Facebook Twitter Youtube
    7 dana popularni

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Ministri iz Trojke odbili da ospore lični stav Borjane Krišto o bh. agentima u Strazburu: Opstanak “presude Kovačević” doveden u pitanje

    Piše:
    Redakcija
    -

    Zamjenik predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Zukan Helez neće obavijestiti Evropski sud za ljudska prava u Strazburu da je stav Borjane Krišto o statusu bh. agentica njen lični stav, a ne stav Vijeća ministara BiH.

    Ovo je, u izjavi za Istraga.ba, potvrdio i sam ministar Helez, kazavši da se “dogovorio sa ministrom za ljudska prava Sevlidom Hurtićem o svemu”.

    “Poslao je Hurtić, to je njegova nadležnost. Tako je dogovoreno da ne ispadamo neozbiljni”, rekao je Helez.

    Sevlid Hurtić, međutim, kaže da ne postoji nikakav dogovor o slanju pisma u Strazburu i da očekuje da to učini Helez kao zamjenik predsjedavajuće Krišto koja je samoinicijativno poslala obavijest Ecvropskom sudu za ljudska prava u kojem je navela da Monika Mijić i Harisa Bavčić imaju legitimitet da zastupaju BiH u predmetu Kovačević.

    Podsjetimo, Evropski sud za ljudska prava sredinom je oktobra zatražio od Vijeća ministara BiH izjašnjenje o tome da li su Monika Mijić i Harisa Bavčić imale aktivnu legitimaciju kada su, bez prethodnog stava Vijeća ministara, 19. septembra uputile Zahtjev za preispitivanje presude ESLJP u slučaju Slaven Kovačević protiv BiH. Iako je bilo predloženo da se Vijeće ministara BiH izjasni o tom upitu ESLJP, predsjedavajuća Borjana Krišto je odlučila da će ona samoinicijativno uputiti odgovor. U tom odgovoru Krušto je, naravno, podržala stavove Monike Mijić i Harise Bavčić te, faktički, legalizovala žalbu. Bošnjački ministri u Vijeću ministara BiH sada, međutim, ne žele obavijestiti Sud da je to lični stav predsjedavjuće Krišto, a ne stav Vijeća ministara BiH.

    Ovo je prvi put da Bosna i Hercegovina traži preispitivanje bilo koje odluke Evropskog suda za ljudska prava koja se odnosi na izborno  zakonodavstvo – odnosno ustavni uređenje.

    Podsjetimo, Evropski sud za ljudska prava je presudio da je Slavenu Kovačeviču, kao biraču i građaninu Sarajeva, uskraćeno pravo da glasa za kandidata za člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske. Sud je konstatovao da je Predsjedništvo BiH državna institucija i da bi svi građani morali imati pravo da biraju sve članove Predsjedništva BIH. Time je, faktički, Sud utvrdio da je, pored etničke diskriminacije, na u bih na snazi i teritorijalna diskriminacija. Da bi se ta diskriminacija otklonila, nužno je imati jednu izbornu jedinicu prilikom izbora članova Predsjedništva BiH i delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.

    Nezadovoljne ovim odlukama, bh. agentice Monija Mijić (HDZ) i Jelena Cvijetić (SNSD) uputile su zahtjev za preispitivanje. Agentica Harisa Bavčić nije potpisala ovu žalbu, iako je, kako saznajemo, podržala kolegice prilikom sačinjavanja zahtjeva za preispitivanje.

    Prema Poslovniku Evropskog suda za ljudska prava, o zahtjevu za preispitivanje odlučuje Veliko vijeće koje čini sedamnaest sudaca. Prvobitnu odluku, podsjećamo, donijelo je sedmero sudija. Oni su glasali u omjeru 6:1. Jedina koja se protivila prvobitnoj odluci bila je austrijska sutkinja Gabriele Kucsko-Stadlmayer. Upravo na njenom izdvojenom mišljenju agentice Mijić i Cvijetić su temeljile svoju žalbu.

    Da bi zahtjev za preispitivanje uopće došao na Veliko vijeće od sedamnaest sudija, nužno je da njegovu utemeljenst prvobitno utvrdi Zbor od petero sudija.

    U ovom Zboru po funkciji sjedi predsjednik Evropskog suda za ljudska prava te dvoje potpredsjednika. Osim njih, tu je još u dvoje sudija koji se rotiraju, a koji se biraju među sudijama iz preostalih odjela. Prilikom razmatranja zahtjeva za preispitivanje presude, u Zboru neće biti nijedan sudija koji je učestvovao u donošenju prvobitne odluke.

    Upravo od ovog zahtjeva za preispitivanje čelnici SNSD-a i HDZ-a namjeravaju, uz prećutnu saglasnost Naše stranke, NiP-a i SDP-a, poništiti odluku Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu koji je utvrdio da u BiH, osim etničke, postoji i teritorijalna diskriminacija. Provedbom ove presude BiH bi se dodatno približila EU.

    Prema informacijama Istrage, zvaničnici Republike Hrvatske i OHR-a angažirali su se da Evropski sud preko Velikog vijeća ospori prvobitnu odluku.

    Pune sale su bile u Doboju, Zvorniku, Srebrenici: Zašto su izbili “incidenti” tamo gdje Dan državnosti lideri Trojke nisu ni obilježili?

    Piše:
    Amina Čorbo Zećo
    -

    Bosna i Hercegovina je krajnje čudno društvo, tu raskošnu osebujnost naročito krase mediji, koji nerijetko pažnju poklanjaju onome što i nije vijest, a vijesti ostaju u zapećku rubrika, koje rijetko ko i otvara. Tako su jučer na Dan državnosti BiH naslovnice medija vrvjele liderima ‘trojke’ Elmedinom Konakovićem, Edinom Fortom i Nerminom Nikšićem.

    Njih trojica, plus Vojin Mijatović bili su vijest dana s obilježavanja Dana državnosti koji nije ni obilježen, a pažnja je usmjerena ka nekolicini okupljenih pripadnika VRs koji su imali šta da kažu liderima ‘trojke’. Istina, imali su i oni njima, prije svih Nikšić koji je obavio jedan žustar razgovor s novinarima! Naravno, sve je uredno prezentirano i snimljeno.

    Sve za naslovnu stranu i to u danu kada BiH treba sav mogući mir i dostojantsvo. Ali, eto takve slike ipak nemaju primat. Zašto, zaključite sami.

    No, valja istaknuti da je u više gradova u Republici srpskoj obilježen Dan državnosti i to svečanim akademijama, obilascima spomenika, mezarja, a djeca su u Srebrenici i prošetala ulicama grada sa državnim simbolima. Sve bez ijednog incidenta. Treba li podsjetiti da su Bošnjaci nedavno smjenom Hamdije Fejzića ostali bez svog predstavnika u rukovodstvu Skupštine i da situacija nije mirna i idilična.

    Ako će se neko pravdati da su lideri trojke državni nivo, pa da su zbog toga zasmetali pripadnicima boračke populacije iz Republike srpske valja spomenuti da je ministar Sevlid Hurtić, također s državnog nivoa, bio u Doboju. Priznat će da je sve prošlo u najboljem redu – dostojanstveno u prepunoj sali.

    U Zvorniku je također u prepunoj Sali obilježen Dan državnosti. Skupljao se novac i za narod u Gazi. Ni tamo nije bilo nikakvih problema.


    Za potpuno jasniju sliku onoga što smo gledali jučer, a što je, imam pravo da sumnjam, izrežirano u kuhinjama obavještajnih redova susjednih država, valja posjetiti i na Akademiju povodom Dana državnosti BiH održanu prošle godine. I tada je sve organizirao Vojin Mijatović, ali je sala bila puna, i još mu je došao i Željko Komšić. Sve bez ijednog problema. A, nije baš da su tada entitetske vlasti u Republici srpskoj podržavale Dan državnosti.

    Atmosfera je ista, entitet Republika srpska ne priznaje Dan državnosti. Ustrajni su u fašizmu, i sve je isto i ove godine, kao i prošle. Ili možda nije? U pogledu političkih odnosa definitivno nisu iste priče. Mijatović je postao federalni ministar, a trojka je u vlasti po vertikali.

    I ove godine Komšića niko nije ni zvao u Banja Luku.

    Poruke mira, suživota, prijateljstva, jedinstva i borbe za bolju budućnost iz Banje Luke su poslane na malo drugačiji način, nego je to bilo prošle godine.
    Pa, možda je i red, ipak je 80. godišnjica ZAVNOBiH-a, a i Dodik je postao evropski čovjek!?

    A, kako znaju povratnici, koji su u miru i dostojanstveno obilježili Dan državnosti širom Rs-a.

    Pokazali su ljubav prema BiH na civiliziran način, iako im nije nimalo lako, je im je zabranjeno čak i da uče maternji jezik, a nakon predstave iz Banja Luke neće im biti nimalo lakše. Oni su i dalje u raljama politike Milorada Dodika, dok su lideri ‘trojke’s velikim osiguranjima i pod pratnjom napustili bh. entitet Rs, jer najpreče je stići na gostovanja i s malih ekrana potvrditi ‘svoju hrabrost’.

    Na kraju Ćamil Duraković, potpredsjednik Rs-a možda je i najbolje ocijenio situaciju u kojoj se nalazimo.

    “Dan državnosti Bosne i Hercegovine je, navodno zbog sigurnosnih razloga, “zabranjen” u entitetu Rs, u entitetu FBiH svijest o državnosti prestaje na međuentitetskoj liniji za najveći broj političkih subjekata, a obilježavanje je svedeno na nekoliko skupova i praznični red vožnje gradskog saobraćaja”.

    (NAP)

    Aparthejd u Čapljini: HDZ već treći mandat ne dopušta Bošnjaku da bude predsjedavajući Gradskog vijeća

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Za same Bošnjake povratak na svoja ognjišta, svoju djedovinu u Čapljinu i okolna naseljena mjesta  značio je kraj egzodusa izbjeglišta. Kraj straha da li će sutra vlasnik objekta u kojem ste smješteni sa svojom porodicom zatražiti da idu.

    Povratak je počeo 1998. godine sa prvim povratničkim naseljem Ševaš Njive (mjesto u blizini Počitelja). U tom periodu od lokalnih vlasti, nekima od njih  kasnije je visoki predstavnih u BiH zabranio političko djelovanje, sam povratak bio je jako opstruiran i nailazio je na nerazumjevanje lokalnih moćnika. To je išlo i do mjere da je bošnjački povratnik u mjestu Tasovčići Adem Muminagić ubijen ispred sopstvene kuće a krivac nije pronađen i procesuiran do danas.

    Popis 2013. godine pokazao je da Bošnjaka u Čapljini ima 4.541 što je ukupno 17.4% od ukupnog stanovništva Čapljine.

    Ako uzmemo ovu statistiku logična brojka od ukupno zaposlenih jeste da bi u samoj gradskoj administraciji broj zaposlenih Bošnjaka trebao biti oko 25 osoba. I tako po procentu i u gradskim preduzećima bi zastupljenost Bošnjaka trebao biti minimalno 17.4%.

    To apsolutno nije slučaj!

    Bošnjaka u Gradskoj upravi Čapljina ima dvoje što je 1.25% Bošnjaka od ukupno zaposlenih što je na nivou statističke greške. Situacija u Javnim preduzećima je ista, piše Politicki.ba.

    Danas, a i već dugi niz godina, na sceni i politici rukovodstva Grada Čapljine, kojim suvereno vladaju kadrovi HDZ-a je osporavanje vjerskih, političkih i drugih predstavnika.

    Tako je nedavno gradonačelnik, koji dolazi iz HDZ-a, nedvosmisleno poručio da Medžlis Islamske zajednice Čapljina iz Budžeta Grada neće dobiti nikad sredstva.

    Predsjedavajući Gradskog Vijeća, po Statutu i Poslovniku o radu GV, mora dolaziti iz drugog konstitutivnog naroda u odnosu na gradonačelnika. Već treći mandat to nije slučaj i Čapljina nema prvog čovijeka vijeća. Bošnjaci su delegirali jednog kandidata. HDZ-u ne pada ni na pamet da ga izabere.

    U pojedinim mjestima gdje žive samo Bošnjaci danas ne postoji rasvjeta. U 21.stoljeću!

    Budžet Grada Čapljine za 2024.g. je 31.3 miliona KM od kojih Bošnjacima neće doteći ni 1% samog budžeta što je ponižavajuće.

    I nakon brojnih kazamata smrti, koncetracionih logora, progona, opstruiranog povratka, omalovažavanja kulturnih, društvenih, sportskih i drugih institucija i udruženja Bošnjaka u Čapljini danas Bošnjaci u Čapljini žive dostojanstveno. Infrastrukturni projekti se finansiraju mahom sa viših nivoa vlasti, većinom sa kantonalnog nivoa.

    Bošnjaci u Čapljini se nadaju da će viši nivoi vlasti (ma ko god da činio vlast), predstavnici vjerskog života uticati na lokalnu vlast i djelovati protiv ponižavajućeg djelovanja protiv Bošnjaka u Čapljini.

    Licemjerstvo međunarodne zajednice:Tripartitna agenda i jačanje Dodika

    Piše:
    Amina Čorbo Zećo
    -

    Tripartitna agenda osmišljena u kuhinjama međunarodnih krugova, u kojoj Bošnjaci dobijaju Zakon o zabrani negiranja genocida, Hrvati Izborni zakon po mjeri Dragana Čovića, a Srbi državnu imovinu pokazuje svu raskoš nepravde.

    Najbolji dokaz tome jeste da nemamo niti jedne optužnice za negiranje genocida, jer Milanku Kajganiću nedostaje sudske prakse, ali za podizanje optužnice protiv hodže Muharema Štulanovića koji je optužen jer je Republiku srpsku nazivao “genocidnom tvorevinom”, u Banja Luci ne trebaju praksu.

    Oni trebaju narative i optužnice na svim nivoima koje će dodatno Bošnjake baciti u geto, nalik onom u Palestini, a dokaz tome su tvrdnje o navodnom radikalizmu, koji nije realno opipljiv, već je prisutan u javnom prostoru čisto da se nađe za potrebe srpske ili hrvatske politike.

    A, da je cijeli cirkus zvani Milorad Dodik usmjeren na imovinu pokazuje i jutrošnje oglašavanje predsjednika SNSD-a.

    „Srbi nemaju ambiciju za bilo kakvim sukobima, ali ćemo posegnuti za svim političkim sredstvima da sačuvamo suverenitet Republike srpske. Pojedini ambasadori, kao i nelegalni Šmit, nastoje da nam otmu naše šume, vode, da razvlaste Republiku srpsku. Mi smo rekli da pitanje imovine nikada neće biti na stolu“, istakao je Dodik.

    I zbilja jeste upravu. Christian Schmidt ne čini dovoljno po pitanju državne imovine, a međunarodna zajednica i dalje Dodika smatra relevantnim sagovornikom. U Briselu je jednako zastupljen kao i svi drugi lideri, s tim da redovno održava kontakte i veze s Vladimirom Putinom, dok ne staje na putu secesije.

    Iako pogrdnim imenima naziva predstavnike međunarodne zajednice, oni ga uvažavaju i sastanče s njim, pri čemu raste njegova popularnost, a slabi uloga međunarodne zajednice. Jer, ko normalan može sjesti za pregovarački sto sa onim ko uporno zagovara cijepanje Bosne i Hercegovine, a ima mogućnost slanja u izolaciju pregovarača koji ne odstupa od retrogradnih stavova.

    Bonske ovlasti ostavljene su za Refika Lendu, Izborni zakon i udovoljavanje Draganu Čoviću. Za razliku od zabrane negiranja genocida, gdje je zakon prepušten na milost ovdašnjim pravosudnim institucijama koje manje više kontroliše upravo Dodik, sve druge nametnute odluke su implementirane do srži. Imamo Vladu FBiH po mjeri Čovića, istu takvu zakonodavnu vlast, a u državi se ne zna ko pije ko plaća.

    I sve ovo vrijeme na kušnji je vjerodostojnost autoriteta Schmidta, njegove moći i spremnosti na djelovanja. Ne radi se samo o njegovom ustavnom pravu shodno aneksu 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma nego i njegovoj obavezi, koji do sada nije ispunio.
    Naravno, uz podršku Ambasade SAD-a u Sarajevu Schmidt, kao uostalom i Evropska unija, očito imaju plan i dalje tolerirati Dodika i njegovu želju za što većom autonomijom Rs, a čime gube kredibilitet i uvažavanje u onom dijelu javnosti, koje je oduvijek vjerovalo u dobronamjernost i pravednost.

    Ali, ako se samo nagrađuju blokade i ispunjavaju nemogući zahtjevi secesionističkih politika, nije li vrijeme da i probosanska snaga unutar BiH pokaže za koje vrijednosti se borila i to jasno kaže međunarodnoj zajednici, koja je sve u ovom trenutku samo nije pravedna.

    Jer, možda neće biti sukoba, ali gdje je država Bosna i Hercegovina u svemu tome?

    (NAP)

     

    Nikšić po Schmidtovom odobrenju odlučio: Za krčenje državnih šuma u Varešu ne treba saglasnost državnih institucija! Vlada FBiH, u dogovoru sa britanskom kompanijom Adriadic metals isključila Pravobranilaštvo BiH!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Vlada Federacije BiH isključila je državne institucije prilikom donošenja odluka o raspolaganju držvnom imovinom, odnosno državnim šumama koje u Varešu krči britanska firma Adriatic Metals , saznaje Istraga.ba.

    “U Odluci o promjeni namjene šumskog zemljišta i privremenog korištenja šumskog zemljiušta u druge namjene, u tačkin VII, stav 4 brišu se riječi “i saglasnost Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine”, piše u odluci koju je prošlog petka, opet bez obavještavanja javnosti, usvojila Vlada FBiH sa Nerminom Nikšićem na čelu.

    Posljednja odluka Vlade FBiH – izbacuje se Pravobranilaštvo

    Dakle, državno Pravobranilaštvo isključeno je iz procesa odlučlivanja o davanju državnog zemljišta na raspolaganje, odnosno o promjeni namjene državnog zemljišta. U obrazloženju odluke federalni premijer Nermin Nikšić je naveo da je za isključivanje Pravobranilaštva BIH  imao saglasnost visokog predstavnika Christiana Schmidta.

    Obrazloženje posljednje Odluke Vlade FBiH

    “Obzirom da je u tački VII stav (4) Odluke o promjeni namjene šumskog zemljišta i privremenom korištenju šumskog zemljišta u druge namjene propisano da se dozvola za korištenje šumskog zemljišta za svrhe iz stav (1) te tačke izdaje u formi rješenja koje donosi federalni ministar uz prethodno mišljenje Federalne uprave za šumarstvo i saglasnosti Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine, u skladu sa navedenim stavom Ureda Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini da dodjela prava privremenog korištenja ne predstavlja radnju direktnog ili indirektnog prijenosa vlasništva, utvrdeno je da u postupcima utvrdivanja osnovanosti zahtjeva za privremeno korištenje šumskog zemljišta u druge svrhe nije potrebno pribavljati saglasnost Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine”, naveo je Nikšić u obrazloženju odluke.

    A, evo o čemu se radi.

    Sredinom novembra Vlada Federacije BiH donijela je odluku kojom je, suprotno Zakonu o zabrani raspolaganja državnom imovinom, omogućilai britanskoj kompaniji Adriatic Metals promjenu namjene šumskog zemljišta na području Vareša.

    Prema informacijama Istrage, kompanija Adriatic Metals već je, bez ikakvih dozvola, isjekla određeni državne šume zbog čega je protiv odgovornih Tužilaštvu ZDK podnesena krivična prijava. Kako bi zaštitili ovu britansku kompaniju, čelnici Vlade FBiH su donijeli Odluku o promjeni namjene šumskog zemljišta i privremenom korištenju šumskog zemljišta u druge namjene. Odluka je opći akt, ali je donesena na osnovu Informacije u kojoj je navedeno da je inicijativu pokrenula kompanija Adriatic Metals.

    Šumsko zemljište, piše u odluci, može se, osim za gospodarenje šumama, privremeno koristiti za druge planirane namjene, i to:u svrhu eksploatacije mineralnih sirovina i drugih prirodnih bogatstava, u periodu trajanja koncesionog ugovora.

    “Koncesor, koncesionar ili investitor može podnijeti zahtjev kantonalnom ministarstvu za korištenje šumskog zemljišta za druge namjene ukoliko je to predviđeno planom prostornog uređenja”, navedeno je u Odluci.

    Dalje piše da “dozvola za korištenje šumskog zemljišta za svrhe iz stava (1) ove tačke izdaje se u formi rješenja, koje donosi federalni ministar uz prethodno mišljenje Federalne uprave za šumarstvo i saglasnosti Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine”.

    Prvobitna Odluka Vlade FBiH

    S obzirom na to je za promjenu namjene zemljišta, u ovom slučaju šume, bila potrebna saglasnost Pravobranilaštva BiH, Vlada FBiH je odlučila da izmijeni odluku, odnosno da izbaci ovu državnu instituciju iz procesa odlučivanja o promjeni namjene državne imovine.

    OHR je, podsjećamo, ranije upozorio Vladu FBiH da vodi računa o promjeni namjene zemljišta.

    “U vezi s Vašim zahtjevom za pojašnjenjem, molimo Vas da imate na umu da promjena namjene šumskog zemljišta očito ima za posljedicu znatne pravne posljedice za predmetnu nekretninu te bi stoga bila čin raspolaganja koji zahtijeva aktivno sudjelovanje i suglasnost vlasnika”, navedeno je u prvobitnom aktu OHR-a.

    No, i Schmidt se, pod pritiskom ove britanske kompanije u čije ime lobira i Ambasada Velike Britanije u BiH, predomislio. Stoga je Vlada FBiH odlučila iz procesa odlučivanja isključiti Prvobranilaštvo BiH.

    BiH između Dodikove secesije i bošnjačke šutnje: Prijetnjama otcjepljenjem Dodik plaši strance, dok Bošnjaci zbog svoje šutnje nikome nisu bitni!

    Piše:
    Haris Imamović
    -

    Bošnjačka javnost ne voli čitati, pa je po pravilu zbunjena i ne razumije šta se zbiva. Prije nego što bošnjački političari shvate šta se zbiva, Milorad Dodik po pravilu odnosi pobjedu. Razlog je jednostavan. On razumije kako međunarodna zajednica funkcioniše i kako se treba ophoditi prema njoj.

    Prije deset godina, Nezavisne novine i Glas Srpske su objavili prikaz knjige Lekcije iz Bosne koju je napisao Filip Leroux-Martin, bivši pravnik u Uredu visokog predstavnika i svojevremeno glavni savjetnik za reformu policije u BiH.

    Naslov prikaza je vrlo indikativan: „Правник Филип Лерy-Мартин: Додик поразио OHR.“

    Navedena knjiga može biti od koristi da razumijemo kako razmišlja „međunarodna zajednica“ u BiH. Jednako kao što njen prikaz u režimskim medijima u RS-u može biti od koristi da razumijemo politiku Milorada Dodika prema „međunarodnoj zajednici“, pa i trenutno osporavanje legitimiteta Christiana Schmidta.

    Leroux-Martin kaže da je 2007. godine, nakon što je imenovan, tadašnjj visoki predstavnik Miroslav Lajčak naložio pravnom timu u OHR-u da napiše izmjene Zakona o Vijeću ministara i poslovnika o radu oba doma parlamenta. Cilj je bio da se spriječe blokade ovih intitucija, koje su moguće kroz prosti nedolazak zvaničnika iz RS-a na sjednice.

    Amandmani su omogućavali funkcionisanje institucija, i u slučaju bojkota RS-a. Jednostavno, pravo glasa imali bi samo oni koji dođu na sjednicu. Kvorum u Vijeću ministara i Parlamentu bi bio sličan onome u Ustavnom sudu, koji, kako vidimo ovih dana, može funkcionisati i bez sudija iz RS-a.

    Nakon što je Lajčak donio navedene amandmane, stigle su reakcije Dodika, koji je kazao da su „suprotni Dejtonskom sporazumu“. Počeli su pritisci iz Republike Srpske na OHR. Predstavnici „međunarodne zajednice“ bili su zabrinuti, jer je u to vrijeme, nedugo prije Lajčakovih amandmana, po prvi put zaprijetio secesijom.

    Secesija je, objašnjava Leroux-Martin, bila tabu tema u poslijeratnoj političkoj javnosti u BiH.

    Nakon višemjesečnih napada vlasti RS-a na OHR, Lajčak je poništio amandmane, u vidu „autentičnog tumačenja“. Ponovo su predstavnici RS-a mogli blokirati rad Vijeća ministara i Parlamenta kroz nedolazak na sjednice.

    „Do tada nijedan visoki predstavnik u BiH nije promijenio sadržaj svoje odluke“, pišu Nezavisne novine.

    Bio je to prvi put da je jedan srpski političar, nakon Dejtona, prinudio međunarodnu zajednicu na povlačenje.

    Dodik je, kako kažu Nezavisne novine, pobijedio OHR, koji više „nije igrao napad nego odbranu“.

    U jednom svom članku, jedan od glavnih ideologa Dodikovog režima Nenad Kecmanović također citira Leroux-Martina: „Dodik je dobio sve što je htio za 10% cijene.“

    U šesnaest godina, koje su uslijedile, nakon te prve pobjede, Dodik je nastavio koristiti istu taktiku. Koristio je prijetnju otcjepljenjem da modelira ponašanje „međunarodne zajednice“.

    Nakon slučaja Lajčakovi amandmani, Dodik je, ohrabren pobjedom, nastavio sa prijetnjama, postavljajući nove zahtjeve. Između ostalog, onaj za odlaskom stranih sudija i tužilaca iz Bosne i Hercegovine.

    Zabrinuta da bi u protivnom mogao zaista proglasiti secesiju i izazvati haos, „međunarodna zajednica“ mu je popustila i povukla strane tužioce i sudije.

    „Najmračniji dan za mene je bio kada su međunarodne sudije i tužioci koji su ovdje radili po raznim tužilaštvima i sudovima, kada su morali da idu kući 2009. godine. To je za mene bio najcrnji dan. Izvinite, ja sam plakao taj dan“, kazao je bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko, prije svog odlaska.

    Prije nekoliko godina, kao savjetnik u kabinetu bošnjačkog člana Predsjedništva, razgovarao sam s jednim diplomatom, koji je učestvovao u procesu izrade Lajčakovih amandmana.

    Kazao mi je šta se, u tim danima, dešavalo iza zatvorenih vrata u krugovima „međunarodne zajednice“.

    Veli da je Javier Solana, tadašnji visoki komesar za vanjsku politiku EU, ohrabrio Lajčaka da nametne amandmane. A nakon što je Lajčak to uradio, a Dodik počeo prijetiti, Solana je nazvao Lajčaka i kazao mu: „Pa, Miroslave, što pravite probleme.“ Ironičan, ali očekivan ishod, reklo bi se.

    Šesnaest godina poslije, situacija je uglavnom ista. Dodik prijeti otcjepljenjem, a u isto vrijeme postavlja zahtjeve. Traži da se državna imovina dodijeli Republici Srpskoj, zatim da evropske sudije budu povučene iz Ustavnog suda BiH.

    U trenutku, kada se Evropska unija suočava sa sve težom situacijom u Ukrajini, te skoro stalnom opasnošću od eskalacije na Kosovu, ne bih sa sigurnošću mogao kazati da neki novi Javier Solana iz Brisela neće nazvati Christiana Schmidta i kazati mu da „ne pravi probleme“.

    Dodik neprestano prijeti, jer želi da izgleda opasan, pa čak i neuračunljiv, u najmanju ruku nepredvidljiv. Neko ko će uvesti BiH u haos, ako se ne udovolji njegovim zahtjevima. On svoju, svjesno fabriciranu, monstruoznost koristi kao kapital, u borbi za jačanje pozicije RS-a i slabljenje pozicije države.

    Svaki put, kada neki bošnjački ili strani zvaničnik, ili novinar, kaže da je Dodik opasan, on time, neovisno o svojim namjerama, pomaže Dodiku, jer čini da njegove prijetnje izgledaju kredibilnije. RS nema snage da se otcijepi, ali može napraviti problem. Možda i glavni razlog nadolazećeg marša policije RS-a 9. januara bit će da podeblja kredibilitet navedenim prijetnjama.

    U takvoj situaciji, stranci će razmišljati kako da spriječe neki njegov „neuračunljiv, nepredvidiv i opasan potez Republike Srpske“. Čak i ako se OHR, u konsultaciji sa Američkom ambasadom i Delegacijom EU, usudi donijeti Zakon o imovini, gledat će da zadovolje interese Srba. U tom svjetlu treba razumjeti i poruku medijske kampanje OHR-a o „raspodjeli imovine između države i drugih nivoa vlasti“.

    Šta je s Bošnjacima?

    Zašto bi se iko uopće bavio Bošnjacima?

    Bošnjaci, kako nedavno reče bošnjački potpredsjednik Federacije, nisu nikome prijetnja.

    Dok „međunarodna zajednica“ brine zbog problema koje im može napraviti Dodik, vladajuća Trojka brine da ne napravi nikakav problem strancima.

    Najveći dio knjige Phillipa Leroux-Martina posvećen je potezima, koje je 2007. Dodik povlačio, vršeći pritisak na međunarodnu zajednicu. Samo nekoliko rečenica govori o reakcijama bošnjačkih i generalno probosanskih zvaničnika, koji su tada, jednako kao i danas, vjerovali da će ostvariti svoje ciljeve, ako budu „dobri đaci“.

    To je ona tužna bošnjačka filozofija pokornosti, utemeljena na osjećaju krivnje i nesigurnosti, koja utočište traži u pasivnosti i utjehi, i nema nikakve šanse u sukobu sa odlučnim i bezobzirnim protivnicima koji znaju šta hoće i ne biraju sredstva da dođu do cilja.

    (politicki.ba)

    Analiza Almira Bečarevića: Neizvjesna i teška energetska 2023. godina, čeka li nas još neizvjesnija?

    Piše:
    Almir Bečarević
    -

    Energetska 2023. godina je u FBiH započela sa poskupljeljem električne energije od 20% za kvalificirane kupce. Cijena gasa je od 01.01.2023. godine smanjena za 9,6% od strane snabdjevača. Cijene goriva na benzinskim pumpama su se kretale od 2,6 KM do 2,96 KM.

    Ovako bi glasio uvod u energetsku 2023. godinu opisanu na način Branka Cvejića poznatog ex jugoslovenskog glumca i glavnog lika serije Grlom u jagode. Reklo bi se dosadna i neinteresantna godina sa aspekta energetike, ali kao i u svakoj seriji zaplet mora doci.

    Zapleta u energetici, ove 2023. godine, bilo je više, a kruna svih tih dešavanja je bilo saznanje da od Bloka 7 TE Tuzla nema više ništa. Nepovratno je otišlo ulaganje od gotovo 300 mil. KM i nada da ćemo i dalje biti ozbiljni igrači u izvozu el. energije. Ovo je bila najznačajnija loša vijest iz energetike, ali kao i sve druge politike su skinule “prašinu sa sakoa” i nastavile dalje kao da se ništa nije niti desilo. Shvatili smo nakon 15 godina da smo išli “grlom u jagode” sa ovim projektom. Šteta će knjigovodstveno biti otpisana, a ledina za Blok 7 iskorištena za, možda, neki tržni/prodajni centar.

    Usvajanje energetskih zakona na Parlamentu FBiH većini koja čini vlast u FBiH bila je izgovor da su nešto radili i da smo na evropskom putu. Tu Evropu još dugo nećemo vidjeti, ali smo vidjeli nove prijedloge cijena za el. energiju po tim usvojenim zakonima. Oni što su se hvalali tim zakonima nisu dobro čitali i nisu uočili da sada imamo samo dvije kategorije snabdijevanja, tržišno i javno.

    To tržišno snabdijevanje je stvorilo glavobolju vladajućim pa posegnuše da administrativnom mjerom ograniče rast cijena el. energije do max 20% u 2024. godine. Usvojiše zakon, a onda putem vlade FBiH shvatiše da nismo mi još za tržišno snabdijevanje i usvojiše Odluku kojom se proglašava stanje ugrožene sigurnosti snabdijevanja električnom energijom za 2024. godinu.

    Tada je javnost shvatila da nemamo dovoljne količine uglja za JP EPBIH od naših rudnika, da ugalj i dalje moramo kupovati od privatnih rudnika, da nam je pao izvoz el. energije, da će JP EPBIH poslovati sa gubitkom, da nismo daleko od redukcija u snabdijevanju, te da idemo putem kojim ćemo od izvoznika postati uvoznik el. energije. Shvatismo da smo ugroženi i da ovako više ne može i zato proglasiše propast Bloka 7.
    “Logično”, zar ne?

    Da nije sve crno u ovom sektoru potrudili su se rudari koji novim kolektivnim ugovorom dobiše veće plaće i veću cijenu uglja sto bi trebala biti osnova za uredno snabdijevanje ugljem ovih starih i iznemoglih blokova JP EPBIH.

    Zakone usvojismo, regulatora za energiju dobismo i tu stadosmo. Proći će još godina ili dvije dok sistem po zakonu profunkcionira, a tržište ce nam odrediti cijenu el. energije kada shvatimo da administrativnim mjerama nećemo moći vječno držati cijenu el. energije pod takvim vidom kontrole.

    Što se tiče prirodnog gasa situacija nam je takva da je dovoljno da otvorimo prozor, bar mi u Kantonu Sarajevo, pa da vidimo kako izgleda kada pada potrošnja gasa u kantonu. Potrošnja gasa pada dramatično, zagađeni zrak truje sve nas, a Skupština KS usvaja energetski bilans za 2023. godinu dva dana prije isteka 2023. godine. Vlada KS umiruje javnost obećanjima kako će riješiti pitanje zraka u Sarajevu isto kao da nisu vlast već gotovo 5 godina.

    HDZ je, istovremeno, proglasio Južnu interkonekciju od interesa za hrvatski narod i blokirao usvajanje Zakona o južnoj plinskoj interkonekciji. Krenuli su i oni sa formiranjem transportne plinske kompanije jer kad entitet RS može imati 3 transportne kompanije što ne bi FBiH imala dvije. To što je potrošnja gasa u BiH pala sa nekadašnjih 380 mil. Sm3 na 210 mil. Sm3 to nije nikog briga jer nacionalni interes je bitan. Bitan je i entitetu RS gasovod Nova istočna interkonekcija jer on povezuje prijateljski ruski i srpski narod, a to sto ruskog gasa vise neće biti u EU od 2025. godine koga to briga. Mi valjda nećemo u EU pa ne treba ni da brinemo. Vlast je na državnom nivou glasala za Novu istočnu interkonekciju, a za Južnu interkonekciju valjda misle da sad nije vrijeme pa i ne digoše ruke. Teške ruke, teška EU pa čekajmo neka bolja vremena.

    Bio nam je i predsjednik Azerbejdžana g. Aliyev koji se ponudio u sektoru energetike, a posebno gasa. Srbija je istu ponudu prihvatila i za početak kupuje 400 mil. Sm3, a mi ćemo i dalje pričati o potrebi da zamijenimo ruski gas, ali bez rezultata.

    Da ne bude sve crno u gasu potrudio se član Predsjedništva g. Bećirovića koji dostavi na Predsjedništvo BiH Prijedlog državnog zakona o transportu prirodnog gasa, regulatoru i unutrašnjem tržištu u Bosni i Hercegovini i sa g. Komšićem usvoji isti na Predsjedništvu i uputi ga u parlamentarnu proceduru.

    Što se tiče nafte ista je, svakako, već godinama pod kontrolom inostranih kompanija sa sjedištem u BiH, a terminali nafte će nekada proraditi u punom kapacitetu. Domaći trgovci naftom još uvijek, koliko toliko, opstaju na tržištu i trebaju nasu podršku. Odluka o kvaliteti tečnih goriva je usvojena na Vijeću ministara pa ćemo uz Srbiju jedini markirati gorivo. Evropa napušta i naftu iz Rusije, a mi markiramo gorivo za nečije interese. Rafinerija Brod ne radi, ali to je već pitanje za manji entitet.

    Kada sagledamo sve napisano ne možemo se oteti utisku da u energetskim politikama zaista idemo “grlom u jagode” i perspektiva nam je je još crnja od ovog pregleda za 2023. godinu. Svi energetski stručnjaci govore o ovome, ali aktualne politike se prave mrtve na isti način kao i kod zagađenog zraka u KS, pravi se mrtav i samo neka ne puca.

    P.S.

    Kada smo pomislili da je energetska 2023. godina završila ukazao se i lokalni šerif Elek direktor Sarajevogasa I.S. sa zahtjevom za veće cijene transporta i prijetnjom obustavom gasa FBiH. Valjda je sada jasno zašto nam treba Južna interkonekcija i zašto nam treba državni Zakon o gasu. Gasni ventili na ulazima u BiH treba da su javno dobro, a ne da su od “nacionalnih” interesa ili privatne igračke lokalnih šerifa.

    (NAP)

    Prošla je 2023.: Godina bosanskih dritana

    Piše:
    Reuf Bajrović
    -

    Kristijan Šmit je nametanjem vlasti u FBiH obilježio 2023. Osim što je ovo prvi puta u historiji BiH da je OHR nametnuo vlast, i drugi put da VP donosi odluku kojoj se protivi većina građana BiH-nametanje izbornog zakona u izbornoj noći 2022. je prva takva odluka, Šmit se upisao u crne stranice naše historije poništavajući bošnjački veto Refika Lende.

    Najžešći zagovornici konsocijativnih ustavnih rješenja Arenda Lajpharta decenijama tvrde da je etnički veto najvažniji element kojim se čuva mir i stabilnost u post-ratnim društvima. BiH je prvi slučaj konoscijacije ikada u kojem je ustavom zagarantovani etnički veto poništen-i to upotrebom sile.

    Time je debata o budućnosti, ali prošlosti BiH, dobila sasvim novu dimenziju jer su isti oni zagovornici “prava naroda” i “legitimnog predstavljanja” zdušno podržali izbacivanje velike većine Bošnjaka iz vlasti suspenzijom ionako silom nametnutog ustava. Poruka Bošnjacima kao narodu je da nemaju građanska, niti etnička, prava zato što ih se ne smatra ljudskim bićima sa jednakom vrijednošću iako su demografska većina u BiH. Aparthejd, dakle.

    Domaći akteri koji su saučestvovali u Šmitovom nametanju su uveli novu političku praksu legitimiranja dritanovskog djelovanja. Zadnji koji je otvoreno stao protiv velike većine naroda s kojim dijeli kulturno-vjerski identitet je regionalno bio upravo Dritan Abazović, u BiH je to bio Fikret Abdić.

    To što predstavnici tri stranke koje je Šmit nametnuo kao vlast nisu uzeli puške u ruke da ubijaju svoj narod i državu ne znači da im možda namjera nije slična, jer nije da se nisu odali pravom nasilju. Fizički napad NiP-ovog Halila Bajramovića na aktivistu NES-a je bio isključivo politički motivisan i na kraju prihvaćen od strane stranaka trojke kao legitiman dio postizanja njihovih ciljeva jer Bajramović nikada nije sankcionisan na bilo koji način.

    Poslije države BiH je SDA svakako najveći gubitnik protekle godine. Ne samo zato što je izgubila vlast na silu, nego zato što se pokazalo da naprosto nije bila historijskom dorasla trenutku.

    Da je SDA bila spremna na djelić onoga što Dodik svakodnevno govori da će raditi, niti bi BiH imala ovaj anti-bošnjački nametnuti ustav, niti bi SDA bila opozicija. Naprosto, zablude da će vezama sa lokalnim HDZovcima uspjeti umoliti Čovića da ih primi u vlast su samo signalizirale i Šmitu i Čoviću da će SDA nametanje mirno prihvatiti. Nakon 20 godina neprekidne vlasti je SDA bila zrela da bude u opoziciji, ali je nažalost interes države nalagao da se nagon SDA za vlašću podrži jer se time osnaživala borba protiv nametanja Šmitovih rješenja.

    Na kraju se pokazalo da se SDA više boji stranih zvaničnika nego što voli vlast ili je spremna da rizikuje za dobrobit države. Svoju poziciju je SDA dodatno pogoršala izbacujući NES iz vlasti u HNK i USK. Isto se može reći za predstavnike Islamske zajednice koji su bili konfuzni i pasivni u ključnim trenucima.

    Komšićeva DF-GS koalicija je od početka do kraja bila poštena prema BiH. Uprkos apsurdnim optužbama za radikalizam od strane medija iz Sarajeva, ključni ljudi su od početka do kraja ukazivali na ono što Šmit sprema i na katastrofalne posljedice prepuštanja sudbine države i naroda njemačkom ministru sa nacističkim simpatijama.

    Stranke NES i SBiH su u ključnom trenutku stavile interese države ispred ličnih interesa napuštajući stranke trojke da same oponašaju ‘abdićevce’.

    Velika većina medija sa sjedištem u Sarajevu je refleksno podržala nametnutu vlast. Količina servilnosti u nekim redakcijama sarajevskih medija je obrnuto proporcionalna suštinskom znanju o pitanjima o životne važnosti za BiH. Mahom mlađi urednici i novinari svoje lične frustracije socijaliziraju zloupotrebom novinarske uloge u društvu na štetu naših zajedničkih interesa, ali posebno interesa naše djece koja će dugo plaćati greške iz 2023. zahvaljujući prokletstvu onoga što se naziva u društvenim naukama naziva path dependency.

    Jedini gori od medija su predstavnici sve krupnijeg kapitala iz dijelova BiH koje je Armija RBiH oslobodila. Taj nivo indiferentnosti prema sudbini države u kojoj su se obogatili nema historijsku paralelu. Bingo koji im je bosanska sloboda, posebno ekonomska, omogućila misle da će zaštiti u srpsko-hrvatskom kondominijumu koji se uz njihovu prešutnu saglasnost stvara od države BiH. Loša vijest za njih je da će sljedeće žrtve pravosuđa pod kontrolom Dodik-Čović biti upravo vlasnici krupnog kapitala sa orijentalnim imenima.

    Ipak, najodgovorniji za stanje u kojem se nalazi država je Denis Bećirović. Prvi i jedini potez koji je napravio u 2023. je preglasavanje Željka Komšića zajedno sa Željkom Cvijanović. Denis se sprema da narod uvjeri da on nije dritanski djelovao, iako oni koji prate politiku znaju da je maligniji po budućnost naše djece od Dine i Nermina zajedno. Nakon što je prošli put kad je imao vlast zabetonirao rezultate genocida i od Bošnjaka u manjem entitetu napravio građane trećeg reda glasajući za sramotni Zakon o prebivalištu, sad se sprema da praveći novu stranku spasi ‘dritane’ iz Trojke. Jer svaki glas za Denisa će biti glas za opstanak srpsko-hrvatske Bosne.

    2023. je politički najgora od 1995. Nadajmo se da će narod nešto naučiti iz nje.

    (NAP)

    Deveti januar i međunarodna zajednica: Nepristrasnost EUFOR-a put u podjeli BiH

    Piše:
    Rasim Belko
    -

    Da kojim slučajem Vojska Srbije danas uđe na teritoriju bh. entiteta Rs, reakcije Ambasade SAD, Delegacije EU, OHR-a, Brisela, Londona i Washingtona bile bi identične reakcijama koje smo gledali i slušali proteklih dana povodom 9. januara.

    Jednostrani separatizam

    A te reakcije činila su jalova saopćenja u kojima se poziva na smirivanje tenzija, iako tenzija nema. Jer, tenzije nastaju kada se oko nekog problema suprotstave dvije strane. U slučaju 9. januara ništa nije bilo dvostrano, naprotiv, vidljiv je isključivo bio jednostrani separatizam na djelu.

    Entitet Rs, koji je nastao kao forma administrativne jedinice nametnutog mirovnog rješenja tog dana je slavio “dan državnosti”. I tako je političko rukovodstvo tog entiteta zapravo pokazalo da oni ne slave dan kada su postali kao entitet u Bosni i Hercegovini, već činjenicu da slave državnost, koja je, istina, još neformalna, ali s tendencijom formaliziranja. Ta tendencija vidljiva je bila u Beogradu, susjednoj državi s čijeg su vrha stizale čestitke i poruke podrške.

    I zato je jasno da se pozivi na smirivanje tenzija i pridržavanje ustavnih i zakonskih odredbi nisu odnosili na separatiste Milorada Dodika. Jer, iz saopćenja koja su objavljivana, naročito onog Ambasade SAD jasno je da tenzije ne proizvodi 9. januar, pa ga zato iz ambasade problematiziraju samo zato što je i vjerski praznik. Što bi i bio drugi problem, kad planovi kreriani 9. januara nisu uspjeli riješiti muslimansko pitanje postjugoslovenskog društva.

    Pozivi za smirivanje tenzija upućivani su zapravo onima koji bi se možda usudili da na određen način reaguju na 9. januar, koji iznova svake godine napada opstojnost Bosne i Hercegovine i stabilnost Balkana. Dakle, “smirite tenzije” odnosilo se ponajprije na Bošnjake, baš onako kako im se to poručivalo i nakon 9. januara 1992. godine.

    Jer, kreatori Rs i politički stvaraoci Milorada Dodika ne žele da imaju bilo kakvu snagu koja će se oduprijeti izdvajanju Rs i njenom pripajanju nekadašnjoj velikoj Srbiji, danas srpskom svetu. Stoga, reakcije na 9. januar i ove i godina unazad treba posmatrati kroz prizmu plana međunarodne zajednice za podjelu Bosne i Hercegovine.

    U tom planu, iako krhka i unutar sebe potpuno pogubljena, Evropska unija igra bitnu ulogu. Primarno jer njene politike diktiraju London i Washington, a sekundarno jer ta Unija treba da posluži kao iluzija svima u Bosni i Hercegovini koji vjeruju da će tako sačuvati državu od disolucije. A neće, jer to je samo iluzija.

    Iluzija za Bošnjake kojima je odavno kreiran plan po kojem dobrovoljno trebaju ući u zonu nestanka. Institucije EU u Bosni i Hercegovini u najvećoj mjeri su uključene u pitanja koja se tiču entiteta FBiH u kojem živi 90 posto bosanskih muslimana (Bošnjaka). S druge strane, njihov kredibilitet i autoritet u entitetu Rs je u rangu autoriteta Ćamila Durakovića ili Nebojše Vukanovića. Svi ih čuju, niko ne sluša.

    Buđenje je krvavo

    Nema, dakle, dileme da politiku Rs kreira trougao Beograd – Moskva – Banjaluka, uz asistenciju Viktora Orbana.

    U Federaciji je to drugačije, tamo Delegacija EU, u saradnji s OHR-om, uveliko kreira političku sliku, a ambasador EU se skupa s američkim kolegom usudi narediti entitetskoj vladi šta da radi s aerodromima i još nekim prosperitetnim kompanijama. I biva poslušan, jer na čelu vlade je Bošnjak s čvrstom vjerom u iluziju.

    A da je put BiH u Evropsku uniju jedna izopačena iluzija pokazao je primjer Željane Zovko, koja besramno u Evropskom parlamentu predstavlja Stari most kao hrvatsku kulturnu baštinu. Stari most, koji su srušili hrvatski zločinci, ona je pripojila Hrvatskoj bez da ju iko u Evropskom parlamentu upita zašto, kako, otkad. A nisu je pitali, jer u projiciranim planovima bh. entitet Federacija je dio velike Hrvatske, pa s tog aspekta gledano, ispadne da je Zovko u pravu.

    Ili smijurija s uslovima za evropski put BiH. Neki dan neko reče da su nam tovarili besmislena pitanja u upitniku, računajući da nikada nećemo odgovoriti. A sada nam kao “prijatelji” žele smanjiti broj uslova za otvaranje pregovora. Otkud tolika žurba, ako se zna da niti po jednom parametru Bosna i Hercegovina ne ispunjava uslove za članstvo u EU. Osim po rudnom i drugom bogatstvu.

    U sve to uklapa se i činjenica da je u mandatu aktuelnog visokog predstavnika uloga OHR-a uveliko izmijenjena. Christian Schmidt, njemački demokršćanin tu instituciju koristi kao kneza EU za Federaciju koja se povremeno oglasi o pitanjima srpskog dijela Bosne i Hercegovine.

    Schmidtov ortak u nametanju odluka za Federaciju je Andrej Plenković, s kojim ima otvorenu vezu i s kojim se redovno sastaje radi planiranja narednih poteza. Zbog toga entitet FBiH već sada izgleda kao gubernija Hrvatske, a odluke koje se očekuju u narednom vremenu tek treba da potlače muslimane kako bi se osigurala ključna mogućnost za disoluciju Bosne. Jer, kada Federacijom i de facto i de jure budu upravljali Čović i Plenković, neće biti prepreka da se dogovore s Dodikom oko datuma konačne podjele Bosne i Hercegovine.

    Eventualne tenzije koje bi prouzrokovali potlačeni muslimani (Bošnjaci) rješavao bi “nepristrasni” EUFOR, a možda i NATO.

    I da ovaj tekst ne bi bio mračan i pesimističan, na kraju valja podsjetiti da, ma koliko EU, SAD i Velika Britanija radile i pripremale teren za podjelu Bosne i Hercegovine, Bošnjaci, Bosanci i Hercegovci su oni koji se u konačnici pitaju. Samo je od vitalnog značaja da shvate kuda sve vodi, poslije će im mnogo lakše biti da urade ono što se uraditi mora.

    Prespavati ne smiju, jer ovdje je buđenje krvavo!

    (NAP)

    BiH između dva “impresivna napretka”: Trebamo li biti optimisti?

    Piše:
    Haris Imamović
    -

    Napredovanje na evropskom putu je vrijednost. Ali nije apsolutna vrijednost. Zašto to kažem? Pitajte to ljude u Srbiji, koja je 2013. dobila pregovore sa EU i otvorila mnoga poglavlja. Ali stanje u samoj zemlji nije postalo bolje, već gore. Korupcije nikad više, pravosuđe nikad gore, medijska slika nikad monotonija. Sve je kulminiralo krađom na proteklim izborima i posljedičnim divljanjem režima.

    Kako je jučer, u brizantnoj analizi na N1, istaknuo pozorišni režiser Kokan Mladenović, Srbija je dosad imala latinoamerički model vladavine, gdje su institucije u sprezi sa kriminalnim grupama; a sad je ušla u afričku fazu, odnosno u spektakularne i nekontrolisane postupke vladara.

    Donekle je slično stanje u Crnoj Gori, koja je od 2012. godine otvorila 33 pregovaračka poglavlja, ali se u zadnje tri-četiri godine više integrisala u Srpski svet, nego u euroatlantski sistem.  O tome svjedoči i posljednje istraživanje, po kojem bi 44% stanovništva glasalo za izlazak zemlje iz NATO-a.

    Prije dvije godine, taj broj je bio skoro duplo niži. Na pitanje šta se dešava ispod radara, premijer Crne Gore Milojko Spajić je kazao da „građani do sad nisu imali jasne benefite od puta prema EU“. Objašnjenje je u nekoj mjeri suludo: pošto navodno nemaju „dovoljno jasnih benefita“ od evropskog puta, građani se svete NATO-u.

    Mislim da prave razloge navedenog trenda treba tražiti u porastu ruskog utjecaja. Npr. u činjenici da je novi predsjednik Skupštine te zemlje Andrija Mandić otvoreno podržavao rusku agresiju na Ukrajinu. No, kada stavimo NATO na stranu, ostaje pitanje: zar je moguće da, nakon 33 otvorena poglavlja, građani nisu imali jasne benefite od EU puta? Stvarno je, po deficiniji, uvijek ono nemoguće.

    Da li sve ovo onda znači da je svejedno što je BiH otvorila pregovore? Čak i ako građani BiH, kao oni u Crnoj Gori, budu mislili da je svejedno, ja mislim da nije. Problem je što vlast u Sarajevu preuveličava značaj ovog događaja, a u tome im, osim njima bliskih medija, pomaže i Evropska komisija, čija je predsjednica kazala da je BiH napravila „impresivan napredak“.

    Kako je ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković kazao za jednu TV, otvaranje pregovora donosi „političku stabilnost“, „mnogo para“ i „more ekonomskih prilika“.

    Konaković je istaknuo da se u samoj EU promijenilo raspoloženje prema proširenju, nakon agresije na Ukrajinu. Podsjetio je da su iz Brisela, za vrijeme Junckerove komisije, dolazile poruke da nema ništa od proširenja EU. Dodao je da u BiH nije postojalo volje za dogovorom, istaknuvši da se dolaskom Trojke na vlast sve promijenilo. „Deset godina nismo radili ništa, ali ni EU deset godina nije radila ništa“, kazao je i složio se s ocjenom predsjednice EK o „impresvnom napretku“.

    Prije sedam godina, u proljeće 2017. godine, na konferenciji za medije u Sarajevu sa tadašnjim predsjedavajućim VM Denisom Zvizdićem, tadašnja komesarka EU Federica Mogherini je kazala da je BiH „napravila impresivan napredak na EU putu“. Dakle, identične riječi kao i ove von der Leyen prije nekoliko dana. Da li onda „impresivan napredak“ u rječniku briselskih birokrata znači ništa? Otprilike. Odnosno, da budemo precizni – skoro pa ništa. Ali ništa strašno. Posao briselskih birokrata je, između ostalog, da pretjeruju, a posao medija je da njihove riječi ne shvatamo doslovno.

    Kada je Denis Zvizdić, kao kadar SDA na čelu Vijeća ministara, ostvarivao „impresivan napredak“ (Mogherini), tadašnja opozicija predvođena SDP-om je optuživala SDA da je izdala državne interese, pristajući na mehanizam koordinacije, kroz koji su „entiteti i kantoni dobili svoj međunarodnopravni subjektivitet“, kako je tada potcrtano iz SDP-a. Nekada se stječe utisak da u BiH vrijeme ne teče. Samo se mijenjaju uloge. Zapravo, rijetki poput Zvizdića ne mijenjaju ni uloge. Uvijek su na vlasti.

    Hoću da kažem: kao što se ništa suštinski u životima građana nije promijenilo, kada je Zvizdić ostvarivao „impresivan napredak“, tako se ništa suštinski neće promijeniti ni sada, kada smo otvorili pregovore. Neka smo ih otvorili. Pozdravljam (bez oduševljenja). Istovremeno, smatram nenormalnim pritisak koji se trenutno vrši prema svima onima, koji ne aplaudiraju bh. vlastima, tačnije Trojci.

    Tako je, recimo, direktor Narodnog pozorišta u Sarajevu Dino Mustafić, nakon otvaranja pregovora, saopćio da „od večeras postoje samo proevropske i antievropske politike“, te je dodao da „trebamo dati povjerenje samo onima koji će hrabro i bez kompromisa gurati evropske reforme neophodne za priključenje EU“, jer „sve drugo je crni mrak“. Drugim riječima, ukoliko ne dajemo povjerenje vlastima, koje su uzgred imenovale Mustafića za direktora, time pokazujemo da smo „za crni mrak“.

    Nedopustivo je, uime vlasti, odnosno s pozicije direktora javne ustanove, slati takve poruke građanima: da svako ko ne gaji povjerenje prema vlasti (i ne podržavaa je), automatski biva označen kao antievropski opskurant  („onaj koji je protiv svjetla, prosvjete, slobodne savjesti; mračnjak, nazadnjak“). To je manihejski jezik; rekao bih, čak opasan. Svakako nedostojan pozorišnog režisera.

    Za razliku od Srbije, Bosna i Hercegovina, tačnije Sarajevo ima nešto mnogo dragocjenije od pregovaračkog statusa sa EU. To je činjenica da je vlast smjenjiva i da postoji pluralizam u javnosti. Pitajte progresivne ljude u Srbiji: šta bi više voljeli, da imaju otvorene pregovore sa EU (što već imaju više od 10 godina), ili šaroliku medijsku scenu, pravosuđe koje vodi procese protiv najviših zvaničnika vlasti i, na koncu, smjenjivu vlast (što Srbija nema, a „političko Sarajevo“ ima)?

    Optimalno je imati oboje, ali želje su jedno, a EU put drugo. Činjenica da značajan dio mainstream medija i zapadne ambasade nekritički podržavaju trenutnu vlast, tačnije Trojku, a da sami nosioci vlasti, poput Konakovića, sve medije i intelektualce koji pišu kritički o njoj proglašavaju „slugama i plaćenicima prethodnog režima“ – sve nas to polako (ali sigurno) čini sličnim Srbiji, kakvu je poznajemo od 2013. kada je otvorila pregovore sa EU.

    U razgovoru za N1, jedan od političkih vođa Trojke Peđa Kojović je kritikovao neke građane što nisu optimisti kao on, tačnije,  kazao je da se čudi „tom našem odbijanju da se radujemo kad uspijemo“. Kojović je, po preuzimanju vlasti, kazao da mu je cilj vratiti optimizam građanima.

    Obično se misli da u uspješnim društvima većina ljudi ima optimistične poglede. Kako primjećuje Alan de Botton, istina je zapravo suprotna: duboki pesimizam je ključni sastojak uspješnih društava.

    Pesimizam, veli, polazi od toga da su svi normalni ljudi zapravo aljkavi, skloni deluziji, vođeni sujetom, itd. Riječju, samo su ljudi. Zato uspješna društva počivaju na nepovjerenju prema nosiocima vlasti, te je ultimativni cilj spriječiti mogućnost da vladalac i njegovi saradnici imaju previše moći. Pesimistično društvo nikad neće dopustiti da vladalac bude pretvoren u idola, jer pesimisti znaju da niko nije savršen. „We are mad monkeys, with a few extra neurons“, kaže de Botton.

    U uspješnim društvima ne izdvaja se neka društvena grupa kao krivac za sve probleme („mračnjaci“), jer za razliku od optimiste, koji uvijek misli da se strastveno bori za pravdu, pesimista će radije pomisliti da je zaslijepljen vlastitim bijesom. Jedno od sredstava da se spriječi takav ishod su, veli de Botton, institucije, poput sudova, koje će biti imune na pretjerane i često histerične reakcije javnosti.

    Ne znam da li ćemo zaista postati pesimistično društvo, ali ako ne želimo postati optimisti kao novinari na ružičastoj ili Happy TV, možda bi bilo dobro za početak da nosiocima vlasti ne bude cilj širenje optimizma.

    1...193194195196Stranica 194 of 196

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj