Facebook Twitter Youtube
    7 dana popularni

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Predali zahtjeve za izdavanje dozvole: Zet Zorana Tegeltije namjerava u BiH uvesti 3500 pušaka iz Srbije

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Firma čiji je suosnovač zet predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Zorana Tegeltije namjerava u BiH uvesti skoro 2000 automatskih pušaka iz Srbije. Osim toga, firma Dori Group u čijim je osnivačkim strukturama bio Tegeltijin zet želi u BiH uvesti još i 1500 pušaka SP M76, od čega 750 komada sa optičkim nišanom. U pitanju je oružje proizvedeno u srbijanskoj fabrici “Zastava”. Dokumentacija je već predata Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH kojim upravlja Tegeltijin stranački kolega Staša Košarac. Ministarstvo je već uputilo dopise ostalim bh. institucijama koje bi, prije uvoza, morale date potrebne saglasnosti.

    Košarac i Tegeltija: resorni ministar za uvoz oružja i punac uvoznika oružja

    Krajnji korisnik ovog oružja je Dori Grop d.o.o. Banja Luka. Ova firma osnovana je 2015. godine, a prema pisanju Centra za istraživačko novinarstvo BiH osnivač je Mario Keserović, brat Milana Keserovića, zeta predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Zorana Tegeltije. Suosnivač Dori Gropa je firma Dori digital iz Mađarske koju je zastupao Tegeltijin zet Milan koji je proteklih godina sarađivao sa ruskim biznismenom Dmitrijem Kuznecovim. U istom periodu, oktobar 2020. godine, kada je Dori Group poslala zahetjeve za izdavanje dozvole za uvoz velike količine pušaka iz Srbije, ruski biznismen Kuznecov je u svjedočenju za banjalučki Capital govorio o svojim vezama sa Milanom Keserovićem i prijetnjama koje je zbog poslova oko fabrike E Raop dobio od zeta predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.

    „Otprilike tri mjeseca prije kupovine dogovor je postignut u jednom kafiću, za nekoliko stolova, ispred kog su bili parkirani mnogi skupi automobili. Ruski investitori su izašli iz “Elektroinženjeringa”, podmetnuli su nekog lijevog investitora, neku ženu i kasnije je sve to zajedno otkupio Keserović. Prije nego što sam izašao iz kompanije zvao me lično Keserović, imali smo žučan razgovor i tada mi je rečeno da će me ukloniti bezbjednosne službe. Areškin mi je rekao, prije mjesec dana, ovdje u Rusiji, tačnije mojim pravnicima, da ako progovorim da će ljudi koji su sa njim povezani, kako u Rusiji, tako i u BiH, da će se postarati da me uklone. Narednog dana su određeni ljudi iz kriminalnih struktura zvali mog pravnika kako bi pitali gdje sam i poručili mi da su tu za mene“, svjedočio je Kuznecov za Capital.

    Milan Keserović je tada priznao da je imao poslovne veze da Kuznecovim, ali da su one raskinute još 2013. godine. Sve se, podsjećamo, odvijalo u oktobru 2020. godine. Upravo tada firma Dori Grop poslala je zahjev Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH u kojem traži dozvole za uvoz 3500 pušaka iz Srbije. Uvoznik i krajnji korisnik ovog oružja bi bila firma Dori Group Banja Luka,  dok bi izvoznik  iz Srbije ovih 1940  automatskih pušaka bila firma NUKLEON d.o.o. iz Pančeva. Među učesnicima u ovom poslu pojavljuje se i Tehnički remont Bratunac.

    “Predmetna roba će nakon uvoza biti rastavljena na dijelove. Rerervni dijelovi puške će, uz pribavljenu izvozvnu dozvolu, krajnjem korisniku PW ARMS INC iz SAD-a. Predmet daljeg izvoza neće biti sanduci puške i cijevi, isti će biti uništeni u skladu sa važećim propisima”, napisao je u svom dopisu Dragiša Mekić, pomoćnik ministra Staše Košarca koji je zadužen za izdavanje konačne dozvole za uvoz ili izvoz oružja.

    Prije nego Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH izda konačnu dozvolu, nužno je da, prethodno, pribavi saglasnost od Ministarstva sigurnosti BiH, Ministarstva vanjskih poslova BiH, Obavještajno sigurnosne agencije BiH i Ministarstva odbrane BiH.

    Istoga dana kada je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa dostavilo nadležnim ministarstvima zahtjeve za davanje saglasnosti na uvoz 1940 automatskih pušaka, na iste je adrese proslijeđen i zahtjev za davanje saglasnosti i na uvoz 1500 pušaka SP M76. Uvoznik i krajnji korisnik je firma Dori Group d.o.o. Banja Luka. Učesnik u poslu je TRB Bratunac, a robu iz Srbije isporučila bi srbijanska državna firma Jugoimport SDPR Beograd. U pitanju je 750 pušaka sa optičkim nišanom i 750 bez optičkog nišana. Pomoćnik ministra Dragiša Mekić u obrazloženju navodi istu rečenicu kao i u slučaju uvoza automatskih 1940 komada pušaka.

    “Predmetna roba će nakon uvoza biti rastavljena na dijelove. Rerervni dijelovi puške će, uz pribavljenu izvozvnu dozvolu, krajnjem korisniku PW ARMS INC iz SAD-a. Predmet daljeg izvoza neće biti sanduci puške i cijevi, isti će biti uništeni u skladu sa važećim propisima”, navedeno je u dopisu Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

    Prema informacijama Istrage, Dori Grop još uvijek nije dobila potrebne saglasnosti. Kao što nije pribavila ni dozvole za eventaulni izvoz “rezervnih dijelova” ovih pušaka na američko tržište.

    Podsjećamo, prije tri godine godine MUP Republike Srpske je zatražio i pribavio sve potrebne dozvole za uvoz 2500 automatskih pušaka iz Srbije. Nakon što je priča dospjela u javnost, veći dio oružja nikad nije isporučen.

    Pozadina blokade Rudnika Kreka Tuzla: Bivši direktori tužili Rudnik zbog neuplaćivanja doprinosa tokom njihovih mandata, zastupa ih bivši izvršni direktor

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Dva bivša generalna direktora Rudnika Kreka Tuzla tužila su Rudnik Kreka Tuzla zbog toga što tokom njihovih direktorskih mandata Rudnik Kreka Tuzla nije uplaćivao doprinose na plaće direktorima i rudarima. Jednog od tih direktora, Envera Omazića, zastupa advokat Eldar Husejinović koji je, u periodu kada nisu uplaćivani doprinosi, bio izvršni direktor za pravne poslove Rudnika Kreka Tuzla.

    Drugi bivši generalni direktor je Osman Bleković. I on je već dobio presudu. Hronološki to izgleda ovako.

    Prvo je postao direktor Rudnika Kreka Tuzla. Onda kao direktor nije uplaćivao doprinose sebi i radnicima. Nakon toga je smijenjen pa je kao građanin Osman Bleković tužio Rudnik Kreka što mu tokom njegovog direktorskog mandata nisu uplaćivani doprinosi. Dobio je presudu i krenuo u naplatu 70 hiljada maraka. To izvršenje bilo je jedan od razloga zbog kojih su Rudniku Kreka blokirani računi. Slijede detalji.

    Osman Bleković je bio direktor Površinskog kopa Šikulje, koji posluje u okviru Rudnika Kreka Tuzla. Zbog namiještanja poslova firmi Junuzović Kopex osuđen je na godinu i po zatvora – uslovno. To mu je, očito, bila preporuka za napredovanje u karijeri. U novembru 2015. godine postaje vršilac dužnosti generalnog direktora Rudnika Kreka. Mada kao vd. direktora nije uplaćivao doprinose na plaće zaposlenih rudara, Bleković u je 4. maja 2017. godine i zvanično imenovan za direktora Rudnika. Na toj je funkciji ostao sve do februara prošle godine kada je razriješen s funkcije. Nako toga Bleković podnosi tužbu protiv Rudnika Kreka Tuzla.

    “Temeljem ugovora o radu od 4.4.2014. godine imenovan je (Bleković) za rukovodioca rudnika Šikulje. Nakon toga, dana 5.11. 2015. godine imenovan je za vršioca dužnosti direktora, a odlukom od 3.5.2017. godine imenovan je za direktora Društva”, navedeno je u Blekovićevoj tužbi kojom je tražio i isplatu razlike u plaćama i neuplaćene dorpinose za penzijskoosiguranje.

    Presudom Općinskog suda u Tuzli, na koju se novo rukovodstvo Kreke nije žalio, naloženo je da se tužitelju Osmanu Blekoviću isplate 72 hiljade maraka.

    “Obavezuje se tuženi Rudnik uklja “Kreka” Tuzla da Federalnom zavodu za PIO osiguranje u ime tužitelja Bleković Osmana, na ime doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za periodu od 1.10. 2012. godine do 31.7.2017. godine uplati iznos od 72 hiljade KM”,  navedeno je u presudi Općinskog suda u Tuzli od 1. februara ove godine.

    Nakon što se rukovodstvo Kreke nije žalilo, presuda je postala pravosnažna, a Bleković je odmah pokrenuo proces naplate potraživanja blokadom računa Rudnika Kreka Tuzla. Upravo je ta tužba bila jedan od razloga zbog kojih su blokirani računi. Ali nije jedina. Brojni bivši rukovodioci Rudnika Kreka Tuzla tužili su Rudnik zbog neisplaćenih doprinosa tokom njihovog mandata.

    Dok Konaković najavljuje odluke o gasovodu: Nikšićeva Vlada povukla iz parlamentarne procedure prijedlog zakona o južnoj interkonekciji

    Piše:
    Redakcija
    -

    Vlada Federacije BiH povukla je iz parlamentarne procedure Prijedlog zakona o gasovodu “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska”, saznaje Istraga.ba.

    Federalni premijer Nermin Nikšić nakon prve sjednice novoimenovane Vlade uputio je dopis Parlamentu Federacije BiH kojim povlači sve zakone koji su trenutno u proceduri. Na spisku povučenih zakona je i onaj koji se odnosi na južnu interkonekciju.

    Prijedlog zakona o južnoj interkonekciji u decembru 2021. godine je usvojen na Predstavničkom domu, ali HDZ BiH je više od godinu blokirao razmatranje ovog dokumenta na Domu naroda FbiH, tražeći da “BH gas” ne bude nositelj investicije projekta ovog gasovoda. Klub Hrvata je svojim amandmanom predložio projektom upravlja preduzeće “Južna plinska interkonekcija’ d.o.o. Mostar.

    “Ovo bi bilo gospodarsko društvo (javno poduzeće) koje bi se osnovalo od strane županija kroz koje prolaze plinske trase i odvojci zajedno sa Federacijom BiH”, navedeno je u obrazloženju amandmana Kluba Hrvata iz juna prošle godine.

    Nakon što je Vlada FBiH povukla ovaj zakon iz parlamentarne procedure, ponovo smo na početku priče. U Federaciji više ne postoji nikakav, pa barem i djelimično usvojeni akt koji regulira pitanje gasovoda kojim bi plin iz Azerbejdžana stizao do Sarajeva i Zenice. No, Vijeće ministara BiH u četvrtak bi trebalo usvojiti Nacrt osnove za vođenje pregovora radi zaključivanja Sporazuma između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o izgradnji plinovoda “Južna interkonekcija Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske” na pravcu Zagvozd (HR) -Posušje (BiH) – Novi Travnik/Travnik s odvojkom za Mostar

    Južna interkonekcija je dio Jadransko-jonskog plinovoda kojim bi se iz Azerbejdžana dopremao plin za balkanske države. Izgradnjom ovog plinovoda bila bi smanjena ovisnost o ruskom plinu. Prema zvaničnim dokumentima institucija EU, cilj ovog plinovoda, koji bi prolazio kroz Hrvatsku, Crnu Goru, BiH i Albaniju je obezbjeđivanje novog transportnog pravca snabdijevanja prirodnim gasom iz Azerbejdžana. BH krak bi išao preko Posušja, Mostara do novog Travnika. Plinovod Zagvozd-Novi Travnik, inače, nalazi se na listi prioriteta Evropske energetske zajednice, a nosilac ovog projekta je BH Gas. Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) odobrila je 101 milion eura za realizaciju ovog projekta, dok je USAID također odobrio 500 hiljada dolara za izradu projektne dokumentacije.

    HDZ BiH insistira da njihovi kadrovi ili njihova preduzeća upravljaju ovim gasovodom. PRema informacijama Istrage, Vlada Federacije u ovom trenutku razmatra mogućnost da HDZ-u BiH prepusti poziciju direktora BH Gasa, uz uslov da se u Mostaru osnuje ispostava BH gasa koja bi se direktno bavila upravljanjem gasovodom.

    Ovakvu opciju je na konferenciji za medije najavio i predsjednik Naroda i Pravde Elmedin Konaković.

    Podsjećamo, prije prve sjednice Vlade FBiH na kojoj je zaključeno da se iz parlamentarne procedure povuku svi zakoni, aktualni premijer Federacije Nermin Nikšić je razgovarao predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem.

    “Uoči prve sjednice Vlade, razgovarao s premijerom Nerminom Nikšićem kako bismo uskladili dnevni red i ne bismo imali bilo kakve prijepore”, potvrdio je Čović u intervjuu za Večernji list.

    “Prekomjerno rađanje” muslimanske djece: Zašto su Bošnjaci šutjeli onda kada je Christian Schmidt obespravljivao njih, a solidarišu se obespravljenim Palestincima?

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Ako se pitate zašto Izraelci u Gazi ubijaju palestinsku djecu, onda odgovor pronađite u zapadnim medijima. Jer “simboli slobode” znaju odgovor. Demografija. U Gazi se, primjećuju novinari The Economista, rađa puno djece i zato izraelske rakete u Gazi ubijaju mnogo djece.

    A ako se pitate zbog čega je Christian Schmidt suspendovao Ustav Federacije i nametnuo Izborni zakon, onda odgovor pronađite u studiji Edwarda P. Josepha profesora na američkom univerzitetu Johns Hopkins i njegovih saradnika Branislava Radeljića, Lullzima Pezia, Iulije Joja, Jana Cingela i Pol Villa Saria. Ovaj hrvatski lobista sa saradnicima kaže da je jedan od problema Bosne i Hercegovine “bošnjački demografski oportunizam”. Tj. prekomjerno rađanje bošnjačke djece.

    Ovaj prvi, palestinski problem, Bošnjaci dobro razumiju. Desetine hiljada ljudi širom Bosne i Hercegovine pruža podršku obespravljenim Palestincima. Izlaze na ulice sa palestinskim zastavama, intenzivno prate društvene mreže, solidarišu se s Gazom… I, trebaju.

    No, na ovaj drugi problem Bošnjaci nisu reagirali. Naprotiv. Šutjeli su onda kada ih se najviše ticalo. Kada je Christian Schmidt dodatno smanjivao vrijednost bošnjačkog glasa u odnosu na hrvatski, veći dio Bošnjaka je vjerovao “bh. CNN-ovima” koji su tvrdili da Visoki predstavnik to radi za “dobrobit svih građana”.

    A istina je, zapravo, drugačija. Schmidt je Ustav i Zakon napravio takvim da uopće nije bitno koliko u Bosni i Hercegovini procentualno živi Bošnjaka. Bitno je da Bošnjaci, čak i ako ih “demografski oportunizam” dovede do 90 posto bh. populacije neće moći samostalno odlučivati o svojoj sudbini. Već sam pisao – u Republici Srpskoj, entitetu nastalom na genocidu i etničkom čišćenju, jedan čovjek vrijedi kao jedan čovjek, bez obzira na nacionalnost. A tamo gdje su se Bošnjaci obranili, jedan bošnjački glas vrijedi kao 0,3 hrvatska glasa.

    Ne može se, znam, porediti ubijanje djece sa suspendiranjem ustava. Palestincima ne daju ni ustav, ni državu, ni slobodu, niti teritoriju za miran život. Bošnjaci, kao prvo, imaju državu u kojoj se ograničeno pitaju. Onog trenutka kada zatraže demokratsko pravo da većina od 50 posto plus jedan glas odlučuje o svemu, od Zapada i OHR-a dobiju jednodnevnu suspenziju ustava. Tek da im se pokaže da imaju prava onoliko koliko to odluči neki Christian Schmidt ili Michael Murphy.

    To što se palestinsko opće stradanje ne može porediti sa bošnjačkim političkim stradanjem prošle i ove godine, ne znači da motivi nisu isti. Ali te motive Bošnjaci, ili barem većina njih, nije u stanju prepoznati. Zato desetine hiljada Bošnjaka izlazi na ulice negodujući zbog svjetske nepravde u Palestini, a istovremeno one koji su izašli pred OHR naziva “krezubim seljacima” koji štite “kriminalnu hobotnicu” SDA.

    Treba biti iskren i reći da je SDA svojom kadrovskom i općom politikom doprinijela da borci protiv bošnjačkog “demografskog oportunizma” kroz bh. CNN-ove i druge grantovske medije nametnu svoj narativ prema kojem je sasvim ok da jedan Hrvat u Mostaru vrijedi kao tri i po Bošnjaka u istom gradu. Schmidt, Murphy i Ed Joseph su svoje stvarne namjere prikrili borbom protiv korupcije čiji je simbol SDA, na isti način kao što Izrael i njegovi zapadni partneri pokušavaju Hamasovim terorističkim akcijama prikriti svoje prave namjere i posljednje akcije u Gazi.

    Zašto Bošnjaci bolje vide probleme na Kosovu, u Crnoj Gori ili u Palestini, nego u Bosni i Hercegovini?

    Prvo zbog medija i analitičara čije su stavove nametnuli grantovi i susjedi, a drugo zbog dvodecenijskih grešaka vladajućih struktura u Sarajevu koje su svojim bahaćenjem stvarale nezadovoljstvo među Bošnjacima. A nezadovoljnim čovjekom najlakše je manipulirati.

    Da zaključimo, ne obračunava se Izrael u Gazi sa Hamasom, kao što se Christian Schmidt, Murphy i kojekakve Trojke nisu obračunavale sa kriminalom i korupcijom SDA. Obračunavaju se sa demografskim oportunizmom Bošnjaka i Palestinaca. Svako na svoj način i u skladu sa standardima regije u kojoj se nalaze.

    Vlada SrBIA-e: Da li je Zukorlić junior Vučićev adut za podzemni atak na Bosnu!?

    Piše:
    Rasim Belko
    -

    Na ‘svebošnjačkom saboru’ u pokušaju u organizaciji Elmedina Konakovića, Usame Zukorlić lider stranke Pravde i pomirenja bio je prvi do organizatora, takoreći njegova desna ruka u promociji potrebe dolaska, ali i po dolasku u glavni grad Bosne i Hercegovine.

    Pričao je tada Zukorlić junior kako se Bošnjaci regije moraju okupiti, a poslušalo ga svega nekoliko predstavnika iz regije, te NiP i NES iz Bosne i Hercegovine. Kakvi organizatori, takav i skup, reklo bi se.

    No, i prije nego je neuspješni skup održan vodila se polemika o tome kakva je uloga predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u cijeloj priči s obzirom da se čak i nudio da snosi troškove organizacije. U to vrijeme bio je zakazan i vaskršnji svesrpski sabor (otkazan zbog rezolucije o Srebrenici) pa su mnogi smatrali da je pokušaj Konakovića i Zukorlića bio zapravo način da se da snažan legitimitet u ime Bošnjaka tom okupljanju.

    Današnja vijest o sastavu buduće srbijanske vlade uveliko daje za pravo onima koji su u korelacijsku ravan dovodili skup u Sarajevu sa skupom koji su dogovorili Vučić, Milorad Dodik i patrijarh Porfirije.

    Jer, u vremenu kada srbijanska politika, diplomatija i njihovi lobisti iz petnih žila izvlače snagu da sruše rezoluciju UN-a o genocidu u Srebrenici, najtežem zločinu nad Bošnjacima u posljednjih 100 godina, Zukorlić postaje dio njihove politike. S ove distance, iako sam taj skup i smatrao liderokratskom potrebom Konakovića, može se reći da je uspio ako uzmemo u obzir da ga je Vučić odobrio, a Zukorlić kao jedna od ključnih figura ušao u vlast s Vučićem.

    Učesnici propalog skupa na Ilidži kazali su da ništa nisu dogovarali, ali s obzirom da su nekoliko sati proveli iza zamandaljenih vrata “razgovarajući o interesima Bošnjaka na Balkanu”, onda se s pravom možemo zapitati je li jedan od tih “interesa” da Zukorlić bude dio vlasti s Vučićevim SNS-om i to onaj dio bez portfelja ili ti značaja. Bilo bi dobro da nam svi učesnici sastanka, naročito NiP i NES, kao bh. političke stranke gdje jedna ima i šefa diplomatije objasne u čemu je interes Bošnjaka da Zukorlić bude svojevrsni politički priljepak vlasti Srbije.

    Posebno bi nam to obrazloženje bilo potrebno u vremenu kada je Srbija uz Rusiju apsolutni logističar sve otvorenije Dodikove secesije u provođenju i kada se rezolucija u Srebrenici iz Beograda napada kako bi bili ostvareni dodatni interesi u Bosni i Hercegovini.

    Ono što bi posebno morali da nam pojasne učesnici Konakovićevog skupa na Ilidži je pitanje kako će se ponašati Zukorlić u slučaju da Dodik zvanično proglasi otcjepljenje, a Vučić ga politički, vojno i diplomatski podrži u apsolutnoj moći. Je li Konakovićeva potreba da sazove sastanak s politikantima izraslim u koketiranju s velikosrpskom politikom zapravo plod potrebe da se suzbiju i neutrališu tada samo medijski natpisi danas prilično vidljive konekcije s licima i organizacijama s druge strane zakona i sve to na međunarodnom nivou.

    U takvom prostoru politika Usame Zukorlića koji je najbliži politički partner Konakovića ukoliko zanemarimo SDP i NS kao dio projekta, u mnogo čemu je sporna po interese Bosne i Hercegovine. Jer, Zukorlić položajem kod Vučića neutrališe svaku mogućnost da on bude dio bilo kakve svebošnjačke reprezentacije. Istina nije jedini takav s onu stranu Drine, ali jedini se odazvao Konakoviću i igrao predstavu brige za Bošnjake.

    Zanimljivo bi bilo čuti i reakciju Bošnjaka s Kosova, naročito onih pozvanih naknadno, 24 sata prije skupa, o tome da će učesnik pomenutog zbivanja svebošnjačke politike u pokušaju uskoro sjediti kao politički portir u vladi koja je nekoć oko kosovskih granica gomilala vijesti.

    Zapravo i ja bih volio čuti šta o Kosovu misli Zukorlić, jer kao član vlade, bez obzira u kojoj formi morat će poštivati Ustav Srbije, a tamo piše “… Pokrajina Kosovo i Metohija sastavni deo teritorije Srbije, da ima položaj suštinske autonomije u okviru suverene države Srbije i da iz takvog položaja Pokrajine Kosovo i Metohija slede ustavne obaveze svih državnih organa da zastupaju i štite državne interese Srbije na Kosovu i Metohiji u svim unutrašnjim i spoljnim političkim odnosima”.

    Ako se sjetimo da je u toku rasprava kako će šef diplomatije BiH Elmedin Konaković glasati 16. maja o članstvu Kosova u Vijeću Evrope onda je jasno da bi sve osim glasanja u korist Srbije (protiv ili suzdržan) vjerovatno narušilo prijateljske odnose sa Zukorlićem, jer on po funkciji mora braniti Ustav Srbije i tvrdnju da je Kosovo pokrajina te države.

    Doći na Baščaršiju, uslikati se s golubovima, prolaznicima i prošetati, pa onda ručati u Hillsu je primamljivo turistički, ali okaljati se velikosrpskim političkim interesima je teško uklonjiv trag.

    Za učesnike Konakovićevog skupa skoro sigurno je kasno za popravku štete, za sve ostale ozbiljna lekcija i nauk za budućnost.

    (NAP)

    Do sada nepoznati detalji o poznatom slučaju: Sukob zbog goraždanskog Ginexa proizveo aferu respiratori

    Piše:
    Redakcija
    -

    Pravosudni slučaj “respiratori” nastao je zbog sukoba dvije grupacije unutar namjenske industrije u Federaciji BiH, a podržali su ga kadrovi Dragana Čovića i Aljoše Čampare. Istraga je mjesecima prikupljala podatke i dokumente o ovom slučaju i u nastavku objavljujemo sve, do ovog momenta, javnosti nepoznate detalje. Glavni likovi ove priče su federalni premijer Fadil Novalić, njegov ministar-saradnik Nermin Džindić, kompanija KM Trade, odnosno Kadrija Kolić s jedne strane, te biznismen Hamid Pršeš i njegova supruga Elizabet Tomasinec, zatim biznismen Halil Oković i njegov zet Almir Badnjević s druge strane. Ovu drugu grupaciju još podržavaju federalni ministri Jelka Miličević i Aljoša Čampara, te dvojica državnih tužilaca – Dubravko Čampara i Džermin Pašić.

    Hamid Pršeš I Jelka Miličević

    Federalni premijer Fadil Novalić zajedno sa svojim poslovnim partnerom Nerminom Džindićem godinama izvlači novac iz namjenske industrije. Njegove privatne firme TMR i NT-Wat iz Novog Travnika poslovale su sa firmama čiji je vlasnik Federacija BiH, a kojima formalno upravljaju Fadil Novalić i Nermin Džindić. No, sumnjivo poslovanje u Pretisu i BNT-u nije bilo razlog za istrage pravosudnih institucija. Ali goraždanski Ginex jeste. I tu je, zapravo, nastao slučaj – respiratori.

    Sve počinje 2016. godine, kada goraždanski biznismeni Hamid Pršeš i Halil Oković (inače bivši funcioneri SDA), preuzimaju paket dionica firme Unis Ginex Goražde. Prema izvodu sa sarajevske berze Sase, Halil Oković, Hamid Pršeš i firma Okac d.o.o. Goražde čiji je vlasnik Halil Oković, kupili su oko 30 posto dionica Ginexa. No, većinski vlasnik ostaje Federacija BiH, čiji kapital u Nadzodrnom odboru zastupa advokat Kadrija Kolić, suvlasnik firmi KM Trade i Pobjeda Tehnology Goražde koja je, unatoč očitom sukobu interesa, poslovala sa većinski državnom firmom Ginex.

    Izvod sa berze Sase

    Oković i Pršeš su, prema informacijama Istrage, za kupovinu manjinskog udjela u Ginexu uložili oko 10 miliona maraka i njihova procjena je bila da će kroz dividendu svoje ulaganje isplatiti za tri godine. Prve godine nakon što su ušli u Ginex,  2017. godine, ova firma čiji je većinski vlasnik Federacija BiH poslovala je sa dobiti od oko 10 miliona maraka. Vlada FBiH, kao većinski vlasnik, odlučila je da dividenda bude isplaćena dioničarima, pa su Oković i Pršeš te godine, preko Ginexa, zaradili oko 3 miliona maraka. Istovremeno, kada se dijelila dividenda Ginexa, za poziciju direktora te firme prijavio se Almir Badnjević, inače zet Halila Okovića. No, Nadzorni odbor Ginexa sa predstavnikom državog kapitala Kadrijom Kolićem na čelu odbija imenovanje Badnjevića zbog sukoba interesa, jer je njegov punac Halil Oković suvlasnik Ginexa. Tada nastaje sukob između Kadrije Kolića s jedne, te Hamida Pršeša, Halila Okovića i njegovog zeta Almira Badnjevića s druge strane. Federalni premijer staje u zaštitu Kadrije Kolića, pa Vlada Federacije donosi odluku da se dobit Ginexa više ne dijeli, već da se reinvestira ovom federalnom preduzeću. Prijavljena dobit Ginexa za 2018. godinu bila je 6 miliona, dok je godinu kasnije iznosila 5 miliona.

    S obzirom na to da su Oković i Pršeš vlasnici 30 posto Ginexa, njima bi za te dvije godine bilo isplaćeno skoro 4 miliona maraka. Ali Fadil Novalić i Kadrija Kolić su odlučili da novac ide u reinvestiranje, odnosno da dobit ostaje u firmi kojom je želio upravljati Almir Badnjević. Od tada počinje intenzivni sukob ove dvije grupacije iz namjenske industrije. Almir Badnjević, u međuvremenu, postaje ekspert za respiratore, te pokušava da se, nakon izbijanja pandemije koronavirusa, ubaci u javne poslove, ali zbog ranijeg sukoba oko Ginexa, Novalić i drugi ga “izbacuju” iz svojih planova, te za nabavku respiratora angažuju “Srebrenu malinu” Fikreta Hodžića koji je imao dobre odnose sa grupacijom okupljenom oko Kadrije Kolića. Kako bi se “osvetili” za štetu u Ginexu, Pršeš, Oković i Badnjević započinju medijsku operaciju diskreditiranja Fadila Novalića. Nakon skoro tri godine marketinškog mirovanja, Privedna banka Sarajevo počinje sa intenzivnim oglašavanjem na portalu Klix.

    oglašavanje Privredne banke Sarajevo na portalu Klix

    Vlasnici Privredne banke Sarajevo su biznismeni Hamid Pršeš i Halil Oković. Upravo u toj Banci svoje je račune imala Srebrena malina Fikreta Hodžića, i “ključni” dokumenti, poput sudskog rješenja o blokadi imovine te firme objavljeni su na portalu klix. Šefica tog odjela Privredne banke bila je Elma Oković Badnjević, inače kćerka Halila Okovića i supruga eksperta za respiratore   Almira Badnjevića.

    Kćerka Halila Okovića i Almir Badnjević

    Almir Badnjević postaje glavni sagovornik većine medija u Federaciji BiH, a njegove izjave novinarima preporučuje federalni ministar Aljoša Čampara koji u tom trenutku, zbog sukoba sa šefom Kabineta Fadila Novalića Hasanom Ganibegovićem, počinje da javno kritizira federalnog premijera, iako je, prethodno, na sjednici Vlade insistirao na kršenju Zakona o javnim nabavkama kako bi se spašavali ljudski životi. Bez obzira na tu izjavu, Čampara nikad nije saslušan u Tužilaštvu BiH, jer predmet respiratori vodi prijatelj njegovog brata Dubravka – državni tužilac Džermin Pašić. Dok traje istraga u predmetu respiratori, portal Klix na kojem se oglašava Privredna banka, objavljuje preko 150 tekstova o Srebrenoj malini. Istovremeno, u javnost se plasira i afera “Kolićev KM Trade” i nabavka vodenog topa za MUP Kantona Sarajevo, gdje je konkurentska firma bila DanialS iz Tešnja. Upravo ova firma iz Tešnja bila je donator maski koje je MUP-u KS podijelio federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara.

    Saradnja Čampare i firme “DanialS”

    Medijske objave protiv konkurencije iz KM Trade-a,  Čampari bliska firma DanielS  šalje u Holandiju, kako bi isposlovala otkazivanje zastupništava koje ima ova firma čiji je suvlasnik Kadrija Koilić, koji je, neupitno, bio u sukobu interesa u Nadzornom odboru Ginexa.

    DanialS – medijske objave u borbi za namjensku industriju

    No, vratimo se goraždanskom Ginexu. Dok je trajala afera respiratori, Vlada Federacije je pokrenula proces imenovanja članova Nadzornog odbora u ime državnog kapitala u toj firmi. Novalićev prijedlog je bio ponovo Kadrija Kolić, advokat koji je zastupa Fahrudina Solaka u aferi Respiratori. Tada na scenu ponovo stupa Hamid Pršeš koji šalje pismo HDZ-ovoj federalnoj ministrici finansija Jelki Miličević kako bi spriječio imenovanje Kadrije Kolića u NO Ginexa. Ministrica Miličević, potom, šalje negativno mišljenje Vladi FBiH kada je u pitanju imenovanje Kadrije Kolića.

    Jelka Miličević podržava Hamida Pršeša

    Kako preko pravosuđa nisu uspjeli preuzeti kontrolu nad Ginexom, te tako naplatiti deset miliona maraka dividende, Oković i Pršeš aktiviraju svoje privatne veze u Međunarodnoj zajednici. Elizabet Tomasinec je šefica političkog odjela Delegacije EU. Ona je istovremeno i supruga Hamida Pršeša, dugogodišnjeg SDA-ovog kadra iz Goražda koji je pod istragama zbog brojnih malverzacija. Tomasinec je aktivno sudjelovala u pisanju Izvještaja o napretku BiH kojeg je EU objavila 7. oktobra ove godine. Jedan dio “iziskuje” posebnu pažnju.

    Izvještaj EU o slučaju respiratori

    “Državno tužilaštvo započelo je istragu u jednom slučaju navodne prevare povezane s javnom nabavkom medicinske opreme COVID-19, o kojoj se uglavnom izvještava u medijima. Istraga je još u toku. Ovaj slučaj pokrenuo je neviđeno miješanje u istragu. Takav neprimjeren pritisak na neovisnost pravosuđa zabrinjava. Sud Bosne i Hercegovine odbio je zahtjev tužilaca za pritvor osumnjičenih i naložio preventivnu mjeru zabrane kontaktiranja drugih osumnjičenih ili svjedoka. Suprotno svojoj prethodnoj praksi, sud nije naredio nadzor nad ovim preventivnim mjerama od strane agencije za provođenje zakona”, navedeno je u Izvještaju o napretku za 2020. godinu.

    EU, dakle, konstatuje da “suprotno prethodnoj praksi” nije određen pritvor premijeru Federacije BiH. Prethodna praksa govori da do sada nikada nije određen pritvor entetitetskim premijerima, niti je bilo koji entitetski premijer, osim Fadila Novalića, uhapšen zbog bilo koje afere koja ni šest mjeseci nakon pokretanja istrage nije rezultirala podizanjem optužnice.

    Kada su krajem oktobra nabavljeni kineski respiratori trebali biti pušteni u pogon, ekspert za respiratore je, kao prvu adresu za instaliranje odabrao bolnicu u Goraždu.

    “Nema osnova da radimo dalju instalaciju kada sve mora ići na servis. Oni imaju neki sistemski kvar i sada se mora kontaktirati proizvođač”, saopćio je Badnjević medijima koje je sa sobom poveo na “instalaciju”.

    No, u drugim bolnicama respiratori su pušteni u pogon.

    Teretni saobraćaj po odluci Vlade Republike Hrvatske: Bošnjacima jedan, Hrvatima četiri, Srbima pet graničnih prelaza

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Ako pažljivo pogledate kartu objavljenu prošle sedmice u Narodnim novinama Republike Hrvatske, vidjet ćete da je cestovni saobraćaj za teretna vozila zabranjen samo iz onih dijelova BiH u kojima većinski žive Bošnjaci. Unsko-sanski kanton je najpogođeniji odlukom Vlade Hrvatske zbog zabrane teretnog saobraćaja cestom koja od Graničnog prelaza Maljevac kod Velike Kladuše vodi dalje u unutrašnjost te države. Takvom odlukom cijeli USK, kao jedini kanton sa bošnjačkom većinom koji izlazi na vanjske granice države, sveden je na jedan granični prijelaz – Izačić kod Bihaća.  Tako sada od Graničnog prelaza Kamensko kod Livna pa sve Dvora na Uni (teritorija Republike Srpske) prevoznicima iz BiH je na raspolaganju samo jedan granični prelaz, onaj kod Bihaća. Istovremeno, od Dvora na Uni do Gradiške (RS), duž granice sa Hrvatskom, prevoznicima su na raspolaganju tri graniča prelaza i to – Dvor na Uni, Donja Gradina i Gradiška.

    karta objavljena u Narodnim novinama RH

    Ova karta iznad najbolje dokazuje stratešku operaciju Republike Hrvatske. Zelenom bojom zaokružen je Granični prelaz Izačić preko kojeg je dozvoljen tereti saobraćaj. Crnom bojom su zaokruženi prelazi koji se nalaze na teritoriji Republike Srpske preko kojih se može odvijati teretni saobraćaj, dok su plavom bojom zaokruženi prelazi koji se nalaze u kantonima sa hrvatskom većinom preko kojih iz BiH mogu prelaziti teretna vozila na teritoriju Republike Hrvatske. Ono što baca dodatnu sjenu na ovu odluku hrvatskih vlasti je zabrana teretnog saobraćaja preko graničnog prelaza Brčko koji se nalazi u distriktu. Evo šta to znači u praksi.

    Prema izračunu poduzetnika iz, recimo, Velike Kladuše troškovi transporta po jednoj turi poskupjet će za oko 500 maraka, jer dolazi do povećanja broja pređenih kilometara, odnosno produženja rute sa dosadašnjih 40 kilometara na 200 kilometara.

    “Navedeno ima za posljedicu povećanje troškova goriva (trošak 150 eura), duplih terminala, dnevnica, potrebe za drugim vozačima, gubitka vremena, vožnji, stvaranja gužvi, kašnjenja isporuka, jer općepoznato je da GP Ličko Petrovo Selo (Izačić), nema tolike kapacitete, a u otežanim uslovima u zimskom periodu i zatvaranju te dionice da i ne govorimo”, navedeno je u pismu koje je Udruženje privrednika iz Velike Kladuše uputilo Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske.

    Ali osim ekonomskih posljedica, ova odluka Vlade RH sigurno će izazvati i one političke. Jer, gledajući dostupne karte, nemoguće je ne primijetiti su kantoni sa većinskim hrvatskim stanovništvom, ne uključujući Neum, dobili četiri granična prijelaza za transportni saobraćaj, od čega i jedan u Posavskom kantonu (Orašje). Na teritoriji RS-a se nalazi pet takvih prijelaza između BIH i Hrvatske, dok je na području USK-a registriran samo jedan takav prijelaz. I to onaj koji je tokom zimskog perioda uglavnom zatvoren.

    “Stijeg” na pola jarbola: Kada su djeca – djeca, zašto nisu ista?

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Ne može se ono osmero ubijene beogradske djece rođeno prije petnaestak godina povezivati sa “nesretnim događajima” od prije tridesetak godina u Sarajevu. Čak i da su svoje živote živjela duplo duže, ubijena djeca iz Osnovne škole “Vladislav Ribnikar” ne mogu i ne smiju biti dovođena u vezi sa “ratnim stradanjima” u Bosni i Hercegovini.

    Prvo, motivi ubistva osmero beogradske djece nisu isti kao, recimo, motivi ubistva 1601 sarajevskog djeteta (da mi na ovom broju oprosti Srđan Puhalo, koji, kažu, ima pravo da otvara i najbolnije rane). Onih osmero u Beogradu je ubio njihov vršnjak, otrovan “modernim dobom”. A ovih 1601 su, zatrovani istorijom, ubijali u kontinuitetu. Sa brda, četiri godine. Uz povremeni nadzor  aktualnog srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića.

    To što na sarajevskoj Vijećnici nije bilo poruke suosjećanja sa Beograđanima, greška je sarajevskih gradskih vlasti. Ali mnogo veća greška od toga je odluka Vijeća ministara BiH da današnji dan proglasi danom žalosti. Ne zbog toga što Bosanci i Hercegovci ne trebaju suosjećati sa Beograđanima. Već zbog toga što u Bosni i Hercegovini ne suosjećaju sa Bosancima i Hercegovcima.

    Danas je dan sjećanja na djecu ubijenu tokom opsade Sarajeva. Neće Sarajevo niti cijela Bosna i Hercegovina spustiti “stijeg na pola jarbola” za svoje 1601 dijete. Spustit će je zbog osmero djece ubijene u Beogradu.

    Svi nas uvjeravaju da su djeca – djeca. I jesu. Ali odnos prema stradaloj djeci u Bosni i Hercegovini nije isti.

    Stotinjak metara od Kapije, mjesta na kojem je 25. maja 1995. godine granata Vojske Republike Srpske ubila 71 mladog Tuzlaka, uključujući i trogodišnjeg Sandra Kalesića, ove je sedmice zapaljeno osam svijeća. Ni svijeće ni one koji su ih zapalili nije čuvala policija. Jer potpuno je normalno da suosjećate sa žrtvom. A malo je onih koji, kao Bosanci i Hercegovci, u najvećem broju Bošnjaci, u ovom trenutku mogu bolje razumimjeti osam beogradskih porodica čija su djeca ubijena u školi na Vračaru.

    To što većinska Srbija ne vidi ništa sporno u onom muralu Ratka Mladića, koji se nalazi 500 metara od škole na Vračaru, ne daje nikome za pravo u Bosni i Hercegovini da opravdava ili minimizira zločin nad osmero beogradske djece.

    Ali vlast u Bosni i Hercegovini nema pravo proglašavati dane žalosti zbog tragedija u drugim državama, koje god da su, a da pritome ignoriše tragedije i zločine u svojoj državi.

    Ovdje uopće nije bitno što Srbija nije priznala genocid u Srebrenici. Nije bitno ni to što u Beogradu slobodno živi Novak Đukić, general koji je osuđen zbog granatiranja tuzlanske Kapije, u čijoj su blizini prije dvije noći zapaljene svijeće za beogradsku djecu. Nije bitno ni to što nijedna Srbiji susjedna država nije proglasila dan žalosti zbog tragedije u školi na Vračaru. Nije bitno ni to što zbog hiljade turske djece stradale u zemljotresu Bosna i Hercegovina nije bilo dana žalosti.

    Problem je što Vijeće ministara BiH nalaže službeno žalovanje i spuštanje “stijega na pola koplja” zbog osmero beogradske djece, a istovremeno ne može narediti službeno žalovanje za 1601 sarajevskim djetetom. Ako su djeca – djeca, a svi će se deklarativno složiti da jesu, onda se podjednako mora službeno žaliti. Ili ne mora?

    Kada kažete da Vijeće ministara i Vlada Kantona Sarajevo nisu proglasili dan žalosti u BiH ili Kantonu Sarajevo zbog Dana sjećanja na 1601 ubijeno dijete, vi ne minimizirate beogradsku djecu. Vi samo ističete da su vlasti Bosne i Hercegovine minimizirale svoju djecu.

    Zbog zločina na Vračaru i onog u Mladenovcu Srbija se mora suočiti sama sa sobom. Sa svojim muralima, sa rijalitijima, šešeljima, cecama i ostalim zvijezdama podzemlja.

    Isto tako, i Bosanci i Hercegovci se moraju suočiti sami sa sobom.   Jedno je pomirenje, a drugo samoponiženje.

    Snimci dostavljeni svim medijima: Poslušajte kako državni tužilac Oleg Čavka preko Enesa Ribića prodaje zlato na crnom tržištu

    Piše:
    Redakcija
    -

    Snimak je nastao 2013. godine i prije dvadesetak dana dostavljen je skoro svim redakcijama u Sarajevu. Istraga je provjerila njegovu autentičnost i zaključili smo da je u pitanju vjerodostojan snimak. Ako ga pažljivo poslušate, saznat ćete da je državni tužilac Oleg Čavka preko svog prijatelja Enesa Ribića na crnom tržištu prodavao-zlato. (na snimku u prilogu 9.13)

    Enes Ribić: Paša moj

    Oleg Čavka: “Je li sve b.o. (op.a. bezopasno)?

    Enes Ribić: E, nije

    Oleg Čavka: Šta nije?

    Enes Ribić: Ona narukvica se ne sviđa tako da nju vraćam. A ovo što je ostalo ostalo je 1437 KM

    Oleg Čavka: Ponesi, ponesi

    Državnog tužioca Olega Čavku i ugostitelja  Enesa Ribića veže dugogodišnje prijateljstvo i “krediti”. Na snimcima dostavljenim medijima možete saznati kako je državni tužiac bio žirant za kredite ovom ugostitelju koji je svakodnevbo bio u kontaktu sa članovima porodice Nasera Keljmendija od kojih je, da se zaključiti, uzimao novac.

    Enesa Ribića je, već smo objavljivali, Čavka slao na sastanke sa osobama koje je istraživao. Jedan takav razgovor zabilježen je 24. marta 2011. godine kada je Ribić ugovarao sastanke Olega Čavke i narko bossa Nasera Keljmendija. Nadalje, sarajevskim je medijima dostavljen i razgovor Enesa Ribića i Olega Čavke koji se odnosi na Kemala Čauševića, bivšeg direktora UIO koji je svjedočio da je Ribiću davao novac namijenjen državnom tužiocu Čavki koji ga je istraživao.

    “Bio sam s jednim od one dvojice”, kaže Enes Ribić svom prijaelju Olegu Čavki.

    “A znam, to je onaj što me sada manje zanima”, odgovara državni tužilac u razgovoru vođenom 28. maja 2013. godine.

    “Nije Boga mi”, nastavlja Ribić, “Ja mislim da te ovaj više zanima”.

    “Ti govoriš o onoj situaciji”, oprezno će Čavka, “gdje je ono kao nešto blokirano”.

    U pitanju je, naravno, Kemal Čaušević, bivši direktor UIO kojem je tada bila blokirana imovina na prijedlog tužioca Olega Čavke. Ovaj razgovor možete poslušati na 10.15 snimka koji se nalazi u prilogu teksta.

    Na snimku možete čuti kako Enes Ribić razgovara sa članovima porodice Nasera Keljmendija i prepričava im razgovore sa Olegom Čavkom.

    “Što se tiče mog druga, možemo biti rahat. On ga neće dirati”, prenosi Ribić muškarcu sa albanskim naglaskom koji živi na Ilidži (6.23).

    Ovo je, prema informacijama Istrage, samo dio snimaka koje su načinile policijske agencije koje su godinama prisluškivale i pratile Enesa Ribića u čijim je ugostiteljskim objektima Oleg Čavka dogovarao svoje sumnjive poslove. U tom periodu državni tužilac Oleg Čavka je progašen i za ličnost godine Dnevnog avaza čiji je vlasnik Fahrudin Radončić održavao poslovne veze sa narko bossom Naserom Keljmendijem.

    Kolumna Vildane Selimbegović: Gordan, Tito i Dino na kvadrat

    Piše:
    Vildana Selimbegović
    -

    Postoje događaji koji nas godinama tjeraju da im se iznova vraćamo, neki zato što su snažno utjecali na nas, a neki naprosto što uvijek i iznova traže odgovore. Moju je generaciju obilježio rat, no moram priznati da se češće nego boravaka na prvim linijama fronte sjetim sulude novembarske noći – prije skoro 30 godina – u kojoj su stanari Bistrika razotkrili JNA i onaj famozni konvoj koji je tobože prevozio banane, a zapravo silu ubojitih raketa namijenjenih opsadi Sarajeva. Banana-rakete ostale su sinonim maestralnih podvala i možda zato i nisam bila iznenađena kada se ispostavilo da je jedna od najvećih zaplijenjenih pošiljki kokaina, više od 5.800 kilograma, u nizozemsku luku stigla skrivena u bananama. Priču je objavio Žurnal, prije dvije godine, iz pera Avde Avdića, koji se bavio, kako je pisalo, jednim od najmoćnijih narkokartela na svijetu, i taj banana-kokain je zapravo činio manji dio – Balkanskom kartelu nizozemski policajci i američka DEA uspjeli su zaplijeniti 14,5 tona kokaina dospjelog do Evrope, a kupljenog od kolumbijske i peruanske mafije.

    Poslovne veze i poznanstva vođe kartela

    Interes Žurnala i kolege Avdića članovi kartela izazvali su zbog svog balkanskog porijekla, a napose zato što se vođom smatra Sarajlija Edin Gačanin, kojeg južnoamerički kokainski partneri zovu Titom, a evropski poslovni i ostali suradnici Dinom, pa policija kartel zove Tito i Dino. Žurnal i Avdić se pozivaju na izvještaj američke DEA iz 2018. godine, koja je zatražila u istrazi pomoć ne samo nizozemske već i belgijske i italijanske i policija širom svijeta, pa i svih ovdašnjih, balkanskih, s obzirom na to da taj Tito i Dino okuplja mahom suradnike iz ovih krajeva, iako navodno vrh krim-organizacije živi u Dubaiju, ali preko svoje razgranate mreže kartel pere novac gdje god stigne, a nerijetko i na našim prostorima. Serijal Žurnala bavio se istraživanjem mogućih poslovnih veza i poznanstava vođe kartela koji je, kao i navodno najuži njegov krug, narkokarijeru gradio po Evropi, zapravo u Nizozemskoj, u čijim lukama su najčešće i zaplijenjene pošiljke banana-kokaina.

    Pola godine kasnije, s kraja zime 2020, Žurnal i Avdić su nam otkrili da je 2016. Tito bio u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, nekoliko dana u Sarajevu, gdje su ga čuvali specijalci Federalne policije, a čast organizacije njegova boravka pripala je domaćem biznismenu Gordanu Memiji: FUP je proveo internu istragu i potvrdio svojim izvještajima ove navode o čuvanju, pa su neki od specijalaca čak dali i ostavke i posao potražili u kartelu. Gordana Memiju i još neke likove Žurnal je doveo u vezu sa međunarodnim istragama, no on je to rezolutno odbio tvrdeći da ništa od pomenutog u serijalu tekstova nije istina: njegovo reagiranje prenijeli su gotovo svi mediji, skupa s najavom o tužbi protiv Žurnala. Memija je u svom istupu objašnjavao kako posluje u skladu sa zakonom i zaista energično odbio svaku vezu svoje firme ne samo s pranjem novca već i sa finansiranjem političke partije Narod i pravda, odnosno bilo kakvim budžetskim poslovima. Do sada bismo svi zaboravili i na Tita i na Memiju, s obzirom na to da nam se u međuvremenu dogodila i pandemija i još koješta, a i Avdić je osnovao svoj portal, da prije neki mjesec ovdašnji sud nije odbio tužbu Gordana Memije za klevetu pa je ona ugledala svjetlo dana kako na Avdićevoj Istrazi, tako i na Žurnalu. Pred sudom je, naime, Memija potvrdio da je dočekao u Sarajevu Edina Gačanina, da mu je on izdao automobile i rezervirao sobe u hotelu. Svoj je angažman oko šefa narkokartela pravdao poslovičnom ovdašnjom gostoljubivošću i obećanjem Tito/Dininoj mami da će se naći pri ruci njezinom sinu, opet oštro demantirajući bilo kakve poslovne veze sa gostom kojem se našao pri ruci rezerviranjem soba i unajmljivanjem automobila.
    No, kada je prošle sedmice nepoznat neko bacio eksplozivnu napravu na poslovni prostor Gordana Memije, on je – ekspresnom istragom u vlastitom aranžmanu – za taj događaj okrivio Avdu Avdića. Kriv je – objasnio je u više intervjua – zato što je neko povjerovao da on ima veze s narkokartelom. Nije ponudio niti jedan argument za svoju tvrdnju, a ostalo je nejasno i zašto bi baš sad – godinu i kusur kasnije – NN bombaš reagirao? Nije valjda zbog sudske presude? No, ako bi se Memijine optužbe i mogle razumjeti kao emotivna reakcija na strah od bombe i novinara, jedan drugi Dino, Elmedin Konaković, lider Naroda i pravde, opravdanja nema. On je, naime, toliko zdušno podržao svoga prijatelja Memiju, da je i pojačao njegove optužbe protiv Avdića tezom da i on za napad na Memijin poslovni prostor smatra odgovornim Avdu i direktora OSABiH Osmana Mehmedagića!
    Reakcije su bile neminovne: Upravni odbor Udruženja BH novinari upozorio je Konakovića da njegove optužbe predstavljaju direktan pritisak na novinara i prijetnju po njegovu sigurnost, te brutalno ugrožavanje slobode medija i rada istraživačkih novinara u Bosni i Hercegovini. “Nedopustivo je da predsjednik jedne političke partije, koja trenutno čini vlast u Kantonu Sarajevo, na ovakav način javno proziva i targetira jednog novinara, bez ijednog dokaza i argumenta koji bi išao u prilog njegovim tvrdnjama da Avdić ima bilo kakve veze sa pomenutim bombaškim napadom”, stoji u saopćenju u kome se Konakoviću jasno poručuje da se njegov angažman iščitava kao ušutkavanje kritičkog i istraživačkog izvještavanja medija i predlaže mu se da obustavi svoje privatne bitke protiv novinara čije mu se izvještavanje ne dopada na društvenim mrežama uz podsjećanje da su političari odgovorni za skoro trećinu napada na novinare/ke u BiH.

    Crtanje meta po Avdićevom čelu

    I Udruga BH novinari i Konaković nadaju se ozbiljnoj istrazi i zaista je neophodna. I to ne samo zato što Konaković prijeti Avdiću prišivajući mu još “nalogodavce”, koje on tobože zna, a koje eto ne pominje, kao što ne pominje ni koje je to presude Avdić izgubio od Memije, a još manje onu koju je izgubio njegov prijatelj. Dino ima pravo braniti prijatelje, ali su lideru Naroda i pravde ta prava znatno ograničena upravo zbog političke uloge. Lider NiP-a, koji punih usta brani svoju partiju od Avdića, nema pravo potpuno ignorisati Tita i Dinu. Ako već vjeruje prijatelju da je šefa jednog od najvećih narkokartela na svijetu dočekao i našao mu se pri ruci zbog mame, zbog djece – one koja i u BiH i u svijetu stradavaju od droge – obavezan je iznijeti i vlastiti stav o pošasti protiv koje su združeno ustale policije diljem svijeta. A uz sve to, dok brani svog prijatelja Memiju nasrtajima na novinare i crtanjem meta po Avdićevom čelu, zato što je uvjeren da je Avdić razotkrivajući Memiju navukao nečiji gnjev na njega, lider NiP-a otvara bolno, ali ključno pitanje: jesu li to prijatelji političkih lidera, zato što su prijatelji, privilegirana kasta unaprijed zaštićena i od vlastitih grijeha u kakve nalaženje pri ruci Titu nedvojbeno spada? Ako je tako, onda Konakovićeva priča ima vrlo jednostavno ime: banana-politika.

    (oslobodjenje.ba)

    1...456...196Stranica 5 of 196

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj