U pitanju je nužna samoodbrana, napisat će državni tužilac Dubravko Čampara u svom dopisu upućenom Okružnom tužilaštvu Istočno Sarajevo.
Ovo “nužna samoodbrana” odnosilo se na Aleksandra Mičića, ugostitelja iz Istočnog Sarajeva, poznatog po nadimku Aco Makedonac. Njegovo ime se spominje u Sky aplikaciji u kontekstu trgovine drogom. Državni tužilac Dubravko Čampara je zadužo predmet protiv Makedonca. Toj istrazi dodat je i događaj iz noći između 1. i 2. januara 2022. godine kada je Aleksandar Mičlić teško ranio Aleksandra Sikimu. Čampara će to ranjavanje okarakterisati kao Mičićevu nužnu samoodbranu i o tome obavijestiti pravosuđe u Istočnom Sarajevu koje do danas nije “riješilo slučaj”.
U međuvremenu, Aco Makedonac se dao u lobiranje. Ovaj “biznismen” iz Istočnog Sarajeva, vlasnik restorana La Perla u kojem se okuplja pravosudno-kriminalno-dekanski milje, posljednjih trideset dana intenzivno je lobirao da na poziciju zamjenika glavnog državnog tužioca bude imenovan Dubravko Čampara, čiji je brat Aljoša čest gost Mičićevih objekata. Ali, na kraju, nije uspio. Dubravka Čamparu je, zapravo, iz utrke za zamjenika glavnog tužioca Tužilaštva BiH izbacio – VAR. Evo o čemu se radi.
Već smo objavljivali da je predsjednik VSTV-a Halil Lagumdžija, koji je zbog svoje dentalne higijene preuzeo nekoliko bitnih obaveza u pravosuđu, za samo sedam dana dva puta mijenjao saziv “državnog podvijeća” koje predlaže nositelje pravosudnih funkcija na državnom nivou. Razlog je, kako smo tada objavili, da iz utrke za zamjenike glavnog državnog tužioca budu izbačene tužiteljice Enisa Adrović i Bojana Jolović, a da se na zamjeničke pozicije imenuju Džermin Pašić i Dubravko Čampara. I taj plan je djelomično uspio. Lagumdžijina komisija u kojoj mu je pomoć pružao federalni tužilac Saša Sarajlić uspjela je Džermina Pašića progurati na prvo mjesto rang liste. No, Dubravko Čampara je bio tek peti. Kako bi eliminisali sve kandidate između prvog i petog mjesta, Lagumdžija i Sarajlić su došli na ideju da samo Pašićevo ime formalno dostave VSTV-u, a da Čamparu usmeno predlože. Međutim, tokom rasprave na samoj sjednici, dio članova VSTV-a se pobunio, te su zatražili preslušavanje snimka sa državnog podvijeća. Tada je utvrđeno da su Lagumdžija i Sarajlić pokušali obmanuti članove VSTV-a, jer je je podvijeće zaključilo da se prema VSTV-u upute tri imena – Džermin Pašić, Mladen Furtula i Dubravko Čampara.
Nakon toga VSTV se izjašnjavao posebno o svakom kandidatu, ali na osnovu rang liste. Kao prvorangirani Džermin Pašić je dobio jednoglasnu podršku. Nakon toga VSTV se izjašnjavao o Mladenu Furtuli koji je bio bolje rangiran od Čampare. S obzirom na to da je za Furtulu glasalo osam članova Vijeća i da ga je podržala većina članova VSTV-a, nije bilo potrebe da se glasa o Čampari. Tako je Čampara, nakon preslušavanja snimka, odnosno VAR-a, ostao bez funkcije zamjenika glavnog državnog tužioca s koje je planirao kontrolisati sve istrage protiv narko kartela Tito i Dino s kojim su sarađivali njegov kućni prijatelj i Specijalne policije FUP-a Mustafa Selmanović. Čampara je tako namjeravao i kontrolirati predmet uniforme. Podsjetimo, narko boss Edin Gačanin Tito je nabavio uniforme za specijalnu jedinicu FUP-a kojom je komandovao Mustafa Selmanović. Donacija je dostavljena preko bivšeg ministra FMUP-a Aljoše Čampare koji je, također, zadužio jedan set Titovih uniformi.
Čelnici Vojske Republike Srbije namjeravali su na vježbu u Bosnu i Hercegovinu poslati pripadnike jedinica za specijalne operacije. Upravo je to bio ključni razlog za “odgađanje” zajedničke vojne vježbe BiH i Srbije koja je trebala biti održana od 9. do 16. oktobra ove godine.
“Na spisku vojnika koje je Srbija bila dostavila bili su i pripadnici 63. padobranske brigade iz Niša te 72. brigade za specijalne operacije Vojske Srbije”, kazao je za Istragu izvor iz Ministarstva odbrane BiH.
Prema zvaničnoj web stranici Vojske Srbije, “72. brigada za specijalne operacije je taktička jedinica, organizovana na modularnom principu, namenjena i osposobljena za izvođenje specijalnih operacija, diverzantskih, protivdiverzantskih, protivpobunjeničkih i protivterorističkih dejstava, izviđanje i prikupljanje obaveštajnih podataka, prvenstveno u neprijateljevom rasporedu na taktičkoj i operativnoj dubini, u svim zemljišnim, meteorološkim i borbenim uslovima”.
Među zadatima ove jedinice su “izviđanje u operativnoj i taktičkoj dubini, izvođenje diverzija na neprijateljskim vojnim objektima i učešće u obaveštajnim operacijama”.
Kada je u pitanju 63. padobranska jedinica, treba napomenuti da je ona namenjena za prikupljanje obaveštajnih podataka i izvođenje operacija specijalnih snaga u operativnoj i strategijskoj dubini neprijatelja, primenom vertikalnog manevra.
Pripadnike ove dvije jedinice srbijanske su vlasti pokušale “kamuflirati” ali je njihova namjera razotkrivena prije otprilike mjesec i po. Od tada u Ministarstvu odbrane BiH traju konsultacije u vezi sa otkazivanjem vježbe. S obzirom na to da je za “otkazivanje” bila potrebna nova odluka Predsjedništva BiH, sve se moralo riješiti u Ministarstvu odbrane BiH. Na kraju je, kao izgovor, za odgađanje vježbe iskorištena loša epidemiološka situacija.
Radio Slobodna Evropa je u decembru 2019. godine problematizirala “oživljavanje” ove dvije jedinice Vojske Srbije. U tekstu je navedeno da su pomenute dve brigade, kao elitne jedinice, prvo JNA a potom Vojske Jugoslavije, učestvovale od 1991. do 1999. godine na ratištima bivše Jugoslavije.
„Ono po čemu ih najviše prepoznajemo verovatno je učešće 72. brigade, a zatim i delova 63. padobranske, u borbama oko Sarajeva, odnosno obe brigade su poslate u decembru 1993. godine na područje Vogošće sa zadatkom da preuzmu kontrolu nad brdom Žuč što je bila strateški važna pozicija za srpske snage u Bosni i Hercegovini. Taj podatak znamo iz presude (Haškog tribunala, prim. aut.) Momčilu Perišiću“, kazala je tada za RSE Jovana Kolarić, istraživačica u Fondu za humanitarno pravo.
Osim angažmana specijalaca iz Srbije, bila je planirana još jedna “diverzija”. Naime, prema informacijama Istrage, čelnici Republike Srpske namjeravali su organizirati tri “punkta” na kojima bi građani tog entiteta “samoinicijativno” cvijećem zasipali Vojsku Srbije. Jedan od tih punktova trebao je biti u blizini Doboja, a cilj je bio da se Vojska Srbije prikaže kao “oslobodilačka” vojska u BiH. I ova saznanja dostavljena su Ministarstvu odbrane BiH koje je u ponedjeljak donijelo odluku o “odgađanju” vježbe do daljnjeg. S obzirom na to da odluka Predsjedništva BiH vrijedi isjključivo do kraja ove godine, teško je očekivati da će ova vježba biti uopće i održana.
Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik rekao je da je odluka ministra odbrane BiH Sifeta Podžića “frontalni napad na Srbiju i srpski narod, njegova prava i njegove interese”
“Podžić nije imao ovlašćenje Predsjedništva i time je učinio krivično djelo zloupotrebe nadležnosti i na taj način će biti tretirano ovo pitanje. S druge strane, ovo je čisti akt mržnje prema srpskom narodu i Srbiji kao državi. Sve vrijeme se pokušava, nakon donošenja odluke u Predsjedništvu, da se opstruiše ovakva odluka i sada potpuno neovlašćeno, navodeći razloge koji ne stoje”, kazao je Dodik.
Juli je mjesec 2021. godine. Almir Pehlić Kazjanov s automatskom puškom u ruci patrolira kroz plantažu marihuane, tik uz granicu sa Hrvatskom. I ne sluti da ga fotografišu. Nakon što mu je došla smjena, odlazi do kuće svoga šefa u Velikoj Kladuši. Bos se zove Dino Muzaferović. Cezar mu je nadimak. Kuća mu je opasana visokim zidovima koje je gradila firma Brace Kendića. I narednog dana Kazjanov odlazi na plantažu. Da zalijeva usjeve i stražari. Ovo ispod je njegova fotografija. Naoružani Almir Pehlić, u šumi kod sela Radića Most, na samoj granici između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, čuva plantažu marihuane.
Almir Pehlić Kazjanov na plantaži kod Velike Kladuše
Pripadnici MUP-a Unsko-sanskog kantona istragu su privodili kraju. Započeli su je 3. juna 2021. godine, kada su uputili obavijest Tužilaštvu Unsko-sanskog kantona da “nepoznate osobe” održavaju plantažu kod Kladuše. Općinski sud u Velikoj Kladuši je 7. jula izdao naredbu za posebne istražne radnje protiv nepoznatih osoba koje su održavale plantažu marihuane. Od tog trenutka, specijalci MUP-a USK-a su svakodnevno snimali osobe koje su dolazile. Jedan po jedan kriminalci su identificirani. Na vrhu piramide bio je Dino Muzaferović Cezar. Kantonalno tužilaštvo Bihać 21. jula od Kantonalnog suda u Bihaću traži naredbu za primjenu posebnih istražnih radnji protiv ove grupe. Dino Muzaferović zvani Cezar označen je kao organizator.
Dino Muzaferović Cezar
“Naprijed navedeno ukazuje da je Muzaferović Dino organizirao grupu ljudi u cilju učinjenja krivičnog djela neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238 stav 1 KZ FBiH, dok su Pehlić Amir, Darko Jovanović/Ibrahimagić Ermin, Adnan Balić i još jedno lice postali članovi organizirane grupe tako da proizvode i prerađuju opojnu drogu cannabis”, navedeno je u jednom od akata Tužilaštva USK.
MUP USK-a ih je pratio i dokumentovao sve veze. Cezar je već bio poznat policijskim agencijama. Imao je česte veze sa članovima škaljarskog klana. Darko Jovanović je jedan od njih. Rođen je u Loznici i ima slovenački pasoš na ime Ermin Ibrahimagić. U tom je pasošu njegova fotografija.
Darko Jovanović alias Ermin Ibrahimagić
Jovanović je, uglavnom, boravio u hotelu Palace u Velikoj Kladuši, gdje su se pojavljivali kriminalci iz Srbije, Crne Gore i Slovenije. Fotografija ispod je nastala upravo u u Hotelu Palace. Ove su se osobe kasnije srele sa Darkom Jovanovićem.
Ispred su bili parkirani automobili sa slovenačkim tablicama. Vlasnik jednog automobila bio je Anel Škrilj, Slovenac bh. porijekla kojeg tamošnje policijske agencije dovode u vezu sa drogom. Kockice su se postepeno uklapale. U petak, 23. jula MUP USK-a i Tužilaštvo USK su napravli plan. Policijska akcija je trebala biti provedena 26. ili 27. jula. No, neko ih je preduhitrio. U nedjelju, 25. jula, na plantažu su upali pripadnici Granične policije BiH. Došli su po naredbi državnog tužioca Džermina Pašića koji je “preduhitrio” svoje kolege iz Bihaća.
“Pripadnici Centralnog istražnog ureda Granične policije BiH, odsjek za prikrivene operacije, 25. jula 2021. u jutarnjim satima na području Velike Kladuše, uspješno su realizirali Operativnu akciju Escobar, koja je usmjerena na razbijanje organiziranih kriminalnih grupa u vezi s neovlaštenim prometom opojnih droga. Tijekom operativne akcije, otkriveno je oko 6 000 stabljika indijske konoplje u namjenski izgrađenom kampu za proizvodnju i uzgoj opojne droge marihuane, koja se distribuirala kako na unutarnjem tako i na tržištu Evropske unije. Radi specifičnosti situacije i aktivnosti prilikom realizacije, podrška Graničnoj policiji BiH pružena je i od Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske. Operativna akcija se odvijala pod nadzorom Tužilaštva BiH, a učestvovalo je ukupno 110 policijskih službenika. Zbog počinjenja krivičnog djela „Organizirani kriminal“ iz čl.250 KZ BiH u vezi sa krivičnim djelom „Neovlašten promet opojnim drogama“ iz čl. 195 KZ BiH i „Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga“ iz čl. 238. stavka (1) KZ FBIH slobode su, zasad, lišene 4 osobe, državljani BiH”, saopćeno je tog dana iz Granične policije BiH.
Tužilaštvo BiH preduhitrilo je svoje kolege iz bihaćkog tužilaštva. Granični su policajci, po naredbi državnog tužioca Džermina Pašića, uhapsili četiri osobe koje su zatekle na plantaži.
“Šta reći”, bilo je sve što nam je 25. jula prošle godine rekla glavna kantonalna tužiteljica USK-a Fadila Amidžić, nakon što smo je upitali da li je Tužilaštvo BiH, praktično, “otelo” akciju svojim kolegama iz Bihaća.
Njen kolega sa državnog nivoa, Džermin Pašić, imao je šta reći.
“Tužilaštvo Bosne i Hercegovine uputilo je prema Sudu BiH prijedlog za određivanje mjere pritvora za osumnjičene: J.D., rođenog 1982. godine u Loznici, nastanjenog u Zvorniku, D.M., rođenog 1989. godine u Velikoj Kladuši, P.A., rođenog 1987. godine u Kranju, Slovenija, nastanjenog u Velikoj Kladuši, S.A., rođenog 1998. godine u Velikoj Kladuši. Navedeni osumnjičeni lišeni su slobode u akciji Granične policije BiH, uz podršku SIPA-e i MUP-a USK, a mjera pritvora predložena je iz razloga opisanih u članu 132. stav 1. tačke a), b) i c) ZKP-a BiH, odnosno zbog opasnosti od bjekstva (u odnosu na prvoosumnjičenog), te opasnosti da bi boravkom na slobodi mogli ometati istragu, prikrivati dokaze, te vršiti uticaj na svjedoke ili saučesnike, kao i ponoviti krivično djelo ili dovršiti započeto”, saopćeno je iz Tužilaštva BiH.
Mediji su uskoro objavili puni identitet. Osumnjičeni su Darko Jovanović, Murat Dizdarević, Almir Pehlić i Armin Sefić. Sud BiH im je 27. jula odredio pritvor. No, Cezar je ostao na slobodi. Stvarni vođa ove kriminalne grupe uopše nije bio meta Graničnim policijima. Štaviše, tužilac Pašić nije naredio ni pretres kuće Dine Muzaferovića zvanog Cezar.
zidine oko kuće Dine Muzaferovića
Vođa ove kriminalne grupe je i danas je na slobodi. Za njim, čak, nije raspisana ni crvena Interpolova potjernica. Državni tužilac Džermin Pašić “izdejstvovao” je tek raspisivanje “plave potjernice”. No, to nije nalog za hapšenje. To je samo obavijest polijskim agencijama širom svijeta da “prikupljaju informacije” o Dini Muzaferoviću.
“Osobi povezanoj sa škaljarskim klanom”, piše u sistemu Interpola.
Dino Muzaferović ima i slovenačko državljanstvo. U Ljubljani se, nakon policijske akcije sastajao sa Bracom Kendićem i Satkom Kekićem. Prema opreativinim policijskim informacija, u Kendićevim je vozilima prevožena droga. Satko Kekić je već ranije osuđivan zbog trgovine opojnim drogama.
Braco Kendić i Satko Kekić u Ljubljani tokom oktobra 2021. godine
Organizatora ove grupe, Dinu Muzaferovića, tužilac Džermin Pašić nije uhapsio, niti je za njih raspisao potjernicu. No, da je državni tužilac znao da je Cezar vođa ove grupe dokazuje i njegov prijedlog za pritvor. Naime, kada je Sudu BiH uputio prijedlog za pritvor nakon akcije Eskobar, Pašić je konstatirao da ovom grupo, Darko Jovanović i drugi, rukovodi osoba inicijala D.M. rođena u Velikoj Kladuši.
Džermin Pašić: “osoba inicija D.M. organizator”
No, kako, onda, Muzaferović uopće nije obuhvaćen akcijom Eskobar? Zašto za njim nije raspisana potjernica ako je organizator? I da li je kompletna akcija provedena kako bi Muzaferović bio spašen od hapšenja? Slična pitanja samo postavili i državnom tužiocu Džerminu Pašiću. Pitali smo ga – zbog čega tokom akcije Eskobar nije uhapšen Dino Muzaferović, zašto za osobom inicijama D.M. iz Velike Kladuše nije raspisao crvenu potjernicu, te zbog čega je odlučio akciju u Velikoj Kladuši provesti u nedjelju?
tužilac Džermin Pašić
Odgovorio nam je da – nema komentar na navedena pitanja.
“Da biste vi, po nalogu mentora imali šta dalje pisati, sa istom namjerom neosnovane diskreditacije mog rada, kao i ranije. Vrijeme će sve pokazati. Da su pitanja postavljena profesionalno, u duhu novinarske etike istinitog obavještavanja javnosti, sigurno bih odgovorio. Takva pitanja se postavljaju Tužilaštvu, a ne meni lično. Ali pošto imate nečasne namjere, tako shvatam i ovaj kontakt”, napisao je Pašić, nakon čega nas je upitio na odjel za informisanje Tužilaštva BiH.
No, druge činjenice daju jasnije odgovore na naša pitanja. Prema dokumentima Tužilaštva BiH, pripadnici Granične policije su 14. jula dobili prve informacije o postojanju plantaže kanabisa u šumi nadomak sela Radića Most, koje se nalazi tri kilometra od granice sa Hrvatskom. Dakle, petnaest dana nakon što je MUP USK-a službeno formirao predmet, Granična policija BiH dobija “saznanja”. Tužilaštvo USK-a u tom je trenutku već provodilo posebne istražne radnje protiv narko grupe kojom je rukovodio Dino Muzaferović, dok je plantaža bila pod stalnim policijskim nadzorom.
Murat Dizdrarević na plantaži
Prema istim dokumentima Tužilaštva BiH, Pašiću je te informacije proslijedio Centralni istražni ured Granične policije u kojem je jedan od šefova bio – Rejhan Raković. U pitanju je dugogodišnji službenik Granične policije BiH koji je rukovodio prikrivenim istražiteljima. Rođen je u Bihaću, glavnom gradu Unsko-sanskog kantona u kojem je djelovala grupa Dine Muzaferovića. Plantaža kanabisa, rekosmo, nalazi se u samom pograničnom dijelu. Iako su, zbog migrantske krize, svakodnevno patrolirali tim područjem, Rakovićevi istražitelji nisu primijetili plantažu sve dok Tužilaštvo USK nije započelo pripreme za hapšenje Dine Muzaferovića i njegovih saradnika na plantaži. Nekoliko činjenica je bitno izdvojiti. Tužilaštvo USK-a je 6. jula pribavilo naredbu Općinskog suda u Velikoj Kladuši protiv nn osoba koje su održavale plantažu marhuane. Tužilaštvo BiH je predmet formiralo 14. jula nakon prijave Rejhana Rakovića. Tužilaštvo USK-a je 22. jula pribavilo naredbu za praćenje Dine Muzaferovića i drugih osumnjičenih zbog prizvodenje marihuane na plantaži kod Kladuše. Tužilaštvo BiH je dan kasnije, 23. jula pribavilo naredbu za pretres plantaže. Tužilaštvo USK-a je namjeravalo uhapsiti Dinu Muzaferovića i druge 26. ili 27. jula 2021. godine. Tužilaštvo BiH i Granična policija su, na neradni dan, 25. jula proveli akciju na plantaži i propustili uhapsiti glavnog organizatora.
“Sudbina” će htjeti da, trideset dana nakon akcije Eskobar, pripadnici SIPA-e, 24. septembra, uhapse Rejhana Rakovića zbog primanja mita tokom jednog konkursa u Graničnoj policiji BiH. U njegovom autu i u njegovoj kući u Bihaću inspektori SIPA-e su tokom pretresa pronašli oko 100 hiljada maraka u kešu. Dva mjeseca kasnije će biti pretresena i kuća njegovih roditelja. U njoj su informacijama Istrage, pronašli i dio opreme Granične policije koja je 2017. godine misteriozno nestala iz te policijske agencije.
Rejhan Raković sa direktorom Granične policije BiH
Na dan kada je uhapšen Raković, državni tužilac Džermin Pašić, tvrde izvori Istrage, bio je vidno uzrujan. Pašića i Rakovića vežu brojne zajedničke akcije usmjerene protiv krijumčara “marihuanom” iz Crne Gore. S njima je je skoro uvijek u akcije bio uključen i inspektor SIPA-e Robert Ristić. O inspektoru Ristiću i tužiocu Pašiću smo pisali nekoliko puta. I to sve u vezi sa slučajem “kokain”, odnosno sa vraćanjem telefona oduzetih od biznismena Duška Đurasovića koji je bio osumnjičen da je kao odgovorna osoba u firmi MDDI Group učestvovao u međunarodnom krijumčarenju 50 kilograma kokaina. Ali o novim detaljima o tom slučaju ćemo pisati uskoro.
Mustafa Selmanović je kućni prijatelj braće Čampara. Kada je Aljoša Čampara postao ministar unutrašnjih poslova Federacije BiH, Selmanović je unaprijeđen za komandanta Specijalne jedinice Federalne uprave policije. I sada sa te pozicije namjerava postati direktor Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH.
Mustafa Selmanović i Aljoša Čampara
Upravo su ministar Aljoša i njegov brat tužilac Dubravko Čampara proteklih dana koristili svoj utjecaj u medijima kako bi Selmanovića predstavili kao glavnog favorita za direktorsku poziciju. Nešto kasnije, nakon intervencije stranačke frakcije okupljene oko Kemala Ademovića, NiP-ov prvobitni favorit Selmanović je pao u drugi plan pa je najizgledniji kandidat postao Enes Karić, dugogodišnji pripadnik i komandant Specijalne jedinice SIPA-e, inače prijatelj porodice Ademović.
Vijeće ministara BiH će, tako, morati birati između Ademovićevog Karića i Čamparinog Selmanovića.
Ali ako je audition po dosadašnjim bitkama unutar NiP-a, veće izglede ima Ademović. Upravo je prvi zamjenik predsjednika Naroda i Pravde Kemal Ademović “pobijedio” drugog potpredsjednika NiP-a Denisa Zvizdića i njegove rođake Čampara prilikom imenovanja direktora OSA-e i smjene bivšeg komesara MUP-a Kantona Sarajevo Nusreta Selimovića.
Prema informacijama Istrage, Dubravko i Aljoša Čampara su, koristeći svoj utjecaj u određenim strukturama u Ambasadi SAD-a namjeravali na poziciju direktora OSA-e postaviti Mirsada Crnovršanina.
Mirsad Crnovršanin
Mirsad Crnovršanin je advokat koji dijeli kancelariju sa Maidom Čampara, suprugom državnog tužioca Dubravka Čampare. Prije nego se otisnuo u advokatske vode, Crnovršanin je bio saradnik u Tužilaštvu BiH, odnosno saradnik tužioca Čampare. Ipak, Kemal Ademović je odlučio podržati Almira Džuvu koji je na kraju postao direktor OSA-e.
Treća bitka na relaciji Čampare-Ademović vođena je zbog pozicije komesara MUP-a Kantona Sarajevo. Koristeći svoj utjecaj u Tužilaštvu BiH. Dubravko Čampara je uspio isposlovati da Sky materijali budu u nadležnosti MUP-a Kantona Sarajevo, odnosno u nadležnosti Uprave policije KS kojom je rukovodio Nusret Selimović. Zbog svojih veza sa Čamparama i njihovim kontaktima u Ambasadi SAD-a u Sarajevu, Selimović je čak proglašen i herojem mjeseca Ambasade SAD-a. Međutim, stranačke strukture okupljene oko Kemala Ademovića su pokrenule proces smjene komesara Selimovića. Nezavisni odbor Skupštine KS kojom rukovodi Ademovićev kadar Elvedin Okerić je početkom marta negativnom ocjenom ocijenio rad komesara Selimovića i vrlo brzo je pokrenut proces njegove smjene.
Nusret Selimović, Nermin Muzur i Aljoša Čampara
“Uprava policije KS koju predvodi Nusret Selimović u protekle tri godine nije odgovorila na ključne zadatke”, izjavio je 30. januara ove godine predsjednik Skupštine KS Elvedin Okerić, inače kadar Kemala Ademovića.
Kemal Ademović i Elvedin Okerić
Svjestan da je izgubio podršku dijela NiP-a Selimović je zatražio razrješenje, što je, na kraju, Vlada Kantona Sarajevo i učinila. Za vd komesara imenovan je Fatmir Hajdarević, koji je ranije bio šef kabineta bivšeg komesara Vahida Ćosića. Ćosić je, podsjećamo, bio kadar blizak porodici Čampara, ali su dobri odnosi narušeni zbog slučaja Dženan Memić. Na kraju je upravo Dubravko Čampara otvorio istragu protiv bivšeg komesara Čosića.
Osim u sigurnosnom sektoru, Čampare i Ademović u ovom trenutku vode bitku i za poziciju sekretara sekretara Zajedničke službe Sekretarijata Parlamentarne skupštine BiH.
Naime, na sjednici Doma naroda PS BiH 3. marta ove godine za sekretara je imenovan Mirza Imamović. Njegovo imenovanje je predložio upravo Kemal Ademović. S obzirom na to da je u pitanju sekretar Zajedničkih službi oba doma PS BiH, imenovanje je morao potvrditi i Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Međutim, na sjednici održanoj sredinom marta, predsjedavajući Predstavničkog doma PS BiH Denis Zvizdić odlučio je skinuti sa dnevnog reda prijedlog odluke o imenovanu Mirze Imamovića. Tako danas ova pozicija još uvijek nije popunjena, iako je prvi zamjenik predsjednika NiP-a Ademović predložio i imenovao Imamovića, a drugi zamjenik presjednika NiP-a Denis Zvizdić je odlučio “prolongirati” potvrdu imenovanja.
Narko bos Edin Gačanin Tito sklopio je sporazum sa nizozemskim pravosuđem, potvrdila je njegova braniteljica Laura Versluis za medije u toj državi.
On je 1. novembra priznao krivicu, a Sud u Rotterdamu je 16. novembra prihvatio sporazum i osudio vođu moćnog kartela na sedam godina zatvora i milion eura kazne. Gačanin je, prema informacijama Istrage, priznao krivicu pod uslovom da kaznu zatvora izdržava u Dubaiju, Nizozemskoj ili u Bosni i Hercegovini.
U preside je navedeno da je Gačanin priznao da je u Evropu, preko luke Roterdam uvezao 2,5 tona kokaina i oko 7,7 tona hemikalija za proizvodnju kristalnog meta.
Podsjećamo, u novembru prošle godine, na osnovu potjernice iz Nizeozemske Edin Gačanin Tito uhapšen je u Dubaiju, ali je vrlo brzo, pod sumnjivim okolnostima pušten na slobodu.
“Ova hapšenja su vrhunac paralelnih istraga koje se vode u Španiji, Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima uz potporu Europola. OVa kriminalna mreža uključena je u krijumčarenje droge velikih razmjera i pranje novca”, saopćeno je tada iz EUROPOL-a.
Policijske agencije tada su saopćile da je “opseg uvoza kokaina u Europu pod kontrolom i zapovjedništvom osumnjičenih bio je ogroman, a policija je tokom istrage zaplijenila preko 30 tona droge”.
Istraga.ba godinama je pisala o kartelu Tito i Dino kojim rukovodi Edin Gačanin Tito kojeg su u Dubaiju čuvali bivši pripadnici Federalne uprave policije iz Sarajeva.
Tito je godinama živio u Dubaiju gdje je blisko sarađivao sa Ridouanom Taghijem, Richardom Riquelmeom, Raffaeleom Imperialeom, Noufalom Fasih zvanim “Mr. Couscous”, koji je član kriminalne skupine iz Sjeverne Irske okupljene oko porodice Kinahan.
Richardo Riquelme je 2017. godine uhapšen u Čileu odakle je izručen Nizozemskoj gdje je osuđen na 11 godina zatvora. Marokanac Ridouan Taghi je u decembru 2019. godine uhapšen je u Dubaiju i izručen Nizozemskoj gdje mu se sudi za nekoliko ubistava. Naoufal “Belly” Fassih uhapšen u Irskoj i izručen Nizozemskoj gdje je osuđen na 18 godina zatvora. Rafaele Impriale Pasta, vođa isalijanske mafijaške organizacije Camora, uhapšen 4. avgusta 2021. godine u Dubaiju i čeka se njegovo izručenje Italiji. Na slobodi su ostali još Daniel Kinahan iz Sjeverne Irske, ali i Tito Gačanin koji je misteriozno pušten.
Edin Gačanin Tito je za svoje poslove često angažirao bh. državljane, a, prema dokumentima koje je Istraga objavljivala, kontrolisao je isporuku velikih količina kokaina iz Perua u Evropu i Aziju. Ovaj kartel je, prema procjenama istražnih organa, prometovao kokainom vrijednim 23 milijarde eura. Obruč oko Tita se počeo stezati kada je u Peruu uhapšen bh- državljanin David Cufaj. ponat kao Raul.
schema peruanske policije: Tito na vrhu kartela
O je uhapšen u Peruu zbog krijumčarenja oko dvije tone kokaina. Taj kokain je trebao prokrijumčariti u Evropu za osobu kodnog imena Tito. Navedeno je to i u presudi suda u Peruu.
Edin Gačanin Tito je bh. državljanin koji je narko biznis započeo u Nizozemskoj gdje je godinama živio. Nakon što je postao jedan od najmoćnijih narko bosova, Gačanin je preselio u Dubai gdje je sarađivao s Imperialeom i porodicom Kinahan. U septembru 2016. godine Gačanin je posljednji put bio u BiH gdje mu je domaćin bio sarajevski biznismen Gordan Memija. Tada su ga čuvali pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije. Neki od tih policajaca kasnije su preselili u Dubai gdje su bili lično obezbjeđenje Edina Gačanina Tita.
Harun Sadiković, Dženis Kadrić, Ibrahim Miladin i Edin Gačanin Tito
Ova fotografija je nastala početkom januara prošle godine u Dubaiju. Objavljena je na Instagram profilu Haruna Sadikovića. Krajnje desno, iz vaše perspektive je Edin Gačanin. Do njega je, ovaj bez kose, Ibrahim Miladin. Sa desne Miladinove strane je Dženis Kadrić. Krajnje lijevo je Harun Sadiković. Da kratko podsjetimo. Ibrahim Miladin je bio pripadnik Specijalne policije Federalne uprave policije.
Primljen je, pisali su mediji, posredstvom bivšeg federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. I Dženis Kadrić je bio pripadnik Specijalne jedinice FUP-a. Obojica su sada na „tjelesna straža“ Edina Gačanina Tita. Vođu narko kartela su pratili i u septembru kada je 2016. godine godine kada je on boravio u Sarajevu.
Izvještaj FUP-a: Memija dočekao Tita
Gačanina je, tada, na sarajevskom aerodromu dočekao biznismen Gordan Memija, čija je firma rentala i automobile u kojima vozio Tito sa pratnjom, koju su, uglavnom, činili pripadnici Federalne uprave policije. U znak zahvalnosti, Gačanin je donirao skupocjenu opremu Specijalnoj policiji, a donacija je proknjižena preko bivšeg federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare koji je, tada, dobio jedan komplet opreme. Osim toga, Gačaninov drugi pratilac Ibro Miladin (bio) je prijatelj Gordana Memije, biznismena koji je, prema vlastitom priznanju, dočekao Tita na aerodromu i kojem je iznajmio automobile za vožnju po Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
Izvještaj FUP-a: Memija dočekao Tita
Osim sa Memijom, Edin Gačanin Tito povezan je i sa visokopozicioniranim kadrovima stranke Narod i Pravda, za šta postoje relevantni dokazi u Sky aplikaciji.
Biznismen Gordan Memija je, prema istrazi i vlastitom priznanju, dočekao Edina Gačanina i iznajmio mu automobile i hotelsku sobu u Sarajevu, a pripadnici FUP-a su ga čuvali. Među federalnim policajcima koji su čuvali Edina Gačanina Tita u Sarajevu bio je i Dražen Čobović. U pitanju je prijatelj miniostra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića i Gordana Memije koji je s njima putovao i na hadž.
Ministar Elmedin Konaković, Titov čuvar Dražen Čobović i Gordan Memija, ministrov kum i Titov prijatelj
Dražen Čobović će kasnije napustiti FUP i otići u Dubai gdje je bio čuvac Edina Gačanina Tita. Međutim, ubrzo se vratio i sada živi u Sarajevu.
U Sky aplikaciji njegovo kodno ime je bilo „Besa Bes“. Povremeno je koristio i ime Cateya. Ali njegovo pravo ime je bilo Elvis Keljmendi. Prema dokumentima Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Elvis Keljmendi, sin već presuđenog narko bossa Nasera Keljmendija, u Turskoj je preuzimao veće količine droge koju je, potom, balkanskom rutom, preko Albanije, Crne Gore, Srbije, BiH i Hrvatske, prebacivao dalje na teritoriju Evropske unije.
„Elvis Keljmendi i Ajlin Ahmić su za ovaj posao angažirali Dragana Gajića, Vlatka Blaževića i izvjesnog Mileta koji su imali koji su u sastavu Grupe imali ulogu transporta opojne droge sa teritorije Turske, Albanije, Crne Gore i Republike Srbije na teritoriju BiH, Hrvatske i druge zemlje EU“, naveo je državni tužilac Džermin Pašić koji je izdao naredbu za hapšenje Keljmendija i Ahmića.
Prema istim tužilačkim dokumentima, dio droge koja je dopremljena u BiH preuzimao je Anel Sejfović koji je, putem svojih saradnika, rasparčavao i u manjim količinama prodavao na ulicama Sarajeva. Veći dio droge, pak, Elvis Keljmendi i Ajlin Ahmić su prebacivali u Split, Zagreb i Dubrovnik. Pomagali su im pripadnici kriminalnih grupacije koji su se na Sky aplikaciji skrivali iza kodnih imena Raketa, Baltazar i Al Capone. Za transport droge iz Turske bio je zadužen izvjesni Titi koji je na Sky apliaciji koristio koristio kodno ime „Tiger1“.
Organizirajući transport droge iz Turske prema Evropi, Elvis Keljmendi je, zapravo, nastavio porodični biznis svog oca Nasera koji već osuđen zbor krijumčarenja heroina balkanskom rutom.
„Optuženi Naser Keljmendi, zajedno sa drugima, uključujući pripadnike organizovane kriminalne grupe navedene u tačci neovlašteno je prodao, transportovao ili isporučio, izvezao/uvezao supstance koje su zakonom proglašene kao opasne opojne droge, i to 25 kilograma heroina iz Turske u Bosnu i Hercegovine, pri čemu je optuženi Naser Keljmendi izvršio navedeno krivično djelo djelujući kao pripadnik navedene grupe“, navedeno je u optužnici kosovskog pravosuđa prema kojoj je Keljmendi osuđen na šest godina zatvora.
Naser Keljmendi se od 2012. godine nalazei na crnoj listi SAD-a, a od 2015. godine su mu pridruženi i članovi njegove porodice.
„Naser Kellmendi se više od 35 godina bavi kriminalnim aktivnostima kao vođa kriminalne porodice na Balkanu, sa mrežom saradnika širom Evrope. Zločinačka organizacija Nasera Keljmendija upravlja mrežom za distribuciju droge koja se proteže kroz Afganistan do Turske i u Evropu – prvenstveno za prodaju heroina, ali i za trgovinu kokainom i ekstazijem. Naser Kelmendi i njegova organizacija također su osumnjičeni za pranje novca preko lažnih kompanija”, objavile su 2015. vlasti SAD-a.
Prema informacijama Istrage, Naser Keljmendi je posljednih godina u lošim odnosima sa svojim sinom Elvisom koji je ove sedmice uhapšen i koji će najmanje nnarednih trideset dana ostati u pritvoru. Razlog su, kako saznajemo, upravo poslovi koji se dovode u vezu sa organiziranim kriminalom. Naser Keljmendi je, naime, saznao da je njegov sin Elvis prije nekoliko godina u jednom beogradskom hotelu dao iskaz državnom tužiocu Dubravku Čampari (uz video snimanje) u kojem je ustvrdio kako je njegov otac organizirao ubistvo Ramiza Delalića Ćele. U istom iskazu, prema informacijama Istrage, Elvis Keljmendi je pominjao i Fahrudina Radončića u kontekstu Delalićevog ubistva. Sud na Kosovu je, podsjećamo, oslobodio Nasera Keljmendija svih optuži za ubistvo Ramiza Delalića.- Nakon toga, Keljmendi se vratio u BiH. Istodobno, njegov sin je nekoliko puta, putem društvenih mreža uputio nekoliko provokativnih poruka utemeljitelju Avaza Fahrudinu Radončiću.
U maju prošle godine, na poziv uposlenika Avaza, pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo su uhapsili nekoliko osoba koje su bile prijavljene za „pritiske“ na novinare tog lista. Među uhapšenima je bio i Elvis Keljmendi koji je, kako je tada ustvrdio, došao na pregled u Kliniku doktora Emira Talirevića. Nakon tog incidenta, Talirević je svoju Kliniku preselio iz Avazovog tornja.
Podsjećamo, mediji su proteklih godina objavljivali dokaze o razmjenama nekretnina između Avaza i Nasera Keljmendija.
Par stotina metara od Titovog bunkera, Trojka je osiguravala Dodikov “konjički skok”. Predsjednik Republike Srpske desant je izvršio helikopterom. Postrojbe Dragana Čovića su, kao i obično, udarile s leđa i međunarodne sudije Ustavnog suda BiH su i zvanično opkoljene.
“Apsolutno”, reći će predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović nakon pitanja da li se zalaže da međunarodne sudije Ustavnog suda BiH budu “izbačene” iz te institucije.
Milorad Dodik će to isto reći na mnogo siroviji i grublji način, obećavajući srednji prst Christianu Schmidtu.
A Trojka?
“Veoma cijenim gospodina Konakovića i Nikšića u pristupu da se pristupi realizaciji problema”, reći će Milorad Dodik nakon sastanka i “burne Trojke” iza zatvorenih vrata.
Edin Forto?
Niko nije ni primijetio da je bio na sastanku. Osim njega samoga. Jedini koji je imao hrabrosti na sastanku iza zatvorenih vrata bio je Zukan Helez.
“Da znate”, rekao je Dodik, “ja ću ići do kraja. Bez obzira na Zukanov plan B”.
“Jedi govna, Milorade”, uzvratio je Helez.
“Neka ti ćaća jede govna”, odgovorio je Dodik.
Nakon toga situacija se smirila. Međutim, kada je potpredsjednik NiP-a Kemal Ademović uzeo riječ, Milorad Dodik mu je rekao da ne želi da ga sluša.
“Ti si bio AID i zatvarao si Srbe po Sarajevu”, kakao je Dodik.
Ademović je, potom, replicirao, optužujući vlasti RS da su počinili genocid u Srebrenici.
Dodik je, dok je Ademović izlagao, tiho opsovao genocid, na šta je reagirao ministar odbrane Zukan Helez.
“Je… ti mater, Milorade”, kazao je Helez.
U tom trenutku su ostali učesnici sastanka počeli da smiruju Heleza i Dodika, nakon čega su se obojica izvinili.
Da je bilo incidenata na samom sastanku potvrdio je i Milorad Dodik, ističući da se sve riješilo “miroljubivo”. I zato je na konferenciji za medije odlučio pohvaliti Nermina Nikšića i Elmedina Konakovića.
Kaže Dodik, dakle, da cijeni Konakovićev i Nikšićev “pristup da se pristupi realizaciji problema”. Što znači da su lideri NiP-a i SDP-a spremni da “realizuju problem”. Znači, predsjednik Republike Srpske je stvorio problem, a Nermin Nikšić i Elmedin Konaković će ga “realizirati”.
Problem se zove Ustavni sud BiH i strane sudije. Problem će biti realiziran kroz “EU integracije” i “14 prioriteta”. A Konaković je okrenut ka EU i taj cillj, kaže, dijeli sa Miloradom Dodikom. Podsjetimo, Republika Srpska sa Dodikom na čelu je usvojila Zakon kojim je suspendovala Ustavni sud Bosne i Hercegovine na području tog entiteta. I, šta mislite koga je Konaković proglasio krivcem? Sarajevsku opoziciju koja ga je optuživala zbog toga što je išao u koaliciju sa Dodikom, a ne sa njegovom opozicijom.
“Super pitanje za one koji su favorizovali opoziciju u RS-u. Da Vas pitam, da li oni danas izgledaju bolje, evropskije. Jeste li čuli njihove zahtjeve”, kazao je Konaković.
Dakle, u situaciji kada Milorad Dodik odlikuje Vladimira Putina, a Putin nagrađuje Dodika, kada njegova vladajuća koalicija izvodi državni udar, i kada Dodikova stranka suspendira Ustavni sud BiH na području RS, Konaković problem ne vidi u Dodiku, već u njegovoj opoziciji. No, ne možete ništa ni očekivati drugo od čovjeka koji ne razlikuje značenje termina “razmotren” i “utvrđen”.
“Uglavnom, predsjednik hoće i nema problema. Sam ili sa diplomatijom, nikakav problem”, pisalo je u Sky poruci koju je 23. decembra 2020. godine primio Dženis Kadrić, desna ruka narko bossa Edina Gačanina Tita.
Bila je to jedna u nizu poruka koje je Kadrić primao između 22 sata i 7 minuta i 22 sata i deset minuta.
“Punac mi govori”, pisalo je u prethodnoj poruci dostavljenoj Dženisu Kadriću, “da idu sa ženama njih dvojica”.
“A što se tiče ono što si spominjao”, nastavlja Dženisov sagovornik,”nek predsjednik odluči treba li on ili ne treba”.
Ovo su prepiske kojima raspolažu sve policijske agencije u BiH. Dženis Kadrić je, rekosmo, godinama bio pratilac Edina Gačanina Tita. Njegov sagovornik, sumnjaju istražitelji, njegov je brat. Punac je Mahir Hodžić. A predsjednik – Elmedin Konaković.
Dakle, brat Dženisa Kadrića koji je porodično povezan sa Mahirom Hodžićem, kadrom Naroda i Pravde u Novom Gradu , šalje Titovom pratiocu poruku u kojoj piše – “predsjednik hoće”.
“Brusimo formu za borbe koje dolaze. Ekipno. Mahir Hodžić, Edo Okerić, Nermin Muzur, Narod i pravda”, napisat će pet mjeseci kasnije Elmedin Konaković na svom Facebook profilu, postavljajući fotografiju na kojoj, u teretani, pozira sa svojim saradnicima iz NiP-a.
To je, dakle, Mahir Hodžić – Punac, koji je, prema Sky prepiskama iz telefona Dženisa Kadrića, rekao da je najbolje da “predsjednik” i on u Dubai dođu “sa ženama”.
Bio je to, dakle, decembar 2020. godine i ovo su prepiske koje je EUROPOL dostavio bh. policijskim agencijama. Dženis Kadrić je koristio Sky pod imenom “Wolverine Elite Comando”, pod brojem 3I5389. Evo ključnog dijela.
“Može i privatno, tako je najbolje. Ali kad vide s kim sjede, koja je funkcija, ko su, gdje su. Da zna koga će povesti sa sobom. Punac mi govori, najbolja opcija je da idu sa ženama njih dvojica. E, sad, da se radi nešto što je bitno, a to će znati kada vide s kim sjede, onda ako treba povesti ljude sa sobom to nije problem. Uglavnom, predsjednik hoće, i nema problema. Sam ili sa diplomatijom, nikakav problem. A što se tiče ono što si spominjao, nek predsjednik odluči treba li on ili ne treba”, pisalo je u porukama pronađenim u Sky telefonu Dženisa Kadrića.
Nepuna dva mjeseca kasnije, tačnije, 14. februara 2021. godine, Kadrić šalje ceduljicu na kojoj su ispisani brojevi pasoša Elmedina Konakovića, njegove kćerke K.A.K., Dalije Hasanbegović-Konaković, Nijaze Hodžić i Mahira Hodžića.
Brojevi pasoša “Punca” i “Predsjednik” “sa ženama” pronađeni su prilikom raspakivanja Sky aplikacije Dženisa Kadrića. Predsjednik NiP-a Elmedin Konaković je priznao da su “ljudi iz stranke” grupi uglednih građana iz Dubaija poslali brojeve pasoša. A taj ugledni građanin je Dženis Kadrić, bivši pripadnik Federalne uprave policije i godinama šef osiguranja Edina Gačanina Tita. Nekoliko policijskih agencija u BiH dobilo je sve ove poruke na osnovu kojih je EUROPOL nešto ranije sačinio shemu u kojoj je navedeno da se lider NiP-a sa Edinom Gačaninom Titom susreo u martu 2021. Konaković sada tvrdi da u martu 2021. godine nije bio u Dubaiju, u kojem je inače boravio 2021. i 2022., prije nego što je postao diplomata.
“Mi smo tu, dok je tata na sastanku”, napisala je u opisu jedne od fotografija iz Dubaija Dalija Konaković-Hasanbegović.
No, tu objavu,nastalu prije nego što je Elmedin Konaković postao ministar vanjskih poslova Dalija je izbrisala sa svog Instragram profila.
Nakon što je Istraga objavila shemu EUROPOL-a Konaković je pisao vlastima u Dubaiju, tražeći potvrdu da u martu 2021. godine nije bio Emiratima. I dobio je. Od istih onih vlasti koje su, prema pisanju nizozemskih medija, naprasno pustile na slobodu Edina Gačanina Tita, iako je pravosuđe te države tražilo njegovo izručenje.
Podsjećamo, Istraga.ba je ranije objavljivala dokumente prema kojima je jasno da je Konakovićev kum Gordan Memija bio domaćin narko bosa Edina Gačanina Tita u Sarajevu, te da je Konakovićev prijatelj Dražen Čobović bio jedan od pratilaca Edina Gačanina u Sarajevu i Dubaiju.
Vd. direktora Federalne uprave policije Vahidin Munjić je pod obradom pripadnika MUP-a KS u vezi sa akcijom usmjerenom protiv članova narko kartela Tito i Dino. Kako saznaje Istraga, izdata je naredba da i on bude lišen slobode.
Pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo već su, po naredbi Tužilaštva BiH uhapsili komandanta Specijalne policijske jedinice FUP-a Mustafu Selmanovića, biznismena Gordana Memiju, te trojicu pripadnika FUP-a Emira Druškića, Senada Kadića i Adina Ćatića. Psim njih, uhapšeni su i bivši pripadnici FUP-a Dražen Čobović i Ibro Miladin. Uhapšen je, kako saznajemo i Ermin Alamerović zvani Kiki.
Svi uhapšeni se dovode u vezi sa kartelom Tito i Dino, odnosno sa nabakom uniformi za specijalnu jedinicu FUP-a.
Službenici hrvatske obavještajne agencije SOA-e ponovo ucjenjuju bh. državljane i nude im da “odrade nešto” u selefijskom mesdžidu Stranjani kod Zenice. O svemu tome početkom oktobra ove godine obaviješten je MUP Zeničko-dobojskog kantona, saznaje Istraga.ba.
Bh. državljanin Halid B., čiji je otac arapskog porijekla (otac otišao na ratište u Siriju), a majka Bosanka, pozvao je 3. oktobra pripadnike MUP-a Ze-DO kantona i obavijestio ih da se nalazi na privremenom radu u Hrvatskoj, te da službenici SOA-e na njega vrše pritisak da radi za obavještajnu agenciju susjedne države.
službena bilješka MUP-a Ze-Do
“Tokom telefonskog razgovora mi je u kratkim crtama ispričao da pripadnik SOA-e na njega vrši pritisak na način da od njega traži da radi za navedenu obavještajnu agenciju, a da će mu zauzvrat riješiti bolji status u Republici Hrvatskoj, polaganja vozačkog ispita i druge benefite. Halid B. mi je u razgovoru rekao da bi on trebao da “odradi” nešto u mesdžidu u Strnokosima-Stranjani, područje grada Zenica (mesdžid koji egzistira i u kojem se okupljaju pripadnici tzv. vehabijsko-selefijskog pokreta, a koji nije ušao u sastav IZ BiH)”, navedeno je u izvještaju koji su 7. 10. ove godine sačinili pripadnici MUP-a ZDK.
Policijski inspektori su procijenili da je informacija “tačna bez sumnje”.
Podsjećamo, sigurnosnim agencijama u BiH prije skoro dvije godine javio i Harun Čelenka, selefija iz Zenice nastanjen u Travniku koji je ustvrdio da su mu službenici hrvatske SOA-e nudili da prebaci oružje u mesdžid Stranjani kod Zenice. Dakle, isti mesdžid u kojem je i Halid B. trebao “odraditi” nešto. Čelenku je, podsjećamo, obrađivao službenik SOA-e po imenu Davor.
„Od mene je tražio da prenesem iz Doboja ruksak oružja, da li je to eksploziv, oružje, nisam bio siguran. To sam trebao da uzmem u Doboju, a da to negdje ostavim kod mesdžida u Stranjanima. Ja gore nikad nisam ni bio. Oni bi to javili policiji u Bosni, koja bi našla to oružje gore. Kao, akcija bi se izvela da selefije imaju oružje“, ustvrdio je tada Harun Čelenka, priloživši i prepisku sa hrvatskim obavještajcem kojeg je momorisao kao Davor Mehaničar.
Poruke službenika SOA-e i Haruna Čelenke
Da je SOA imala konakte sa ovim svjedokom potvrdio je i direktor te obavještajne agencije Daniel Markić.
“Mi smo sa H.Č. razgovarali, mi znamo tko je on”, rekao je 21. marta prošle godine direktor SOA-e.
Nakon što je ova priča dospjela u javnost, reagiralo je Tužilaštvo BiH koje je, u roku 12 dana, ekspresno saopćilo da neće voditi istragu u ovom predmetu, jer “nema osnovane sumnje”. Postupajući tužilac bio hrvatski državljanin Oleg Čavka, koji je, prema informacijama Istrage, tokom “provjera” vršio pritisak na svjedoka Haruna Čelenku da promijeni svoj iskaz.
Osim Čelenke bh. policijskim i sigurnosnim agencijama kasnije se javilo više od deset bh. državljana koje je SOA tjerala na saradnju, ucjenjujući ih oduzimanjem radne dozvole. Od svih njih su tražili informacije o terorističkim kampovima u BiH. U pitanju su, uglavnom, bh. državljani na privremenom radu u Hrvatskoj. Osim radnika, SOA je ucjenjivala i jednog od studenata koji su živjeli u Zagrebu.
“Nalazili smo se na kafi u Leggieru u Lastovskoj ulici, bili smo često u MC Donaldsu. Nudio mi je ponekad novac, a nerijetko je na mene vršio pritisak. Prijetio mi je protjerivanjem iz Hrvatske. Tražio je od mene šifru mog Facebook profila. Tražili su od mene da idem u mesdžid Oaza u Zavidovićima gdje se okupljaju selefije. Tražili su od mene da idem u Gornju Maoču i Bočinju, pa da boravim tamo određeni period. Odbio sam”, svjedočio je bh. državljanin E.O., kojeg su, potom, protjerali iz Zagreba.
Ovaj svjedok nikad nije saslušan u Tužilaštvu BIH kojim rukovodi državljana Republike Hrvatske Gordana Tadić.
“To su hrvatska Obavještajno-sigurnosna agencija SOA i Obavještajno sigurnosna agencija BiH OSA morale riješiti između sebe i to ni u kom slučaju nije smjelo izaći u javnost, jer je to dovelo do uznemiravanja građana”, kazala je tada Gordana Tadić, koja je predmet SOA, rekosmo, dodijelila još jednom hrvatskom državljaninu – Olegu Čavki.
Kako nikakve pravosudne reakcije nije bilo iz BiH, SOA je nastavila sa pritiscima na bh. državljane iznuđujući od njih iskaze kojima bi BiH povezali sa terorizmom. U septembru ove godine, hrvatska obavještajna agencija objavila je javni izvještaj u kojem direktno pominje BiH u kontekstu terorizma.
“Radikalno tumačenje islama u državama jugoistočnog susjedstva i dalje je prisutno. Postojanje enklava u kojima se prakticira radikalno tumačenje islama te se ne priznaju zakoni i demokratski poredak države domaćina, predstavlja sigurnosni rizik. Dodatni sigurnosni rizik predstavlja i povratak ‘džihadista’ iz Sirije i Iraka u matične države od kojih su brojni na ratište otišli upravo iz navedenih enklava. Ove dvije pojave mogle bi utjecati na dodatni stepen radikalizacije i širenje radikalnog tumačenja islama”, navedeo je u dijelu izvještaja koji se odnosi na BiH.
U jesen prošle godine francuski predsjednik Emanuel Macron nazvao je BiH tempiranom bombom zbog navodnih veza sa terorizmom. Direktor hrvatske SOA-e Danijel Markić posjeduje francusko državljanstvo. Hrvatski mediji su 2016. godine, najavljujući njegovo imenovanje za direktora Sigurnosno-obavještajne agencije Hrvatske, objavili da je Daniel Markić “čovjek sa odličnim vezama u obavještajnim službama Francuske”. Markića je u svojoj knjizi pominjao i francuski obavještajac Philippe Rondot, poznat po hapšenju teoriste Karlosa Šakala.
Krajem prošle sedmice Hrvatski narodni sabor sa Draganom Čovićem na čelu “podržao je francuskog predsjednika Macrona u njegovoj borbi protiv terorizma.
“Kao krovna politička institucija Hrvata u BiH, HNS BiH pruža punu potporu predsjedniku Francuske Emmanuelu Macronu u borbi protiv islamskog terorizma. Hrvati Bosne i Hercegovine osjetili su posljedice ekstremnog islamističkog djelovanja tijekom rata u BiH 1992.-1995., a naročito kroz teroristički napad auto-bombom u Mostaru 1997., ubojstva hrvatskih policajaca u Središnjoj Bosni, te ubojstvom članova katoličke obitelji Anđelić na Badnjak 2002.”, navedeno je u saopćenju HNS-a, koje je naišlo na brojne osude u Sarajevu.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
