Facebook Twitter Youtube
    7 dana popularni

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Nova HDZ-ova obmana sa Domom naroda FBiH: Umjesto Ustavnog suda FBiH, o zaštiti vitalnog nacionalnog interesa bi odlučivao klub naroda koji je i zatražio zaštitu

    Piše:
    Redakcija
    -

    “HDZ BiH je konačno pristao na to da Dom naroda štiti isključivo vitalni nacionalni interes, ali onda je imao neke dodatne zahtjeve o kojima ja neću sada precizno govoriti”, rekao je u srijedu lider SDA Bakir Izetbegović, nakon sastanka sa visokim predstavnikom Evropske unije za vanjske poslove i sigurnost Josepom Borrellom.

    I sam lider HDZ-a BiH Dragan Čović u srijedu je kazao da je “postignut dogovor” u vezi sa Domom naroda FBiH.

    “Mislim da smo se usuglasili oko prijedloga za Dom naroda FBiH”, rekao je Čović.

    Ali, prema informacijama Istrage, nikakav suštinski napredak u ovom slučaju ne postoji. Tačno je da je lider HDZ-a BiH Dragan Čović pristao na smanjenje ovlasti Doma naroda FBiH, svodeći ga samo na pitanje vitalnog. Međutim, takozvani katalog oblasti u kojima se može koristiti “vitalni nacionalni interes” obuhvatao bi sva bitna pitanja u Federaciji – od budžeta, preko sigurnosne politike, obrazovanja, pa sve do pitanja poreza. To znači da bi svaki klub naroda u Domu naroda FBiH mogao pokrenuti pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa prilikom usvajanja budžeta Federacije ili, pak, usvajanja zakona o porezima koji bi, recimo, kladionice bile vraćene u porezni sistem FBIH. Osim toga, o “vitalnom nacionalnom interesu”, predlaže HDZ BiH, umjesto Ustavnog suda FBiH odličivao bi klub naroda u Domu naroda FBiH koji je i pokrenuo pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa.

    “Vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda su definirani na slijedeći način: ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima vlasti; identitet jednog konstitutivnog naroda; ustavni amandmani; organizacija organa javne vlasti; jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu donošenja odluka; obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno nasljeđe; teritorijalna organizacija;sistem javnog informisanja i druga pitanja koja bi se tretirala kao pitanja od vitalnog nacionalnog interesa, ukoliko tako smatra 2/3 jednog od klubova delegata konstitutivnih naroda u Domu naroda”, piše u Ustavu Federacije BiH u poglavlju “definicija vitalnog nacionalnog interesa”.

    U članu 17b je navedeno da o pitanju zaštite vitalnog nacionalnog interesa odlučuje Ustavni sud Federacije BiH.

    “U Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine osniva se Vijeće za zaštitu vitalnih interesa, kako bi odlučivalo o pitanjima vitalnog interesa, prema proceduri u skladu sa ovim ustavom. Ovo vijeće razmatra sva pitanja koja su od vitalnog interesa”, navedeno je u u Ustavu Federacije BiH.

    Trenutno u Ustavnom sudu FBiH ne postoji Vijeće za zaštitu vitalnih interesa, jer Sud nije popunjen iz razloga što predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara ne želi predložiti nove sudije. Iz tog razloga je Federacija BiH u blokadi. Naime, klub bilo kojeg od tri konstitutivna naroda u Domu naroda FBiH ima pravo da, ukoliko to dvotrećinska većina želi, pokrene pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa. U trenutku kada se pokretane taj mehanizama zaštite, procedura usvajanja određene odluke se obustavlja dok Ustavni sud FBiH ne riješi pitanje vitalnog nacionalnog interesa. Kako, međutim, Ustavni sud FBiH nije popunjen, nije moguće formirati ni Vijeće za zaštitu vitalnih interesa. Tako procedura usvajanja nekog zakona ostaje blokirana do daljnjeg. No, bolje do daljnjeg, nego zauvijek. A upravo je to ono što HDZ BiH želi.

    Prema informacijama Istrage, HDZ u potpunosti želi izbaciti Ustavni sud FBiH. Prema prijedlogu dragana Čovića, o pitanjima zaštite vitalnog nacionalnog interesa bi odlučivali sami delegati koji bi i pokrenuli to pitanje. U praksi bi to izgledalo ovako. Predstavnički dom FBiH, recimo, usvoji zakon kojim se kladionice uvode u sistem direktnih poreza. No, dvije trećine delegata u, recimo, Klubu Hrvata Doma naroda FBiH bi pokrenulo pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Da li je ugrožen vitalni nacionalni interes u ovom slučaju ne bi odlučivao Ustavni sud FBiH, već – Klub Hrvata u Domu naroda FBiH. Isti onaj klub koji je i pokrenuo pitanje zaštite vitalnog interesa. O svim procesima u Federaciji bi, tako, odlučivalo 12 delegata u nekom od klubova Doma naroda Federacije BiH.

     

    Mijenja li se politika EU: Hoće li Evropa izdati Ukrajinu?

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Čak i dok evropski lideri javno saosjećaju sa borbom Ukrajine i u nekim slučajevima su se potrudili da podrže zemlju, oni također strahuju da bi ono što je francuski predsjednik Emmanuel Macron prošle sedmice nazvao „ponižavanjem“ Rusije moglo stvoriti potpuno novi niz problema, kažu zapadni zvaničnici”, piše Politico.eu.

    Ovaj medij navodi da je rastuća zabrinutost da bi ukrajinska pobjeda mogla destabilizirati Rusiju, čineći je još nepredvidivijom, a perspektivu normalizacije energetskih veza sve nerealnijom.

    “Zbog toga se neke zapadnoevropske prijestonice tiho zalažu za rješavanje sukoba ‘čuvanjem obraza’, čak i ako to Ukrajinu košta dijela teritorije”, piše Politico, a prenosi politicki.ba.

    Ističu se stavovi Macrona i kancelara Njemačke Olafa Scholza koji bi radije vidjeli prekid rata i stabilno primirje, nego da Ukrajina do nogu potuče ruske snage.

    “‘Mi nismo u ratu sa Rusijom’, rekao je Macron u  obraćanju  u Evropskom parlamentu u Strazburu prošle nedjelje, ističući da je “dužnost Evrope da stane uz Ukrajinu kako bi se postigao prekid vatre, a zatim izgradio mir”, citira dalje ovaj medij francuskog predsjednika.

    Macron je takođe izjavio da će, nakon što je mir postignut, Evropa morati izgraditi „novu ravnotežu sigurnosti“, što je fraza koja alarmira države Centralne i Istočne Evrope. One to smatraju šifrom za nagrađivanje Putina dijelovima njihovih teritorija.

    I njemački kancelar ima sličnu taktiku.

    Objavljujući na svom Twitter nalogu neke dijelove dugog razgovora s ruskim predsjednikom, on je, kao prvu od tri tačke razgovora s Putinom istakao:

    “U Ukrajini mora postojati prekid vatre što je prije moguće”.

    Zahtjev da se Rusija odmah povuče i povuče sve svoje snage sa ukrajinske teritorije nije bio među te tri tačke.

    Politico upozorava i da je Njemačka opet odgodila dostavu teškog oruđa Ukrajini, te se prenose dijelovi Scholzog intervjua njemačkoj novinskoj kući T-Online tokom kojeg se kancelar upadljivo zalagao za diplomatsko rješenje.

    Premijer Italije prošle sedmice boravio je u Sjedinjenim Američkim Državama gdje se susreo i s predsjednikom Joeom Bidenom.

    Dragi je također rekao da je vrijeme da se počne razmišljati o mirovnom sporazumu.

    “Složili smo se da moramo nastaviti podržavati Ukrajinu i vršiti pritisak na Moskvu, ali i da počnemo s promišljanjima kako da izgradimo mir”, rekao je novinarima, dodajući da napor mora uključiti i Ukrajinu.

    Ljudi… žele razmišljati o mogućnosti uvođenja primirja i ponovnog pokretanja nekih kredibilnih pregovora. To je trenutno stanje. Mislim da moramo duboko razmisliti o tome kako to riješiti”, izjavio je Dragi.

    Politico ističe i da, čak i dok ističu svoju podršku Ukrajini, činjenica da su čelnici tri najveće zemlje EU usvojili gotovo identične tačke razgovora o mirovnim pregovorima, baš u trenutku kada Kijev ima prednost u svojoj borbi, sugerira da trojac pokušava pritisnuti ukrajinske lidere na pregovore.

    Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski odgovara da za sada nema ništa od toga.

    “Želimo da ruska vojska napusti našu zemlju — mi nismo na ruskom tlu“, rekao je Zelenski u  intervjuu  za italijansku javnu radiodifuziju RAI u četvrtak. “Nećemo pomoći Putinu da sačuva obraz plaćajući našom teritorijom. To bi bilo nepravedno”.

    Makron je “uzaludno” tražio “izlaz za Rusiju”, dodao je Zelenski.

    Ukrajinski zvaničnici tvrde da bi svaki ustupak Moskvi na teritoriji — uključujući Krim — otvorio vrata budućim ruskim upadima na njihovu teritoriju.

    Nasreću zvaničnog Kijeva, SAD su čvrsto uz Ukrajinu.

    Poziv evropskih lidera na razgovore sa Rusijom je u suprotnosti sa politikom Vašingtona. Ministar odbrane Lloyd Austin  rekao je  nakon posjete Kijevu krajem aprila da Vašington vjeruje da Ukrajina “može pobijediti”.

    Odgovarajući na pitanje o Dragijevom pozivu na mirovne pregovore, Karen Donfried, pomoćnica državnog sekretara za Evropu, rekla je da, iako SAD vjeruju da će sukob na kraju biti riješen diplomatskim putem, prioritet administracije ostaje pomoć Ukrajini da se odbrani.

    “Naš fokus danas je na tome da što je moguće više ojačamo ukrajinsku ruku na bojnom polju, kako bi, kada dođe vrijeme, Ukrajina imala što više utjecaja za pregovaračkim stolom”, rekla je ona novinarima u petak.

    Komentar Seada Numanovića: NiP-ovo političko samoubistvo s predumišljajem

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Kada se usred izborne kampanje i razbuktalih političkih strasti u javnom prostoru emitira pismo u kojem se traži sastanak s poglavarom muslimana Bosne i Hercegovine, a da mu ono nije ni uručeno, onda je rezultat – političko samoubistvo!

    Stranka Narod i Pravda objavila je na svojoj web-stranici sadržaj pisma adresiranog na reisu-l-ulemu Huseina efendiji Kavazovića u kojem ga se, skrivajući se iza upita građana, optužuje za podršku Stranci demokratske akcije i Bakiru Izetbegoviću, piše politicki.ba. 

    U pismu se traži sastanak, ističe podrška kadrova te partije u vlasti (a ima ih na svim nivoima – od državnog, preko federalnog do kantonalnog) “posebno Islamskoj zajednici” i na kraju prijeti da – ako do sastanka ne dođe, javno će prenijeti pitanja istih tih “građana”. No, problem je što formalno niko iz NiP-a nije tražio sastanak s reisom!

    Objašnjenja za ovakav potez NiP-a mogu biti različita. U Rijasetu su njihov čin shvatili kao nedvosmislenu prijetnju!

    I već su žustro odgovorili. Nakon HDZ-a Dragana Čovića, NiP je druga stranka koja pokušava disciplinirati Islamsku zajednicu i reisu nametnuti “brnjicu”.

    U dosadašnjoj političkoj praksi pisma koja se objave, a ne pošalju u najmanju ruku su provokacija. To se radi kada stvarno ne želite sastanak, već rat i pokoravanje onoga kome je neposlato pismo namijenjeno.

    Možda je motiv NiP-a “benigan”.

    Možda se radi o želji za još kojim “lajkom” na društvenim mrežama. Ako bi tako bilo, onda je to neopisivo loše! Takva politika je onda nivoa izvjesne Dare Bubamare, a ne stranke koja želi vlast kako bi Bošnjacima – muslimanima, na čije glasove pledira, otvorila put u bolje sutra!

    Teško je vjerovati da ima neko ko može povjerovati, a još manje prihvatiti takvo objašnjenje. Naprosto je neshvatljivo ovakvo ponašanje ljudi iz NiP-a.

    Dobro, izborna je kampanja, kandidatske liste koje i u “najutegnutijim” partijama dovode do nestabilnosti, poljuljale su i ovu stranku. Pale su i neke ostavke visokih i popularnih zvaničnika, sukob frakcija dobio je na intenzitetu…

    Ipak, čak i da je NiP u stanju anarhije, a apsolutno nije, ovako se ne radi!

    Iako će oni koji su pismo objavili imati svoje argumente, odgovor na pitanje – kad ovako kidišete na reisa, šta ćete nama, običnim građanima raditi – ostaje bez adekvatnog odgovora!

    NiP je mlada stranka. Lutanja u traženju svog mjesta pod političkim suncem su i nužna i prirodna.

    Da nije izborna godina, neslanje objavljenog, a nelektorisanog pisma bilo bi težak politički gaf. Ovako, on je pucanj u sebe.

    Kolumna Vildane Selimbegović: Nermin Nikšić, lider kompenzacijskih lista

    Piše:
    Vildana Selimbegović
    -

    Prije koji dan, naša vjerna suradnica Nada Zdravič skrenula mi je pažnju na vijest iz Švicarske: u tamošnjoj Asconi je Kaja Kallas, premijerka Estonije, primila Europsku nagradu za političku kulturu 2022. koju dodjeljuje Zaklada “Hans Ringier”. Ovom nagradom odaje se počast velikanu europske kulture slobode. Riječ je o 16. europskoj nagradi vrijednoj 50.000 eura, koju su već dobili, između ostalih, Jean-Claude Juncker, Jürgen Habermas, Mario Draghi, Frank-Walter Steinmeier, a iz regiona Boris Tadić. Kaja Kallas je hrabra žena, čulo se prilikom uručenja nagrade, uz naglasak da je i mnogo više od toga: “Estonska premijerka predstavlja hrabrost male zemlje u opasnim vremenima. Ona poziva na odlučan otpor Zapada protiv Putinovog nepravednog rata: treba izbjegavati pregovore s diktatorom ‘sve dok Ukrajina ne bude slobodna’. Kaja Kallas govori u ime zemlje jedva veće od Švicarske, koja je, kao neposredni susjed Rusije, ranjiva na agresiju Kremlja i prethodno je 50 godina trpjela nasilnu represiju od strane moskovskog režima. Zajedno s 1,3 milijuna estonskih građana, državnica stoji, ako hoćete, na čelu slobode u zapadnom svijetu.” Ignazio Cassis, predsjednik Švicarske Konfederacije, odajući priznanje dobitnici, insistirao je na njezinom prepoznavanju nepravde, borbi za ljudska prava i snažnom zalaganju za zapadne vrijednosti, te poentirao: “Demokracija je održavanje istine živom. Ali ako to želimo učiniti, moramo imati hrabrosti otkriti ono što je lažno.”

    Svako poređenje s nama je ne samo dozvoljeno već i poželjno. Tim prije što smo posljednjih dana zatrpani besjedama o političkoj (ne)kulturi visokog predstavnika Christiana Schmidta zato što je u Goraždu burno reagirao bukvalno optužujući domaće političare da lažu, te im usput očitao lekciju zbog godina nerada i nespremnosti da se i oko čega dogovore. “Smeće, potpuno smeće”, bjesnio je Schmidt i, kako to kod nas biva, našao se u epicentru debate zbog svog emotivnog ispada, umjesto onih o kojima je govorio. Priliku je, očekivano, prvi zgrabio lider SNSD-a Milorad Dodik, kome je visoki predstavnik tog dana, kada je otputovao u Goražde, sa stranica Večernjeg lista zaprijetio sankcijama. “To se odnosi na ove iz Federacije”, protumačio je goraždansku epizodu zadovoljni Dodik uz objašnjenje: “Nas poziva na rakiju, da pijemo, što znači da smo mi dobri momci.” Taj Dobri Momak do sada je bezbroj puta ponovio da je Schmidt nelegalan i da ga on i Rusija ne priznaju. No, ni vjerni botovi bošnjačke, ali i probosanske opcije nisu ostali izvan terena, nadigli su neviđenu dreku o nediplomatskom potezu čak tražeći ostavku visokog predstavnika, iako su do jučer pisali pisma UN-u tvrdeći da nam Ured OHR-a i dalje treba.

    Zar zaista iko u ovoj zemlji vjeruje da bi nakon Schmidta došao novi Schmidt? I otkud uopće pravo bilo kome s domaće političke scene da priča o političkoj (ne)kulturi referirajući se na bilo čiju izjavu? Ovdje političari – listom – varaju svoje birače i ne trepnuvši, međusobno se olajavaju i vrijeđaju, a svoje neistomišljenike redovito progone, podmeću im i obračunavaju se s njima koristeći smećarski jezik. Problem je, valjda, što smo oguglali, pa ih i ne mjerimo aršinima zapadnih vrijednosti u koje se tobože sami zaklinju i ovih dana, kada se nedvosmisleno obračunavaju sa cijelim zapadnim svijetom, podvaljujući nam kukavičije jaje o Istoku punom razumijevanja za njihove (autoritarne) ambicije. A one su postale bjelodano jasne – cilj je opstati na vlasti i(li) barem dovoljno joj blizu da bi se sačuvali lagodni životi moćnika, političkih probisvijeta i cijele bulumente poslušnika koji za njih dižu graju o neprijateljima koji su uvijek drugi i drugačiji i koji ih tobože sprečavaju da nas povedu putem reformi i euroatlantskih integracija. Borbu protiv korupcije ne vrijedi pominjati, jer su korupciju utkali u svaku poru društva, a do ljudskih prava im je stalo manje nego do lanjskog snijega. Ko su zapravo uzori naših političara? Dodik i Čović ne kriju naklonost spram Putina, Izetbegović bi da bude Erdogan, i to već odavno svi znamo, no ko je kandidat za našu Kaju Kallas? Imamo li ga uopće?

    Estonska premijerka je dugogodišnja zagovarateljica liberalnih vrijednosti, demokrata po uvjerenju, beskrajno odana reformama, braniteljica malih i srednjih preduzeća, posvećena digitalizaciji i posebno odana zaštiti potrošača i stvaranju prilika za mlade ljude. Ako naše nacionalne vođe u ovom opisu ne možemo pronaći, a ne možemo, na šta bi ličio pokušaj da Kaju sklopimo od opozicije? Tu se na scenu vraća stara priča o lijevom bloku, partijama koje bi i po programu trebale biti najsličnije Stranci reforme na čijem je čelu estonska premijerka. Iz Republike Srpske za lijevi blok se eventualno kandidira PDP, a iz Federacije SDPBiH, Demokratska fronta i Naša stranka, te opet eventualno Platforma za progres Mirsada Hadžikadića. Kako god, SDPBiH bi po svojoj tradiciji, značaju u društvu i antifašističkim tekovinama koje voli priskrbiti sebi kao u grunt zapisane, makar onda kada to vođstvu partije odgovara, trebao – da ne kažem morao – biti snaga koja predvodi ovaj blok, okuplja ga, jača i širi. Radi li to SDP?

    Umjesto senzibiliteta spram nacionalnih i ljudskih prava, jurišao je na OHR, takmičeći se sa SDA od koje smo proteste mogli očekivati, ali ne i od partije koja zagovara jednakosti. U Kantonu Sarajevo, gdje je na vlasti kao dio Trojke, svoje koalicijske partnere koristi za ispričnice i u ministarstvima kojima gospodari, a i to zavisno od potrebe: kada se pravdaju pred organizatorima Povorke ponosa što Kanton u kome je i glavni grad Bosne i Hercegovine nije u stanju donijeti evropski zakon o javnom okupljanju (kakav ima Brčko distrikt), ispod žita prstom upiru u Narod i pravdu, a kada trebaju podržati Našu stranku u insistiranju da se dostojanstveno obilježi stradanje Sarajlija na Kazanima, ispostavi se da je na čelu čitave akcije potpredsjednica partije i SDP-ova gradonačelnica Sarajeva. To je ona ista Benjamina Karić koja je povela hajku protiv mini suknje u glavnom gradu BiH!

    Russia Today: Bosnu treba denacificirati

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Ruska TV kuća Russia Today emitirala je posebnu “dokumentarnu” emisiju u kojoj zagovara razbuktavanje ratnog požara na zapadnom Balkanu.

    Dokumentarni program ovog medija pod zapadnim sankcijama potrudio se da uznemiri region.

    “Moj sin i druga djeca će živjeti u jednoj zemlji apsolutnog mira, gdje su sve srpske zemlje sabrane, od srpskog mora, preko srpske Bosne, srpskog Kosova…

    Kao što Rusija uspijeva da denacificira, demilitarizira i oslobodi ruski svijet, tako i mi Srbi imamo pravo, kroz specijalne operacije, da stvorimo srpski svijet koji će koji će živjeti u miru i slobodi”, izjavio je u emisiji RT-a Miša Vacić, srpski ekstremni desničar.

    RT je cijelu emisiju posvetila srpskim ekstremistima, ali je program garnirala i izjavom patrijarha Porfirija o “kristalnoj noći u Zadru” i vatrenim govorom Aleksandra Vučića u kojem on najavljuje da će se Srbija suprotstaviti NATO-u i Zapadu, jer “više nemamo kud”.

    U emisiji se stalno provlači opasnost od izbijanja rata i on najavljuje za tri, šest mjeseci ili narednu godinu.

    “Pucnjava na graničnom prelazu Brnjak, kao prije stotinu godina u Sarajevu, gotovo je dovela do globalne krize”, ističe RT na početku priloga govoreći o prošlomjesečnim barikadama kosovskih Srba na graničnim prelazima Jarinje i Brnjak, nedaleko od Sjeverne Mitrovice.

    Vacić se citira i kada goviri:

    “Vrijeme je da se pitanje Kosova riješi kako je Rusija uradila s Krimom”.

    Citira se još jedan srpski ekstremist:

    “Nećemo ostaviti ni jedno dijete, makar ono živjelo u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, na Kosovu. Dužnost naše generacije je da osiguramo da niko ne bude ostavljen, niko zaboravljen”. Mnogo ratnih veterana je sa nama, mnogo ljudi koji su prošli Siriju, Ukrajinu, bombardiranje 1999.”, kaže za RT Damjan Knežević, osnivač paramilicijske formacije Narodna patrola.

    Ovoj formaciji RT daje značajnu pažnju. Ističe se i da oni napadaju i migrante u Srbiji.

    RT je provela noć s Narodnom patrolom i snimila njihove “provjere” migranata.Knežević je u razgovoru s ovom TV kućom kritičan i prema vlastima Srbije. Smatra da je “puno ljudi postavljeno na pozicije, a da su naklonjeni Zapadu.

    Za ovaj program govorio je i ruski ambasador u Srbiji Aleksandar Bocan-Harčenko.

    On je inače na ovu poziciju došao nakon što je duži period službovao u Bosni i Hercegovini. Harčenko je najprije objasnio zašto Rusija traži da otvori vojnu bazu u Srbiji.

    Za RT je rekao da se radi o protivteži američkoj, odnosno NATO bazi Bondstil, na Kosovu. Istakao je da zvanična Moskva traži, ali ne i insistira ili nameće vlastima Srbije otvaranje svoje vojne baze u toj zemlji.

    Zapad gura Srbiju ka uvođenju antiruskih sankcija; Srbija je prinuđena da prizna Kosovo; Srbiji prijeti prekid snabdijevanja jeftinim plinom, navodi ovaj medij riječi ruskog ambasadora, piše politicki.ba.

    O izbornim rezultatima i postizbornim koalicijama: Konkurs za bosanskog Dritana je otvoren

    Piše:
    Reuf Bajrović
    -

    Bosna i Hercegovina je zemlja koja je po mnogo čemu jedinstvena. Na primjer, to je jedina demokratska zemlja na svijetu u kojoj izborni rezultati nisu glavna (ili čak jedina!) tema u izbornoj noći. Visoki predstavnik Kristijan Šmit, kao neizabrani strani zvaničnik, je odlučio u izbornoj noći promijeniti izborni rezultat i poništiti demokratsku volju birača. Njegova odluka, koja nameće selektivne izmjene Ustava Federacije BiH, oduzima demokratskoj većini pravo da izabere vlast kakvu želi. Čak štaviše, Šmit je zacementirao pravila kojima ultradesničari iz HDZ ne mogu biti izbačeni iz vlasti — iako predstavljaju demokratsku manjinu. Šmitova drska intervencija podsjeća na poteze kolonijalnih upravnika iz devetnaestog vijeka i ukazuje na potpuni prijezir prema volji građana BiH koji su glasali tako da je bilo moguće zaobići HDZ prilikom formiranja vlasti.

    Obzirom na novostečenu poziciju koja HDZ-u daje komociju da odluči kad i kako će biti formirana vlast, ova stranka je putem medija koji su joj bliski otvorila svojevrsni konkurs za koalicione partnere. Lista zahtjeva koju HDZ ima je takva da oni koji su spremni da je makar djelomično ispune moraju pristati na poziciju izdajnika naroda i države kojoj pripadaju. Nešto slično se desilo u Crnoj Gori nakon izbora 2020. kada se na čelu vlasti našao izvjesni Dritan Abazović; za manje od dvije godine, ovaj se bivši predstavnik “građanske Crne Gore” uspio upisati u stranice istorije Balkana na kojima su prethodno upisani Sejdo Bajramović i Fikret Abdić. HDZ sada traži sarajevske dritane koji će biti spremni da obuku političke uniforme zločinačkog Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i izvrše ono što Bobanove trupe nisu mogle da postignu tokom udruženog zločinačkog poduhvata.

    Druga sličnost sa onim što se desilo nakon 2020. u Crnoj Gori je pokušaj dijela međunarodne zajednice da najjaču stranku sa probosanske strane istisne iz vlasti, vjerovatno kao kaznu za odbijanje izmjena izbornog zakona koje je Šmit odlučio nametnuti. Crnogorski DPS i bosansko-hercegovačka SDA su stranke koje trideset godina imaju ključnu ulogu na raznim nivoima vlasti i koje se vežu sa nizom korupcijskih afera. Ali su u isto vrijeme i stranke koje predstavljaju najveći dio stanovništva i koje su na historijskim prijelomnicama bile na čelu država koje će se odvojiti od Jugoslavije. Navodni obračun sa korupcijom je isprika za politiku izbacivanja ove dvije stranke iz vlasti na način na koji je to rađeno sa Radikalima u Srbiji tokom vladavine DS. Ignorisanje korupcije u redovima HDZ i SNSD u BiH, kao i DF i URA u Crnoj Gori, je jasan indikator da da se radi o političkoj šarenoj laži za naivne. Kako je moguće zaboraviti brojne afere u kojima je Dragan Čović glavni učesnik? U kojem to svijetu neko može korumpiranog dušmana države u kojoj živi prihvatiti za partnera samo da bi se dokopao vlasti i slušao neprijatelje naroda kojem pripada? To je moguće samo u svijetu svjesnih izdajnika kao što je Dritan Abazović.

    Probosanski politički faktor će se uskoro suočiti sa nepobitnim dokazima da se pod egidom borbe protiv korupcije uništava onoliko državnosti BiH koliko je preživjelo genocid i agresiju. Strani mentori bosanskih dritana su ljuti što su morali otkriti sopstveno saučesništvo u pokušaju konačne palestinizacije tako što je Šmit izašao na političku čistinu i potegnuo za bonskim ovlastima po uzoru na nacističke nadzornike u Nedićevoj Srbiji i NDH.

    Nema sumnje da će se sastav vladajuće koalicije znati tek kada budu izabrani svi delegati u Klubu Bošnjaka u Parlamentu FBiH. Šmit je nametnuo nova pravila koja su trebala da zabetoniraju HDZ u vlasti kad je na samom početku brojanja glasova bilo jasno da Bećirović uvjerljivo vodi protiv Izetbegovića. Da su sačekali još koji sat postalo bi jasno da će dizanje praga za izbor Predsjedništva FBiH sa šest na 11 delegata u isto vrijeme pogodovati i SDA i DF, koje su htjeli da kazne zbog nepristajanja na izmjene Izbornog zakona. Vrlo je moguće da, zbog rezultata na kantonalnom nivou, sama SDA bude mogla da izabere 13 od 23 bošnjačka delegata i time dođe u istu poziciju na nivou FBiH kao i HDZ. U tom slučaju će bosanski dritani morati dobiti dodatnu javnu podršku u vidu pritiska na delegate SDA, DF i SBiH da promijene dresove i omoguće da HDZ dobije partnere koji su očito spremni da ispune uslove konkursa koji je Čović raspisao za ulazak u vlast.

    Bez obzira na ishod političke bitke za Dom naroda, Šmitovo nametanje je i najskeptičnijim posmatračima pokazalo da Europska konvencija o ljudskim pravima ne vrijedi za većinsko bošnjačko stanovništvo u BiH. Naime, kako je moguće da se koriste Bonske ovlasti da se direktno krše odluke Strazburškog i BiH sudova u presudama Sejdić-Finci, Šlaku, Zornić i Komšić? Moguće je samo ako konvencije o ljudskim pravima ustvari ne važe za one koji su većina u BiH. Glavni zapadni igrači su odlučili da više nije moguće kriti se iza političkih kriterija za ulazak u EU, što decenijama slušamo u slučaju Turske, Albanije i Kosova. U BiH su demografske promjene prijetile da zemlju oslobode okova iz Dejtona, i da omoguće demokratskoj većini da uspostavi vlast bez ucjene islamofoba iz HDZ. Zapad je natjeran da pokaže jasno i glasno da su mu draži crnokošuljaši nego, kao što moj bivši prijatelj Edvard Džozef ogavno reče, “bošnjački demografski oportunisti”.

    U nedjelju naveče smo svjedočili onom licu Zapada koji smo gledali od 1992. do 1995. kada je otvoreno pospješivao genocid. Trideset godina kasnije se zbog neuspješnog genocida prešlo na zavođenje aparthejda. Bosanski dritani imaju zadaću da rade ono što su radili domaći kolaboracionisti Pitera Bote u Južnoj Africi.

    (Autor je bivši ministar energetike u Vladi bh. entiteta Federacija BiH, a trenutno je kopredsjedavajući Američko-evropske alijanse, think tanka sa sjedištem u Vašingtonu. Tekst je izvorno objavljen na stranici turske novinske agencije Anadolija, servis na bosanskom jeziku). 

    BiH dobija kandidatski status: Predložen “ukrajinski model”

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Evropska komisija preporučit će kandidatski status za Bosnu i Hercegovinu, bez dodatnih uslova, objavio je politicki.ba.

    Kako je potvrđeno za Politicki.ba iz Brisela, bit će primjenjen tzv. “ukrajinski model”..

    Radi se o dodjeli kandidatskog statusa bez da se on uslovi prethodnim provođenjem nekih reformi.

    Ranije je i Politicki.ba najavio kandidatski status za BiH uz uslov da se prethodno u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine usvoje izmjene zakona o VSTV, sudovima i sukobu interesa.

    No, prevladale su snage unutar Evropske komisije koje su bile protiv takvog rješenja.

    Danas iza 13:00 komesar za proširenje EU Oliver Varhely predstavit će godišnje Izvještaje Evropske komisije o napretku svih šest država zapadnog Balkana prema Evropskoj uniji.

    Svi dokumenti odslikavaju loše stanje evropskog puta regiona.

    No, pošto se geopolitička situacija u Evropi drastično mijenja, Komisija je odlučila da počne “pogurivati” države zapadnog Balkana.

    “Komisija, stoga, preporučuje da se Ukrajini da kandidatski status na temeljima razumijevanja da su sljedeći koraci poduzeti”, stojalo je u Izvještaju o Ukrajini.

    Potom su uslijedili razgovori o poglavljima s Kijevom, a ukrajinske vlasti u parlamentu su počele usvajati neke od bitnih zakona potrebnih za evropski put te države…

    Analiza portala politicki.ba: Može li Biden, zbog Bošnjaka (i Albanaca), izgubiti izbore?

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Amerikanci će u utorak, 8. novembra izaći na izbore. Glasa se za 35, od stotinu mjesta u Senatu, gornjem domu američkog parlamenta, te za Predstavnički dom.

    Demokrate imaju tanku većinu u Senatu, te klimavu većinu u Predstavničkom domu. Republikanci se nadaju da će u oba doma preuzeti većinu. Ankete javnog mnjenja u Sjedinjenim Američkim Državama uglavnom pokazuju da bi se to moglo i dogoditi, piše politicki.ba.

    Jedna od stvari koje idu naruku Republikancima je i jako nizak nivo popularnosti predsjednika Joea Bidena. Kako i prije dvije godine, na općim izborima, u mnogim od saveznih država SAD, “jedan glas” odlučit će pobjednika.

    Ta činjenica “baca svjetlo” i na stavove balkanske dijaspore u SAD.

    Bošnjaci su prije dvije godine listom podržali Bidena i Demokratsku stranku. Oni tradicionalno uglavnom glasaju za Demokrate. Kao i Albanci. Srpska dijaspora naglašeno je prorepublikanska.

    Kako bi bili sigurni da će dobiti te glasove, iz izbornog štaba Bidena prije izbora objavili su posebne platforme za Bosnu i Hercegovinu, te Albaniju i Kosovo.

    Platforme nisu realizirane.

    Naprotiv!

    Bh., kao i albanska, crnogorska, pa i hrvatska dijaspora su prije dvije godine bile snažno angažirane u kampanji za Bidena, pisao je i Politicki.ba.

    Sada to baš i nije slučaj.

    Profesor nacionalne sigurnosti i vanjske politike na Univerzitetu Kolorado, bosanskohercegovačkih korijena, u nekoliko postova na Twitteru upozorio je na važnost bh. dijaspore.

    “Pošto se najednom priča o bh. dijaspori u SAD, da pojasnim nekoliko stvari. Dijaspora u SAD generalno, glasa u dosta većem procentu od domicilne populacije. Broj bh. građana u SAD, s obzirom na populaciju je nebitan, ali američki izborni sistem nije federalni, nego državni i to ima utjecaj.

    Više od 10,000 građana bh. porijekla živi u metro području Atlante. To znači da je brojka vjerovatno oko 15,000. Ovdje nije u pitanju samo da li će bh. dijaspora glasati za Demokrate ili Republikance. Generalno, bh dijaspora je uvijek podržavala demokrate, i to zahvaljujući upravo Bidenu i njegovom angažmanu tokom rata. Međutim, bh. dijaspora ne mora glasati za republikance. Ako nekoliko hiljada BH glasača ostane kod kuće, to je za demokrate problem. Eto zbog toga je važno kako će bh. dijaspora glasati. Drugi primjeri se mogu takođe naći, kao npr. Mičigen”, napisao je on.

    Ministrica vanjskih poslova BiH otvara UN-ova vrata Dodikovom Zoranu Tegeltiji: Bisera Turković želi govoriti pred Vijećem sigurnosti UN-a umjesto ambasadora Svena Alkalaja!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković poslala je dopis Ujedinjenim nacijama u kojem izražava namjeru da se, umjesto ambasadora BiH u UN-u Svena Alkalaja, Vijeću sigurnosti UN-a obrati ona, saznaje Istraga.ba.

    Kako nije mogla putovati u New York, mi nistrica Turković traži da joj se omogući obraćanje video linkom iz Sarajeva.

    Sjednica Vijeća sigurnosti UN-a zakazana je za danas (srijeda), a na dnevnom redu je i Bosna i Hercegovina, odnosno rezolucija kojom se produžava mandat snagama EUFOR-a u BiH. Na dnevnom redu bi se trebao naći i izvještaj visokog predstavnika Christiana Schmidta, kojem je uskraćeno pravo da se obrati Vijeću sigurnosti UN-a.

    U ime Bosne i Hercegovine, dosadašnja je praksa bila, Vijeću sigurnosti UN-a su se obraćali ambasadori BiH u UN-u ili članovi Predsjedništva BiH. No, sada ovu praksu želi prekinuti ministrica Bisera Turković koja današnju sjednicu Vijeća sigurnosti vidi kao priliku da posljednji put u ovom mandatu bude na velikoj sceni. Ono što je interesantno, ministrica Turković je čekala dan pred sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a kako bi izrazila namjeru da govori,  te kako bi, istovremeno, izigrala i Predsjedništvo BiH koje sada nema vremena da obavijesti Ujedinjene nacije da će umjesto ambasadora Alkalaja govoriti Šefik Džaferović ili Željko Komšić.

    Podsjećamo, sličan plan je u maju ove godine imao i predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija. On je, naime, u vrijeme zakazane rasprave o BiH otputovao u New York, namjeravajući da se pojavi na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a. Plan je bio da Tegeltija iskoristi pravo hijerarhije, te da govori umjesto ambasadora Alkalaja. Međutim, kako bi spriječili Dodikovog čovjeka da na Vijeću sigurnosti UN-a iznosi proruske stavove i stavove protiv BiH, članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Šefik Džaferović su se usaglasili da jedan od njih otputuje u SAD. te da se, u svojstvu člana Predsjedništva BiH, obrati Vijeću sigurnosti UN-a. Tegeltijin i Dodikov plan je, tako, osujećen, a Vijeću sigurnosti UN-a se obratio – Šefik Džaferović.

    Pola godine kasnije, ministrica Turković primjenjuje istu taktiku kao Tegeltija. Samoinicijativno šalje dopis UN-u u kojem navodi da se ona želi obratiti u ime Bosne i Hercegovine, a gledajući po hijerarhiji, ona je u prednosti u odnostu na ambasadora Alkalaja. No, ovo i ne bi bilo toliko sporno da zahtjev ministrice Turković ne otvara istu mogućnost i predsjedavajućem Vijeću ministara BiH Zoranu Tegeltiji. Ukoliko UN prihvati zahtjev ministrice Turković da se na današnjoj sjednici Vijeća sigurnosti UN-a obrati video linkom, postoji opasnost da isti zahtjev odmah podnese i predsjedavajući Tegeltija. U tom bi slučaju on dobio prednost obraćanja Vijeću sigurnosti, jer, gledajući po hijerarhiji, obavlja višu dužnost i od ambasadora Alkalaja i od ministrice Turković.

    Postizborne kalkulacije: Bh. semafor koalicija može zaustaviti Dodika i Čovića!

    Piše:
    Amina Čorbo Zećo
    -

    Kako u normalnoj zemlji izgleda formiranje vlasti znamo, sjednu, dogovore principe i programe a onda idu u konstituiranje. Kako u Bosni i Hercegovini to izgleda?

    Ovako: “Vidim da se ti muslimani tamo nešto pate, blok Srbi-Hrvati će o svemu odlučiti, a ne oni. Ovdje ćemo mi birati, šta god oni mislili o tome”, kaže Milorad Dodik, 10. novembra prije podne.

    “Biće vrlo teško, ali ako ne probamo nećemo znati. Sad imamo vrlo usku koaliciju i ništa ne funkcioniše, imamo odsustvo bilo kakve brige za građane. Sad nemamo toliko političkih partija ali imamo vlast koja ne funkcioniše i koja se ni oko čega ne dogovara nego jedni druge varaju, lažu i petljaju. Naravno, puno je političkih partija, puno sujete, puno interesa, puno želja ali kad potpišemo sporazum i kad znamo ko je dio tog sporazuma onda očekujemo od svakoga da drži riječ i da se pridržava onoga što smo dogovorili“, odgovara Nermin Nikšić, istog dana, kasno uvečer.

    I u jednom i drugom slučaju na kocki je DRŽAVA. U slučaju Dodika jasno je da u vlast s njim (ukoliko se bude moralo, jer tvrdi imat će četiri delegata u Domu naroda) mora ići jaka koalicija koja iza sebe ima najveću podršku građana.

    U drugom slučaju i sam Nikšić priznaje, s ‘osmorkom’ bit će teško. Sad je najlegitimnije pitanje smije li krenuti u koaliciju s HDZ-om i SNSD-om ako već unaprijed znamo da ogromna količina sujete, želje za vlašću i pozicijama rezultirat će krahom? Uvijek u tim opcijama, a što se već pokazuje, postoje ‘preletačevići’, koji će za jednu poziciju ruku dići za tuđe interese van koalicije kojoj načelno pripadaju.

    I upravo zato odgovornost SDP-a i jeste najveća. Jer nakon Dodikovog nastupa velika koalicija koju ćemo nazvati SEMAFOR (SDA, SDP, DF) više nije stvar izbora već nužnosti.

    Ove tri stranke SDA, SDP i DF imaju na državnom nivou skoro 500 hiljada glasova SDA – 243.415, SDP – 129.500 i DF – 101.715. I ovaj broj glasova obavezuje sve tri stranke i njihove lidere da, za račun države kojoj zbog bloka Dodik-Čović opasno prijeti opstanak (Izborni zakon, državna imovina), prevaziđu sitne stranačke interese. Stoga je neophodno da stave u stranu mržnju prema SDA, i u korist BiH ali i odgovornosti prema glasačima, ujedine se na pitanjima koja su od opšteg interesa svakog građanina u BiH.

    SDA bi u ovom slučaju, a opet zbog Bosne i Hercegovine, morala uzeti u obzir sve zahtjeve SDP-a i DF-a, dok ovaj blok koji prirodno djeluje kao jedno nema razloga za strah od SDA, jer imaju ‘osigurače’ u Predsjedništvu BiH (Željko Komšić i Denis Bećirović). Potrebno je i SDP-u, kolokvijalno rečeno, dati veće učešće u vlasti.

    Uostalom, do sada se pokazalo da na svim važnim pitanjima SDA, SDP i DF su na istoj strani.

    U smislu djelovanja ‘osmorke’ ili ‘devetorke’, ili bilo kojeg drugog bingo broja, (ukoliko DF ode u ovaj blok) velike razlike se već naziru, kao prvo u razmišljanjima u vezi Izbornog zakona, pa dalje državnoj imovini, zakonu o denacionalizaciji i restituciji itd. Bit će teško prevazići razlike, a savezništvo Dodika i Čovića kontinuirano jača.

    Ostaju dakle dva puta ili će se probosanske stranke sukobljavati međusobno ili će se zajedno boriti sa SNSD-om i HDZ-om.

    Jer HDZ i SNSD će jednako oštro nastupati po bilo kojoj opciji ili prema ‘osmorci’ ili prema ‘semafor koaliciji’. Tome nas uči postdejtonska praksa djelovanja ovih stranaka.

    I kada sve zvuči logično nameće se jedno ALI…Ono će doći iz glava predsjednika stranaka i simpatizera tih stranaka koje participiraju u ‘osmorci’.

    Međunarodna zajednica ne želi više SDA.

    Jasno je postoji strah, ali i želja uslužnosti prema strancima koji na kraju ne žive u BiH, ali žele imati kontrolu nad procesima. Dragana Čovića već je svojevoljno ići pod njihove skute, jer su mu obećali ispuniti ono što traži (Čović se nije kandidovao nigdje, predlaže žene i personalno neće biti na funkciji).

    Čovićev partner Milorad Dodik na čekanju je kod stranih ambasadora, o njegovom ponašanju ovisit će i njihova podrška.

    Ostaju probosanske stranke – i one moraju pokazati lojalnost zapadnjacima. Ali, valja im znati da ih biraju građani Bosne i Hercegovine, a ne zapadnjaci. Ti građani ne žele da im se nameću odluke zarad inostranih interesa, već da oni koje su birali vode državu ka dobrostanju i integracijama. To nije moguće, ako kontinuirano ovise o mišljenju drugih, bili oni Čović, Dodik ili ambasadori.

    Interesi se mijenjaju na geopolitičkoj ploči, pa je neophodna SEMAFOR koalicija, da upali crveno svjetlo kada nam nameću retrogradne ideje, narančasto da omogući kompromise oko složenih pitanja i zeleno za opstojnost države i prohodnost napretka građana!

    Mnogima je sve jasno, nadamo se da će lampice u glavama lidera omogućiti da se i njima razbistri!

    (nap.ba)

    1...194195196Stranica 195 of 196

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj