Istrage

Antakyia – mjesto susreta ovog i onog svijeta: Kada grad postane deponija, i masovna grobnica, i bolnica, i kamp, i dječije igralište

Zamislite deponiju veličine Sarajeva. I zamislite da stotinjak hiljada ljudi živi u šatorima postavljenim na dijelovima deponije koji nisu u potpunosti zatrpani smećem i betonskim otpadom. Žive u mraku. Grije ih jedino vatra u koju ubacuju komade namještaja, plastike, odjeće … I još zamislite da su hiljade ljudi zatrpani u tom smeću. I da velike mašine izvlače njihove leševe, a da ih živi ljudi, potom, pakuju i ostavljaju na svakoj većoj površini koja nije pod smećem. Zamislite da na toj deponiji, veličine Sarajeva, žive tek rođene bebe, da žive djeca, da vojska uvodi red. Zamislite da vam noću, na vašu deponiju, upadaju naoružani ljudi sa druge deponije i pljačkaju dragocjenosti koje imate. Ako ste u stanju to da zamislite, onda možda i shvatite kako je u Antakyi. A još je gore.

U pakao sam došao nebom. Iz pakla se vraćam zemljom. Koja se svakih pola sata zatrese. Tek da vas drži budnim. I opominje. Sve što ste steklih može nestati za par sekundi.

Esra je prije deset dana imala sve. Roditelje, brata, sestru i kuću. Ostala joj je još jedna godina studija da postane diplomirani agronom.

„Sestra i ja smo bile u Kayzeriju, na fakultetu. Nakon zemljotresa, došle smo da tražimo roditelje i brata“, kaže Esra.

Majku su pronašle. Mrtvu. Oca i brata još nisu. Sad u šatorskom kampu u istočnom dijelu Antakyie iščekuju vijesti. Ne žele da ih fotografišem. Radije bi, kažu mi, da se objavi njihova fotografija s majkom ili ocem. Pa, evo je.

Esra i njena sestra sa majkom koja je poginula

Fatme je izbjegla iz Alepa. Roditelji su ostali u Siriji. Ona je u Antakyi započela novi život. Udala se i postala majka troje djece. I sada je izbjegla iz izbjeglištva. Ali barem su svi ukućani živi. Već sedam dana živi pod šatorom. Ostala je i bez druge kuće.

Sirijka Fatme sa kćerkom

Od njenog kampa, do kampa u kojem su se smjestili pripadnici Federalne uprave civilne zaštite treba nekih sat i po pješačenja. Pod uslovom da su sve ulice prohodne. A nije tako. Navigacija je suvišna. Krećete se kao u labirintu. Nikad ne znate kada ćete se morati vratit nazad i koja to ulica vodi do vašeg odredišta. Ali samo tako možete vidjeti razmjere katastrofe koja je pogodila jug Turske i sjever Sirije. Na zidu jedne kuće koja se nije urušila, uspio sam pročitati „Sokak“. Ne znam čiji je sokak niti koji je broj, ali kad izađete iz tog kvarta sigurno nećete biti isti čovjek kao onda kada ste u njega ušli.

Veliki bijeli pas je zalajao i dao mi do znanja da je tu, gdje je sada samo gomila betona i smeća, bila kuća koju je čuvao. Onda se iza njegove improvizirane kućice ukazao dječak u žutoj jakni i gumenim čizmama. Skupljao je komadiće hrane i iz svoje ruke hranio svog ljubimca. Onda se ukazao ne baš mnogo stariji brat i odveo me do jedne drvene kutije. Izvući će, potom, dva bijela goluba da mi ih pokaže u znak zahvalnosti što sam im dao sok i keks koji sam dan ranije dobio od turskoj vojnika. Ne znam da li su njihovi roditelji živi, ali znam da je 1362 djeteta na jugu Turske ostalo bez oba roditelja. Za sad.

Braća sa golubovima

Idem dalje nekim prolazima koji su nekad bili sokaci. Bilo je vrijeme akšama, ali ezani sa munara se nisu čuli. Jer skoro da i nema više munara. Tražio sam kadar u koji ću moći smjestiti barem dio onoga što vidim. A nisam vidio ono što je, zapravo, u stanju reći više od svakog „punog kadra“. Dijete. Uplakano dijete u očevom naručju. Na ruševinama kuće. Pored nečega što bi trebalo biti šator. Uz vatru u koju je stariji sin ubacivao komadiće papira da je „održi u životu“. I očev pogled. I ptice koje su poletjele iznad njega. I zvuk mašina koje su okolo tražile žive i mrtve.  Video je u prilogu. Ne, nije patetika, to je realan prikaz stvarnosti.

Ne znam kako se zovu. To je jedini trenutak kada sam u potpunosti izgubio novinarski instinkt. Da nisam, možda bih saznao kako se zovu i kako im možete pomoći. Ovako ostaje samo ovaj video kao krunski svjedok stradanja.

A sad malo i o spasiocima iz BiH. Žao mi je što ne znam sva njihova imena. Žao mi je što nisam upoznao ni sve koji su došli u regiju Hatay. Najviše ih ima ih iz Federalne uprave Civilne zaštite. A nije malo ni onih iz GSS-a. Potpuno je svejedno kome pripadaju. Sedam dana sam proveo s njima. Na putu prema Antakyi spavali su na aerodromskim trakama koje voze prtljag. Spavali su na hladnim pločicama aerodroma u Adani.

Bh. spasioci na Sajtu u Antakyi

Neki drugi su vozili 50 sati bez prestanka. Oni koji su prvi došli u Antakyiu otišli na „Sajt“, tako oni zovu svoje radilište na kojem vrše potrage, da rade cijelu noć. Izvukli su desetine mrtvih. A mnogo je teže, vjerujte, izvlačiti mrta presovana tijela od onih živih. Spavali su pod šatorima na minus dva ili tri. Na mrazu. Grijali su se sjedeći oko logorske vatre. Ulazili u šupljine na ruševinama u koje niko nije htio ući. Konstatovali su smrt. U tri smjene. Jeli su konzerve koje su sa sobom ponijeli iz Sarajeva. Nisu se snimali ni onda kada su pronašli mrtvu majku i u njenom naručju dvoje mrtve djece. Nisu od sebe pravili heroje. A, zapravo, jesu.

Politika i policija: Dokle god je ministar FMUP-a Bošnjak, direktor FUP-a ne može pripasti Bošnjacima

Od 2019. godine raspiana su tri, a provedena dva konkursa za direktora Federalne uprave policije, ali do danas nije izabran novi direktor ove policijske agencije. Iako bi policija trebala biti izuzeta od svakog političkog utjecaja evidentno je da i Zakon o unutrašnjim poslovima FBiH dodatno komplikuje situaciju i utječe na izbor direktora. Zakon propisuje da ministar unutrašnjih poslova i direktor FUP-a ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda. Upravo ova situacija sa izborom odnosno neizborom direktora pokazala je svu apsurdnost ove zakonske odredbe.

Iako je ministar FMUP-a Aljoša Čampara na ovoj poziciji već sedam godina, dio mandata direktor je bio Dragan Lukač (Hrvat), a dio je poslove direktora obavljao Ensad Korman po ovlaštenju Vlade FBiH. Može se reći da je i takvom odlukom prekršen zakon jer je Korman bio zapravo zamjenik direktora.

Nijedno ime od sedam kandidata sa rang-liste koju je Nezavisni odbor Parlamenta FBiH dostavio resornom ministru u aprilu 2019. godine, a on Vladi FBiH, nije dobio većinsku podršku. Vlada je u junu 2019. godine donijela zaključak da se obustavi procedura imenovanje direktora FUP-a dok se ne imenuje nova Vlada FBiH kako to imenovanje ne bi utjecalo na izbor ministra unutrašnjih poslova FBiH. Do imenovanja nove Vlade nikada nije došlo, ali ni do imenovanja novog direktora. Jasno je bilo da je riječ o političkoj odluci jer nije bilo većine da imenuje kadar blizak HDZ-u.

Vlada FBiH konačno se o toj listi izjasnila na sjednici 8. jula 2021. godine kada je glasala za svakog od sedam kandidata, ali nijedan nije dobio većinsku podršku. Pet glasova HDZ-a imao je samo Zoran Galić. On je i tužio Vladu FBiH jer ga nije imenovala, ali je Općinski sud odbio njegov tužbeni zahtjev.

Nakon nekoliko mjeseci Nezavisni odbor je ponovo raspisao konkurs, a zbog samo dvije pristigle prijave, konkurs je ponovljen. I tada su pristigle samo dvije prijave, ali je procedura provedena.

Krajem avgusta 2022. Vlada FBiH se izjašnjavala o rang-listi ali ponovo nije imenovala direktora FUP-a.

Prvorangirani na listi kandidata za direktora FUP-a bio je Ensad Korman kojeg zakon spriječava u trenutnim okolnostima da bude direktor, dok je drugorangirani savjetnik direktora Granične policije BiH Svevlad Hoffman oko kojeg nije bilo većine u Vladi FBiH.

Ubrzo je istekao i mandat članovima Nezavisnog odbora, a raniji saziv Predstavničkog doma Parlamenta FBiH nije izglasao nove predložene članove. Mandat zamjenika direktora istekao je i Ensadu Kormanu koji je godinama rukovodio FUP-om. Vlada FBiH na sjednici 2. februara ove godine ovlastila je Kormana u činu glavnog inspektora da rukovodi radom Federalne uprave policije u period od tri mjeseca. Ministri iz reda HDZ-a bili su suzdržani s obzirom da su ovu poziciju ranije tražili u pregovorima o formiranju vlasti. Vjerovatno će isti zahtjev biti i u novoj koaliciji sa strankama okupljenim oko SDP-a.

S obzirom da se politika direktno umiješala u ovaj proces, najbolje bi bilo ukinuti član zakona prema kojem ministar i direktor ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda jer će jedan proces uvijek utjecati na drugi. Ukoliko ta odredba ostane na snazi, a Vlada FBiH ostane i dalje u ovom sazivu, FUP bi mogao ostati potpuno obezglavljen. S druge strane to ni na jednom drugom nivou nije precizirano pa su tako ministar MUP KS i komesar Uprave policije KS iz istog naroda, ministar sigurnosti BiH i direktori tri državne policijske agencije su iz različitih konstitutivnih naroda, ali barem jedan direktor je uvijek iste nacionalnosti kao ministar pa to niko ne problematizira.

Ministar Čampara je svjestan situacije pa je poslao urgenciju Parlamentu FBiH da se imenuju Nezavisni odbor i Odbor za žalbe građana, a poručio je da ne bježi ni od izmjene zakonskih odredbi.

(NAP)

Istraga u Antakyi: Grad u kojem više niko ne živi, grad u kojem samo traže preživjele

„Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim potrese, i kada Zemlja izbaci terete svoje. I čovjek uzvikne: Šta joj je“, učio je Ferhat Isa kur'ansku suru Zilzal, sjedeći pored vatre naložene na dječjem igralištu, izgrađenom za stanare okolnih zgrada.

Dječje igralište u Antakyi

Djece već pet dana nema na igralištu. Dvoje ih je sigurno negdje ispod urušene trinaestospratnice. Jedan dječak ima deset godina, a njegov brat skoro je napunio sedamnaest. Njihova nena, Emne se zove, mirno gleda kako velike mašine uklanjaju komad po komad sa ogromne gomile betona.

Emne: kćerka i dvojica unuka pod ruševinama

„Moja kćerka je zatrpana. I njena dva sina“, kaže Emne.

Četiri noći sjedi nepomična u fotelji koju su iznijeli iz jedne od okolnih zgrada koje se nisu urušile tokom jednog od najjačih zemljotresa otkako se svijet pretvorio u statistiku.

„Essen“, govori Emne, dok gestikulira hranjenje, nudeći mi, zapravo, sendvič koji su koji minut ranije pripremili volonteri okupljeni za drugom vatrom.

Radila je u Njemačkoj. Zarađeni novac uložila je Antakya, gradu na jugu Turske, u regiji Hatay,  koja graniči sa Sirijom. Skoro sve što je sticala proteklih pet decenija, izgubila je za 75 sekundi. Stanovi, automobil, kćerku i dva unuka. Ostao joj je još samo sin koji u ruševinama skuplja ono što će se pretvoriti u uspomenu na stariju sestru i dvojicu sestrića.

Ferhat Isa je sjedio na drugoj klupi zagledan u gomilu betona.

„Moj život je završen“, reći će mi ovaj inženjer građevine.

Otac i majka su negdje u ovoj gomili.

„Eno, ono je bila moja soba dok ja nisam preselio u drugi stan“, pokazuje Ferhat rukom na jedan komad zida na kojem je još uvijek bila pričvršćena polica.

Bilo je, možda, nekih četiri sata iza ponoći kada su dvije velike građevinske mašine ugašene. U ruševinama se ukazala jedna rupa i trebalo je provjeriti da li se neko sklonio tu.

„Ššš“, utišavali su spasioci okupljene volontere i stanare.

Bosanac Halim Delija iz Federalne uprave civilne zaštite odlučio se spustiti.

„Ništa“, čut će se koji minut kasnije.

Tišina, toplina od vatre i 30 sati bez sna su me savladali negdje pred zoru. Učinilo mi se da sam na trenutak čuo prasak. Zemlja se opet zatresla. Sreća, vrlo kratko.

spasioci FUCZ u Antakyi

Cjelonoćna operacija spašavanja je završena oko šest ujutro. Rezultat potrage – tri beživotna tijela zamotana u foliju i postavljena na dijelu dječjeg igrališta kojeg vatre nisu obasjavale.

Još nije bilo svanulo kada spasilačka ekipa Federalne upave civilne zaštite krenula ka svom kampu postavljenom nekih pola sata vožnje od mjesta spašavanja.

Ulične rasvjete nema. Nema ni zgrade koja nije oštećena. Dok se vozite popucalim ulicama, sa strane ćete vidjeti poneki šator i logorsku vatru. Tu spavaju oni koji nemaju automobil. Temperatura pred zoru je nekih dva-tri stepena u plusu. Ali subjektivni osjećaj je da se ledite.

U ovom obliku grad Antakya sigurno više neće postojati. Ne postoji zgrada u koju se možete bezbjedno useliti.

Grad Antakya se dijelom nalazi na mjestu antičke Antiohije, odnovane četiri vijeka prije nove ere. Preko 200 hiljada ljudi je živjelo u urbanom području. U regiji Hatay oko pola miliona.

„Ja sam Ali“, kaže mi muškarac dok na štakama izlazi iz šatora postavljenog tih uz njegovu kuću.

U šatoru je beba rođena prije pet mjeseci. I djeca bratova.

„Auni, Koraj, Ali, Azal“, izgovaraju redom svoja imena.

Njihov otac je u Dubaiju. Njihova majka je tu. Sa bratom svoga supruga Alijem, njegovom suprugom i njihovom petomjesečnom bebom. Sedmero će ih spavati u malom šatoru. Iz kuće su iznijeli jedan čajnik i par mandarina. Nemaju struju, nemaju vodu. Nemaju odjeću. Nemaju kuću. Nemaju školu. I nemaju plan.

Sa četvero djece pod šator

Ispred šatora se parkira jedan automobil. Pun je ljudi. Vozač je Arap koji živi na u regiji Hatay. Krenuo je s porodicom ka sjeveru. Se što je stekao vozeći kamione po cijelom svijetu, ostalo je. Ponio je samo jednu vreću. I živu glavu.

Dok se sporazumijevamo na ruskom jeziku, rukom pokazuje ka Siriji.

„Dolje je još gore“, reći će.

No, dolje se ne može. Sjever Sirije je, zapravo, i ničija i svačija zemlja. Ponudili smo Omaru, profesionalnom vozaču, da nas prebaci u Siriju. Iako je Arap, ne smije.

„Tatatata“, izgovara dok gestikulira pucnjavu.

Narod sa sjevera Sirije je usamljen. Narod na jugu Turske nije. Stigli su spasioci sa Tajvana, iz Čilea, iz Južne Afrike i iz Evrope. Ali koliko god pomoći dođe, malo je. Antakya je grad u kojem više niko ne živi. To je grad u kojem samo traže preživjele.

Istraga u Turskoj: Spasioci iz cijelog svijeta pristižu, desetine hiljada ljudi još je pod ruševinama

Ni 24 sata putovanja nisu dovoljna da stignete do zemljotresom najpogođenijih dijelova Turske. Sati čekanja u Istanbulu, pa onda spavanje u kargo centru aerodroma u Adani. Tri sata vožnje nas dijele od gradova u kojima spasioci iz ruševina pokušavaju izvući preživjele. A mrtvih je sve više. U momentu pisanja ovog teksta – 13 hiljada je potvrđenih smrti. Britanski The Economist piše da bi, prema nekim procjenama, ispod srušenih zgrada na jugu Turske i sjeveru Sirije moglo biti 180 hiljada zarobljenih ljudi.

Hiljade spasilaca iz cijelog svijeta pristiže u Tursku. I hiljade volontera iz Turske krenulo je ka srušenim gradovima. U avione koji iz Istanbula idu ka Adani, ulazi se kao u autobuse. Nije bitno šta piše na vašoj karti, bitno je da uhvatite bilo kakvo mjesto.

Spasioci sa Tajvana u Adani

Jedan građevinski inženjer iz Istanbula dva dana je proveo na aerodromu čekajući ukrcavanje u neki od aviona koji lete za Adanu. I uspio je. Onda skoro tri sata čekanja da poletimo kroz snježnu mećavu. Do Adane smo stigli nakon sat i deset minuta leta. Onda smo, zbog gužve na aerodromu, kružili još pola sata.

Iskrcali smo malo prije ponoći. Spasioci sa Tajvana stigli su prije nas. Tu su i izviđači iz Libije, spazioci iz Rumunije, Španije, Južne Afrike, Saudijske Arabije… Spasilački psi iz Portugala su, nekad pred zoru, razbuduli su sve koji su uspjeli da zaspe. Oko 500 spasilaca iz cijelog svijeta čeka dalji raspored. Za to vrijeme volonteri dijele po sendvič i čašu supe.

Turski Afad (turska verzija bosanska civilne zaštite) je procijenio da bh. ekspedicija koju čine 42 pripadnika Federalne uprave Civilne zaštite i i 9 članova Gorske službe spasavanja Kantona Sarajevo bude raspoređena u Gaziantep. Za sada.

U svim ugostiteljskim objektima u Adani je tišina. Zapravo, cijela Turska tuguje.

Potresne slike, za sada, još samo vidimo na televiziji. Pripadnici Federalne uprave Civilne zaštite su, prije samo par mjeseci, baš u Turskoj bili na obuci za spašavanje u urbanim područjima pogođenim zemljotresom. Alden Ćesko i Miralem Žuga u Tursku su sa sobom poveli i pse za potragu. Ćesko je, zajedno sa svojom kerušom Askom, prije nekoliko godina u Vašingtonu dobio priznanje za najbolji tim (Pas i čovjek) u potrazi za minama. Ali Aske više nema. Sada su drugi kerovi i drugi zadaci.

Alden Ćesko u Adani

Jedna grupa pripadnika FUCZ krenula je specijaliziranim vozilima. Konvoj čini deset vozila i njihov put će do Gaziantepa trajati 48 sati. I, onda počinje proces potrage. A zemlja još uvijek trese.

Inspektorat upozorio ministra Nenada Nešića: Kandidati koji nisu prošli sigurnosne provjere ne mogu biti imenovani za direktore policijskih agencija

Inspektorat Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine analizirao je predložene tačke dnevnog reda sjednice Vijeća ministara BiH koja će biti održana u četvrtak 9. februar te je dostavio svoj prijedlog u vezi pojedinih tačaka koja se odnose na imenovanja direktora u policijskim agencijama. Upozoravaju da ukoliko se izvrše ta imenovanja bit će nezakonita.

Kada je riječ o prijedlogu imenovanja direktora i zamjenika direktora Službe za poslove sa strancima i zamjenika direktora Agencije za školovanje i stručno usavršavanje kadrova Inspektorat upozorava da bi trebali imati, a posebno direktor Službe za poslove sa strancima sigurnosnu provjeru stepena „vrlo tajno“ te da bi se ona trebala obaviti u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima BiH, a u skladu sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka.

Dalje navode da je za direktora SPS-a predviđen pristup tajnim podacima stepena „vrlo tajno“.

„Agencija za školovanje i stručno usavršavanje kadrova i Služba za poslove sa strancima su upravne organizacije u sastavu Ministarstva sigurnosti u kojima se proizvode, distribuiraju i primaju tajni podaci, posebno ovo ističemo za Službu, za šta je certifikovana od strane Državnog sigurnosnog organa, odnosno Ministarstva sigurnosti.

Također, predviđeno je da se sigurnosne provjere okončaju prije imenovanja, postavljenja, odnosno prijema u radni odnos. U slučaju da se za navedena lica utvrde sigurnosne smetnje isti neće biti imenovani, postavljeni, odnosno primljeni u radni odnos za koji je obavljena sigurnosna provjera.

Kako se postupak sigurnosnih provjere, po našem saznanju još uvijek nije okončao, evidentno je da nisu ispunjeni uslovi za navedene tačke dnevnog reda te je istu potrebno povući do okončanja postupka provjere za sve kandidate”, navode iz Inspektorata Ministarstva sigurnosti BiH.

Posebno napominju da odgovorni javni organ osigurava da se sva javna imenovanja vrše na zakonit način i u skladu sa svim važećim pravilima, propisima i zakonima.

Dakle, Nenad Nešić, ministar sigurnosti BiH je odgovoran da se osigura ispunjenost svih uslova za ova imenovanja.

Na dnevnom redu su i rang-liste za imenovanje čelnika u SIPA-i (zamjenik direktora), GP (direktor i zamjenik), DKPT (direktora i dva zamjenika).

Nesuglasice u koaliciji zbog direktora OSA-e: Konaković, Čampare i Radončić protiv imenovanja Almira Džuve, Nermin Nikšić i Kemal Ademović insistiraju na njegovom imenovanju!

Na jednoj strani su SDP i prvi zamjenik predsjednika NiP-a. Na drugoj strani su SBB, predsjednik NiP-a, drugi potpredsjednik  NiP-a i braća Čampara. Prvi zagovaraju imenovanje Almira Džuve za direktora OSA-e i smjenu komesara MUP-a Kantona Sarajevo Nusreta Selimovića. Drugi, pak, namjeravaju spriječiti izbor Almira Džuve za direktora OSA-e i spriječiti smjenu Nusreta Selimovića sa pozicije komesara.

“Definitivno, naš kandidat za direktora OSA-e je Almir Džuvo”, reći će prošle sedmice svojim saradnicima predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić.

Upravo je ta rečenica upalila alarme suprotstavljene strane, koja je, preko Avaza, započela medijsku kampanju protiv Almira Džuve, označavajući ga sada potencijalnim kadrom SNSD-a i HDZ-a, odnosno Milorada Dodika i Dragana Čovića. No, šta je u pozadini?

Almir Džuvo

Vratimo se sedam godina unatrag. Priča počinje otvaranjem istrage protiv Fahrudina Radončića zbog sumnje da je uticao na svjedoke u predmetu protiv Nasera Keljmendija. Centralna osoba u ovoj priči je bila Azra Sarić, Sarajka koja je bila svjedokinja u krivičnom postupku protiv Keljmendija. U direktnom kontaktu sa Azrom Sarić tada su bili Almir Džuvo, te državni tužioci Oleg Čavka i Dubravko Čampara. Upravo je Čavka označio Azru Sarić kao potencijalnu svjedokinju protiv Fahrudina Radončića, koja mu se, prethodno, žalila na pritiske koje trpi od Bilsene Šahman i Bakira Dautbašića. Svjedokinju Sarić “preuzima” tužilac Dubravko Čampara koji je u tom trenutku bio u sukobu sa Fahrudinom Radončićem. Predmet je ubrzo formiran i uslijedilo je hapšenje predsjednika SBB-a Fahrudina Radončića, te Bilsene Šahman i Bakira Dautbašića. Poruke koje su pronađene u telefonu svjedokinje Azre Sarić pokazuju da je tužilac Čampara koordinirao istragom.

Prepiska tužioca Dubravka Čampare i Azre Sarić, izvor: Avaz

Međutim, Radončić je, još tokom istrage, sumnjao da Azru Sarić kontrolira tadašnji direktor OSA-e Almir Džuvo. Tako je, tokom suđenja Radončiću, u sudnici pušten razgovor između vlasnika Avaza i njegovog kadra Fuada Čubukčića. Razgovor je nastao uoči Nove 2016. godine.

Čibukčić u razgovoru pojašnjava Radončiću da je bio u Dubrovniku kada je vidio da “iza leđa izlazi Almir Džuvo sa Azrom Sarić”, nakon čega mu optuženi govori da napiše vrijeme i mjesto. U narednom razgovoru između njih dvojice, kako se čulo u sudnici, Radončić govori kako Džuvo kaže da: “Nije to Sarićka, nego neka Marijana”, na šta Čibukić objašnjava da je pobjegla udesno, dok je Džuvo prišao i pozdravio se.

Od tada, Almir Džuvo je u nemilosti Fahrudina Radončića koji se, u međuvremenu, pomirio sa tužiocem Dubravkom Čamparom i njegovim bratom Aljošom. Sada su ujedinjene Čampare i Radončić protiv imenovanja Almira Džuve na poziciju direktora OSA-e. Njihove stavove prati i predsjednik NiP-a Elmedin Konaković.

“Džuvo nije prijedlog nijedne strane za direktora OSA-e i nije opcija”, kazao je Konaković gostujući 13. januara na Face TV-u, što je odmah preneseno na portalu Avaza.

No, Nermin Nikšić nije odustao od prvobitne ideje da imenuje Almira Džuvu za direktora OSA-e. Prema informacijama Istrage, Nikšić je čak išao u Ambasadu SAD-a na konsultacije u vezi sa pozicijom direktora OSA-e. Nekoliko dana kasnije, slične konsultacije na istom mjestu su tražili Fahrudin Radončić i Elmedin Konaković. Istovremeno, Čampare pokušavaju preko svojih veza u međunarodnim krugovima izbaciti Almira Džuvu iz utrke. Međutim, Džuvo uživa i određenu podršku Kemala Ademovića, prvog zamjenika predsjednika Naroda i Pravde. Osim toga, Konaković je prilikom izbora Vijeća ministara izgubio ključnu poziciju preko koje može uticati na izbor direktora OSA-e. Naime, neposredno prije glasanja o Vijeću ministara BiH, SDP je uslovio koalicijske partnere imenovanjem Zukana Heleza za zamjenika predsjedavajuće Vijeća ministara BiH. Podsjećamo, Borjana Krišto je prvobitno predložila Elmedina Konakovića za zamjenika predsjedavajuće Vijeća ministara BiH.

Na kraju je, ipak, ovaj prijedlog promijenjen i za zamjenika predsjedavajuće je imenovan Zukan Helez. Ovaj SDP-ov kadar sada direktno odlučuje o imenovanju direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, a glas Elmedina Konakovića je, u potpunosti, nebitan.

Nakon što je Helez dobio funkciju zamjenika predsjedavajuće Vijeća ministara BiH, u SDP-u BiH su ponovo aktivirali priču o izboru Almira Džuve na poziciju direktora OSA-e. Njegov zamjenik, inače, šef operacija, trebao bi biti Risto Zarić.

“Na sljedećoj sjednici smjenjujemo Osmana Mehmedagića i imenujemo novo rukovodstvo OSA-e”, kazao je 2. februara ove godine, nakon prve sjednice novog saziva Vijeća ministara BiH Elmedin Konaković.

Međutim, u dnevni red za “narednu sjednicu” Vijeća ministara BiH nije uvrštena bilo kakva tačka dnevnog reda koja se odnosi na imenovanje direktora OSA-e. U Trojci je, kako saznajemo, došlo do nesuglasica glede imenovanja Almira Džuve. Fahrudin Radončić i dio NIP-a, kako saznajemo, sada od SDP-a traže da odustanu od Džuve. Ukoliko ne bude ispoštovan taj zahtjev, SDP-ću je zaprijećeno “odustajanjem” od priče o Vladi Federacije BiH. Umjesto Džuve, stuktura okupljena oko dijela NiP-a predlaže imenovanje Fehmije Sadikovića, dugogodišnjeg službenika OSA-e koji radi na kontraobavještajnim poslovima. No, da vidimo kakva je procedura prilikom imenovanja direktora OSA-e.

“Generalnog direktora i zamjenika generalnog direktora imenuje i razrješava dužnosti Vijeće ministara, na prijedlog predsjedavajućeg i u konsultacijama sa članovima Predsjedništva, Izvršnog odbora i Sigurnosno-obavještajne komisije”, navedeno je u članu 25 Zakona o OSA-i.

Dakle, direktor OSA-e se, formalno, ne može imenovati sve dok ne bude konstituisana Sigurnosno-obavještajna komisija koju zajedno formiraju Predstavnički i Dom naroda PS BiH. Nakon konstituisanja te komisije, Borjana Krišto će konstituisati Izvrni-obavještajni odbor koji će pokrenuti proceduru. No, član 10 Zakona o OSA-i bi mogao biti presudan.

“Predsjedavajuća Vijeća ministara osigurava da se sigurnosna provjera generalnog direktora, zamjenika generalnog direktora i glavnog inspektora izvrši prije njihovog imenovanja”, navedeno je u Zakonu o OSA-i, član 10, stav 12.

Ukoliko bi Borjana Krišto predložila Almira Džuvu ili Ristu Zarića za direktore, to bi značilo da njih dvojica moraju proći sigurnosne provjere koje provodi Obavještajno-sigurnosna agencija BiH. Međutim, ukoliko bi bili predloženi kadrovi iz same OSA-e, oni ne bi moralo proći provjere, jer već imaju pristup tajnim podacima. S druge strane, problem predstavlja i činjenica da sama predsjedavajuća Vijeća ministara BiH nema pristup tajnim podacima, jer još uvijek nije pokrenuta ta vrsta sigurnosnih provjera. Krišto, tako, kao i svi ministri u Vijeću ministara BiH nemaju pristup tajnim podacima.

“Pristup tajnim podacima INTERNO i POVJERLJIVO bez sigurnosne provjere i dozvole imaju predsjedavajući, ministri i zamjenici ministara u Vijeću ministara BiH”, navedeno je u Zakonu o zaštiti tajnih podataka BiH.

To znači da Krišto i ostali članovi Vijeća ministara nemaju pristup dokumentima sa oznakom “TAJNO” i “VRLO TAJNO”. Da bi predsjedavajuća Vijeća ministara BiH pokrenula proceduru provjera budućeg direktora OSA-e, ona bi, prevashodno, morala proći sigurnosne provjere propisane Zakonom o pristupu tajnim podacima BiH.

No, vratimo se sukobima unutar Trojke. Kemal Ademović i Nermin Nikšić, prema informacijama Istrage, ne žele kontrolu nad OSA-om predati Konakoviću i Čamparama. Nikšić se, tvrde izvori iz SDP-a, boji da bi Čampare mogle tu agenciju iskoristiti u obračunu s njim. Istovremeno, Čampare i Radončić strahuju da će postavljanjem Almira Džuve SDP ponovo preuzeti kontrolu nad OSA-om, jer je Nikšićev kandidat u dobrim vezama sa bivšim predsjednikom SDP-a Zlatkom Lagumdžijom.

Christian Schmidt pisao stranim ambasadorima u BiH: Danilo Vučić je 9. januara bio u diplomatskoj misiji u BiH, njegov život je bio ugrožen!

Život Danila Vučića je bio ugrožen nakon što je Istraga.ba objavila dokument koji potvrđuje da je sin srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, službeno prisustvovao obilježavanju neustavnog dana Republike Srpske.

Ovo je, ukratko, suština pisma koje je visoki predstavnik Christian Schmidt poslao svim stranim ambasadorima u BiH, pozvavši ih da pojedinačno pišu protestne note Ministarstvu vanjskih poslova BiH zbog objave podataka o Vučići mlađem i njegovom prisustvu na obilježavanju dana RS kojeg je Ustavni sud BiH proglasio – neustavnim.

Schmidt je ovo pismo napisao 25. januara, a distribuirano je četiri dana kasnije, uoči službene posjete visokog predstavnika Beogradu.

“Kao što vam je poznato, različiti lokalni mediji objavili su 10. siječnja kopiju note Ambasade Srbije koja sadrži osobne podatke g. Danila Vučića, sina Nj.E. Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije, te jedinice za osobnu zaštitu koja je pratila g. Danila Vučića tijekom njegovog nedavnog putovanja u Bosnu i Hercegovinu. Objavljivanje ovih sigurnosnih podataka dovodi osobe koje putuju u opasnost. Uzimajući u obzir osjetljivo političko okruženje u zemlji kada se putovanje odvijalo, kršenje ovih povjerljivih informacija moglo je imati ozbiljne posljedice i sukob s određenim odgovornostima Bosne i Hercegovine kao države primateljice prema Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima (odnosno članovi 27.2 i 29)”, naveo je Christian Schmidt u svom pismu.

“Već sam”, piše dalje Christian Schmitd, “prenio našu zabrinutost u vezi s ovim incidentom članovima Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC)”.

Visoki predstavnik, potom, poziva ambasadore da zbog “slučaja Danila Vučića” pišu diplomatske note Ministarstvu vanjskih poslova BiH.

“Usaglašeni podsjetnik diplomatske zajednice Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine na povjerljivost diplomatske korespondencije i odgovornost koju Ministarstvo snosi u tom smislu bila bi učinkovita i pravovremena poruka”, napisao je Schmidt.

Slučaj objave podataka o putovanju Danila Vučića, Schmidt naziva “incidentom”.

Podsjećamo, Istraga.ba je 10. januara objavila dokument Ambasade Srbije u BiH kojim je najavljeno da će Danilo Vučić od 8. do 11. januara boraviti u BiH. Sin predsjednika Srbije je 8. januara boravio u Banja Luci, kao gost na obilježavanju neustavnog dana Republike Srpske. Dan kasnije, Danilo Vučić je bio među zvanicama u VIP loži u Istočnom Sarajevu tokom parade organizirane povodom dana RS koji se nezakonito obilježava.

Danilo Vučić među zvaničnicima Republike Srpske

Nakon što je obznanjeno da je Vučić mlađi bio na obilježavanju neustavnog dana RS, njegov otac, inače predsjednik Srbije, obavijestio je medije da je Danilo bio u privatnoj posjeti.

“Lagali su podjednako i tajkunski mediji u Beogradu, i zagrebački i sarajevski, kako je dio zvanične delegacije Srbije, kako to ni Staljin ni Tito nisu radili, a odlazak na oba mjesta bila je samo Danilova želja i ništa više”, napisao je Vučić 9. januara na Instagramu.

Istraga.ba je, stoga, dan kasnije objavila akt Ambasade Srbije u BiH kojim je najavljena posjeta Danila Vučića Bosni i Hercegovini. Iako u dokumentu nije objavljen nijedan lični podatak koji se odnosi na sina srbijanskog predsjednika, vlasti te države započele su medijsku kampanju tvrdeći da je objavom tog dokumenta ugrožen život Danila Vučića. Među prvima je reagirala premijerka Ana Brnabić.

“Kako je ovo moguće, OHR”, napisala je Brnabić 11. januara.

OHR, međutim, nije odmah reagirao. No, kada je visoki predstavnik odlučio putovati u Beograd, odlučio se i na “zaštitu Danila Vučića”. U svom pismu, Schmidt uopće ne problematizira prisustvo sina srbijanskog predsjednika neustavnom danu RS. Naprotiv, on se poziva na Bečku konvenciju i tako, faktički, Danilu Vučiću daje diplomatski status u BiH. Što znači da je Danilo Vučić proslavi dana RS prisustvovao kao – srbijanski diplomata.

Bivši izraelski predsjednik Šimon Peres odbio je primiti nagradu od HSS-a: Njemačka fondacija čiji je potpredsjednik Christian Schmidt godinama se finansirala novcem iz “nacističkog naslijeđa”!

“Šimon Peres odbio je nagradu fondacije Hanns-Seidel-Stiftung (HSS)”, pisalo je na skoro svim naslovnicama njemačkih medija u novembru 2012. godine.

Tadašnji izraelski predsjednik odbio je primiti nagradu HSS-a, nakon što je njemački Spiegel otkrio da je fondacija naslijedila imovinu i novac od Maxa i Marije Wutz. Prema istraživanju “Spiegela”, u vrijeme nacizma supružnici su bili pristaše politike Adolfa Hitlera i mrzitelji Židova.

“Predsjednik ne prima nikakve nagrade iz ove Fondacije”, saopćeno je tada iz Peresovog ureda.

Der Spiegel” je te 2012. objavio da “Fondacija Hanns-Seidel”, koja je povezana s CSU-om, ima koristi od imovine dvoje nacista koji su pratili Hitlerovu politiku od samog početka. Brojni mediji u Njemačkoj su izvijestili su da se jedna nagrada HSS-a dodjeljuje iz “nacističkog naslijeđa”.

Šest godina kasnije jedan od potpredsjednika te Fondacije postaje Christian Schmidt. Potpredsjedničku funkciju u Hanns-Seidel Stiftungu Schmidt je nastavio obavljati i nakon što je postao visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu. Ta fondacija, već smo objavljivali, u periodu dok je izraelski premijer odbijao primiti njihove nagrade, finansirala projekte Hrvatske demokratske zajednice BiH. Dolaskom na poziciju šefa OHR-a, Schmidt je, koristeći bonske ovlasti, u Bosni i Hercegovini nametnuo izmjene Ustava i Izbornog zakona BiH privilegujući baš HDZ. Pitanje Židova Jakoba Fincija i Roma Derve Sejdića, koji su, po odluci Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, diskriminisani, Christian Schmidt nije želio riješiti upotrebom “Bonskih ovlasti”.

Baner fondacije HSS u prostorijama OHR-a

Fotografija iznad snimljena je početkom decembra prošle godine u zgradi OHR-a. Fondacija Hanns-Seidel Stiftungu, čiji je potpredsjednik Christian Schmidt, u prostorijama OHR-a, organizirala je panel diskusiju sa Christianom Schmidtom. Za PR se pobrinuo Shmidtov savjetnik iz OHR-a Zoran Gojić. Za PR u ime Fondacije Hanns-Seidel Stiftung se pobrinula Gojićeva supruga Ulricke Ecker.

“Moja supruga radi u fondaciji Hanns-Seidel Stiftung”, potvrdit će za Istraga.ba Schmidtov savjetnik Zoran Gojić.

U utorak smo ga usmeno upitali – po kojem je osnovu Fondacija čiji je Schmidt potpredsjednik dobila na raspolaganje salu u OHR-u za svoje aktivnosti u kojima je učestvovao sam visoki predstavnik. Umjesto odgovora, dobili smo molbu da se javimo dan kasnije. A dan kasnije, na pismeni upit glede angažmana fondacije Hanns-Seidel Stiftung u OHR-u, dobili smo pismenu zamolbu da se strpimo još jedan dan za odgovore. I pitanje: “Ne razumijem, šta bi bio sukob interesa”.

Dakle, savjetnik visokog predstavnika Zoran Gojić i sam visoki predstavnik ne vide ništa sporno u tome što prostorije OHR-a daju na raspolaganje fondaciji čiji je potpredsjednik visoki predstavnik. I što je supruga Schmidtovog savjetnika dobila šansu da prezentira projekte baš u zgradu OHR-a, gdje glavnu riječ vode njen potpredsjednik i njen suprug.

No, to je, uistinu, manji problem u odnosu na samu politiku Fondacije HSS i visokog predstavnika Christiana Schmidta.

Američka nevladina organizacija COHA u čijem fokusu su SAD i Latinska Amerika, u svom je izvještaju iz 2009. godine pominjala fondaciju HSS po nečasnoj ulozi u El Salvadoru.

U tom je izvještaju navedeno da je njemačka fondacija Hanns-Seidel-Stiftung finansirala projekte kojima je podržavala ekstremnu desničarsku partiju ARENA koju je osnovao Roberto D'Aubuisson, bivši oficir salvadorske vojske koji je bio najpoznatiji po tome što je zapovijedao raznim odredima smrti u toj državi. U Njemačkoj je, zbog toga, vođena i istraga, koja je rezultirala odbacivanjem bilo kakvih sumnji da se njemačka
Fondacija HSS miješala u unutrašnja pitanja El Salvadora.

No, HSS ne skriva miješanje u unutrašnja pitanja u Bosni i Hercegovini. Tako je, naime, ova fondacija već dvanaest godina partner Političke akademije HDZ-a BiH o čemu smo pisali protekle sedmice. Saradnja je nastavljena i u periodu kada je potpredsjednik Fondacije HSS postao aktualni visoki predstavnik Christian Schmidt. Prije nego je stupio na poziciju visokog predstavnika, Christian Schmidt je od hrvatskih vlasti primio odlikovanje “Red Ante Starčevića”. Među nosiocima priznanja “Red Ante Starčevića” nalaze se dvojica presuđenih ratnih zločinaca – Dario Kordić i Jadranko Prlić, koji su pred UN-ovim sudom proglašeni krivi zbog udruženog zločinačkog poduhvata usmjerenom protiv bosanskih muslimana. Inače, sam Ante Starčević, hrvatski političar po kojem je nazvano odlikovanje, dovođen je u vezu sa antisemitizmom.

“Ante Starčević nema nikakve veze s ustaštvom. Njegova je temeljna misao samostalna, demokratska hrvatska država. On je u tome bio i ostaje i danas nadahnuće svima onima koji vode suverenističku politiku u Hrvatskoj, pa im i danas ima što reći. U njegovoj knjizi »Ustavi Francezke« ima antisemitskih natruha, tu i tamo može se i u »Slobodi« naći koja oštra riječ protiv Židova, ali što je to kad se usporedi s neusporedivo većim brojem članaka u kojima je on izrazio svoju veliku simpatiju prema Židovima”, izjavio je u julu 2020. godine za crkveni list Glas Koncila hrvatski historičar Mato Artuković.

Nakon što je preuzeo funkciju visokog predstavnika za BiH, novinari su Christiana Schmidta na konferenciji za medije u Sarajevu upitali da li će se odreći odlikovanja “Red Ante Starčevića”.

“Ne”, odgovorio je kratko visoki predstavnik, koji je ranije na u medijima govorio da je “Hrvatska ključna država na Balkanu”.

U julu prošle godine, Istraga.ba je podsjetila na sporne detalje u biografiji visokog predstavnika. Jedna od najvećih mrlja u njegovoj karijeri je pokušaj rehabilitacije nacističkog pilota.

Kao državni sekretar za odbranu Schmidt je 2007.m godine pokušao da rehabilitira nacističkog pilota Wernera Möldersa.

Kako je pisao njemački magazin Kontraste, njemački ministar odbrane Peter Struck (SPD) 2005 je, nakon kritika u javnosti, zabranio da se jedna vazduhoplovna jedinica zove po Möldersu.

Dvije godine nakon toga, Christian Schmidt je pokrenuo inicijativu za rehabilitaciju ovog pilota Luftwaffe.

Mölders je, kako piše njemački magazin Kontraste, bio jedna od poznatih figura Trećeg Rajha, između ostalog zahvaljujući jako bliskim vezama sa Hermannom Göringom, šefom nacističkog vazduhoplovstva i jednim od prvih Hitlerovih saradnika.

Mölders se, navodi Kontraste, borio na strani nacista u Drugom svjetskom ratu, kao i ranije u Španskom građanskom ratu kao dobrovoljac. Bio je pripadnik zloglasne legije Kondor, tokom čijih bombardovanja su ubijene hiljade civila. Sam Hitler ga je nagradio najvišim odlikovanjima, a nakon pogibije proglašen je „herojem nacional-socijalizma“.

Uprkos tome, pisao je njemački magazin, Schmidt je branio Möldersa, govoreći na televiziji da ovaj nacistički pilot „nema smeđih mrlji na svom prsluku“.

Njemačka javnost je tada žestoko reagirala, podsjećajući da je Legija Kondor, kojoj je Mölders pripadao, učestvovala u zločinima.

Stajući u odbranu Möldersa, Schmidt je, kako je pisao magazin Kontraste, prekršio rezoluciju Bundestaga u kojoj je rečeno da se neće dodjeljivati odlikovanja pripadnicima Kondor legije.

Među ostalim, reagirao je historičar Detlef Bald koji je naglasio da je Mölders gradio karijeru kao vjerna karika u nacional-socijalističkom lancu, te da je kao pilot učestvovao u nacističkom bombardovanju Londona i Dunkirka.

Schmidt je tvrdio da Mölders nije imao nikakve veze sa nacističkom ideologijom, što je demantirao historičar Bald, kazavši da su Schmidtove tvrdnje netačne i vrlo opasne, jer je Mölders bio aktivni propagator nacional-socijalizma, te da se nikada nije distancirao od projekta istrebljenja Jevreja.

Magazin Kontraste je tada podsjetio na Möldersovo ushićenje povodom prizora zapaljenog Dunkirka, kao i njegove stavove da je „divan osjećaj za Nijemce boriti se u [ovom] ratu“.

Ovaj njemački medij je tada ocijenio da je vrlo opasno što Schmidt, uime Ministarstva odbrane, pokušava rehabilitirati nacističkog pilota i ikonu desničarskih esktremista u Bundeswehru.

Danilo Rosales Diaz, šef UNMIK-a za Mitrovicu: Ruski špijun koji je kordinirao Srbima tokom postavljanja barikada na sjeveru Kosova

Danilo Rosales Diaz, od 2016. godine šef Regionalne kancelarije UNMIK-a u Mitrovici, saradnik je ruskih obaveštajnih službi.

Informaciju je The Geopost, pod uslovima anonimnosti, dao međunarodni zvaničnik koji radi u okviru UNMIK-a u Prištini.

Rozales Dijaz je, saznaje The Geopost, bila veoma aktivan i uticajan u radikalnim akcijama koje su Srbi preduzimali tokom novembra i decembra prošle godine, kada su podizane barikade u severnim opštinama sa srpskom većinom.

Na fotografiji se vidi njegovo prisustvo u dvorištu policijske stanice u Severnoj Mitrovici, tačno u vrijeme kada su srpski policajci napustili Kosovsku policiju, 7. novembra 2022. godine.

Kao što se vidi, Diaz razgovara sa nekim ljudima, koji su prema našem izvoru bili službenici srpske policije. Dok je njegov automobil, Tojota, sa registarskim oznakama Ujedinjenih nacija UN22724 parkiran u blizini.

Prema podacima The Geopost, on je tokom dana pratio situaciju, uvjeravajući Srbe da će se lično pobrinuti da u diplomatskim krugovima Ujedinjenih nacija opravda skidanje uniformi Kosovske policije.

Danilo je ranije bio službenik Ministarstva spoljnih poslova Nikaragve. Nikaragva je priznata kao jedna od savezničkih država Ruske Federacije.

Smrt njegovog šefa, koji je zamijenio Dijaza, lokalna američka policija je klasifikovala kao ubistvo.

/The Geopost/

Fondacija na “kršćanskoj osnovi”: Christian Schmidt upravlja njemačkom organizacijom “Hanns-Seidel-Stiftung” koja godinama finansira projekte HDZ-a BiH!

U prostorijama OHR-a, 7. decembra prošle godine, visoki predstavnik Christian Schmidt bio je učesnik i domaćin radionice za mlade. Tema radionice je, pohvalit će se Vijeće mladih na svom Twitter nalogu, “učešće mladih u javnom političkom životu”. Domaćin je, piše dalje, bio OHR, a organizator njemačka organizacija Hanns-Seidel-Stiftung, skraćeno HSS. Upravo organizacija HSS ključna je za ovu priču. Njihov potpredsjednik je Christian Schmidt. Njihov domaćin je visoki predstavnik Christian Schmidt. Jedan od njihovih najbitnijih partnera na Balkanu je – Politička akademija HDZ-a BiH. Dokaze o povezanosti organizaciji kojom (su)upravlja Christian Schmidt i Političke akademije HDZ-a BiH prezentirat ćemo malo kasnije. Sada idemo vidimo kakva je i šta je organizacija HSS čiji je potpredsjednik visoki predstavnik Christian Schmidt.

Organizacija “Hanns-Seidel-Stiftung” osnovana je u Minhenu, 1967. godine.

“Svrha Udruženja je”, piše u njihovom Statutu, “promicanje demokratskog i građanskog obrazovanja njemačkog naroda na kršćanskoj osnovi”.

Statut HSS

Broj članova ove organizacije, koja djeluje na kršćanskoj osnovi, je maksimalno 40. Organizacijom upravljaju prvi predsjednik, glavni tajnik i tri dopredsjednika koji udruženje zastupaju pojedinačno. Christian Schmidt, tada njemački savezni ministar iz CSU, 2018. godine postaje član organizacije. Nešto kasnije, Schmidt postaje jedan od potpredsjednika, a mandat mu je produžen i u junu prošle godine.

Čelnici udruženja HSS – Christian Schmidt krajnje desno

“Zastupnik CSU-a u Europskom parlamentu Markus Ferber ostat će na čelu Zaklade Hanns Seidel koja je povezana s CSU-om još četiri godine. Glavna skupština ga je u petak (24. lipnja 2022.) jednoglasno potvrdila za predsjednika. Zamjenici su, kao i do sada, Susanne Breit-Keßler, predsjedavajuća Bavarskog etičkog vijeća, Christian Schmidt, bivši federalni ministar i sadašnji visoki predstavnik u BiH te bivši državni ministar. D. Kerstin Schreyer, MdL.”, objavljeno je 24. juna 2022. godine.

Christian Schmidt reizabran za potpredsjednika HSS-a u junu 2022.

Sada se vratimo u 2019. godinu. Christian Schmidt je potpredsjednik Hanns-Seidel-Stiftunga.  Dragan Čović je predsjednik HDZ-a BiH. Na oficijelnom website-u Hrvatske demokratske zajednice BiH objavljena je informacija o aktivnostima predsjednika stranke.

Predsjednik HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora dr. Dragan Čović, održao je predavanje polaznicima Zimske škole VIII. generacije Političke akademije HDZ-a BiH na temu ”Trenutni politički izazovi u BiH”. Politička akademija HDZ-a BiH, Hanns-Seidel-Stiftung i Zaklada Hrvatskog državnog zavjeta svake godine organiziraju Zimsku školu za polaznike jednogodišnjeg dvosemestralnog obrazovanja „Teorija i praksa politike“ na Kupresu. Predsjednik Čović kroz nekoliko dijelova i primjera polaznicima VIII. generacije Političke akademije HDZ-a BiH iz cijele BiH predstavio trenutne političke izazove u BiH, a posebno izazove koji su aktualni na političkoj sceni pri formiranju svih razina vlasti. Nova Vlada FBiH neće biti imenovana sve dok se izmijeni izborno zakonodavstvo BiH, rekao je dr. Čović”

Govoreći o Vladi FBiH, kazao je kako se ona neće moći formirati sve dok se ne izmijeni Izborni zakon Bosne i Hercegovine, sa čime je suglasan cijeli Hrvatski narodni sabor, odnosno stranke koje participiraju u HNS-u.

Dragan Čović pod banerom HSS fondacije čiji je potpredsjednik Christian Schmidt

Upišete li u google pretraživaču zajedno HDZ i Hanns-Seidel-Stiftung, dobit ćete desetine rezultata. Uglavnom, HDZ BiH i Politička akademija HDZ-a BiH sa fondacijom kojom rukovodi Christian Schmidt godinama blisko sarađuju.

U martu 2011. godine, tadašnja direktorica Političke akademije HDZ-a BiH Lidija Bradara susrela se sa dr. Klausom Fiesingerom, voditeljem odjela za srednju, istočnu i jugoistočnu Europu Zaklade Hanns Seidel iz Muenchena. Tokom sastanka, Bradara je informisala Fiesingera o položaju Hrvata u BiH.

Klaus Fiesinger i danas je u upravljačkim strukturama HSS-a, zajedno sa visokim predstavnikom Christianom Schmidtom. Na Balkanu, Fondacija HSS uglavnom djeluje sa Zakladom hrvatskog državnog zavjeta. Ovu zagrebačku Zakladu osnovao je HDZ RH na inicijativu Franje Tuđmana. Schmidtova fondacija HSS i Zaklada hrvatskog državnom zavjeta, recimo, svake godine finansiraju i organiziraju ljetne i zimske škole za Političku akademiju HDZ-a BiH. Među predavačima, redovno su čelni ljudi HDZ-a BiH.

Sada se vratimo Hanns-Seidel-Stiftungu. Zvanični partner ove fondacije čiji je potpredsjednik Christian Schmidt je Fondacija za građansku Mađarsku, koju je osnovala politička partija Fidesz, čiji je predsjednik mađarski premijer Viktor Orban.

Viktor Orban I Schmidtov stranački šef Horst Seehofer

Na fotografiji iznad su Viktor Orban i Horst Seehofer (sijeda kosa). Seehofer je predsjednik CSU-a i formalno je stranački šef visokom Christianu Schmidtu. Seehofer je jedan od pokrovitelja Hanns-Seidel-Stiftunga. Na njihovim svečanostima, redovan je gost i govornik.

“Islam ne pripada ovoj zemlji”, reći će 2018. godine Schmidtov stranački šef, Orbanov prijatelj i jedan od pokrovitelja HSS-a, Horst Seehofer.

Slične izjave o muslimanima je davao i mađarski premijer Viktor Orban, koji je izražavao otvorenu podršku Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću u Bosni i Hercegovini.u

U oktobru prošle godine, visoki predstavnik Christian Schmidt je za šefa Ureda OHR-a u Banjoj Luci imenovao mađarskog diplomatu Laszla Markusza.

“Radujem se zajedničkom radu sa ambasadorom Markuszom, te želim zahvaliti Vladi Mađarske na kontinuiranoj suradnji sa OHR-om,” saopćio je tada visoki predstavnik Christian Schmidt, inače potpredsjednik Hanns-Seidel-Stiftunga, u čijem statutu piše da promiču demokratiju na “kršćanskoj osnovi”.

Na dan Općih izbora u BiH, 2. oktobra 2022. godine, visoki predstavnik Christian Schmidt je nametnuo izmjene Ustava FBiH i Izbornog zakona kojima je pozicija HDZ-a BiH “zacementirana”. Evo kako je Christian Schmidt, na službenoj web stranici Hanns-Seidel-Stiftunga 25. januara ove godine prokomentarisao kritike njegov račun zbog izmjena izbornog zakonodavstva.

“Mediji pod kontrolom stranaka u BiH i jednih i drugih lobističkih skupina u inozemstvu napadali su i mene lično ponekad neprihvatljivom retorikom. Srećom, kada razgovarate s ljudima u svakodnevnom životu, naučite da je percepcija drugačija od raširene slike. Na Balkanu ne možeš biti od šećera. Poglavar  Islamske zajednice mi je rekao: “Gospodine Schmidt, nemojte ovo shvatiti osobno. Ne zaboravite: ovo je Balkan”, rekao je Schmidt, poptredsjednik Fondacije koja je godinama finansirala projekte HDZ-a BiH.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...