Iz Budžeta Federacije BiH u narednim će danima biti prebačeno 14,5 miliona maraka u trezor Republike Srpske. Ovu je odluku 4. septembra donio Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje.
“Na ime prvog privremenog poravnanja preostalog iznosa indirektnih poreza za 2023. godinu. Federacija Bosne i Hercegovine je dužna da isplati Republici Srpskoj ukupan iznos od 14.562.127,93 KM”, piše u članu II Odluke o privremenom poravnanju između korisnika raspodjele indirektnih poreza sa jedinstvenog računa Uprave za indirektno oporezivanje za 2023. godinu.
Privremeno poravnanje, kako piše u odluci, vrši se na teret tekućih prihoda od indirektnih poreza na Jedinstvenom računu Uprave za indirektno oporezivanje koji pripadaju Federaciji Bosne i Hercegovine, prijenosom na račun Republike Srpske. Novac će na račun RS-a biti prebačen osmog dana od objavljivanja odluke u Službenom glasniku BiH. Odluka je objavljena 8. septembra.
Ovo poravnanje se odnosi na period april, maj i juni 2023. godine. Naime, Upravni odbor UIO je utvrdio da je Federacija imala manju krajnju potrošnju nego što je to bilo procijenjeno privremenim koeficijentima za drugi kvartal.
Dakle, ovih 14,5 miliona KM koji će Federacija prebaciti Republici Srpskoj odnose se na period april-juni ove godine i nema veze sa onih 60 miliona KM koje će RS, prema procjenama ministrice finansija tog entiteta Zore Vidović, dobiti na osnovu raspodjele po novim koeficijentima koji će biti primjenjivani u narednom periodu. Podsjećamo, na istoj sjednici UO UIO usvojen je prijedlog o utvrđivanju koeficijenta za raspodjelu novca od indirektnih poreza.
Povećan je koeficijent za RS na 34,44 posto te u narednom periodu trebao dobiti oko 60 miliona KM više nego kod prethodne raspodjele. Prema novoj odluci za Federaciju BiH je smanjen koeficijent i sada iznosi 62,01 posto dok je kod prethodne raspodjele iznosio 63 posto.
Ove odluke su donesene nakon što je Srđan Amidžić, kadar SNSD-a, imenovan za ministra finansija BiH. Amidžić je, tako, po funkciji postao predsjednik Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje čiji je direktor SNSD.ov kadar Zoran Tegeltija.
Bosna i Hercegovina uputila je “žalbu” Evropskom sudu za ljudska prava na odluku u slučaju Slaven Kovačević, saznaje Istraga.ba u Uredu agenata BiH pred ovim Sudom.
Zahtjev za preispitivanje (žalba) potpisale su dvije bh. agentice – Monika Mijić i Jelena Cvijetić. “Žalba” je upućena 19. septembra, odnosno posljednjeg radnog dana Jelene Cvijetić na poziciji agentice BiH pred Sudom u. Strazburu. Dvanaest dana prije nego što je uputila žalbu, aktualni saziv Vijeća ministara BiH je Jelenu Cvijetić imenovao za pravobraniteljicu Bosne i Hercegovine.
Ovo je prvi put da Bosna i Hercegovina traži preispitivanje bilo koje odluke Evropskog suda za ljudska prava koja se odnosi na izborno zakonodavstvo – odnosno ustavni uređenje.
Podsjetimo, Evropski sud za ljudska prava je presudio da je Slavenu Kovačeviču, kao biraču i građaninu Sarajeva, uskraćeno pravo da glasa za kandidata za člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske. Sud je konstatovao da je Predsjedništvo BiH državna institucija i da bi svi građani morali imati pravo da biraju sve članove Predsjedništva BIH. Time je, faktički, Sud utvrdio da je, pored etničke diskriminacije, na u bih na snazi i teritorijalna diskriminacija. Da bi se ta diskriminacija otklonila, nužno je imati jednu izbornu jedinicu prilikom izbora članova Predsjedništva BiH i delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Nezadovoljne ovim odlukama, bh. agentice Monija Mijić (HDZ) i Jelena Cvijetić (SNSD) uputile su zahtjev za preispitivanje. Agentica Harisa Bavčić nije potpisala ovu žalbu, iako je, kako saznajemo, podržala kolegice prilikom sačinjavanja zahtjeva za preispitivanje. Danas smo pokušali dobiti komentar od agentice Bavčić, ali ona nije odgovarala na naše poruke.
Prema Poslovniku Evropskog suda za ljudska prava, o zahtjevu za preispitivanje odlučuje Veliko vijeće koje čini sedamnaest sudaca. Prvobitnu odluku, podsjećamo, donijelo je sedmero sudija. Oni su glasali u omjeru 6:1. Jedina koja se protivila prvobitnoj odluci bila je austrijska sutkinja Gabriele Kucsko-Stadlmayer. Upravo na njenom izdvojenom mišljenju agentice Mijić i Cvijetić su temeljile svoju žalbu.
Da bi zahtjev za preispitivanje uopće došao na Veliko vijeće od sedamnaest sudija, nužno je da njegovu utemeljenst prvobitno utvrdi Zbor od petero sudija.
U ovom Zboru po funkciji sjedi predsjednik Evropskog suda za ljudska prava te dvoje potpredsjednika. Osim njih, tu je još u dvoje sudija koji se rotiraju, a koji se biraju među sudijama iz preostalih odjela. Prilikom razmatranja zahtjeva za preispitivanje presude, u Zboru neće biti nijedan sudija koji je učestvovao u donošenju prvobitne odluke.
Upravo od ovog zahtjeva za preispitivanje čelnici SNSD-a i HDZ-a namjeravaju, uz prećutnu saglasnost Naše stranke, NiP-a i SDP-a, poništiti odluku Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu koji je utvrdio da u BiH, osim etničke, postoji i teritorijalna diskriminacija. Provedbom ove presude BiH bi se dodatno približila EU.
Prema informacijama Istrage, zvaničnici Republike Hrvatske i OHR-a angažirali su se da Evropski sud preko Velikog vijeća ospori prvobitnu odluku.
Najmanje 12,8 miliona maraka namijenjenih za kupovinu udžbenika za učenike do petog razdreda osnovnih škola u Federaciji ostalo je neiskorišteno jer je Predstavnilčki dom FBiH prilikom usvajanja Budžeta pogriješio ekonomski kod.
“Sredstva su, faktički, blokirana jer bez rebalansa budžeta ne mogu biti realizirana”, kazao je za Istragu sagovornik iz Ministarstva finansija BiH.
“Prilikom usvajanja zajedničkog amandmana u januaru mjesecu ove godine, u federalnom parlamentu, došlo je do greške u ekonomskom kodu. Dakle, amandman koji se odnosi na povećan utrošak za nabavku udžbenika za djecu u OŠ od 1. do 5. razreda u čitavoj Federaciji. Desilo se to da ta greška nije ispravljena. Prilikom neusvajanja rebalansa budžeta u julu mjesecu, ostalo je sve na čekanju. I meni je zaista žao da su djeca dovedena u ovu situaciju, ali i roditelji, nastavci”, kazala je sredinom septembra federalna ministrica obrazovanja i nauke Jasna Duraković.
Budžet su, podsjećamo, u januaru ove godine usvojili zastupnici HDZ-a, Naše stranke, NiP-a i SDP-a. S obzirom na to da je na veći dio budžeta djelovano amandmanski, upisan je pogrešan ekonomski kod. U momentu usvajanja Budžeta, Predstavničkim domom FBIH je predsjedavala Mirjana Marinković-Lepić koja se iskazala u nepoznavanju rimskih brojeva. Marinković-Lepić je, kako saznajemo, obavijestila Vladu FBiH da je u pitanju “samo tehnička greška”, te da nema smetnji da se novac namijenjen za udžbenike iskoristi. Međutim, Vlada FBiH ovaj novac nije mogla iskoristiti prije rebalansa budžeta. No, za rebalans budžeta u ovom trenutku vladajuća koalicija nema dovoljno ruku u Predstavničkom domu FBiH jer postoje nesuglasice na relaciji HDZ 1990 i HDZ BiH. Bez glasova HDZ-a 1990 vladajuća koalicija nema potrebnu većinu u Predstavničkom domu FBiH.
Dok je u kabinetu premijerke Golde Meir vladala potpuna konfuzija te 1973. godine jedan od pobočnika načelnika generalštaba IDF-a je izjavio: „Uhvatili su nas sa hlačama na koljenima“. Tadašnji načelnik generalštaba rođeni Sarajlija David „Dado“ Elazar nije bio shvaćen ozbiljno u sklopu priprema za napad arapske koalicije. Zaspali su na tren i Aman (vojna obavještajna služba) i Šabak (služba unutrašnje sigurnosti) dok je barem Mossad preko Ašrafa Marvana i šifre „hemikalija“ znao da je rat neizbježan.
Međutim takav propust strahobalnog obavještajnog aparata bio je moguć te sudbonosne 1973. godine kada je bila posljednja prilika da se uništi država Izrael. Jučer međutim nije zakazala samo obavještajna zajednica Izraela, zakazali su politički i društveni sistem. Još devedesetih godina polemolog i vojni strateg Martin van Creveld uspostavio je tezu da svako odugovlačenje uništenja Hamasa i nekadašenjeg Fataha ali prije svega Hamasa, samo osnažava te terorističke frakcije. Što se bude više odugovlačio konačni obračun sa Hamasom to će isti postajati snažniji, otporniji i sposobniji da udari brže i jače. Hamas je jučer udario i jako i brzo i bezobrazno odvažno uhvativši Izrael ne s hlačama na koljenima nego bez hlača uopšte.
Nezapamćeno mali broj vojnika IDF-a čuvao je sigurnosnu ogradu, da bi raketni udari uz koordinirani napad dronovima koji su ručnim odbrambenim bombama zasuli puškarnice i isturene vatrene tačke – potpuno anhilirao stražarsku posadu. Nakon što su provalili ogradu i stvorili brešu u istoj, u dosad nezabilježenom desantu motornim paraglajderima ubačen je veliki broj boraca Hamasa širom južnog Izraela. Dakle krajnje asimetričan model čak i za Hamas koji je ispekao zanat asimetričnog ratovanja, koje nota bene nije asimetrično po nesrazmjernosti protivnika već nesrazmjermnosti konvencionalnih i nekonvencionalnih metoda odnosno modela napada.
U tom totalnom napadu s kopna, mora i iz vazduha i uz dosad nezabilježeno raketiranje izraelska strana je bokserskim rječnikom ušla u seriju udaraca od kojih je bilo teško održati se na nogama. Naravno as na koji od 1967. godine Izrael igra vrlo uspješno jeste njegovo ratno zrakoplovstvo IAF koje nema pandana u regiji pa i šire. Ostaje međutim kao reper iznenađenja i to da su neki od generala IDF-a pobijeni na spavanju ili zarobljeni čemu nismo svjedočili u zadnjih pedeset godina.
Dakako najgori segment svakog arapsko-arapskog rata jesu kolateralne žrtve i upotreba oružja kojem je upravo cilj stvoriti što veću kolateralnu štetu i žrtve. Saturacijom odnosno istovremenim napadom iz velikog broja pravaca odnosno vatrenih tračaka, linijski poredane i pažljivo skrivene baterije višecijevnih bacača raketa Rajum 114 mm sa po 12 cijevi sijali su smrt u svim izraelskim gradovima. Tu je svakako i značajno pitanje broja Željeznih kupola odnosno sistema Iron dome čija je uspješnost jučer bila smanjena usljed čitavog niza faktora.
Naime Iron dome je kompjuterizirani sistem prema kojem kompjuter preračunava trajektorije ispaljenih artiljerijskih raketa i granata uz procjenu koju daje operateru o stepenu vjerovatnoće pogotka. Ukoliko sistem procijeni da raketa ili granata idu u more ili u pustinju na nju se ne djeluje. I inače tokom masovnih napada vbr-ovima koje Hamas dobija od Irana preko Hezbolaha ali ih i sam radi, preko 30 posto ispaljenih raketa završi u moru ili pustinji te zbog toga norma preciznosti od 85 posto koju ima Iron dome može biti ispunjena. Međutim, jučer su artiljerci Hamasa bili značajno precizniji jer su svi ciljevi bili u unutrašnjosti Izraela, a opšti je utisak da su i značajne pripreme porodile rezultate.
Sa druge strane IDF ima najbrži mobilizacijski sistem na svijetu obzirom da je do večeri bilo mobilizirano oko 30 brigada mješovitog sastava uz 10 profesionalnog te četiri divizije rezervista. Odbrambeni sistem Izraela oslanja se na veliki regrutni bazen stanovništva uz aktivnu i pasivnu rezervu te profesionalne snage, a s obzirom da muškarci služe obavezni vojni rok pet, a žene tri godine taj regrutni bazen je ustvari cjelokupno stanovništvo.
Tokom poslijepodneva IDF je uspio da lokalizira dalji prodor Hamasa, ali svakako da Hamas ima veliki adut u rukavu, a to su kidnapovani civili i vojnici IDF-a. Uz nezaobilazan
aeromiting IAF-a po Gazi predstoje čišćenja uporišta Hamasa dok je unatoč odobrenju
opcija kopnene invazije još uvijek neizvjesna. Gaza nije Libanon, a ni stanje u IDF-u nije kao te 2006. godine zapravo Izrael je daleko od onoga kakvim se doima. Zemlja je politički podijeljena obzirom da se povratak Benjamina Natanjahua na mjesto premijera mnogima nije svidio. Postojeća vlada je vrlo klimava obzirom da je Natanjahu kao nužno zlo vladu formirao sa ekstremnom desnicom koja bi ga mogla politički dezavuirati ukoliko ne odgovori dovoljno radikalno na ovaj napad.
S druge strane IDF je izuzetno neraspoložen prema novoj vladi koja ga je ustavnim i
reformskim programima značajno ograničila naročito reformom zakonodavstva. U tako
podijeljenu zemlju sa opozicijom koju predvodi Yair Lapid uz čitav niz unutrašnjih izazova, Hamas je pokušao zaigrati na najskuplju kartu svojim bezobrazno žestokim napadom koji bez sumnje nije samostalno ni planirao ni proveo. U konačnici ovo nije rat Palestinaca već proxy rat Irana sa Izraelom koji asimetrično zadaje udarce obzirom da je Izrael i dalje konvencionalno nedostižan. U toj i takvoj arhitekturi složenih i fluidnih savezništava svojstvenih regionalnom sigurnosnom kompleksu bliskog istoka ni ovaj put Gaza neće nestati obzirom da nekontrolirani haos Bliskog istoka ipak ima svoje kontrolore.
Ono što je sigurno jeste da nisu svi bacili svoje karte u igru obzirom da je Hezbollah željan ući u ovaj sukob ali bez blagoslova iz Teherana ipak ne može obzirom da i Teheran ima na umu kako je prošla arapska koalicija 1973. kada je bez rezerve bacila sve na Tel Aviv preko Golana i Sinaja.
Sjećate li se iskaznice Salke Zildžića? Sabina Ćudić je zbog nje žurno tražila sjednicu Komisije za nadzor OSA-e. Sjećate li se “prve zvanične posjete Ukrajini” kada su Edin Forto i Sabina Ćudić pozirali pored uništene ruske vojne opreme u Kijevu?
“Ako postoji grad koji razumije Kijev, to je Sarajevo”, naslovit će svoje obraćanje “debatantica” Ćudić.
A sjećate li se izjave Sabine Ćudić o Gazi? Ne sjećate. Jer Ćudićkino Sarajevo ne razumije Gazu. Ono razumije projekte Johanna Sattlera i bh. verziju setlera kojima je sasvim ok da Christian Schmidt poništi bošnjački glas i ustav i sve ono što se ne smije oduzeti bilo kojem narodu.
Radikalni Jevreji, poznati kao setleri decenijama proganjaju Palestince u Izraelu. A “građanski” satleri (valjda se tako zovu oni kojima Johann Sattler i Christian Schmidt određuju pravila ponašanja), šute na izraelske zločine u Gazi.
Edin Forto je otišao sa X-a. Dosta mu je teških tema. Fali mu “duhovitosti”. Gaza je daleko. Plus, za stanovnicima Gaze u BiH, uglavnom, žale Bošnjaci. A on nije Bošnjak.
Gdje je nestao Saša Magazinović? U pauzama između dvije ublehe, ovaj državni zastupnik koji se voli slikati pored tuđih grobova, šuti o mrtvoj palestinskoj djeci. Nema stav. Ili ga ima, ali se taj ne poklapa sa stavom onih koji glasaju za njega.
Ima li gdje “finog dečka” iz priče Željane Zovko? Onog Elmedina Konakovića kojem je Brisel i kibla i svetinja, i koji spada u red “bh. satlera”. Nema srceparajućih poruka lidera stranke nastale na krvi Dženana Memića. Nema ni one serdžade sa njegovim inicijalima. Nema Gaze u njegovom postovima. Jer “neki priču o stradanju u Gazi koriste u dnevne političke svrhe”.
Gdje su nam aktivisti? Gdje je analitičarka Ivana Marić? Gdje su fact checkeri? Ima li onih “projektnih” boraca za ljudska prava? Ima li nekog udruženja? Gdje su istraživači genocida što na svojim sigurnosnim konferencijama otkazuju debate o izraelsko-palestinskom sukobu? Šute. Jer nema tog palestinskog djeteta koje je vrjednije od njihovog projekta.
Istrošili su svoje resurse podržavajući Michaela Murphya, Christiana Schmidta i Johanna Sattlera u namjeri da ponište Ustav i glas bošnjačkog potpredsjednika Federacije.
Znam, njihovi stavovi neće promijeniti svijet, niti će moj stav o njima promijeniti njih. Ali logično je upitati zašto ministar vanjskih poslova može mjeriti jabuke i otvarati sajmove jagodičastog voća, a ne može reći ili napisati bilo šta o Palestini?
Gdje su nestali svi oni prehrabri lideri kojima je samo istina bitna? Gdje su nestali Trojkaši iz institucija čiji obraz spašava kantonalni sarajevski premijer u ostavci Nihad Uk? Imaju li pravo više ikoga pozvati da usvoji rezoluciju o genocidu u Srebrenici, a da šute i Gazi?
Šutnja je, kažu, mudrost, a ne kukavičluk. Ali ako je tako,šta je, onda, poziv u pomoć?
Bez obzira na poslovice i predanja, (meni) nepoznati twitteraš je danas definisao sve – šuti se dok djeca spavaju, a ne kada umiru.
Kantonalni sud u Sarajevu ukinuo je prvostepenu presudu kojom je bivši sekretar SDA Amir Zukić osuđen na tri godine zatvora zbog krivičnog djela primanje dara i trgovina uticajem, saznaje Istraga.ba. Naloženo je ponovno suđenje pred Općinskim sudom u Sarajevu protiv optuženih Amira Zukića, Senada Trake, Ramiza Karavdića i Eseda Džananovića. Istovremeno, Kantonalni sud je potvrdio oslobađajući dio prvostepene presude kojom je bivši potpredsjednik SDA Asim Sarajlić oslobođen krivice.
Da pojednostavimo, Zukiću, Traki, Karavdiću i Džananoviću bit će ponovo suđeno pred Općinskim sudom u Sarajevu, dok je Sarajlić pravosnažno oslobođen krivice.
Podsjetimo, u julu prošle godine Općinski sud u Sarajevu osudio je Amira Zukića na tri godine zatvora, Safeta Bibića na šest godina, Senada Traku na godinu i šest mjeseci, Ramiza Karavdića na dvije godine i Esed Džananović tri godine zatvora nakon su su proglašeni krivim za korupciju i trgovinu uticajem prilikom nezakonitog zapošljavanja u Elektroprivredi BiH. Asim Sarajlić i Nedžad Trako su i tada bili oslobođeni krivice.
Prema optužnici, Zukić i Bibić su tokom 2016. godine organizirali grupu kojoj su se pridružili Nedžad i Senad Trako te Karavdić, koji su pronalazili osobe spremne da daju novac za zaposlenje u podružnicama “Elektrodistribucije” pri “Elektroprivredi BiH”. Nakon toga su, prema optužnici, koristeći svoj uticaj, preko Eseda Džananovića realizirali nezakonita zapošljavanja u “Elektroprivredi”.
Optužnicom su se Sarajlić i Mirsad Kukić teretili za primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem, a Seid Fazlagić za pomoć počinitelju nakon izvršenog krivičnog djela, dok je Zukić optužen i za nedozvoljeno držanje oružja.
Predmet protiv Kukića je 2017. razdvojen zbog zdravstvenog stanja, te je on krajem 2020. osuđen na godinu dana zatvora zbog primanja nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem. No, i ta presuda je kasnije ukinuta i naređeno je ponovno suđenje.
Fazlagić, koji je bio vozač Amira Zukića, sklapanjem sporazuma o priznanju krivice s Kantonalnim tužilaštvom u Sarajevu, osuđen je na osam mjeseci zatvora zbog pomoći počinitelju poslije učinjenog krivičnog djela.
Suđenje Zukiću i ostalima počelo je u maju 2017. godine, a u završnoj riječi Kantonalno tužilaštvo zatražilo je osuđujuću presudu navodeći da je dokazana odgovornost optuženih, dok su njihove odbrane zatražile oslobađajuću presudu.
Borjana Krišto je pisala u svoje ime, a ne u ime Vijeća ministara BiH.
Ovo je suština pisma koje je zamjenik predsjedavajuće Vijeća ministara BiH i ministar odbrane BiH Zukan Helez uputio Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.
“Poslao sam pismo”, potvrdio je ministar Helez za Istraga.ba.
Prema informacijama Istrage, Helez je predsjednicu ESLJP obavijestio da ne postoji nikakva relevantna odluka institucija BIH da se zatraži preispitivanje presude u slučaju Slaven Kovačević protiv BiH, te da je predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto, samoinicijativno pisala Sudu glede statusa agentica koje su poslale zahtjev za preispitivanje presude.
“Obavještavam Vas”, napisao je Helez predsjednici Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, “da je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine (Vlada) željelo razmotriti informaciju u vezi Zahtjeva: 43651/22 “ Kovačević protiv Bosne i Hercegovine” koje je dostavilo resorno ministarstvo, kao i odlučiti o statusu osoba koje su vršioci dužnosti u predmetima ECHR-a i daljnjim radnjama Države na sjednici Vijeća ministara, planiranoj za 26. listopada 2023. Međutim, predsjedavajuća Vijeća ministara Bosne i Hercegovine (Vlada) donijela je odluku da se ta tema ne stavi na dnevni red sjednice, što je rezultiralo time da Vijeće ministara nema nikakvu odluku o statusu vršitelja dužnosti, posebno nakon isteka njihovog mandata u lipnju 2021. godine, te ne postoji relevantna odluka Vlade o upućivanju zahtjeva Velikom vijeću”, napisao je Helez.
Konačno, zaključio je Helez, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je kolektivno tijelo sa kolektivnim sustavom odlučivanja, što znači da predsjedavajuća Vijeća ministara ne može samostalno djelovati niti odlučivati u bilo kojoj stvari, što uključuje i komunikaciju s Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.
Podsjetimo, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu zatražio je prošlog mjeseca od vlasti u BiH da se izjasne o tome da li agentice koje su zatražile preispitivanje presude u slučaju Slaven Kovačević imaju aktivnu legitimaciju za zastupanje BiH.
“Žalba” na presudu Kovačević upućena je 19. septembra, odnosno posljednjeg radnog dana Jelene Cvijetić na poziciji agentice BiH pred Sudom u Strazburu. Dvanaest dana prije nego što je uputila žalbu, aktualni saziv Vijeća ministara BiH je Jelenu Cvijetić imenovao za pravobraniteljicu Bosne i Hercegovine.
Ovo je prvi put da Bosna i Hercegovina traži preispitivanje bilo koje odluke Evropskog suda za ljudska prava koja se odnosi na izborno zakonodavstvo – odnosno ustavni uređenje.
Evropski sud za ljudska prava je presudio da je Slavenu Kovačeviču, kao biraču i građaninu Sarajeva, uskraćeno pravo da glasa za kandidata za člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske. Sud je konstatovao da je Predsjedništvo BiH državna institucija i da bi svi građani morali imati pravo da biraju sve članove Predsjedništva BIH. Time je, faktički, Sud utvrdio da je, pored etničke diskriminacije, na u bih na snazi i teritorijalna diskriminacija. Da bi se ta diskriminacija otklonila, nužno je imati jednu izbornu jedinicu prilikom izbora članova Predsjedništva BiH i delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Prema Poslovniku Evropskog suda za ljudska prava, o zahtjevu za preispitivanje odlučuje Veliko vijeće koje čini sedamnaest sudaca. Prvobitnu odluku, podsjećamo, donijelo je sedmero sudija. Oni su glasali u omjeru 6:1. Jedina koja se protivila prvobitnoj odluci bila je austrijska sutkinja Gabriele Kucsko-Stadlmayer. Upravo na njenom izdvojenom mišljenju agentice Mijić i Cvijetić su temeljile svoju žalbu.
Da bi zahtjev za preispitivanje uopće došao na Veliko vijeće od sedamnaest sudija, nužno je da njegovu utemeljenost prvobitno utvrdi Zbor od petero sudija.
U ovom Zboru po funkciji sjedi predsjednik Evropskog suda za ljudska prava te dvoje potpredsjednika. Osim njih, tu je još u dvoje sudija koji se rotiraju, a koji se biraju među sudijama iz preostalih odjela. Prilikom razmatranja zahtjeva za preispitivanje presude, u Zboru neće biti nijedan sudija koji je učestvovao u donošenju prvobitne odluke.
Kemal Čaušević je kriv za kriminal u Upravi za indirektno oporezivanje, Miro Džakula nije. Čaušević će u zatvor, a Džakula u Elektroprijenos.
Fadil Novalić je kriv za federalne respiratore, a Radovan Višković nije kriv ni za respiratore niti za poljsku bolnicu u RS-u.
Fikret Hodžić i njegova Malina su optuženici za nabavku respiratora, Kristian Marić, posrednik u nabavci, samo je svjedok.
Osman Mehmedagić je dvaput hapšen i triput pretresan, a Dragan Lukač nijednom. Čak ni zbog slanja u smrt Nedžada Dizdarevića.
Ranko Debevec je u pritvoru, a Milano Kajganić pritvara. Osim ako se ne radi o osuđenicima ili optuženicima za genocid.
Selmo Cikotić će na sud zbog ratnih zločina, Nenad Stevandić – neće.
Abdulaha Skaka su hapsili zbog štete od 30 hiljada maraka. Ljubu Bešlića za života niko nije istraživao.
U pritvoru su bili i gradonačelnici Zenice Fuad Kasumović, i Bihaća Hamdija Lipovača. U pritvoru nikad nisu bili gradonačenici iz Zapadne Hercegovine, iz Banje Luke, iz Istočnog Sarajeva.
U pritvoru je bio i Nedim Uzunović zbog Bosnalijeka. Milenko Bašić zbog “uglednog Lagera” nije.
U Sarajevu su hapsili i Fahrudina Radončića. U Hercegovini nisu Jozu Pavkovića.
Destine sarajevskih biznizmena palo je zbog “Kase”. Ali kasa još nije stigla u zapadnu Hercegovinu.
Kada su mu sudili zbog kriminala sa Čovićem Jerko Lijanović je oslobođen. Kada su mu sudili nakon što je okrenuo leđa Draganu Čoviću, Jerko Lijanović je osuđen.
Hoćete li statistiku? Evo je.
Za pet godina, od početka 2018. go kraja 2022., Tužilaštvo Zapadnohercegovačkog kantona Široki Brijeg podiglo je devet optužnica za krivična djela – kurupcije i privrednog kriminala. Samo u jednom predmetu izrečena je zatvorska kazna, dok su u pet predmeta izrečene – uslovne osude. I to bi bilo to što se tiče borbe protiv korupcije u ZHK kojim suvereno vlada HDZ BiH. Tom kantonu pripadaju tri općine i jedna gradska uprava. Tu su kantonalne institucije. U ZHK, prema popisu iz 2013. godine živi 95 hiljada stanovnika.
U Bosansko-podrinjskom kantonu živi 23 hiljade stanovnika. Kanton čine dvije općine i jedan grad. Osim lokalnih općinskih i gradskih administracija u tom kantonu postoje i kantonalne institucije. Za četiri godine, od početka 2018. do kraja 2021., Tužilaštvo BPK je podiglo 10 optužnica za korupciju i zloupotrebu položaja. Jednu više nego ZHK za pet godina. I u tom je kantonu, u posmatranom periodu, izrečena jedna zatvorska osuda za krivično djelo korupcija.
Dakle, Tužilaštvu Goraždu za četiri godine podiglo je više optužnica za korupciju nego Tužilaštvo ZHK za pet godina, iako u ZHK ima više opštinskih administracija i skoro četiri puta više stanovnika.
Od početka 2018. do kraja 2021. godine, mostarsko Tužilaštvo je podiglo 32 optužnice. Dakle, za četiri godine – 32 optužnice u kantonu kojem pripada devet općinskih i gradskih administracija, sve kantonalne institucije i nekoliko federalnih institucija. Za četiri godine izrečene su samo četiri zatvorske kazne. Šesnaest je uslovnih osuda. Tako, dakle, izgleda borba protiv korupcije u kantonu kojim vlada HDZ BiH i u kojem živi 222 hiljade stanovnika.
U Unsko-sanskom kantonu živi 273 hiljade stanovnika. Ovom kantonu pripada osam općina i gradova. Osim općinskih administracija, u Bihaću su smještene i kantonalne institucije. Federalnih institucija nema. Za četiri godine, 2018-2021., Tužilaštvo USK je podiglo 72 optužnice za korupciju i zloupotrebu položaja. U petnaest predmeta korupcije su izrečene zatvorske kazne. Ukupno je izrečeno 39 uslovnih osuda za korupciju.
Znači, iako u Mostaru ima više institucija (lokalne, kantonalne i federalne), Tužilaštvo HNK je podiglo duplo manje optužnica za korupciju i zloupotrebu položaja nego Tužilaštvo USK.
U Srednjobosanskom kantonu živi 254 hiljade stanovnika. Dvanaest općinskih i gradskih administracija je u nadležnosti Kantonalnog tužilaštva u Travniku. Tome treba dodati i sve kantonalne institucije u SBK. Za četiri godine, 2018.-2021., Tužilaštvo SBK je podiglo deset optužnica za korupciju i zloupotrebu položaja. U istom periodu, pravosuđe tog kantona nije izreklo nijednu zatvorsku kaznu za korupciju. Izrečene su tek tri uslovne osude.
U Zeničko-dobojskom kantonu živi 364 hiljade stanovnika. Tužilaštvo ZDK je nadležno za dvanaest općina i gradova te sve kantonalne institucije. Prema podacima Transparency Internationala, za četiri godine Tužilaštvo ZDK je podiglo 101 optužnicu za korupciju, od čega se tri optužnice odnose na visoku korupciju. Izrečeno je ukupno osamnaest zatvorskih kazni. Uslovnih osuda je bilo 55.
Dakle, Tužilaštvo ZDK podiglo je deset puta više optužnica za korupciju od Tužilaštva SBK, gdje okosnicu vlasti čini HDZ BiH.
Kantonalna tužilaštva u Tuzli i Sarajevu imaju najbolje rezultate. Recimo, Tužilaštvo KS samo u 2021. godini je podiglo 100 optužnica za korupciju, a te godine je izrečeno ukupno osam zatvorskih kazni. Tokom 2020. Tužilaštvo KS je podiglo 15 optužnica, 2019. godine 24 optužnice za korupciju, a 2018. godine 29 optužnica. Pravosuđe u KS je od početka 2018. do kraja 2021. godine izreklo 21 zatvorsku kaznu zbog korupcije. Uslovne su bile 52 osude.
Tužilaštvo Tuzlanskog kantona je od 2018. go 2021. godine podiglo 132 optužnice za korupciju. U istom periodu izrečeno je ukupno 39 zatvorskih kazni za korupciju. Izrečene su ukupno 92 uslovne osude.
Vijeće ministara BiH na sjednici 7. decembra donijelo je odluku o odobravanju sredstava tekuće rezerve budžeta institucija BiH u iznosu od 30.000 KM koje su doznačene Fondaciji ‘Srpska kuća’ na čijem je čelu Gorica Dodik, kćerka predsjednika Rs Milorada Dodika. Odluka je donesena na prijedlog Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH na čijem je čelu kadar SNSD-a Staša Košarac.
Gorica Dodik i Igor Dodik stavljeni su na listu sankcija OFAC-a u oktobru 2023. godine i nekoliko njihovih firmi. No, to nije spriječilo Vijeće ministara BiH da njenoj fondaciji daju novac iz državne kase.
Fondacija ‘Srpska kuća’ osnovana je u januaru 2023. godine u Laktašima. Gorica Dodik je predsjednica Upravnog odbora, a Jelena Trninić Milićević član Upravnog odbora koja je i savjetnica ministra trgovine i turizma u Vladi Rs Denisa Šulića.
Gorica Dodik voditeljica je istoimene emisije ‘Srpska kuća’ na Alternativnoj televiziji koja je također pod sankcijama SAD od januara 2022. godine kada su uvedene sankcije i Miloradu Dodiku.
Upravo ATV ovih dana u svom programu i na društvenim mrežama reklamira emitovanje specijalne emisije i prve epizode ‘Srpske kuće’ koje su na programu ATV-a 6. i 7. januara 2024. godine.
S obzirom da se odluke Vijeća ministara BiH ne mogu usvojiti ako za njih ne glasa najmanje jedan predstavnik tri konstitutivna naroda, i za ovu odluku bio je odlučujući glas Sevlida Hurtića, ministra za ljudska prava i izbjeglice. Potvrđuje to i Zapisnik sa održane sjednice 7. decembra na kojoj je spisak prisutnih. Tog dana sjednici nisu prisustvovali Zukan Helez, Elmedin Konaković i Edin Forto. Jedini Bošnjak koji je imao pravo glasa na toj sjednici je Hurtić.
Odluka o dodjeli novca Fondaciji “Srpska kuća” objavljena je u posljednjem broju Službenog glasnika BiH.
Podsjećamo, Fondacija Srpska kuća osnovana je u januaru 2023. godine, a Gorica Dodik je je predsjednica Upravnog odbora Fondacije.
America’s presidential election year of 2024 is also a pivotal year for American foreign policy. Simultaneous and converging crises in several regions will test Western unity and US diplomatic and military capabilities. And the challenges come at a time when America faces a potential rerun of the Biden-Trump election contest that will exacerbate domestic polarization and radicalization.
In the closing weeks of 2023, Republicans in Congress openly challenged Biden’s foreign policy by obstructing the passage of a $106 billion budget in supplemental funding to bolster the military capabilities of Ukraine, Israel, and Taiwan. They were evidently willing to undermine the defense of US allies and partners in order to pass more stringent border enforcement measures as an unprecedented number of immigrants sought to cross into the US from Mexico. Further delays in providing vital funds will weaken America’s global role and embolden its adversaries.
The biggest test of 2024 will be how effectively the US and its allies can arm Ukraine and enable Kyiv to reclaim all of its territories from Russian occupation. Providing Ukraine with only enough weapons to hold its current positions will lengthen the war and convince Russia that Kyiv will have to surrender conquered lands. Bolstering the defense of Ukraine has been a rare bipartisan initiative in the US Congress. The fate of $61 billion in funding will be decided early in the New Year in negotiations over US border security. Nonetheless, there are senior Republicans in the US Senate who understand the urgency of properly arming Ukraine and defeating Russia. They point out that half of the Russian army has already been destroyed without the American military and by spending only 5% of the annual US defense budget. This is a historical bargain that needs to be completed by a full-scale Russian defeat in 2024.
The Middle East presents a more complex challenge on several fronts. In the Israel-Palestine war, Washington must balance the elimination of the Hamas terrorist network that controls Gaza while minimizing civilian casualties caught up in the offensive by Israeli forces. This is a difficult proposition, as Hamas hides behind the civilian population while staging terrorist attacks in order to claim war crimes when Israel retaliates. The bigger challenge for the US is to push through the two state solution and create a Palestinian state without enabling the new government to prepare a military staging ground for renewed attacks on Israel.
And behind the Gaza conflict lurks Iran, the main regional power that seeks the destruction of Israel. The potential for all-out war between the US and Iran will accelerate in 2024, especially if Tehran encourages Hezbollah to open a second front against Israel from Lebanon and continues to arm the Houthi militia in Yemen to attack commercial ships and engage US, French, and British warships. Houthi missile strikes have a negative impact on world trade, as insurance rates increase and shipping companies divert traffic around Africa’s Cape of Good Hope.
Conditions will further deteriorate if Iran starts to target ships in the Strait of Hormuz, a critical chokepoint for the majority of oil tankers from the Arabian peninsula. This would spiral world energy prices. An even more dangerous scenario is for Tehran to enrich enough uranium to build nuclear weapons, a realistic prospect that would convince both the US and Israel to destroy Iran’s nuclear facilities to preclude nuclear blackmail by the theocratic state.
The Western Balkans can again become a US priority if violence erupts in any of the countries targeted by the Vučić regime. Several scenarios of ignition have been outlined by analysts, but an additional danger could materialize inside Serbia itself. A violent government crackdown against anti-government protestors can be accompanied by a search for alleged foreign agents and by provocations in neighboring states to justify Serbia’s military intervention to distract attention from domestic upheaval.
Throughout these simmering and explosive conflicts, China will continue to hover menacingly in the background, probing for regional inroads and calculating US diplomatic and military capabilities. Beijing is committed to swallowing Taiwan but the timetable for military action will depend on how other conflicts evolve, as well as the degree of Western unity and potential global overstretch by Washington.
US foreign policy and domestic politics will also be overshadowed by the presidential and congressional elections in November. The elections themselves will be largely determined by the result of numerous Trump trials in several federal and state courts and whether the former president will be legally permitted to be a candidate for office. Trump’s potential disqualification will further radicalize his support base and could lead to violence against election officials and state institutions.
If Trump is not in prison for numerous financial crimes or for planning an insurrection or coup in January 2021 then his re-election cannot be discounted. Joe Biden has steadily lost public support and even many Democrats believe he is too old to remain President. A low voter turnout in November would favor Trump whose support base is reminiscent of a cult focused on a supreme leader who can do no wrong.
Another Trump presidency would likely overturn US foreign policy and security posture and push America toward isolationism. He will no longer be restricted by the Republican establishment and will appoint his own radical loyalists. Trump’s foreign policy threats have included leaving NATO, withdrawing US troops from Europe, allowing Russia to keep captured territories in Ukraine, and curtailing support for Israel and Taiwan. This will also encourage Belgrade to pursue regional hegemony in the Western Balkans. All these moves would dramatically weaken America’s global role, unravel its international alliances, and encourage other dictatorships to pursue their ambitions. 2024 would then herald an era of global conflict or even a multi-regional World War Three.
Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book is Failed State: A Guide to Russia’s Rupture. His forthcoming book is titled Pivotal Poland: Europe’s Rising Strategic Player.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
