istina, da su navodi pogrešni“, piše u rokovniku službenice UIO Jelene Majstorović.
Ispod teksta navedeni su brojevi koji označavaju masu „zaplijenjenog nakita“, a u konačnici piše da je pronađeno „1645 grama zlata plus naušnice ne izvagane“, što na kraju iznosi 1733 grama.
Majstorovićeva je, potom, zajedno sa kolegom Radenkom Popovićem sačinila Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta iz radnje Atlantis, te navodi da se oduzimaju predmeti „po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta“.
„Potvrđuje se da su ovlašteni službenici UIO Odsjek za provođenje propisa RC Banja Luka izvršili privremeno oduzimanje predmeta od Kurtović Husnije“, navedeno je u dokumentu UIO.
Prema tom aktu, iz ove radnje dvoje službenika UIO je izuzelo zlato težine „cirka 1012,8 grama“. Dakle, više od 700 grama zlata je nestalo na putu od rokovnika do službenog zapisnika. Da u rokovniku nije pisalo pogrešno, dokazuje i zbir svih stavki koje su zatečene, te izvagane prilikom kontrole.
Nakon objave tih informacija, oštro je reagirala Uoprava za indirektno oporezivanje, stajući u zaštitu svoje kolegice Majstorović, inače službenice veoma bliske podzemlju u Banja Luci i rukovodstvu UIO.
Jelena Majstorović radi u UIOBiH od februara 2013, a deset godina ranije otkaz je dobila u NLB banci u Prnjavoru koja je tužila zbog krivičnog djela za koje je 2005. osuđena uslovnom kaznom zatvora.
Ta kazna je 2016. izbrisana iz evidencije, a ona je tada već tri godine radila po ugovoru za UIOBiH iako radnik u institucijama BiH ne može biti osuđen za krivično za koje je zaprijećena kazna zatvora od tri ili više godina, a državni službenik uopšte ne smije biti krivično osuđivan.
Ubrzo nakon brisanja presude, u aprilu 2018. godine, primljena je kao državna službenica u Odsjek za poreze, a desetak dana kasnije direktor UIOBiH Miro Džakula internom odlukom vratio ju je u Grupu za suzbijanje krijumčarenja i prekršaje, gdje je radila dok je bila zaposlena po ugovorima.
Pripadnici SIPA-e upali su u Vladu Unsko-sanskog kantona. U toku su pretresi kancelarija koje koristi premijer Mustafa Ružnić koji je jedan od osumnjičenih u ovoj istrazi. Akcija se, kako saznajemo, provodi po naredbi Tužilaštva Unsko-sanskog kantona, a povezana je sa istragom o poslovanju Zavoda za zapošljavanje USK.
Da se provide ova akcija potvrđeno nam je i u Tužilaštvu USK. Jedna od meta je i aktualni premijer Mustafa Ružić.
Ružnić je, inače, član NES-a, političke partije koja čini osmorku. No, iako je na proteklim izborima osvojo najviše glasova za Skupštinu USK, njegovi koalicijski partner, prije svega Narod i Pravda, ne dopuštaju Ružniću da bude premijer USK i u narodnom periodu.
Izbori Istrage iz USK-a navode da bi ova akcija mogla imati veze sa političkim sukobom NES-a i NiP-a u USK.
Više informacije bit će poznato tokom dana kada će se oglasiti i Tužilaštvo USK.
“Ovako izgleda šator ruske armije”, govori u pozadini Srbin Dejann Berić dok ulazi jedan od šatora u kampu za obuklu Vojske Ruske Federacije.
U tom šatoru smješteno je nekoliko Srba koji su došli da se bore na ukrajinskom frontu. No, prije odlaska na ratište moraju proći obuku. Na snimku se može čuti najmanje šest mladića iz Srbije koje obučavaju ruski specijalci.
“Pozdrav za Borču”, kaže jedan od njih na snimku koji je je prije dva dana objavljen na yputuybe kanalu Dejanna Berića.
Dejann Berić je “prekaljeni” srpski ratnik. Od 2014. godine borio se u Ukrajini, u paravojnim formacijama koje su bile pod kontrolom paradržave Donjecka narodna republika. Ili, preciznije rečeno, borio se na strani neformalnih ruskih vojnih formacija. Nakon što je početkom ove godine Rusija i službeno pokrenula agresiju na Ukrajinu, Berić je dobio zadatak da vrbuje ratnike iz Srbije.
“Znači, dođete u Moskvu. U Moskvi vas ja sačekam ili neko iz službe. Odvede vas na poligon i na poligonu potpisujete ugovor. Služite u oružanim silama Ruske Federacije pod istim uslovima kao i svaki drugi ruski vojnik. Znači, vojnik ste po ugovoru. Ne postoje. dobrovoljci. Dobija se plata, ide radni staž”, govori na početku snimka Dejan Berić.
Revoltiran odnosom srbijanskih vlasti prema njemu i optužbama da na ukrajinski front iz Srbije odvodi “topovsko meso”, Berić je odlučio da napravi kraći video na kojem se vide srpski dobrovoljci koji se pripremaju za ratna dejstva.
“Nemojte da vas zavara što su uslovi na pologonu dobri. Ipak, kada se ode u rat tamo je sve mnogo drugačije i mnogo teže”, kaže Berić dok prilazi grupi srpskih državljana oklupljenih oko vatre.
Dvojica Srba pristaju da im se snimi lice. Pokazuju komade suhog mesa i govore da im je u ruskoj vojsci bolje nego u Srbiji.
“Pozdravljam borce za Rusiju. Samo da nam Bog pomogne”, govori jedan vojnik, dok Berič dobacuje:”Bog i ruska artiljerija”.
U šatoru se pojavljuje mladić kojeg zovu Borčanac.
“Bolje je nego u Beogradu. Bolje nego kući, brate”, kaže Borčanac.
Jedan od vojnika govori kako su uslovi “top”. Pokazuje čizme ispod kreveta i one na nogama.
“Da sam imao takve dok sam bio na Kijevu, bilo bi gotovo”, govori Berić.
U pozadini se čuje glas drugog mladića. On poziva druge momke iz Srbije da im se pridruže.
“Kosovo se ovdje brani. A ne dolje”, završava svoj poziv.
Srpske dobrovoljce, rekosmo, okuplja i kordinira 48-godišnji Vojvođanin Dejan Berić Deki, On je za zbog zasluga u Ukrajini odlikovan sedam puta. Bio je jedan od najpoznatijih snajperista. Ranjen je nekoliko puta.
“Najprije možete izgubiti život i ostati trajni invalid. Ovo nije Play Station igrica, ovdje ljudi ginu i dobro razmislite hoćete li doći. Ako ste bolesni i mislite da nećete moći izdržati obuku, Rusi će vas vratiti nazad i onda ćete imati probleme sa zakonom u svojim zemljama gdje se dobiva zatvorska kazna za angažman na strani Rusije. Sami snosite svoje troškove putovanja i tek nakon tri mjeseca od potpisivanja profesionalnog ugovora s ruskom vojskom, ta sredstva će vam biti refundirana. Kad potpišete ugovor imate sva prava kao svaki profesionalni ruski vojnik, a mjesečna plaća vam je 110 tisuća rubalja ili između 1500 i 1600 eura, a ako ste angažirani na najtežim ratnim terenima plaća doseže i do 2000 eura. Kada odslužite šest mjeseci u ruskoj vojsci kao profesionalni vojnik, dobivate pravo na rusku putovnicu i rusko državljanstvo. Odmah nakon dolaska morate ostaviti telefon vama bliske osobe iz zemlje iz koje dolazite kako bi je obavijestili o eventualnoj vašoj smrti za koju država Rusija toj osobi čiji kontakt ostavite isplaćuje sedam milijuna rubalja (nešto više od 115 tisuća eura) i brine se o svom trošku o prijevozu tijela pokojnika do destinacije gdje ćete biti pokopani. U slučaju da ste ranjeni, da ste ozlijeđeni (lom noge i slično) također dobivate naknadu zavisi od težine ozljeda, a ona doseže i do 45 tisuća eura za ranjavanje gelerom, što spada u srednje teške ozljede. Ja ću biti zapovjednik u tom bataljonu i neću tolerirati nikakav alkohol ni nedisciplinu, a obuku s vama će u Donjecku obavljati četiri vrhunska vojna instruktora koja su već tamo”, objašnjavao je Berić ove jeseni preko svog Telegram kanala.
Pripadnici SIPA-e uhapsili su bivšeg direktora KCUS-a Farisa Gavrankapetanovića, saznaje Istraga. Osim Gavrankapetanovića uhapšena je i njegova bivša bliska saradnica sa KCUS-a Muvedeta Čedić Butmir (kasnije prijateljica i saradnica i aktualne direktorice Sebije Izetbegović). SIPA je u okviru iste akcije uhapsila i bivšeg premijera Kantona Sarajevo Fikreta Musića, te bivšeg ministra zdravstva KS Zlatka Vukovića. Akcija je provedena po nalogu.
Policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), danas su, u sklopu operativne akcije “Magnet”, na području Sarajeva započeli pretrese stambenih i pomoćnih objekata i pokretnih stvari na više lokacija.
Navedene aktivnosti, kako su naveli iz SIPA-e, provode se zbog postojanja osnova sumnje da su počinjena krivična djela “Udruživanje radi činjenja krivičnih djela” i “Zlupotreba položaja ili ovlaštenja” propisana Krivičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine.
“Pretresi se vrše po nalogu Kantonalnog suda u Sarajevu i pod nadzorom Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo a u saradnji sa Federalnom upravom policije i Ministarstvom unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo”, dodali su iz SIPA-e.
Pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili su ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine Miloša Lučića, saznaje portal Istraga.ba.
On je uhapšen po nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine, a sumnjiči se sa zloupotrebu položaja.
Lučić je kadar Nenada Nešića i Demokratskog narodnog saveza.
Uhapšen je u teretani u Istočnom Sarajevu.
Prema informacijama Istrage, Lučić je osumnjičen da je službenu karticu koristio za plaćanje privatnih usluga. Također je osumnjičen za uzimanje novca za fiktivna putovanja, kao i korištenje službenog automobila u privatne svrhe.
U službenom automobilu Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, a koji je bio sastavni dio “eskorta” državnog ministra za ljudska prava i izbjeglice Miloša Lučića, preko međudržanih je granica krijumčarena droga. To su, ukratko, “operativna saznanja policijskih agencija prikupljena tokom višemjesečne istrage Tužilaštva BiH u okviru koje je, sredinom ove sedmice, uhapšen i pritvoren ministrov tjelohranitelj Miloš Nikolić.
“Tužilaštvo BiH provjerava operativna saznanja da je jedan od članova udruženja, osumnjičeni Miloš Nikolić, kao policijski službenik Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, pored ostalog, vršio transport opojne droge iz susjednih država u Bosnu i Hercegovinu, koristeći se tom prilikom službenim vozilima a koji je neposredno raspoređen da obezbjeđuje Miloša Lučića, ministra u Vijeću ministara BiH s kojim je u kumskim odnosima, te isti poznaje policijske službenike što mu omogućava prelaske državne granice bez kontrola”, navedeno je u prijedlogu za određivanje pritvora Milošu Nikoliću koji je u subotu prezentiran na Sudu Bosne i Hercegovine.
U sefu BBI banke u Sarajevu već dvije godine su pohranjena dva ručna sata vrijedna 615 hiljada eura. Jedan na sebi oznaku nosi Philippe Patek, a drugi Richard Mille. Doneseni su iz Dubaija i sarajevski advokat Zlatko Ibrišimović bio je zadužen da ih odnese u banku. Sky aplikacija kasnije će otkriti da je za prenošenje sumnjivih iz Dubaija stvari bio zadužen Ibrišimovićev kum Saša Spasojević.
“Brate, onaj moj kum leti u srijedu u 5 odavde do tebe. Hoću li mu dati ono. Hoćeš li ga sačekati na aerodromu”, pisalo je u poruci koju je sarajevski advokat Ibrišimović 30. novembra 2020. godine putem Sky aplikacije poslao Stefanu Papiću.
Stefan Papić odgovara Ibrišimoviću da će njegov brat donijeti jedan Rolex do njega, te da on taj sat pošalje po kumu.
“Znači, RM (Richard Mille) ostaje kod mene”, konstatira Zlatko Ibrišimović.
A ko je uopće Stefan Papić? U bazama Interpola piše da ga potražuje belgijsko pravosuđe zbog trgovine drogom i pranja novca. Njegova majka se zove Maja Kočetkov – Papić. Godinama žive u Bredi i radili su za klan Edina Gačanina. U Sarajevu su prljavim novcem kupovali nekretnine koje je, potom, u njihove ime rentao Sarajlija inicijala F.B.. Kada je belgijsko pravosuđe dokumentiralo njegove veze na narko mafijom koja je krijumčarila kokain preko luke Antverpen, Papić je pobjegao u Dubai. Odozdo je, preko posrednika slao novac kojim su, potom, kupovane nekretnine u Sarajevu. Jedan od tako kupljenih stanova se nalazi u ulici Titova broj 6. Za prenošenje novca i skupocjenih stvari iz Dubaija do Sarajeva bio je zadužen Saša Spasojević, kum advokata Ibrišimovića.
Saša Spasojević je sarajevski biznismen koji je bio jedan od suvlasnika firme “My Place“. Drugi suvlasnik te kompanije je bio biznismen Gordan Memija, inače kum predsjednika NiP-a Elmedina Konakovića. Memija i Saša Spasojević su se, potom, povukli iz vlasništva, ali se firma “My Place” kasnije pojavljuje u vlasničkoj strukturi kompanije “The Place” koja u ime investitora iz Dubaija šalje ponudu za kupovinu hotela Igman. Zastupnik investitora iz Dubaija je bivši fudbaler Emir Granov. On, zapravo, u ime investitora iz Dubaija vodi i projekat Crni Vrh. I na tom projektu je angažirana firma u vlasništvu porodice Saše Spasojevića koji je, rekosmo, kum advokata Zlatka Ibrišimovića i koji je, barem prema prepisci iz aplikacije Sky, bio posrednik u prebacivanju “sumnjivih” stvari iz Dubaija u Sarajevo. Za početak – skupocjeni satovi.
“Edina Gačanina poznajem otkad je imao deset godina”, reći je sarajevski biznismen Gordan Memija za source.ba.
Ranije će na Općinskom sudu u Sarajevu reći da poznaje dobro Gačaninovu majku, te da zna da se Edin bavi prodajom “skupocjenih automobila i satova”.
“Dočekao sam ga na aerodromu. I opet bit ga dočekao i ručao s njim”, izjavit će Memija u januaru ove godine.
No, teško da će Edin Gačanin uskoro dolaziti u BiH. U velikoj akciji nekoliko svjetskih policijskih agencija (Od DEA-e do EUROPOL-a), Edin Gačanin je uhapšen u Dubaiju. Akcija je nazvana “Pustinjska svjetlost”.
“Jedan od nizozemskih osumnjičenika iznimno je velika riba”, rekao je agenciju AFP izvor iz EUROPOL-a.
Ta “velika riba” se zove Edin Gačanin Tito. Rođen je u Sarajevu prije četrdeset godina. Njegov otac, Miralem Gačanin, bio je poznati sarajevski kriminalac koji je radio u Nizozemskoj. Edin je godinama jedan od čelnih ljudi “Supet Kartela” kojeg su činili – italijanska Camorra sa Rafaelom Imperialeom na čelu, irska kriminalna grupa okupljena oko porodice Kinahan, marokanska mafija sa Ridouanom Taghijem i kartel Tito i Dino. Ovaj “Super kartel” se, službeno, povezuje sa zapljenom 30 tona kokaina. Kontrolirali su trećinu evropskog narko tržišta.
Ali odakle jedan Bosanac tako visoko u ovom kartelu?
Priča počinje u jednoj vikendici na Grabovičkom jezeru u blizini Jablanice. Edinov otac Miralem Gačanin u Nizozemskoj se povezao sa osobom po imenu Arnoldus Josephus Van Horsen. Ovaj Nizozemac, rođen 1937. godine, u novembru 2010. godine prijavit će svoje boravište na adresi Djevor kod Jablanice. Dvije godine ranije Miralem Gačanin je preminuo i njegove poslove počeo je preuzimati stariji sin Edin. Nizozemac Van Horsen je povezao Edina sa nekoliko bitnih ljudi i posao je krenuo. No, Edinu je trebala vojska.
Sa dvoje italijanskih kolega ovog ljeta ulazim u sarajevsko naselje Boljakovo. U Ulici Smaila Šikala tražili smo – Smaila Šikala. Onaj prvi, po kojem je ulica dobila ime, poginuo je u ratu. Onaj drugi Smail Šikalo je sin od brata ratnoga heroja.
“Đe si, Avdo”, bilo je sve što je Smail Vikalo izgovorio kada smo ga dočekali na ulazu u njegovu kuću.
Smail Šikalo u Sarajevu
Svako naše pitanje ostalo je bez odgovora. No, mnoga su pitanja u životu Smaila Šikala bez odgovora. Bavio se boksom kada ga je prije nekoliko godina u Nizozemsku pozvao njegov komšija iz ulice – Edin Gačanin. Edin ga je, potom, poslao u Peru. U noći između 6. i 7. januara Šikala će gradu Trujillo uhapsiti tamošnja policija. Pokušavao je u Evropu prebaciti ukupno 1,3 tone kokaina koji je na sebi imao oznaku BH.
zaplijenjeni kokain koji je u Evropu trebao prebaciti Smail Šikalo
Šikalo je izveden pred sud u Peruu. Međutim, sudija Luis Perez Leon iz La Libertada odlučio izmijeniti odluku o pritvoru te je osumnjičenog Šikala pustio na slobodu. Kasnije je Ured za kontrolu prekršaja (OCMA) proveo je internu istragu i utvrdio da je sudija napravio brojne propuste prilikom odlučivanja. Šefica OCMA -e, Mariem De La Rosa Bedriñana, izvijestila je da je nakon ocjene sudskog spisa došla do zaključka da je sudija Pérez u donio kontradiktornu i nepravilnu odluku. Ali to u praksi ništa nije promijenilo. Kada je izašao iz pritvora, Smaila Šikala je dočekao kamion i odvezao u nepoznatom pravcu. Nekoliko mjeseci kasnije – osvanut će u Sarajevu kao slobodni građanin.
Njegov drugi komšija, David Cufaj nije bio te sreće. Dvije godine prijea Šikala, u Peruu je uhapšen njegov komšija iz ulice David Cufaj. Peruanskoj policiji bio je poznat po imenu Raul. Cufaj je rođen u Beogradu, ali je odrastao u Sarajevu. I on je bio bokser. Iz Sarajeva je, na poziv komšije Edina Gačanina, otišao u Nizozemsku da “usavršava” boks. Onda je završio u Peruu gdje je u uhapšen. U januaru 2020. godine osuđen na 17 godina zatvora.
U presudi je navedeno da je dvije tone kokaina namjeravao prebaciti za osobu po nadimku “Tito”, koja je finansijer krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Policija u Peruu će tada objaviti i shemu na kojoj je tada nepoznata osoba, sa nadimkom Tito, označena kao vođa organizacije.
Identitet misterioznog Tita otkrio sam u ljeto 2019. godine. U jednom dokumentu nizezemskog tužilaštva pisalo je da kartelom Tito i Dino rukovodi – Edin Gačanin iz Sarajeva. Nakon nekoliko tekstova, tada na Žurnal.info, javio se i sam Gačanin. Putem advokata iz Beča dostavio je tužbu tvrdeći da on nije nikakav narko boss. Općinski sud u Sarajevu će tri godine kasnije presuditi da Tito nije oklevetan. Tako je osvijetljen jedan od najvećih narko bosova u Evropi. I istraga je počela.
Posljednji put Edin Gačanin je u Bosni i Hercegovini bio u jesen 2016. godine. Na sarajevski aerodrom Tito je sletio 15. septembra 2016. godine. Tamo ga je dočekao Gordan Memija. Za te priliku vlasnik Foto Arta je iznajmio dva automobila. Tito je smješten u Hotelu Bristol. Kako bi se osjećao što ugodnije, Specijalna jedinica FUP-a, “posudila je” svoje vođi kartela. Edina Gačanina su, tokom boravka u BiH i Hrvatskoj, čuvali specijalci Dražen Čobović, Senad Kadić, Aldin Ćatić, Emir Druškić, Dženis Kadrić i Ibrahim Miladin.
Gordan Memija je, prema istrazi i vlastitom priznanju, dočekao Edina Gačanina i iznajmio mu automobile i hotelsku sobu, a pripadnici FUP-a su ga čuvali. Među federalnim policajcima koji su čuvali Edina Gačanina Tita u Sarajevu bio je i Dražen Čobović. U pitanju je prijatelj Elmedina Konakovića i Gordana Memije koji je s njima putovao i na hadž.
Elmedin Konaković, Dražen Čobović i Gordan Memija
Dražen Čobović će kasnije napustiti FUP i otići u Dubai gdje je bio čuvac Edina Gačanina Tita. Tamo će se zaputiti još dvojica pripadnika Specijalne jedinice FUP-a – Ibro Miladin i Dženis Kadrić. I Miladin je prijatelj Konakovićevog kuma – Gordana Memije.
Ibro Miladin i Gordan Memija
“Poznajem ga kao džudistu”, reći će Memija za source.ba.
Miladin nije bio jedini džudista koji je bio “tjelesna straža” narko bosa Edina Gačanina. U Dubai je otputovao i džudista iz Bihaća Harun Sadiković, kojem je mentor bio Branislav Crnogorac, savjetnik federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. U Dubiju su, dakle, sa Edinom Gačaninom mjesecima ili godinama živjela trojica bivših pripadnika Specijalne jedinice FUP-a kojom godinama rukovodi Mustafa Selmanović, kućni prijatelj federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampere.
Dražen Čobović, Mustafa Selmanović i Ibro Miladin
Dvojica od trojice sa ove fotografije bili su pratioci Edina Gačanina Tita. Istina, Dražen Čobović se kratko zadržao i kada je vidio o čemu se radi, pobjegao je iz Dubaia. No, Ibro Miladin je ostao do kraja uz nedavno uhapšenog šefa. Sa Miladinom je ostao i bivši specijalac Dženis Kadrić.
Ibro Miladin, Tito Gačanin, Dženis Kadrić i Harun Sadiković
U znak zahvalnosti za angažman pripadnika FUP-a, Edin Gačanin je odlučio prije nekoliko godina donirati opremu za Specijalnu jedinicu. Donacija je obavljena premo kabineta ministra Aljoše Čampare. Dio PDV-a za ovu donaciju platila je Vlada Kantona Sarajevo, iako je oprema donirana federalnom nivou vlasti. Jedan komplet uniformi zadužio je i federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara, što je utvrđeno i internom istragom Federalne uprave policije.
Istraga u ovom predmetu nedavno je ponovo aktivirana i saslušano je nekoliko svjedoka koji su potvrdili da je Gačanin donirao keš, a taj novac je iskorišten da se preko jedne sarajevske firme nabave skupocjene uniforme. Tito je, inače, veći dio svojih poslova plaćao kešom. Tako je, prema dokumentima Istrage i nalazima i Sky aplikacije, bivši pripadnik Specijalne jedinice – Dženis Kadrić namjeravao u BiH unijeti 400 hiljada maraka koje je dobio od Tita. Taj novac, otkriveno je tokom istrage, trebao oprati preko sarajevskog advokata Zlatka Ibrišimovića.
“Želim da kupim stan. Imam određeno pokriće za novac ne želim da ugrožavam svoju situaciju zbog ljudi sa kojima radim”, glasila je poruka koju je Dženis Kadrić, pratilac Edina Gačanina Tita, u januaru prošle godine putem Sky aplikacije poslao advokatu Zlatku Ibrišimoviću.
Denis Kadrić je nekoliko puta dolazio u BiH. Hapšen je zbog nasilničkog ponašanja, ali nikada nije završio u zatvoru. Svaki put se vraćao Edinu Gačaninu Titu, narko bosu iz Sarajeva koji je kontrolirao trećinu kokainskog tržišta u Evropi.
O međunarodnim poslovima Edina Gačanina Istraga će pisati u narednim danima.
Narko boss Edin Gačanin Tito uhapšen je u Dubaiju, saznaje Istraga iz više međunarodnih policijskih agencija. Europol i nizozemska policija jutros su saopćili da je provedena velika međunarodna policijska akcija protiv super kartela. Četrdesetogodišnji bh. državljanin uhapšen je u Dubaiju u okviru velike međunarodne policijske akcije usmjerene protiv krijumčara kokaina. EUROPOL je saopćio da je tokom ove istrage uhapšeno ukupno 49 osumnjičenika. Njih su evropske policije i američka DEA označile “visokim metama” koje su formirale super kartel formirali ono što je poznato kao ‘super kartel’ koji je kontrolirao oko jedne trećine trgovine kokainom u Europi.
Kako saznaje Istraga, u pitanju je Edin Gačanin Tito. Nizozemska policija je saopćila da je u Dubaiju uhapšen Nizozemas koji ima četrdeset godina te da isti posjeduje i bh- državljanstvo. Upravo to odgovara opisu Edina Gačanina Tita. On je rođen 1982. godine u Sarajevu, a posjeduje državljanstvo BiH i Nizozemske. Gačanin godinama živi u Dubaiju odakle kontrolira trgovinu kokainom.
Edin Gačanin
“Ova hapšenja su vrhunac paralelnih istraga koje se vode u Španiji, Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima uz potporu Europola. OVa kriminalna mreža uključena je u krijumčarenje droge velikih razmjera i pranje novca”, saopćeno je iz EUROPOL-a.
“Opseg uvoza kokaina u Europu pod kontrolom i zapovjedništvom osumnjičenih bio je ogroman, a policija je tokom istrage zaplijenila preko 30 tona droge, saopćeno je iz EUROPOL-a.
Istovremeno, holandska policija je saopćila da su u Dubaiju uhapšene dvije osobe, a da je među njima jedan Nizozemac koji je, također, državljanin Bosne i Hercegovine. Protiv njega je također pokrenuta istraga na temelju presretnutih Sky poruka. Kazneni predmet protiv njega vode tužitelji Državnog tužiteljstva.
Muškarac nije osumnjičen samo za uvoz velikih pošiljki kokaina. Sumnjiči ga se i za (pri)premu uvoza gotovo 8000 kilograma sirovina za proizvodnju amfetamina. Sirovine za proizvodnju droge dolazile su preko luke Antwerpen, a krajnje odredište je bila tvrtka u Nizozemskoj.
Vjeruje se da je osumnjičenik imao važnu vodeću ulogu u uvozu zabranjene robe. Riječ je, među ostalim, o pošiljci od oko 1800 kilograma kokaina koja je 2020. uvezena preko luke Hamburg s odredištem u Nizozemsku.
Zbog Sky chatova sumnja se i da je muškarac kao organizator, posrednik i financijer sudjelovao u uvozu 739,5 kilograma kokaina iz Durbana (Južna Afrika) u Rotterdam, navedeno je u saopćenju nizozemske policije.
“Oslobađaju se optužbi”, rekao je predsjednik sudskog vijeća Branko Perić dok su ispred njega, u najvećoj sudnici Suda BiH, stajali optuženici Alisa Ramić, Zijad Mutap, Hasan Dupovac, Josip Barić i Muamer Ožegovića.
Nisu krivi, pa ih je Sud BiH oslobodio svih optužbi Tužilaštva BiH organizirani kriminal u slučaju poznatom kao Dženan Memić.
U toku je čitanje obrazloženja presude koje možete pratiti uživo na ovom linku.
Ova odluka Suda BiH nije pravsnažna.
Podsjećamo, Tužilaštvo BiH je u julu prošle godine podiglo optužnicu protiv Alise Mutap-Ramić, bivše djevojke stradalog Dženana Memića, njenog oca Zijada Mutapa, policajaca Hasana Dupovca i Josipa Barića, te recepcionara iz hotela na Ilidži Muamera Ožegovića.
Optuženi se terete da su, u periodu od 8. februara 2016. godine, pa nadalje, pristupili grupi za organizirani kriminal, formiranoj od Zijada Mutapa i drugih, a koja je organizirana radi prikrivanja dokaza o načinu na koji je Dženan Memić, sin Muriza, rođen 1994. godine, zadobio teške tjelesne povrede opasne po život dan 08.02.2016. godine u Velikoj Aleji, općina Ilidža, usljed kojih je 15.02.2016. godine preminuo u Kliničkom centru Sarajevo – saopćeno je iz Tužilaštva. U optužnici se navodi da su optuženi vršili prikrivanje dokaza i počinitelja fingiranjem dokaza, prikrivanjem njima poznatih činjenica, te poduzimali radnje sa ciljem prikrivanja stvarnog načina na koji je Memić Dženan zadobio teške tjelesne povrede opasne po život.
Tokom suđenja je, međutim, utvrđeno da su optužbe Tužilaštva BiH neosnovane. O brojnim nelogičnostima Istraga je pisala u nekoliko navrata.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
