1.

Obaviješten sam da su vrlo uznemirene, čak i uplašene, sudije Ustavnog suda BiH Zlatko M. Knežević i Mato Tadić koji su, zajedno sa Mirsadom Ćemanom, kao članovi Malog vijeća donijeli odluku da NarkoBosu Bojanu Raoniću omoguće boravak na slobodi, iako ga je Sud BiH pravosnažno presudio na pet godina robije i od tada je u bjekstvu.

2.

Ustavni Sud BiH – Malo Vijeće, u sastavu Zlatko M. Knežević (predsjednik) i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman 21.04.2021. godine donijeli su Odluku kojom su NarkoBosu Bojanu Raoniću omogućili da ne ide na odsluženje zatvorske kazne od pet godina.

3.

Knežević, Tadić i Ćeman usvojili su zahtjev Raonića iz Zvornika, za donošenje privremene mjere i naložili Sudu BiH da ne preduzima radnje “radi izvršenja kazne zatvora”, koju je Raoniću izrekao Sud BiH 21.06.2019. godine, a koja je potvrđena presudom istog Suda 11.11.2019. godine.

“Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda BiH po apelaciji”, naređuju domaće ustavne sudije Knežević, Tadić i Ćeman.

4.

Na ovaj način, trojica – domaćih sudija Ustavnog suda BiH, omogućili su NarkoDileru Raoniću da nesmetano radi svoj prljavi ubilački narkoposao.

5.

Važno je znati ko su bili posrednici između Raonića i trojice sudija iz Ustavnog suda BiH.

Bila su dva posrednika, ali ću ovom prilikom imenovati samo jednog, jer za drugog pripremam opširni dosje u kojem ću objaviti broja nedjela tog gmizavca.

Očekivano, jedan od posrednika u zločinačkom poslu oslobađanja NarkoBosa Raonića od zatvorske kazne, bio je Miodrag Simović, takođe, sudija Ustavnog suda BiH.

On je cijelu igru dogovorio sa drugim posrednikom u banjalučkom kafeu “Tilt”, s tim što želim da naglasim da vlasnici tog objekta nemaju ništa sa ovim nedjelom.

Sad bi trebalo i Simović da se uplaši i uznemiri, a on Tadić i Knežević, počinili su ogroman broj nedjela, zloupotrebljavajući najviše pravosudne funkcije koje obavljaju i zaslužili su kazne.

6.

Raonić bi, osim pet već presuđenih godina, trebalo da dobije još nekoliko desetina godina robije zbog trgovine teškim narkoticima, kokainom prvenstveno, a interesantan je njegov uspon od narkomana, uličara i falsifikatora do NarkoBosa u usponu.

Prije nego je presuđen, Raonić je stalno bio u besparici i prisiljavao članove najuže porodice da dižu kredite kako bi vratio dugove i nabavio opijate.

Raonić je, prije presude Suda BiH, pravosnažno osuđivan na zatvorske kazne u Zvorniku, Zagrebu i Holandiji.

7.

Nakon što je pobjegao, uspon zahvaljuje svom zetu Desimiru Desku Babiću, NarkoBosu, koji 2016. godine hapšen u Holandiji.

Prenosim dio teksta portala “Istraga.ba”, objavljenog 08.09.2020. godine u kojem se navodi kako je Babić, Raonićev zet, dobio bh. pasoš.

“I Desimir Babić Desko je poznato lice iz rubrike crna hronika srbijanskih medija. On se, pak, u BiH zove Mišo Miladinović i živi u Mostaru. Posjeduje važeći pasoš, mada su policijske agencije i Tužilaštvo BiH upoznati s načinom izdavanja tog dokumenta. 

Uglavnom, princip je isti. Desimiru Babiću je prvo obezbijeđena krivotvorena srbijanska lična karta na ime Miše Miladinovića koji je rođen u BiH. U avgustu 2013. godine Babić se, kao Mišo Miladinović, prijavio u Mostaru, na adresi Braće Lakišića br. 21.. 

Potom je pribavio Uvjerenje o državljanstvu BiH i na osnovu njega podnio zahtjev za izdavanje lične karte. Odmah tog dana je napustio BiH u automobilu registrovanom u Loznici. Krajem avgusta, Babić je preuzeo ličnu kartu, te je predao zahtjev za izdavanje pasoša. Početkom septembra, tačnije 6.9. 2013. godine, Babić je dobio bh. pasoš sa svojom fotografijom izdatom na ime Mišo Miladinović iz Mostara. 

Taj pasoš je posjedovao i kada je krajem 2016. godine uhapšen u Holandiji zbog trgovine kokainom. Unatoč svemu, MUP HNK nikad nije poništio njegov pasoš, niti je Tužilaštvo BiH koje je imalo sve informacije tražilo poništavanije navedenog pasoša izdatog pod brojem A1811707”, navodi se precizno u tekstu portala Istraga.ba.

8.

Istražujući dalje ove navode, došao sam do dokumenata koji svjedoče da je Raonića Sud BiH presudio na pet godina zatvora zato što je upravo on bio taj koji je svom zetu Desku Babiću omogućio dobijanje lažnog identiteta.

Nedvosmileno je to navedeno u tački 1. prvostepene presude Suda BiH (12.07.2019.) Raoniću, kojom je, takođe, osuđen na pet godina robije i u kojoj se kaže: “Tokom 2013. godine, njemu poznati pripadnici grupe za organizovani kriminal predali Babić Desimiru krivotvorenu dokumentaciju i to ličnu kartu R Srbije broj SR … na ime Miladinović Mišo, te Izvod iz matične knjige rođenih i Uvjerenje o državljanstvu na ime Miladinović Mišo, te mu davali upute i savjete u cilju pribavljanja BH dokumenata na način da su neistinito prijavili adresu prebivališta u ul. …, da bi dana 06.08.2013. godine u prostorijama odjeljenja za administraciju MUP HNK Mostar, Desimir Babić podnio zahtjev za izdavanje lične karte na ime Miladinović Mišo, kojom prilikom je predočio krivotvorenu dokumentaciju, nakon čega ga je Raonić Bojan na dan 08.08.2013. godine prevezao sa putničkim motornim vozilom registraskih oznaka … preko granice Bosne i Hercegovine, te je dana 29.08.2013. godine u preuzeo ličnu karta BiH broj … na ime Miladinović Mišo, te istog dana podnio zahtjev za izdavanje putne isprave na ime Miladinović Mišo, na osnovu čega je dana 18.09.2013. godine preuzeo pasoš broj … na ime Miladinović Mišo ( tačka 1 optužnice )”!

9.

Osim svom zetu Babiću, Raonić je sredio bh. papire, odnosno dokumente i mnogim drugim najopasnijim kriminalcima i šefovima velikih NarkoKartela, kako iz Srbije, tako i iz Crne Gore.

10.

Babić je, izvan svake razumne sumnje, omogućio bjekstvo Raonića, a zatim iskoristio njegova poznanstva u Zvorniku i dao mu poslove trgovine narkoticima – kako prebacivanja velikih tovara, tako i snabdijevanja tržišta zvorničke i lozničke regije.

11.

Za mikrotrgovinu, Raonić je zadužio svog prijatelja Bojana Đokića Đurđu, koji je zajedno sa njim “pao” na krađi identiteta i falsifikovanju dokumenata, te njihovoj prodaji kriminalcima, ali je odležao kaznu, nakon što se nagodio sa Tužilaštvom BiH.

Đurđo ne radi samo za Raonića, već i druge veće NarkoBosove, a bitno je naglasiti da velike poslove prebacivanja narkotika za Raonića, prema mojim saznanjima, obavljaju Zoran  Stevanović, Siniša Mijatović i Dejan Ilić Tigar.

12.

Svi oni uvezani su i sa Klanom Slaviše Kokeze i Monstruoznim ubilačkim Gangom Veljka Belivuka, koji je dio Kavačkog klana.

13.

Mijatović je Kokezin kum, a on i Ilić su obavili niz prljavih poslova za njega i Milorada Dodika. Međutim, kako se razotkrivaju velovi Kokezinog kriminala i Belivukovih monstruoznih nedjela, Dodik se udaljava od Mijatovića i Ilića i više im se, posljednjih nedelja, ne javlja na telefon. Dodik pokušava da se distancira od njih, ali to je, prosto, nemoguće.

14.

Ilić i Stevanović su usko povezano brojnim sumnjivim radnjama, posebno preko firme “Enikon gradnja”, koja je njihovo zajedničko vlasništvo, iako se kao osnivač vodi samo Dejan Ilić Tigar. Pisao sam o tome kako su u samo jednom navratu, uz pomoć entitetskih vlasti, preko te firme oprali šest miliona evra.

15.

Imaju i brojne druge zajedničke firme, a Ilić Tigar i Stevanović trenutno imaju poslove vrijedne najmanje 140 miliona KM; Takav obim skoro da je nemoguć je bez trgovine narkoticima i to velikim transportima droge.

16.

Upravo su Ilić i Stevanović, prema mojim saznanjima, angažovali, preko drugog posrednika o kojem ću tek pisati, sudiju Miodraga Simovića da “sredi” Raoniću mjeru Ustavnog suda BiH kojom se zabranjuje Sudu BiH da zatvori Raonića, iako je u bjekstvu. I za tu su uslovu, prema tvrdnjama izvora, platili izvršiocima platili milion maraka.

Njihove, kao i Mijatovićeve firme, peru novac za Raonića od trgovine narkoticima, samim tim i za njegovog zeta Desimira Babića.

Oni su znali i za tajni sastanak Raonića i Elvisa Keljmendija u hotelu “Vidikovac” kod Zvornika, o čemiu sam detaljno pisao.

17.

Odranije su poznate njihove veze i sa narkoporodicom Keljmendi, sa kojom usko sarađuje i Raonić, o čemu sam pisao, a važno je naglasiti da se Zoran Stevanović najmanje tri puta sreo sa Škaljarcem Milošem Božovićem, uhapšenim 17.07. o.g., zajedno sa Mladenom Milovanovićem, Glavnim inspektorom UKP MUP RS. Lako je pretpostaviti kakve poslove su dogovarali Božović i Stevanović, a nepotvrđena je informacija da je sastancima prisustvovao i Ilić.

18.

Na ovom mjestu dolazimo do vrlo značajne činjenice koja svjedoči da je Raonić i Škaljarcu Božoviću uradio bh. dokumente, krađom identiteta. Božović je za tu uslugu platio 6.000 evra, a dokumente koje je dobio glasili su na ime Dejan Zelen.

Dobio ih je 05.02.2016. godine.

Božovića je na Raonića uputio upravo Desko Babić tokom jednog susreta u Holandiji. O tome svjedoči i iskaz Škaljarca, koji je pročitan u sudnici tokom suđenja Raoniću.

“Tako, svjedok Božović navodi da je boraveći u Holandiji upoznao lice Desimira Babića, koji mu je kroz razgovor rekao da u Bosni ima prijatelja koji bi mu pomogao da dobije bosansko državljanstvo, kako bi bio u mogućnosti da naizmjenično koristi dokumente kako Crne Gore, tako i BiH. Iz iskaza – “Nakon toga, početkom ove godine u Bijeljini, Desimir je organizovao sastanak između mene i tog njegovog prijatelja. Na tom sastanku u Bijeljini, koji se desio u Etno-Selu Stanišić, ja sam upoznao čovjeka kojeg zovu “Princeza”, a on je taj navodni prijatelj od Desimira. Sa tim čovjekom sam razgovarao na temu dobivanja državljanstva Bosne i Hercegovine na svoje pravo ime, međutim on mi je rekao da to više ne radi niko. Pitao sam ga kako se to onda radi, a on mi je rekao da ima pristup i mogućnost da mi napravi državljanstvo Bosne i Hercegovine na drugo ime ali da će sve biti regularno. Na moj ponovni upit da li će to biti regularno, on je ponovio da je to regularno i da ću proći svu regularnu proceduru za pribavljanje lične karte i pasoša”. Nadalje, svjedok je naveo da je prema uputstvima koje dobio od “princeze”, istom donio svoju fotografiju koju mu je predao, te da je za pribavljanje ličnih dokumenata trebao da plati nižu cijenu od redovne jer je Desimirov drug, tj. 6000 eura, umjesto 10.000 prema “princezinim” riječima, te novac u tom iznosu predao u koverti konobaru lokala u kojem mu je rečeno da ostavi, sa riječima “za Princezu”. 

Takođe, svjedok je naveo da je kasnije saznao da i lice Desimir Babić, koji ga je povezao sa “princezom” ima krivotvorene dokumente BiH, te je opisujući “princezu” naveo – “Poznato mi je da je “Princeza” iz Zvornika, i da je u zadnje vrijeme boravio u Amsterdamu. Kroz priču sa poznanicima, uključujući i Desimira, saznao sam da je njegovo pravo ime Bojan Raonić.” 

19.

Nema dileme da su veze Raonića, njegovog zeta Babića, samim tim i Božovića sa Kumovima Zvorničkog klana itekako poznate vrhu MUP RS.

Međutim, Ilića štiti njegov prijatelj Siniša Kostrešević, direktor Policije RS, kojem se zvornički Kum odužio kupovinom “Pasata 6” i poklonom za kuću – crveni mermer iz rudnika u Šekovićima, koji je izuzetno skup kamen.

Ono što je nova činjenica jeste da trojici kumova Kostrešević sve teže može pomoći, jer je već dobro urušen obznanjivannjem uskih poslovno-prijateljskih veza sa njima.

Važno je, uz to, naglasiti da su sve ove veze duboko isprepletene i da su istrage koje se vode u cijelom Regionu već zadokumentovale značajan dio prljavih poslova navedenih lica.

20.

Što se tiče Škaljarca Božovića, istraga o njegovoj infrastrukturi u MUP RS se vodi duboko ispod radara sa ciljem da se sve zataška. Umjesto da se policajci koji su radili za njega uhapse i istjeraju iz MUP RS, oni se preraspodjeljuju na druga radna mjesta.

21.

Tako je, 30.07., smijenjen Milan Ostić i iz Uprave za organizovani kriminal preraspoređen, umjesto u zatvor, u policijsku školu. On je dio kriminalnog tima Milovanovića.

Dragan Simić, savjetnik Siniše Kostreševića, koji je nekoliko puta bio na sastanku sa Škaljarcem Božovićem i Milovanovićem, njegovim i Kostreševićevim Glavnim inspektorom u UKP MUP RS, otišao je na godišnji odmor i nije saslušan.

Tako ponovo imamo situaciju da se teško korumpirani policajci ne otpuštaju, čak ni u situaciji kada su u direktnoj vezi sa pripadnicima najvećih i najopasnijih NarkoKlanova u Regionu.

22.

Očito je da Kostrešević želi poručiti da su svi nevinašcad, da “stoji” Milovanovićeva priča da mu je Božović “rođak sa sela”, a ne jedan od najopasnijih kriminalaca u regionu, koji se tereti za ubistva i koji je u Republici Srpskoj nesmetano boravio najmanje dvije godine. Sve pod zaštitom visokih funkcionera MUP RS. (nastaviće se)