Bivša ministrica finansija Jelka Miličević bit će nova zamjenica direktora Agencije za bankarstvo FBiH, objavili smo prije petnaestak dana pozivajući se na izvore iz Vlade FBiH. Da je konkurs za ovu poziciju samo puka formalnost, dokazuje i prilagođavanje “posebnih uvjeta” za lik i djelo bivše HDZ-ove ministrice koju je Sud BiH oslobodio svih optužbi u slučaju “Respiratori”. Ukratko, svi posebni uslovi koji su bili potrebni za izbor zamjenika direktora Agencije za bankarstvo 2015. godine na konkursu za istu poziciju 2024. godine su – izbrisani.
Na fotografiji ispod je konkurs za izbor direktora i zamjenika direktora Agencije za bankarstvo BiH, objavljen 21. oktobra 2015. godine.
Kako se može vidjeti, u posebnim uslovima za izbor i imenovanje direktora i zamjenika direktora Agencije je navedeno da kandidati moraju imati najmanje pet godina radnog iskustva u superviziji banaka ili bankarstvu nakon sticanja VSS (ekonomski fakultet), da posjeduju specijalistička znanja iz bankarske supervizije, te da imaju pasivno znanje engleskog jezika.
A na fotografiji ispod ovog pasusa je konkurs iz marta 2024. godine kojeg je raspisala Vlada Federacije BiH.
Iako se na prvi pogled čini da su posebni uslovi rigorozniji, oni ključni uslovi su “nestali”. Ovo su “posebni uslovi”: VSS – VII stepen stručne spreme, odnosno visoko obrazovanje prvog ciklusa (koji se vrednuje sa 240 ECTS bodova) ili drugog ili trećeg ciklusa bolonjskog sistema studiranja ekonomske struke; najmanje pet godina iskustva na rukovodećem položaju u finansijskom sektoru; da je stekao ugled stručnjaka u oblasti finansija i da posjeduje visoke moralne osobine za obavljanje povjerenih funkcija.
Dakle, “petogodišnje bankarsko iskustvo”, “specijalistička znanja iz bankarske supervizije” i “pasivno znanje engleskog jezika” više nisu potrebni. Upravo ova tri “posebna uslova” ne ispunjava Jelka Miličević, pa je Vlada Federacije BiH odlučila da ih izbriše i konkurs prilagodi kandidatkinji koja je suštinski već imenovana.
“Direktora i zamjenika direktora Agencije za bankarstvo Federacije BiH, po prethodno provedenom postupku javnog konkursa u skladu sa zakonom, na prijedlog Vlade Federacije Bosne i Hercegovine imenuje Parlament Federacije BiH na period četiri godine, uz mogućnost imenovanja na dva uzastopna mandata”, navedeno je u članu 22. stav (2) Zakona o Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine.
Vlada FBiH je, prema objavi u Službenim novinama FBiH, 13. marta ove godine imenovala Komisiju za provođenje posutpka izbora kandidata za izbor i nominiranje za imenovanje zamjenika direktora Agencije za bankarstvo FBiH.
“Imenuje se Komisija za provođenje postupka izbora kandidata za izbor i nominiranje za imenovanje zamjenika direktora Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, u sastavu: Asim Pandžić, predsjednik; Sanja Zadro, član; Medina Dudo, član; Arijana Huseinović – Ajanović, član; Marica Bulić, član. Za obavljanje stručnih i administrativno – tehničkih poslova za potrebe Komisije određuje se Dženana Redžić. Zadatak Komisije je da nakon zatvaranja javnog konkursa, pregleda prijave prispjele na konkurs, sačini listu sa užim izborom kandidata koji ispunjavaju kriterije za nominiranje za imenovanje, po potrebi prikupi dodatne informacije o kandidatima, obavi intervju sa kandidatima i nakon toga, predloži Vladi Federacije Bosne i Hercegovine rang – listu sa najboljim kandidatima na daljnje razmatranje”, navedeno je u Rješenju Vlade FBiH od 13. marta.
Ova Komisija, kako saznajemo, ima obevezu da sačini listu kandidata prema kojoj će bivša HDZ-ova ministrica finansija Jelka Milićević biti najbolje rangirana, nakon čega će Vlada FBiH uputiti prijedlog Parlamentu FBiH da upravo ona bude imenovana za zamjenicu direktora Agencije za bankarstvo FBiH.
Sve teorije zavjere su propale. Nevini ljudi su oslobođeni. Istina, ne svi, ali vjerujem da će Ustavi sud BiH ili, na kraju, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu ukloniti i nepravdu učinjenu prema Alisi Mutap.
Pravosudna farsa u slučaju Dženan Memić je okončana. Od petero optuženih, četvero je pravosnažno oslobođeno. Osuđena je samo Alisa Mutap, jer sudije nisu imale dovoljno hrabrosti da baš sve oslobode.
Od prvog dana Istraga.ba je pisala da su nevini ljudi prvo uhapšeni, potom optuženi, a onda i, djelimično, osuđeni. Od prvog dana su nas nazivali “ubicama”, zaštitnicima “ubica”. I, sada, nekoliko godina kasnije stigla je i pravosnažna presuda.
Slučaj Dženan Memić nije vodilo Tužilaštvo BiH. Ovaj slučaj je vodila ulica koja je satanizirala svakoga ko se usudio iznijeti ijednu činjenicu. Na ovom slučaju, na krvi Dženana Memića, nastala je jedna stranka. Ona koja je, navodno, u ime naroda, provodila “pravdu”.
Sistem, pravosnažno, nije ubio Dženana Memića. Policija, pravosnažno je utvrđeno, nije zataškavala slučaj smrti Dženana Memića.
Dženanov otac Muriz Memić godinama je, uz vlastiti pristanak ili ne, sasvim je svejedno, (zlo)upotrebljavan za političke obračune. Ko god je smetao određenim centrima političke moći bio je proglašen ubicom ili zaštitnikom ubica. Advokati optuženih samo su bili “advokatići”. Samo je Ifet Feraget bio “advokat”.
Ako ste pažljivo pratili izjave obitelji Memić, onda ste sigurno vidjeli da je “Bakir Izetbegović dao Draganu Čoviću Izborni zakon kako bi se spasio odgovornosti za smrt Dženana Memića”. To što ta i još desetine sličnih izjava Muriza Memića i njegovog advokata Ifeta Ferageta bila s one strane razuma, nije sprječavalo ni medije niti “aktiviste” da šire teorije zavjere.
Sud je pravosnažno utvrdio da nije kriv ni recepcioner iz hotela Alije Budnje. Nije kriv ni sin ilidžanskog hotelijera koji je, pazite sad, “doveden u vezu sa ubistvom”. Nije kriv ni policajac Hasan Dupovac. Kroz tri sudska stepena je utvrđeno da nije ometao istragu. Ni policajac Josip Barić nije kriv. Ni Alisin otac Zijo Mutap nije kriv. Samo je kriva Alisa zbog toga što se “ne sjeća” kako je 8. februara 2016. godine na Ilidži stradao njen tadašnji dečko Dženan Memić.
Ko će sada ispraviti nepravdu nanesenu ljudima koji su nevini ležali u pritvoru i koji su, što je gore od pritvora, godinama trpili teror i iživljavanje u javnom prostoru? Državni tužioci Ćazim Hasanspahić i i ideolog svake pravosudne podvale Dubravko Čampara sigurno neće. Jer oni su “samo radili svoj posao”. Kao što je i Dženanov otac Muriz “odradio posao”.
“Znamo ko je ubio Dženana”, ponavljao je godinama Muriz Memić.
Pa, ako zna, zašto ne saopći to ime? Ne saopćava ga zato što je za porodicu Memić, naoročito Arijanu Memić, ta optužba bila “fluidna”. Sve dok se nije priključio Narodu i Pravdi Aljoša Čampara je za Memiće bio “zaštitnik ubica Dženana Memića”. A kasnije je samo postao stranački kolega čiji je brat Dubravko, u ime porodice Memić i države BiH, optuživao, sada se ispostavilo, nevine ljude.
Na spisku nevino stradalih u slučaju Memić je i sudija Branko Perić. On je smogao hrabrosti, još u prvostepenom postupku, da kaže da niko od optuženih nije kriv. Onda se na njega sručila “objektivna” sarajevska javnost kojoj je jedina činjenica bilo ono što su u programima uživo govorili Muriz Memić, Elmedin Konaković i Ifet Feraget.
A ništa bolje ovu pravosudno-medijsku montažu nije razoktrivalo kao optužnica Tužilaštva BiH. Elem, Tužilaštvo BiH je optužilo petero ljudi da su se, ne poznajući jedni druge, udružili da pomognu nepoznatom izvršiocu nakon izvršenja nepoznatog krivičnog djela. Dobro ste pročitali, nije greška.
Petero ljudi koji se nisu poznavali, pomagalo je “nepoznatoj osobi ili nepoznatim osobama” nakon izvršenja “nepoznatog krivičnog djela”.
Tužilaštvo je dakle, tvrdilo, smrt Dženana Memića izazvala “nepoznata osoba ili više njih”. Otac Dženana Memića je tvrdio da zna ko je ili ko su ubice. Pa, ako je znao, zašto to nije rekao državnim tužiocima, pa da onda u optužnici navedu kome su to pomagali optuženi. A ako nije znao, zašto onda nije procesuiran zbog toga što “nije znao”? Jer, za otprilike isto “krivično djelo” Alisa Mutap je dobila dvije i po godine zatvora.
U jednom davnom razgovoru (iz 1998. godine ) za “Slobodnu Bosnu” Aleksandar Vasiljević, dugogodišnji i najutjecajniji Šef Kontraobavještajne službe JNA (zloglasnog KOS-a) govorio je o odnosu njegove službe prema osnivanju političkih stranaka u Bosni i Hercegovini, posebno Stranke demokratske akcije početkom 90-ih godina.
Vasiljević je bio jedan od ključnih ljudi “udruženog zločinačkog poduhvata”, a na Sudu u Osijeku prošle godine je nepravomoćno osuđen na 20 godina zatvora zbog zločina u Hrvatskoj. U pomenutom intervjuu kazao je da je KOS bio vrlo tolerantan, benevolentan dobronamjeran glede toga što što je SDA i njen lider Alija Izetbegović formirali ogranke svoje stranke u svim tadašnjim jugoslovenskim republikama, Srbiji (Sandžaku), Hrvatskoj, Makedoniji i pokrajini Kosovo.
“Ako su Srbi imali pravo da traže da svi žive u istoj državi, smatrali smo da to pravo trebaju imati i Muslimani“, kazao je Vasiljević. Drugim riječima, osnivanjem podružnica SDA u drugim republikama dat je neophodan, idealan alibi režimu Slobodana Miloševića da zaokruži davno započeto instaliranje svojih satelitskih stranačko-paravojnih formacija u Hrvatskoj, a potom i Bosni i Hercegovini.
Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i lider organizacijski, i programskim potencijalima prilično limitirane stranka Naroda i pravde, nije formirao podružnice svoje stranke “u rasejanju”, nego se dosjetio da organizira skup “Bošnjaka prečana”, odnosno njihovih političkih lidera iz regiona. Kakao je objasnio Konaković, ova je ideja dugo nastajala, a definitvno je sazrela tokom njegove ramazansko-iftarske turneje širom regiona, u Podgorici i Zagrebu. Skup će se održati 12. aprila, trećeg dana Bajrama, pa bi se, uz malo pretjerivanja, moglo reći da je u Sarajevu narednog vikenda zakazan “nastavak Ramazana drugim sredstvima”.
Elmedin Konaković, iftar-diplomata, odbacio je svaku sličnost regionalnog okupljanja Bošnjaka sa sličnim nacionalno-vjerskim teferičom, Vaskršnjim Saborom Srbije i Republike Srpske kojeg su za 5. i 6. maj zakazaliAleksandar Vučić, Milorad Dodik i patrijarh SPC Porfirije.
U najavi ovog drugog (veliko)srpskog nacinalnog okupljanja, organizatori su ovako fromatirali njegove ciljeve.
“Na tom Saboru će biti donijete važne odluke o opstanku srpskog naroda na svojim ognjištima, njegovom ekonomskom napretku, očuvanju srpskog jezika i ćiriličnog pisma i zajedničke kulturne baštine“.
Sve to, uvjerava javnost Konaković, gotovo da nema nijedne dodirne tačke niti je u korelaciji sa njegovim namjerama, koje, priznaje, i nisu baš njegove. Pa da vidimo, ima li, nema li. Evo šta piše lider NIP-a.
“Mnogo je važnih identitetskih pitanja. Jezik religija, tradicija, kultura i još neke. Zajedničko djelovanje izabranih parlamentraca jedna je od ideja...”.
Nedostaju u Konakovićevoj svebošnjačkoj identitetskoj platformi na temu “Položaj Bošnjaka u regiji” prstohvat “opstanka” i naramak “ognjišta”, pa da se u potpunosti poklopi sa Vučić&Dodik&Porfirijevim “Srpskim svetom”.
I to je, zapravo, suština plana kojeg je pregnantno formulirao ratni zločinac Vasiljević: velikosrpski projekat u Bosni i Hercegovini neće uspjeti ukoliko ne uradimo sve da se Bošnjaci ponašaju onako kako smo ih podstrekavali i usmjeravali- suicidalno!
Palanačko-mahalski pijemontizam “političkog Sarajeva” kakav je na ramazanskoj turneji testirao i raspirivao Elmedin Konaković, vjerovatano je nadahnut i “jedinstvom”, etnički čistim i stegovno discipliniranim, koje prakticira Hrvatski narodni Sabor pod ravnanjem njegovog koalicijskog partnera Dragana Čovića. Identičan model identitetskog narodnog “jedinstva” već mjesecima pokušava oktroirati Milorad Dodik u Narodnoj Skupštini RS, pa mu svaki put, kada mu opozicija otkaže poslušnost, taj pokušaj izmigolji iz nezgrapnih i nervoznih ruku.
Bakir Izetbegović, lider Stranke demokratske akcije i Semir Efendić predsjednik Stranke za BiH odbili su Konakovićev poziv, manje-više sa istim argumentima. Izetbegović je upitao zašto na svoje sijelo Konaković nije pozvao najviše dužnosnike Bošnjake, Denisa Bećirevića, Refika Lendu, Nemrina Nikšića, prepoznajavjući skrivenu ambiciju lidera NIP-a da sebe instalira kao regionalnog bošnjačkog poglavicu.
Nije, međutim, jasno zašto na “svebošnjačko” zasijedanje na Ilidži 12. aprila Elmedin Konaković nije pozvao predstavnike one, kako ih je nazvao, “grupe građana koji žive u Ujedinjenim Arapskim Emiratima”, a koji su, kako je nedavno pojasnio “došli sa idejom da pozovu rukovodstvo NIP-a sa mnom na čelu i zvaničnu posjetu institucijama Emirata”. Nije valjda jedini razlog taj što je većina tih “građana”, njegovih simpatizera, ili iza rešetaka, ili na putu da se tamo nađu..
Predsjednica Federacije BiH Ludija Bradara pomilovala je policijskog inspektora MUP-a Zapadnohercegovačkog kantona Maria Bašića koji je krajem prošle godine pravosnažno osuđen na sedam mjeseci zatvora. Bašić je bio osuđen zbog krivičnog djela krivotvorenje službene isprave.
“Usvaja se zamolba za pomilovanje psuđenoj osobi – Bašić Mario, sin Ivana i majke Anđe rođene Grubešić, rođen 09.05.1975. godine u Širokom Brijegu, nastanjen u ulici Broćanac 242, općina Posušje, državljanin Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Presudom Općinskog suda u Ljubuškom, broj 63 0 K 038278 21 K 2 od 14.11.2022. godine, koja presuda je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, broj 63 0 K 038278 23 Kž 2 od 16.10.2023. godine, za krivično djelo “Krivotvorenje službene isprave” iz člana 389. stav 1. u vezi sa članom 33. stav 1. KZ F BiH, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci”, navedeno je u odluci koju je potpisala Bradara.
Bradarinom odlukom, izrečena zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci zamijenjena je “uvjetnom osudom s rokom provjere u trajanju od 2 (dvije) godine”.
U oktobru prošle godine Kantonalni sud u Širokom Brijegu potvrdio je ranije izrečenu presudu Općinskog suda u Ljubuškom kojom su službenici MUP-a ZHK Ingrid Miloš i Maria Bašić osuđeni zbog krivičnog dječa krivotvorenje isprave.
Bašić i Miloš su osuđeni jer su krivotvorili dokumentaciju kojom je izabrana medijatorica državne službe u ZHK.
Oni su proglašeni krivima što su, nakon što je prvooptužena Ingrid Miloš, kao šefica odjela za kadrovske poslove MUP-a ZHK, u postupku izbora medijatora državne službe u MUP-u ZHK, u namjeri da krivotvori službenu ispravu u službeni zapisnik o izboru medijatora unijela neistinite podatke da je dana 23. veljače 2015. održan sastanak za izbor medijatora, kojem sastanku je nazočilo 98 državnih službenika i namještenika, kao i da je Ana Smoljan dobila 63, a Ilija Boras 35 glasova, tako da bi Ana Smoljan relativnom većinom bila izabrana za medijatora. Ingrid Miloš je, kako se navodi u presudi, bila svjesna da sastanak navedenog dana nije uopće održan, i da se nije glasovalo za navedene kandidate, no ipak je potpisala zapisnik kao da je sve održano i potpisala Odluku o izboru medijatora, svjesna da se radi o službenoj ispravi s neistinitim podatcima.
Nadalje, drugooptuženi Bašić, po prethodnom dogovoru s Ingrid Miloš, i u namjeri da joj pomogne također je potpisao predmetni zapisnik i odluku kao predstavnik Sindikata djelatnika MUP-a ZHK, iako isti nije bio ovlašteni predstavnik Sindikata, odnosno nije bio predsjednik Sindikata, te također svjestan da predmetni sastanak nije održan, niti je istom nazočio, na koji način je pomogao i omogućio Ingrid Miloš u pravljenju službene isprave s neistinitim sadržajem, a nakon čega su navedeni zapisnik o izboru medijatora i Odluka o izboru medijatora dostavljeni Povjerenstvu za državnu službu ZHK, koje je dana 25. veljače 2015. potvrdilo predmetni izbor Ane Smoljan za medijatora državne službe u tijelima državne službe ŽZH.
“Prvooptužena Ingrid Miloš je kao službena osoba u Federaciji u službenu ispravu unijela neistinite podatke i svojim potpisom omogućila pravljenje takve isprave s neistinitim sadržajem, u čemu joj je pomogao Mario Bašić. Prvooptužena Ingrid Miloš je počinila kazneno djelo “krivotvorenje službene isprave”, a drugooptuženi Mario Bašić kao pomagač isto kazneno djelo, pa ih sud primjenom istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora od po sedam mjeseci”, zaključuje se u presudi Općinskog suda u Ljubuškom koja je kasnije potvrđena.
Pola godine kasnije, predsjednica Federacije Lidija Bradara odlučila je pomilovati osuđenog Bašića.
Kažu da je prespavana noć pametnija, tačnije hladna glava bolje misli. Takvo je pravilo ustaljeno u narodu. Ali, evo noć poslije skupa nekih Bošnjaka (mahom s niskim procentom osvojenih glasova na izborima) organizatorima ‘nije svanulo’.
Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i pravde koji jutros na društvenim mrežama pokušava objasniti da je očito ‘problem kad se Bošnjaci politički okupe da definišu prave prioritete svog naroda’.
“Da pokrenu struku da se bavi identitetskim pitanjima, da zaštite svoj jezik, svoju tradiciju, kulturu, historiju. Da se organizuju i zajedno definišu strateške pravce djelovanja, da označe i crvene linije i da to rade kontinuirano i zajedno”, istakao je Konaković.
Kasno Marko na Kosovo stiže, jer naprimjer struka, a ni akademska zajednica nisu ni pozvani!
A, Konaković koji je ujedno i ministar vanjskih poslova o svim ovim pitanjima morao je misliti ranije, prilikom formiranja vlasti s HDZ i SNSD kada je obespravio Bošnjake, kada mu je bilo prihvatljivo da se suspenzijom Ustava FBiH instalira Nermin Nikšić za premijera Federacije. Nikšić je sjeo na bošnjačku poziciju, ali na jučerašnji skup nije ni pozvan, jer je u SDP-u, pa je normalno da mu je neprihvatljivo okupljanje Bošnjaka iako je zauzeo bošnjačku poziciju!? S druge strane poziv Rasimu Ljajiću je otišao. On nije prihvatio poziv ističući da on jeste Bošnjak, ali i predstavnik svih građana.
Niz je promašaja u vezi s jučerašnjim okupljanjem, gdje se naprimjer nije spomenula dijaspora koja ima pet puta više onih koji se deklarišu kao Bošnjaci nego u zemljama iz koje su došli lideri, sa podjednako jakim bošnjačkim identitetom i političkom vizijom koja nadilazi skup!
O kakvom se okupljanju govori i šta je krajnji cilj pokazat će vrijeme. No, za sada sve liči upravo na samo obesmišljavanje tako prijeko potrebnog okrupnjavanja bošnjačko-bosanskog korpusa. Ko će nakon ovakvog debakla krenuti u novu priču organiziranja sabora ili definianja crvenih linija kada su one sve obesmišljene do te mjere da racio staje, a emocije prevladaju do te mjere da više ništa nema smisla. Ništa, osim sačuvati fotelje do kojih su se domogli poništavajući izbornu volju Bošnjaka!
Zato najviše čudi pojavljivanje čak četiri predstavnika Narodnog evropskog saveza (NES) na čelu sa predsjednikom Nerminom Ogreševićem, koji je radi države BiH, principa i političke mudrosti odbio i pozicije i vlast i kazao ‘trojci’ NE, jer je uvidio da savez sa SNSD-om i HDZ-om ne može donijeti ništa dobro državi BiH bez jasno postavljenih crvenih linija koje prije svega su značile jačanje institucija BiH. Ta mudrost je ispravila. Nisu više bitni razlozi, je li to zbog odnosa SDA prema NES-u u Krajini, ili je želja za osvetom prevladala razum, jednostavno bilo je politički pogubno odazvati se Konakoviću i hraniti njegov ego u kojem smatra da može biti lider Bošnjaka.
Jer, samo institucionalno možemo pobijediti snage koje BiH drže u dubokoj ustavnoj krizi. A, neki skup u nekom hotelu, haman guvnu kako reče prof. Senadin Lavić ne može donijeti prosperitet.
A, upravo Konaković te institucije je dao u ruke Dodika i Čovića. Čak je spreman podržati i Izborni zakon BiH po željama HDZ-a godinama ponavljajući ‘da nije fer da Bošnjaci biraju Hrvatima predstavnika’.
Danas kaže da je Bosanac i Hercegovac i ponosni Bošnjak. To bi moralo značiti da je bliži građanskom uređenju BiH, ali uvijek doda ono ali…
Zato je sve u vezi jučer pogrešno. Formiranje “Svebosanskog sabora” razumljiv je i prijeko potreban, ali…i ovdje ima veliko ALI.
Okupljanje “Svebosanskog sabora” nije nova ideja, za njim je davno postojala potreba, ali se nije našao neko ko bi imao snage i volje da verbalizaciju pretvori u praktičnu akciju. Pokušala je to Akademija nauka i umjetnosti BiH, u tome ih spriječio Ivo Komšić stajući na stranu Christiana Schmidta i sadašnjih dužnosnika, koji organiziraju besmislene skupove nikakvih kapaciteta.
Zato možemo sumnjati da su strane službe i osmislile ovakav skup, jer čim je Aleksandar Vučić podržao okupljanje, dva i dva nije teško bilo sabrati. Negatori civilizacijskih vrijednosti su čak spremni i na vlastitu žrtvu za rad pretpostavljenog cilja. Pa je Vučić bio spreman i finansirati skup!? Srpski svet u BiH nije ništa drugo nego pokušaj markiranja teritorija etničke odrednice srpskog prostora, a na tom putu neophodna je i pomoć Bošnjaka. Tako bi se BiH uvela u koncept sastavljene države, a što je tek prelaznica prema ostvarenju nezavisne države Republike srpske u konceptu saveza srpskih zemalja kao konačnog cilja ‘srpskog sveta’.
Cilj je zamalo ostvaren. Sreća je jer je bilo dovoljno mudrih glava da shvate da samo onda kada politiku u Sarajevu pretvore u etničku, a naročito nakon što je i Bakir Izetbegović počeo pričati o građanskoj BiH, imaju šansu podijeliti BiH na tri dijela.
Zato je neophodno proniknuti u pitanje jesu li organizatori i akteri, svjesni propasti skupa, zapravo išli da ubiju pokušaj građanskog uređenja BiH za interesa Beograda i Zagreba. Jer svi skupa su politički marginalci, naročito oni koji su u svojim državama manjine.
A marginalci znaju da bez rada za neke veće sile neće politički dugo živjeti…
Američka kompanija Regulus Global preuzela je 33 posto dionica vogošćanskog Pretisa d.d., saznaje Istraga.ba. Ista kompanija trebala preuzela je i manjinski paket dionica bugojanskog Binasa.
Prema informacijama Istrage, ova američka kompanija stoji iza transakcije obavljene u ponedjeljak na Sarajevskoj berzi.
“Na Slobodnom tržištu – ST1 ostvaren je promet od 14.314.078,20 KM dionicama emitenta PRETIS DD VOGOŠĆA (simbol UNPRRK1 ); u sklopu 23 transakcije prometovano je 1.403.341 dionica. Kurs ovog emitenta iznosio je 10,20 KM”, objavljeno je u ponedjeljak u službenom izvještaju Sarajevske beze.
U pitanju su, kako saznajemo, dionice čiji su formalni vlasnici do sada bili fondovi iz BiH. Osim udjela u Pretisu, ovi fondoci su prodali i svoje dionice u Binasu iz Bugojna.
“Na Slobodnom tržištu – ST3 ostvaren je promet od 531.511,50 KM dionicama emitenta BINAS DD BUGOJNO (simbol UBNSRK2 ); u sklopu 9 transakcija prometovano je 81.771 dionica. Kurs ovog emitenta iznosio je 6,50 KM”, objavila je u ponedjeljak Sarajevska berza.
Prema dostuopnim podacima, Regulus Global LLC registrovana je u američkoj saveznoj državi Virginia.
“Bavimo se svime, od obavještajnog softvera do vojnih sistema, uključujući opremu koja potpada pod ITAR/AECA. Specijalizirani smo za usklađivanje sposobnosti stranih vojski i agencija za provođenje zakona saveznika SAD-a s njihovim američkim kolegama, pružajući vrhunsku opremu i najbolje prakse za provedbu i održivost. Regulus posluje u više od 70 zemalja diljem svijeta”, navedeno je na stranici Regulus Global LLC-a.
I nakon ovog preuzimanja dionica, Federacija ostaje većinski vlasnik Pretisa. Prema zvaničnim podacima dostupnim na Sarajevskoj berzi, Federacija je vlasnik 51 posto dionica Pretisa. Ova vogošćanska kompanija iz namjenske industrije 2023. godine ostvarila je promet u iznosu od 76,5 miliona, dok je prijavljena dobit iznosila 10 miliona maraka. Kompanija je specijalizirana za proizvodnju granata, od kojih su najpoznatije one haubičke kalibra 155 milimetara.
Posljednju plaću uposlenici BHRT-a primili su 8. aprila za mjesec mart. Na prvu, reklo bi se, kako su se stvari na Državnom javnom radio-televizijskom servisu popravile, ali u stvarnosti nije tako. Tačnije, radnici su dobili “golu” plaću. Bez toplog obroka, bez uplaćenih doprinosa na plaću. To znači da im nisu uplaćeni ni doprinosi za zdravstvo. Valjda su radnici dužni plaću dati ljekarima u privatnom sektoru kad već ne mogu koristiti javno zdravstvo.
No, u isto vrijeme menadžment BHRT-a na čelu sa generalnim direktorom Belminom Karamehmedovićem ponaša se kao da su riješeni svi problemi. Krajem februara Samostalni sindikat radnika u BHRT-u oglasio se saopćenjem za javnost u kojem ponavljaju svoje zahtjeve.
“Tražimo da se pronađe sistemsko rješenje i potpiše Ugovor kojim će se osigurati: povećanje plaće, toplog obroka, uplata doprinosa i poboljšanje uslova rada. Pozivamo sve odgovorne na odgovornost prema uposlenicima Javnog servisa BiH.
Gospodo, po ko zna koji put ponavljamo Vam, dobro razmislite, u pitanju je egzistencija oko 800 uposlenih od kojih 60 posto prima plaću od 600 do 900 KM. Ta sredstva su socijalna davanja, za režije i lijekove a ne za život dostojan čovjeka”, apelovao je tada Sindikat. A onda je uslijedila neobična šutnja.
Patria je generalnom direktoru BHRT-a Karamehmedoviću i direktoru BHT1 televizije Mariju Vrankiću uputila nekoliko pitanja u vezi ovih problema, ali i oko realizacije prijenosa ceremonije Večernjakov pečat u organizaciji Večernjeg lista 17. maja. No, i jedan i drugi danima ignorišu naš upit.
A evo šta je problem.
Generalni direktor BHRT-a i direktor BHT1 stavili su na raspolaganje tri studija RTV doma, ljudstvo, tehniku i to HD koju će vjerovatno morati iznajmiti zbog realizacije prijenosa manifestacije Večernjeg lista koji je u 100 postotnom privatnom vlasništvu.
Karamehmedovića i Vrankića smo pitali koja je ekonomska opravdanost realizacije prijenosa Večernjakovog pečata, da li je potpisan ugovor o međusobnim pravima i obavezama i kolike troškove ima BHRT s obzirom da se program uživo radi sa tri lokacije (Sarajevo, Mostar, Banja Luka), ko plaća ljude koji su angažirani na ovom projektu.
Ono što je još poraznije u ovom slučaju je da prema planiranom scenariju svi voditelji i novinari koji će voditi manifestaciju i javljati se u program tokom prijenosa, moraju govoriti na hrvatskom jeziku, bez obzira što nisu Hrvati ili što inače ne govore hrvatski jezik.
Zanimalo nas je ko je to naredio.
Cijeli program osmislila je Valentina Rupčić, urednica u Večernjem listu i član Upravnog odbora BHRT-a. Rupčić i Jozo Pavković, direktor Večernjakovog pečata i glavni urednik Večernjeg lista u BiH bili su za istim stolom sa šefom HDZ-a Draganom Čovićem kada je obilježena večer HŠK Zrinjski 11. aprila.
Cijeneći poruke video spota koje ovih dana emituje BHT1 da su tu zbog građana, da ih informišu, pitaju, istraže, a sve jer vole Bosnu i Hercegovinu, upravo to nas je nagnalo da pitamo kakvu korist će gledaoci BHRT-a imati od ove privatne manifestacije, a kakvu BHRT u momentu kada grca u dugovima, gomila se dug prema EBU, moraju se namjenski opravdati 4 miliona KM koje je BHRT dobio od Ministarstva prometa i komunikacija BiH.
No, ovo nije jedina manifestacija koju će BHT raditi u direktnom prijenosu. Isti slučaj je i sa Međunarodnim sajmom privrede u Mostaru koji počinje danas, a iza kojeg stoji preduzeće Mostarski sajam d.o.o. u vlasništvu sedam osoba (Vedranka Gadžić, Miroslav Ćorić, Branko Kolobarić, Ante Vidačak, Vlado Čuljak, Tin Matić, Josip Čarapina).
Prema najavi, na otvaranju Mostarskog sajma govorit će direktorica Dalfina Bošnjak, gradonačelnika Mostara Mario Kordić, predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto, te premijer Hrvatske Andrej Plenković. Hrvatska je zemlja partner ovogodišnjeg sajma, a bit će ovo prilika da Plenković dan pred izbore u Hrvatskoj pošalje poruke svojim glasačima u BiH bez obzira o čemu govorio.
Ukoliko Karamehmedović, Vrankić, BHRT ili Sindikat kojem smo također postavili nekoliko pitanja dostave odgovore, Novinska agencija Patria će ih objaviti.
U pitanju je nužna samoodbrana, napisat će državni tužilac Dubravko Čampara u svom dopisu upućenom Okružnom tužilaštvu Istočno Sarajevo.
Ovo “nužna samoodbrana” odnosilo se na Aleksandra Mičića, ugostitelja iz Istočnog Sarajeva, poznatog po nadimku Aco Makedonac. Njegovo ime se spominje u Sky aplikaciji u kontekstu trgovine drogom. Državni tužilac Dubravko Čampara je zadužo predmet protiv Makedonca. Toj istrazi dodat je i događaj iz noći između 1. i 2. januara 2022. godine kada je Aleksandar Mičlić teško ranio Aleksandra Sikimu. Čampara će to ranjavanje okarakterisati kao Mičićevu nužnu samoodbranu i o tome obavijestiti pravosuđe u Istočnom Sarajevu koje do danas nije “riješilo slučaj”.
U međuvremenu, Aco Makedonac se dao u lobiranje. Ovaj “biznismen” iz Istočnog Sarajeva, vlasnik restorana La Perla u kojem se okuplja pravosudno-kriminalno-dekanski milje, posljednjih trideset dana intenzivno je lobirao da na poziciju zamjenika glavnog državnog tužioca bude imenovan Dubravko Čampara, čiji je brat Aljoša čest gost Mičićevih objekata. Ali, na kraju, nije uspio. Dubravka Čamparu je, zapravo, iz utrke za zamjenika glavnog tužioca Tužilaštva BiH izbacio – VAR. Evo o čemu se radi.
Već smo objavljivali da je predsjednik VSTV-a Halil Lagumdžija, koji je zbog svoje dentalne higijene preuzeo nekoliko bitnih obaveza u pravosuđu, za samo sedam dana dva puta mijenjao saziv “državnog podvijeća” koje predlaže nositelje pravosudnih funkcija na državnom nivou. Razlog je, kako smo tada objavili, da iz utrke za zamjenike glavnog državnog tužioca budu izbačene tužiteljice Enisa Adrović i Bojana Jolović, a da se na zamjeničke pozicije imenuju Džermin Pašić i Dubravko Čampara. I taj plan je djelomično uspio. Lagumdžijina komisija u kojoj mu je pomoć pružao federalni tužilac Saša Sarajlić uspjela je Džermina Pašića progurati na prvo mjesto rang liste. No, Dubravko Čampara je bio tek peti. Kako bi eliminisali sve kandidate između prvog i petog mjesta, Lagumdžija i Sarajlić su došli na ideju da samo Pašićevo ime formalno dostave VSTV-u, a da Čamparu usmeno predlože. Međutim, tokom rasprave na samoj sjednici, dio članova VSTV-a se pobunio, te su zatražili preslušavanje snimka sa državnog podvijeća. Tada je utvrđeno da su Lagumdžija i Sarajlić pokušali obmanuti članove VSTV-a, jer je je podvijeće zaključilo da se prema VSTV-u upute tri imena – Džermin Pašić, Mladen Furtula i Dubravko Čampara.
Nakon toga VSTV se izjašnjavao posebno o svakom kandidatu, ali na osnovu rang liste. Kao prvorangirani Džermin Pašić je dobio jednoglasnu podršku. Nakon toga VSTV se izjašnjavao o Mladenu Furtuli koji je bio bolje rangiran od Čampare. S obzirom na to da je za Furtulu glasalo osam članova Vijeća i da ga je podržala većina članova VSTV-a, nije bilo potrebe da se glasa o Čampari. Tako je Čampara, nakon preslušavanja snimka, odnosno VAR-a, ostao bez funkcije zamjenika glavnog državnog tužioca s koje je planirao kontrolisati sve istrage protiv narko kartela Tito i Dino s kojim su sarađivali njegov kućni prijatelj i Specijalne policije FUP-a Mustafa Selmanović. Čampara je tako namjeravao i kontrolirati predmet uniforme. Podsjetimo, narko boss Edin Gačanin Tito je nabavio uniforme za specijalnu jedinicu FUP-a kojom je komandovao Mustafa Selmanović. Donacija je dostavljena preko bivšeg ministra FMUP-a Aljoše Čampare koji je, također, zadužio jedan set Titovih uniformi.
Tri perioda politike UZP-ova na BiH. Prvi period je formiranje i zločinačka djelatnost UZP-ova prema BiH. Drugi period ide od Daytonskog ugovora do 2010-e godine. Treći period od 2010- pa na ovamo.
Prva faza politike UZP-ova prema BiH je dvostrana agresija, Srbije i Hrvatske, na R BiH (1992-1995.) izvršena je stvaranjem i samostalnim djelovanjem dva udružena zločinačka poduhvata: udruženog zločinačkog poduhvata kojeg je formirao predsjednik Srbije, Slobodan Milošević, i udruženog zločinačkog poduhvata kojeg je formirao predsjednik Hrvatske, Franjo Tuđman.
Udruženi zločinački poduhvat (u daljem tekstu UZP) je pravna sintagma za kolektivni krivični subjekt kako nacionalnog tako i međunarodnog prava. Čini ga grupa, manja ili veća, radi činjenja određenih krivičnih djela koja sankcionišu nacionalni i međunarodni sudovi.
Dosadašnji internacionalni propisi ne procesuiraju kolektivitet po sebi, već samo pojedince izvršioce krivičnih djela i države. Zbog toga UZP-ovima kao kolektivitetima nije suđeno, iako prema vrlo relevantnim učenjima brojnih savremenih mislilaca oni mogu biti predmet presuda, ali kada se unesu kao subjekti krivice u internacionalnim propisima. UZP kao kolektiviteti imaju svoj identitet. On spada u onu vrstu identiteta koju socijalni psiholozi, sociolozi, filozofi, historičari i drugi, kao npr. Volrair, Max Weber, Karl Marx, Anre J. Vetlesen, Karl Jaspers, Erwing Goffman, Erik Erikson, Jan Assman i drugi, nazivaju Mi-identitet, identitet kolektiviteta, društvene grupe u čijoj osnovi je identitet, ideja smisao i uzrok njegovog postojanja, kao nosilac njegove socijalne, kako unutarnje tako i prema vani interakcije. UZP je hijerarhijski strukturiran kolektiv o kojem je moguće utvrditi sve oblike odgovornosti.
Posmatran izvan pravno krivične sfere, UZP je jasno funkcionalno strukturirana specifična društvena grupa. To znači da kao društvena grupa može i treba biti predmet interesovanja i analize brojnih društvenih i humanističkih nauka, kao historijska, politička, sociološka grupa itd.
Kao društveno historijska grupa UZP ima vrijeme nastanka, djelovanja, trajanja. U sociološkom smislu ona ima jasnu funkcionalnu strukturu. Čine je pojedinci koji imaju međusobno usklađene i svjesno utvrđene funkcije u djelatnosti grupe.
UZP kao grupa, a drugačije ne može da postoji, nastaje da bi ostvario i postigao određen cilj. Vođa UZP je njen najmoćniji pojedinac po nekom osnovu, najčešće po osnovu stvarne ili statusne položajne moći koji ima neprikosnoven autoritet i zbog toga njegove direktive ne moraju biti pisane da bi se provodile u ostvarenju cilja.
Sud utvrđuje pravnu krivicu pojedinaca UZP-a kao krivične grupe prema njihovim učinjenim djelima unutar djelatnosti grupe. UZP-ovi, o kojima je riječ, nisu niti slučajna niti stihijno nastala društvena grupa.
Internacionalni krivični sud u Haagu, u procesu utvrđivanja pojedinačnih krivica članova UZP-ova, koji je trajao, manje više, dvije decenije, na osnovu relevantnih dokaznih, nekoliko stotina hiljada dokumenata: organa i njihovih funkcionera Srbije i Hrvatske; organa i funkcionera Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine (RSNBiH), kasnije (Rs); organa i njihovih funkcionera Republike Herceg Bosna (RHB); vojnih organa i komandanata Vojske i Policije RSNBIH (Rs) i Hrvatskog vijeća odbrane (HVO); dokumenata Policije i AR BiH; državnih organa BiH; komandno i politički relevantnih vojnih, civilnih i humanitarnih predstavnika UN koji su bili na službi u BiH; relevantnih nekoliko storina svjedoka svih optuženih kriminalaca, utvrdio je, “bez razumne sumnje” (a) individualne krivične odgovornosti pripadnika UZP-ova prema doprinosu njihovih zlodjela u radu i funkcioniranju svojih UZP-ova, i (b) da je hrvatski UZP formirao ondašnji predsjednik RH, Franjo Tuđman, a da je srpski UZP formirao ondašnji predsjednik SRJ, Slobodan Milošević.
Osuđeni su “bez razumne sumnje” kao ratni zločinci pojedinci koji su zločine činili: u ime hrvatskog, odnosno srpskog naroda; u ime tzv. istorijskih interesa Srba, odnosno povijesnih interesa Hrvata; u ime Velike Srbije, odnosno u ime Velike Hrvatske; najviši politički i vojno policijski funkcioneri i rukovodioci organa i vojno policijskih formacija srpske paradržave Republika srpska, odnosno hrvatske paradržave Herceg Bosna; funkcioneri organa vlasti Srbije i Hrvatske, njihovi direktni predstavnici u vojnim i policijskim strukturama vojske i policije Rs i HB.
U presudi Tužilac protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića (31. 05. 2023.) potvrđena je tužba i dokazano da je srpski Udruženi zločinački poduhvat imao isti cilj u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Citiram: “Zajednička zločinačka svrha ovog poduhvata bila je da se izvršenjem krivičnih dela za koja se tereti u optužnici većina nesrpskog stanovništva prisilno i trajno ukloni sa navedenih područja. Tu zajedničku zločinačku svrhu delili su određeni visoko pozicionirani politički, vojni i policijski rukovodioci iz Srbije, srpskih autonomnih oblasti Krajine i Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema, kao i iz Srpske Republike Bosne i Hercegovine, kasnije preimenovane u Republiku Srpsku.”
Srpski UZP djelovao je u Bosni i Hercegovini po istom obrascu koji je djelovao i u Hrvatskoj, samo s drugim lokalnim funkcionerima na terenu. Citiram: “Što se tiče Bosne i Hercegovine, sličan obrazac zločina pojavio se počev od aprila 1992, nakon što bi srpske snage, uključujući Jugoslovensku narodnu armiju i paravojne jedinice, nasilno zauzele gradove i sela u opštinama Bijeljina, Zvornik, Bosanski Šamac, Doboj i Sanski Most. Civili, prvenstveno bosanski Muslimani i bosanski Hrvati, ubijani su, premlaćivani i zlostavljani na druge načine, proizvoljno hapšeni i zatvarani, mučeni i izlagani prisilnom radu i seksualnom nasilju.”
U presudi Tužilac protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića utvrđeno je učešće Srbije u organizaciji i izvršenju zločina srpskog UZP-a na R BiH. Njom nisu obuhvaćene presude vojnom i političkom rukovodstvu Rs, jer su one već bile izrečene, ali se na mnogo mjesta u ovoj presudi navode njihova imena, kao i imena političkih i drugih funkcionera SRJ, odnosno Srbije, kao članova UZP-a o kojem je riječ.
Na dan izricanja presude u predmetu Tužilaštvo protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića tužilac Haškog suda Serge Bramerc rekao je: ”Ovo (presuda) pokazuje da se (u BiH) nije radilo o građanskom ratu, nego međunarodnom sukobu u kojem su veliku ulogu igrala politička rukovodstva susjednih zemalja”.Naravno, Bramerc, misli se na Srbiju i Hrvatsku.
HZHB, kasnije HRHB nastala je kao paradržava u BiH kao izraz političkog cilja hrvatskog Udruženog zločinačkog poduvata. Citiram Presudu Jadranko Prlić i ostali (20. novembar 2017.): “Počev od 18. novembra 1991. godine više osoba je pokrenulo i učestvovalo u Udruženom zločinačkom poduhvatu političkog i vojnog podjarmljivanja, trajnog uklanjanja i etničkog čišćenja bosanskih Muslimana i drugih nehrvata koji su živjeli na onim dijelovima teritorijama Republike Bosne i Hercegovine za koje se tvrdilo da pripadaju Hrvatskoj zajednici, a kasnije Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni ….. i to upotrebom sile, zastrašivanja i prijetnji silom, progona, zatvaranja i zatočenja, prisilnog premještanja i deportacije, oduzimanja i uništavanja imovine i drugih sredstava koja predstavljaju ili obuhvataju činjenje zločina kažnjivih po članovima 2, 3 i 5 Statuta Međunarodnog suda”.
U citiranoj Presudi Jadranko Prlić i sotali stoji da su svi politički i vojno-policijski rukovodioci Herceg-Bosne/HVO-a učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu kao rukovodioci, što znači da su njihove rukovodilačke dužnosti i njihovo izvršavanje bili u funkciji UZP kojim je rukovodio predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman. Sud je utvrdio da su svi članovi UZP u Predmetu Jadranko Prlić i ostali ponaosob, citiramPresudu: “djelujući individualno ili putem svojih navedenih položaja i ovlaštenja, a u dogovoru s drugim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata, (Jadranko Prlić, dodao E,H.) učestvovao je u udruženom zločinačkom poduhvatu u rukovodnom svojstvu na jedan ili više (sljedećih) načina”.
Rukovodioci HR HB su izvršavali razna krivična djela izvršavanjem svojih funkcija, što znači da su njihove rukovodilačke dužnosti bile zločinačke, a njihovo izvršavanje bilo u funkciji njihovog UZP-a.
Dakle: Krivična djela koja su počinili članovi UZP-ova prema RBiH su vro raznovrsna i obimna. Nemamo vremena da, sada i ovdje, govoriti o njima. Razlika između dva UZP-a, o kojima govorimo, je u tome što srpski UZR, pored svih ostalih masovnih krivičnih djela koja je vršio hrvatski UZR, ima i najviši oblik masovnih ratnih zločina, genocid u Srebrenici.
Posmatrano u doktrinarnom, konceptualno, filozofsko političkom smislu, politika UZP-ova je etnocentrička doktrina, jedna od dviju savremenih ratno političkih doktrina. Doktrina etnocentrizma ima za cilj objedinjenje cijele etničke grupe u jednu državu. Ona, u pravilu, podrazumijeva nacionalnu pravnu državu u kao vladavinu nepravde, nepravednih zakona u odnosu na druge etniške zajednice koje sa njom žive. U njenoj metfizici je logika građanske nejednakosti različiti etničkih zajednica u takvoj državi. Etnička država temelji se na logici pravnih i političkih privilegija etničke zajednice čija je to država.
Primjeri takvih država su Srbija, Hrvatska, BiH, entitet Rs u BiH itd. Ustav Srbije definira Srbiju kao etničku državu, državu srpskog naroda; ustav Hrvatske definira Hrvatsku kao etničku državu, državu hrvatskog narodu; BiH-a, dejtonskim ustavom, definirna je kao država tri naroda, ali ne kao građanska država tri naroda, i zbog toga nikako ne može da iziže na kraj sa etničkim političkim neslaganjima i sukobima; Ustav Rs-e definira Rs-u kao etnički entitet, entitet srpskog naroda u BiH.
Etnička država, po svojoj prirodi, proizvodi zakonsku međuetničku nepravdu, legalizira etničku političku nejednakost i diskriminaciju. Etnička država je “zakonsko nepravo”, kako bi kazao Gustav Rodbruh, ozakonjena nepravda, pravna država nejednakosti i diskriminacije.
U aktualnom vremenu, sad i ovdje, UZP-ovi su konkretni historijsko fenomenoločki oblici prisutne politike Srpski svet, odnosno Hrvatski svijet. Srpski svet i Hrvatski svijet su balkanske varijante Ruskog mira, Ruskog svijeta. To su konkretne historijske forme etnocentričke političke filozofie.
Pod zastavom ruske državne etno-nacionalne doktrine i ideologije Ruskog svijeta, u toku raspada SSSR-a proizvedene su ruske političke enklave kao zamrznute ratne konflikte i paradržave, u Gruziji, Južna Osetija i Abhazija, u Moldaviji, Pridnjestrovje; danas se pod brendom Ruskog sveta u Ukrajini stvaraju ruske republike: Krim, Donbas, Donjeck; Ruski svijet danas pored Rusa u RF okuplja u jednu državu sve spomenute ruske oblasti.
Pod zastavom srpske državne etno-nacionalne doktrine i ideologije Srpskog sveta, u toku raspada SFRJ, u BiH-i je formirana paradržava Republika srpska, kao što je pod zastavom državne etnonacionalne doktrine i ideologije Hrvatskog svijeta nastala paradržava HR Herceg Bosna.
Dejtonski period politike UZP-ova u BiH počinje Daytonskim mirovnim ugovorom i njegovim ustavom za BiH. Dvije su bitne vrijednosti ovog ugovora, zaustavljanje rata u BiH, ukidanje HR Herceg Bosne. Njegovo ustavno političko rješenje suvereniteta i državnog uređenja BiH nije bosansko, već srpsko-hrvatsko rješenje BiH-e.
Daytonskim mirovnom ugovorom BiH-a je administrativno podijeljena na dva entiteta, dvije cjeline, FBiH i RS, s internacionalnom legitimacijom prava entiteta i Srbije i Hrvatske na potpisivanje i uspostavu međusobnih tzv. “specijalnih veza”, drugačije kazano s pravom Srbije da se pomoću specijalnih veza sa Rs miješa u sva pitanja unutarnje i vanjske politike BiH-e, odnosno s prvom Hrvatske da se pomoću specijalnih odnosa sa entitetom FBIH-e, s Bosanskim Hrvatima, miješa u sva pitanja unutarnje i vanjske politike BiH. Pravno politički suverenitet BiH zavisi od stupnja negativnog uticaja na nju susjednih država, Srbije i Hrvatske.
Konstituentni narodi u Bosni i Hercegovini, u ovom slučaju Bosanski Srbi i Bosanski Hrvati, faktički su dovedeni u poziciju nacionalnih manjina Srbije i Hrvatske, a ne konstituentnih naroda Bosne i Hercegovine. Srbijanski predsjednik A Vučić od kada je izabran za predsjednika predstavlja se direktno predsjednikom svih Srba, zaštitnikom Bosanskih Srba i Rs, s jedne, ali i Kosovskih Srba, s druge strane. Zoran Milanović u New Yorku 19. septembra 2021.godine rekao je:”Ja sam predsjednik Hrvata u BiH” “Vi znate da građani BiH hrvatske narodnosti imaju hrvatsko državljanstvo. Jesam li im ja predsjednik? Mislim da jesam”.
Daytonski ustav BiH stvorio je potpuno novu historijski pravno-političku situaciju u BiH, u dnosima njenih susjeda, Srbije i Hrvatske, prema njoj, s jedne, i veoma politički kompliciranu i kompleksnu državu s izuzetno niskom, kako unutarnjom tako i vanjsko-političkm funkcionalnošću njenih organa vlasti i institucija u kojima je uvijek mogućna blokada njihovog rada upotrebom i zloupotrebom prava veta naroda i entiteta o svakom pitanju, čak i o tome pada li ili ne pada kiša u datom momentu.
Zbog ograničenog vremena detaljne analize Daytonskog ustava BiH ovdje se mogu sintetizirati osnovne političke ne/vrijednosti postdejtonske BiH: individualna i kolektivna međusobna ugroženost: individualna i kolektivna društvena, pravna, politička nejednakost; individualna i kolektivna društvena, pravna i politička neravnopravnost; individualna i kolektivna društvena, pravna i politička neravnopravnost.
Uporedbom navedenih individualnih, kolektivnih, društvenih, pravnih, političkih vrijednosti BiH-e i istovrsnih vrijednosti Evrope lahko je zaključiti da BiH-a s njima ne može nikada postati punopravna članica EU. Najbolji stručni pokazatelj vrijednosti dejtonskog ustava BiH je šest presuda Evropskog suda za ljudska prava građana BiH protiv države BiH. One su, faktički, eliminirale osnovne pravno političke postulate dejtonskog ustava BiH-e.
Drugi period politike UZP-ova prema BiH trajao je do usvajanja izvještaja o Srebrenici na Vladi Rs i Skupštini Rs (2004.)
III. Treći period politike UZP-ova prema BiH razvijao se postupno, može se kazati da je zadobio status građanstva, (a) najprije osporavanjem Haških presuda za ratne zločine, kako od vlasti Srbije i vlasti Rs, tako i od Hrvatske, (b) kasnije glorifikacijom, dodjelom priznanja presuđenim ratnim zločincima i (c) otvorenim stajanjem na strani ruske okupacije Ukrajine, (d) donošenjem niza separatističkih i antievropskih zakona u Skupštini Rs, (e) HDZ-ovim lansiranjem zahtjeva za tzv. legitimno predtavljanje Bosanskih Hrvata u Predsjedništvu BiH i domovima naroda FBiH i državnom parlamentu, što u praksi znači zahtjevom za etničkom teritorijalizacijom FBiH-e, odnosno reinkarnacijom HR Herceg Bosna. Na navedenim pitanjima i zahtjevima danas traje politika UZP-ova prema BiH. Ona u posljednje vrijeme dobija kulminaciju.
Nepriznavanjem presuda Haških sudova i slavljenjem ratnih zločinaca UZP-ova na BiH, državni lideri, Srbije i Hrvatske, svoje države u internacionalnim odnosima svrstavaju u red tzv. odmetničkih država, kako bi rekao Žak Derida, kakva je npr. Sjeverna Koreja. Na taj način, oni su direktno protiv punopravnih odluka haškog suda, ali indirektno i protiv pravnih propisa UN-a po kojima on donosi odluke i presude.
Prema brojnim genocidolozima, stručnjacima različitih zanimanja za genocid, ovom prilokom navedimo američkog historičara Richarda Hovannisiana, negiranje genocida je njegova završna faza genocida. “Nakon fizičkog uništenja jednog naroda i njegove materijalne kulture, pamćenje je sve što preostaje i predstavlja posljednju metu. Potpuno uništenje naroda zahtijeva zabranu pamćenja i gušenje sjećanja. Falsifikovanje, obmana i poluistine umanjuju ono što je bilo na ono što je moglo biti ili možda ono što uopće nije bilo,“ kaže Hovannisian. Prisiljen da spriječi individualne negacije zločina genocid, visoki predstavnik za BiH, Incko, izmijenio je krivični zakon BiH i uveo krivišno djelo negacija genocida, jer je negacija genocida postalo uporište srpskog iredentizma i ugrožavanja sigurnosti građana BiH-e.
Negacija genocida, a s njom i uvođenje revizionizam ratne historije u BiH, politike UZP-ova, slavljenje ratnih zločinaca, najrije se odvijalo na individualnom nivou, najviše u vladajućoj srpskoj strukturi vlasti, a kasnije je postalo institucionalno negiranje genocida i politike UZP-ova.
Od 2010-e počinje period intenzivnog i osmišljenog negiranja genocida. Vlada RS je te godine pokrenula reviziju Izvještaja iz (2004.) koju je usvojila Vlada i Skupština Rs, tvrdeći da je taj izvještaj bio produkt međunarodnih pritisaka. On je im odbacila 2018. godine. Upravo to je period intenziviranog i osmišljenog negiranja genocida. Pravci negacije genocida i narativi su brojni… „svjetska zavjera protiv Srba“, „falsificiranje dokaza iz svjetskih centara moći“ itd
Budući da je dejtonski ustav BiH nastao prije nego što je započelo izricanje presuda za ratne zločine, postalo je racionalno da one, u kombinaciji sa presudama Evropskog suda za ljudska prava građana BiH protiv države BiH-e, mogu bitno uticati na promjene ustava BiH-e na njenom putu ulaska u EU i NATO alijansu, kolokvijalno poznatom kao prelazak BiH sa dejtonskog na briselski put. Uporedo s tim išao je i kakav takav internacionalni pritisak na vlasti BiH da mijenjaju bitne odredbe ustava ako žele ulazak u EU. Etnopolitičkim nacionalistima, prije svega separatistima i iredentistima, ali i onim drugima, promjene ustava značile su gubitak vlasti. Zbog toga je kompletna vlast bila više za održanje statusa quo nego za promjene koje nužno vode njihovom nestajanju. Pri svemu tome, veoma je intenzivirana srpska saradnja sa Rusijom nakon ruske agresije na Ukrajinu.
Manifestna javna ilustracija funkcioniranja politike srpskog UZP-a je miting u Banjoj Luci (19.04.2024.). Na njemu su ušestvovali kako predstavnici vlasti Srbije na čelu sa predsjednikom Skupštine Srbije Anom Brnabić tako i brojni građani širom Srbije.
Manifestna ilustracija funkcioniranja hrvatske politike UZP-a je zalaganje predsjednika Hrvatske Z. Milanovića i premijera Hrvatske A. Plenkovića da plinovod južna konekcija ima sjedište u kantonu s hrvatskom većinom u Hercegovini i promjena izbornog zakona u BiH kojim će se uvesti etničko glasanje za izbor člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata i predstavnika Bosanskih Hrvata u dom naroda FBiH i dom naroda u državnoj skupštini BiH, na način da se izvrši etno teritorijalizacija FBiH i izborno obnovi Herceg Bosna.
U ovom momentu, BiH više funkcionira na principu političke unije dva entiteta nego na principu jedinstvene dejtonski uređene države. Entitet Republika srpska je, u političkom smislu, postao monoetničan.
Izlaz iz ove političke situacije u BiH je u napuštanju etničkog i uspostava građanskog političkog uređenja jednakosti ravnopravnosti građana na cijelom prostoru Bosne i hercegovine, prelazak sa Dejtonskog na briselski put njenog političkog uređenja.
(autor teksta, prof. dr. Enver Halilović, bivši je rektor Univerziteta u Tuzli, bivši ambasador BiH u Ruskoj Federaciji. Halilović je 2002. radio kao Fulbrightov profesor na Sveučilištu Cornell u Sjedinjenim Državama)
Vatrenim oružjem naoružani navijači Zrinjskog upali su u petak navečer u najmanje dva stana u Mostaru u kojima su navijači Veleža čuvali transparente, saznaje Istraga.ba.
Jednog navijača Veleža su vezali lisicama i on im je priznao gdje se nalaze ostali transparenti.
Prema informacijama Istrage, navijači Zrinjskog, Ultrasi, dronovima su pratili navijače Veleža kako bi otkrili gdje se nalaze transparenti ove navijačke grupe. Sve se dogodilo u noći sa petka na subotu.
Prije nešto manje od mjesec dana, 7. aprila, navijači Veleža ‘Red Army‘ upali su u prostorije mostarskih Ultrasa i oteli im nekoliko transparenata.
Fotografijom su se pohvalili na društvenim mrežama pozirajući s ukradenim transparentima okrenutim naopako kako je običaj u navijačkim krugovima.
Bljesak.info piše da su navijači Zrinjskog pod i dalje nerazjašnjenim okolnostima jučer oduzeli oko 50 transparenata od svojih protivnika, navijača Veleža – Red Armyja.
Nakon sinoćnje utakmice Velež – Posušje (2-0), Ultrasi su napali pripadnike Red Armyja, te im oteli mnoge transparente, među kojima i onaj udarni, veliki, s natpisom “Red Army”.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
