Istaknuto

Istaknute objave

Zbog njegovih veza sa Miloradom Dodikom: Europarlamentarci traže pokretanje postupka protiv Olivera Varhelyia, pominju i Sattlerovu zabilješku

Grupa od 30 poslanika Evropskog parlamenta zatražila je da se komesar za proširenje i politiku susjedstva Oliver Varhelyi kazni zbog svog ponašanja u Bosni i Hercegovini, objavio je politicki.ba.

U pismu koje je uputila mađarska poslanica Katalin Cseh predsjednici Evropske komisije Ursuli von der Leyen zahtijeva se pokretanje postupka protiv Varhelyija.

Poslanici optužuju komesara da provodi svoju i politiku Viktora Orbana, a ne Evropske unije i Evropske komisije, piše politicki.ba.

“Poštovana predsjednice von der Leyen”, pišu europarlamentarci, “Mnogi u Evropskom parlamentu (a sigurni smo da je isto važi i za Komisiju) pomno prate zbivanja oko Republike Srpske (RS). Mir unutar i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine (BiH) od ključnog je značaja ne samo iz lokalne, već i iz regionalne i, zapravo, evropske perspektive. Zbog toga smo izuzetno uznemireni očiglednom eskalacijom političkih tenzija unutar Bosne i Hercegovine koje podstiče Milorad Dodik, srpski član tročlanog Predsjedništva zemlje. Ako Dodikov poduhvat da razbije državu i uspostavi nezavisnost RS povlačenjem iz državnih institucija i uspostavljanjem nezavisnih vlasti na teritoriji RS bude uspješan, njegove posljedice će se osjetiti daleko izvan granica BiH, sa teškim posljedicama po vanjsku politiku EU, kao i proces proširenja. Kao neutralna strana sa značajnim uticajem, Komisija ima ključnu ulogu u osiguravanju da se zaključci Dejtonskog sporazuma poštuju na obje strane i da se u BiH uspostavi mirna koegzistencija oba entiteta koja pogoduje razvoju i rastu. Međutim, ne dijele sve zemlje članice EU ove ciljeve. Naširoko se izvještava da sadašnja mađarska vlada aktivno podržava Dodikovu kampanju da nastavi svoju političku strategiju u podjeli BiH, o čemu svjedoči nedavna podrška Mađarske RS-u od 100 miliona eura, neposredno prije predstojećih općih izbora u BiH”, navedeno je u pismu.

Parlamentarci, dalje, podsjećaju i na interni dokument  EU koji je Istraga.ba objavila 21. decembra prošle godine, a u kojem šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler izvještava o nadređene o Varhelyievim sastancima sa Dodikom.

“Još više uznemiruje procurjeli dokument koji je potpisao Johann Sattler, šef Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini, koji sugerira da je komesar EU za susjedstvo i proširenje Oliver Varhelyi otvoreno bio u dosluhu s Miloradom Dodikom u potencijalnom razbijanju BiH. U izvještaju se navodi da se komesar Varhelyi “složio” sa Dodikom oko datuma posebne sjednice Narodne skupštine RS i da će biti najavljen šestomjesečni moratorijum za donošenje zakona o jednostranom povlačenju iz državnih institucija. Nepotrebno je reći da predstavnici Evropske komisije ne smiju izgledati kao neko ko udovoljava separatistima i na taj način djeluju izvan svog mandata suprotno zvaničnoj politici EU koja se odnose na region zapadnog Balkana. Ako se dovede u pitanje nepristrasnost i neutralnost Komisije, krhka geopolitička ravnoteža odmah postaje ugrožena. U tom kontekstu, želimo da pitamo da li Komisija smatra da je ponašanje komesara Varhelyija bilo u skladu sa zvaničnom politikom EU prema BiH? Možemo li očekivati ​​detaljnu internu inspekciju kako bi se utvrdilo da li su njegovi postupci kompatibilni s njegovom ulogom komesara za susjedstvo i proširenje? Kakav je stav Komisije po pitanju teritorijalnog integriteta BiH i kako Komisija planira osigurati da se zaključci Dejtonskog sporazuma – čiji je EU potpisnica – ne krše. Srdačan pozdrav”, navedeno je u pismu kojeg su potpisali: Katalin Cseh; Natha lie Loiseau; Irena Joveva; Attila Ara-Kovacs;Thijs Reuten, Milan Brglez; Hilde Vautmans; Michal Simecka; Karen Melchior; Reinhard Butikofer; Petra Kammerevert; Javier Nart; Klara Dobrev; Sandor Ronai; Csaba Molnar; Viola von Cramon-Taubadel; Klemen Groselj; Joan•Dragos Tudorache; Laurence Farreng; Pernille Weiss; Martin Hojsik;  Valerie Heyer; Thomas Waitz; Tineke Strik; Soraya Rodriguez; Gwendoline Delbos-Corfield; Jordi Canas; Abir Al•Sahlani; Vlad Gheorghe i Dietmar Koster.

Sead Numanović analizira reakciju EU o danu RS: Kakva je Unija, reakcija je dobra

Evropska unija pokazala je iznenađujuću odlučnost (sa ili bez navodnih znakova) u reakciji na događanja od 9. januara u Banjoj Luci.

„Dozvolite mi da počnem s podsjećanjem da Evropska unija odlučno osuđuje negativnu retoriku koja izaziva podjele i zapaljivu retoriku korištenu na ovim proslavama, u nedjelju kod čelnika Republike Srpske. Takvom retorikom i postupcima, kao što smo vidjeli, rukovodstvo Republike Srpske pokazalo je da je samo dodatno pojačalo tenzije među zajednicama u Bosni i Hercegovini i da dodatno povećalo tekuću političku krizu. Ovu krizu treba riješiti, a ne produžavati i ne produbljivati. U sinoćnjoj smo izjavi bili vrlo jasni o negativnim posljedicama takvih radnji i ponašanja. Također smo bili vrlo jasni u pogledu našeg žaljenja, što smo vidjeli neke partnere koji podržavaju ovakve akcije i takvu retoriku i takvo ponašanje, jer to ugrožava regionalnu stabilnost i ugrožava dobrosusjedske odnose u regionu. A oni partneri koji su pružali takvu podršku znaju na koga mislimo. Dakle, ne treba ih posebno izdvajati, a svi znaju ko je tu bio i ko je podržavao ovo neodgovorno, podijeljeno i negativno ponašanje tokom proslave. Dakle, svi moraju biti svjesni da to nije prihvatljivo za Evropsku uniju, ako zemlje, i ako partneri u procesu akvizicije, u našem neposrednom susjedstvu, na zapadnom Balkanu, nastave sa takvim ponašanjem, to će se odraziti na njihove napore da se približe Evropskoj uniji. I mislim da je u tom smislu izjava bila vrlo jasna”, rekao je Peter Stano.

Glasnogovornik EU se potom našao na “roštiljanju” novinara da bude jasniji, precizniji, da izgovori riječ “Srbija”, kada govori o “partnerima” koji “podržavaju ovakve akcije”…

Naravno, to se nije desilo.

I izostanak da EU bude “do kraja” i u riječima i u djelima otvorio je novo polje medijskog šamaranja Brisela.

Logično! Ovakva izjava EU jeste neuobičajena.  Istovremeno, ona je i poprilično kasna. Da je emitirana, na primjer, u oktobru ove godine, imala bi drugačiji učinak.

Ali, budimo pošteni, ovakva kakva Evropska unija jeste, i jučerašnja izjava i današnje njeno ponavljanje i dodatno “glancanje” jeste iskorak.

Ko iole prati institucije EU sjetit će se barem 10 situacija u kojima se od EU očekivalo da bude i direktnija i oštrija, ali se to nije desilo.

Evo, na primjer, Unija se više nego izbrukala u vrijeme kada su buktale demonstracije u Bjelorusiji protiv Aleksandra Lukašenka. Svi su bezmalo odmah bili za to da se brutalna izborna krađa koju je proveo diktator u toj zemlji strogo kazni.

A onda se pojavio Kipar (čuj, Kipar!) koji je saglasnost uslovio s tim da se prvo na “crnu listu” nađe Recep Tayyip Erdogan, predsjednik Turske, te njegovi sljedbenici, pa da se onda udari po Lukašanku.

I bili su vro tvrdoglavi u tom stavu da je EU izgubila par mjeseci dok Kipar nije “spustio ručnu” i sankcije Lukašenku krenule.

I to je, dakle, samo jedan od niza sramotnih primjera.

(Nećemo sada o stalnom ponavljanju brukanja EU u slučaju Sjeverne Makedonije i Albanije. I nećemo sada o sramnoj reakciji na demonstraciju vojne sile, sa sve ruskim ambasadorom iz Beograda na granici, u slučaju Kosova…)

Dakle, mora nam biti jasno – kakva je EU, ovo što je Stano  iscijedio iz nje je na nivou čuda!

Naravno, sada ostaje veliko pitanje kakva i kada slijede djela.

Izjava jeste kakav – takav iskorak naprijed.

Sankcioniranje vlasti entiteta RS, ali i poslovnih subjekata koji sve to finansiraju, te šamari Srbiji, nešto su na čemu će se mjeriti istinska odlučnost EU. Ako je suditi po aktivnostima na terenu, Unija će, kao blok, biti zadnja koja će nešto konkretno uraditi.

Jer ima 27 konstituenata i svaki od njih – od velike Njemačke do tog smiješnog Kipra – imaju istu moć – pravo veta. Od koga je, “čudo” je…

(A o nama, drugi put.)

I optuženik za državni udar u Crnoj Gori došao u BiH: Šta je Bratislav Dikić 8. i 9. januara radio u Banja Luci?

Crvene beretke bile su na glavama ljudi oko njega. A on je, bez kape na glavi, mirno iz mase posmatrao svečani defile i slušao pjesmu pripadnika SAJ-a MUP-a Republike Srpske. Snimajući okupljenu publiku, saradnik Istrage slučajno je snimio i njega. Bratislava Dikića. Optuženika za terorizam u Crnoj Gori.

U Bosni i Hercegovinu je ušao 8. januara, iz Srbije, preko Pavlovića mosta, odakle se, preko Bijeljine i Brčkog, dalje zaputio prema Banja Luci. Tamo je prisustvovao obilježavanju neustavnog dana Republike Srpske. No, zbog čega je on bitan?

Bratislav Dikić je nekadašnji general srbijanske Žandarmerije. Pretražujući Internet naći ćete njegove brojne fotografije sa plavom beretkom na glavi. No, nači ćete i one na kojima Dikića crnogorski policajci privode na suđenje u Viši sud u Podgorici gdje mu se sudi zbog optužbi da je bio jedan od onih koji su, sarađujući sa ruskom vojnom obavještajnom službom GRU, u izbornoj noći, oktobra 2016. godine, u Crnoj Gori pokušali izvesti državni udar.

Bratislav Dikić (foto: pobjeda.me)

Crnogorske Vijesti pišu da bi 17. januara, odnosno početkom naredne sedmice, u Višem sudu u Podgorici trebalo početi obnovljeno suđenje u slučaju poznatom kao “državni udar”. Početak novog suđenja odgađan je nekoliko puta, otkako je u februaru prošle godine Apelacioni sud Crne Gore ukinuo je presudu, kojom je 13 optuženih za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine osuđeno na skoro 70 godina zatvora.

Prvostepenom presudom bila su osuđena i dvojica ruskih državljana. Eduard Šišmakov i Vladimir Popov su ukinutom presudom bili osuđeni osuđeni na 15, odnosno 12 godina zatvora. Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore ovu dvojicu pripadnika ruske vojne obavještajne službe GRU tereti da su 2016. godine bili na čelu kriminalne organizacije koja je pripremala izvođenje terorističkih akcija na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra, te da su pripremali i likvidaciju tadašnjeg crnogorskog premijera, a današnjeg predsjednika Mila Đukanovića. Na osnovu obavještajnih informacija partnerskih agencija, crnogorske vlasti su uspjele spriječiti ovu akciju. Šišmakov i Popov su pobjegli, a za njima je raspisana Interpolova potjernica. Pravi identitet Eduarda Šišmakova je, zapravo, Eduard Širokov.

On je označen kao glavni organizator akcije u okviru koje je, neposredno pred parlamentarne izbore u Crnoj Gori, rusko-srpska naoružana skupina sa vlasti trebala  svrgnuti Mila Đukanovića, koji je taada Crnu Goru vodio prema NATO-u. Šišmakov se, zajedno sa svojim kolegom iz ruske službe Vladimirom Popovom nekoliko puta susretao sa Aleksandrom Sinđelićem, srbijanskim državljaninom i pripadnikom četničkog ravnogorskog pokreta koji je kasnije postao svjedok pokajnik. Sinđelić je svjedočio da je Šišmakov imao skice crnogorske Skupštine u kojoj je trebala biti izvedena ova operacija. Sinđelić je imao ratno iskustvo iz Hrvatske i sa Krima, gdje se borio zajedno sa proruskim dobrovoljcima.

Aleksandar Sinđelić

Sa Sinđelićem je, prema iskazima svjedoka, sarađivao i Bratislav Dikić. On je uhapšen i od 2016. godine i bio je u pritvoru sve dok proruski Demokratski front nije postao dio parlamentarne većine koja je formirala novu crnogorsku Vladu. Na slobodu je pušten u februaru prošle godine, kada mu je ukinuta prvostepena presuda kojom je osuđen na osam godina zatvora.

“Osjećam se moralno krivim, ali ne mogu prihvatiti nešto što svjesno i voljno nikad ne bih uradio. Prevaren sam i uvučen u nečije igre, a da toga nisam bio svjestan. Rekao sam da se osjećam moralno krivim, jer sam bio nesmotren prema svjedoku saradniku Saši Sinđeliću i nisam pročitao njegove nečiste namjere”, kazao je Dikić 25. marta 2019. godine godine iznoseći završne riječi.

Dikić će, kasnije, promijeniti iskaz, tvrdeći da je njegova prva izjava iznuđena.

Po uputama ruskih obavještajaca, Sinđelić i i Dikić su trebali angažirati oko pedesetak kriminalaca iz Srbije i BiH koji bi, prema planu, kao oružana formacija, nasilno svrgnuli sa vlasti Milu Đukanovića.

E, taj Bratislav Dikić 8. je januara došao u Bosnu i Hercegovinu. Zvanično, njegov izlazak iz BiH nije zabilježen. No, zabilježeno je da su “ruski humanitarci” od 6. do 10 januara na području Brčkog “djelovali” zajedno sa pripadnicima četničkih udruženja.

“Daćemo krv za Republiku Srpsku kakvu vidi naš Milorad Dodik, jer jedini on ima viziju kako sačuvati i odbraniti Republiku Srpsku i od stranih i od domaćih neprijatelja, tj. lažnih opozicionara koji su spremni na sve, samo da se dočepaju vlasti i prodaju i grobove naših predaka. Njima će suditi Bog, ali prije njega sudit će im narod na izborima”, napisali su povodom neustavnog dana Republike Srpske članovi Udruženja Sveti Georgije iz Lončara, sela koje pripada Brčko distriktu.

Ovo udruženje finansirala je Ambasada Ruske Federacije u BiH, a prvi “humanitarac” je Srđan Letić, više puta presuđivani kriminalac.

Srđan Letić sa beretkom na glavi (foto: Facebook)

Na fotografiji iznad možete vidjeti članove tog “humanitarnog udruženja”, a sa beretkom na glaci je Srđan Letić. Fotografija je nastala 6. januara, tokom “predbožićnih” aktivnosti”. Članovi ovog udruženja su Badnje veče proveli kod crkve u Lončarima, zajedno sa pripadnicima četničkih udruženja, čiji su članovi, 2016. godine, po nalozu ruskih obavještjaca pokušali izvesti državni udar u Crnoj Gori. A za organizovanje tog napada je optužen – Bratislav Dikić.

Treba, za kraj, još napomenuti da je predsjednica Republike Srpske 8. januara u Banja Luci odlikovala jednog drugog Bratislava. Brartislava Gašića, direktora srbijan ske obavještajne službe poznatije kao BIA.

“Ordenom Njegoša prvog reda, za priznati javni rad i lične rezultate, zasluge u međunarodnoj saradnji, kao i doprinos u razvoju i jačanju sveukupnih odnosa između Republike Srpske i Srbije odlikovani su Bratislav Gašić, direktor Bezbjeednosno-informativne agencije Srbije”, saopćeno je 8. januara.

Tog dana je u Banja Luci bio i ruski ambasador u BiH Igor Kalabuhov. A bio je i 9. januara, kada su crvene beretke iz SAJ-a ulicama pjevale fašističke stihove.

Kolumna Vildane Selimbegović: Heroji korupcije

Nema mi pomoći: svakog januara, u ovo vrijeme, dok jedni planiraju zimski odmor prisjećajući se snježnih radosti, drugi sumiraju godinu, a treći rezimiraju zbivanja oko 9. januara, ja razmišljam o prevari svih prevara koju nam je servirao Miroslav Lajčak. Ima tome ravno 14 godina, u vrijeme kada je bio visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini. Negdje uoči Božića 2007. odlučio je okupiti novinare, istraživače, a sve da bi – pazi sad – zatražio pomoć u borbi protiv korupcije. Hoće, rekao je, odmah iza Nove godine da napravi snažan antikorupcioni tim OHR-a, ali mu trebaju primjeri i dokumenti.

Velike i sitne ribe

Ekipa Dana, Slobodne Bosne, Senad Hadžifejzović, Bakir Hadžiomerović, za divno čudo, složni i jedinstveni – tu smo! Moje muške kolege velikodušno su me izabrale za koordinatoricu rečenog zadatka, tako da sam desetak dana provela sortirajući dokaze, tekstove i snimke ozbiljno inkriminirajućih afera i vjerovali ili ne, nekako u ovo doba 2008. sa dva velika cekera (nije bilo šansi da ih sama odnesem!) zakucala na vrata OHR-a. Da Lajčaka sve dočeka spremno! O kako smo svi skupa bili naivni! Ne samo da je izostao tim i snažna borba protiv korupcije već se ispostavilo da su našim dokazima počeli da mašu, sve hvaleći se poštenjem, najrigidniji akteri korupcijskih afera, kojih, ponavljam, ni tada – kao ni danas – nije manjkalo. No, da je posustala naša spremnost da vjerujemo u pomoć međunarodnih predstavnika (u to su se doba u Tužiteljstvu BiH korupcijom i bavili strani tužitelji), ne trebam naglašavati, a Lajčak nam je svima postao pristojna definicija zaštitnika korupcije, dostojan pandan domaćim političarima ogrezlim u vjerovanju da su oni i zakon i država i moć i narod i partija, ne tri, dakle, već pet u jedan.

Mirsad Kukić je u tome času već bio pravosnažno osuđen: kao generalni direktor rudnika Banovići prekoračio je granice službenog položaja (domaći eufemizam za korupciju), omogućivši nezakonito pribavljanje koristi drugim osobama, među kojima je i njegova majka, stoji u presudi iz 2006. godine, koja je 2014. brisana iz kaznene evidencije, s obzirom na to da je svoje odslužio. Danas je zastupnik u Parlamentu BiH, a i prije i poslije presude Kuko je radio isto – vladao Banovićima po vlastitom nahođenju, ne obazirući se mnogo na detalje od kojih su satkani zakonski paragrafi. Mirsad Kukić je upravo korupcijom izgradio moć koju je godinama koristila SDA, a kada ga je u proljeće 2018. godine isključila iz svojih redova, napravio je vlastitu PDA i nastavio svojom mrežom (korupcije) ne samo saučestvovati u politici već i učestvovati u vlasti kao važan faktor. Nema partije koja nije s Kukom sklapala dealove, pa valjda zato i ne treba da čudi prva Kukićeva reakcija na stavljanje na američku crnu listu: iznenađen i uvređen, kazao je kako je SAD neko doveo u zabludu! Sada, navodno, razmišlja o ostavci, no Kukić je – pravo govoreći – samo metafora domaće korupcije, koja je u korijenu vladanja Bosnom i Hercegovinom i koja je najmanji zajednički sadržilac političkih partija bez obzira na njihovu snagu i moć, etnička i ostala određenja. Godinama već slušamo kako će kad pobijede birati stručne umjesto podobnih, poštene na račun odanih i kvalificirane umjesto rodbine i prijatelja, a čim namirišu vlast, počnu padati časne partijske kako su njihova podobna, odana i nedovoljno kvalificirana braća, kumovi, supruge i ostala familija moralne vertikale koje donose preporod.

Kukić je, može se i tako reći, bošnjačka inačica Nikole Špirića, no i jedan i drugi su sitne (korupcijske) ribe. Kapitalac je, naravno, Milorad Dodik, već odomaćeni kadar američke crne liste, kojem su u posljednjem paketu sankcije proširene, da ne kažem uduplane. Od 2017. kada je stavljen na crnu listu zbog podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, hvalio se svojom borbom protiv velikih sila, sve glumeći nacionalnog heroja. Već tada je bio heroj korupcije, još je ranije, naime, dao onu čuvenu izjavu o tromilionskom kreditu IRB-a RS-a njegovom sinu Igoru: “Pa šta treba, da se dijete drogira?” Dijete je od prvobitnih voćarskih ambicija odustalo, pronašao se u IT sektoru, koliko je u međuvremenu kreditiran, o čemu sve odlučuje, vjerovatno ni sam ne zna, no u prilično je uvezanom lancu firmi koje se vrte oko medijskog sektora i Alternativne televizije, koja se također našla na listi sankcioniranih. Iako ovih dana pljušte dušebrižničke ovacije slobodi govora u RS-u, živa je istina da je ATV Dodikov propagandni servis koji se time čak i ponosi. On se na ATV-u ne pita, već sam odlučuje, i što je najtužnije, on je osobno od ATV-a napravio servis mržnje prema svima koji ne dijele njegove stavove: Srbi su izdajnici, Bošnjaci nepoželjni, a Bosna i Hercegovina nevolja iz koje on za Srbe traži izlaz. I sve im to debelo naplaćuje: da je drugačije, ne bi plaćom od politike svoje imanje u Laktašima protegao i na susjednu općinu. O da, znamo svi da Dodik nema imovine u SAD-u, njega – kao i Špirića – mnogo više brinu bliže evropske destinacije i otuda su sankcije Evropske unije daleko veći teret, da ne kažem strah.

Naravno, američke sankcije Dodiku i ATV-u, poput onih nedavno izrečenih grupi Srba sa sjevera Kosova, nisu nimalo za odbaciti: kako god se to kome činilo, sankcije ove vrste su put u (poslovnu) izolaciju, a znamo jako dobro da su ovdašnji političari i najveći biznismeni. Dodik je, zapravo, samo prvi koga je Bidenova administracija javno prozvala. Da domaće pravosuđe, diljem Balkana, radi svoj posao, ne bi državni američki sekretar Antony Blinken niti OFAC morali govoriti o korupciji u našim zemljama. A da je epska, znamo i bez njih, no ono što se pravimo da ne znamo jeste dubina do koje je korupcija prodrla u naše živote. Najveća zasluga svakako pripada domaćim velikim ribama, ovdašnjim političkim liderima, ali rame uz rame s njima je pravosuđe koje im to omogućava. Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, prije koji dan je, braneći Dodikove pozicije na novoj crnjoj američkoj listi, objašnjavao kako je godine proveo po sudovima, no zaboravio je valjda kako su procesi protiv njega prvo razdvojeni na 14 dijelova, potom su dokazi nestajali pješke po Sarajevu, da bi se na kraju izborio za promjenu toka rijeke kako bi njegova hacijenda imala položaj dostojnika vrijednog izmjene Izbornog zakona. Milan Tegeltija nije učestvovao u spašavanju političara Dragana, ali jeste u sprečavanju brojnih istraga korupcijske mreže HDZ-ovih tajkuna. SDA je svoje probleme davno riješila: podjelom na podobne i odane, kapilarnom mrežom korupcije zapravo štiti svoje finansijere i strogoću trenira na nepoćudnim. Zbog svega toga, Tegeltijina najnovija pozicija, ona koju sa suprugom Tijanom ima na crnoj listi, doima se kao posljednje (američko) upozorenje pravosudnoj hobotnici u BiH da odmakne od pogađanja i dohvati se posla. I konačno suoči sa korupcijom.

Tužna istina

U najavama novih mjera američke administracije s ciljem očuvanja mira na Balkanu i borbe protiv korupcije, spominju se enormne brojke. Naš kolega iz Banje Luke, pozivajući se na diplomatske izvore iz Beograda, objavio je prije koji dan kako su sankcije spremne za još 52 osobe, odnosno firme iz RS-a, 54 iz Federacije, a čak 400 iz Srbije?! Uz tvrdnju da na listi (recimo) nema Fadila Novalića, ali ima i Bakira Izetbegovića i Bisere Turković, te da je najveći predstavnik HDZ-a upravo Čović, uvjerava nas kako se steže obruč oko široke mreže Dodikovih biznisa, a sve zato što SAD hoće da razgolite korupcijsko herojstvo političara koji se kriju iza nacionalnih interesa. Čak i da se takvo nešto dogodi, ostaje tužna istina da bitku za BiH moramo izvojevati na domaćem terenu, borbom protiv korupcije u vlastitim atarima i potragom za onima u politici koji će konačno primijeniti vlastita obećanja. Umjesto trgovine interesima i ličnih ambicija da budu izetbegovići, čovići i željke. Dodik je svakako izvan kategorije.

Četnici i proruski “humanitarci” sa kriminalnim dosjeima okupili se u Brčkom: “Dat ćemo krv za RS kakvu vidi naš Dodik”

“Daćemo krv za Republiku Srpsku kakvu vidi naš Milorad Dodik, jer jedini on ima viziju kako sačuvati i odbraniti Republiku Srpsku i od stranih i od domaćih neprijatelja, tj. lažnih opozicionara koji su spremni na sve, samo da se dočepaju vlasti i prodaju i grobove naših predaka. Njima će suditi Bog, ali prije njega sudit će im narod na izborima”, napisali su povodom neustavnog dana Republike Srpske članovi Udruženja Sveti Georgije iz Lončara, sela koje pripada Brčko distriktu.

Od borbe za Republiku Srpsku, tvrde, neće odustati.

No, ko su članovi ove navodno humanitarne organizacije Sveti Georgije koji na sebi nose odore na kojima piše – Rusija. Srđan Letica je vođa. Kolege sa BIRN-a su prošle godine pisale da se grupa muškaraca iz Lončara, u blizini Brčkog, uniformirano obučenih u crne dukserice s natpisom “Rusija”, duže od godinu dana predstavlja kao humanitarna organizacija spremna pomoći svima. Ali kriminalna prošlost vođe, odavanje počasti optuženom za ratne zločine i interesovanje policije otkrivaju drugo lice ove skupine.

“Srđan Letić upućen u zatvor”, glasio je naslov teksta objavljenog u Nezavisnim novinama u junu 2012. godine.

U tekstu se dalje navodi da je Letić bio osuđen zbog obljube maloljetnice na dvije i po godine zatvora.  BIRN je, pak, prošle godine objavio da im je dostavljeno nekoliko presuda protiv Letića koji je, ukupno, ali u odvojenim predmetima, osuđen na četiri godine i tri mjeseca zatvora.

Ovaj osuđenik je vođa navodno humanitarne organizacije Sveti Georgije iz Lončara.

Srđan Letić sa beretkom na glavi

Fotografija koju vidite nastala je prije četiri dana, kada su se humanitarci spremali za proslavu Božića. Badnjak su zapalili ispred crkve u Lončarima. Tu su im se pridružili i četnici, također uniformisani sa kokardama na šubarama i kapama.

Četnici i humanitarci u Brčkom

Prema informacijama Istrage, ista je grupa nastavila sa “prazničnim” aktivnostima i narednih dana. U subotu, 8. januara, grupa je obišla spomenike “palim borcima Vojske RS” na području Brčko distrikta. Postrojeni su pozirali za fotografisanje, onda su zapalili baklje i, prema našim informacijama, bili su u grupi navijača FK Ilićka 01 Brčko koji su te večeri provociralo lokalno bošnjačko stanovništvo. U nedjelju navečer, napisali su poruku na Facebooku u kojoj navode da su spremni dati krv za Republiku Srpsku kakvom je vidi Milorad Dodik.

U maju prošle godine članovi ove organizacije na Facebooku su se otvoreno zahvaljivali Ruskoj Federaciji za podršku.

“Priča se, priča, da Rusi dolaze”, glasila je pjesma koju su 21. maja 2021. godine objavili na svojoj službenoj Facebook stranici.

Posebnu zahvalnost tada su iskazali Ambasadi Ruske Federacije u Sarajevu i ambasadoru Igoru Kalabuhovu.

“Još jedan skromni poklon prema našoj organizaciji, kao znak odanog rada i truda da se društvo namazano raznim pekmezima učini boljim. Bićemo još jači, brži, stabilniji i istrajniji u svojim namjerama i djelima. HVALA RUSIJO”, napisali su na Facebook stranici udruženja, pohvalivši se novim automobilima.

Podsjećamo, ambasador Ruske Federacije u BiH Igor Kalabuhov u nedjelju je prisutan na obilježavanju neustavnog dana Republike Srpske u Banja Luci. Nakon Banja Luke, proslava dana RS će biti nastavljena u Brčkom, a ceremoniji će priustvovati i Milorad Dodik. Brčko je, inače, strateški grad u BiH, jer, kao distrikt, presijeca Republiku Srpsku na dva dijela.

Vinko Pandurević iza leđa Milorada Dodika: Ratni zločinac iz Srebrenice VIP gost na obilježavanju neustavnog dana RS

Tik iza Milorada Dodika, na svečanoj bini u Banja Luci, stajao je jedan haški osuđenik. Ratni zločinac Vinko Pandurević bio je među VIP gostima na obilježavanju neustavnog dana Republike Srpske. Nije govorio. No, umjesto njega govore njegova nedjela. Haški tribunal ga je osudio na 13 godina zatvora. Žalbeno vijeće je pravosnažnu presudu izreklo 30. januara 2015. godine.

Ratni zločinac Vinko Pandurević – VIP gost

“U odnosu na Vinka Pandurevića, Žalbeno vijeće je prihvatilo žalbu Tužilaštva u vezi s nizom incidenata, i donijelo više novih osuđujućih presuda. Pandurević je, shodno tome, uz suprotno mišljenje sudije Nianga, osuđen, bilo za pomaganje ili podržavanje, bilo po komandnoj odgovornosti, za više krivičnih dijela ubistva kao kršenja zakona ili običaja ratovanja, istrebljivanja kao zločina protiv čovječnosti i progona putem ubistva ili okrutnog i nečovječnog postupanja kao zločin protiv čovječnosti. Žalbeno vijeće je, uz suprotno mišljenje sudije Pocara, izreklo nove osuđujuće presude za te zločine. Žalbeno vijeće je takođe ukinulo neke osuđujuće presude koje je Pandureviću izreklo Pretresno vijeće. Odbacujući jedan od Pandurevićevih prigovora koji se odnosio na pomaganje i podržavanje, Žalbeno vijeće je podsjetilo da “konkretna usmjerenost” ne predstavlja element pomaganja i podržavanja prema običajnom međunarodnom pravu”, navedeno je stranici ICTY-a.

Vinko Pandurević u ratu

Sažetak prvostepene haške presude, koja je potvrđena, možete pročitati ovdje. Pandureviću je suđeno u predmetu protiv Vujadina Popovića, Ljubiše Beare, Drage Nikolića, Ljubomira Borovčanina, Radivoja Miletića, Milana Gvere.

Vujadin Popović i Ljubiša Beara proglašeni su krivim za genocid, udruživanje radi činjenja genocida, kršenje zakona ili običaja ratovanja i zločine protiv čovječnosti, putem učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP). Izrečene su im kazne doživotnog zatvora. Drago Nikolić je za pomaganje i podržavanje genocida osuđen na 35 godina zatvora, dok je Radivoje Miletić  proglašen krivim za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona, zbog čega je osuđen na 18 godina robije. Vinko Pandurević je oslobođen optužbi za genocid, ali je osuđen za više krivičnih djela ubistva kao kršenja zakona ili običaja ratovanja, istrebljivanja kao zločina protiv čovječnosti i progona putem ubistva ili okrutnog i nečovječnog postupanja kao zločin protiv čovječnosti.

Vinko Pandurević je 1995. godine bio komandant Zvorničke brigade i imao je čin potpukovnika. Na teritoriji pod kontrolom kontrolom njegove brigade bilo je nekoliko stratišta na kojima su strijeljani Bošnjaci iz Srebrenice.

Krajem prošle godine načelnik Generalštaba Vojske Srbije Milan Mojsilović uručio je u Beogradu spomenicu ratnom zločincu Vinku Pandureviću.

“Na današnjem prijemu načelnik Generalštaba uručio je vojne spomenice za sudjelovanje u odbrani od NATO agresije na SRJ penzionisanim generalima Milomiru Miladinoviću i Vinku Pandureviću”, objavljeno je tada na stranici Ministarstva odbrane Republike Srbije.

Inače, svečanosti povodom neustavnog dana RS u Banja Luci su prisustvovali i najviši zvaničnici Vlade Srbije. Delegaciju je predvodila premijerka Ana Brnabić. Osim političkih zvaničnika, u Banja Luci je boravio i direktor BIA-e Bratislav Gašić kojem je predsjednica RS Željka Cvijanović uručila posebno priznanje.

Samom defileu u Banja Luci prisustvovao je i ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin, te ruski ambasador u BiH Igor Kalabuhov. Tokom defilea, pripadnici SAJ-a (Specijalne antiterorističke jesinice) MUP-a Republike Srpske pjevali su koračnicu za krst.

Istodobno, predsjednik SNSD-a i član Predsjedništva BiH Milorad Dodik je u intervjuu za beogradske Večernje novosti da će “RS biti nezavisna i u federaciji sa Srbijom”.

Crne liste iz pravnog ugla: Za kršenje američkih sankcija propisane kazne do 20 godina zatvora

Ministarstvo finansija SAD je 05.01.2022.godine je objavilo da je proširilo sankcije Miloradu Dodiku, dok su sankcije izrečene i Alternativnoj televiziji Banja Luka, kao i Mirsadu Kukiću, Milanu Tegeltiji i njegovoj supruzi Tijani Tegeltiji. Sama Izvršna naredba predsjednika SAD-a Joea Bidena 14033 nosi datum 08. juni 2021.godine, i istom je blokirana sva imovina koju fizičke ili pravne osobe na koje se sankcije odnose posjeduju u  SAD, i ne može biti prodavana, povučena ili na bilo koji način ne može biti istom raspolagano. U odnosu na Milorada Dodika, sankcije su proširene radi podrivanja institucija BiH pokretanjem kreiranja paralelnih institucija u Republici Srpskoj. Nadalje, zaključeno je da je Dodik koristio svoju službenu poziciju da akumulira lično bogatstvo putem raznih formi korupcije.

No, da vidimo šta ove sankcije znači. Iako se na prvu čini da se radi “samo” o blokiranju eventualne imovine u SAD i zabrani putovanja u SAD, to nije sve. Upravo to “nije sve” i jeste suština. Naime, osim ako ne dobiju opštu ili posebnu dozvolu izdanu od strane OFAC-a ili izuzeće, sve transakcije osoba iz SAD-a ili unutar (ili u tranzitu) Sjedinjenih Država koje uključuju bilo kakvu imovinu ili interese u imovini određenih ili na drugi način blokiranih osoba općenito su zabranjene. Zabrane uključuju davanje bilo kakvog doprinosa ili pružanje sredstava, dobara ili usluga od strane, ili u korist bilo koje blokirane osobe, ili primanje bilo kakvog doprinosa ili pružanje sredstava, dobara ili usluga od bilo koje takve osobe.

Posljedice ove zabrane su u stvari ono što je problem. Problem nije blokada eventualne imovine u SAD ili zabrana putovanja. Ovom odlukom su fizička i pravna lica na koja se sankcije određene/proširene ograničene-blago rečeno u svojim zvaničnim poslovnim aktivnostima, a u suštini onemogućene.

Bilo koja firma ili poslovni partner mogu doći i sami u situaciju da im budu izrečene sankcije, jer ono što je, prema gore citiranom pojašnjenju Ministarstva finansija SAD-a, potrebno da se utvrdi da bi pravno ili fizičko lice došlo u situaciju da im se izreknu sankcije, blokira imovina-je veza sa SAD. Ta veza sa SAD se može vrlo široko tumačiti-transakcija može imati vezu sa SAD ako uključuje pravno ili fizičko lice iz SAD, proizvod iz SAD, tehnologiju, softver, ili ako uzrokuje ili uključuje aktivnost na teritoriji SAD. Ono što je važno istaći je da i pravna i fizička lica koja nisu iz SAD se mogu uključiti u posao koji uključuje vezu sa SAD i na taj način prekršiti sankcije. Više o tome možete pročitati ovdje. To bi predstavljalo npr. transakcije koje uključuju uposlenika iz SAD ili poslovne partnere, uvoz ili izvoz robe koja potiče iz SAD, transakcije koje u bilo kom trenutku uključuju banke SAD (gdje god se poslovnica nalazila). Veliki broj banaka imaju svoje korespodentne račune u američkim dolarima, te je samim tim uspostavljena veza sa SAD-om.

Kancelarija za kontrolu strane imovine Ministarstva finansija SAD je generalno definisao SAD pravnu ili fizičku osobu kao državljanina SAD (gdje god da je naseljen), stranca sa stalnim boravkom u SAD (gdje god da je naseljen), pravno lice organizovano po zakonima SAD ili unutar jurisdikcije SAD (što uključuje SAD banke i njihove poslovnice gdje god da su smještene) ili bilo koju osobu koja je prisutna u SAD.

U odnosu na svjesno kršenje sankcije postoji krivična odgovornost za pravna i fizička lica, a fizička i pravna lica su dužna pratiti da li posluju sa fizičkim ili pravnim licima koja se nalaze na listi onih kojima su izrečene sankcije. Propisane maksimalne krivične sankcije su 1 milion dolara ili do 20 godina zatvora, za svaku povredu, a sama sredstva kojim je počinjeno kršenje sankcija mogu biti oduzeta (bez bilo kakvog limita). Pored krivične odgovornosti, može postojati i građanska odgovornost, koja se može ticati ukidanja dozvola za poslovanje i sl.

Jasno je da se radi o vrlo široko postavljenim kriterijima i veoma strogim zapriječenim sankcijama, koje će objektivno imati veliki uticaj na lica na koja se odnose. Ilustracije radi, 26.08.2021.godine je Banka Kine (Bank of China) postigla sporazum sa Ministarstvom finansija SAD, kojim se obavezala da plati 2 329 991, 00 dolara, radi potencijalne građanske odgovornosti radi procesuiranja transakcija u mogućem kršenju sankcija izrečenih Sudanu.

(Autor teksta je pravni ekspert sa dugogodišnjim iskustvom u međunarodnim institucijama)

Desničari iz Francuske stigli u Banja Luku: Dvojica francuskih EU zastupnika na obilježvanju neustavnog dana RS

Dvojica francuskih zastupnika u Evropskom parlamentu prisustvovat će obilježavanju neustavnog dana Republike Srpske. U Banja Luku su već doputovali Thierri Mariani i Herve Juvin.

“Sa Herve Jurvinom i Andreom Kotarcem stigao sam u Banja Luku, blavni grad Republike Srpske. Lično pozvani od predsjednika Milorada Dodika, sudjelovat ćemo na svećanosti povodom tridesete godišnjice Republike Srpske”, objavio je na svom Twitter nalogu Thierri Mariani, zastupnik u EU Parlamentu, inače član desničarske  Marin Le Pen koja se do 2018. godine zvala Nacionalni front, a sada Nacionalno okupljanje.

Ova stranka u EU parlamentu ima ukupno 23 zastuponika

Službeno obilježavanje neustavnog dana RS započet će u subotu za kada je je predviđeno polaganje vijenaca, dodjela odlikovanja zaslužnim “institucijama i pojedincima i svečana akademija u dvorani Borik. Za 9. januar je planirana Sveta arhijerejska liturgija koju će služiti patrijarh Porfirije. Pored francuskih EU parlamentaraca, u Banja Luku su svoj dolazak najavili i najviši srbijanski zvaničnici, osim predsjednika Aleksandra Vučića.

Delegaciju Srbije bi, prema informacijama Istrage, trebala predvoditi premijerka Ana Brnabić. Pored nje, svoj je dolazak najavio i ministar unutrašnjih poslova u Vladi Srbije Aleksandar Vulin. I ministar finansija Siniša Mali je vlastima u Republici Srpskoj potvrdio da će doći na obilježavanje dana RS. Dolazak je najavila i ministrica za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja u Vladi Srbije Darija Kisić Tepavčević. Za vikend bi u Banja Luku trebala doći i Gordana Čomić ministarka za ljudska prava Srbije. Iz Vlade Srbije na obilježavanje neustavnog dana RS dolazi i ministrica državne uprave i lokalne samouprave Srbije Marija Obradović, te ministrica europskih integracija Republike Srbije Jadranka Joksimović.

Predsjednik Narodne Skupštine Republike Srbije Ivica Dačić također je potvrdio dolazak u Banja Luku, gdje će 8. i 9. januara biti obilježen dan Republike Srpske kojeg je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim.

Osim zvaničnika Vlade i Skupštine, dolazak u Banja Luku su najavila i trojica visokopozicioniranih oficira Vojske Srbije. Dolazak je bio najavio i ministar odbrane Nebojša Stefanović, ali je on morao otkazati posjetu Banja Luci, nakon što je bio pozitivan na koronavirus.

Mirsad Kukić, lice sa američke crne liste za Istraga.ba: “Ne isključujem mogućnost da podnesem ostavku”

Prije nego se sunce ukazalo u Banovićima, Mirsad Kukić se zaputio za Sarajevo. U petak u 10, u “uvrnutom tornju” imao je sastanak sa Fahrudinom Radončićem.

“Razmijenili smo mišljenja”, kaže za Istraga.ba Mirsad Kukić, predsjednik PDA-a koji je ove sedmice završio na crnoj američkoj listi.

U petak, popodne, Kukić bi se trebao sresti i sa nekim iz Naše stranke, koja je “opstanak Vlade TK” ucijenila ostavkom predsjednika PDA.

“Ništa spektakularno neće biti. Odoh da vidim otkud njihovi onakvi stavovi”, objašnjava nam Mirsad Kukić razloge svog sastanka sa Našom strankom.

Bivši predsjednik Naše stranke i državni zastupnik Predrag Kojović u četvrtak je kod koalicijskih partnera lobirao da oni utiču na Mirsada Kukića da podnese ostavku, kako bi se spasila Vlada Tuzlanskog kantona koji čine ministri iz SDP-a, Naše stranke, SBB-a i PDA Mirsada Kukića.

“Razgovarao sam sa Radončićem”, priznaje za Istraga.ba Predrag Kojović,”i rekao sam da bi, zbog općeg interesa, bilo dobro da Kukić podnese ostavku na mjesto predsjednika stranke. Amerikanci su veliki prijatelji BiH i, iz poštovanja prema njima, ostavka je nužna”.

Čini se da je dogovor već i postignut. Mirsad Kukić će, prema informacijama Istrage, do kraja januara odstupiti s pozicije predsjednika PDA. Zadržat će poziciju zastupnika u Parlamentarnoj skupštini BiH. Elzina Pirić ili neko iz bližeg Kukićevog okruženja će formalno preuzeti rukovođenje Strankom. Kukić je ostati vladar iz sjene. No, time će ispuniti formalne zahtjeve koalicijskih partnera i Vlada TK će biti “spašena”.

Predsjednik PDA Mirsad Kukić ne isključuje  mogućnost da će podnijeti ostavku.

“Vidjet ćemo šta je u interesu neke opće stvari. Nije nijedno rješenje isključeno”, kaže nam Kukić, potvrđujuću, zapravo, da je njegova ostavka jedna od opcija.

No, da li će Kukićeva prva saradnica Elzina Pirić preuzeti funkciju predsjednice?

“Ne znam ko bi preuzeo stranku. Moram sazvati Glavni odbor. Ne znam, za sada. Nelogično je da neko drugi postavlja takvu vrstu uslova. Nermin (Nikšić) mi je u izolaciji. I s njihovim ću ljudima pričati. Oni imaju Kolegij naredne sedmice. Vidjet ćemo”, objašnjava Kukić u izjavi za Istraga.ba.

No, sve bi to, saznajemo, trebala biti samo formalnost. Kukić će, najvjerovatnije, odstupiti s pozicije predsjednika PDA.

Da li se njegovim formalnim odlaskom mijenja politička suština PDA, pitamo Predraga Kojovića iz Naše stranke.

“Kukić je pod sankcijama. Da je neko drugi iz te stranke trebao biti bio bi”, kaže nam Kojović.

Zaključujemo, ukoliko bi Elzina Pirić preuzela funkciju predsjednika PDA, Naša stranka bi ostala u koaliciji sa tom strankom. I Vlada TK bi opstala. Sunce samo formalno ne bi sjalo.

Objavljujemo imena ruskih špijuna koji su radili u BiH i na Kosovu: Oficiri GRU-a pod zastavom UN-a

Andrej Nikolajevič Antonov nije jedini. Još najmanje petero ruskih diplomata koji su službovali u UNMIK-a na Kosovu bili su operativci ruske vojne obavještajne službe GRU. Istraga.ba, u saradnji sa kolegama sa kosovskog portala thegeopost.com, uspjela je saznati njihova imena i biografije.

Podsjećamo, nekoliko sati prije ulaska u 2022. godinu, kosovske su vlasti jednog ruskog dužnosnika UNMIK-a  proglasile “personom non grata”. Andrej Nikolajevič Antonov je prije nekoliko dana otišao na godišnji odmor u Rusiju. Tamo ga je zatekla vijest da je proglašen “personom non grata” i da se na Kosovo više ne može vratiti. On je, tako, postao drugi ruski dužnosnik u UN-u kojeg je Kosovo proglasilo “personom non grata”. Prvi je bio Mihail Krasnoščekov, koji je deportiran u maju 2019. godine kada je bivši kosovski premijer Ramuš Haradinaj saopćio na Facebooku da je “odluka je donesena zbog akcije ruskog državljanina protiv ustavnog poretka Kosova, univerzalnih vrijednosti, mira i stabilnosti”. 

Tadašnja kosovska ambasadorica u  SAD-u Vlora Citaku optužila  Mihaila Krasnoščekova da je, kao službenik Misije Ujedinjenih naroda na Kosovu – UNMIK,  pomagao podizanje barikada u Zubinom Potoku. Rusi su to demantirali, ali Krasnoščekov je, ipak, protjeran.

No, on i Antonov nisu jedini pripadnici ruskog GRU-a koji su službovali u UNMIK-u. Međunarodni izvori Istrage i portala thegeopost.com potvrdili su nam imena još nekoliko oficira GRU-a. Na početku misije UNMIK-a na Kosovu, ruski su obavještajni dužnosnici imali za cilj izazvati međuetničke nemire kako bi odgodili proces pregovora o statusu Kosova i predstavili srpska naselja i srpske pravoslavne crkve kao ugrožena mjesta. Nakon proglašenja neovisnosti Republike Kosovo, ruski dužnosnici u UNMIK-u nastojali su prikazati rad kosovskih institucija kao slab i lažno prikazati slučajeve nasilja nad Srbima na Kosovu, koje je UNMIK potom prezentirao u izvještajima i saslušanjima u Sigurnosnoj službi UN-a Vijeće za Kosovo. Ruski obavještajni dužnosnici u UNMIK-u uglavnom su bili angažirani na osporavanju suvereniteta i nacionalne sigurnosti Kosova, obećavajući da će Kosovo predstaviti kao “propalu državu”. Nedavno su bili angažirani na poticanju nereda u sjevernom dijelu Kosova, u općinama naseljenim Srbima, podržavajući ilegalne srpske strukture na Kosovu i surađujući sa srpskim kriminalcima kako bi opstruirali rad lokalnih i međunarodnih institucija na proširenju vladavine zakona u tom dijelu i zaustavljanje krijumčarenja, organiziranog kriminala i korupcije. U nastavku objavljujemo imena oficira GRU-a koji su službovali u UNMIK-u

Igor Kulga

“Služenje vojnog roka započeo sam 1986. godine, kao kadet Vojne akademije. Nakon diplomiranja prošao sam nekoliko radnik mjesta kao oficir vojske Ruske Federacije”, napisao je u svojoj biografiji Igor Kulga.

Na njegovom Linkedin profilu piše da je Iskusni zaštitar s dokazanom poviješću rada u industriji međunarodnih poslova. Vješt u kriznom upravljanju, vladi, upravljanju izvanrednim situacijama, fizičkoj sigurnosti i strateškom planiranju. Snažan profesionalac u vojnim i zaštitnim službama s magisterijem usmjerenim na javnu upravu na Ruskoj Predsjedničkoj akademiji za nacionalnu ekonomiju i javnu upravu. 

Trenutno je službenik UN-a u Egiptu, a posljednja vojna pozicija mu je bila “šef sektora u Odjelu za vojnu suradnju”. Igor Kulga je bio na Kosovu od 2007. do 2010. godine. 

Olga Mokrova

Olga Mokrova također je bila u Odjelu Ujedinjenih naroda za sigurnost i sigurnost (UNDSS) na Kosovu, kao dio Vojne obavještajne službe. Prema njenom profilu, radila je kao vojno-obavještajna analitičarka na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) od 2003. do 2006. Mokorova je na Kosovu služila od 2009. do 2010., a trenutno radi u Odjelu za domovinsku sigurnost Ujedinjenih naroda , Bliski istok. Obrazovala se na ruskoj vojnoj akademiji. 

Vyacheslav Gannenko

Ovaj oficir ruske vojne obavještajne službe GRU na Kosovu je boravio tokom 2002. i 2003. godine. Vyacheslav Gannenko je služio kao dio ruskog policijskog kontingenta na Kosovu (UNMIK policija).Ranije je službovao kao obavještajni oficir bivšeg KGB-a (tajna služba Sovjetskog Saveza). Trenutno radi kao zapovjednik ruskog policijskog kontingenta Misije Ujedinjenih naroda u Sudanu.

Alexander Kasatkin

Njegovu fotografiju nismo uspjeli pronaći. Alexander Kasatkin radio je za Misiju Ujedinjenih naroda na Kosovu (UNMIK) od 2007. do 2010. Prema međunarodnim izborims, Alexander Kasatkin bio je pukovnik ruske vojne obavještajne službe (GRU). Prije imenovanja u UNMIK, bio je član Misije Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini.  Službovao je u Sarajevu. 

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...