Bosna i Hercegovina je krajnje čudno društvo, tu raskošnu osebujnost naročito krase mediji, koji nerijetko pažnju poklanjaju onome što i nije vijest, a vijesti ostaju u zapećku rubrika, koje rijetko ko i otvara. Tako su jučer na Dan državnosti BiH naslovnice medija vrvjele liderima ‘trojke’ Elmedinom Konakovićem, Edinom Fortom i Nerminom Nikšićem.
Njih trojica, plus Vojin Mijatović bili su vijest dana s obilježavanja Dana državnosti koji nije ni obilježen, a pažnja je usmjerena ka nekolicini okupljenih pripadnika VRs koji su imali šta da kažu liderima ‘trojke’. Istina, imali su i oni njima, prije svih Nikšić koji je obavio jedan žustar razgovor s novinarima! Naravno, sve je uredno prezentirano i snimljeno.
Sve za naslovnu stranu i to u danu kada BiH treba sav mogući mir i dostojantsvo. Ali, eto takve slike ipak nemaju primat. Zašto, zaključite sami.
No, valja istaknuti da je u više gradova u Republici srpskoj obilježen Dan državnosti i to svečanim akademijama, obilascima spomenika, mezarja, a djeca su u Srebrenici i prošetala ulicama grada sa državnim simbolima. Sve bez ijednog incidenta. Treba li podsjetiti da su Bošnjaci nedavno smjenom Hamdije Fejzića ostali bez svog predstavnika u rukovodstvu Skupštine i da situacija nije mirna i idilična.
Ako će se neko pravdati da su lideri trojke državni nivo, pa da su zbog toga zasmetali pripadnicima boračke populacije iz Republike srpske valja spomenuti da je ministar Sevlid Hurtić, također s državnog nivoa, bio u Doboju. Priznat će da je sve prošlo u najboljem redu – dostojanstveno u prepunoj sali.
U Zvorniku je također u prepunoj Sali obilježen Dan državnosti. Skupljao se novac i za narod u Gazi. Ni tamo nije bilo nikakvih problema.
Za potpuno jasniju sliku onoga što smo gledali jučer, a što je, imam pravo da sumnjam, izrežirano u kuhinjama obavještajnih redova susjednih država, valja posjetiti i na Akademiju povodom Dana državnosti BiH održanu prošle godine. I tada je sve organizirao Vojin Mijatović, ali je sala bila puna, i još mu je došao i Željko Komšić. Sve bez ijednog problema. A, nije baš da su tada entitetske vlasti u Republici srpskoj podržavale Dan državnosti.
Atmosfera je ista, entitet Republika srpska ne priznaje Dan državnosti. Ustrajni su u fašizmu, i sve je isto i ove godine, kao i prošle. Ili možda nije? U pogledu političkih odnosa definitivno nisu iste priče. Mijatović je postao federalni ministar, a trojka je u vlasti po vertikali.
I ove godine Komšića niko nije ni zvao u Banja Luku.
Poruke mira, suživota, prijateljstva, jedinstva i borbe za bolju budućnost iz Banje Luke su poslane na malo drugačiji način, nego je to bilo prošle godine.
Pa, možda je i red, ipak je 80. godišnjica ZAVNOBiH-a, a i Dodik je postao evropski čovjek!?
A, kako znaju povratnici, koji su u miru i dostojanstveno obilježili Dan državnosti širom Rs-a.
Pokazali su ljubav prema BiH na civiliziran način, iako im nije nimalo lako, je im je zabranjeno čak i da uče maternji jezik, a nakon predstave iz Banja Luke neće im biti nimalo lakše. Oni su i dalje u raljama politike Milorada Dodika, dok su lideri ‘trojke’s velikim osiguranjima i pod pratnjom napustili bh. entitet Rs, jer najpreče je stići na gostovanja i s malih ekrana potvrditi ‘svoju hrabrost’.
Na kraju Ćamil Duraković, potpredsjednik Rs-a možda je i najbolje ocijenio situaciju u kojoj se nalazimo.
“Dan državnosti Bosne i Hercegovine je, navodno zbog sigurnosnih razloga, “zabranjen” u entitetu Rs, u entitetu FBiH svijest o državnosti prestaje na međuentitetskoj liniji za najveći broj političkih subjekata, a obilježavanje je svedeno na nekoliko skupova i praznični red vožnje gradskog saobraćaja”.
Reče jednom jedan mislilac veliki, u liku i djelu g. Konakovića, citiram:”Ubit ćemo mi njih djelima, Harkane”.
Reče ovaj mislilac da svi lažu, a samo on govori istinu.
Reče nama ovaj mislilac, u slobodno vrijeme energetski stručnjak za gas i struju, da je JP EPBIH samo u ovoj godini zaključila ugovora sa 4 privatna rudnika u visini od 150 miliona KM, a da ta ista Elektroprivreda posluje sa gubitkom. Ispriča on na FACE TV i da je to veliki kriminal na način da JP EPBIH kupuje ugalj od privatnih rudnika, a JP EPBIH ima svoje rudnike i na sve te zaključene ugovore posluje sa gubitkom.
Kako u percepciji g. Konakovića svi lažu, a on istinu govori to je najbolje svakom ko išta zna o energetici otići na stranicu te iste JP EPBIH i pogledati javne nabavke i, gle čuda, naći odluku od 17.11.2023. godine.
U toj odluci piše da volimo više LAGER od rudnika u vlasništvu JP EPBIH.
U obrazloženju odluke sama JP EPBIH je napisala kako je kompanija LAGER uspješno izvršila ugovor koji je imala sa Elektroprivredom BIH. Također, komisija Elektroprivrede daje preporuku da se uputi poziv za dostavljanje ponude u ovom pregovaračkom postupku.
Inače, radi se o nabavci 400.000 tona uglja u procijenjenoj vrijednosti od 70.000.000 KM. Da, dobro ste pročitali privatni rudnik da isporuci ugalj za 70.000.000 KM JP EPBIH koja ima rudnike u svom vlasništvu.
Ovo nije sve, a izgleda i da Vlada FBIH nije obavijestila g. Konakovića o svojoj odluci ili ih g. Konaković nije dobro čuo jer se bavi Skenderijom i Bjelašnicom.
Vlada FBiH je usvojila zaključak kojim je JP Elektroprivreda BiH zadužena da nabavi 400.000 tona uglja u 2024. godini za realizaciju elektroenergetskog bilansa za 2024. godinu, kvaliteta koji je deklarisan za rad u kotlu u Termoelektrani Kakanj, te po cijenama koje mogu biti različite od cijena iz odluke Vlade FBiH od 16.12.2021. godine. Ovo znači da ove cijene mogu biti i veće i da iste JP EPBIH prihvati jer se radi o pregovaračkom postupku.
Na bazi ovog zaključka JP EPBIH je pokrenula pregovarački postupak i u pretkvalifikaciji je izabrana kompanija LAGER kao jedina koja je ispunila uslove.
Odluku možete vidjeti ovdje:
Kada se sve ovo analizira vidi se da je JP EPBIH zadovoljna LAGER-om i da nema smetnji za zaključenje ugovora koji cjenovno može biti i veći od cijena iz odluke Vlade FBiH iz 2021. godine.
Očigledno je da g. Konaković u ekstazi svog znanja o kriminalu svih drugih osim njegovog ne vidi da JP EPBIH nabavlja od privatnog rudnika ugalj. Zašto EPBIH radi upravo ono sto g. Konaković zove kriminalom najbolje će objasniti sama elektroprivreda. To kako je LAGER uspješno završio ranije zaključeni ugovor sa kompanijom LAGER, a nisu vidjeli taj kriminal opet će oni najbolje objasniti. To šta znaci ovaj ugalj za elektroenergetski balans Elektroprivrede opet će oni to najbolje objasniti. To zašto Elektroprivreda posluje sa gubitkom opet će najbolje oni objasniti jer da ja objašnjavam g. Konakoviću sve ovo bilo bi previse od mene.
Ja sam mu jednom objašnjavao Južnu interkonekciju pa nije bas najbolje shvatio tako da radim opet Sizifov posao nije mi baš pametno.
Na kraju, može mislilac uporno objašnjavati da svi lažu, a samo on istinu govori, ali djelima/papirima ćemo ga mi moj Harkane.
“Ko ne zna sebi, ne zna ni drugome”, napisat će u oktobru 2020. godine Nijaz Salamović, jedan od najodanijih kadrova predsjednika Naroda i Pravde Elmedina Konakovića, dok zavaljen sjedi u stolici.
I, kada je dvije godine kasnije sjeo u direktorsku stolicu KJKP “Rad” Sarajevo, Salamović je odlučio da prvo riješi sebe.
Nakon što je (nije baš jasno i kako) ove jeseni preuzeo funkciju generalnog direktora Kantonalnog avnog komunalnog preduzeća Rad Sarajevo, Salamović je procijenio da je za dalji uspješan rad bitno direktoru, tj. njemu, nabaviti novi iPhone. I iPhpone Pro Max, Titanim Plavi Sivi. Maloprodajna cijena tog telefona je 4290 KM, ali kako su kadrovi NiP-a štedljivi, izborili su se za popust, pa je tako ovaj telefon koštao KJKP Rad 3666 KM, plus PDV.
Sve počinje13. oktobra ove godine kada generalni direktor Nijaz Salamović donosi “Posebnu odluku” o pokretanju postupka javnih nabavki – Izmjena Plana javnih nabavki.
Tako Salamović u oktobru 2023., Posebnom odlukom, mijenja plan nabavki za 2023. godinu i ubacuju stavku – nabavka mobilnih telefona. Kao okvirni datum pokretanja postupka, pazite sada, naveden je juli 2023. godine.
Dakle, Salamović je u oktobru promijenio Plan nabavki za 2023. godinu, ubacivši nabavku mobilnih telefona planiranu za juli 2023. godine.
Istog dana, 13. oktobra, dakle, Salamović donosi odluku o pokretanju javne nabavke koja se vanredno pronašla u Planu javnih nabavki.
“Ugovorni organ KJKP RAD pokrenulo je postupak nabavle robe: mobilni telefon, te Vam upućuje poziv za dostavu ponude”, glasio je Poziv kojeg je Salamović uputio “ponuđačima”.
Tri dana kasnije stigao je predračun. Privatna kompanija AlKibia d.o.o. dostavila je predračun na iznos od 7000 Km za dva telefona. U pitanju su telefoni Samsung Galaxy S23 Ultra 256 GB i iPhone 15 Pro Max. Vrijednost Samsunga je 2332 KM bez PDV-a (s popustom) dok je vrijednost iPhonea 3666 KM bez PDV-a.
Kako je ukupna cijena, s popustom, bila 5999,48 KM, tačno se, za 52 feniga manje, uklopila u “procijenjenu vrijednost” nabavke i u limit iznad kojeg bi morao biti raspisan tender. Telefoni su, kako saznajemo već isporučeni i jedan od njih koristi generalni direktor Nijaz Salamović. Jer, “ko ne zna sebi, ne zna ni drugome”.
Muslimani trenutno masovno umiru ili se međusobno ubijaju u Jemenu, Siriji i Sudanu. Pakistan ovih dana nasilno deportuje skoro milion i po afganistanskih izbjeglica. Kineska država uništava kulturu i biološku supstancu Ujgura. Genocid u Mianmaru/Burmi je okončan. I, sve u potpunoj ili skoro potpunoj tišini. Za razliku od rata između Hamasa i Izraela, nijedan od skoro nesagledivih masovnih zločina protiv muslimana nije privukao pažnju globalne muslimanske javnosti. Niti bosanskohercegovačke ili da budemo precizniji muslimanske javnosti u Bosni i Hercegovini. Razlog? Samo se u potonjem slučaju „u kadru“ pojavljuju Jevreji.
Prije nekoliko dana „Palestinska zajednica u BiH“, štagod to bilo, optužila je poimenično Muniru Subašić, Ćamila Durakovića, Hamdiju Fejzića i mene da smo, ni manje ni više, založili Memorijalni centar Srebrenica za „izraelsku stvar“ zbog snažnih institucionalnih veza između MCS i Svjetskog jevrejskog kongresa. U mezarju MCS se nalazi cijeli moj svijet. Moj otac, moj amidža, moja najbliža rodbina, moji prijatelji iz djetinjstva, drugovi iz razreda i uvreda je iz četničkog registra da sam u stanju trgovati njima.
Muniri su pripadnici vojske bosanskih Srba u Potočarima oteli sedamnaestogodišnjeg Nermina iz ruku. Ćamil je kao dijete preživio pad Srebrenice. Hamdija je bio jedan od najvažnijih ljudi u vođenju otpora i organizaciji kakvog-takvog života tokom tri i po godine opsade Srebrenice. Ja – to je već potpuno nebitno; bitno je da sam preživio.
Nas četvero imamo mnogo toga zajedničkog, i skoro podjednako mnogo međusobnih razlika. Ali imamo jednu stvar koja nam je zajednička sa sve manjom grupom ljudi koji za sebe mogu reći da su „prešli“ iz Srebrenice: imamo etičku obavezu isključivo jedni prema drugima i prema našima koji leže u mezarju u Potočarima i drugim mezarjima razasutim po istočnoj Bosni. Prema Hamasu sasvim sigurno nemamo nikakvu obavezu. Za našom djecom i braćom smo žalovali samo mi.
Jedna od prvih stvari koju sam vidio ujutro sedmog oktobra bio je video klip trojice pripadnika Hamasa koji u automobilskoj prikolici sjede na izlomljenom i polugolom ženskom tijelu i uz povike i slavlje se vozaju kroz Gazu. Prvo na što mi je palo na um bio je april 1992. godine, kada su pripadnici jedinica “Službe državne bezbednosti” Srbije okupirali Bratunac, i nakon što su ga ubili, vezali tijelo pekara Fejze Raškaja za auto i vozali kroz grad naočigled svih.
Nakon što je došlo do predvidivog izraelskog odgovora i nakon što su iz Gaze počele da stižu slike rastuće humanitarne katastrofe, dobrovoljno sam se odsjekao od svijeta. Nisam više mogao da slušam i gledam ništa. Jedino što sam uradio – i sve do početka informativne operacije usmjerene protiv Memorijalnog centra Srebrenica i mene, nije mi padalo na um da o tome govorim – bilo je da pozovem neke od prijatelja i poznanika iz Svjetskog jevrejskog kongresa i zamolim ih da se založe za izlazak naših državljana iz Gaze. Da li je i koliko je to pomoglo, ne znam, ali tako je bilo i za to imam svjedoke.
Bitnije od toga, nisam među svojim sunarodnicima vidio nikakvu reakciju na Hamasov napad sedmog oktobra. Vidio sam, međutim, da se rulja skoro po komandi ostrvila na šačicu bosanskih Jevreja. Vidio sam erupciju antisemitizma i među intelektualnom i akademskom elitom, čiji je vrhunac sramni članak Rešida Hafizovića objavljen u Oslobođenju. Vidio sam na protestima pred Vijećnicom u Sarajevu pozive na uništenje Izraela. Vidio sam opravdanu tugu zbog smrti palestinske djece i ni riječi o jevrejskoj djeci koju je Hamas kidnapovao i držao ili još uvijek drži kao taoce.
Da se razumijemo: nikad, u mjeri u kojoj na to mogu uticati, neću založiti Memorijalni centar u Srebrenici za bilo čiju agendu, osim naše. Nisam toliko širokogrud da mi Gaza bude važnija od Srebrenice, a Palestina od Bosne. Gadi mi se jeftina zloupotreba Srebrenice i podmetanje naših kostiju i koža pod zupčanike globalnih kriza.
Genocid se dokazuje na sudu – onako kako su to uradile Munira, Kada Hotić, Hatidža Mehmedović, Nedžad Avdić, Fahrudin Muminović i brojni drugi među nama koji su svjedočili na brojnim suđenjima – a ne na X-u i Facebooku. Svi mi koji smo svoje živote uložili u to da dobijemo komadić pravde za sve Bošnjake i muslimane u BiH danas smo predmet dehumanizacije od strane pristalica Hamasa kakvu smo dosad doživljavali isključivo od sljedbenika Radovana Karadžića. Na isti način na koji mi to godinama rade četnici, pristalice Hamasa u BiH kao kerovi razvlače moje mrtve roditelje. Doduše, još uvijek samo na internetu.
Odbijam, i uvijek ću odbijati da budem u društvu Vladimira Putina, Vojislava Šešelja, Noama Chomskog i drugih prijatelja Palestine koji negiraju naš genocid. Nikad nisam izgovorio ni riječ podrške za vlast Benjamina Netanyahua. Ne pada mi na pamet da se zbog postupaka države Izrael odreknem svog i našeg prijatelja Menachema Rosensafta. Ne dolazi u obzir da spalim institucionalne veze koje godinama gradim između Memorijalnog centra Srebrenica i evropskih i američkih institucija posvećenih holokaustu.
Nisam zadužen i dužan da ispravljam i arbitriram u svjetskim nepravdama. Zadužen sam za jednu konkretnu instituciju i konkretnu grupu ljudi, koji su ili preživjeli genocid ili su u njemu izgubili nekoga. To iskustvo nije na prodaju. Nikome.
(autor je direktor Memorijalnog centra Srebrenica Potočari)
Bude li tokom decembra Marin Vukoja izabran za sudiju Ustavnog suda BiH, Milorad Dodik i njegov SNSD će dobiti potvrdu četvrtog delegata u Klubu Srba Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. To će značiti da SNSD do kraja 2026. godine neće moći biti izbačen iz vlasti na nivou BiH, bez obzira na to šta se dešavalo u koaliciji Trojka-HDZ-SNSD.
Podsjetimo, na julskoj plenarnoj sjednici Ustavnog suda BiH nije mogla biti donesena po apelaciji PDP-a (“AP-81-23 (Partija demokratskog progresa – PDP)”, kojom je traženo poništenje odluke Suda BiH koji je ranije presudio da onaj “sporni” listić kojeg je CIK priznao ne može biti priznat zbog čega je SNSD dobio četvrtog delegata u Klubu Srba Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. No, odluka nije donesena. Četvero sudija Ustavnog suda BiH bilo je za prihvatanje PDP-ove apelacije, dok je njih troje bilo – protiv. Kako je za donošenje odluke bilo potrebno pet glasova, Ustavni sud BiH nije mogao donijeti odluku u ovom predmetu, pa je sve odloženo za neku od narednih sjednicu Ustavnog suda BiH. Mođutim, četiri mjeseca od julske Ustavni sud više nije razmatrao apelaciju PDP-a.
Da ukratko pojasnimo o čemu se radi. Narodna skupština RS bira pet delegata u Klubu Srba Doma naroda PS BiH. S obzirom na način odlučivanja u Domu naroda PS BiH (entitetsko glasanje) najmanje dvoje od petero delegata iz Kluba Srba moralo bi podržati (odnosno – ne biti protiv) određenu odluku da bi ona bila usvojena. Upravo zbog toga je SNSD nastojao dobiti četiri delegata u Klubu Srba kako bi imao kontrolni mehanizam prilikom donošenja odluka na nivou BiH. Recimo, da bi Vijeće ministara BiH ili neki ministar bio smijenjen, za odluku o smjeni mora glasati većina zastupnika u Predstavničkom domu, te većina (osam) delegata u Domu naroda, s tim da u oba slučaja mora postojati entitetska većina. Opozicija iz RS-a u Predstavničkom domu PS BiH ima pet zastupnika, što je entitetska većina, dok u Domu naroda sve ovisi o “četvrtom” SNSD-ovom delegatu.
Podsjećamo, prilikom glasanja u Narodnoj skupštini RS, dvije liste, prva SNSD-ova, a druga PDP-ova, imale su po 12 glasova. Međutim, Izborna komisija NSRS koja je provodila izbor delegata za Dom naroda proglasila nevažećim jedan listić koji je bio u korist liste PDP-a koju je nosio Nenad Vuković. Nakon proglašavanja tog listića nevažećim, Vuković je pao na jedanaest glasova, dok je Snježana Novaković-Bursać iz SNSD-a ostala na dvanaest glasova.
Uslijedila je, potom, žalba CIK-u čiji su članovi, na sjednici održanoj 5. decembra prošle godine, po službenoj dužnosti utvrdili da je listić važeći. Nakon toga, SNSD je uputio žalbu Sudu BiH. Sud BiH je, potom, uvažio žalbu SNSD-a nalažući CIK-u ponovno odlučivanje. CIK je, potom, ponovo odlučio da je listić važeći. SNSD je opet uputio žalbu Apelacionom odjeljenju Suda BiH koje je, na kraju, poništilo odluku CIK-a i naložilo da se donese odluka o poništavanju spornog listića. SNSD je tako dobio četvrtog delegata u Klubu Srba, dok je opozicija ostala na jednom delegatu. Zahvaljujući tom delegatu, Milorad Dodik danas ima kontrolni paket prilikom donošenja odluka u Domu naroda PS BiH.
Opozicioni PDP je, nakon svega, uputio apelaciju Ustavnom sudu BiH, ali odluka, rekosmo, nije mogla biti donesena jer je četvero sudija bilo za prihvatanje PDP-ove apelacije, dok je troje sudija, među kojima je i predsjednica Ustavnog suda BiH Valerija Galić, bilo za odbijanje apelacije.
ada je omjer 4:3, odluka ne može biti donesena, osim ako predsjednik Ustavnog suda BiH nije u grupi od četvero sudija.
“Izuzetno, kada u plenarnoj sjednici u donošenju odluke učestvuje manje od ukupnog broja od devet sudija, i to zbog razloga navedenih u članu 90 stav (1) ili članu 98 ovih pravila, kao i kada nisu izabrane sve sudije, ili kada je sudija/sudije u dužem periodu, zbog bolesti, spriječen da vrši svoju funkciju, ukoliko najmanje pet sudija ne glasa identično o prijedlogu odluke o zahtjevu/apelaciji, u slučaju iz člana 98 odlučivanje o toj odluci će se odložiti za jednu od narednih sjednica ali ne duže od šest mjeseci, a ako se ista situacija nakon isteka tog roka ponovi, glas predsjednika Ustavnog suda, odnosno sudije koji ga zamjenjuje, računa se dvostruko”, piše u Pravilima Ustavnog suda BiH.
Dakle, da bi dupli glas predsjednice Ustavnog suda BiH imao svrhu, ona mora biti na strani četvero sudija (pod uslovom da Sud nije popunjen). Na posljednjoj plenarnoj sjednici, Valerija Galić je bila na strani troje sudija koji su željeli odbiti apelaciju PDP-a.
Upravo zbog toga je bitan izbor novog sudije iz Federacije BiH. Ukoliko bi Predstavnički dom FBiH, nadležan za imenovanje sudija iz Federacije BiH, imenovao Marina Vukoju, on bi, s obzirom na veze HDZ-a i SNSD-a, bio na strani Valerije Galić. U tom bi slučaju omjer bio 4:4. predsjednica Galić bi mogla upotrijebiti dupli glas čime bi apelacija PDP-a zvanično bila odbijena, a Dodikov delegat potvrđen.
Sve je, dakle, u rukama Trojke. Za narednu sedmicu zakazana je sjednica Predstavničkog doma FBIH na kojoj bi trebale biti razmatrane izmjene Poslovnika. Ukoliko budu usvojene izmjene, Trojka i HDZ će imati otvoren put da imenuju Mrina Vukoju za sudiju Ustavnog suda BiH. Predsjednik NiP-a Elmedin Konaković je otvoreno priznao da NiP i Trojka nemaju ništa protiv izbora Marina Vukoje.
“Bosna I Hercegovina ne može u NATO sa ovakvim uređenjem”, kazao je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg na večeri sa predsjedavajućim i članovima Predsjedništva BiH, saznaje Istraga.
Stoltenberg je, tokom radne večere sa Željkom Komšićem, Željkom Cvijanović i Denisom Bećirovićem, rekao BiH neće postati članica NATO-a sve dok se na unutrašnjem planu ne postigne konsenzus glede NATO integracija.
To, ukratko, znači da je prvi čovjek NATO-a poručio vlastima u BiH da od NATO puta BiH nema ništa sve dok na integracije pristane i Republika Srpska čije aktualno rukovodstvo otvoreno podržava rusku politiku i zalaže se za “vojnu neutralnost”.
Ovo, kako saznajemo, nije prvi put da su međunarodni zvaničnici govorili bh. zvaničnicima. Slične stavove, nešto ranije, iznosio je i bivši američki ambasador u BiH Eric Nelson. Najbitnije članice NATO-a, naime, smatraju da bi, zbog načina odlučivanja unutar Saveza, BiH sa sobom mogla unijeti mehanizam blokade, naročito ako se zna da predstavnici Republike Srpske koji podržavaju Rusku Federaciju imaju pravo veta prilikom donošenja odluka koje se odnose na pitanja odbrane.
NATO traži jedinstveni lanac komandovanja, a BiH to u ovom trenutku ne može obezbijediti.
Da je prvi čovjek NATO-a, faktički, doveo u pitanje prijem BiH u taj Savez, dalo se naslutiti i na osnovu izjava Željke Cvijanović, članice Predsjedništva BiH iz RS-a.
“Poslana jasna poruka da Republika Srpska nije za pridruživanje u NATO. Takvih pritisaka od strane Alijanse ni nema, što je potvrdio i Stoltenberg”, izjavila je članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović.
No, ove Stoltenbergove poruke, očito, nije shvatio član Predsjedništva BiH Denis Bećirović koji se na Instagramu pohvalio da je generalnom sekretaru NATO-a citirao zakone.
“Tokom razgovora Bećirović je poručio da u vezi pitanja kretanja države Bosne i Hercegovine ka punopravnom članstvu u NATO-u nema nikakve dileme i da u Zakonu o odbrani Bosne i Hercegovine u članu 84. precizno piše da će “Parlamentarna skupština BiH, Vijeće ministara BiH, Predsjedništvo BiH, te svi subjekti odbrane, u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, provest potrebne aktivnosti za prijem Bosne i Hercegovine u članstvo NATO-a”, saopćeno je iz Bećirovićevog Kabineta.
Međutim, u objavi detalja sa radne večere, Bećirović nije citirao ključne rečenice koje je izgovorio Jens Stoltenberg, a koje, fakitički, ne bude optimizam i BiH kada je u pitanju pridruživanje NATO-u.
Da generalni sekretar NATO-a u Sarajevu nije govorio o integracijama BiH već o saradnji moglo se iščitati i iz njegovih riječi izgovorenih nakon sastanka sa predsjedavajućom Vijeća ministara BiH Borjanom Krišto.
“Želim naglasiti da je BiH zemlja koja sudjeluje u Akcijskom planu za članstvo u MAP-u, što zapravo signalizira da postoji politička odluka od strane NATO-a da BiH može postati članica NATO-a i da partnerstvo i potencijal da transformira BiH, da joj pruži priliku da se integrira u evropske strukture što je ključno za njenu stabilnost i prosperitet same zemlje”, rekla je Krišto.
“Svaka zemlja ima pravo izabrati svoje vlastite bezbjednosne aranžmane, bez miješanja sa strane”, izjavio je Stoltenberg.
Direktoru Sekretarijata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Admiru Suljagiću oduzet je telefon. Pripadnici SIPA-e, kako saznaje Istraga, krajem su prošle sedmice postupili po naredbi Suda BiH te su Suljagiću oduzeli telefon koji će biti vještačen u okviru istrage koju protiv njega provodi Tužilaštvo BiH. No, kako saznajemo, Suljagić je neposredno prije izdavanja naredbe promijenio aparat s namjerom da prikrije dokaze koji bi ga mogli inkriminirati ili kompromitirati.
Protiv Admira Suljagića u ovom trenutku postoje dva tužilačka predmeta. Prvi je u Tužilaštvu Kantona Sarajevo, dok je drugi u Tužilaštvu BiH. No, oba predmeta su u direktnoj vezi sa nedavnim objavama Istrage koje se odnose na vještačenje telefona uhapšenih u okviru akcije Rudnik. Tu akciju je, podsjećamo, u februaru 2021. godine provelo Kantonalno tužilaštvo Tuzla. Iako su u telefonima uhapšenog biznismena iz Gračanice Dženana Mujkića pronađene prepiske koje inkriminiraju direktora Sekretarijata VSTV-a Admira Suljagića, odlukom postupajućih tužilaca i glavnog tužioca iz Tuzle Tomislava Ljubića te prepiske nisu obrađivane niti su korištene kao slučajni nalaz.
Upravo se Suljagić, kako saznajemo, dva dana prije oduzimanja telefona u jednom ugostiteljskom objektu na Vracama u Sarajevu susreo sa Tomislavom Ljubićem, glavnim tužiocem Tužilaštva Tuzlanskog kantona koje je još 2021. godine imalo sporne prepiske direktora Sekretarijata VSTV-a.
Podsjetimo, Istraga je krajem septembra objavila Suljagićeve prepiske sa Mujkićem, a direktor VSTV-a na sjednici Vijeća nije negirao autentičnost.
“Admir S. – vlasnik pravosuđa”, pisalo je u poruci koju je 11. februara 2021. godine primio biznismen iz Gračanice Dženan Mujkić.
Sedam dana kasnije, Dženan Mujkić je, zajedno sa svojim ocem i tadašnjim državnim zastupnikom Enverom Bijedićem, uhapšen u okviru akcije Rudnik. Kada je Mujkićev telefon Tužilaštvo TK poslalo na vještačenje u njemu su pronađene brojne prepiske koje inkriminiraju vlasnika pravosuđa Admira S.
Admir S. je Admir Suljagić, direktor Sekretarijata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH. Poruke koje je razmjenjivao sa uhapšenim Mujkićem dokazuju Suljagićevu trgovinu utjecajem. Da je u pitanju “vlasnik pravosuđa”, dokazuje i Rješenje Općinskog suda u Tuzli kojim su 20. februara Enveru Bijediću i drugim uhapšenim određene mjere zabrane. U tom dokumentu je navedeno da je uhapšeni gračanički biznismen Dženan Mujkić komunicirao sa direktorom sekretarijata VSTV-a Admirom Suljagićem.
“Komunikacija u sistemu za presretanje označena rednim brojem 7263., realizovana dana 10.09.2020. godine u 14:46 sati. Dženan poziva sagovornika na broj 062/688-018 (u ranijim razgovorima identifikovan kao Faris, Dženanov sin) i Dženan govori da je Atif u Sarajevu sa Suljagić Admirom, da završi ono za profinog sina, te da je Atif ispričao Admiru sve oko Rudnika soli, te da je nakon toga Admir zvao Dženana. U razgovoru Dženan govori da je Admir dobar sa Enverom Bijedićem i da ga ovaj malo štiti oko optužnica i da će mu Admir poslati poruku za njih, pošto je njegov čovjek direktor Rudnika i da upre u to, da se ne “zaj….”. Razgovor se nastavlja oko firme iz Bugarske”, navedeno je u Rješenju Općinskog suda u Tuzli.
Deveti je Januar 2021. godine. Dženan Mujkić šalje poruku Admiru Suljagiću.
Mujkić: Može li pitanje?
Suljagić: Šta je frka?
Mujkić: KP dom Orašje. Zatvorenik Samir Moralić. Majstor za centralna grijanja. Molba da ga uposle, da nije pasivan
Suljagić: Šta je bilo? Koje krivično djelo? I koliko je dobio?
Mujkić: Dvije godine. Krivično djelo preprodaja droge.
Suljagić: Ok. Sutra se čujemo. Oko ovoga, hoću najlakšu vezu. Ima tri opcije. Ministra pravde FBiH, Direktora zatvora Mostar. Hoću bez tragova to da uradim. A ne znam ko ti je ovaj. Otkud ovom posao s drogom.
Mujkić: Ma, jok. Nemo sada ništa. Komšija mi je to. Otac gazda, privatnik. Klasika.
Suljagić: Ja ću sutra pokrenuti sistem. Već sam komandantu Federalne sudske policije poslao ovo. Sutra ćemo preko zatvorskog sistema.
Mujkić: Svaka čast.
Mjesec kasnije, Admir Suljagić palje poruku Dženanu Mujkiću.
Suljagić: Admir S., vlasnik pravosuđa
Mujkić: A sellam, bro.
Demo dalje. Dženan Mujkić je u svom telefonu imao nekoliko fotografija spakovane rakije namijenjene Admiru Suljagiću. Na ambalaži je pisalo Admir S.
“A rakiju planiraj između 20. i 25.”, pisao je Mujkić direktoru VSTV-a.
Suljagić se interesirao za njegov predmet.
“Večeras, daj mi napiši samo detalje posla. Koliko ste radili, koga žele, kvalitet posla koji ste obezbijedili. 10 rečenica u jednu poruku”, napisao je Suljagić u poruci pronađenoj u Mujkićevom telefonu.
Evo Mujkićevog odgovora.
“Džani, Atif i njihova ekipa već 13 godina na Rudniku Soli rade bušotine sa stranim firmama i u kooperaciji. Sada prvi put konkurisali kao samostalna domaća firma sa najsavremenijom opremom i ljudima koji znaju posao. Konkurencija bugarska firma koja je jeftinija u prvom krugu. Ali oni ne znaju i ne mogu to da urade. A i da mogu, nije u redu da u ovom korona vremenu da ne radi domaća firma. Možemo spustiti cijenu još 10 posto ali ne možemo kao Bugari koji su dali ofrlje cijenu”, naveo je Mujkić u poruci upućenoj Admiru Suljagiću.
Upravo zbog pokušaja namještanja ovog tendera, SIPA je, po nalogu Tužilaštva TK uhapsila Dženana Mujkića.
No, vratimo se “vlasniku pravosuđa”.
Admir Suljagić je, prema prepiskama koje su u pojedu Istrage, posredovao u prilikom imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija.
“Dobro jutro, buraz. Šta ima, šta se radi? Sinanović Emir, aplicirao je za sudiju u Srebreniku”, napisao je Mujkić “vlasniku pravosuđa” Admiru Suljagiću.
“Čujemo se”, odgovara Suljagić.
“Kakve su šanse da se zaposli. Atif (Mujkić, također hapšen) te puno pozdravlja i nismo se vidjeli od januara 2019. Kad budem u Sarajevu, zovem te da pijemo kafu”, nastavlja Mujkić.
“Jesu li ga pozvali”, pita Suljagić.
Nakon što je Mujkić rekao da će provjeriti, Suljagić piše: “Važi. Dogovaramo”.
Nekoliko dana kasnije, Suljagić i Mujkić ponovo se dopisuju u vezi sa imenovanjima. Sada se za Sinanovića traži mjesto u Općinskom sudu u Lukavcu.
“Hoće li biti Lukavac uskoro ili je to nekad poslije”, pita Mujkić.
“Sada u petak će napraviti listu”, odgovara Suljaguć.
Mujkić konstatuje da je to rang lista kandidata, što Suljagić potvrđuje.
“On misli da je treći na toj listi jer dvojica koji su bili ispred njega su prošli”, piše Mujkić.
“Sad ćemo vidjeti”, kaže Suljagić i potom obavještava Mujkića da mu je poslao rang listu.
“Pa, da. Prvi neki Hrvat, druga žena koja radi u Telecomu i treći on”, konstatuje Mujkić.
Petnaestog jula 2021. godine, dakle, nekoliko mjeseci kasnije, VSTV saopćava – Emir Sinanović je imenovan za dodatnog sudiju Općinskog suda u Tuzli.
Podsjetimo, Istraga.ba je jućer objavila Suljagićevu i Mujkićevu prepisku koja dokazuje da je direktor Sekretarijata VSTV-a sebe nazivao “vlasnikom pravosuđa”, te je dogovarao zatvorske pogodnosti. Nakakon našeg teksta, septembarskoj sjednici VSTV-s otvorena je rasprava o Suljagićevim porukama. Na direktna pitanja članova VSTV-a da se izjasni da li su objavljene prepiske autentične – Suljagiić nije odgovorio. Potvrdio je samo da je saslušan u svovstvu svjedoka u Tužilaštvu TK, dok je Suljagićev prijatelj i predsjednik VSTV-a Halil Lagumdžija rekao da se on sjeća da je direktor Sekretarijata VSTV-a “svjedočio u Tuzli”.
Lagumdžija je rekao da o tome ne treba raspravljati te da je to nadležnost Tužilaštva TK.
Istraga.ba je još u septembru zatražila komentar glavnog tužioca Tužilaštva TK Tomislava Ljubića.
“Zbog čega ove dokaze koji inkriminišu Admira Suljagića (a koji su slučajni nalaz u predmetu Rudar) nisu korišteni? Da li ste se nakon ovoga sa Admirom Suljagićem nalazili u restoranu Mama MIA u Tuzli”, pitali smo tužioca Ljubića.
Odgovor do sada nismo dobili. No, treba posjetiti da je Ljubić imao nekoliko disciplinskih postupaka u VSTV-u. Nikada nije razriješen.
Vladi FBiH na čelu sa premijerom Nerminom Nikšićem nije se svidjelo što mediji i javnost analiziraju spisak 89 dobitnika poticaja za kupovinu električnog automobila. Tako su u petak popodne iz Vlade FBiH poslali saopćenje za javnost koje bi se u kratkim crtama ovako dalo protumačiti: „Jesmo, dali smo i dat ćemo opet. Dali su i oni prije, što tada niste propitivali ko je dobio, nego sada to radite“.
Nikšića je samo nekoliko sati kasnije za te iste poticaje pitao Senad Hadžifejzović na Face TV. No, čelnik Vlade FBiH satjeran u kut reče kako „dijeli Senadovo mišljenje da subvencijama nagrađuju one koje su već bogati.“
„To su naše obaveze kada govorimo o putu ka EU. Ako prekinemo, dođu ljudi iz EU i kažu vi ne izvršavate svoje obaveze“, kazao je Nikšić.
No, vratimo se saopćenju Vlade FBiH. Tvrde da je poticaj pri kupovini električnih automobila jedna od obaveza koje je BiH preuzela potpisivanjem Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, Briselskog sporazuma kao i Akcionog plana za sprovođenje Sofijske deklaracije o zelenoj agendi za Zapadni Balkan 2021. – 2030.
No, zaštita okoliša sigurno se može riješiti i na druge načine jer ko je u stanju izračunati koliko će nam se zrak popraviti jer će u saobraćaju biti 89 električnih vozila ili koliko ćemo manje ispuštati CO2 u atmosferu, a npr. još uvijek imamo ložišta na ćumur i šta sve ne.
Najinteresantniji dio reakcije je pitanje koje Vlada FBiH sama postavlja.
„Zašto bi EU u svoje članstvo primila državu koju predstavljamo kao socijalni slučaj i koja će samo crpiti novac od drugih EU država, a da pri tome nismo spremni da ispunjavamo obaveze koje smo preuzeli? Osim toga, Bosna i Hercegovina nije siromašna država i nećemo je tako predstavljati. BiH su opustošili korupcija i organizirani kriminal i zato naš prioritet i jeste da se borimo protiv toga, kako bi novac koji završava na privatnim računima kriminalaca završio u budžetu i kako bismo imali dovoljno novca za sve potrebe“, kažu iz Vlade FBiH.
Ali pogledajmo činjenice koje jasno pokazuju da li smo siromašni ili ne, i ko pljačka ovu državu.
Ako nismo siromašna država zašto djecu liječimo donacijama i humanitarnim brojevima?
Ako nismo siromašna država zašto stalno primamo donacije za obnovu zgrada, opremanje škola, nemamo novca za lijekove najteže oboljelim pacijentima. Ako nismo siromašna država zašto se onda jednima nudi lijek, a drugima da čekaju jer Vlada nema para!
Ako pogledamo basnoslovne iznose mjesečnih plaća direktora javnih preduzeća, a posebno onih koji se finansiraju isključivo iz Budžeta FBiH i ne ostvaruju nikakvu zaradu, onda bismo i mogli reći da nismo siromašni ali ćemo biti.
Stalni zahtjev Evropske unije je smanjenje i racionalizacija javne uprave. Najmanja mjesečna plaća direktora jedne kompanije koja je u nadležnosti Vlade Federacije BiH iznosi minimalno tri prosječne isplaćene plaće što je skoro 4.000 KM. Uz dodatke koji pojedini direktori sebi odrede, te topli obrok, ti iznosi dostižu daleko veći iznos. Još se sjećam bivšeg direktora Fonda za zaštitu okoliša Fuada Čibukčića (SBB) koji je sebi pored visoke plaće isplaćivao i dodatak od 400 KM jer ima „zvanje doktora nauka“. E zamislite kakvih dodataka još ima.
Pregled visine plaća uprava javnih preduzeća u FBiH koji je zatražila Vlada FBiH objavljen je u javnosti u momentu dok više od 200.000 prijavljenih čeka odluku koliki iznos će im biti isplaćen kao pomoć za plaćanje računa za grijanje za šta je Evropska unija obezbijedila novac. Kako je krenulo, taj novac će dobiti kada završi sezona grijanja.
Davanje poticaja za kupovinu električnog vozila osobama koje su uposlene u javnom sektoru, pravosuđu, te firmama koje novac dobijaju iz Budžeta FBiH postavlja pitanje sukoba interesa, a za nosioce pravosudnih funkcija možda i neku drugu vrstu odgovornosti.
Sigurni smo da Nikšić zna da je Hrvatska članica Evropske unije od 2013. godine, a da je ovih dana pročitao kako joj prijeti tužba Evropske komisije jer još uvijek nije uskladila svoje zakonodavstvo o ambalaži i ambalažnom otpadu sa direktivom EU.
Dakle, premijeru, ako ste željeli da ispunjavate obaveze koje je pred nas stavila Evropska unija, mogli ste to početi raditi od onoga što je navedeno u posljednjem izvještaju o (ne)napretku BiH. Nema napretka u borbi protiv korupcije, javna preduzeća i dalje su politizirana, imenovanja se vrše po političkoj liniji. Policijske agencije podložne korupciji, pravosuđe nije nezavisno.
Kada se iz Vlade FBiH bune što javnost propituje spisak poticaja, onda se trebaju i sjetiti da građani pune taj budžet kojim se rasipaju. Opterećenja na plaće koja se uredno odbijaju radnicima u FBiH su među najvećim u Evropi. Iz tih nameta pune se budžeti za zdravstvo, penzioni fond, zaštitu šuma, nezaposlene…
Glomazna javna uprava koja konstantno raste sa dolaskom svake nove vladajuće garniture bukvalno jede novac građana. Tako da, premijeru, nastavit ćemo pratiti šta radite. A na vama je da sada donesete odluku i tražite od direktora javnih preduzeća i novih, i onih odlazećih koje ćete zamijeniti kadrovima trojke, HDZ-a, te onih od kojih vam zavisi parlamentarna većina, da smanje svoje plaće. Ako postoji zakonska prepreka da se to uradi, onda donesite zaključak da su obavezni dio novca uplaćivati u Fond solidarnosti. To je i humano ali i obaveza prema najteže oboljelih pacijentima.
Ako možete dijeliti državnu imovinu onda možete kao šef Vlade FBiH uvesti reda i u bahaćenje direktora javnih preduzeća.
Trideset palestinskih državljana koji su članovi uže porodice bh. državljana evakuiranih iz Gaze moći će ući u Bosnu i Hercegovinu. Nakon što jučer nisu glasali, ministri iz Republike Srpske u Vijeću ministara BiH danas su podržali prijedlog ministra sigurnosti BiH Nenada Nešića da se Palestincima koji su članovi uže porodice bh. državljana omogući ulazak u BiH pod posebnim uslovima.
“Srodnicima se smatraju bračni partner, djeca, uključujući punoljetnu djecu iznad osamnaest godina, i roditelji državljana BiH, ukoliko imaju državljanstvo Palestine, a nemaju državljanstvo BiH”, navedeno je u odluci Vijeća ministara BiH koju je predložio državni ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić.
U prilogu ove odluke nalazi se i spisak od 30 Palestinaca koji su sredinom ove sedmice, zajedno sa bh. državljanima evakuirani iz Gaze. Među ovih trideset osoba je 17-ero djece čiji roditelji ili bliži srodnici imaju bh. državljanstvo. Svi oni danima se nalaze u Kairu gdje su smješteni nakon što su, uz pomoć vlasti Katara, preko Graničnog prijelaza Rafah uspjeli prijeći iz Gaze u Egipat.
Podsjetimo, Vijeće ministara BiH u subotu je održalo telefonsku sjednicu na kojoj je trebao biti razmatran prijedlog odluke koja se odnosi na palestinske državljane. Iako je predlagač bio ministar Nenad Nešić iz RS-a, zamjenik predsjedavajuće Vijeća ministara BiH i ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac odlučio je da se ne izjašnjava. Kako ministri iz RS-a nisu učestvovali u glasanju, konstatovano je da nema kvoruma za održavanje sjednice. Nakon što je, faktički, blokirano donošenje odluke, ministar Staša Košarac se predomislio pa je za nedjelju ujutro zakazana nova sjednica Vijeća ministara BiH na kojoj je jednoglasno usvojena odluka o prihvatu 30 palestinskih državljana koji su zajedno sa bh. državljanima evakuisani iz Gaze.
Četrdeset dana od početka rata u Gazi, bh. vlasti su uspjele, uz pomoć Katara, evakuisati 47 osoba iz Gaze. U pitanju su državljani BiH i njihovi srodnici. Svi oni su, preko graničnog prijelaza Rafah, prebačeni u Egipat gdje se trenutno i nalaze. Prvobitno je bilo planirano da samo 17 osoba koje imaju bh. državljanstvo bude prebačeno u BiH, ali ovom odlukom je omogućeno da svi evakuisani mogu ući u BiH.
U narednim denim bh. državljani i njihovi srodnici avionom bi iz Egipta trebali biti prebačeni u Sarajevo.
Vijeće ministara BiH večeras nije usvojilo odluku kojom se državljanima Palestine, inače bliskim srodnicima bh. državljana, dozvoljava ulazak u Bosnu i Hercegovinu pod posebnim uslovima.
Za predloženu odluku glasalo je 7 ministara, dok srpski ministri u Vijeću ministara BiH nisu glasali. To znači da odluka nije prošlai da će 30 državljana Palestine koji su bliži srodnici bh. državljana evakuisanih iz Gaze morati ostati u Kairu.
A evo je šta se, prema predloženoj odluci podrazumijevalo pod srodnicima.
“Srodnicima se smatraju bračni partner, djeca, uključujući punoljetnu djecu iznad osamnaest godina, i roditelji državljana BiH, ukoliko imaju državljanstvo Palestine, a nemaju državljanstvo BiH”, navedeno je u prijedlogu odluke Vijeća ministara BiH koju je predložio državni ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić.
Međutim, ministri iz Republike Srpske Nenad Nešić, Staša Košarac i Srđan Amidžić nisu glasali za usvajanje ove odluke.
Uz odluku je bio dostavljen i spisak 30 palestinskih državljana koji su u srodstvu sa 17 bh. državljana koji se, također, nalaze u Egiptu gdje su smješteni nakon što su proteklih dana evakuisani iz Gaze.
Odluka je trebala biti donesena do 18 sati, ali je državni ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac tražio dodatno pojašnjenje. Nakon dodatnog usaglašavanja Košarac, Nešić i Srđa Amidžić nisu glasali.
Podsjetimo, četrdeset dana od početka rata u Gazi, bh. vlasti su uspjele, uz pomoć Katara, evakuisati 47 osoba iz Gaze. U pitanju su državljani BiH i njihovi srodnici. Svi oni su, preko graničnog prijelaza Rafah, prebačeni u Egipat gdje se trenutno i nalaze. Prvobitno je bilo planirano da samo 17 osoba koje imaju bh. državljanstvo bude prebačeno u BiH.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
Ako će se neko pravdati da su lideri trojke državni nivo, pa da su zbog toga zasmetali pripadnicima boračke populacije iz Republike srpske valja spomenuti da je ministar Sevlid Hurtić, također s državnog nivoa, bio u Doboju. Priznat će da je sve prošlo u najboljem redu – dostojanstveno u prepunoj sali.
U Zvorniku je također u prepunoj Sali obilježen Dan državnosti. Skupljao se novac i za narod u Gazi. Ni tamo nije bilo nikakvih problema.
Atmosfera je ista, entitet Republika srpska ne priznaje Dan državnosti. Ustrajni su u fašizmu, i sve je isto i ove godine, kao i prošle. Ili možda nije? U pogledu političkih odnosa definitivno nisu iste priče. Mijatović je postao federalni ministar, a trojka je u vlasti po vertikali.
