Facebook Twitter Youtube
    Slučajan

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Kolumna Vildane Selimbegović: Štof za građansko odijelo

    Piše:
    Vildana Selimbegović
    -

    Pred sami kraj posljednje ratne zime intervjuirala sam u svom Travniku Asima Koričića. Jedan od osnivača Sedme muslimanske brigade Armije BiH, integriranje odreda El-Mudžahid u sistem rukovođenja i komandovanja Trećeg korpusa ARBiH i njegovo pripajanje Sedmoj, pozdravio je zahtjevom da osnuje novu brigadu u okviru Sedmog korpusa. Tako je nastala 737. muslimanska, čija je komanda bila u samom centru grada.

    POGONSKO GORIVO

    Bio je ramazan, poslije će se ispostaviti usred velikih priprema za operaciju Vlašić, a Asim je – potaknut mojim pitanjem o islamizaciji i vojske i društva – ustao od stola i pozvao me do prozora. Pokazao je rukom prema ulici na kojoj je bilo uobičajeno šareno i živo, nedaleko od nas štand sa cigaretama, dvojica zagrljenih vojnika su pjevala, da bi prvo sam postavio pitanje s kim praviti islamsku državu, a potom i zaključio: Nema ovdje štofa za islamsko odijelo.

    Bio je to i naslov teksta u kome je pukovnik, kasnije i Zlatni ljiljan Armije BiH, strpljivo elaborirao teze o strogim vojničko-vjerskim pravilima svoje brigade insistirajući na poštivanju tuđe vjere i objašnjavanju kako su crkve – i katoličke i pravoslavne – jednako svetinja kao i džamije. Asim se nakon Daytona povukao u svoju Krajinu, gdje je i umro, pa bi teško bilo nagađati kako bi reagirao na posljednja zbivanja u glavnom gradu naše zemlje, na čijim se ulicama, zapravo pred Uredom visokog predstavnika, nastoji skrojiti građansko odijelo Bosne i Hercegovine.

    Pritom se od Christiana Schmidta očekuje i više nego nekad od Armije BiH. Visoki bi predstavnik – tvrde moderni mudžahedini – morao iskoristiti svoj mandat da nametne izmjene izbornog zakonodavstva jedan čovjek, jedan glas, jer samo tako neće glas jednog Hrvata ili Srbina vrijediti šest, osam ili 10 bošnjačkih. Uvjereni su, kažu, da je BiH zrela za građansku državu, ali i dalje od Schmidta očekuju da dekretom provede presude Suda za ljudska prava iz Strasbourga, ne znajući (namjerno?) da ove presude – od Sejdić-Finci do presude Pudarić – nisu u mandatu OHR-a, već vlasti Bosne i Hercegovine, našeg Parlamenta u koji – šta god mi mislili o vlastitim dometima – glasači dominantno biraju predstavnike nacionalnih stranaka. Schmidt je – i to se gotovo pa i ne pominje – povećao i broj delegata u Klubu Ostalih, u koji spadaju i svi oni koji se izjašnjavaju kao Bosanci i Hercegovci, ali je ovaj klub i dalje manji od onih koje čine predstavnici konstitutivnih naroda, onih Srba, Hrvata i Bošnjaka koje svi volimo spomenuti kada govorimo o predratnoj tradiciji multietničke BiH. Kao ključni argument protiv – ne samo Schmidta već sve glasnijih i SAD-a i Evropske unije – koriste se ubjedljive pobjede Denisa Bećirovića i Željka Komšića, kao predstavnika građanske opcije, pa se prave postizborne računice po kojima se može zaokružiti vlast bez izbornih pobjednika, samo što te matematike redovno imaju po jednog od nacionalnih bez koga se ne može. Pa kažu – to je demokracija.

    Bila bi da njezino pogonsko gorivo nisu mržnja i radikalizam. I bila bi da su u praksi i realnom životu partije koje sebe zovu građanskim zaista dobile dovoljan broj glasova na osnovu kojih bi mogle napraviti platformu za vladanje, kao nastavak vlastitih programskih sadržaja. Toga nema. Lijevi spektar u ovoj zemlji časno zastupa tek Naša stranka, svi drugi svoje programske ciljeve prilagođavaju potrebi za vlašću. Snagu tih potreba posljednjih dana zorno ilustrira velika mitingaška akcija Milorada Dodika, koji će sutra u Banjoj Luci braniti otadžbinu, služiti narodu i čuvati Republiku Srpsku da mu je ne otme (?!) Jelena Trivić, članica PDP-a i kandidatkinja združene opozicije za entitetskog predsjednika. Na Dodikove juriše – koji nimalo ne štede državu BiH – Sarajevo se i ne osvrće, duboko zabavljeno hodžinim jorganom i obračunom s međunarodnom zajednicom. I što je najzanimljivije, politički jurišnici iz bošnjačkih redova o visokom predstavniku i naročito američkom ambasadoru danas govore baš onako kako to Dodik radi već cijelu deceniju. Da sam pola sata Michael Murphy, znala bih šta mi je činiti: pozvala bih građanske i ostale bošnjačke lidere, političko Sarajevo, što bi rekao Dodik, i zatražila da se izjasne koliko su spremni podržati Dodikov zahtjev za ukidanje ureda OHR-a. SAD to mogu, dovoljno je da dignu ruke od BiH.

    NACIONALNI ŠINJELI

    Da li bi to značilo podjelu zemlje i(li) novi rat? Ivo Komšić, nekadašnji član ratnog Predsjedništva BiH, intelektualac koji svoj postdejtonski angažman u velikom dijelu posvećuje obračunu s tuđmanovštinom (i danas prisutnom), prošle je sedmice nametnute izmjene Izbornog zakona opisao kao Schmidtov doprinos spašavanju BiH, pa je popljuvan kao najveći izdajnik građanske opcije. Naš Hajro Somun je ono što je Komšić dao nagovijestiti obznanio kao ruski scenarij koji je trebao zapaliti nove vatre na Balkanu, kao dio razvlačenja pameti od specijalne operacije na Ukrajinu. Još nije proglašen mrziteljem BiH, ali zato jeste naš kolega Ivica Puljić, Al Jazeeren dopisnik iz Washingtona. Kako god, jasno je da svako drugačiji automatski biva izložen linču jer se drznuo da ne misli (pro)bošnjački. I to se još pakuje s građanskom mašnicom. Ako nam je (zaista) do nje, Evropska unija je spasonosno rješenje. Samo ga valja primijeniti. U tom procesu, koji neminovno zahtijeva dogovaranje i međustranačko pregovaranje, otići će i visoki predstavnik i OHR, a naše vlasti će preuzeti odgovornost za svoje postupke. Danas se ne čini da su imalo odmakle od postizborne kampanje. U kojoj su – sve boreći se za vlastite pozicije – odlučile ubiti svaku nadu u demokraciju u koju se i silom oružja zaklinju. I vjeru u društvo jednakih, krojeći ga u nacionalnim šinjelima. A to je daleko od štofa za građansko odijelo.

     

    SIPA dostavila Izvještaj Tužilaštvu BiH: Zašto je tužilac Pašić dozvolio inspektoru Ristiću da mobitele koji nisu vještačeni vrati osumnjičenom za krijumčarenje 50 kg kokaina

    Piše:
    Redakcija
    -

    Državna agencija za istrage i zaštitu dostavila je Tužilaštvu BiH izvještaj o prikupljenim saznanjima koja se odnose na službenika te Agencije Roberta Ristića i misteriozni povratak nevještačenih mobilnih telefona prethodno oduzetih Dušku Đurasoviću, direktoru kompanije MDDI Group, osumnjičenom za krijumčanje 50 kilograma kokaina.

    inspektor SIPA-e Robert Ristić

    Potvrdili su nam ovo i u SIPA-i koja je već provela internu istragu tokom koje je inspektor Ristić prebačen na drugo mjesto. Podsjećamo, u novembru prošle godine smo objavili da je, bez prethodnog vještačenja, državni tužilac Džermin Pašić dao je saglasnost inspektoru SIPA-e Robertu Ristiću da vrati dva mobilna telefona koja su u februaru 2020. godine oduzeta Dušku Đurasoviću. Sporni telefoni su oduzeti kada je, u saradnji sa američkom DEA-om, provedena velika međunarodna akcija koja je rezultirala zapljenom kokaina vrijednog stotinu miliona eura. Krajnje odredište te droge bilo je Sarajevo, a Đurasovićeva firma MDDI bila je naručilac banana u kojima je bio kokain. Iako je uhapsilo Đurasovića, Tužilaštvo BiH nije tražilo da mu se odredi pritvor. Naprotiv, pušten je na slobodu, a nekoliko mjeseci kasnije, na inicijativu inspektora Ristića, državni tužilac Džermin Pašić dozvolio je da se osumnjičenom vrate telefoni koji nisu vještačeni.

    tužilac Džermin Pašić

    Sporne telefone je, prema informacijama Istrage, osumnjičenom Đurasoviću ispred zgrade Tužilaštva BiH, bez ikakvog zapisnika predala Maja Govedarica, saradnica tužitelja Pašića. Nakon što je priča dospjela u javnost, u Tužilaštvu su sačinili službenu zabilješku kako bi “pokrili vraćanje” telefona. No, tu nije kraj priče. Uporedo sa zataškavanjem istrage, inspektor Ristić osniva transportnu firmu koju registruje na svoju majku. Prve poslove dobija od kompanije MDDI Group čiji je osnivač Duško Đurasović, koji je osumnjičen u ovom poredmetu i kojem su prethodno vraćeni oduzeti telefoni koji nisu vještačeni.

    “TVT Šped. I to je čista i poštena firma kao i MDDI, jer su spletom nesretnih okolnosti dobili te nesretne palete. I Duško Đurasović je ugledni privedenik, kako u BiH, tako i u Srbiji”. rekao nam je u novembru prošle godine inspektor Ristić.

    Prema izvodu iz sudskog registra, firma TVT Šped osnovana je 20. maja 2020. godine, a sjedište je u Istočnom Sarajevu. Zastupnica firme je Marija Ristić, majka inspektora Ristića. Firma je, dakle, osnovana desetak dana nakon što je Džermin Pašić izdao naredbu da inspektor SIPA-e Robert Ristić vrati dva telefona oduzeta vlasnika firme MDDI. Odmah nakon osnivanja, Ristićeva firma kupuje dva kamiona, te potpisujuje ugovor sa sa firmom MDDI, koja je bila uvoznik banana u kojima je bilo 50 kilograma kokaina.

    Podsjećamo, u februaru iste godine provedena je velika međunarodna akcija protiv krijumčara kokaina. Pošljka je krenula iz Kolumbije, a tona kokaina se nalazila u bananama čiji je naručilac bio Izet Rastoder, slovenački kralj banana. Veći dio, od ukupno tone kokaina, zaplijenila je italijanska policija, a dio kokaina je bio usmjeren na Balkan. Italijanska policija je instalirala GPS uređaje kako bi se utvrdilo ko je krajnji korisnik. Roba je iz Italije, potom,  krenula u Luku Bar u Crnoj Gori gdje je utovarena u kamione od kojih su jedni krenuli put Sjeverne Makedonije, a drugi prema Bosni i Hercegovini u kojoj je banane (u kojima je bio kokain) trebala preuzeti firma MDDI Group Sarajevo. Osnivači firme MDDI su Duško Đurasović i Edis Rastoder, sin Izeta Rastodera.

    Dio kokaina koji je u bananama upućen u Sjevernu Makedoniju zaplijenjen je 19. februara 2020. godine u blizini Skoplja, a uhapšene su tri osobe. Isporuka u BiH stigla je dan kasnije i Carinskom terminalu Halilovićima kod Sarajeva je pronađen kokain. Prema planu policijskih agencija, Italijani su veći dio kokaina koji je trebao ići prema Balkanu zamijenili brašnom, te je ostavljen samo kilogram kokaina koji bi u istrazi trebao služiti kao dokaz. Za tržište BiH bilo je namijenjeno ukupno 50 kilograma kokaina. SIPA je na Carinskom terminalu Halilovićima pronašla drogu i ugrađeni GPS u kamionu. Dvojica vozača su uhapšena, a potom ekspresno puštena. Po naredbi Džermina Pašića saslušan je i direktor MDDI Grop-a Duško Đurasović kojem su oduzeta dva telefona u kojima su, sumnja se, bili dokazi o krajnjem korisniku uvezenog kokaina. No, tužilac Pašić nikog od saslušanih i ispitanih nije pritvorio. Predmet je zaveo pod oznakom KTN, što znači da je smatrao da je ovo krivično djelo počinila nepoznata osoba. Od februara do maja prošle godine, Pašić nije poduzeo nijednu radnju u ovom predmetu.

    Kolumna Vildane Selimbegović: Društvo (ne)uglednih građana: Gordan Memija, Foto Art, narkokartel ‘Tito i Dino‘, Avdo Avdić… i Oslobođenje

    Piše:
    Vildana Selimbegović
    -

    Sredinom prošle sedmice, u nekim kasnim večernjim satima 15. jula, stiglo mi je nekoliko poruka sa sličicom Facebook profila Gordana Memije. Dotični se obratio svojim dragim prijateljima s molbom da njegov sadržaj podijele kako bi ga pročitalo što više ljudi uz napomenu: “Vildana Selimbegović u Oslobođenju piše gadosti i laži o meni. Upućujem joj otvoreno pismo jer nije objavila na Oslobođenju”. Slijedi tekst naslovljen sa “Kakva li to strašna sila stoji iza Vildane?”.

    Zašto da se lažemo?

    Otvoreno pismo dva dana ranije je stiglo i na moj mail, u trenutku dok je Oslobođenje putovalo ka štampariji sa reagiranjem Gordana Memije, upućenim 12. jula. Memija je – u prvom poslanom reagiranju – “demantirao” tekst iz vikend-izdanja Oslobođenja od 10. jula, naslovljen sa “Presuda za klevetu umjesto za kriminal”, koji je tematizirao izuzetno visoku “klevetničku” kaznu od 170.000 KM izrečenu pred Općinskim sudom u Sarajevu protiv Žurnala i nekolicine urednika i novinara ovog portala – Eldina Karića, Selvedina Avdića i Avde Avdića, te prilično iznenađujući podatak da je tužitelj Memija tekst presude objavio na društvenim mrežama prije nego se presuda pojavila u bazi Općinskog suda i kod advokata tuženih. U tekstu novinarke Oslobođenja o presudi govore kolege iz Žurnala, a citirana su i dva saopćenja – Memijino i Vijeća za štampu BiH. No, kako se Memiji nije dopala izjava kolege Avde Avdića, reagirao je višestruko obimnijim tekstom koji je – kako rekoh – Oslobođenje i objavilo 14. jula uz moj kratki odgovor koji je, slutim, i bio neposredan povod da Memija ustvrdi kako Oslobođenje i Vildana pišu gadosti o njemu. Naravno, i njegovo drugo reagiranje je bilo spremno za objavljivanje – ovo u kome pompezno pita kakva to sila stoji iza mene (Kodeks za štampu nalaže rok od 8 dana za objavu od dospijeća teksta u redakciju), no s obzirom na to da smatra kako procedure i pravila za njega ne važe, obratila sam se Vijeću za štampu jer ne vidim svrhu da Oslobođenje saučestvuje u Memijinom progonu novine i naših novinara i suradnika.

    Iz nekog, samo njemu znanog razloga, Gordan Memija je u mojoj kolumni (“Gordan, Tito i Dino na kvadrat”, objavljenoj 28. juna tekuće godine), na koju je reagirao tek prošle sedmice, “pročitao” nešto što uopće ne piše: “do iznemoglosti replicirane navode da je saradnik narkokartela ‘Tito i Dino’, da je, navodno, preko svoje firme prao pare za taj kartel, da je posuđivao novac nekim firmama u inozemstvu, da je utajio milionske svote po osnovi PDV-a, da je dobijao poslove od kantonalnih institucija, kojima upravljaju kadrovi Stranke NiP, da je nizozemski tužilac označio Memijin Foto Art kao firmu preko koje se peru pare…?”. Pa me – tobože kao uvrijeđena žrtva – pita: “Zašto to uporno činite, iako i sami znate da su to flagrantne laži…?”. Bit će da je Memijin problem što baš ništa od navedenog nije dio moje kolumne, koju sam pisala povodom njegovih javnih optužbi da je kolega Avdo Avdić kriv za eksplozivnu napravu bačenu na njegov poslovni prostor. Zanimljivim se zapravo doima pitanje zašto Memija laže da Oslobođenje i ja lažemo o njemu? U kolumni na koju se referira, podsjetila sam na serijal Žurnala posvećen velikoj međunarodnoj istrazi narkokartela “Tito i Dino”, kome su združene snage američke DEA i nizozemske policije do sada uspjele zaplijeniti 14,5 tona kokaina namijenjenog evropskom tržištu. S obzirom na to da je riječ o kartelu koji kokain krije i u bananama kako bi ga s južnoameričkih destinacija transportirao do Evrope, u istragu su uključeni i Interpol i Europol i pozamašan broj zapadnoevropskih policija, a ove naše domaće kontaktirane su – podsjećanja radi – zato što je taj famozni prvoosumnjičeni vođa kartela, taj dakle Tito i Dino, Sarajlija: identificiran je kao izvjesni Edin Gačanin, koji – navodno – svoju razgranatu narkomrežu gradi tako što kartelom upravlja uz pomoć suradnika koji su porijeklom iz ovih krajeva (obezbjeđuju ga i neki dojučerašnji specijalci federalnog MUP-a?!).
    Taj Gačanin – po saznanjima istražitelja – živi najčešće u Dubaiju, no ima zavidan broj nekretnina diljem svijeta, podosta u Nizozemskoj, odakle se i vinuo u kokainske visine, a 2016. godine boravio je i u Hrvatskoj i u našoj zemlji, te neko vrijeme proveo u Sarajevu.
    Gordan Memija je pred Općinskim sudom u Sarajevu potvrdio da je – tom prilikom – dočekao na Aerodromu Edina Gačanina, da mu je on obezbijedio automobile i rezervirao sobe u hotelu. Sada Memija tvrdi da ga ja blatim njegovim izjavama pred Sudom?! Kada piše svoje “demantije” u kojima izmišlja i drugima učitava laži, Gordan Memija slavodobitno naglašava presudu protiv Žurnala koju je dobio, ali zaboravlja onu koju je izgubio, upravo onu iz koje je citirani dio njegova priznanja o domaćinskom dočeku (najblaže rečeno) šefa jednog od najvećih narkokartela na svijetu?! No, Memija nikako ne zaboravlja da nasilu učitava “političke motive” i Žurnalu i Oslobođenju i našim novinarima i urednicima, podmećući kukavičije jaje Narodu i pravdi. Da su on i Dino Konaković kumovi, čuli smo bezbroj puta – Konaković je i javno, zarad tog kumstva, založio vlastiti integritet zaklinjući se u Memijino poštenje i optužujući Avdu Avdića, Memija je uzvratio lažima (u reagiranju objavljenom u Oslobođenju) kako Avdo Avdić “teško podmeće Konakoviću” nudeći presudu protiv Žurnala, koju je dobio, no u kojoj Avdo Avdić nije ni bio među tuženima?! Na moje pitanje Memiji ko zapravo podmeće Konakoviću, stigao je taj famozni odgovor u formi otvorenog pisma i tobožnje sile koja stoji iza mene. Uz napomenu kako se “ne želi baviti glasinama što ih je u gradu čuo o meni osobno i o mojoj profesionalnoj etici” i taj poziv prijateljima na Facebooku da njegova saznanja “prošire”.

    Diči se ugledom i ušuškava pod skute politike

    Moram priznati da su mi osjećanja podijeljena. S obzirom na Memijinu gostoljubivost spram vrha narkokartela, zabrinuta sam za vlastitu i sigurnost porodice i kolega, s druge strane ponosna sam na to što su mi svjetonazor i uvjerenja tako daleko od Memijinog miljea da se ne libi lagati da bi me progonio. Memija se – uza sve to – jednako diči svojim ugledom i ambiciozno ušuškava pod skute politike. Ne, nije Gordan Memija prvi koji to radi, kamo sreće da je posljednji: nagledali smo se, tokom rata i poraća, uglednika koji su pod krinkom politike i ustanovili poprilično naopake vrijednosti. I Ćelo Ismet je svojedobno kao uglednik divljao iz navijačke lože na Koševu, čiju je atletsku stazu ponižavao vožnjom u kočiji. I Ćelo Ramiz se busao u SDA prsa, i da ne nabrajam dalje, ti i takvi – da ne kažem još gori – udarili su temelje ovom društvu u kome neugledni ljudi, kakva sam i sama, žive od svojih plaća, a uglednici gomilaju nekretnine, porodično-partijskim vezama se ugrađuju u nadzorne i ostale odbore, sve s gađenjem gledajući na ljude koji zarađuju za život. Uglednici su, je li, privilegovana kasta čiji su megalomanski apetiti nedodirljivi, žive na društvenim mrežama šireći laži kao svete istine i još bahato optužuju medije što imaju drskosti da ih uopće pomenu. Nisu to obični uglednici – u svojim očima oni su elita koja ima pravo moralisati i kada svijetla obraza ugošćuju kraljeve kokaina. Narod i pravda je čitavu svoju platformu napravio kontra takvih uglednika. Sada je samo pitanje je li kum dugme.

    Od Kazana do murala, sve kroz minska polja: Žene s jajima

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Jedanaesti je dan u mjesecu i žene Srebrenice će, opet, izaći na tuzlanski trg, noseći u rukama jastučnice na kojima nikada nisu prespavali njihovi sinovi, braća, očevi i muževi, s kojima se nisu sreli od onog trenutka kada su u julu 1995. godine muškarci, želeći spasiti živu glavu od jedinica Ratka Mladića, šumskim putevima krenuli prema Tuzli. Ne sjećam se tačno kada sam prvi put kao novinar otišao na tuzlansku Pingu, gdje je uvijek započinjala protestna šetnja srebreničkih žena koje su, dvije decenije, svakog jedanaestog u mjesecu tražile pravdu. Ne sjećam se ni koliko sam puta poslije toga bio iza leđa žena koje su u rukama držale komad platna na kojem su bila izvezena imena onih koji su ubijeni u julu 1995. godine. Samo znam da svaki put kada sam bio – na čelu kolone je bila Hajra Ćatić. Majka Ninina, objasnit će meni, novinaru početniku, starije kolege iz Tuzle.

    „Srebrenica se pretvara u najveću klaonicu“, započeo je svoj posljednji izvještaj Nino Ćatić, prije nego će preko šume krenuti na put bez povratka.

    Kolega Omer Hasanović, Srebreničanin, otići će sa Hajrom Čatić prije desetak godina u jednu podrinjsku šumu. Vječno će mi ostati urezan u sjećanje kadar na kojem se vidi kako Hajra Ćatić gazi kroz minsko polje u potrazi za kostima svog sina. Nije ih pronašla. Nikada.

    Smrt je, kažu mnogi, jedina ovozemaljska pravda. Smrt je prije dva dana odnijela Hajru Ćatić na neko pravednije mjesto. Za kostima Nine Ćatića sada nema ko da traga.

    Iste noći kada se širila vijest o smrti Hajre Ćatić, društvenim se mrežama proširio snimak na kojem se vidi kako Aidu Ćorović i Jelenu Jaćimović odvode srbijanski policajci nakon što su one jajima gađale beogradski mural Ratku Mladiću. Ove srbijanske aktivistice imale su dovoljno jaja da skrenu pažnju cijelog svijeta na činjenicu da „nasred zemlje Srbije“, ratnog zločinca Ratka Mladića veličaju „Vučićeve delije“. Generalov lik su kasnije, tokom noći, svojim tijelima branili oni kojima su „njegova dela“ inspiracija. Aida Ćorović i Jelena Jaćimović, dvije žene s jajima, dan kasnije su postale inspiracija onim drugim, endemskim vrstama Beograđana, koji su odlučili baciti kreč na lice „đenerala Mladića“.

    U jednom danu, tri žene su ušle u legendu. Hajra, Aida i Jelena. I potpuno je svejedno odakle su i kako se zovu.

    Na dan smrti Hajre Ćatić i herojskog čina Jelene i Aide, jedna žena u Sarajevu se povukla „pred teškim vremenom“. Gradonačelnici Sarajeva Benjamini Karić zasmetala je kiša pa je saopćila da neće biti obilježen, po njenom izboru, „Dan stradalih na Kazanima“. I ne bi ovo otkazivanje obilježavanja Dana stradalih uopće bilo sporno da je gradonačelnica imala i trun hrabrosti da na spomeniku na Kazanima napiše ko je to ubijao nevine ljude tokom rata u Sarajevu.

    „Uživajte u Sarajevu“, reći će predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić novinaru Tanjuga koji je ostao zaprepašten nakon što je njegov sagovornik prekinuo intervju zbog negiranja genocida.

    „To je genocid“, rekao je Komšić novinaru Tanjuga koji je i dalje insistirao da je u Srebrenici počinjen samo „strašan zločin“.

    Ni pominjanje presuda novinaru Tanjuga nije bilo važno. Bitnija je, još uvijek je na Balkanu bitnija impresija od činjenica.

    Komšić je, potom, skinuo mikrofon i odšetao u legendu.Novinar Tanjuga je ostao sam, ne priznajući činjenice ni presude.

    Nedavno mi je glavna urednica Oslobođenja Vildana Selimbegović dostavila u elektronskom formatu sve relavantne presude za Kazane. I tamo su jasno navedena imena izršilaca i, policijskim rječnikom rečeno, način izvršenja krivičnog djela. Te strašne zločine su počinili ljudi s imenom i prezimenom. No, ono što piše u presudama, neće pisati na spomeniku koji Gradska uprava namjerava podići na Kazanima. Jer gradonačelnica Karić nema hrabrost Aide Ćorović, Jelene Jaćimović i Hajre Ćatić. A od činjenica bježe samo kukavice.

    Koliko god vremena provodili u teretani, i koliko god s kapuljačama na glavama plašili novinare i aktiviste oko sebe, oni što su došli da „očiste“ beogradski mural generala osuđenog za genocid i etničko čišćenje su obične kukavice. Čak i onda kada režim Aleksandra Prvog stoji iza njih. Čak i onda kada ih čuva policija Aleksandra Drugog Vulina.

    „Užas“ reći će srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, govoreći o odluci Željka Komšića da prekine intervju sa novinarom Tanjuga koji je negirao presuđeni genocid u Srebrenici.

    Užasom bi se, prije, mogla nazvati ona fotografija snimljena kada trojica-četvorica Vučićevih i Vulinovih policajaca odvode Aidu Ćorović i Jelenu Jaćimović u „prostorije za zadržavanje“. Užasom se može nazvati i to što je policija danima čuvala mural posvećen ratnom zločincu Ratku Mladiću. Užasno je, dakako, i to što je danas na čelu Srbije čovjek koji je po beogradskim ulicama postavljao table „ulica Ratka Mladića“. Užasom, i nikako drugačije, mora se nazvati i „mladalačka“ izjava Aleksandra Vučića da će za jednog Srbina ubiti stotinu muslimana. Srbija Aleksandra Vučića postala je užasna. Evo, jučer su srbijanske vlasti potpisale protokole o saradnji s bjeloruskim sigurnosnim snagama koje hiljade migranata tjeraju skoro u smrt.

    Usvajala je Srbija rezolucije o zločinima u Srebrenici, ali osim par njih, nikada nije bilo zvaničnika koji su jasno i glasno taj „strašan zločin“ nazivali – genocidom. Obraz Srbije su uvijek spašavale žene – Staša Zajović, Nataša Kandić, Sonja Biserko, Aida Ćorović, Jelena Jaćimović, Snežana Čongradin … Obraz Srbije su spašavale žene s jajima.

    Vratimo se sada na posljednju ratnu i prvu poratnu godinu. Ne pišem ovo da bih se dodvorio urednici Selimbegović, ali ovo, prosto, moram napisati. Zamislite kolika je hrabrost trebala da u opkoljenom Sarajevu, u kojem je paljbom sa srpskih položaja,  ubijeno hiljade djece, pišete o zločinima pripadnika Armije RBiH. Vildana Selimbegović je pisala. Dvadeset i pet godina nakon rata, jedna druga Sarajka, gradonačelnica Benjamina Karić, nije imala hrabrosti da na Kazanima napiše ko je ubijao nevine ljude. Samo se kukavice, rekoh, plaše činjenica.

    U opkoljenom i razorenom Sarajevu su devedesetih postojali novinari koji su spašavali obraz i profesije i društva. Da, sigurno im nije bilo lako. Naprotiv. Danas je mnogo lakše pisati i govoriti o Kazanima. I to je pokazatelj da je Sarajevo slobodan grad koji vode – kukavice.

    Ono što je bilo teško raditi u Sarajevu devedesetih, u Beogradu je teško raditi i danas. Osjetile su to na svojoj koži Aida Ćorović i Jelena Jaćimović. Osjetili su svi oni koji su imali snage da izgovore da se „strašan zločin“ u Srebrenici pravno naziva genocid. U tom je genocidu Hajra Ćatić izgubila sina Ninu. Nikada nije pronašla njegove kosti, a snimci svjedoče da je u potrazi za njima gazila kroz minsko polje.

    U utorak je umrla Hajra Ćatić. Ustvari, nije umrla. Ona će se zauvijek pojavljivati na trgu u Tuzli, gdje se svakog jedanaestog u mjesecu okupljaju žene iz Srebrenice. Danas je 11. 11. i opet će Tuzlom šetati žene s jajima.

    (Oslobodjenje.ba)

    Uhapšen Edin Gačanin Tito: Europol saopćio da je Dubaiju uhapšen narko boss iz Bosne i Hercegovine, umiješan u krijumčarenje preko 30 tona kokaina!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Narko boss Edin Gačanin Tito uhapšen je u Dubaiju, saznaje Istraga iz više međunarodnih policijskih agencija. Europol i nizozemska policija jutros su saopćili da je provedena velika međunarodna policijska akcija protiv super kartela. Četrdesetogodišnji bh. državljanin uhapšen je u Dubaiju u okviru velike međunarodne policijske akcije usmjerene protiv krijumčara kokaina. EUROPOL je saopćio da je tokom ove istrage uhapšeno ukupno 49 osumnjičenika. Njih su evropske policije i američka DEA označile “visokim metama” koje su formirale super kartel formirali ono što je poznato kao ‘super kartel’ koji je kontrolirao oko jedne trećine trgovine kokainom u Europi.

    Kako saznaje Istraga, u pitanju je Edin Gačanin Tito. Nizozemska policija je saopćila da je u Dubaiju uhapšen Nizozemas koji ima četrdeset godina te da isti posjeduje i bh- državljanstvo. Upravo to odgovara opisu Edina Gačanina Tita. On je rođen 1982. godine u Sarajevu, a posjeduje državljanstvo BiH i Nizozemske. Gačanin godinama živi u Dubaiju odakle kontrolira trgovinu kokainom.

    Edin Gačanin

    “Ova hapšenja su vrhunac paralelnih istraga koje se vode u Španiji, Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima uz potporu Europola. OVa kriminalna mreža uključena je u krijumčarenje droge velikih razmjera i pranje novca”, saopćeno je iz EUROPOL-a.

    “Opseg uvoza kokaina u Europu pod kontrolom i zapovjedništvom osumnjičenih bio je ogroman, a policija je tokom istrage zaplijenila preko 30 tona droge, saopćeno je iz EUROPOL-a.

    Istovremeno, holandska policija je saopćila da su u Dubaiju uhapšene dvije osobe, a da je među njima jedan Nizozemac koji je, također, državljanin Bosne i Hercegovine. Protiv njega je također pokrenuta istraga na temelju presretnutih Sky poruka. Kazneni predmet protiv njega vode tužitelji Državnog tužiteljstva.

    Muškarac nije osumnjičen samo za uvoz velikih pošiljki kokaina. Sumnjiči ga se i za (pri)premu uvoza gotovo 8000 kilograma sirovina za proizvodnju amfetamina. Sirovine za proizvodnju droge dolazile su preko luke Antwerpen, a krajnje odredište je bila tvrtka u Nizozemskoj.

    Vjeruje se da je osumnjičenik imao važnu vodeću ulogu u uvozu zabranjene robe. Riječ je, među ostalim, o pošiljci od oko 1800 kilograma kokaina koja je 2020. uvezena preko luke Hamburg s odredištem u Nizozemsku.

    Zbog Sky chatova sumnja se i da je muškarac kao organizator, posrednik i financijer sudjelovao u uvozu 739,5 kilograma kokaina iz Durbana (Južna Afrika) u Rotterdam, navedeno je u saopćenju nizozemske policije.

    Policijske agencije procijenile da mu je ugrožen život: Ministar Nenad Nešić u sukobu sa Đorđem Ždralom, povećan stepen njegove zaštite!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Zbog (verbalnog) incidenta sa Đorđem Ždralom, ministru sigurnosti BiH Nenadu Nešiću povećan je stepen zaštite, saznaje Istraga.ba iz više sigurnosnih izvora.

    “Izvršena je sigurnosna procjena i utvrđeno je da je u ovom trenutku ugrožena sigurnost ministra sigurnosti zbog čega je povećan nivo njegove zaštite”, rečeno nam je Direkciji za koordinaciju policijskih tijela BiH koja se brine o neposrednoj zaštiti državnih zvaničnika.

    U procjeni sigurnosne situacije učestvuju OSA i državne policijske agencije i one su utvrdile da u ovom trenutku postoji “ozbiljna prijetnja po život” ministra Nešića.

    Prema informacijama Istrage, Nešić je kazao sigurnosnim agencijama da “ne pristaje na reket”. Međutum, kako saznajemo, u pozadini sukoba sa Đorđem Ždralom, vođom jedne od kriminalnih grupacija u Istočnom Sarajevu je to što u podzemlju sumnjaju da je Nešić povezan sa protivničkim klanom kojim upravlja Darko Elez. Nešić i Ždrale su imali nekoliko (verbalnih) duela zbog čega je jedan od službenika Direkcije za koordinaciju policijskih tijela službeno zatražio da više ne prati ministra sigurnosti BiH jer se boji za vlastiti život.

    U februaru prošle godine Đorđe Ždrale pušten je iz zatvora nakon što je odležao 12 od ukupno 20 godina kazne zatvora koja mu je 2010. godine izrečena nakon što je proglašen krivim za ubistvo tadašnjeg načelnika Uprave policije Republike Srpske Ljubiše Savića Mauzera u Bijeljini.

    Ždrale je u kumskim vezama sa Darkom Elezom, ali već godinama njih dvojica nisu u dobrim odnosima. Sukob između kriminalnih grupa Đorđa Ždrale i Darka Eleza, koji je izbio 2005. godine odnio je nekoliko života.

    U mart 2021. godine na ročištu u Sudu BiH državni tužilac Dubravko Čampara je govorio o sukobima ove dvije kriminalne grupe.

    Zbog tog sukoba je, ustvrdio je tužilac, ubijen je Siniša Miličević Tigar, za koje Tužilaštvo BiH sumnjiči upravo Eleza.

    Kako je tada kazao Čampara, među 35 svjedoka, “koji su svi redom tražili mjere zaštite jer se nenormalno boje” je i jedan koji je kazao kako mu je Elez lično rekao da će “sve pobiti ko je dobar s Đokom, od Miće, Škobe, a i Tigar će doći na red”.

    “Nedugo potom, on je i ubijen. Imamo isti modus operandi kao u “Lutki”. Ukrade se vozilo, obezbijedi stan, pribavi oružje, dovede se ubica iz Srbije, vozilo se zapali i prebace se lica u Srbiju. Svjedoci su sve opisali. Porodica ubijenog Tigra kaže: “Sve je u redu, ali otkako je Darko izašao svi smo mislili da će mu se nešto desiti jer je dobar sa Ždralom” – kazao je tada tužilac Čampara.

    S obzirom na to da dio kriminalnih struktura okupljenih oko Ždrale sumnja da Nenad Nešić radi za Elezovu mafijašku strukturu, ministar sigurnosti BiH našao se na udaru Đorđa Ždrale.

    Ukrajinski Generalštab optužuje: Rusi regrutuju srpske dobrovoljce

    Piše:
    Redakcija
    -

    Ruske snage regrutuju srpske borce za rat u Ukrajini, objavio je Generalštab Vojske Ukrajine u svom dnevnom, izvještaju dostupnom na službenoj Facebook stranici.

    “U svrhu hitne dopune gubitaka okupacionih trupa oružanih snaga Ruske Federacije, angažovan je i dio “mirovnog” kontigenta iz Nagorno Karabaha (Azerbejdžan). Također, prema dostupnim informacijama, uključen je i veliki broj militanata iz drugih zemalja (Sirija, Srbija), piše u saopćenju Generalštaba Vojske Ukrajine.

    saopćenje Generalštaba Vojske Ukrajine

    Nekoliko sati nakon ovog saopćenja, reagirao je srbijanski mimnistar odbrane Nebojša Stefanović.

    “Čista je laž da se iz Srbije regrutuju borci za dopunu ruskih vojnih snaga u Ukrajini. Ovo je opasna dezinformacija koju je lansirao Generalštab Ukrajine i zahtevamo da je odmah povuku”, napisao je Stefanović na svom Twitter nalogu.

    Ministar odbrane Srbije dalje navodi da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prije nekoliko dana potvrdio da biti kažnjavani svi oni koji odu da se bore u Ukrajini, bez obzira na kojoj strani.

    Međutim, svega tri dana nakon što je ruska vojska započela široku ofanzivu na Ukrajinu, jedan srbijanski državljanin se na Facebooku pohvalio da se pridružio Vojsci Ruske Federacije.

    Dejan Vujić je, naime, objavio fotografije na kojima se vidi kako na granici između Rusije i Ukrajine pozira u maskirnoj uniformi i sa poškom u ruci. Osim toga, objavio je i fotografiju sa nepoznatog vojnoj položaja.

    Nakon što je kosovski portal The Geopost objavio Vujićeve fotografije, on ih je uklonio. Na Vujićevom profilu bile su i fotografije sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, te sa njegovim prethodnikom Tomislavom Nikolićem.

    Otkako je 2014. godine započela ukrajinska kriza, veliki broj Srba iz BiH i Srbije otišao je da se bori u paravojnim formacijama Luhanjska i Donjecka koje je podržavala Ruska Federacija.

    Jedan od najpoznatijih srpskih dobrovoljaca bio je pripadnik Četničkog ravnogorskog pokreta Bratislav Živković. On je, pisala je Slobodna Evropa, u stanju pripravnosti od početka oktobra prošle godine kada je Ruska Federacija počela raspoređivanje svojih jedinica na ukrajinskoj granici. No, nakon posljednjih zbivanja, Živković je, umjesto u ukrajinskih ratišta, počeo obilaziti studije srbijanskih televizija gdje je svakodnevno hvalio rusku operaciju u Ukrajini.

    Podsjećamo, prije nego je Rusija pokrenula ofanzivu u Ukrajini, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov saopćio je kako se na ukrajinskoj strani bore državljani BiH, Kosova i Albanije, aludirajući na povratnike sa sirijskog ratišta. Konkretne podatke, međutim, Lavrov nije saopćio. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tada je najavio da će u Srbiju uskoro doći Nikolai Patrušev, prvi Putinov savjetnik za obavještajne poslove i da će razgovarati o dobrovoljcima iz BiH, Albanije i sa Kosova. Međutm, nakon izbijanja rata u Ukrajini, Patrušev nije došao u Srbiju.

    Kolumna Vildane Selimbegović: Partizansko groblje i(li) fašizam naš, domaći

    Piše:
    Vildana Selimbegović
    -

    Od srijede do subote, dana kada se, dakle, Mostar probudio suočen sa sistematskim uništavanjem baš svake od 700 ploča na Partizanskom groblju, do okupljanja antifašista u Dolini heroja na Tjentištu, Bosna i Hercegovina se više no ikada ranije suočavala sa nasljeđem svoje antifašističke tradicije i različitim odnosima spram nje. Sutjesku je pohodilo više hiljada antifašista iz cijele regije, pa iako mostarski vandalizam nije spomenut u zvaničnim obraćanjima, iz SABNOR-a BiH kažu da je bio posebna tema rukovodstava i da se već planiraju zajedničke akcije. Kako god, ne mogu se oteti dojmu da je obilježavanje 79. godišnjice Bitke na Sutjesci i slavnog partizanskog opstanka, uprkos žestokim napadima fašista u Drugom svjetskom ratu, moralo imati makar u tragovima i osvrt na ofanzivu – više niko i ne zna koju po redu – poduzetu protiv Partizanskog groblja, ako ne zbog činjenice da je upravo u subotu bila i godišnjica smrti velikog Bogdana Bogdanovića, ono bar zbog historije koja nas obično uči da je zbivanjima na Tjentištu prethodila Bitka na Neretvi. Bogdanovićevo arhitektonsko remek-djelo u Mostaru zrcali ne samo grad već i njegovu prelijepu rijeku.

    Sead Đulić, predsjednik bosanskohercegovačkog SABNOR-a, živi i radi u Mostaru i nije štedio riječi ni emocije nakon posljednjeg – kako ga je nazvao – terorističkog čina, organiziranog i sistemskog obračuna sa nacionalnim spomenikom BiH. U prvim reakcijama Đulić je podsjećao na užas Kristalne noći, događaj iz novembra 1938. godine, kada su nacisti započeli pogrom Jevreja. Iako su osude vandalizma na Partizanskom stigle sa gotovo svih političkih adresa u našoj zemlji, antifašisti bi zapravo morali i skrnavljenje Partizanskog i poplavu reakcija konačno doživjeti kao svoj dan, kristalno čist kada je u pitanju vlastiti angažman. Đulić je, čini se, i to razumio, u više je navrata insistirao na obećanju da će antifašisti progovoriti i krenuti u akciju, što je važno iz nekoliko razloga.

    Jedan od njih – izborna godina – bode i oči i uši. I s razlogom budi strah, jer ako je sredinom juna napadnuto Partizansko groblje, čemu se možemo nadati sredinom jula, augusta ili septembra? Tim prije što se važeće politike u ovoj zemlji poprilično slažu kada je riječ o nasljeđima Titove Jugoslavije i antifašizmu, što su za njih sinonimi koje združenim snagama osuđuju i još se takmiče ko će se više udaljiti od svih onih vrijednosti koje antifašizam predstavlja. Nije riječ samo o slavljenju vlastitih zločina(ca) iz ratova devedesetih već i o sistemskom obračunu sa zajedničkom državom koju podjednakim snagama nastoje prikazati kao tamnicu naroda, a oni su im tobožnji spasitelji. I ne treba se zavaravati, i one partije koje nemilice uživaju u tom nasljeđu, poput SDP-a BiH koji je i nominalni vlasnik imovine bivšeg Saveza komunista BiH, za antifašizmom posežu samo u vlastite partijsko-propagandne svrhe: da je drugačije, u Mostaru bi se prošlog četvrtka, kada je organiziran prosvjed zbog brutalnog napada na Partizansko groblje, pojavio makar netko od predstavnika partijskih visina osvojenih zahvaljujući i dobrom dijelu birača, antifašista, koji žele da vjeruju kako je SDPBiH izraz njihove tradicije. A da zaista jeste, makar bi u Sarajevu, gdje stoluju partijske uzdanice, bio primijenjen slavni antifašistički princip pogleda u vlastito ogledalo, u narodu poznat kao aksiom da svako čišćenje kreće iz vlastite avlije, što znamo da se ne dešava. Primjera je dovoljno – od puno puta pominjanog nasilja nad žrtvama Kazana, koje su voljom gradonačelnice i potpredsjednice partije brutalno oštećene spomenikom, do različitih aršina spram drugih i drugačijih, što jasno piše i na spomen-ploči postavljenoj na Vijećnici na kojoj – za razliku od Kazana – znamo ko je bio agresor i zapalio knjige. Onaj koji je naređivao ubijanje ljudi i uništavanje njihovih posmrtnih ostataka na Kazanima, ostao je zaštićen.

    Antifašisti nemaju pravo pristajati na kompromise bilo da je riječ o Drugom svjetskom ratu ili našim ratovima devedesetih. I ma kako dobro zvučala spika Nermina Nikšića i njegovih pobočnika o kukavičkom činu “pod okriljem noći, baš onako kako su ustaški preci počinitelja kukavički ubijali građane Mostara i Hercegovine u Drugom svjetskom ratu”, ovo je krajnje neodgovoran, da ne kažem kukavički čin upiranja prstom u NN počinitelje (koje MUP HNK-a mora otkriti, a pravosuđe i procesuirati) za koje SDP zna i čiji su potomci?! Strašno! Zar je to ta civilizacijska vrednota koju nam ima ponuditi navodno građanska opcija? Ili je ipak riječ samo o floskulama onih čiji su preci bili slavni osloboditelji, a eto oni – koji su dio vlasti u ovom Kantonu – nisu imali ni toliko volje da prononsiranog ustašu protjeraju sa ulične table usred općine Centar Sarajevo, nego povrh toga nam djeca i dalje idu u školu koja također nosi ime Mustafe Busuladžića?

    Ne, ne branim ja politiku HDZ-a i Dragana Čovića, samo zagovaram isti odnos prema svima i odluke na bazi djela, a ne političkih pamfleta. HDZBiH jeste najveći krivac što se mostarske ulice zovu po Mili Budaku i Juri Francetiću, kao što je uostalom i SNSD najveći krivac za veličanje Ratka Mladića i Radovana Karadžića (zahvaljujući Valentinu Inzku, bivšem visokom predstavniku, Milorad Dodik je morao polizati svoje kumstvo studentskog doma na Palama, nazvanog po osuđenom ratnom zločincu i jednom od kreatora genocida u Srebrenici), ali ako je SDA u ovu fašističku utrku ušla s Busuladžićem da pokaže kako i ona ima svog konja, onda je vlast koja se diči izjavama kako od antifašizma odustati neće morala to pokazati na djelu. I ukinuti prononsiranog ustašu i mrzitelja Jevreja te pokazati poštovanje spram naših sugrađana koji su vjerovali u multietničnost ove zemlje, u danima opsade Sarajeva ostali u glavnom gradu BiH i to platili životima.

    Antifašizam je civilizacijska tekovina i evropska vrijednost koje su se politički lideri Balkana odrekli još na početku ratova devedesetih. Evropa se u to doba s figom u džepu deklarativno izjašnjavala o zločinima počinjenim naročito na teritoriji Bosne i Hercegovine, ni sama dovoljno imuna na prononsirane fašiste. No, ruska agresija na Ukrajinu Evropu je dozvala svijesti, ali i potvrdila lekciju da fašizam ne samo da nije pobijeđen već da se i oni koji su se borili protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu zarad vlastitih interesa preko noći umiju pretvoriti u fašiste (i to smo osjetili u našim ratovima). Zato se Ukrajina danas bori za sve nas, za cijeli kontinent, računajući i Balkan, ali i Bruxelles i Pariz. Baš zato i domaći i antifašisti cijelog regiona moraju biti glasniji, ali se i pokazati na djelu: Partizansko groblje vapi za obnovom. Eto nam prilike. Ako je gradonačelnik Mostara Mario Kordić u svojoj osudi vandalizma prvi puta spomenuo i velikog Bogdana Bogdanovića, ali i najavio (sa)učešće u revitalizaciji spomenika, ako već postoje i parlamentarne ideje – poput Zvizdićeve – da Vijeće ministara plati obnovu Partizanskog groblja, ako je premijer Vlade FBiH Fadil Novalić obećao pomoć, pa čak i ako svi oni zajedno i ispune obećanja, za antifašiste ima posla. Partizansko groblje u Mostaru je veleljepni spomenik mladosti koja je znala odabrati pravu stranu historije, ono nije, ne smije i ne može biti bilo čije partijsko vlasništvo, ono je naša civilizacijska tekovina i obavezuje nas da damo vlastite doprinose njegovom vraćanju u prvobitno stanje i čuvanju. Zato akcija mora početi odmah i zato SABNOR – koliko je danas – treba napraviti svoj odbor i svoj (pod)račun za Partizansko groblje. Pa da vidimo ko zaista drži do antifašizma. I kome je stalo.

     

    Nenad Stevandić uputio pismo opoziciji u RS: S Trojkom i HDZ-om smo dogovorili reformu Ustavnog suda i zatvaranje OHR-a!

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Kroz političke razgovore na nivou BiH (SNSD, SDP, HDZ, NiP, Naša stranka) postignuta je načelna politička saglasnost da se pristupi reformi Ustavnog suda BiH i da se ide ka zatvaranju OHR-a”, napisao je predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić u pismu koje je upućeno Klubu opozicijskih zastupnika u Predsatavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

    Ta saglasnost, naveo je Stevandić, postignuta je prije usvajanja tri zakona koje su lideri sarajevske Trojke (SDP, Naša stranka i NiP), predstavili kao zakone koji uvode BiH u EU.

    “S obzirom na to da su srpski ministri, kao što smo već naveli, predstavili tekstove prijedloga zakona o Ustavnom sudu biH i o prestanku mandata stranih sudija i da predstavnici RS u zajedničkim instituticijama BiH i institucijama RS aktivno rade na zatvaranju OHR-a, smatramo da su na ovaj način ispoštovani zaključci NSRS. Tri zakona koja su usvojena u Predstavničkom domu BiH (koja još nisu usvojena u Domu naroda PS BiH) na koja se pozivate u vašem pismu, ne predstavljaju kršenje zaključaka NSRS zato što je prije njihovog usvajanja kroz političke razgovorew na nivou BiH već postignuta ačelna politička saglasnost da se pristupi reformi Ustavnog suda BiH i da se ide ka zatvaranju OHR-a”, napisao je Stevandić.

    Ovo je cjelokupan Stevandićev odgovor.

    Poštovani članovi Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH,

    Povodom vašeg pisma u kojem zahtijevate sazivanje posebne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske, obavještavam vas da u skladu sa članom 170. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 66/20) sazivanje posebne sjednice može zatražiti 28 narodnih poslanika, odnosno jedna trećina od ukupnog broja poslanika, predsjednik Republike, Vlada, član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, kandidat za predsjednika Vlade i izuzetno predsjednik Narodne skupštine ukoliko za to postoje naročito opravdani razlozi. Dakle, prema Poslovniku Narodne skupštine Republike Srpske vi niste među onima kojima je dato pravo da mogu tražiti sazivanje posebne sjednice.

    Podsjećam vas da je Narodna skupština Republike Srpske usvojila Zaključke u vezi sa neustavnim djelovanjem Ustavnog suda BiH, broj 02/1-021-697/23 od 21. juna 2023. godine, gdje je u tački 4 zatraženo od svih predstavnika Republike Srpske u institucijama BiH da iniciraju postupak donošenja Zakona o Ustavnom sudu BiH kojim će se regulisati pitanja organizacije Ustavnog suda, postupka pred tim sudom i pravno dejstvo njegovih odluka i da iniciraju postupak donošenja Zakona o izboru troje sudija koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, kojim će se propisati da najmanje jednog sudiju bira Narodna skupština Republike Srpske. S obzirom na to da su srpski ministri na 20. redovnoj sjednici Savjeta ministara BiH, održanoj 23. avgusta 2023. godine, predstavili tekstove prijedloga zakona o Ustavnom sudu BiH i o prestanku mandata stranih sudija, smatramo da su na ovaj način ispoštovani zaključci Narodne skupštine Republike Srpske.

    Pored toga, Narodna skupština Republike Srpske usvojila je Zaključke u vezi sa Zakonom o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, broj 02/1-021-727/23 od 27. juna 2023. godine, gdje u tački 1 Narodna skupština Republike Srpske zahtjeva da se u okviru 14 prioriteta ispostavljenih od Evropske unije prioritetno i hitno treba rješavati pitanje reforme Ustavnog suda BiH odnosno odlaska stranih sudija i da se u okviru te reforme usvoji zakon o Ustavnom sudu BiH. Pored pitanja reforme Ustavnog suda BiH prioritet treba da bude i pitanje zatvaranja OHR-a. Narodna skupština Republike Srpske traži od svih svojih izabranih predstavnika da ne učestvuju u razgovorima o rješavanju bilo kojeg od ostalih prioriteta EU dok se ova dva ranije navedena prioriteta ne riješe.

    S obzirom na to da su srpski ministri, kao što smo već naveli, predstavili tekstove prijedloga zakona o Ustavnom sudu BiH i o prestanku mandata stranih sudija i da predstavnici Republike Srpske u zajedničkim institucijama BiH i institucijama Republike Srpske aktivno rade na zatvaranju OHR-a, smatramo da su na ovaj način ispoštovani spomenuti zaključci Narodne skupštine Republike Srpske. Tri zakona koja su usvojena u Predstavničkom domu PSBiH (koja još uvijek nisu usvojena u Domu naroda PSBiH), na koje se pozivate u vašem pismu, ne predstavljaju kršenje zaključaka Narodne skupštine Republike Srpske zato što je prije njihovog usvajanja kroz političke razgovore na nivou BiH već postignuta načelna politička saglasnost da se pristupi reformi Ustavnog suda BiH i da se ide ka zatvaranju OHR-a, prenose Vijesti.

    U Zaključcima u vezi sa ustavnim položajem Republike Srpske i zaštitom njenih interesa na nivou zajedničkih institucija BiH, broj 02/1-021-1273/15 od 21. oktobra 2015. godine, u tački 4 Narodna skupština Republike Srpske zahtijeva od izabranih i imenovanih predstavnika iz Republike Srpske u institucijama BiH da ostvaruju neposrednu komunikaciju sa institucijama Republike Srpske o svim pitanjima koja su predmet djelovanja institucija BiH, a koja se tiču ustavnog položaja, nadležnosti, te političkih, ekonomskih i drugih interesa Republike Srpske. Ovaj zaključak se u potpunost poštuje.

    Pored toga, u tački 5 ovih zaključaka Narodna skupština Republike Srpske obavezuje izabrana i imenovana lica sa teritorije Republike Srpske u institucijama BiH da prije usvajanja odluka i zakonskih rješenja obavezno zatraže mišljenje nadležnih odbora Narodne skupštine Republike Srpske o pitanjima koja su od interesa za Republiku Srpsku. Dosadašnja praksa je da se ova tačka realizuje kroz implementaciju spomenute tačke 4, što ne znači da nećemo ponovo ukazati na ovu obavezu svim izabranim i imenovanim licima sa teritorije Republike Srpske u institucijama BiH.

    Zaključak broj 02/1-021-587/21 od 30. jula 2021. godine, koji se odnosi na nepostojanje uslova za donošenje odluka srpskih predstavnika u zajedničkim institucijama BiH, osim u slučajevima kada je neophodno učešće radi sprečavanja donošenja odluka protivno interesima Republike Srpske sve dok se ne razriješi pitanje nametnute dopune Krivičnog zakona BiH u vezi zabrane negiranja genocida, se takođe ne može smatrati prekršenim s obzirom na to da ne postoji nijedna presuda o tom pitanju do sada.

    U Zaključcima u vezi političko-ekonomske situacije u Bosni i Hercegovini, broj 02/1-021-77 /22 od 1. februara 2022. godine, u tački 10 Narodna skupština Republike Srpske smatra da je u skladu sa zaključcima sa Dvadesete posebne sjednice, da predstavnici Republike Srpske u Parlamentarnoj skupštini BiH, Savjetu ministara BiH i Predsjedništvu BiH mogu prisustvovati sjednicama, ali na način da u svom odlučivanju uvažavaju stavove i odluke Narodne skupštine Republike Srpske, Vlade Republike Srpske i Predsjednika Republike Srpske, respektivno. Ovaj zaključak se u potpunosti poštuje. Predstavnici Republike Srpske prije donošenja odluka u institucijama BiH prethodno se konsultuju sa institucijama Republike Srpske jer je to jedini način da se efikasno zaštite interesi srpskog naroda i Republike Srpske.

    Kao što vidite, svi zaključci na koje se pozivate u vašem pismu se poštuju i primjenjuju, a dignitet Narodne skupštine Republike Srpske je očuvan. Uostalom, zaključci kao politički akti omogućuju Narodnoj skupštini da kreira i utiče na procese prezentujući stav naroda, građana i institucija, kao i uticaja na međunarodne faktore.

    Zaključci, takođe, mogu biti mijenjani ili korigovani novim odlukama Narodne skupštine Republike Srpske, kao što je to bio slučaj i ranije, u cilju očuvanju ustavnog i teritorijalnog kapaciteta Republike Srpske i vitalnog prava da samostalno donosi odluke o svojoj budućnosti.

    U ovom slučaju smatram da sa danom, 28. avgustom 2023. godine, nisu potrebne nikakve izmjene, korekcije ili rasprava radi postizanja političkih poena.

    Što se tiče zakona o organizaciji tržišta vina u BiH, mišljenje ćete dobiti od predsjednika Zakonodavnog odbora Narodne skupštine u najkaraćem mogućem roku.

    Moje mišljenje je da nema prenosa nadležnosti jer se Zakonom o vinu Republike Srpske zadržavaju sve nadležnosti definisane propisima Republike Srpske, a da se Prijedlogom zakona o kojem tražite izjašnjenje regulišu spoljno-trgovinski odnosi koji su u nadležnosti Bosne i Hercegovine. Pomenutim zakonom omogućuju se zaštita i bolji plasman vina u inostranstvu. Iako Republika Srpska ima manji broj registrovanih proizvođača vina od FBiH, količinski preko polovine izvoza odnosi se na proizvođače iz Republike Srpske.

    Ovaj zakon će biti na snazi ukoliko se u narednih 12 mjeseci donesu pravilnici, a time je Republika Srpska dodatno zaštićena budući da nema obaveze da dā saglasnost na njihovo usvajanje, a ukoliko je ne da, zakon se smatra neusvojenim, što znači da Republika Srpska u narednom periodu, u skladu s našim međusobnim dogovorom i potrebama, ima moć i nadležnost da odlučuje o ovom zakonu.“

    (istraga.ba/politicki.ba)

     

     

    Emotivno pismo Azre Zornić američkom diplomati Matthew-u Palmeru: “Sklapate pakt s ljudima koji su stvorili segregaciju”

    Piše:
    Azra Zornić
    -

    Gospodine Palmer, želim Vas podsjetiti  da niste imenovani za specijalnog izaslanika SAD-a za izbornu reformu u Bosni i Hercegovini da biste ispunili svoju misiju po svaku cijenu. Obični građani su se obratili Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu zbog diskriminatornog Ustava i Izbornog zakona. Tako da, po mom skromnom mišljenju, treba razgovarati sa građanima koji su dobili svoje presude. Ali Vi umjesto toga nastavljate pregovarati i sklapati prljave poslove sa etnonacionalističkim liderima koji vladaju ovom zemljom u posljednjih 25 godina bez ikakvog napretka. Naprotiv, stvorili su segregaciju, polarizaciju, mržnju, strah, bijedu, siromaštvo…… sve sa samo jednim ciljem – da ostanu na vlasti. Građani BiH su upravo podvrgnuti emotivnom terorizmu i retraumatizaciji od strane gospodina Dodika; izgleda da namjeravate da ga nagradite za njegova nedjela. Da vas podsjetim u svakoj pravnoj državi ustav je iznad svih zakona. Dakle, nikakva suštinska promjena Izbornog zakona nije moguća prije nego se, u skladu sa mojom presudom, promijeni Ustav BiH. Moguće je izvršiti samo kozmetičke izmjene izbornog zakona, kao što je uvođenje elektronskog glasanja, u skladu sa prijedlogom Centralne izborne komisije. Napominjem da ni prema Ustavu ni prema mojoj presudi nije moguće dati bilo kakav legitimitet pripadnicima konstitutivnih naroda kako to želi gospodin Dragan Čović. U demokratskom društvu svaki građanin treba da ima pravo da glasa za koga hoće, a ni Čović ni bilo ko drugi ne može odrediti da li je njegov glas legitiman ili ne. Pravi nosioci konstitutivnosti su svi građani Bosne i Hercegovine, bez obzira na vjersku, etničku, nacionalnu ili bilo koju drugu pripadnost. Svi smo mi građani ove zemlje; zašto davati ekskluzivna prava bilo kome u ovoj zemlji? Isticanje etničkih prefiksa i inženjering  kako bi se osiguralo da političari dobiju birače koje žele NIJE demokratija. Nije li već cijelom svijetu jasno da ova trojica nacionalista to rade samo da bi ostali na vlasti i nastavili da pljačkaju i uzimaju kredite u ime ove države a za svoju ličnu korist.  Ako vjerujete da će kredibilitet SAD i EU među građanima BiH izdržati ovu vrstu izdaje našeg dostojanstva, zaboravite. Ništa što možete ponuditi, nikakve floskule nas ne mogu zaslijepiti do te mjera da prihvatimo vaš krajnje  nekorektan čin saradnje sa političkom klasom koja je nanijela toliko štete našoj zemlji i našoj budućnosti.

    Konačno,  gospodine Palmer, da ako ste već delegirani da pomažete Bosni i Hercegovini onda to učinite na pravi način tako što ćete razgovarati sa običnim građanima koji su dobili svoje presude i u skladu sa njima pomoći im da prvo promijene Ustav pa onda Izborni zakon. Svjesna  sam da je to teži način da ispunite svoju misiju, ali vjerujte mi da je to jedini pravi put. Svjesna sam da bi to otežalo vašu misiju, ali vjerujte mi da je to jedini pravi put. Nemojte citirati naše odluke, kojima smo imali za cilj da otvorimo procese pozitivnih promjena u BH društvu, a koje vi želite da tumačite na način da zadovoljite  Čovića, Dodika, Izetbegovića, ili bilo koje druge bh. političare koji žele da zacementirjau etničke podjele. Presude Evropskog suda za ljudska prava se ne tumače i o njima se ne može raspravljati. Presude se implementiraju odnosno provode onako kako je to u izreci presude rečeno.

    1...567...194Stranica 6 of 194

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj