Sve je počelo proslavom prve poratne, 1996. godine, kada je, gledajući izvještaje s dočeka u Sarajevu, Alija Izetbegović, tadašnji predsjedatelj bosanskohercegovačkog Predsjedništva, otvorenim pismom po(d)učio uredništvo državne televizije kako su raspojasana veselja i Deda Mraz “simboli strani našem narodu”.
Brisanje granice između dobra i zla
Oni upućeniji tvrdili su da su Izetbegovićevoj ljutnji, koja je isijavala iz pisma, kumovale scene dobro pripitog tadašnjeg ministra spoljnih poslova BiH čija je karijera na toj poziciji naprasno okončana s Novom godinom, što ga nije spriječilo da i kasnije bude (pre)poznat po sklonostima nimalo stranim našim političkim partijama, prvi je, naime, koga se isti Izetbegović javno odrekao zbog optužbi za korupciju.
Ostao je upamćen i kao neformalni kum Republike Srpske, na čije je ime potpisao suglasnost, navodno izgubljen u prevodu. Kako god, mnogo istrajniju borbu od one protiv korupcije SDA je sustavno vodila protiv Deda Mraza, koga je u naletu strasti spram odanosti simbolima našeg naroda uoči nove 2009. tadašnja direktorica Javne ustanove Djeca Sarajeva odlučila prognati iz 24 obdaništa zato što – kako je sama izjavila – “islamski vjernici… ne žele Deda Mraza, jer on nije postojao u kulturi i tradiciji bošnjačkog naroda”. Ponesena podrškom tadašnjeg reisa IZBiH koji je na sav glas optuživao da je Dejtonski mirovni sporazum porodio “plemenski ustav” koji Bošnjacima nalaže “da dijelimo političku vlast i zemlju s našim ubicama”, tadašnja SDA nada u obdaništa je uvela (samo) islamsku vjeronauku, što je i u zemlji i diljem svijeta shvaćeno kao nedvosmisleno i agresivno nametanje većinskih vjerskih osjećanja u javnom životu glavnog grada i države koji deklarativno pretenduju da pripadaju svim svojim narodima i građanima.
Zato valjda nikog i ne čudi što je i uoči ove, nove 2023. godine, Deda Mraz u javnom životu naše zemlje dobio mjesto podjednako važno kao i formiranje vlasti i(li) kandidatski status Bosne i Hercegovine za Evropsku uniju. Za to se pobrinuo (još uvijek) federalni ministar za izbjegla i raseljena lica poznat kao “Edo junica”. Nadimak je dobio kada je povratnicima u Srebrenicu podijelio bolesne krave, pa iako su mu mediji još i ranije spočitavali skupljanje titula po ne baš respektabilnim adresama, ostao je upamćen upravo po događaju netransparentne, da ne kažem jaranske nabavke junica koje su, umjesto da povratničkim porodicama budu zdrava podrška, jedna po jedna obolijevale, a inspekcija na kraju konstatirala odveć prevelik manjak dokumentacije o porijeklu. Bilo je to u ljeto 2016. i nimalo se nije odrazilo na Ramićevu političku i inu karijeru: ostao je i ministar i potpredsjednik SDA i uznapredovao do omiljenog porodičnog kadra. Samo koji dan prije nego je obznanjen njegov najnoviji progon Deda Mraza – suprotstavljanje sindikatu da organizira podjelu paketića na dječijoj zabavi sa najradosnijim djedicom na svijetu – ministar je dijelio paketiće djeci u Konjević-Polju, koje je obezbijedila Prva dama SDA. Trebalo je, dakle, da djeca zapamte stranačkog darodavca, a ne tamo nekog neprepoznatljivog – partijski, vjerski i nacionalno – Deda Mraza čiji su i brada i pantalone duži od propisanih.
Da ne bi bilo ideoloških zabuna, vodeći duet SDA u Kantonu Sarajevo, notorni Zahiragić plus Dia, svojim je prisustvom uveličao prednovogodišnju žurku vogošćanske omladinske udruge Tempo. Bila je to tribina znakovite teme – Zločin ateizma. Propovjednik Dževad Gološ okupio je, za naše uvjete, impozantan broj zainteresiranih slušatelja, medijski izvještaji kažu da ih je bilo oko 500. Kao i SDA dvojac, pomno su odslušali besjedu o svojim neprijateljima: ateisti su krivi, protumačio je ovaj samozvani islamski učenjak, za “rušenje džamija u doba komunizma”, “negiranje morala”, “propagiranje da žena i žena ili muškarac i muškarac mogu biti zajedno”, “negiranje smisla života i duhovnosti”, te “brisanje granice između dobra i zla”. Sudeći po fotografijama, skup je vrvio od muškaraca s pomno propisanim bradama i pantalonama, a žene su mahom bile pokrivene. I jedno i drugo spada u modni i vjerski izričaj, da ne kažem građanske slobode, pod šta je u konačnici svedena i cijela tribina, valjda nakon što je učenjak Gološ dobio svoje minute slave da nam objasni šta je zločin: “Kad kažem zločin, ne zločin te vrste.” Ova mudra definicija pomaže nam da razumijemo njegovo tumačenje zašto ni zločin više nije zločin, bit će da je važnije prepoznati neprijatelja u drugom i drugačijem, a jednako tako i proizvesti performans koji će domaćoj i svjetskoj javnosti pokazati stremljenja i ambicije propisnih muslimana u Bosni i Hercegovini. I naravno, njihovu partijsku snagu.
Kolateralna šteta
Imam sreću da među ljude s kojima se družim mogu ubrojati i iznimne intelektualce, muslimane koji su to ne samo bili i u vrijeme “zločina ateizma” već su imali i ljudsku i intelektualnu hrabrost da se javno založe za svoj vjerski i nacionalni identitet. Ne samo da su ostali vjerni ideji multikulturne i multinacionalne Bosne i Hercegovine nego su i snažni zagovarači poštivanja drugog i drugačijeg, čak i kada to znači apsolutno mimoilaženje s njihovim svjetonazorima. Jedan od njih mi je nedavno kazao kako su muslimani u Bosni i Hercegovini najslobodniji na svijetu. Podsjetilo me to na istup Izetbegovića (oca) na Islamskoj konferenciji u Džedi, ratne 1994. godine, kada je rekao: “Islam je najbolji, ali muslimani nisu” i ilustrirao to stanjem u muslimanskim državama te svjetski znamenitim univerzitetima i (sa)učešćem muslimana u njihovom razvoju, odnosno posvećenošću muslimana obrazovanju, nauci i kulturi. Pravo je, naime, pitanje šta najslobodniji muslimani na svijetu čine tamo gdje su vlast – a u BiH to nesumnjivo jesu – da pokažu šta umiju i znaju? Ako su to propovijedi o mržnjama drugosti, problem je znatno veći od SDA šarade u Vogošći. Jer, ako gološijadu začinjenu Zahiragićem prevedemo na politički jezik, onda je to prijetnja sekularnoj Bosni i Hercegovini koju njezini neprijatelji trebaju slaviti više od svake nove godine. Zato što znači pristajanje na raspad zemlje. Ima i druga, profanija verzija: ako je gološijada začinjena Zahiragićem tek dnevnopolitička prijetnja mrskom Zapadu šta se može dogoditi ako SDA ne bude u vlasti, onda je još jasnije o kojem stepenu ideoloških zloupotreba vjere je riječ. I ništa od pobrojanog – da ne bude zabune – ne govori u korist BiH. A još manje u korist slobode i prosperiteta Bošnjaka muslimana i svih onih kojima je stalo do ove zemlje. Deda Mraz je tu tek kolateralna šteta, jer predstavlja malo dječije radosti koju vladari svega žele oteti i u onih nekoliko prednovogodišnjih dana. U ostatku godine već su nas uspjeli lišiti svake sreće.
U skladu sa Zakonom, Tužilaštvo Kantona Sarajevo ne može saopćavati informacije iz predmeta. Ova štura rečenica stigla je jučer kao odgovor na (redovna) pitanja Oslobođenja da li su identificirane i pronađene osobe koje su u februaru i martu ove godine pucale na Mateja Živkovića, člana Komisije za vrijednosne papire Federacije BiH, odnosno u kojoj je fazi istraga, te kako je Tužilaštvo kvalificiralo ova krivična djela.
Slučaj je ostao nerazjašnjen, nema podataka ni o počinitelju ni o nalogodavcu, a ostaje i pitanje kako Tužilaštvo KS-a vodi istragu o ovom događaju, tim prije što je profesor Živković u to vrijeme pomagao njihovim kolegama iz Tužilaštva BiH da raspetljaju slučaj Bosnalijek. Na Dobrinji, ispred stana, profesor Živković je dočekan mecima iz vatrenog oružja, pa s obzirom na njegovo aktivno učešće u najvažnijoj finansijskoj instituciji Federacije, novinari s razlogom ovaj atak na život smatraju atentatom.
Pri čemu nije nevažno napomenuti da su i ranije napadani članovi KVP-a i zbog batina (motkama i drugim oruđem, a možda i oružjem) završavali u bolnici bez da su počinitelji pronađeni. Predsjednik KVP-a to sigurno zna, bez obzira na nevješte kvalifikacije kojima barata. Uostalom, ako zaista od srca javno – i to po prvi put nakon toliko vremena – šalje profesoru Živkoviću lijepe želje za oporavak, bio bi red da u ime institucije kojom predsjedava javno zatraži i ažurniji tretman istrage. Tim prije što neki federalni delegati, poznati čuvari akcija u Bosnalijeku, napad na Živkovića javno nazivaju “propucavanjem”?!
No, nije ovo jedino neznanje kojim se predsjednik KVP-a pohvalio u Oslobođenju. Naša je koleginica, zapravo, čelnika KVP-a i pitala za suradnju s Tužilaštvom KS-a, kojem je podnesena prijava zbog krivotvorenja isprave. Osumnjičen je član KVP-a Romeo Zelenika jer ne ispunjava uvjete da bude član Komisije, a predsjednik Zukić nam je kazao kako on nema uvid u dokumentaciju kandidata. Što je, kaže naš čitatelj, teško povjerovati, jer mu je “rođeni brat Amir (inače federalni ministar; op. aut) sjedio u istom Upravnom odboru BIHAMK-a skupa sa Zelenikom”?! Ispostavilo se da je to tačan podatak.
Zelenika u akciji
KVP sa Zelenikom ima i svojih problema. Po našim saznanjima, na nedavnom radnom sastanku, Zelenika je po povratku iz toaleta zagrmio na kolege u Komisiji: “Sad su mi javili iz obavještajne da se neko od vas dopisuje s medijima! Telefone na sto”.
Vjerovali ili ne, prvi je predsjednik Zukić (bivšem) upravniku zatvora dao telefon da ga pregleda, a s njim i svi ostali. Ispostavilo se da je “obavještajna” slagala Zeleniku, no on nije smatrao obavezom čak ni da kaže čija to obavještajna radi za njega.
Bivši reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić pohvalio je kinesku borbu protiv terorizma koja je, uglavnom, usmjerena protiv muslimana nastanjenih u regiji Xinjiang Uygur. Osim Cerića, Kineze je u borbi protiv navodnog terorizma među Ujgurima podržao i predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Srbiji Mevlud ef. Dudić.
Cerić i Dudić su, prema pisanju kineskih medija, bili dio tridesetočlane delegacije “islamskih učenjaka” iz 14 država koji su 8. januara posjetili glavni grad sjeverozapadne kineske autonomne regije Xinjiang Uygur. Oni su posjetili Kinu na poziv lokalnih vlasti kako bi im bila prezentirana kineska priča o borbi protiv terorizma.
Ta navodna borba protiv terorizma, objavljivali su ranije zapadni mediji, rezultirala je zatvaranjem preko milion muslimana u kineske logore.
Bivši reis Cerić i muftija Dudić, pišu kineski mediji, posjetili su više mjesta koja pokrivaju povijesni, kulturni i vjerski rad u regiji, gdje su pohvalno govorili o kineskim antiterorističkim naporima.
“U Međunarodnom kongresnom i izložbenom centru Xinjiang pogledali su izložbu o borbi protiv terorizma i deradikalizaciji u Xinjiangu te se upoznali s trenutnom situacijom u regiji. Mnogi su izrazili podršku naporima i postignućima Xinjianga u borbi protiv terorizma”, objavila je kineska državna televizija.
Mustafa Cerić, navedeno je u tekstu,pohvalio je kinesku politiku borbe protiv terorizma i deradikalizacije za postizanje mira i sklada u regiji.
“Kina je velika zemlja s globalnim utjecajem i ona posljednjih godina doprinosi ekonomskom oporavku svijeta. Nadam se da će Kina u budućnosti nastaviti širiti razvojne projekte u svijetu”, kazao je Mustafa efendija Cerić za kineske medije, dok je, kako pišu, sa oduševljenjem pratio prezentacije svojih domaćina.
Srbijanski muftija Mevlud Dudić rekao je da Kinu inače poznaje sa televizije i novina, ali da vjeruje u izreku poslanika Muhameda: “Znanje moramo tražiti, pa makar bilo i daleko u Kini”, dodavši da je sretan što je vidio da “muslimani u Xinjiangu žive u miru i sreći”.
Prije skoro tri godine, njemački mediji objavili su jedan interni kineski dokument koji je pokazao pokazuje da su mislimani iz ove regije godinama odvođeni i zatvarani u logore. Bilo je, recimo, dovoljno da nose bradu ili maramu, te da odu na hodošaćče u inostranstvo kako bi bili pritvoreni. Čak je posjedovanje vjerskih knjiga navođeno kao razlog za pritvor.
Tajni dokumenti koje su objabvili njemački, razotkrili su sistematsko nasilje kineskog režima nad manjinom Ujgura koji žive na sjeverozapadu te zemlje, u autonomnoj pokrajini Xinjiangu.
Upravo tu regiju posjetili su bivši reis Cerić i muftija Dudić. Inače, i Cerić i Dudić godinama su gradili dobre odnose i sa islamskom zajednicom u Ruskoj Federaciji, a bivši reisu-l-ulema IZ BiH je prije dvije godine blisko sarađivao sa grupom Čečena povezanih sa Ramzanom Kadirovim. U pitanju je navodno udruženje Evropski muslimanski forum koji je pokušavao svoje ljude povezati i sa aktualnim fukovodstvom Islamske zajednice u BiH. No, te veze, unatoč molbama bivšeg reisa Mustafe Cerića nikad nisu uspostavljene.
Sigurnosne službe BiH (OSA i Služba za poslove sa strancima BiH) zabranile su ulazak u Bosnu i Hercegovinu šestorici državljana Srbije koji se dovode u vezu sa ruskom paravojnom formacijom Wagner, saznaje Istraga.ba.
Ulazak u BiH je zabranjen Damnjanu Kneževiću, vođi udruženja “Narodne patrole” u Srbiji, zatim članovima tog udruženja Zoranu Lekiću i Aleksandru Lisovu, te pripadnicima paravojne formacije Wagner Aleksandru Milovanoviću i Zoranu Paviću iz Valjeva, kao i Draganu Mirkoviću iz Šapca.
Svi navedeni su proglašeni osobama opasnim po nacionalnu sigurnost i od početka ove godine zabranjen im je ulazak u Bosnu i Hercegovinu.
Milovanović, Pavić i Mirković trenutno se nalaze u Ukrajini gdje se bore na strani ruskih snaga. Damnjan Knežević, Zoran Lekić i Aleksandar Lisov bili su veoma aktivni na sjeveru Kosova, a nedavno su posjetili Wagner centar u Rusiji.
Narodne patrole su desničarska organizacija koja je proteklih godina provodila antimigrantsku kampanju u Srbiji. Prema pisanju BBC-a na srpskom jeziku, organizator patrola je inicijativa organizacije Nema predaje Kosova i Metohije koju predvodi Damnjan Knežević, osnivač i nekadašnji potpredsjednik Srpskog sabora Zavetnici.
Iz tadašnjeg pokreta, a današnje stranke, izašao je krajem 2014. godine nakon što su ga smijenili sa mjesta potpredsjednika. Sa angažmanom je nastavio i po izlasku iz Zavetnika, kao govornik i organizator okupljanja protiv NATO pakta, kao i Vidovdanskog protesta 2018. na kojem je potpisivana peticija za zabranu rada političkih nevladinih organizacija, koje se finansiraju iz inostranstva.
U julu 2019. godine je sa drugim desničarima upao na predstavu „Srebrenica – kad mi ubijeni ustanemo” u Kolarčevoj zadužbini. U novembru prošle godine Damnjan Knežević je boravio u Wagner centru u Rusiji.
“Meni je čast što sam ovdje”, govori Knežević na snimku koji je objavljen 29. novembra povodom njegove posjete Wagner centru.
Na snimku iz Wagner centra pojavljuju još i Zoran Lekić i Aleksandar Lisov, koji je početkom decembra predstavljen kao ideolog i voditelj PMC Wagner centra – ANO Rusko-srpski kulturno-informativni centar prijateljstva i saradnje Orly u Beogradu.
Nepuni mjesec nakon posjete Wagner centru, Damnjan Knežević je pozvao Srbe da krenu u oslobađanje Jarinja na sjeveru Kosova. Knežević je 18. decembra prošle godine boravio na Jarinju sa nekoliko maskiranih članova desničarskih udruženja iz Srbije.
Za razliku od njega, Aleksandar Milovanović, Zoran Pavić i Dragan Mirković su bili konkretniji u svojim proruskim akcijama. Njih trojica se godinama bore u Ukrajini kao pripadnici paravojne formacije Wagner iz Rusije.
Aleksandar Milovanović, Dragan Mirković i Zoran Pavić nalaze se na spisku pripadnika Wagnera kojeg su objavile ukrajinske sigurnosne službe.
Centralna izborna komisija BiH zaprimila je šest kandidatskih listi za izbor delegata iz reda bošnjačkog naroda u Dom naroda PS BiH. Također je predato sedam listi za izbor delegata iz reda hrvatskog naroda. Ono što je interesantno da su se na listama našli Borjana Krišto, predsjedavajuća Vijeća ministara BiH ali i Elmedin Konaković, kandidat za ministra vanjskih poslova BiH.
Dvije kandidatske liste predali su delegati SDA Muamer Zukić i Haris Zahiragić. Na jednoj listi su Safet Softić i Hazim Rančić, a na drugoj Šefik Džaferović i Halid Genjac.
Jednu listu predao je Amir Orlović iz DF-a na kojoj su Dženan Đonlagić, Mensura Beganović i Hamed Hodžić.
Delegat Emir Dautović (NES) predao je listu na kojoj su Džemal Smajić iz SBiH-a i Mirnes Gušić.
Narod i pravda predala je listu na kojoj su Kemal Ademović, Elmedin Konaković i Amra Babić.
Jednu listu je predao Irfan Čengić (SDP) na kojoj su Elvir Karajbić i Edis Dervišagić.
U Klubu Bošnjaka Doma naroda Parlamenta FBiH SDA ima 12 delegata, DF jednog, NES dva, Stranka za BiH 1, SDP 2, Narod i pravda pet.
SDA sa 12 delegata može izglasati tri delegata, NIP jednog, dok će peti delegat ovisiti od preostalih glasanja. SDP za svoju listu ima dva glasa, a NIP s još jednim preostalim delegatom može podržati tu listu ili listu koju je predao NES koji zajedno sa Strankom za BiH ima tri glasa. Samo jedan delegat presudit će čija lista će imati glas više. Na osnovnu predati lista vidi se da su odnosi u osmorci poljuljani i da nije bilo jedinstva kada je riječ o petom delegatu u Klubu Bošnjaka Doma naroda PS BiH.
HDZ ima četiri liste, na jednoj Krišto
Kada je riječ o listama za delegate iz reda Hrvata, CIK-u je dostavljeno sedam listi.
Ivan Odak je predao listu na kojoj su Ilija Cvitanović, Ivan Vukadin i Željko Josić.
Tomislav Mandić predao je listu HDZ-a na kojoj su Zdenko Ćosić, Mate Lončar, Miro Grabovac, Daniela Perić i Nikica Vidović.
Ivo Tadić predao je drugu listu HDZ-a na kojoj su Ivo Vincetić, Marijan Klaić, Nikola Raguž, Tea Ružić i Ana Rašo.
Tomislav Martinović predao je treću listu HDZ-a na kojoj su Dragan Čović, Borjana Krišto, Darijana Filipović, Viktorija Haubrich i Tanja Vučić-Tomić.
Još jednu listu HDZ-a predao je Ivo Tadić na kojoj je Marina Pendeš.
Marina Mujkanović (SDP) predala je listu na kojoj su Jugoslav Brdar, Davor Čičić i Vlado Rašić.
Damir Marjanović (ZNG) predao je listu na kojoj je Zlatko Miletić.
U Klubu Hrvata Doma naroda Parlamenta FBiH HDZ BiH ima 14 delegata što im je dovoljno za tri sigurna delegata.
HDZ 1990 sa HNP-om ima četiri delegata i mogu izglasati jednog delegata.
Stranke osmorke imaju četiri ruke jer NIP, SDP, NES i Za nove generacije imaju po jednog delegata. Preostaje Berina Fejzić koja nije dio ovih stranaka.
Ukoliko se glasovi osmorke podijele na dvije liste, a NIP je već najavio da će podržati listu SDP-a to znači da će jedna lista HDZ-a imati dva glasa, koliko i lista SDP-a i lista Zlatka Miletića koji računa i na glas NES-a. Glas Berine Fejzić mogao bi biti odlučujući ukoliko bude glasala za jednu od ove tri liste. Ukoliko budu ipak izjednačene liste sa po dva glasa, onda će odlučiti baraž.
U prostorijama OHR-a, 7. decembra prošle godine, visoki predstavnik Christian Schmidt bio je učesnik i domaćin radionice za mlade. Tema radionice je, pohvalit će se Vijeće mladih na svom Twitter nalogu, “učešće mladih u javnom političkom životu”. Domaćin je, piše dalje, bio OHR, a organizator njemačka organizacija Hanns-Seidel-Stiftung, skraćeno HSS. Upravo organizacija HSS ključna je za ovu priču. Njihov potpredsjednik je Christian Schmidt. Njihov domaćin je visoki predstavnik Christian Schmidt. Jedan od njihovih najbitnijih partnera na Balkanu je – Politička akademija HDZ-a BiH. Dokaze o povezanosti organizaciji kojom (su)upravlja Christian Schmidt i Političke akademije HDZ-a BiH prezentirat ćemo malo kasnije. Sada idemo vidimo kakva je i šta je organizacija HSS čiji je potpredsjednik visoki predstavnik Christian Schmidt.
Organizacija “Hanns-Seidel-Stiftung” osnovana je u Minhenu, 1967. godine.
“Svrha Udruženja je”, piše u njihovom Statutu, “promicanje demokratskog i građanskog obrazovanja njemačkog naroda na kršćanskoj osnovi”.
Statut HSS
Broj članova ove organizacije, koja djeluje na kršćanskoj osnovi, je maksimalno 40. Organizacijom upravljaju prvi predsjednik, glavni tajnik i tri dopredsjednika koji udruženje zastupaju pojedinačno. Christian Schmidt, tada njemački savezni ministar iz CSU, 2018. godine postaje član organizacije. Nešto kasnije, Schmidt postaje jedan od potpredsjednika, a mandat mu je produžen i u junu prošle godine.
Čelnici udruženja HSS – Christian Schmidt krajnje desno
“Zastupnik CSU-a u Europskom parlamentu Markus Ferber ostat će na čelu Zaklade Hanns Seidel koja je povezana s CSU-om još četiri godine. Glavna skupština ga je u petak (24. lipnja 2022.) jednoglasno potvrdila za predsjednika. Zamjenici su, kao i do sada, Susanne Breit-Keßler, predsjedavajuća Bavarskog etičkog vijeća, Christian Schmidt, bivši federalni ministar i sadašnji visoki predstavnik u BiH te bivši državni ministar. D. Kerstin Schreyer, MdL.”, objavljeno je 24. juna 2022. godine.
Christian Schmidt reizabran za potpredsjednika HSS-a u junu 2022.
Sada se vratimo u 2019. godinu. Christian Schmidt je potpredsjednik Hanns-Seidel-Stiftunga. Dragan Čović je predsjednik HDZ-a BiH. Na oficijelnom website-u Hrvatske demokratske zajednice BiH objavljena je informacija o aktivnostima predsjednika stranke.
“Predsjednik HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora dr. Dragan Čović, održao je predavanje polaznicima Zimske škole VIII. generacije Političke akademije HDZ-a BiH na temu ”Trenutni politički izazovi u BiH”. Politička akademija HDZ-a BiH, Hanns-Seidel-Stiftung i Zaklada Hrvatskog državnog zavjeta svake godine organiziraju Zimsku školu za polaznike jednogodišnjeg dvosemestralnog obrazovanja „Teorija i praksa politike“ na Kupresu. Predsjednik Čović kroz nekoliko dijelova i primjera polaznicima VIII. generacije Političke akademije HDZ-a BiH iz cijele BiH predstavio trenutne političke izazove u BiH, a posebno izazove koji su aktualni na političkoj sceni pri formiranju svih razina vlasti. Nova Vlada FBiH neće biti imenovana sve dok se izmijeni izborno zakonodavstvo BiH, rekao je dr. Čović”
Govoreći o Vladi FBiH, kazao je kako se ona neće moći formirati sve dok se ne izmijeni Izborni zakon Bosne i Hercegovine, sa čime je suglasan cijeli Hrvatski narodni sabor, odnosno stranke koje participiraju u HNS-u.
Dragan Čović pod banerom HSS fondacije čiji je potpredsjednik Christian Schmidt
Upišete li u google pretraživaču zajedno HDZ i Hanns-Seidel-Stiftung, dobit ćete desetine rezultata. Uglavnom, HDZ BiH i Politička akademija HDZ-a BiH sa fondacijom kojom rukovodi Christian Schmidt godinama blisko sarađuju.
U martu 2011. godine, tadašnja direktorica Političke akademije HDZ-a BiH Lidija Bradara susrela se sa dr. Klausom Fiesingerom, voditeljem odjela za srednju, istočnu i jugoistočnu Europu Zaklade Hanns Seidel iz Muenchena. Tokom sastanka, Bradara je informisala Fiesingera o položaju Hrvata u BiH.
Klaus Fiesinger i danas je u upravljačkim strukturama HSS-a, zajedno sa visokim predstavnikom Christianom Schmidtom. Na Balkanu, Fondacija HSS uglavnom djeluje sa Zakladom hrvatskog državnog zavjeta. Ovu zagrebačku Zakladu osnovao je HDZ RH na inicijativu Franje Tuđmana. Schmidtova fondacija HSS i Zaklada hrvatskog državnom zavjeta, recimo, svake godine finansiraju i organiziraju ljetne i zimske škole za Političku akademiju HDZ-a BiH. Među predavačima, redovno su čelni ljudi HDZ-a BiH.
Sada se vratimo Hanns-Seidel-Stiftungu. Zvanični partner ove fondacije čiji je potpredsjednik Christian Schmidt je Fondacija za građansku Mađarsku, koju je osnovala politička partija Fidesz, čiji je predsjednik mađarski premijer Viktor Orban.
Viktor Orban I Schmidtov stranački šef Horst Seehofer
Na fotografiji iznad su Viktor Orban i Horst Seehofer (sijeda kosa). Seehofer je predsjednik CSU-a i formalno je stranački šef visokom Christianu Schmidtu. Seehofer je jedan od pokrovitelja Hanns-Seidel-Stiftunga. Na njihovim svečanostima, redovan je gost i govornik.
“Islam ne pripada ovoj zemlji”, reći će 2018. godine Schmidtov stranački šef, Orbanov prijatelj i jedan od pokrovitelja HSS-a, Horst Seehofer.
Slične izjave o muslimanima je davao i mađarski premijer Viktor Orban, koji je izražavao otvorenu podršku Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću u Bosni i Hercegovini.u
U oktobru prošle godine, visoki predstavnik Christian Schmidt je za šefa Ureda OHR-a u Banjoj Luci imenovao mađarskog diplomatu Laszla Markusza.
“Radujem se zajedničkom radu sa ambasadorom Markuszom, te želim zahvaliti Vladi Mađarske na kontinuiranoj suradnji sa OHR-om,” saopćio je tada visoki predstavnik Christian Schmidt, inače potpredsjednik Hanns-Seidel-Stiftunga, u čijem statutu piše da promiču demokratiju na “kršćanskoj osnovi”.
Na dan Općih izbora u BiH, 2. oktobra 2022. godine, visoki predstavnik Christian Schmidt je nametnuo izmjene Ustava FBiH i Izbornog zakona kojima je pozicija HDZ-a BiH “zacementirana”. Evo kako je Christian Schmidt, na službenoj web stranici Hanns-Seidel-Stiftunga 25. januara ove godine prokomentarisao kritike njegov račun zbog izmjena izbornog zakonodavstva.
“Mediji pod kontrolom stranaka u BiH i jednih i drugih lobističkih skupina u inozemstvu napadali su i mene lično ponekad neprihvatljivom retorikom. Srećom, kada razgovarate s ljudima u svakodnevnom životu, naučite da je percepcija drugačija od raširene slike. Na Balkanu ne možeš biti od šećera. Poglavar Islamske zajednice mi je rekao: “Gospodine Schmidt, nemojte ovo shvatiti osobno. Ne zaboravite: ovo je Balkan”, rekao je Schmidt, poptredsjednik Fondacije koja je godinama finansirala projekte HDZ-a BiH.
Život Danila Vučića je bio ugrožen nakon što je Istraga.ba objavila dokument koji potvrđuje da je sin srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, službeno prisustvovao obilježavanju neustavnog dana Republike Srpske.
Ovo je, ukratko, suština pisma koje je visoki predstavnik Christian Schmidt poslao svim stranim ambasadorima u BiH, pozvavši ih da pojedinačno pišu protestne note Ministarstvu vanjskih poslova BiH zbog objave podataka o Vučići mlađem i njegovom prisustvu na obilježavanju dana RS kojeg je Ustavni sud BiH proglasio – neustavnim.
Schmidt je ovo pismo napisao 25. januara, a distribuirano je četiri dana kasnije, uoči službene posjete visokog predstavnika Beogradu.
“Kao što vam je poznato, različiti lokalni mediji objavili su 10. siječnja kopiju note Ambasade Srbije koja sadrži osobne podatke g. Danila Vučića, sina Nj.E. Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije, te jedinice za osobnu zaštitu koja je pratila g. Danila Vučića tijekom njegovog nedavnog putovanja u Bosnu i Hercegovinu. Objavljivanje ovih sigurnosnih podataka dovodi osobe koje putuju u opasnost. Uzimajući u obzir osjetljivo političko okruženje u zemlji kada se putovanje odvijalo, kršenje ovih povjerljivih informacija moglo je imati ozbiljne posljedice i sukob s određenim odgovornostima Bosne i Hercegovine kao države primateljice prema Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima (odnosno članovi 27.2 i 29)”, naveo je Christian Schmidt u svom pismu.
“Već sam”, piše dalje Christian Schmitd, “prenio našu zabrinutost u vezi s ovim incidentom članovima Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC)”.
Visoki predstavnik, potom, poziva ambasadore da zbog “slučaja Danila Vučića” pišu diplomatske note Ministarstvu vanjskih poslova BiH.
“Usaglašeni podsjetnik diplomatske zajednice Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine na povjerljivost diplomatske korespondencije i odgovornost koju Ministarstvo snosi u tom smislu bila bi učinkovita i pravovremena poruka”, napisao je Schmidt.
Slučaj objave podataka o putovanju Danila Vučića, Schmidt naziva “incidentom”.
Podsjećamo, Istraga.ba je 10. januara objavila dokument Ambasade Srbije u BiH kojim je najavljeno da će Danilo Vučić od 8. do 11. januara boraviti u BiH. Sin predsjednika Srbije je 8. januara boravio u Banja Luci, kao gost na obilježavanju neustavnog dana Republike Srpske. Dan kasnije, Danilo Vučić je bio među zvanicama u VIP loži u Istočnom Sarajevu tokom parade organizirane povodom dana RS koji se nezakonito obilježava.
Danilo Vučić među zvaničnicima Republike Srpske
Nakon što je obznanjeno da je Vučić mlađi bio na obilježavanju neustavnog dana RS, njegov otac, inače predsjednik Srbije, obavijestio je medije da je Danilo bio u privatnoj posjeti.
“Lagali su podjednako i tajkunski mediji u Beogradu, i zagrebački i sarajevski, kako je dio zvanične delegacije Srbije, kako to ni Staljin ni Tito nisu radili, a odlazak na oba mjesta bila je samo Danilova želja i ništa više”, napisao je Vučić 9. januara na Instagramu.
Istraga.ba je, stoga, dan kasnije objavila akt Ambasade Srbije u BiH kojim je najavljena posjeta Danila Vučića Bosni i Hercegovini. Iako u dokumentu nije objavljen nijedan lični podatak koji se odnosi na sina srbijanskog predsjednika, vlasti te države započele su medijsku kampanju tvrdeći da je objavom tog dokumenta ugrožen život Danila Vučića. Među prvima je reagirala premijerka Ana Brnabić.
Најдиректније, брутално угрожавање безбедности Данила Вучића. Медији из БиХ без заштите личних/осетљивих података објављују (1) ко је у пратњи Данила; (2) чиме су наоружани; (3) бр. пасоша, бр. моб.тел; (4) марке возила, регистрације; (5) када ће прећи који гранични прелаз. 1/2 https://t.co/qqNHstX5pV
“Kako je ovo moguće, OHR”, napisala je Brnabić 11. januara.
OHR, međutim, nije odmah reagirao. No, kada je visoki predstavnik odlučio putovati u Beograd, odlučio se i na “zaštitu Danila Vučića”. U svom pismu, Schmidt uopće ne problematizira prisustvo sina srbijanskog predsjednika neustavnom danu RS. Naprotiv, on se poziva na Bečku konvenciju i tako, faktički, Danilu Vučiću daje diplomatski status u BiH. Što znači da je Danilo Vučić proslavi dana RS prisustvovao kao – srbijanski diplomata.
Nemali broj gledatelja i ponešto čitatelja ovih dnevničkih zapisa kada prigovaraju autoru, uglavnom mu dvije stvari zamjeraju. Pitaju me dokle ću komentirati samo politiku i kada ću se konačno pozabaviti nečim vedrim, optimističnim, čega je, tu se slažem, malo u medijima. I evo danas se namjesti pravi, vedar i naglašeno veseo povod stiže sa YouTubea: sarajevska grupa „Helem Nejse“ predstavila je svoju novu pjesmu „Ruža“ koju je snimila sa sjajnom Amirom Medunjanin. Projekat, a ni o čemu manjem se ne radi u njihovom slučaju, „Helem Nejse“ posljednjih je godina nametnuo kao jedan od najvažnijih ovdašnjih popkulturnih fenomena. Oni nisu ograničeni samo na muzičku produkciju, podjednako uspješno se bave animiranim filmovima, duhovitim, angažiranim i originalnim komentarima aktuelnih prilika. Radijski angažman njihovih članova nametnuo je poređenje ove grupe kreativnih momaka sa predratnim Nadrealistima i njihovom novoprimitivnom estetikom koja je, također, izlazila izvan okvira muzike i estrade. No, meni se čini da se tu završavaju sličnosti između dvije najzanimiljivije sarajevska omladinsko-kulturne pojave u posljednjih nekoliko decenija.
„Helem Nejse“ vješto mistificira i sakriva svoj identitet, uspješno manipuliraju medijima, društvenim mrežama i zameću tragove. Krajem prošle godine objavljen je album „Sila moć“ jednog od njihovih članova, poznatijeg kaoBruda iz animiranih filmova. Na njemu se nalazi nekoliko sjajnih rap brojeva u maniru „gangsterskog repa“ oslonjenog na sarajevski prigradski delikventski milje, njegovu i poetiku i leksiku. Pjesma „Usto loš“ sa tog albuma je pravi minimalistički poetsko-muzički dragulj, himna zaguljenih tinejdžerskih heroja crne hronike. Dok slušate stih iz druge ljubavne-kriminalističke pjesme „Princeza i klošar“: „Samo kad bi moja bila to bi tebi bio spas, moj će babo tvoga babu zaposlit’ u „BeHa Gas“, pred oči vam izlazi galerija izetbegovića, asima sarajlića, čovića, dodika, radmanovića, brankovića, novalića, konakovića, nikšića, cerića… čija se mladunčad vjerovatno ovakvim socijalno superiornim dosjetkama udvaraju svojim „princezama“…
Pjesma „Ruža“ je vrlo ambiciozna, lijepo upakovana i pametno smišljena kombinacija, pretapanje ljutog rap brbljanja i punokrvne sevdalinke u kojoj Amra Medunjanin nema premca. Možda je ova ljubavna pjesma nešto najkomercijalnije što je „Helem Nejse“ do sada snimio, a da pritom nije narušena njihova temeljna subverzivna nota. Uz adekvatnu marketinšku i koncertnu promociju „Ruža“ može biti hit koji bi se mogao uporediti za nedostignutim „Godinama“ starim hitom Dine Merlina i Ivane Banfić.
UTORAK, 24. JANUAR
Jučer su članovi Saveza nezavisnih socijaldemokrata iz Istočnog Sarajeva, stranke Milorada Dodika, na konferenciji za medije iskazali nezadovoljstvo izborom srpskih ministara u buduće Vijeće ministara Bosne i Hercegovine. Posebno ih žulja prijedlog njihovog stranačkog šefa da za ministra sigurnosti predloži Nenada Nešića, predsjednika opozicionog DNS-a. Za Nešića tvrde da je upropastio sve čega se dohvatio, od Puteva RS gdje je bio direktor, pa do vlastite stranke koja je doživjela slom na oktobarskim izborima.
Danas je delegacija SNSD-a otišla u Banaj Luku da svoje primjedbe saopći stranačkom lideru i predsjedniku RS Dodiku. Iako su prijetili neposluhom, pa čak i otcjepljenjem od stranke i drugim ultimatumima, nakon sastanka su se ponašali krotko, miroljubivo i kooperativno. Obećali su da će njihov zastupnik u državnom Parlementu sutra glasati za problematičnog Nešića, kao i za sve druge predložene državne ministre. Neki bolji poznavatelji prilika tvrde da je svojim sarajevskim stranačkim kadrovima Dodik nešto obećao i time anulirao njihovo nezadovoljstvo i otpor prema Nenadu Nešiću.
Iako je ime, lik i djelo Nenada Nešića dobro poznato i drugim političkim akterima u BiH, pa i zastupnicima u državnom Parlamentu, uglavnom u najnegativnijem kontekstu, oni se čak neće ni pobuniti kod svojih lidera zbog toga što moraju glasati za takvu osobu.
Stiče se dojam da kada bi neko od stranačkih lidera buduće koalicije za ministra predložio konja, što je uradio rimski imperator Kaligula, ta bi plemenita životinja sjedila u Vijeću ministara. Rimski imperator nije svog najdražeg konja po imenu Incat imenovao za senatora samo zbog svog ludila, nego i da bi pokazao svoj drski prezir prema ostalim senatorima i instituciji u kojoj sjede. Pogledajte pažljivo koje su i kakve osobe stranački lideri ugurali u Vijeće ministara BiH i nećete imati dvojbi šta oni zbiljski misle o toj instituciji i dignitetu države čiji je Vijeće ministara najveća izvršna vlast!
SRIJEDA, 25. JANUAR
U bivšem Haškom tribunalu koji se sada zove Međunarodni mehanizam za krivične sudove danas je završeno iznošenje žalbi odbrane i Tužiteljstva u predmetu protiv bivših šefova SDB-a Srbije Jovice Stanišića i Franka Simatovića. U procesu koji traje 20 godina njih su dvojica prije nepune dvije godine u prvostupanjsoj presudi osuđeni na po 12 godina zatvora. Presuda im je izrečena zbog njihovog učešća i zločinima na području Općine Bosanski Šamac tokom 1992. godine. Oni su, prema presudi, kao čelni ljudi SDB-a formirali jedinicu od 20-ak osoba koja je iz Srbije upućena na samom početku rata u Bosanski Šamac gdje je su sudjelovovali u nasilnom preuzimanju vlasti, kao i zločinima nad građanima bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.
Odbrana dvojice srbijanskih bezbjednjaka tokom dva dana nije osoporavala zločine koje su počinili pripadnici te jedinice, ona je dokazivala da optuženi Stanišić i Simatovi nisu ništa o tome znali. Tužiteljstvo je to osporavalo, pri tome tražilo i da se Stanišić i Simatović osude i za zločine u Doboju i Sanskom Mostru koje su, također, počinile parapolicijske snage koje je SDB Srbije naoružala i uputila u BiH.
Suđenje Stanišiću i Simatoviću je posljednje za zločine počinjene u BiH i Hrvatskoj. Ono je i zadnja prilika da se preko odgovornosti dvojice čelnika njene Državne bezbednosti utvrdi aktivno sudjelovanje Srbije u agresiji na BiH.
No, vratimo se zločinim počinjenim u Bosanskom Šamcu. Pred Haškim tribunalom već je ranije osuđeno nekoliko lokalnih Srba, čelnika te općine. Prvi čovjek policije u Bosanskom Šamcu Stevan Todorović priznao je svoju krivicu i odgovornost za ratne zločine. Kazao je da je u tom gradu bilo relativno mirno i normalno stanje sve do dolaska Stanišićevih i Simatovićevih dobrovoljaca-specijalaca iz Srbije. Oni su stanovnicima nesrspke nacionalnosti priredili pakao. Slično je tvrdila i odbrana drugih optuženika, poput Sime Zarića, koji je ponavljao tokom suđenja i nakon izlaska na slobodu da on nije mrzio komšije Hrvate i Bošnjake budući da živi i miješanom braku.
Sličan scenario po kojem horde dobrovoljaca iz Srbije dolaze na početku rata u BiH u pojedine općine i siju strah, teror ,zločine, logore, progone nesrpskog stanovništva… bilježimo od prvog ulaska Arkanovaca u Bijeljinu u aprilu 1992, pa do njihovih zločina nad Bošnjacima U Sanskom Mostu 1995. godine. Tužiteljstvo u Haagu je priložilo dokaze da su za ovu drugu ekspediciju Arkanovci plaćeni sredstvima SDB-a Srbije, odnosno tandema Stanišić-Simatović.
I na suđenju odgovornim za zločine u Tesliću koje se mjesecima vodi pred Sudom BiH svjedoci govore isto: sve je i u tom bosanskom gradu bilo relativno mirno dok vlast u njemu nije preuzela specijalna jedinica Miće koja je stigla iz Doboja. Ta jedinica je bila sastavljena od lokalnih kriminalaca, ali oslonjena „idejno“ i logistički na SDB Srbije. Isto je bilo i sa dolaskom Šešeljevaca na prostor Mostara, Belih orlova u Zvornik. Milan Lukić, koji je osuđen na doživotnu robiju zbog zločina u Višegradu, bio je što je dokazano na sudu dugogodišnji pripadnik rezervnog sastava SDB-a Srbije.
Kada bi bila tačna tvrdnja veklikosrpskih propagandista i relativizatora da je navodni građanski rat u BiH bio logična posljedica vjekovne mržnje imanentne ovdašnjim narodima, tada bi bilo sasvim nepotrebno da se šalju eskadroni smrti iz Srbije pod kontrolom tamošnjeg SDB-a da oni raspiruju mržnju. I da podstiču lokalno stanovništvo, „inducirano vjekovnom mržnjom“ na zločine i progone svojih komšija.
Sulejman Tihić, bivši lider SDA, bio je žrtva zločina u Bosanskom Šamcu, odakle je nakon torture prebačen u zatvore u Srbiji. Nakon atentata na Zorana Đinđića, premijera Srbije, također rođenog u Bosanskom Šamcu, Tihić je prepoznao njegovog ubicu Zvezdana Jovanovića: on je kao pripadnik zločinačke kaznene ekspedicije njega i druge građane zlostavljao u Bosanskom Šamcu.
Je li Jovanovića na nasilje prema Tihiću i njegovim sunarodnjacima gonila „vjekovna mržnja“, ili, pak, zadatak kojeg je dobio od beogradskih šefova presuđenih za te zločine u Bosanskom Šamcu. Kako se uopšte može mrziti nekoga koga ne poznaješ?! Ubica iz Crvenih beretki Zvezdan Jovanović je mogao mrziti svoju najpoznatiju žrtvu Zorana Đinđića, zbog njegovih planova da Simatovića i Stanišića i njihove ratne odrede smrti pošalje u Haag. Ali, on i drugi zločinci koje je uputio SDB Srbije definitivno nisu mrzili Tihića i druge Bopšnjake i Hrvate iz Bosanskog Šamca. Oni su bili profesionalne plaćene ubice upućene iz Srbije sa konkretnim zadatkom etničkog čišćenja. I ne samo u Bosanski Šamac. Kako je lucidno napisao profesor Dejan Jović u svojoj nezaobilaznoj knjizi „Rat i mit“: nije mržnja proizvela zločine u ratovima u Hrvatskoj u BiH, nego su ratni zločini prethodili mržnji.
ČETVRTAK, 26. JANAUR
Ubrzo nakon što je 1990. godine Hrvatska demokratska zajednica predvođena Franjom Tuđmanom preuzela vlast, u Zagrebu je izvršen napad eksplozivom na Jevrejsku sinagogu. Osude su stizale sa svih strana, novi režim koji je u predizbornom periodu koketirao sa neofašizmom i antijevrejskim sentimentima teško je kompromitiran u mnogim važnim međunarodnim diplomatskim centrima.
Nakon izvjesnog vremena, hrvatske policijsko-obavještajne strukture su otkrile da je diverziju na jevrejskoj imovini izvela grupa obavještajaca-diverzanata formirana od Kontraobavještajne službe JNA. Grupa se nazivala Opera i stajala je iza još nekih destruktivnih akcija u Hrvatskoj koje su imale za cilj kompromitiranje vlasti te zemlje. O tim suberzivnim aktivnostima JNA u Hrvatskoj i BiH najiscrpnije je je govorio bivši obavještajac JNA Mustafa Čondić. On je o tim događajima svjedočio u Haagu na suđenju Slobodanu Miloševiću, te u kasnijim medijskim intervjuima.
Prije nekoliko dana u Švedskoj je na protestima građana zapaljen Kur'an, što je zgrozilo cjelokupnu svjetsku javnost, a pogotovo islamske države. Turske vlasti najavile su oštre sankcije, pored ostalog i blokadu ulaska Švedske u NATO Savez.
Danas su švedski istražni organi objavili da iza paljevine muslimanske Svete knjige stoji izvjesni problematični Šveđanin kojem je jedan drugi lik, također poznat policiji, platio da počini taj pirotehnički akt. A taj naručitelj i financijer, pišu mediji, je bio dugogodišnji suradnik ruske medijske kuće Russia Today od koje je godinama dobijao izdašne financijske injekcije. Uvijek kod ovakvih idiotskih incidenata istraga najprije utvrđuje ko od njih ima koristi. Od ovog vandalizma je naravno korist imala samo Rusija, kojoj je cilj da Švedsku konfrontira sa islamskim svijetom, prije svega Turskom, i na taj način udalji od integracije u NATO Saveza.
Dugo se vjerovalo kako su priče u masivnom ruskom malignom utjecaju na globalne procese pretjerane, te da su tvrdnje o hibridnom ratu protiv ostatka svijeta stvar naučne fantastike. Pokazalo se da to uopće nije bilo preuveličavanje. Prema nekim procjenama na takozvanim „farmama trolova“ koje vode informatičke bitke u Rusiji zaposleno više od 150 hiljada ljudih, sjajno obučenih i izdašno plaćenih. Režimski mediji popot Sputnika i RT samo su jedan od rukavaca propagandnog djelovanja ruske države prema inostranstvu i tek djelomice prema svojoj javnosti.
Kada danas na otvaranju svog privatnog filmskog festivala slavni reditelj kaže da oni „afirmišu umjetnost“, dok neki drugi gotive tenkove Leopard, iz njega ne govori autor velikih filmskih ostvarenja, niti šef Festivala. On se tu pojavljuje kao stalni suradnik agencije Sputnik, redovni gost na gozbama u Kremlju i, prema vlastitom, priznanju blizak prijatelj ruskog ministra odbrane!
PETAK, 27. JANUAR
Današnji dan je proglašen za Međunarodni dan borbe protiv holokausta, i taj se planetarni imperativ borbe protiv zla uglavnom koristi za verbalnu, znači načelnu osudu zala nacizma i fašizma. Licemjerje takve deklarativne, formalne osude bez suštinskog sadržaja može se prepznati gdje god se okrenete. Tako danas Holokaust istovremeno osuđuju i lider Ukrajine Zelenski i Rusije Putin, pritom tvrdeći da se njihove zemlje i vojske i danas bore sa ostatcima povampirenog nacizma.
Na licemjerje koje je upriličeno tokom Međunarodog dana sjećanja na Holokaust ukazuju dva današnja teksta, povjesničar Dragana Markovine i novinara Viktora Ivančića. I jedan i drugi autor uvjerljivo dokazuju da se zemlja u kojoj žive, Hrvatska, nije do kraja, niti iskreno odredila prema vlastitom povijesnom nasljeđu vezanom za zločinačku Neovisnu Državu Hrvatsku (NDH). Podsjećaju da je još uvijek u javnoj upotrebi čest pozdrav Za dom spremni pod kojim je hiljade Jevreja, Srba, Roma i drugih stradalo u NDH. Markovina govori da ni Srbija nije dostojno ogradila od zločina počinjenih nad njenim Jevrejima tokom Drugog Svjetskog rata. Kaže da nešto bolje stvari stoje u BiH, premda u Sarajevu još uvijek jedna škola nosi ime Mustafe Busuladžića, čovjeka koji je bio deklarirani antisemit.
Vlasti u Mostaru danas su zajednički uz prisustvo predstavnika malobrojne jevrejske zajednice u tom gradu obilježile Dan sjećanja na Holokaust. To je ohrabrujuće, ali ni izbliza nije dovoljno to što se hologrami sa jevrejskim simbolima prikazuju na gradskim intitucijama. Stvarni odnos vlasti u Mostaru, kao i u bilo kojoj drugoj sredini, prema nacističkoj praksi mjeri se njihovim odnosom prema antifašizmu i njegovim vrijednostima. Vrijednosti antifašizma se ne mogu vezati ni za jednu drugu ideologiju, pa ni komunisitčku, jer su one univerzalne i civilizacijsko postignuće. Da se ne vraćamo na barvarski čin temeljitog rušenja Partizanskog groblja, podsjetićemo da još uvijek ulice u zapadnom dijelu Mostara nose imena zločinaca koji su direktno odgovorni za smrt hiljada Jevreja u BiH i Hrvatskoj. Iako je bilo najavljeno njihovo uklanjanje, to se već mjesecima odgađa. Za to vrijeme zidovi zgrada i drugih objekata iscrtavaju se nacističkim simbolima i veličanjem zločinačkih ideologija, pa i one aktuelne ruske. Bilo bi mnogo produktivnije i iskrenije da su gradske vlasti na današnji dan sa gradskih ulica skinuli ploče sa imenima zločinaca odgovornih za holokaust, ili prefarbali uvredljive nacističke crteže sa fasada. Ne bi to bio samo simbolički, nego stvarni akt otklona prema fašizmu i njegovim zločinačkim praksama!
U povodu međunarodnog dana sjećanja na Holokaust britanski BBC je snimio film pod naslovom „Kako je počeo holokaust“. Autor ovog impresivnog i uznemirujućeg ostvarenja povjesničar James Bulgin u jednom tekstu iznio je svoj stav o odgovornosti za holokaust. On kaže da je potpuno krivo razmišljanje koje za holokaust optužuje isključivo Hitlera i uzak krug njegovih nacističkih suradnika. Istina je, piše britanski povjesničar, „da se holokaust nije dogodio samo zato što je to Hitler planirao, već zato što je bilo dovoljno ljudi koji su bili spremni djelovati u skladu sa njegovim namjerama i podržati njegovu ideologiju“.
Zato se i danas vrlo neuvjerljivim doima kada se o paklu holokausta izjašnjavaju samo političke, ili intelektualne elite, koje, pritom, ništa ne čine da građanima, ili barem vlastitim pristalicama permanentno ukazuju na njegovu pogibeljnost! I po žrtve i po dželate.
SUBOTA, 28. JANUAR
Ako bi neko za koga bi se moglo reći da dobro poznaje ovdašnu političku scenu, da je upućen u međustranačke odnose, pokušao osvrnuti na jučerašnji dan, vrlo bih teško uspio razumjeti, a kamo li pojasniti drugima šta se jučer dešavalo u Parlamentu Federacije i oko njega.
U najgrubljim crtama, epilog svih tih zamršenih zbivanja, bio je da je pred kraj dana Nermin Nikšić, lider SDP-a BiH, svojim kolegama iz Osmorke najavio da će vjerovatno napustiti njihovo društvo i potražiti neko bolje i iskrenije. Bila je to njegova reakcija na glasanje u Domu naroda Parlamenta Federacije u kojem je SDP BiH preglasan i ostao bez ijednog svog zastupnika u budućem Državnom Domu naroda. Razlozi za tu ljutnju su opravdani i utemeljeni su na faktičkom stanju da SDP koji ima 14 zastupnika u Domu naroda nema nijednog, a neke stranke sa jednim ili dva zastupnika imaju zastupnike u bošnjačkom i hrvatskom Klubu Doma naroda državnog Parlamenta. Nikšićev potpredsjednik Vojin Mijatović je to nazvao izdajom i najavio oštre kontramjere prema onim članicama Osmorke i njihovim liderima koji su se ponijeli nelojalno i nepošteno.
Nermin Nikšić sebe je odavno pozicionirao u fotelju predsjednika Vlade Federacije. Poznavajući njegovu nepopustljivu ambicioznost vrlo se realnim čine spekulacije da će to pokušati ostvariti sa novim koalicijskim partnerom, već otpisanom i prežaljenom SDA. To bi tek bio šok za preostale članice Osmorke koje su već odavno rasporedile svoje kadrove na važne funkcije u Federaciji BiH.
Uzgred, danas je stigla vijest da je gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić koji je predvodio delegaciju pobunjenika na sastanku kod Milorada Dodika, tom prilikom dobio obećanje da će biti izabran za državnog ministra financija nakon što uskoro tu funkciju napusti Zoran Tegeltija.
Svaka koalicijska vlast počiva na kompromisima, ustupcima, popuštanjima, toleranciji, pa i ova aktuelna, tvrde lideri vladajuće koalicije.
Međutim ono što oni u svom metajeziku nazivaju komprimisima, konsenzusima, dogovorima u praksi se pokazuje kao najsirovije i najbestidnije ucjenjivanje i reketiranje dostojno pravih mafijaških organizacija!
NEDJELJA, 29. JANUAR
Jedan od najemotivnijih trenutaka ovogodišnjeg Australian Opena bio je susret Novaka Đokovića i bivše teniserke Jelene Dokić nakon još jedne Novakove pobjede. Njih dvoje nisu mogli obuzdati emocije i jedva su suzdržavali suze. Iako ih dijeli tek četiri godine, Đoković je izgledao neuporedivo mlađe. Četrdesetogodišnja Jelena ga je zbog svog drastično promijenjenog izgleda upitala da li je se sjeća, a on džentlmenski odgovorio: Naravno, da li se ti mene sjećaš. Povrede, patnja i osobna tragedija kroz koje je prošla ostavile su grube tragove na nekadašnjoj ljepuškastoj, šarmantnoj djevojci.
Jelena Dokić je u vrijeme početaka Novakove velike karijere bila među najboljim tenisačicama na svijetu, svakako najperspektivnija. Sa 20-ak godina zauzimala je četvrto mjesto na WTA listi. Đoković se sjetio kakvu mu je radost i čast na njegovi počecima značila njena podrška.
Jelena Dokić i Novak Đoković
A onda se Jeleni Dokić kada je trebala načiniti odlučni „đokovićevski“ korak ka samom vrhu teniskog univerzuma, srušio cijeli svijet. Srušio joj ga je njen rođeni otac Damir histerični roditelj, agresivni i neurotični nacionalista čije je ponašanje na rubu ludila i kriminala. Izbjeglica iz ratnog Osijeka Damir Dokić je zaratio najprije sa kćerkinim trenerom Hrvatom, potom i sa Jelenom, koja je počela izbjegavati i bježati od njega. Njena karijera je tonula, a otac je dotakao dno kada je prijetio da će napasti amabasadu Australije u Srbiji u Beogradu zbog čega je hapšen. Mlada Jelena Dokić je bila žrtva posesivne agresije svog oca, koja je upropastila njenu briljantnu karijeru. Danas je 40-godišnja veteranka koju njeni australski prtijatelji, eto, nisu zaboravili i ukazuju ju povremeno zaslužene počasti.
Slična je sudbina i još jedne tenisačice sa ovih prostora Hercegovake Mirjane Lučić, koja je također u zenitu svoje karijere morala pobjeći u Ameriku pred nasrtljivom torturom rođenog oca.
O tome fenomenu očeva teniskih zvijezda koji se pretvaraju u tirane nad sopstvenom djecom, govorio je prošlogodišnji filmski hit „Kralj Richard“ posvećen ocu velikih teniskih zvijezda Serene i Venus Williams i spartanskim metodama koje je kao trener koristio tokom tog teškog procesa stvaranja velikih igračica. Will Smith je za ulogu oca Richarda Wiliamsa lani dobio Oscara za najboljeg glumca.
Ovogodišnji nastup Novak Đokovića na Australian Openu uz sve druge nedaće koje su ga pratile, obilježilo je incidentno i neprihvatljivo ponašanje njegovog oca Srđana. Reklo bi se da je svjetskom teniskom šampionu podjednak problem predstavljala zadnja loža lijeve noge i prednja, svečana loža u kojoj je sjedio njegov otac. Očevo druženje sa ruskim i srpskim nacionalistima i podrška Rusiji zbog agresije na Ukrajinu, možda je bilo slučajno, možda je ispao naivan, kako je tvrdio njegov sin. Međutim, takvo javno ponašanje Srđana Đokovića nikoga nije pretjerano iznenadilo i potpuno je komplementarno sa njegovim ranijim javnim istupima, izjavama i porukama. Lani je Srđan Đoković dok je Novak čekao rasplet drame oko sudjelovanja na AO, danima držao mitinge u centru Beograda. Ti mitinzi nisu samo bili javna podrška Novaku, nego su se pretvorile u sirove političke tribine. Srđan Đoković je preko noći postao lider antivakserske pobune u Srbiji i simbol borbe protiv zapadnog imperijalizma. Jedan poznati beogradski sportski komentator tvrdio je nedavno da je Srđan Đoković nezadovoljan načinom na koji je on godinama prenosio Novakove mečeve tražio od njegovih šefova da ga ostave bez posla.
Današnje finale Srđan Đoković je bio prinuđen gledati na televiziji, zbog pritiska organizatora i vjerovatno vlastitog sina i ostatka familije.
Ni u jednom sportu, pa ni u jednom javnom poslu žrtva roditelja za uspjeh vlastite djece nije tako velika, skupa i iscrpljujuća kao što je u slučaju teniskog sporta. Roditelji miliona dječaka i djevojčica širom svijeta ulažu veliki novac, trud, energiju, odriču se vlastitih života nadajući se da će se oni dokopati slave i novca, koji su rezervirani tek za dvjesto-tristo najboljih među njima.
Oni rijetki roditelji koji to uspiju, čije kćeri i sinovi dohvate svoje teniske snove, najčešće se time ne zadovoljavaju, nego nastoje podijeliti kolač slave sa svojim potomcima. Srđan Đoković nije svojim ponašanjem uspio naškoditi genijalnom sinu Novaku, ali zato jeste sebi…
Vjerujte mi, znam šta pričam: imam stanovito iskustvo sa hajkama i medijskim linčom. Presudno je ostati hladnokrvan. To nije lako. Jer jasno osjetiš cunami bijesa koji juri ka tebi. Svejedno. Buka nije snaga. Gdje je šuplje, odzvanja.
Ovo, jasno vam je, govorim zbog „slučaja“ Amira efendije Mahića.
Svijet je pun ljudi koji, iz nekog razloga, misle da će, budu li dovoljno glasno i dovoljno dugo vikali, zamuknuti svi oni koji govore ono što se njima ne dopada. Pun je, taj svijet, još i moćnih ljudi koji misle da silom svakoga mogu zastrašiti, da silom mogu zatomiti istinu.
Svijet je pun budala, a najveća od svih je čovjek koji, dok sa krunom na glavi sjedi na prijestolu, dok mu se oko nogu motaju dvorjani a njegove vojske kroz plamen marširaju u zemlje gdje već dospio je strah od njegove moći – misli da je kralj.
Vjerujte mi, znam šta pričam: kada galame, najbolje je čitati.
Uzmi i čitaj, govorio je anđeoski glas Svetome Augustinu. Nemam bolji savjet. To je sve: uzmi i čitaj.
Čitaj, recimo, ovo: doktor Miodrag M. Petrović, „Zakonopravilo Svetoga Save o Muhamedovom učenju“.
No prije toga, pročitaj ko je autor. Istoričar kanonolog, naučni savjetnik Istorijskog instituta. Nesporni srpski autoritet za „Zakonopravilo“ Svetoga Save, za koje Petrović kaže da je „najveća srpska knjiga“. Petrović je autor kritičkog izdanja „Zakonopravila“.
Ovako Petrović piše u predgovoru svoje knjige, čije mi je izdanje iz 1997. na ekranu:
„Srbi se od pojave Turaka na Balkanu (XIV vek) neposredno i neprekidno suočavaju sa Muhamedovim učenjem, iz kojega je izrastao mnogobrojni islamski svet. Posle viševekovne turske vladavine sve do danas u Raškoj oblasti i Bosni postoje islamizirani Srbi koji pomoću islamske vere stvaraju svest o sebi kao posebnom – muslimanskom narodu. Njih bi danas svakako bilo mnogo više da u Srbiji nisu postojali spisi o Muhamedu i o profanosti vere koju je propovedao. Sveti Sava je dva takva spisa preuzeo iz vizantijske književnosti i uneo ih u Zakonopravilo ili Nomokanon – zbornik crkvenih i građanskih propisa, namenjen Srpskoj crkvi i državi“.
Dakle, da ponovimo šta kaže Petrović. Islam je „profana vera“. Bošnjaci su „islamizirani Srbi“. Da nije bilo Svetoga Save, Bošnjaka bi „svakako bilo mnogo više“.
Koji su to vizantijski tekstovi što ih je Sava uvrstio u svoj nomokanon? Takvih je, kaže doktor Petrović, preko sto.No nas ovdje zanimaju oni koji govore o islamu. To su spisi Svetoga Jovana Damaskina, Svetog Epifanija Kiparskog i Georgija Monaha, koje je Sava preveo i spojio u ono što Petrović naziva „spis o izmailćanskoj veri“.
Prije nego pročitamo šta tu o „izmailćanskoj veri“ piše, da pročitamo šta je i koliko je važan Savin „Nomokanon“ – „najvažnija srpska knjiga“, kako kaže doktor Petrović. Wikipedia veli ovako:
“Savin prevod vizantijskog Nomokanona je usvojen na saboru u manastiru Žiča 1221. godine, kao najviši crkveni i državni pravni akt.[2] Pošto su kanoni Crkve umnogome regulisali život podanika, Savina kompilacija se u znatnoj meri odnosila na oblast koju danas smatramo građanskim pravom.[3]
Savinom verzijom Nomokanona Crkva i država u Raškoj su načinjeni ravnopravnim partnerima, tako što to su izbačeni vizantijski zakonski tekstovi (Ekloga, Epanagoga i komentari Balsamona iz 12. veka) koji podređuju crkvu državi.[4]
Sava je u Nomokanonu naveo i Atanasijev popis kanonskih knjiga, kako bi sprečio upotrebu slovenskih apokrifa”.
U svakom slučaju, Savin “Nomokanon” je temeljni spis Svetosavlja.
Čitamo šta tu piše:
“I do sada postoji služba izmailćanska koja drži i vara ljude, to jest vera sracinska koja je preteča Antihrista”.
“A od tog vremena pa do sada kod njih uzraste lažni prorok po imenu Muamed, koji je, razgovarajući sa Jevrejima i sa hrišćanima, to jest sa arijanima i nestorijanima, odasvud crpeo zlo”.
“I mnoge druge izmišljotine su dostojne smeha u takvome spisu, za koji nadmeno kaže da je od Boga snesen na njega”.
“…Moamed imaše pomoćnika, zapravo druga po imenu Zid (Zejd). Ovaj imaše krasnu ženu koju požele Moamed. Dok su njih dvojica sedeli, Moamed reče: “Hej, Bog mi je zapovedio da uzmem tvoju ženu!”
Čitamo dalje kod doktora Petrovića da je Sveti Sava u svoj nomokanon unio i “Čin koji se vrši nad onima što se od Saracina obraćaju čistoj, istinitoj, hrišćanskoj našoj veri”. Taj tekst je, saznajemo, “takođe preuzet iz vizantijskih nomokanona”.
Tu između ostalog piše:
“Proklinjem zvani Kuran, odnosno čitav spis Moamedov, koji laže kad govori da ga je arhangel Gavrilo njemu sneo”.
“Proklinjem i samu Meku i svu okolinu njenu. I sedam kamenova što su ih Sracini tamo bacili na hrišćane. I svaku molitvu i službu i običaje njihove”.
“Iznad svega proklinjem boga Moamedova, za koga kaže da je samo on bog”.
Istorijsko-politički kontekst u kojem nastaju citirani vizantijski nomokanoni je jasan. Jasno je i da se ondašnji hrišćani i muslimani, pa ni u svojim teološkim raspravama, nisu mazili i nisu bili upoznati sa konceptom političke korektnosti.
Jasni su i politički razlozi zbog kojih je Sava te tekstove uvrstio u svoj tekst.
Jasno je i to da današnji politički kontekst u Bosni nije radikalno – u svakom slučaju ne dovoljno radikalno – drugačiji od ondašnjih napetosti (ovo je, dakako, eufemizam) između hrišćana i muslimana.
Amir efendija Mahić je deseti rođendan dočekao u logoru Trnopolje, u koji ga je zatočila Karadžićeva vojska. Od Kozarca, u kojem je rođen, nije ostao kamen na kamenu. Njegova porodica teško je stradala u zločinima koji je srpska vojska sistematski vršila nad njegovim narodom.
Obaveza Amira Mahića, kao ljudskog bića, no prije svega kao intelektualca koji je odgovoran prema drugim ljudima, kojima je on vjerski i intelektualni autoritet, ljudima koji su listom preživjeli stradanje kakvo je snašlo njega, bila je da pokuša potražiti korijen – ili barem ono što bi korijen moglo biti – ogromne mržnje koja je porodila toliko užasa.
Ta ga je potraga odvela do Savinog “Nomokanona”.
Evo: i mene je.
Moguće da je to tako zato što tamo piše to što tamo piše.
O tome se može govoriti ili ćutati. Pritom: ćutati ne znači obrisati. Znači tek teret nužne debate ostaviti za drugo vrijeme, nekim drugim ljudima. To nije tolerancija. To nije dobronamjernost.
Svi važni, temeljni tekstovi na koje se pozivaju oni koji mržnju crpe iz njih, zahtijevaju ne ćutnju i ne galamu koja pokušava iznuditi tu ćutnju. Zahtijevaju kritički pristup i ozbiljne, neugodne debate.
U kojima “ja sam time uvrijeđen” nije pažnje dostojan argument.
Inspektorat Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine analizirao je predložene tačke dnevnog reda sjednice Vijeća ministara BiH koja će biti održana u četvrtak 9. februar te je dostavio svoj prijedlog u vezi pojedinih tačaka koja se odnose na imenovanja direktora u policijskim agencijama. Upozoravaju da ukoliko se izvrše ta imenovanja bit će nezakonita.
Kada je riječ o prijedlogu imenovanja direktora i zamjenika direktora Službe za poslove sa strancima i zamjenika direktora Agencije za školovanje i stručno usavršavanje kadrova Inspektorat upozorava da bi trebali imati, a posebno direktor Službe za poslove sa strancima sigurnosnu provjeru stepena „vrlo tajno“ te da bi se ona trebala obaviti u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima BiH, a u skladu sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka.
Dalje navode da je za direktora SPS-a predviđen pristup tajnim podacima stepena „vrlo tajno“.
„Agencija za školovanje i stručno usavršavanje kadrova i Služba za poslove sa strancima su upravne organizacije u sastavu Ministarstva sigurnosti u kojima se proizvode, distribuiraju i primaju tajni podaci, posebno ovo ističemo za Službu, za šta je certifikovana od strane Državnog sigurnosnog organa, odnosno Ministarstva sigurnosti.
Također, predviđeno je da se sigurnosne provjere okončaju prije imenovanja, postavljenja, odnosno prijema u radni odnos. U slučaju da se za navedena lica utvrde sigurnosne smetnje isti neće biti imenovani, postavljeni, odnosno primljeni u radni odnos za koji je obavljena sigurnosna provjera.
Kako se postupak sigurnosnih provjere, po našem saznanju još uvijek nije okončao, evidentno je da nisu ispunjeni uslovi za navedene tačke dnevnog reda te je istu potrebno povući do okončanja postupka provjere za sve kandidate”, navode iz Inspektorata Ministarstva sigurnosti BiH.
Posebno napominju da odgovorni javni organ osigurava da se sva javna imenovanja vrše na zakonit način i u skladu sa svim važećim pravilima, propisima i zakonima.
Dakle, Nenad Nešić, ministar sigurnosti BiH je odgovoran da se osigura ispunjenost svih uslova za ova imenovanja.
Na dnevnom redu su i rang-liste za imenovanje čelnika u SIPA-i (zamjenik direktora), GP (direktor i zamjenik), DKPT (direktora i dva zamjenika).
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
