Istaknuto

Istaknute objave

Schmidtove odluke nisu nedodirljive: Ustavni sud BiH je 2010. godine poništio odluku OHR-a!

Ustavni sud BiH već je poništavao odluke OHR-a. Bilo je to 26 novembra 2010. godine kada su ustavni suci donijeli odluku kojom su poništili odredbu Statuta Grada Mostara koju nešto ranije nametnuo OHR.

“Djelimično se usvaja zahtjev Kluba izaslanika hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti odredbi člana 19.4. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08 i 37/08) i člana 17. Statuta Grada Mostara (Gradski službeni glasnik Grada Mostara, broj 4/04).  Utvrđuje se da član 19.4. stav 2. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08 i 37/08) i član 17. stav 1. Statuta Grada Mostara (Gradski službeni glasnik Grada Mostara broj 4/04) u dijelu u kojem glasi: U svakom gradskom području se biraju po tri (3) vijećnika nisu u skladu s članom 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima koji je sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine”, navedeno je u odluci Ustavnog suda BiH objavljenoj u Službenom glasniku BiH u junu 2011. godine (broj 48/11).

Kao što možete vidjeti, Ustavni sud BiH proglasio je jednu odredbu Statuta Grada Mostara – neustavnom. U pitanju je odredba iz 2004. godine koju je nametnuo bivši visoki predstavnik Paddy Ashdown.

“Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora …Visoki predstavnik donosi slijedeću ODLUKU kojom se proglašava Statut Grada Mostara. Statut Grada Mostara koji se nalazi u daljem tekstu čini sastavni dio ove Odluke i stupa na snagu 15. marta, 2004. godine”, navedeno je u odluci OHR-a.

U prilogu Odluke se nalazi i Statut Grada Mostara kojeg je tada nametnuo Visoki predstavnik. Evo šta piše članu 17.

“U svakom gradskom području se biraju po tri (3) vijećnika”, navedneo je odredbi koju je nametnuo OHR.

Poništena odredba Stuta Grada Mostara koju je nametnuo OHR

U pitanju je, dakle, ista ona odredba koju je Ustavni sud BiH proglasio neustavnom, čime je, faktički, osporena odluka OHR-a.

Ova Odluka potvrđuje da ranije navode Istrage da Ustavni sud BiH može preispitivati odluke OHR-a, što je suprotno stajalištima brojnih analitičara koji tvrde da Ustavni sud BiH ne može poništavati odluke koje je nametnuo visoki predstavnik.

Kalkulacije za Vijeće ministara BiH: Dodik za Dom naroda spreman

Negdje u sjeni islamofobičnih izjava provukla se i rečenica u kojoj novi predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik kaže da će nova vlast na nivou Bosne i Hercegovine biti konstituirana u maju naredne godine. Ako se Milorad Dodik još uvijek pita u svojoj stranci i ako ga nova članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović bespogovorno sluša, onda je SNSD, do sredine naredne godine, nezaobilazna stranka u vlasti na nivou Bosne i Hercegovine.

“Lgitimiranje” Komšića

Ukratko, Predsjedništvo BiH imenuje mandatara za novi saziv Vijeća ministara BiH, a Željka Cvijanović je od jučer predsjedavajuća Predsjedništva BiH. I sve dok ona ne odluči da na dnevni red sjednice Predsjedništva BiH stavi tačku dnevnog reda – imenovanje mandatara, od novog saziva Vijeća ministara BiH neće biti ništa. Istina je da Željko Komšić i Denis Bećirović mogu preglasati Cvijanovićevu prilikom odluke o mandataru. No, sve dok je Cvijanovićeva predsjedavajuća Predsjedništva BiH, a to će biti narednih osam mjeseci, neće biti moguće formirati Vijeće ministara BiH bez SNSD-a. Dodikova stranka je, dakle, sigurna u vlasti na nivou BiH sve dok Željka Cvijanović predsjedava Predsjedništvom i dok bespogovorno sluša Milorada Dodika.

Nakon Željke Cvijanović, u ljeto naredne godine, funkciju predsjedavajućeg preuzima Željko Komšić. On, sigurno, neće podržati imenovanje Borjane Krišto za mandatara, sve dok ova HDZ-ova zvaničnica ne dođe u Predsjedništvo BiH i pred Željkom Komšićem ne iznese svoj program rada. No, da li je HDZBiH spreman na “legitimiranje” Komšića?

Postoji, naravno, mogućnost da sarajevske stranke, okupljene oko Trojke, odu u koaliciju sa SNSD-om i HDZ-om na nivou BiH. U tom bi slučaju Cvijanovićeva sazvala sjednicu Predsjedništva BiH, a Denis Bećirović bi zajedno s njom glasao za Borjanu Krišto kao mandatara za novi saziv Vijeća ministara BiH u kojem ne bi bilo mjesta za SDA i DF, ali bi sa SNSD i HDZ. I tu se, međutim, javlja novi problem, jer je potpredsjednica Naše stranke i državna zastupnica Sabina Ćudić izjavila da ona ne želi u koaliciju u kojoj su SNSD i HDZBiH.

Pokret za državu

Sve navedene moguće blokade su, ipak, sa rokom trajanja. No, SNSD-ova blokada u Domu naroda BiH bi mogla biti trajna u naredne četiri godine. Pet delegata u Klubu Srba Doma naroda BiH biraju zastupnici Narodne skupštine Republike Srpske. U NSRS-u sjedi osamdeset i troje narodnih poslanika. Četrnaest ruku garantuje jedno mjesto u Domu naroda. SNSD sam ima 29 zastupnika, što znači da ovoj stranci pripadaju najmanje dva delegata. Opozicione partije (SDS, PDP i Nebojša Vukanović) trenutno imaju 25 zastupnika i jedno sigurno mjesto. Koalicijski partneri Milorada Dodika (Socijalistička partija Petar Đokić, Ujedinjena Srpska, DEMOS, DNS, NPS Dragan Banjac i SPS Goran Selak) imaju 24 ruke. I njima, dakle, pripada jedan siguran delegat kojeg će ustupiti SNSD-u. Omjer je, znači, 3:1 u korist SNSD-a naspram opozicije. No, ostalo je još jedno upražnjeno mjesto. I opozicija i Dodik sa partnerima imaju po 11 ruku viška. Pokret za državu ima pet zastupnika (dva SDP, po jedan SDA, DF i Zeleni Sevlida Hurtića). No, ovaj Pokret ima svoju listu koju predvodi Vojin Mijatović. Ukoliko nijedan od dva bloka u NSRS-u ne podrži svojim “viškom” glasova Mijatovićevu listu, onda ova lista sigurno ispada, a opozicija (SDS/PDP) i pozicija (SNSD) ostaju na omjeru 11:11. Tu se, međutim, pojavljuje novi problem za opoziciju. Ako CIK do naredne sjednice ne uruči dva zamjenska mandata (odustali Ljubiša Petrović – SDS i Draško Stanivuković – PDP), onda opozicija ostaje na devet ruku. U tom slučaju, prolazi SNSD-ov četvrti delegat, pod uslovom da opozicija ne podrži listu Vojina Mijatovića, odnosno Pokreta za državu.

Sa četiri delegata u Klubu Srba SNSD bi bio nezaobilazan faktor, jer ne bi postojala entitetska većina bez te stanke u Domu naroda BiH.

Zastupnik PDA u Posavini okrenuo leđa SDP-u: SDA trenutno računa na dvanaest delegata u Klubu Bošnjaka, Osmorka je na osam, dok je izbor preostala tri delegata neizvjestan

Zastupnik PDA u Posavskom kantonu Mujo Puzić podržao je listu SDA za bošnjačkog delegata u Domu naroda FBiH. Ta lista sada ima četiri bošnjačka potpisa, dok SDP-ova lista ima dva imena. Ukoliko se tako bude i glasalo, to će značiti da u Posavskom kantonu neće biti žrijeba prilikom izbora bošnjačkog delegata, te da će jedan bošnjački delegat pripasti SDA-u. Stoga, prema trenutnom stanju i odnosu snaga kantonalnim skupštinama, SDA ima sigurnih dvanaest delegata, a stranke Trojke (SDP, NiP i Naša stranka) pojačane strankom Fuada Kasumovića  imaju šest sigurnoh mjesta. Čak i ako im se dodaju jedan sigruni delegat Stranke za BiH i jedan sigurni NES-a iz USK-a, stranke osmorke imaju osam bošnjačkih delegata. Za sada je nepoznata raspodjela tri bošnjačka delegata. U nastavku ćemo po kantonima detaljnije objasniti situaciju.

Tuzlanski kanton (3 SDA, 2 Trojka)

Sa 15 bošnjačkih zastupnika u Skupštini Tuzlanskog kantona SDA ima sigurna tri delegata u Klubu Bošnjaka. SDP ima osam zastupnika od čega se njih šest izjašnjavaju kao Bošnjaci. To SDP-u garantuje jednog bošnjačkog delegata. PDA je, nakon raspada, ostala sa jednom zastupnikom, dok se od dva NiP-ova jedan izjašnjava kao Bošnjak. U zbiru za jednim “viškom” SDP-a, te jednim zastupnikom Socijaldemokrata, ova grupa ima na raspolaganju četiri bošnjačka zastupnika, što im, ukoliko ne bude promjena, garantuje još jedno bošnjačko mjesto. Tako u TK dolazimo do omjera tri bošnjačka delegata SDA naspram dva delegata Trojke.

Unsko-sanski kanton (1 SDA – 1 NES – 1 nepoznat)

SDA u Skupštini USK ima osam zastupnika, od čega je sedam Bošnjaka. To im garantuje jedno od ukupno tri bošnjačka mjesta u Domu naroda FBiH. I NES je u identičnoj situaciji. Ova stranka ima osam zastupnika od kojih se sedmero izjašnjava kao Bošnjak i imaju sigurnog delegata. SDP ima tri zastupnika, s tim da je dvoje Bošnjaka. Isto je i sa DF-om koji od tri zastupnika ima dva Bošnjaka.  POMAK ima tri zastupnika i svi su Bošnjaci. Narod i Pravda ima dva zastupnika (Bošnjaka), dok SBiH i Naša stranka imaju po jednog zastupnika Bošnjaka. Dakle, SDA i NES su sigurni sa po jednim delegatom, dok ostale stranke trenutno pregovaraju o preostalom, trećem bošnjačkom delegatu.

Srednjobosanski kanton ( 2 SDA ili 1 SDA 1 DF)

U Skupštini SBK SDA ima jedanaest zastupnika i svi su Bošnjaci. SDP ima četiri, od čega je troje Bošnjaka. NiP ima dva zastupnika. DF ima dva zastupnika, od čega je jedan Bošnjak. S obzirom na to da je lider NiP-a Elmedin Konaković rekao da ne želi DF u koaliciji, izgledno je da će zastupnik ove stranke ili podržati SDA ili ostati suzdržan. U ovvom slučaju, SDA ima osiguranog jednog delegata, a drugi je u rukama Demokratske fronte.

Zeničko-dobojski kanton (2 SDA, 1 Trojka, 1 NES?)

SDA u Skupštini ZDK ima jedanaest zastupnika, od čega je deset Bošnjaka. To im garantuje dva od ukupno četiri bošnjačka mjesta koliko tom kantonu pripada u Domu naroda FBiH. BHI Fuada Kasumoviča ima pet zastupnika, ali troje su Bošnjaci. Identična situacija je i u SDP-u BiH. NiP ima tri zastupnika, a dvoje su Bošnjaci. Naša stranka ima jednog zastupnika i u pitanju je Bošnjak. Dakle, stranke Trojke pojačane Fuadom Kasumovićem imaju jednog sigurnog bošnjačkog delegata, dok im za drugog nedostaje jedna ruka. Šansu u tome vidi zenički ogranak NES-a koji je protiv Fuada Kasumovića. Oni imaju dvoje zastupnika, koliko ima i SBB koji, praktično, ne postoji. Presudnu ulogu bi mogao imati jedan od troje zastupnika DF-a koji se izjašnjava kao Bošnjak. Za sada je, dakle, izgledno da SDA i Trojka imaju po jednog sigurnog delegata, dok se o trećem bošnjačkom delegatu iz ZDK vode pregovori.

Kanton Sarajevo (SDA 1, NiP 1, SDP 1, SBiH 1)

Situacija u Kantonu Sarajevo je najjasnija. SDA i NiP imaju po sedam zastupnika (od čega je po šest Bošnjaka) i imaju zagarantovanog po jednog delegata iz reda Bošnjaka. Nakon povlačenja Adnana Štete iz Skupštine Kantona Sarajevo koji je bio Ostali i SDP je skoro pa osigurao jedno bošnjačko delegatsko mjesto. Tu je i Stranka za BiH koja sa pet zastupnika ima sigurnog delegata iz reda bošnjačkog naroda.

Hercegovačko-neretvanski (SDA 1)

Prema nametnutim odredbama Izbornog zakona, Hercegovačko-neretvanski kanton ima pravo na jednog bošnjačkog delegata. SDA ima sedam zastupnika, od čega je šestero Bošnjaka. SDP ima tri zastupnika, ali samo je jedno Bošnjak. NiP ima jednog Bošnjaka, NES jednog i DF jednog. Čak i ako bi se sve stranke, osim SDA, udružile, ne bi imale šest Bošnjaka u Skupštini HNK. To znači da će SDA imati sigurnog delegata i iz HNK.

Bosansko-podrinjski kanton (1 Trojka,  1 SDA)

Skupština BPK daje jednog delegata iz reda bošnjačkog naroda. I tog delegata će, vjerovatno, izabrati stranke okupljene oko Trojke. No, ovdje je bitna i gubitnička lista. Naime, SDA sa partnerima može imati sedam Bošnjaka, što će, izvjesno je, biti najveća gubitnička lista u cijeloj Federaciji. Kako u Zapadnohercegvačkom kantonu nema izabranih Bošnjaka, on bi, prema ranijim pravilima i praksi CIK-a, trebao biti dodijeljen najvećoj gubitničkoj listi. To je, u konkretnom slučaju BPK, što SDA-u donosi još jednog bošnjačkog delegata.

Posavski kanton (1 SDA)

SDA u Posavskom kantonu ima tri bošnjačka zastupnika. SDP ima jednog, PDA jednog, i Neovisni jednog bošnjačkog zastupnika. Kako je PDA-ov zastupnik u srijedu podržao listu SDA, skoro pa izvjesno je da će bošnjački delegat pripasti SDA-u, koja u zbiru sa PDA ima četiri Bošnjaka. Čak i ako PDA ode sa SDP-om i Trojkom, došlo bi do žrijeba jer bi bile dvije lsite sa podrškom 3:3. No, opcija sa žrijebanjem u Posavini je sada manje izvjesna.

Livanjski kanton (1 delegat – žrijeb)

Kanton 10 daje jednog bošnjačkog delegata u Domu naroda FBiH.   SDA i SDP imaju po dva zastupnika u Skupštini ovog kantona i svi se izjašnjavaju kao Bošnjaci. U ovom kantonu je izvjesno predlaganje dvije liste koje če podržati po dva zastupnika. Kako se radi o neodlučnom ishodu, Centralna izborna komisija BiH će organizirati žrijebanje. Stranke Trojke, prema informacijama Istrage, imaju obećanje jednog službenika zapadne ambasade da će ovaj žrijeb biti namješten u njihovu korist, kako bi, na taj način, bila otvorena mogućnost da stranke okupljene oko SDP-a, NiP-a i NS-a dođu do jedanaest delegata u Klubu Bošnjaka u Domu naroda FBiH. Ukoliko SDA dođe do broja 13, a trenutno su na 12 delegata, onda formiranje vlasti na nivou Federacije BiH neće biti moguće bez te stranke, jer niko drugi, osim SDA, neće moći predložiti (pot)predsjednika FBiH.

Sudija izvjestilac pripremio odluku za plenarnu sjednicu: Upitan opstanak Schmidtovog Izbornog zakona, zapadne diplomate traže odgodu odlučivanja kako bi formirali vlast i osigurali Dragana Čovića

Sudija izvjetilac Ustavnog suda BiH pripremio je nacrt odluke koja se odnosi na izmjene Ustava FBiH i Izbornog zakona BiH koje je 2. oktobra nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt, saznaje Istraga.ba. Ovaj nacrt bi trebao biti razmatran na plenarnoj sjednici Ustavnog suda BiH, zakazanoj za 1. i 2. decembar. No, dio međunarodnih zvaničnika, svjesnih da bi Ustavni sud BiH mogao odlučiti da su Schmidtove nametnute odredbe suprotne Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava, sada pokušava isposlovati “odgodu odlučivanja”.

“Razlog je formiranje vlasti. Ukoliko Ustavni sud prihvati zahtjev člana Predsjedništva BiH Željka Komšića i Schmidtove odredbe proglasi neustavnim, a postoji velika šansa da to bude urađeno, dovodi se u pitanje formiranje vlasti u kojoj će neizbježan partner biti HDZ BiH. Stoga dio zapadnih diplomata nastoji da isposluje da se odluka o Komšićevom zahtjevu razmatra na nekoj od narednih plenarnih sjednica, a ne na sjednici koja bi trebača biti održana za petnaest dana”, kazao je ja Istraga.ba jedan diplomatskih izvora.

Prema informacijama iz Ustavnog suda BiH, mjera osiguranja koju je tražio Željko Komšić neće biti prihvaćena, jer se računa na skoro odlučivanje o meritumu. A upravo odluka o meritumu bi mogla biti suprotna očekivanjima međunarodnih zvaničnika koji su, poput američkog diplomate Gabriela Escobara, tvrdili da “ne vide razloge zbog kojih bi Ustavni sud” prihvatio Komšićev zahtjev.

Razloga za prihvatanje Komšićevog zahtjeva je mnogo. Prvo, Christian Schmidt je nametnuo skoro identičnu odredbu u Ustav FBiH koju je već ranije osporio Ustavni sud BiH. Odredbe se odnose na izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH.

Ustavni sud BiH je 2015. godine utvrdio da član IV.B. 1. član 2. st. 1. i 2.  nije u skladu sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava.

“U izboru predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, najmanje trećina delegata iz klubova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata u Domu naroda mogu kandidovati predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine. Izbor za predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine zahtijeva prihvatanje zajedničke liste tri kandidata za predsjednika i potpredsjednike Federacije, većinom glasova u Zastupničkom domu, a zatim i većinom glasova u Domu naroda, uključujući većinu kluba svakog konstitutivnog naroda”, glase odredbe Ustava FBiH za koje je Ustavni sud BiH utvrdio da nisu u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.

Obrazlažući svoju Odluku, Ustavni sud BiH navodi da “iz navoda podnositelja proizilazi kako je osporenim odredbama ustava entiteta u odnosnu na Ostale u odnosu na pravo da budu kandidirani te eventualni izabrani uspostavljena diskriminacija”. Dakle, Ustavni sud BiH je utvrdio da su odredbe Ustava FBiH kojima se Ostalima ne omogućava kandidovanje za predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH suprotne Konvenciji o zaštiti ljudskih prava.

Osporene odredbe visoki predstavnik Christian Schmidt je promijenio, ali je suština ostala ista.

“Bilo koja skupina od jedanaest delegata iz svakog od klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda može predložiti kandidata iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda, pod uvjetom da svaki delegat može podržati isključivo jednog kandidata. Svi kandidati mogu biti izabrani u skladu s ovim člankom ili na mjesto predsjednika ili na mjesto dopredsjednika Federacije”, glasi odredba Ustava FBiH koju je na dan Općih izbora nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt.

Dakle, Schmidt je svojom odlukom obespravio građane BiH koji se izjašnjavaju kao Ostali, zbog čega je ranije Ustavni sud BiH sdlične odredbe ocijenio neustavnim i neusaglašenim sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava.

Nadalje, ono što bi moglo biti problematizirano odlukom Ustavnog suda BiH su i popisi stanivništva. Visoki predstavnik Christian Schmidt je, naime, odredio da se zakonodavna vlast u Federaciji BiH (Dom naroda FBiH) konstituira po popisu iz 2013. godine, dok je za formiranje izvršne vlasti (Vlada FBiH), propisao primjenu popisa iz 1991. godine. U oba slučaja, Schmidt je išao u korist HDZ-u BiH.

Ustavni sud BiH je već ranije osporavao odluke OHR-a. U pitanju je odluka U 9/09 kojom je Ustavni sud BiH osporio odredbu Statuta Grada Mostara koju je prethodno nametnuo bivši visoki predsjednik Paddy Ashdown.

Kolumna Vildane Selimbegović: Utabanim stazama, u slavu zločin(a)ca

Prošle su sedmice po prvi put obilježeni novi Kazani. Oni zvanični, iako ih neki već zovu fake Kazanima, a radi se zapravo o tome da je podizanjem spomen-obilježja nadomak zloglasne sarajevske jame u koju su, tokom prve dvije godine rata, pripadnici Desete brdske brigade ARBiH kojom je komandovao Mušan Topalović Caco bacali masakrirana tijela ubijenih civila, mahom nebošnjaka, Gradska uprava odabrala i svoj datum za sjećanje na žrtve.

Naša priča i naša sramota

Odluka je pala prošle godine, istim onim autoritetom gradonačelnice Benjamine Karić kojim se poslužila da bi poništila raspisani konkurs za spomen-obilježje i samozadovoljno, sa pravnom diplomom i doktoratom iz rimskog prava sebe proglasila (barem) magistrom arhitekture, dovoljno vrijednim da odlučuje o izgledu spomen-obilježja.

Naravno, i o tekstu na spomen-ploči, oko kojeg je u samom Gradskom vijeću bilo debate, no odanost gradonačelnici je presudila, pa se čitav paket Kazani može smatrati tri u jedan njezinim djelom. Pa da vidimo kako je to izgledalo na ovogodišnjem, prvom obilježavanju po mjeri naše gradonačelnice i Gradskog vijeća Sarajeva. Kako je službeno priopćeno, delegacija Grada predvođena gradonačelnicom Karić odala je počast i položila cvijeće na spomen-obilježje Kazani, mjesto nevino ubijenih sarajevskih građana. “Osjećam pijetet prema svakoj nevinoj žrtvi. Mi moramo njegovati kulturu sjećanja i međusobnog poštovanja kako bismo izgradili tolerantno društvo temeljeno na demokratskim vrijednostima”, kazala je naša gradonačelnica, obećavajući kako je riječ o procesu koji će tek u budućnosti pokazati pravu vrijednost. “Važno je da se borimo za istinu, za pravdu i da se sjećamo svih nevino stradalih žrtava. Suosjećam sa porodicama ubijenih i želim poručiti da Sarajevo i ja kao gradonačelnica nikad nećemo zaboraviti njihovu patnju i stradanje”, navela je Karić.

Koju patnju? Koje stradanje? Jesu li nevino ubijeni sarajevski građani pogođeni granatom, bombardirani iz NN aviona ili je ipak neko naredio njihovu brutalnu egzekuciju, u tom novom trendu borbe za istinu i pravdu nismo doznali. Sudeći po medijskim izvještajima, Cacu je spomenuo tek potpredsjednik Srpskog građanskog vijeća u BiH Rajko Živković, a čini se da bi bolje bilo da nije. “Cace se sjećam iz predratnog perioda. Tokom rata pokupili su i mene jednom i doveli me ovdje, imao sam sreću da me Caco poznavao. Pitao me šta radim ovdje, kada sam mu rekao da su me njegovi doveli, rekao je da se vratim nazad”, kazao je Živković. Iz nes(p)retnog Rajkovog iskaza mogli bismo zaključiti da su nevino ubijeni jednostavno bili bez sreće da poznaju predratnog Cacu?! A Predrag Šalipur, recimo, ne samo da je poznavao predratnog Cacu već je bio i borac Desete brdske brigade i opet je završio u dijelovima, na dnu Kazana, u skladu sa naredbom komandanta svoje brigade i svog predratnog druga. Rajko nam je, kao stari dobri novinar, odagnao sumnje da je o životu i smrti u 10. bbr. odlučivao iko drugi osim Mušana Topalovića Cace, mada smo to saznali i iz transkripata sa suđenja na kome su Cacini potčinjeni, čak i oni najbliži, listom tvrdili da je on bio taj ko je naređivao dovođenje civila i načine njihove egzekucije. No, nisu se proslavili ni ostali kojima je gradonačelnica od sveg srca zahvalila što su izdvojili vrijeme da polože cvijeće i odaju počast žrtvama, a bile su tu delegacije raznih nivoa vlasti pojačane OSCE-om i predstavnikom Misije EU. Ovaj posljednji požurio je da (raz)otkrije svrhu svoga dolaska: “Bitno je što je Grad Sarajevo pokrenuo inicijativu i korake prema tome. EU odaje počast svim žrtvama, bez obzira na stranu ili etničku pripadnost”, kazao je Juriy Muss.

Ruku na srce, nisu Evropljani ti koji se ovdje trebaju suočiti s prošlošću i njegovati kulturu sjećanja, Kazani su naša priča i naša sramota. Zato što su nevino ubijeni sarajevski građani dijelili naše ratne sudbine, vjerovali u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Armiju BiH i stradali od zločinačke ruke odmetnutog komandanta. To ratno Predsjedništvo BiH imalo je snage da se 26. oktobra 1993. godine obračuna sa svojim odmetnicima, Mušan Topalović Caco je boreći se toga dana protiv sprovođenja naredbe vrhovne komande, dakle Predsjedništva BiH – čiju su volju na terenu provodili specijalne jedinice MUP-a i Armije RBiH – ubio devet vojnika i policajaca, nastavljajući tako svoj zločinački pothvat. Međutim, ni tih devet otetih života nije pomoglo da Cacu smjeste na onu stranu kojoj pripada. Admir Hebib (1969), Izet Karšić (1959), Kemal Kojić (1960), Dragan Miljanović (1967), Slaven Markešić (1965), Srđan Bosiljčić (1963), Elvir Šovšić (1974), Hamid Humić (1959) i Jasmin Čamdžija (1968) bili su dobrovoljci u odbrani ovoga grada i države BiH. Ubijeni su braneći ustavni poredak zemlje, slijedeći naredbe pretpostavljenih komandi i mada su (većinom) sahranjeni u Velikom parku, u Sarajevu, nekako se teško oteti dojmu da su ovoj državi i blizu važni kao Caco, koji je, iako ubijen prilikom pokušaja bjekstva (major ARBiH koji se nije libio pucati i odlikovan je), u novembru 1996. godine ekshumiran i uz nezapamćenu dženazu ispraćen do Spomen-mezarja Kovači na kome je i ukopan.

Glorifikacija gangstera

Taj je događaj pokojni Jovan Divjak nazvao glorifikacijom gangstera, a koliko je bio upravu, svjedoči podatak da i dan-danas ljudi imaju potrebu da onim nevjernim tomama poput mene objašnjavaju kako “Caco nije slučajno bio komandant, on se za nas borio”. Istina, kada te dušebrižnike priupitam šta bi oni rekli da je od ruke tog komandanta, nedajbože, stradao njihov otac ili brat, obično zašute, no ne zadugo: “Ti ne razumiješ, Caco nas je branio, da je drugačije, našli bi nešto kod njega”?! Da, našli su, istražitelji su iz Kazana iskopali tridesetak vreća ljudskih ostataka koje su jedno vrijeme bile zakopane u NN humkama na ivici sarajevskog groblja Sveti Josip, nadomak pomoćnog stadiona Koševo. Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) je u dva navrata pisalo KJKP Pokop. Tražili su da se obilježe ove parcele, s obzirom na to da to nije na dostojan način učinjeno na mjestu egzekucija: od KJKP Pokop dobili su odgovor u kome je njihova ideja pohvaljena. Ali ne i realizirana. A kad će i hoće li biti, ne zna se. Kao što se ne zna hoće li ikada biti ustanovljena i na ploču upisana imena svih nevino ubijenih sarajevskih građana po naredbi Mušana Topalovića Cace. Jer, gradska vlast s gradonačelnicom na čelu potrošila je mjesta na spomen-ploči s neskrivenom ambicijom da stavi tačku na tu mračnu ratnu mrlju na savjesti glavnog grada BiH. I odbila upisati ime zločinca na spomen-ploču, pravdajući se kako to nije praksa. Edvin Kanka Ćudić, koordinator UDIK-a, plastično je i argumentirano dokazao da to nije tačno, ali i konstatirao kako je sve učinjeno da bi zločin bio arhiviran.

Posljednji ekser u kovčeg arhiva zakucala je gradonačelnica odabirom 9. novembra za Dan sjećanja. Cilj je bio odmaći se od Cace i 26. oktobra, po cijenu da to znači i arhiviranje akcije Predsjedništva BiH. Ali zato pogoduje narastanju mita o Caci, kao komandantu koji se borio za nas. Onako kako su se za svoje narode borili naredbodavci zločina nad civilima, od Ahmića do Srebrenice.

Novinarka NAP-a izvještava iz Istanbula: Duge cijevi na ulicama, mjere sigurnosti na najvišem nivou

Kada se na Taksimu glavnom središtu Istanbula danas u 16:20 dogodio napad u kojem je šest osoba smrtno stradalo, a više od 80 teže i lakše ranjeno, u drugom dijelu Istanbula, u kompleksu Sultan Ahmetove džamije i Aja Sofije hiljade turista iz cijelog svijeta obilazili su ove vjerske i historijske objekte, piše novinarka Novinske agencije Patria Amra Vrabac u svom specijalnom izvještaju iz Istanbula.

Prilikom ulaska nije bilo nikakvih mjera, a ni nakon obavljene posjete i molitve. Oko 16:30 starim dijelom Istanbula, Sultanahmetom čule su se policijske i sirene hitne pomoći. Tramvajski saobraćaj odvijao se normalno, a kroz žamor turista probijao se zvuk sirena.

A onda se samo sat poslije na ulicama Sultanahmeta pojavila policija naoružana dugim cijevima. Policijske patrole kruže neprestano pod rotacijama, a kompleks džamija dodatno je osiguran pripadnicima specijalne policije.

Ekipa Patrije večeras je zabilježila veliki red turista koji čekaju ispred Aja Sofije, a svi oni koji su sa sobom imali bilo kakvu veću torbu ili kofer detaljno su pregledani.

U tužnoj istanbulskoj večeri zavladala je velika saobraćajna gužva, a pojačane su i kontrole.

velike gužve u Istanbulu, foto: NAP

Lako je shvatiti da su mjere sigurnosti podignute na viši nivo nakon današnjeg napada. Turske vlasti vode istragu kako bi rasvijetlile ovaj šokantan događaj. Nakon što se napad dogodio društvene mreže su nekoliko sati bile blokirane. Neke i dalje ne funkcionišu.

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan oglasio se poslije napada i poručio da eksplozija “smrdi na terorizam” i da je u sve umiješana jedna žena. Tužilaštvo je promptno reagovalo i na lice mjesta je upućeno pet tužilaca. Policijske snage evakuisale su prostor oko mjesta tragedije. Stanovnici koji žive u blizini zamoljeni su da ne napuštaju domove.

Zbog detaljnih kontrola, velike gužve na ulazu u Aja Sofiju

Prve informacije koje objavljuju turski mediji govore da je troje osumnjičenih za napad. Prema tim podacima policija sumnjiči ženu i dva muškarca, pripadnike PKK.

Podsjećanja radi, u okrugu u kojem je danas poginulo šest osoba, a dvije od nekoliko desetina ranjenih u kritičnom stanju, i 2016. godine izvršen je teroristički napad. Tada je poginulo najmanje pet osoba.

Kalkulacije i manipulacije: ORKE na vlasti u BiH

Ko god da formira vlast na državnom, entitetskim i kantonalnim nivoima imat će pred sobom više nego težak posao.

I teško je reći šta je veći – prvi prioritet.

Inflacija samo raste. Potrošačka korpa sve je skuplja, cijene energenata su u usponu, a najavljeno poskupljenje struje samo će doliti dodatno ulje na vatru. Odlazak mladih sposobnih ljudi samo dobija na dinamici, piše Sead Numanović u kolumni za politicki.ba.

Migrantski talas u usponu je i prijeti dodatnom eskalacijom i destabilizacijom. Politike Srbije i Hrvatske stabilno idu ka daljem davljenju Bosne i Hercegovine.

U Srbiji je izabrana nova vlada, a stara velikodržavna politika srpskog sveta samo je dodatno ojačana i jakom pozicijom prvog potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova Ivice Dačića.

U Vladi nema Aleksandra Vulina. Ali je pristiglo nekoliko novih Vulina.

Hrvatska od Nove godine ulazi u Šengen i euro-zonu. Time u cjelosti postaje članica Evropske unije i Brisel više nema jakih kontrolnih mehanizama kojima bi mogao utjecati na politiku zvaničnog Zagreba prema Sarajevu.

“Legitimno predstavljanje” tek će dobiti na zamahu.

“Vidim da se ti muslimani tamo nešto pate. Blok Srbi-Hrvati će o svemu odlučiti, a ne oni. Ovdje ćemo mi birati, šta god oni mislili o tome”, reče Milorad Dodik, lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata i čelnik srpskog bloka koji okuplja najmanje šest stranaka.

Ta šestorka pojačana je (najmanje) jedanestorkom Dragana Čovića, okupljenom oko Hrvatskog narodnog sabora.

Hidroelektrane u gornjem toku rijeke Drine, aerodrom u Trebinju, “legitimno predstavljanje” Hrvata, paketi kontrole i blokade… definirani su principi ORKA-saveza Dodik-Čović.

Sarajevo je u očiglednom rasulu!

Šta god da rekli, ne može se sakriti činjenica da nemaju odgovore na srpsko-hrvatski blok u Bosni i Hercegovini koji sasvim jasno govori šta hoće, pa i ucjenjuje.

U Sarajevu je prioritet svih prioriteta – vlast. I nema cijene koja će se platiti za to.

Da nije tako, neko bi odgovorio Dodiku i njegovoj izjavi o “patnji muslimana”.

Da su lideri konglomerata od skoro 20 stranaka iole svjesni, neko od njih bi Dodika i bukvalno otjerao tamo odakle je ispuzao prije 63 godine!

“Vidim da se ti muslimani tamo nešto pate. Blok Srbi-Hrvati će o svemu odlučiti, a ne oni. Ovdje ćemo mi birati, šta god oni mislili o tome”, reče Dodik prije tri dana.

I niko mu ne odgovori! Ni indirektno.

Ako pogledamo o čemu se priča unutar političkih blokova u Sarajevu, onda ćemo bjelodano jasno vidjeti da je iznad svega lični animozitet. Čak su i djeca u vrtićima zrelija.

Probosanske i bošnjačke stranke imaju 2 od 3 člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Isti blok ima 24, od 42 poslanika u državnom parlamentu…

A bank drže stranke u apsolutnoj manjini. I diktiraju uslove, katilski određuju ko od Bošnjaka može u vlast, a ko ne. Čović i Dodik su se potrudili da mi sasvim jasno znamo šta oni hoće.

A mi ne znamo šta hoće bošnjačke-probosanske stranke. Koji je to donji prag ispod kojeg nema ulaska u vlast?

Je li to državna imovina? Je li to ulazak u NATO u naredne četiri godine? Je li to Berlinski proces i ekspresna ratifikacija tri nedavna bitna sporazuma o integriranju i napretku regiona?Je li to kandidatski status do kraja (ove) godine?Je li to izgradnja autoputa od Sarajeva do Tuzle? Je li to regulacija toka rijeke Spreče?

BILO ŠTA!

Ne znamo. Ne vidimo to ni na profilima na društvenim mrežama brbljivih lidera koji se rado oglašavaju tamo o svemu i svačemo, samo ne o temeljnim vrijednostima.

5-ORKE, 6-0RKE, 8-ORKE, 11-ORKE… nisu na papir jasno stavile temelje svog ulaska u vlast. Bitne su pozicije i bitno je da “ovi drugi” ne budu u vlasti. I da bi se to ostvarilo ići će se u pakt s “crnim đavolom” samo da bi se ovim drugim napakostilo.

Nema selameta od takve vlasti!Demokratija podrazumijeva da se nakon izbora onima što dolaze dadne stotinu dana fore.

Živimo u vremenima kada su i minuti dragocjeni i nakon protraćenih 20 godina plus, nemamo komocije ni za sekundu “fore”.

Odgovor lideru Naroda i Pravde: Konakoviću ne treba pakovati. Njega treba dokumentovati!

Nisam gledao, jer već odavno ne gledam Fake TV, jubilarni dvadeseti nastup Elmedina Konakovića u ovoj godini na toj televiziji. Nisam gledao, ali sam čuo njegov avaz u online izdanju Fake TV-a.

Elem, kaže predsjednik Naroda i Pravde da sam negdje, u nekoj kafani na Palama, sa Osmicom (a skim bih drugo mogao) i sa Šajom (ne onim Šajom Senadom kojeg je nekad vozao današnji Konakovićev vozač, batler i biznismen Ramiz Turulja) dogovarao pakovanje krivičnog djela Elmedinu Konakoviću. Kaže predsjednik Naroda i Pravde da sam baš ja provalio tu akciju jer me strah njegovog dolaska na vlast, pa mu se bacam pod noge, baš onako kako se on nekad pod noge bacao Sebiji Izetbegović.

Prvo, na Palama nikad u životu nisam bio. Prolazio kroz Pale jesam, ali na Palama sjedio nisam. Drugo, sve i da sam htio pakovati Elmedinu Konakoviću, ne bih to radio na Palama, gradu koji dobro pokriva MUP Republike Srpske i srbijanska BIA kojoj Konaković iznimno vjeruje i kojoj je prijavljivao “imaginarne” špijune iz Bosne koji su ga navodno pratili u Beogradu. I treće, Elmedinu Konakoviću ne treba pakovati. Njega treba dokumentovati.

Da upravljam službama, sigurno ne bih rekao svojim podređenim da prate Elmedina Konakovića u Beogradu. Poslao bih ih u Dubai, grad u koji često putuje Elmedin Konaković i grad u kojem stoluje Tito i Dino. Da upravljam službama, istražio bih sve transakcije oko kupovine hotela Igman i onog misterizonog investitora iz Dubaija što se bavi “skupocjenim satovima” i još skupljim automobilima.

Ali ne upravljam. Pa zato mi je još uvijek misterija koji je to poduzetnik sa diplomatskim pasošem iz Dubaija donio satove u Sarajevo i složio ih u sef kod advokata koji je zastupao najveći građevinski poduhvat NiP-a zvani “Crni vrh”.

Da upravljam službama, tačno bih znao koje bih to sarajevske biznismene i biznise istraživao. Ne da bih pakovao Elmedinu Konakoviću. Samo bih dokumentirao kriminal.

Godinama sam izbjegavao da u javnosti polemišem sa predsjednikom NiP-a. Izmišljao je o meni, tužakao me sudovima zbog mojih tekstova i, na kraju, gubio je tužbe. Ove godine imenom i prezimenom me prozvao barem deset puta. I, evo, ja mu drugi put u ovoj godini nudim TV duel na bilo kojoj televiziji. Može i na Fake TV. Može i u Crvenoj olovci. Neka povede sa sobom i Aljošu i Dubravka Čamparu. Neka povede i Gordana Memiju i sve svoje prijatelje. Može i one samozatajne biznismene iz Dubaija dovesti. Ja ću sam doći.

Nisam gledao, jer ne gledam propagandni program, jubilarno n-to gostovanje Elmedina Konovakovića na “nerežimskoj televiziji”. Nisam gledao, a morat ću. Samo zato da bih kvalitetnije pripremio tužbu koju nikad do sada nisam podnio protiv bilo koga, trpeći godinama uvrede da sam “potrčko”, da sam “korumpiran”, da sam “saradnik službe”.

I za kraj – nisam gledao Konakovićevo gostovanje. Nikad nisam bio na Palama. Nikad nisam bio u Dubaiju. Moji kumovi nisu bili domaćini Titu i Dini. Ne informišem se na Wikipediji. Ne izbjegavam TV duele. Ne izmišljam svoje tekstove. I imam presudu da sam govorio istinu kada sam napisao da je Elmedin Konaković otuđio televizore i kiriju iz sarajevske Zetre.

Andrej Nikolaidis za SB:”Kada Eskobar javno diktira odluku Ustavnog suda BiH, to nije politički pritisak? Nego je – šta? Čas demokratije?”

Gabriel Escobar, američki kolonijalni upravitelj za Zapadni Balkan, saopštio je kako ne vidi da bi Ustavni sud BiH mogao pronaći nešto sporno u odluci Christiana Schmidta na koju se tom sudu žalio Željko Komšić.

A šta bi sa onim “institucijama treba omogućiti nezavisan rad”, “bez političkih pritisaka”? Kada Eskobar javno diktira odluku ustavnog suda, to nije politički pritisak? Nego je – šta? Čas demokratije?

Šta da vam kažem… Moderni kolonijalizam, u poređenu sa onim klasičnim, ima bezbroj mana i niti jednu vrlinu. Jer nekada bi, kada bi te okupirali, nešto u okupiranoj zemlji morali napraviti: na primjer željeznicu, kao Englezi u Indiji, ili tramvaj, kao Austrijanci u Sarajevu. Onda, kad im imperija propadne, tebi barem nešto ostane. Danas, kada kolonizatori nisu države, nego države-kompanije: ni to. Danas otvore staklenu kancelariju, zaposle 10 slabo plaćenih primjeraka lokalnog stanovništva i samo muzu pare iz države koju su stavili pod kontrolu. Umjesto infrastrukture, danas ti daruju “sistem vrijednosti”, piše crnogorski književnik Andrej Nikolaidis za Slobodnu Bosnu.

Nego, drugo me zanima… Kako smo mi, odrasli u zemlji-osnivačici Pokreta nesvrstanih, odgajanih na mitologiji antiimperijalne, oslobodilačke borbe naših predaka, stigli do toga da nam je normalno da nam predstavnici imperije javno postavljaju i smjenjuju vlast, određuju ustavno uređenje, definišu ono što je društveno (ne)prihvatljivo – ukratko, šteluju svaki segment takozvanog društveno-političkog života?

U najkraćem, ovako, mada je ovo kasna pamet: ko se nije bunio kada je Imperija na vlast u RS-u dovodila Dodika, nema se pravo buniti ni kada sad na vlast u Federaciji i BiH dovodi “Trojku”. Kada ih u kuću pustiš jednom, nikada ih više išćerati.
A u kuću ti uđu onda kada prihvatiš srednjičarsku ideologiju. Srednjičarstvo – šta je to? Jasno je: imate ljevičare, desničare i srednjičare. Dozvolite da, što bi rekao Bojan Tončić, “u nedostatku boljih izvora citiram sebe”… Ovako sam srednjicu objasnio u imaginarnom dodatku Bierceova “Đavoljeg rječnika” koji sam dopisao:

SREDNJIČAR, im. Zagovornik ideje da je istina uvijek u sredini, baš kao i mudrost. Ako jedna strana tvrdi kako je zemlja okrugla a druga da je ravna ploča, mudar čovjek će znati da je nužno primijeniti inkluzivni pristup, koji će uključiti oba viđenja, tako da se niko ne osjeti gubitnikom, još manje glupakom. U politici ta ideja svoj izraz nalazi u takozvanim partijama centra, posvećenih takozvanom dijalogu i takozvanom kompromisu između takozvanih ekstrema. Ako jedna strana ima ekstremnu namjeru da spali grad i pobije njegovo stanovništvo, dok se druga strana ekstremistički drži odluke da to ne dopusti, razumna mjera kompromisa je da bude spaljeno pola grada i pobijeno pola njegovih stanovnika, a grad bude podijeljen između njegovih branitelja i osvajača. U prošla vremena, kada je politička kultura bila na znatno nižem nivou, zastupnik te ideje bio bi obješen na glavnom gradskom trgu. Danas takav ima titulu Međunarodnog posrednika ili premijera inkluzivne vlade.

UMJERENOST, im. Neumjereno hvaljena osobina, eufemizam. Na primjer: umjereno hrabar, umjereno inteligentan, umjereno korumpiran… Terry Eagleton navodi primjer engleskog profesora koji je tokom razgovora sa vođstvom slavnog univerziteta na kojem se naumio zaposliti upitan – ne misli li da su njegovi stavovi ponešto ekstremni. Odgovorio je: “Jesu, ali ja ih se umjereno držim”.

OK, jasno vam je šta hoću reći. Tamo gdje je sukob, pojavite se kao posrednik između zavađenih strana. Ne zanimaju vas stvari poput pravde i istine. U srednjičarskoj ideologiji, vrhunska vrijednost je kompromis. Problem je očit: u engleskom jeziku, recimo, “compromise” znači kompromis; ali i “kompromitovati”. Čitava srednjičarska ideologija počiva na korupciji vlastitih stavova i ideja – njih morate korumpirati, od njih morate odustati ili ih iskvariti, da biste postigli “kompromis”. Istovremeno, ta vas ideologija poziva na permanentnu, “beskompromisnu” antikorupcijsku borbu. Šta da vam kažem: imperij je uvijek ciničan.
Iz srednjičarske perspektive, insisitiranje na pravdi i istini je stvar ekstremističkih ideologija. Kada namećete srednjičarsku ideologiju, vaši partneri su jednako ljudi koji nemaju stav, oni kojima platite da zauzmu vaš stav, kao i oni koji se svoga stava “umjereno drže”.

Evo vam divan primjer srednjičarske “mudrosti”. Svaki nacionalizam je jednako loš. A je li, sreće ti?

Od idiotizma te teze veći je jedino njen moralni idiotizam. Jednako su loši bili, recimo, alžirski i francuski nacionalizam tokom alžirske borbe protiv francuskog kolonijalnog ugnjetavanja?

Ljevičari su nekada znali da je nacionalizam sastavni, nužni dio oslobodilačkih, antikolonijalnih pokreta. Kada napadnete neku zemlju, kod njenih stanovnika ćete izazvati nacionalističku reakciju. Hoćete mi reći da je francuski Pokret otpora bio anacionalan/nadnacionalan? Da su anacionalni bili talijanski partizani? Da su, napokon, Titovi partizani bili sterilisani od nacionalizma?

Kako da ne… U “Revoluciji koja teče” Svetozar Vukmanović-Tempo piše o predratnim skupovima koje je, kao mladi komunista, organizovao po Crmnici, u Crnoj Gori. Pa se prisjeća kako je publika mlako reagovala na njegove marksističke tirade o klasnoj borbi. Ljudi su se zapalili tek kada je počeo govoriti o nepravdi i srpskoj okupaciji Crne Gore 1918. godine. Tada je, piše Tempo, shvatio da komunistički ustanak neće ići bez jakog nacionalnog naboja.

Ali šta zna Tempo – on je samo izveo jednu uspješnu revoluciju.

Da vam to formulišem ovako… Jeste li ikada čuli za nekoga ko je bio spreman da ostavi ženu i djecu, uzme pušku i ode u goru, da bi se sljedeće četiri godine, gladan, promrzao i bolestan borio za “inkluzivni pristup”, “održivi razvoj”, “antikorupcijske inicijative”, “sigurni prostor”, “politički korektni govor”i “zelene politike”?

Ni ja.

Skandal u Dortmundu: Navijači Fenerbahčea organizirali promociju filma negatora genocida Borisa Malagurskog

Trinaesta godišnjica postojanja fan kluba Fenerbahčea, poznate fudblske ekipe iz Turske, u Dortmundu mogla bi biti ubilježena crnim slovima.
Kako saznaju Istraga.ba i Politicki.ba u prostorijama ovog kluba sinoć je upriličeno sramotno prikazivanje filma negatora genocida, kanadskog režisera srpskih korijena Borisa Malagruškog o entitetu Republika Srpskay
U prvoj jutrošnjoj reakciji, iz Dortmunda, Turci su bijesni.

“Prevarili su nas”, rečeno je ljudima koji su u šoku provjeravali informaciju kako je propagandni film prikazan u jednom turskom udruženju, dok cijeli progresivni zapadni svijet zatvara vrata Malagruškom i njegovom smeću.
Najavili su i da će se zvanično očitovati.
I da će odgovoriti prikazivanjem filmova o Bosni.
Još zvaničnog očitovanja njema.
Malagruski je odmah iskoristio priliku da se pohvali prevarom i istakne “razumijevanje Turaka” u Njemačkoj.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...