Inspektor SIPA-e Adis Drnda, trenutno raspoređen u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela, koristio je privatno vozilo Elmedina Karišika, u utorak uhapšenog sarajevskog biznismena koji je preko Općine Stari Grad godinama prao kokainski novac. Isto vozilo koristio je i Adnan Maglić, član narko grupe Admira Arnautovića zvanog Šmrk. U pitanju je automobil Toyota xa5 bijele boje registrirana na uhapšenog Elmedina Karišika kao fizičko lice.
Podsjećamo, inspektor Drnda je jedan od najodanijih prijatelja Aljoše Čampare i njegovog brata, državnog tužioca Dubravka Čampare. No, njima ćemo se vratiti nešto kasnije. Sada idemo da vidimo kada je to inspektor Drnda koristio automobil koji je pripadao Elmedinu Karišiku. Obratite pažnju na dokument ispod ovog pasusa.
Ovo je izvod iz sistema Granične policije BiH koji pokazuje prelaske preko granice Karišikove Toyote. U crvenom okviru se nalazi ime Adisa Drnde, inspektora SIPA-e koji je prije nekoliko godina ostao bez pristupa tajnim podacima, zbog čega su ga nedavno braća Čampara prekomandovali u Direkciju za koordinaciju policijskih tijela gdje ga pokušavaju instalirati za šefa unutrašnje kontrole. U plavom okviru se nalazi ime Adnana Maglića, presuđivanog narko dilera koji je sredinom aprila ove godine pušten na slobodu nakon što je prethodno uhapšen u okviru istrage po aplikaciji Sky kao član narko grupe Admira Arnautovića zvanog Šmrk.
Dakle, policijski inspektor Adis Drnda je 20. juna 2021. godine, vozio Karišikovu Toyotu kada je u 23 sata i 13 minuta ušao u Bosnu i Hercegovinu iz pravca Crne Gore, preko Graničnog prijelaza Hum-Šćepan Polje.
Nekoliko mjeseci kasnije, u istom vozilu je bio i narko diler Adnan Maglić. On je, naime, u oktobru 2021. godine zajedno sa prijateljem Harisom Čatovićem izlazio u Hrvatsku. Sve se dešavalo između 28. i 30. oktobra na Graničnom prijelazu Gradiška.
Vozilo je, kako se može vidjeti, redovno koristio i vlasnik Elmedin Karišik zvani Medo, kojeg je Sani Al Murda, visokopozicionirani član narko kartela Tito i Dino označio kao osobu “zaduženu za sve projekte u BiH”. Karišik je, već smo objavili, osnivao firme u Sarajevu preko kojih je ubacivan prljav novac narko kartela kojim iz Dubaija upravlja Edin Gačanin zvani Tito. Gačanin je, objavljivali smo nekoliko puta, donirao i uniforme Specijalnoj jedinici Federalne uprave policije, a donacija je išla preko tadašnjeg federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. Najmanje trojica bivših pripadnika FUP-a brine o sigurnosti vođe kartela, a trenutno su u Dubaiju dvojica – Ibrahim Miladin i Dženis Kadrić.
A sada ćemo ukratko o biografiji inspektora Adisa Drne i njegovim vezama sa porodicom Čampara. U martu 2021. godine službenici Federalne uprave policije dostavili su Tužilaštvu Kantona Sarajevo izvještaj u kojem je navedeno da je tadašnji ministar Aljoša Čampara pod sumnjivim okolnostima dao bh. državljanstvo ocu svog prijatelja Adisa Drnde.
Analizom dokumentacije i saslušanjem svjedoka, piše u izvještaju Federalne uprave policije, nesporno je utvrđeno da je sve dogovoreno u kabinetu ministra Čampare, na sastanku održanom 31. januara 2020. godine. Tog dana je, naime, ministar Čampara u svojoj kancelariji ugostio Adisa Drndu, a na sastanak je pozvao službenika FMUP-a Safeta Šatara i Adija Džamalija koji su zaduženi za izdavanje državljanstava i matičnih knjiga.
“Nesporno je utvrđeno da je prije održavanja sastanka Adis Drnda više puta telefonom pozivao voditelja postupka Adija Džamaliju i istog ubjeđivao sa sačini rješenje o prijemu u državljanstvo njegovog oca Drnda Džafera”, navedeno je u Izvještaju FUP-a.
Tokom sastanka 31. januara, utvrdila je Federalna policija, ministar Čampara je naredio svojim službenicima da Džaferu Drndi daju bh. državljansto. Unatoč pritiscima, službenici FMUP-a Safet Šatara i Adi Džamalija odbili su, zbog neispunjavanja osnovnih uslova, sačiniti rješenje o prijemu u državljanstvo oca ministrovog prijatelja.
izvještaj FUP-a
O svemu tome, kako se može vidjeti iz dokumenta, službenici FMUP-a sačinili akt o odbijanju zahtjeva za upis u knjigu državljana te ga dostavili šefici Sektora za pravne poslove FMUP-a Medini Đapo koja je parafirala stav svojih podređenih. No, ministar Čampara je ponovo reagirao.
“Adi, vi opet uradili negativno rješenje. Za pet minuta hoću pozitivno rješenje” kazao je ministar Čampara povišenim tonom Adiju Džamaliji, što je službenik FMUP-a potvrdio policijskim istražiteljima.
Osim slučaja državljanstvo, Čampara i Drnda su bili u prijateljskim odnosima sa Hasanom Hodžićem, bivšim općinskim vijećnikom u Novom Gradu Sarajevo. Štaviše, Hodžić je neskriveno na izborima 2018. godine vodio kampanju za tadašnjeg ministra Čamparu. A upravo je Hodžić bio opunomoćenik Mirze Gačanina, člana narko kartela Tito i Dino, prilikom kupovine nekretnina u Sarajevu.
Mirza Gačanin je u julu 2019. godine potpisao punomoć kojom je ovlastio Hasana Hodžića da u njegovo ime može potpisivati sve akte u vezi kupovine zemljišta u Sarajevu.
Punomoć Mirze Gačanina data Hasanu Hodžiću
O bliskosti Hodžića i Čampare svjedoči i fotografija na kojoj se, osim bivšeg vijećnika i bivšeg ministra još vide – Adis Drnda i bivši Čamparin prijatelj i direktor Centra za obuku FMUP-a, Damir Vejo.
Hasan Hodžić, Aljoša Čampara, Damir Vejo i Adis Drnda
Unatoč vezama sa osobama iz podzemlja, Adis Drnda do danas nije izbačen iz policijskih struktura. Nakon što nije mogao obavljati povjerljive poslove u SIPA-i, Drnda je prebačen u Direkciju za koordinaciju policijskih tijela gdje bi, prema planu porodice Čampara, trebao biti imenovan za šefa unutrašnje kontrole kako bi kontrolirao i druge policajce u toj agenciji.
“Izmamiti osmijeh drugima čini me sretnom”, reći će u junu 2019. godine Emina Alibegović u rubrici pozitivne priče Dnevnog avaza.
Mlada Sarajka, piše dalje u tekstu, vlasnica je jednog od najpoznatijih restorana u Sarajevu. Osim ugostiteljstvom Emina se bavi i rentanjem automobila.
Ali ko je, u stvarnom životu, Emina Alibegović?
Emina Alibegović (Barbara Pekić) u Dubaiju
Emina se sada zove Barbara Pekić. Ona je formalna vlasnica preduzeća Golden Port d.o.o. Sarajevo u čijem vlasništvu je elitni sarajevski restoran Dos Hermanos. Formalna je vlasnica i Rent A Car kuće registirane u Avazovom tornju, u Tešanjskoj ulici. Prije nego što je pokrenula biznise u Sarajevu, Emina ili Barbara je živjela u Dubaiju “na dvoru” Edina Gačanina Tita, vođe jednog od najvećih narko kartela na svijetu. Preko restorana Dos Hermanos i rent a car kuća Barbara je sa saradnicima prala novac stečen krijumčarenjem kokaina. Biznis je u ime kartela nadlgedao njen polubrat Sani Al Murdaa, koji je živio na relaciji Beograd-Sarajevo. Jedan od glavnih perača novca u ovom kraku kartela bio je “biznismen” Elmedin Karišik, koji je, opet, koristeći svoje veze sa Seidom Hadžibajrićem na području Općine Stari Grad dobijao atraktivne lokacije za svoje biznise u oblasti građevine i marketinga.
Sani Al Murdaa
Sani Al Murda i njegova polusestra Barbara Pekić (rođena Emina Alibegović) nisu bili na adresama kada je u utorak policija po naredbi državnog i kantonalnog pravosuđa u Sarajevu pokrenula akciju “Start”. Načelnik Ibrahim Hadžibajrić, njegov sin Seid i Elmedin Karišik su pronađeni.
Sada idemo u Čadordžinu ulicu u Starom Gradu. Tamo je prošle godine sagrađena zgrada poznata kao “Tao House”. Investor je bila Plaza living. Općina Stari Grad, po ovlaštenju načelnika Ibrahima Hadžibajrića i općinske sekretarke Alme Destanović, izdala je dozvole za rad, iako je sve bilo suprotno regulacionom planu. Dozvole su, rekosmo, izdate kompaniji Plaza d.o.o. Sarajevo čiji je osnivač – Elmedin Karišik.
Tao House – veza Karišika i Hadžibajrića
“Medo je zadužen za sve projekte u BiH”, napisat će putem Sky aplikacije Sani Murda svom poslovnom partneru Nenadu Crnogorcu.
Medo je nadimak Elmedina Karišika. Komunikacije putem Sky aplikacije otkrivaju da je Sani Al Murda preko firmi koje je osnivao Karišik ubacivao prljav novac u legalne tokove.
“Imam ovu jednu građevinsku firmu što svaka 2-3 mjeseca sve što uzimamo u tom periodu i plaćamo preko računa prefakturišem i dodam 30 posto”, pisao je Karišik u Sky aplikaciji.
No, za pranje novca je kljućna bila firma Plaza marketing. Evo kako je to funkcioniralo.
“Ja kad njima fakturišem, ide ovako. Marketing usluge 30 hiljada KM plus pdv 17 posto je 35 hiljada. Mi njima u kešu dajemo 30 hiljada, a oni nama uplate cijeli iznos sa PDV-om, odbijaju na svojoj PDV prijavi, jer se to njima vodi kao ulazni PDV, a nama izlazni. A njima marketing usluge ulaze u direktni trošakl i štede na kraju godine 10 posto dobiti na čitav iznos. Tako da oni na kraju godine sa ovim našim uštede 10 posto. Zato sam ti rekao da neke firme jedva dočekaju da izvlače keš i da čak za te usluge dadnu 5-6 posto. Samo što ja ne mogu da dođem do tih jakih firmi”, napisao je Karišik u Saniju Al Murdi.
Karišik je, tako, ubacivao prljav novac u sistem. No, za marketinške poslove bilio su mu potrebni bilbordi. Karišik je, potom, postigao dogovor sa Seidom Hadžibajrićem, sinom načelnika Ibrahima Hadžibajrića koji mu je po povoljnim uslovima i uz određeni iznos mita davao dozvole za postavljanje, recimo, “Eco solarnih” prostora za oglašavanje.,
Plaza marketing pod Hadžibajrićevom kontrolom
Na sličan način novac su prali i preko rent a car kuća i parking prostora koje je ova grupa dobijala na korištenje od Općine Stari Grad. U pitanju su parking prostori na području Baščaršije, Trga Austrije i Doma Armije. Za te poslove bila je zadužena kompanija Arijans d.o.o. Mehmed Dedić. Firma Golden Port čiji je osnivač Murdina polusestra Emina Alibegović (sada Barbara Pekić) također je blisko sarađivala sa kompanijama čiji je osnivač Karišik. Barbara je formalno upavljala firmom Golden Port u okviru kojeg posluje restoran Dos Hermanos, ali je posao, po uputama Sani Al Murde vodio Elmedin Karišik.
No, da vidimo odakle je dolazio novac?
Sani Al Murda, otkrivaju komunikacije putem aplikacije Sky, bio je dio velikog međunarodnog narko kartela kojim iz Dubaija upravlja Edin Gačanin Tito. Murda je, tako, prema komunikaciji koju je EUROPOL dostavio bh. sigurnosnim agencijama tokom 2020. i 2021. godine bavio krijumčarenjem kokaina iz Južne Amerike do Belgije, odnosno do luke u Antverpenu.
Murdino ime nalazi se na izvještaju o počinjenom krivičnom djelu koje je MUP RS u decembru prošle godine podnio Tužilaštvu BiH. Na spisku su još Ognjen Orašanin zvani Oras, Filip Korać, Tomislav Drmić i Zoran Nikčević. Korać je jedan od vođa Zemunskog klana, dok je Drmić u Sarajevu uhapšen po Interpolovoj potjernici iz Zagreba.
Po sličnom sistemu, Titov kokainski novac je u Sarajevu prao i Ibrahim Miladin, jedan od pratilaca Edina Gačanina. Dozvole za Miladinove poslove izdavao je upravo načelnik Hadžibajrić. No, o tome uskoro.
Vlada Federacije BiH povukla je iz parlamentarne procedure Prijedlog zakona o gasovodu “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska”, saznaje Istraga.ba.
Federalni premijer Nermin Nikšić nakon prve sjednice novoimenovane Vlade uputio je dopis Parlamentu Federacije BiH kojim povlači sve zakone koji su trenutno u proceduri. Na spisku povučenih zakona je i onaj koji se odnosi na južnu interkonekciju.
Prijedlog zakona o južnoj interkonekciji u decembru 2021. godine je usvojen na Predstavničkom domu, ali HDZ BiH je više od godinu blokirao razmatranje ovog dokumenta na Domu naroda FbiH, tražeći da “BH gas” ne bude nositelj investicije projekta ovog gasovoda. Klub Hrvata je svojim amandmanom predložio projektom upravlja preduzeće “Južna plinska interkonekcija’ d.o.o. Mostar.
“Ovo bi bilo gospodarsko društvo (javno poduzeće) koje bi se osnovalo od strane županija kroz koje prolaze plinske trase i odvojci zajedno sa Federacijom BiH”, navedeno je u obrazloženju amandmana Kluba Hrvata iz juna prošle godine.
Nakon što je Vlada FBiH povukla ovaj zakon iz parlamentarne procedure, ponovo smo na početku priče. U Federaciji više ne postoji nikakav, pa barem i djelimično usvojeni akt koji regulira pitanje gasovoda kojim bi plin iz Azerbejdžana stizao do Sarajeva i Zenice. No, Vijeće ministara BiH u četvrtak bi trebalo usvojiti Nacrt osnove za vođenje pregovora radi zaključivanja Sporazuma između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o izgradnji plinovoda “Južna interkonekcija Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske” na pravcu Zagvozd (HR) -Posušje (BiH) – Novi Travnik/Travnik s odvojkom za Mostar
Južna interkonekcija je dio Jadransko-jonskog plinovoda kojim bi se iz Azerbejdžana dopremao plin za balkanske države. Izgradnjom ovog plinovoda bila bi smanjena ovisnost o ruskom plinu. Prema zvaničnim dokumentima institucija EU, cilj ovog plinovoda, koji bi prolazio kroz Hrvatsku, Crnu Goru, BiH i Albaniju je obezbjeđivanje novog transportnog pravca snabdijevanja prirodnim gasom iz Azerbejdžana. BH krak bi išao preko Posušja, Mostara do novog Travnika. Plinovod Zagvozd-Novi Travnik, inače, nalazi se na listi prioriteta Evropske energetske zajednice, a nosilac ovog projekta je BH Gas. Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) odobrila je 101 milion eura za realizaciju ovog projekta, dok je USAID također odobrio 500 hiljada dolara za izradu projektne dokumentacije.
HDZ BiH insistira da njihovi kadrovi ili njihova preduzeća upravljaju ovim gasovodom. PRema informacijama Istrage, Vlada Federacije u ovom trenutku razmatra mogućnost da HDZ-u BiH prepusti poziciju direktora BH Gasa, uz uslov da se u Mostaru osnuje ispostava BH gasa koja bi se direktno bavila upravljanjem gasovodom.
Ovakvu opciju je na konferenciji za medije najavio i predsjednik Naroda i Pravde Elmedin Konaković.
Podsjećamo, prije prve sjednice Vlade FBiH na kojoj je zaključeno da se iz parlamentarne procedure povuku svi zakoni, aktualni premijer Federacije Nermin Nikšić je razgovarao predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem.
“Uoči prve sjednice Vlade, razgovarao s premijerom Nerminom Nikšićem kako bismo uskladili dnevni red i ne bismo imali bilo kakve prijepore”, potvrdio je Čović u intervjuu za Večernji list.
Pripadnici policijskih agencija jutros su počeli pretrese na nekoliko lokacija u Sarajevu. Prema informacijama Istrage, pretres traje u Općini Stari Grad, te u objektima koje koristi porodica načelnika Osim toga, pretresi se vrše i u elitnom restoranu Dos Hermanos u Radićevoj ulici čija je vlasnica povezana sa vođom narko kartela Tito i Dino.
Spacijalci ispred zgrade Općine Stari Grad
Akcija se realizira po naredbama Tužilaštva BiH i Suda BiH, a u sve je uklučeno i Tužilaštvo Kantona Sarajevo koje vodi nekoliko istraga protiv načelnika Hadžibajrića.
U ovom trenutku, kako saznajemo, prva meta su načelnik Ibrahim Hadžibajrić i njegov sin Seid. Oni su osumnjičeni za korupciju i pranje novca.
Dio informacija istražitelji su dobili putem dešifriranja aplikacije Sky.
Da provode akciju, potvrdili su i iz Kantonalnog tužilaštva Sarajevo.
“Po naredbi Suda BiH i Kantonalnog suda u Sarajevu i u saradnji s EUROPOL-om, a pod nadzorom postupajućih tužilaca Sarajevskog i Državnog tužilastva, pripadnici Uprave policije MUP-a KS vrše pretrese na više lokacija na području KS zbog krivičnih djela organizirani kriminal, zloupotreba položaja, primanje i davanje dara i pranje novca”, saopćeno je jutros iz Tužilaštva KS.
U četvrtak, u 11 sati Vijeće ministara BiH bi trebalo bi odlučivati o pokretanju procedure za sklapanje međunarodnih ugovora koji se odnose na izgradnju istočne interkonekcije kojom bi se na teritoriju BiH (preko Srbije) dopremao plin iz Rusije i južne interkonekciju kojom bi se, preko jadransko-jonskog plinovoda, u BiH dopremao gas iz Azerbejdžana. U pitanju su dva strateška projekta od kojih može ovisiti i energetska i politička stabilnost Bosne i Hercegovine. No, prođu li ova dva projekta u formi koju zagovaraju Milorad Dodik i Dragan Čović, dio Bosne i Hercegovine u kojem većinski žive Bošnjaci mogle bi dugoročno pogoditi nesagledive posljedice. Čitajte pažljivo nastavak. Detalji u ovoj priči su vrlo bitni. Ranije smo ih Istrazi objavljivali, ali sada, kada je čaln Predsjedništva BiH Željko Komšić saopćio da neće potržati ove projekte bez usvajanja zakona o gasu na nivou BiH, podsjetit ćemo na ključne činjenice.
Šta je južna interkonekcija?
Južna interkonekcija je dio Jadransko-jonskog plinovoda kojim bi se iz Azerbejdžana dopremao plin za balkanske države. Izgradnjom ovog plinovoda bila bi smanjena ovisnost o ruskom plinu.
Prema zvaničnim dokumentima institucija EU, cilj ovog plinovoda, koji bi prolazio kroz Hrvatsku, Crnu Goru, BiH i Albaniju je obezbjeđivanje novog transportnog pravca snabdijevanja prirodnim gasom iz Azerbejdžana. BH krak bi išao preko Posušja, Mostara do novog Travnika. Plinovod Zagvozd-Novi Travnik, inače, nalazi se na listi prioriteta Evropske energetske zajednice, a nosilac ovog projekta je BH Gas. Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) odobrila je 101 milion eura za realizaciju ovog projekta, dok je USAID također odobrio 500 hiljada dolara za izradu projektne dokumentacije.
Šta je istočna interkonekcija?
Nova istočna interkonekcija je zajednički projekat Srbije i Republike Srpske koji je pokrenut bez saglasnosti institucija Bosne i Hercegovine. Sporazum o izgradnji ovog plinovoda u martu su prošle godine potpisali zvaničnici Republike Srpske i Republike Srbije. Magistralni gasovod iz Srbije ka Republici Srpskoj, saopćeno je tada, trasom Inđija – Mačvanski Prnjavor – Bijeljina – Doboj – Banjaluka – Prijedor – Novi Grad trebalo bi da bude završen u narednih pet godina. Bila bi to druga gasna interkonekcija između Srbije i Republike srpske, odnosno, BiH. S obzirom na to da se radi o međudržavnom projektu, potrebna je saglasnost institucija BiH.
Ovim trasom bi bio dopreman plin iz Rusije koji je Balkan dolazi Turskim tokom. Planirano je da dužina gasovoda na teritoriji Republike Srbije bude 90 kilometara, a na teritoriji Republike Srpske oko 320 kilometara. Nosilac poslova je – preduzeće iz Reublike Srpske – Gas Res.
Međudržavni sporazumi
Nijedan od ova dva gasovoda nije dobio saglasnost institucija Bosne i Hercegovine koje su jedine ovlaštene za potpisivanje i davanje saglasnosti za međudržavne sporazume. U početku su projekat južna interkonekcija opstruirali zvaničnici iz Republike Srpske, a kasnije se u opstruiranje uključila i Hrvatska demokratska zajednica. O razlozima ćemo nešto kasnije. Sada ćemo, ukratko, objasniti šta je sve potrebno da bi Predsjedništvo BiH dalo saglasnost za potpisivanje međunarodnog ugovora sa Srbijom koji se odnosi na izgradnju nove istočne interkonekcije kojom u u BiH bio dopreman ruski plin.
“Inicijativu za pokretanje postupka za zaključivanje međunarodnih ugovora mogu dati institucije Bosne i Hercegovine, entiteti, kantoni i druge regionalne i lokalne zajednice, te preduzeća, ustanove, nevladine organizacije i druga pravna lica iz područja svoga djelovanja. Inicijativa iz stava 1. ovog člana dostavlja se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine preko ministarstva Bosne i Hercegovine u čiji djelokrug rada spadaju pitanja koja se uređuju međunarodnim ugovorom. Kada nadležno ministarstvo Bosne i Hercegovine ocijeni da je inicijativa iz stava 1. ovog člana opravdana, dostavlja je Vijeću ministara Bosne i Hercegovine sa nacrtom prijedloga za pokretanje postupka i osnovom za vođenje pregovora radi zaključivanja međunarodnog ugovora. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine utvrđuje prijedlog za pokretanje postupka za vođenje pregovora radi zaključivanja međunarodnog ugovora čiji je sastavni dio osnova iz stava 3. ovog člana”, navedeno je u ovom Zakonu.
U konkretnom slučaju (nova istočna interkonekcija), Vlada Republike Srpske bi inicijativu za zaključivanje sporazuma sa Srbijom trebala prvo dostaviti Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Ako MVTEO ocijeni da je projekat opravdan, materijali se dostavljaju Vijeću ministara koje usvaja prijedlog za pokretanje postupka za vođenje pregovora. Odluku o pokretanju postupka za vođenje pregovora, u skladu sa članom 6 ovog Zakona, donosi Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. U pregovorima za zaključivanje međunarodnog ugovora Bosnu i Hercegovinu zastupa delegacija koju je odredilo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, odnosno, po njegovom ovlaštenju, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine. Nakon završenih pregovora delegacija za pregovore Bosne i Hercegovine dostavlja Predsjedništvu Bosne i Hercegovine i Vijeću ministara Bosne i Hercegovine izvještaj o pregovorima, a Ministarstvu inostranih poslova Bosne i Hercegovine i tekst međunarodnog ugovora. Predsjedništvo BiH, potom,donosi odluku o potpisvanju sporazuma sa usaglašenim tekstom. Nakon toga ide ratifikacija sporazuma. Sporazum ratifikuju oba doma Parlamentarne skupštine BiH. Na kraju sve, opet, ide u Predsjedništvo BiH koje odlučuje o ratifikaciji međunarodnog ugovora.
Južna interkonekcija: HDZ želi izbaciti BH-gas
Više od godinu dana čelnici HDZ-a BiH u federalnom Domu naroda blokirali su usvajanje Zakona o gasovodu “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Hrvatska”. Kliknete li ovdje, moći ćete pročitati nacrt ovog blokiranog zakona čije povlačenje je zatražila novoformirana Vlada FBiH sa Nerminom Nikšićem na čelu.
“Ovim zakonom se ureduju pitanja od značaja za realizaciju projekta izgradnje gasovoda “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska” na pravcu Zagvozd (Republika Hrvatska) — Posušje (Bosna i Hercegovina) — Tomislavgrad — Šuica — Kupres — Bugojno — Novi Travnik/Travnik s odvojkom za Mostar (u daljnjem tekstu: Južna interkonekcija BiH i Republika Hrvatska) na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine uključujući infrastrukturu projekta, tačku interkonekcije, investitora, način finansiranja, javni interes i provedbu eksproprijacije nekretnina, korištenje zemljišta, upravne postupke izdavanja dozvola i uključenost vlada kantona, nadležnih ministarstava i drugih organa uprave, institucija i privrednih društava i druga pitanja od značaja za realizaciju projekta”, navedeno je u članu 1 predloženog Zakona.
U članu 4 ovog zakona piše da se “za nositelja investicije projekta gasovoda Južna interkonekcija BiH i Republika Hrvatska odreduje se Privredno društvo za proizvodnju i transport gasa BH-Gas d.o.o. Sarajevo.
nosilac posla – BH-gas
Kadrovi HDZ-a BiH u institucijama BiH i Federacije BiH ne žele podržati ovaj projekat, ukoliko kontrolu nad transportom gasa iz južne interkonekcije bude kontrolisalo federalno javno preduzeće BH-gas. Stoga oni traže da se ova kompanija, kao jedina federalna kompanija zadužena za transport gasa, izbaci iz zakona. HDZ-ovi delegati su, stoga, predložili osnivanje novog preduzeća koje bi osnovali Zapadnohercegovački, Kanton 10 i Srednjobosanski kanton. U junu prošle godine, delegati HDZ-a u Domu naroda FBiH dostavili su amandmane na Zakon o gasovodu “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Hrvatska”.
amandmani HDZ-a BiH
Oni precizno navode da se BH-gas mora izbaciti iz zakona, te da kantoni osnuju kompaniju koja bi bila zadužena za transport gasa južnom interkonekcijom. HDZ BiH predlaže Federacija bude garant za podizanje kredita u iznosu od 200 miliona KM, a da plinovodom upravljaju preduzeća kojima upravljaju kantoni u kojima vlada HDZ BiH.
Nakon što je Vlada FBiH odbila prijedlog da se iz južne interkonekcije izbaci BH-gas, HDZ je odlučio da Vlada Zapadnohercegovačkog kantona osnuje kompaniju koja bi se bavila distribucijom gasa.
“Vlada Zapadnohercegovačkog kantona utvrdila je na sjednici u utorak tekst Prijedloga Odluke o osnivanju Javnog poduzeća “Plinovod Južna interkonekcija” d. o. o. koji je upućen u skupštinsku proceduru. S obzirom na to da plinovod Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska većim dijelom prolazi kroz teritorij Županije Zapadnohercegovačke pokreće se procedura osnivanja Javnog poduzeća “Plinovod Južna interkonekcija” d. o. o. koje će obavljati djelatnost od javnog društvenog interesa Županije Zapadnohercegovačke iz područja energetike, stvaranja pretpostavki i uvjeta za realizaciju projekata plinofikacije izgradnje distributivne mreže plinovoda i priključenja na plinsku mrežu u Županiji Zapadnohercegovačkoj”, saopćeno je 30. avgusta 2022. godine iz Vlade ZHK.
Na ovaj način, HDZ BiH pokušava preuzeti kontrolu nad transportom gasa iz Azerbejdžana. Tako bi Sarajevo, faktički, unatoč “alternativnom načinu snabdijevanja”, postalo zarobljenik Širokog Brijega i Banja Luke koji bi kontrolisali plinovode prema glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Vlasti u Sarajevu bi, faktički, samo bile garant prilikom zaduživanja. O svemu ostalom bi odlučivale vlade ZHK i Vlada RS.
Zamislite ministra vanjskih poslova bilo koje države koji u roku od pet minuta na društvenim mrežama reagira na “botove”, a šuti nakon objave snimka koji, u nizu drugih dokaza, potvrđuje i dokazuje agresiju susjedne države. Ako ga ne možete zamisliti, zaguglajte ime Elmedina Konakovića. Baš tako izgleda taj ministar. Na stranu to što na HRT-u diplomatski ne želi govoriti o agresiji Republike Hrvatske na BiH. On to više ne smije ni na svom Facebooku.
I Edinu Forti, lideru Naše stranke koja je Mostar isporučila HDZ-u, pomiješalo se gradivo iz maternjeg jezika. Pa zato još uvijek ne zna kako će i na kojem će jeziku priopćiti da je došlo vrijeme pomirbe te da ne ne moramo svakog dana gledati u blisku povijest. Zarad naše budućnosti koju su Christian Schmidt i HDZ-ova Trojka prepustili goniču bošnjačkih robova iz mostarskog Sokola.
Šuti, zasad, i predsjednik SDP-a BiH. To što je on dijete sa gornjeg toka rijeke Neretve ne znači da mu Dragan Čović ne može uzvodno slati naputke za sjednice Vlade Federacije i ostala priopćenja u kojima su sva tri nacionalizma loša, ali je onaj bošnjački – najgori. U subotu ujutro Nermin Nikšić je išao da obilježi godišnjicu Bitke na Neretvi, pored mosta srušenog za potrebe Bulajićvog filma. Ali u subotu navečer premijer Federacije BiH nije našao za shodno da se osvrne na objavu snimka rušenja Starog mosta, snimanog po naputkurežisera Slobodana Praljka.
To što je historija učiteljica života, ne znači da je svako sposoban da iz nje uči. Jer svi smo mi, reći će Irma Baralija, Mostarka iz Naše stranke, “jedni drugima kuće palili”. Po toj logici su svi podjednako rušili i mostove.
Ni potptredsjednik Federacije BiH Igor Stojanović, opčinjen navijanjem Grobara i pogledom na more sa hrvatske obale nije stigao, u svojstvu funkcionera progovoriti bilo šta o novoj snimci rušenja Starog. A predsjednica Federacije Lidija Bradara se svakako ne odriče prijatelja, rušili oni mostove ili ubijali civile u Ahmićima.
Zbog naše budućnosti Elmedin Konaković ne želi u Hrvatskoj govoriti o hrvatskog agresiji na BiH. Zbog naše budućnosti Elmedin Konaković nije išao u Ahmiće na bilježavanje godišnjice zločina. Zbog naše budućosti Elmedin Konaković nije bio u Sarajevu na obilježavanju Dana sjećanja na ubijenu djecu Sarajevu. Zbog naše budućnosti on je tog dana u Banja Luci sa Miloradom Dodikom dogovarao interkonekcije koje će Sarajevo staviti u duple plinske okove Beograda i Zagreba.
Petnaest sati je i najnezavisnijim medijima u Hrvatskoj trebalo da “provjere” činjenice koje je godinama ranije utvrdio Haški tribunal. Zamislite da je situacija bila drugačija. U tom bi slučaju od objave u medijima u Hrvatskoj do objave u medijima u Sarajevu bilo potrebno onoliko vremena koliko je novinarima potrebno da pritisnu copy i paste. Jer u Sarajevu je cool voditi raspravu da li je tokom opsade ubijeno 1601 dijete ili je taj broj (ne)znatno manji. A u Zagrebu se ni sudski utvrđene činjenice o UZP-u ne mogu objaviti dok se ne provjeri “autentičnost videa” koje je snimao – Zagreb.
“Dosta je svađa i podjela, okrenimo se budućnosti”, poručuju sa stranice SDP-a BiH.
“Pripravni smo. Nema frke. Uspjeh HV želi HVO-u”, govori muškarac u pozadini dok snimatelj fokusira kameru na mostarski Stari most. Bio je to 9. novembar 1993. godine.
HV je skraćenica za Hrvatsku vojsku koja je bila pod direktnom komandom Zagreba. HVO je Hrvatsko vijeće odbrane koje je, formalno, bilo pod komandom paradržave hrvatske zajednice Herceg-Bosne.
Ovaj snimak je godinama čuvan u privatnim arhivama pripadnika HV(O). Do njega nisu uspjeli doći ni haški istražitelji u okviru istrage usmjerene protiv Jadranka Prlića, Slobodana Praljka, Valentina Ćorića, Brune Stojića, Milivoja Petkovića i Berislava Pušića koji su pravosnažno osuđeni za udruženi zločinački poduhvat. Nakon godina traganja, Historija TV u saradnji sa mostarskim veterenamima i Centrom za mir u Mostaru uspjela je doći do snimka koji je još jedan dokaz da su i regularne postrojbe Hrvatske vojske (HV-a) zajedno sa pripadnicima HVO-a srušile Stari most u Mostaru.
Snimak skrivan 30 godina. Pogledajte kako pripadnici Hrvatske vojske navigiraju pripadnike HVO-a prilikom rušenja Starog mosta u Mostaru izvor: Centar za mir Mostar pic.twitter.com/SlBUjUMnIF
Veterani Armije RBiH su snimak kupili od pripadnika Hrvatske vojske. Pregovori o otkupu snimka su trajali skoro četiri godine. Snimak jasno pokazuje da je Stari most sistematski i namjerno gađan dva dana, uz navođenje i monitoring pripadnika Hrvatske vojske.
Rušenje Starog mosta je snimano sa položaja HVO-a i HV-a na brdu Hum iznad Mostara. Snimak je bio u posjedu bliskih prijatelja Slobodana Praljka. Video traje 28 minuta i zabilježeno je 59 ispaljenih projektila sa položaja HVO-a i HV-a.
“Ovaj film je sasvim slučajno otkriven i samo potvrđuje sve ono sto je presudio Haški tribunal dijelu presude šestorci,a koji se odnosi na rušenje Starog. Ponosan sam danas na činjenicu, da od prvog dana ovog stravičnog rušenja nikada nismo optuživali hrvatski narod nego monstrume koji su ovo naredili i izvršili. Ponosan sam što smo Stari most odlučili graditi zajedno sa svjetskom bankom i UNESCO-om još 1997. i što je pored brojih zemalja koji su učetvovali u izgradnji, hrvatska Vlada na čelu sa premijerom Račanom došla u Mostar i podržala ovaj projekat, Stari most – spomenik mira. Ove snimke neka dobro gledaju oni koji olako spominju rat i sukobe, neka im bude opomena kroz sta su prošli građani našeg grada i Bosne i Hercegovine. I neka znaju, rekao sam to i 9. novembra 1993., nema tih granata koje su mogle ubiti našu zajedničku ljubav prema ovom gradu i svemu onome što je kroz vijekove bio”, izjavio je bivši gradonačelnik Mostara Safet Oručević koji je jedan od najaslužnijih ljudi za otkrivanje ovog snimka.
“Tooo. Evo gaaa. Bježi, Balija”, sa oduševljenjem uzvikuje muškarac dok projektil ispaljen sa položaja HV(O)-a pogađa Stari most.
Snimatelj kasnije bilježi i druge pogotke u Most, dok vojnici koji se ne vide na ovom dijelu snimka slave svaki pogodak.
“Aaaaa. Tooo. Gotovo, još malo”, čuje se muškarac sa očitim hrvatskim naglaskom dok kamera bilježi kako dijelovi Starog mosta padaju u Neretvu.
Tok 9. novembra, u 10 sati i 16 minuta, Stari most je srušen. Haško tužilaštvo je zbog rušenja optužilo geberala HVO-a Slobodana Praljka
Međutim, sudije Haškog tribunala donijelo je zaključak da je Stari most bio vojni cilj u vrijeme napada, a njegovo razaranje ostvarivalo vojni dobitak. Cilj HVO-a nije bio da terorišu civile kada je uništen Stari most, zaključilo je Vijeće.
Sudsko vijeće je zaključio da je HVO uništio Stari most da bi podrio moral muslimanskog stanovništva. Govoreći o Starom mostu u Mostaru, sudija Carmel Agius je rekao da je vršeno granatiranje, ali da se radilo o vojnom cilju, jer je to značilo prekid “snabdijevanja Armije BiH”.
Razaranje Starog mosta imalo je psihološki efekat na civile Mostara, zbog čega je u prvostepenoj presudi zaključeno da je to bilo “nesrazmjerno korištenje sile”, ali je general Praljak koji se otrovao tokom objave presude, oslobođen optužbe za rušenje Starog mosta.
Mediji bliski vlastima u Zagrebu i HDZ-u godinama su pisali da “nije jasno ko je srušio Most”. U trenutku rušenja most je bio star 427 godina, a djelo osmanlijskog arhitekte Mimara Hajrudina.
Stari most je obnovljen 2004. godine. Obnova je trajala devet godina.
Visoki predstavnik Christian Schmidt u svom posljednjem izvještaju upućenom Vijeću sigurnosti UN-a kritikovao je izjavu reisu-l-uleme Huseina Kavazovića koja se odnosila na odbranu Bosne i Hercegovine. Schmidt je Kavazovićeve izjave nazvao “retorikom podjela”, stavivši ih u isti kontekst za izjavama mitropolita Hrizostoma koje su se odnosile na Bošnjake i “muslimane”.
“Retorika koja izaziva podjele i ponekad agresivna retorika nekih vjerskih vođa također je povećala napetosti. Na primjer, 1. marta 2023. mitropolit srpsko-pravoslavne Hrizostom (Rajko Jević) nazvao je Bošnjake ‘muslimanima’, a kasnije muslimane ‘muhamedancima’. Još jedan primjer takve retorike je izjava reis-ul-uleme islamskog zajednice u Bosni i Hercegovini, Husein ef. Kavazović “Na sve moguće načine moramo pokazati da smo spremni braniti institucije države Bosne i Hercegovine. Kada oni padnu, kao što su pali 1992. godine, mi moramo biti spremni ovu zemlju zaštititi i oružjem i, ako mogu tako reći, nitko ne treba imati dileme trebamo li to učiniti ili ne…”, napisao je Christian Schmidt u svo posljednjem izvještaju upućenom Vijeću sigurnosti UN-a.
Kompletan izvještaj Christiana Schmidta dostupan je na ovom linku, a u nastavku ćemo, ukratko, citirati ključne pasuse.
Ukratko, visoki predstavnik Christian Schmid u novi izvještaj nije “stigao” ubaciti svoje posljednje odluke koje su se odnosile na nametanje Vlade Federacije. Tako u izvještaju koji bi pred Vijećem sigurnosti trebao biti razmatran 10. maja nema dijelova koji se odnose na jednodnevnu suspenziju Ustava Federacije BiH. Postoje, međutim, brojne pohvale na račun nove vladajuće koialicije, te brojne kritike upućene prema Miloradu Dodiku. U izvještaju se uopće ne pominje lider HDZ-a Dragan Čović, dok su kadrovi HDZ-a, uglavnom, pominjani u pozitivnom kontekstu.
O Miloradu Dodiku i odcjepljenju RS
“Secesionistička retorika i djelovanje vlasti RS-a, odnosno gospodina Milorada Dodika, intenzivirano je u izvještajnom razdoblju. To truje političku klimu u entitetu i cijeloj državi. Vlasti RS-a kategorički odbacuju autoritet Ustavnog suda BiH, OHR-a i konfrontiraju se prema zapadnim partnerima. Dana 24. travnja, vladajuće stranke u RS-u potpisale su zajedničku izjavu s konkretnim koracima prema odcjepljenju. Ovo je opasan razvoj događaja” konstatirao je Schmidt, navodeći da Međunarodna zajednica mora zadržati alate kako bi odgovorila na sve ovo.
Visoki predstavnik, dalje, navodi da je u RS-u primijetio “jasnu tendenciju ka autoritarizmu”.
“Bosna i Hercegovina riskira da postane zemlja podijeljena između autoritarnosti u jednom entitetu i demokracije u drugom entitetu”, navedeno je u izvještaju.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, piše dalje Schmidt, i dalje dovodi u pitanje temeljne odredbe Općeg okvirnog sporazuma za mir i vodi secesionističku politiku. U svom pismu premijeru Republike Srpske Radovanu Viškoviću od 6. ožujka 2023. predsjednik Dodik promiče pogrešno i pogrešno tumačenje Općeg okvirnog sporazuma za mir i ustavnog okvira Bosne i Hercegovine. U ovom pismu gospodin Dodik tvrdi da Opći okvirni sporazum za mir ni na koji način nije utvrdio unutarnji kontinuitet “Republike Bosne i Hercegovine”.
“Potičem Vijeće sigurnosti da ove prijetnje shvati ozbiljno. Retorika gospodina Dodika dovodi u pitanje teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine, predstavljajući prijetnju miru i stabilnosti u zemlji i potencijalno široj regiji. Gospodin Dodik također je pokazao razumijevanje za ulogu Rusije u ratu u Ukrajini”, napisao je Schmidt.
O izbornoj reformi
“U Bosni i Hercegovini je još uvijek potrebna cjelovita ustavna reforma, kao i izborna reforma. Odluke Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Sejdić-Finci moraju se u potpunosti provesti. Izvješća o izbornoj prijevari u listopadu 2022. ponovno su potvrdila potrebu za daljnjim izbornim reformama kako bi se osigurao integritet i transparentnost izbora, uključujući putem elektroničkih sredstava. Imperativ je vratiti vjeru građanima u slobodne i poštene izbore. Stoga ohrabrujem političke stranke u Bosni i Hercegovini da se pozabave pitanjem izbornih reformi”, napisao je Schmidt.
Pohvale “ubrzanim procesima”
“Nakon oktobarski izbora uslijedilo je ubrzano formiranje novih vlasti na različitim razinama. Na državnom nivou, Predsjedništvo je inaugurirano na vrijeme, a Vijeće ministara je formirano neviđenom brzinom.Rokovi i procedure koje sam donio svojom odlukom 2. oktobra 2022. (tzv. paket funkcionalnosti) u velikoj su mjeri poštovani i provedeni. Predsjednici, potpredsjednici Federacije i Republike Srpske biraju se i obnašaju dužnost. Oba doma državnog parlamenta, parlamenta Federacije i parlamenta Republike Srpske također rade. Ustavni sud Federacije sada je ponovno u potpunosti funkcionalan. Sve kantonalne skupštine pokrenule su njihovo formiranje tijekom studenoga 2022. godine, nakon potvrđivanja izbornih rezultata, a sve osim jedne, Hercegovačko-neretvanske, okončale su proces. Sedam od deset kantonalnih vlada je uspostavljeno. Država, Federacija (i svi kantoni) i Republika Srpska usvojili su budžete u skladu sa zakonskim rokovima”, pohvaliio je visoki predstavnik aktualnu vladajuću koaliciju i sebe.
Potom je podsjetimo na prepreke iz prethodnog perioda.
“Nakon Općih izbora 2018. godine politički lideri nisu uspjeli dogovoriti novu vladu u Federaciji Bosne i Hercegovine, a Vlada Federacije 2014.-2018. ostaje u tehničkom mandatu.
Ova pat pozicija se, nažalost, nastavlja i nakon izbora u oktobru 2022. godine. Iako je paket funkcionalnosti omogućio izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije, još nisu dogovorili premijera i Vladu. (pisano prije formiranja Vlade o.a.). Njihovo neslaganje odražava političku kulturu u kojoj neke stranke izbjegavaju postizanje konsenzusa i demokratsku zrelost za prihvaćanje oporbene uloge. Zastoj u Federaciji predstavlja korak nazad u napretku Bosne i Hercegovine prema provedbi ključnih reformi za integraciju u EU”, izvijestio je Schmidt Vijeće sigurnosti UN-a.
O državnoj imovini …
“Namjeravam intenzivirati angažman na državnoj imovini u 2023. godini i pokrenuti stručne konzultacije za pripremu potrebnih zakona za rješavanje pitanja državne imovine. Čak je i mogućnost takve inicijative naišla na oštre reakcije političkih stranaka u Republici Srpskoj, posebice Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i njegovih koalicijskih partnera. U njihovim izjavama stoji da je “pitanje imovine riješeno Dejtonskim mirovnim sporazumom” i da je “imovina Republike Srpske nedodirljiva”. Jedna je izjava glasila: “Nemojte nas forsirati – ako budete inzistirali da nam uzmete imovinu, mi ćemo je iznijeti izvan Bosne i Hercegovine…” Dodik je 16. marta 2023. na konferenciji za novinare izjavio: “Neće dobiti imovinu. Kad bi visoki predstavnik napravio neki zakon o imovini na razini Bosne i Hercegovine, odmah bi zapečatio odluku o otcjepljenju Republike Srpske. Istog trenutka bi se održala sjednica Narodne skupštine Republike Srpske i ja bih predložio odluku o napuštanju Bosne i Hercegovine””, napisao je Schmidt u izvještaju Vijeću sigurnosti UN-a.
O Zakon o VSTV-u, sudovima …
“U izvještajnom razdoblju finaliziran je Nacrt zakona o sudovima Bosne i Hercegovine, još jedan važan zakon koji je dio ključnih prioriteta EU, nakon što je Venecijanska komisija Vijeća Europe 14. marta dala svoje mišljenje o Nacrtu. Nacrtom je predviđeno uspostavljanje novog zasebnog višeg suda na državnoj razini koji bi se bavio pravnim lijekovima protiv odluka Suda BiH. Nacrt također precizira da se državna nadležnost u kaznenim stvarima, osim Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, proteže i na suđenje za kaznena djela propisana kaznenim zakonima entiteta i Brčko Distrikta kada su ta kaznena djela međuentitetskog karaktera ili na drugi način izazivaju posljedice za cijelu državu. Ta je krivična nadležnost ključna za državu u obrani svojih ustavnih vrijednosti. Osim toga, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine je intenziviralo rad na zakonskoj regulativi kako bi se osigurale sve pretpostavke za oduzimanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom. Počeli su pripremati ažurirani zakon o kaznenom postupku kako bi uključili propise EU-a”, navedeno je u izvještaju.
Negiranje genocida
“Iako je kriminaliziranje negiranja genocida imalo opći preventivni učinak, negiranje i veličanje ratnih zločinaca i dalje se događa, posebice u političkoj areni. To nanosi dodatnu bol i uvredu žrtvama i društvu i sabotira napore za pomirenje. Više desetina slučajeva negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca prijavljeno je Tužiteljstvu BiH. Ipak, prijave se odbacuju, a tužitelji još nisu podigli optužnice. S pozitivne strane, pravila krivičnog postupka u Bosni i Hercegovini predviđaju mogućnost ponovnog pokretanja kaznenog progona čak i ako tužitelji odbace potencijalne kaznene predmete. (?) Odluke o neprovođenju istrage nisu javne odluke; stoga javnost za njih saznaje samo putem konkretnog zahtjeva. Glavni tužitelj Bosne i Hercegovine zatražio je od domaćih centara za pravosudnu obuku i međunarodne zajednice da obuče pojedine tužitelje kako bi bolje razumjeli zločine iz mržnje i dokaze potrebne za njihovo procesuiranje. Obuka za tužitelje i suce bila bi učinkovit način da se osigura da se određena kriminalna ponašanja procesuiraju i izvedu pred sud. Edukacija o govoru mržnje i zločinima iz mržnje u Bosni i Hercegovini odavno se čeka, a situacija se nije popravila. Ova krivičnaa djela predstavljaju izazov za društvenu koheziju i moraju dobiti brzu i odgovarajuću sudsku pozornost”, piše u izvještaju Christiana Schmidta.
O diskriminaciji
“Romska zajednica je često meta zločina iz mržnje i govora mržnje, uključujući verbalne ili fizičke napade, pogrdan jezik i negativne stereotipe. Nacionalne manjine suočavaju se s izazovima u dobivanju priznanja i značajnim preprekama u postizanju emancipacije i inkluzije, posebice u obrazovanju i zastupljenosti. Druge skupine koje se suočavaju s diskriminacijom u Bosni i Hercegovini su migranti i tražitelji azila. Dok se broj tražitelja azila i migranata smanjio posljednjih godina, još uvijek nedostaje odgovarajuća zaštita i osjetljivi smještaj za osobe s posebnim potrebama, poput medicinske ili psihološke skrbi. Migranti izvan formalnih prihvatnih centara suočavaju se s povećanim rizikom nasilja, iskorištavanja i zlostavljanja. Diskriminacija na temelju seksualne orijentacije ili rodnog identiteta ozbiljan je problem koji utječe na zapošljavanje, obrazovanje, stanovanje i zdravstvenu skrb, a može se manifestirati u govoru mržnje i nasilju. Kazneno gonjenje zločina iz mržnje i govora mržnje i dalje je nedovoljno jer prijavljeni napadi temeljeni na seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu žrtve nisu temeljito istraženi. Napadi na LGBTQI osobe i simpatizere su sve češći, posebno u Republici Srpskoj, gdje pojedini političari govore o obrani “patrijarhalnih” i “tradicijskih vrijednosti” i suzdržavaju se od osude tih napada. Nedostatak zaštite LGBTQI osoba i dalje je zabrinjavajući”, izvijestio je Schmidt Vijeće sigurnosti UN-a
Brojne pohvale i jedna kritika novom Vijeću ministara
“Vijeće ministara BiH usvojilo je Zakon o budžetu institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obveza za 2023. godinu i Dokument okvirnog proračuna za razdoblje 2023.-2025., prethodno usklađen s Globalnim fiskalnim okvirom. Također je usvojio izmjene i dopune Zakona o Oružanim snagama BiH, Zakona o graničnoj kontroli i Zakona o slobodnom pristupu informacijama na razini institucija BiH. U martu 2023. godine usvojen je Program ekonomskih reformi za 2023.-2025., prema smjernicama Europske komisije. Usredotočen je na 25 reformskih mjera ugrađenih u strukturne reforme za jačanje konkurentnosti i uklanjanje prepreka rastu. Nadalje, Vijeće ministara BiH usvojilo je svoj Program rada za 2023. godinu. Reforme vezane uz EU integracije ostaju među glavnim prioritetima, kao i aktivnosti i mjere usmjerene na rješavanje potreba lokalnog gospodarstva, javnog zdravstva i kvalitete života građana općenito, regionalna suradnja, vladavina prava i ljudska prava. Vijeće ministara BiH je u izvještajnom razdoblju donijelo više tehničkih odluka, izvješća, analiza, podzakonskih akata, strategija, odluka o ratifikaciji međunarodnih ugovora, te akata kojima se uređuje rad Vijeća ministara BiH. Usvojeni dokumenti uključuju Odluku o dodjeli sredstava za pomoć Turskoj nakon potresa, strategiju za borbu protiv organiziranog kriminala za 2023.-2026., strategiju za prilagodbu klimatskim promjenama i nizak rast emisija 2020.-2030., izmjene podzakonskog akta o provedbi Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorističkih aktivnosti, Strategije migracija 2021.-2025., Strategije pravne zaštite nuklearnog otpada na Trgovskoj gori, Programa reformi suradnje s NATO-om 2021.-2022., te Strategije prevencije i borbe protiv protiv terorizma 2021-2026. Vijeće ministara BiH dodatno je imenovalo razne državne institucije (uključujući Državnu graničnu policiju, Ured za strance, Memorijalni centar Srebrenica-Potočari i dr.) zbog isteka mandata. Uprava za neizravno oporezivanje (UIO) dobila je zadatak da pokrene dugotrajnu proceduru imenovanja ravnatelja UIO, kojem je mandat istekao u lipnju 2020. godine.
122. Novo Vijeće ministara BiH nastavilo je praksu nepredlaganja zakona osim ako se ne osigura puni politički konsenzus koji bi omogućio brzo usvajanje zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH. Stoga je zakonodavni učinak nove vlade još uvijek skroman.
Imenovati sudije Ustavnog suda BiH
“Zastupnički dom Parlamenta FBiH i Narodna skupština Republike Srpske još nisu izvršili svoju obvezu da imenuju zamjenu za suca Matu Tadića, koji je umirovljen prošlog kolovoza, te Miodraga Simovića, koji je umirovljen u studenom ove godine. U vrijeme pisanja ovog teksta Radna skupina Zastupničkog doma Federacije BiH za provođenje procesa imenovanja završila je svoj rad. Ipak, nema dogovora među članovima saborskog Povjerenstva za izbor i imenovanje kandidata koji će biti predloženi Zastupničkom domu na konačno glasovanje. Zastupnički dom FBiH i Narodna skupština Republike Srpske moraju u potpunosti ispuniti svoje obveze koje proizlaze iz Aneksa 4. Općeg okvirnog sporazuma i osigurati imenovanje sudaca na sva upražnjena mjesta predviđena za domaće suce u Ustavnom sudu”, piše u Izvještaju.
Odbrana Bradare
“Dva udruženja koje predstavljaju žrtve i svjedoke genocida i ratnih zločina uputile su 12. marta pismo OHR-u u kojem zahtijevaju smjenu predsjednice Federacije Lidije Bradare i zabranu joj daljnjeg obnašanja javne dužnosti. Zahtjev se odnosio na televizijski intervju od 10. marta u kojem je predsjednica Bradara ponovila da se ne odriče svojih prijatelja, među kojima je i ratni zločinac Dario Kordić. Zaključila je da je Kordić nakon odsluženja kazne “očito prestao biti osuđenik za ratne zločine”. njegova rečenica. Predstavnički dom je 15. ožujka odbio zahtjev političke stranke Demokratska fronta (DF) za razmatranje smjene gđe. Bradare s mjesta predsjednice Federacije. DF je smatrao da je gospođa Bradara izravno prekršila zakletvu kojom se obvezala na poštivanje Ustava Federacije i vladavine prava te možda uvrijedila brojne žrtve”, naveo je Christian Schmidt.
Beograd, pa Banja Luka. Gdje će poslije ne znamo. Ali nije bio tamo gdje je trebao. Na Danu sjećanja na 1.601 ubijeno dijete opkoljenog Sarajeva. Nije bio ni on, niti bilo koji državni ministar. Dvojica su presjednici političkih stranaka. Glasačko tijelo većinom im je u Sarajevu. Elmedin Konaković i Edin Forto danas su trebali biti na Trgu djece Sarajeva. Ali nisu. Glasali su da se na nivou države proglasi Dan žalosti zbog žrtava u Beogradu, ali iako su njihove stranke vlast u KS nisu ranije inicirali da danas bude Dan žalosti u Kantonu Sarajevo zbog 5. maja i 1.601 ubijenog djeteta.
Konaković je u četvrtak otišao u Beograd u društvu potpredsjednika FBiH Igora Stojanovića. Da li su poslije bili na košarkaškoj utakmici nije ni važno. Važno je ono što se danas desilo. Počast nisu odali ni on ni Stojanović, ali ni strani ambasadori koji su učinili sve da nametnu Vladu FBiH kako bi mogli nastaviti sa planovima obračuna sa neposlušnim probosanskim strankama i kadrovima.
MVP je u trenutku kada se u Sarajevu izvodio performans koji je svim prisutnim probudio emocije i traume simuliranjem zvukova granata, snajpera, eksplozija, vriske, svratio u Banja Luku i s Miloradom Dodikom dogovorio tačke dnevnog reda Vijeća ministara BiH. Ministar koji nije član Kolegija i predsjednik bh. entiteta Rs dogovaraju šta će i kada raditi Vijeće ministara BiH.
Čini se da je Konakovića sve manje tamo gdje treba biti, a sve više tamo gdje se kuju planovi o jačanju entiteta, slabljenju države i njenih institucija iako se bezuspješno poziva na iste te institucije, a Dodik na zajedničke komisije.
Iako vrlo često poručuje da je lažno optužen za navodnu izdaju državnih interesa, pa nam elaborira u kasnovečernjim statusima na društvenim mrežama, drži pridike novinarima na press konferencijama, Konakovića bi mogla koštati vlastita brzopletost i nepromišljenost. Svaka druga riječ mu je kompromis. A svaka treća bi mu trebala biti crvena linija. No, tih linija jednostavno nema. Lakše je, kako to reče Dodik, neke stvari oko kojih se ne mogu dogovoriti ostaviti za druga vremena. Nije precizirao na šta je mislio, ali još nam odjekuje govor iz Donje Gradine kada je po ko zna koji put negirao genocid u Srebrenici. Zato ni ovog 11. jula neće biti Dana žalosti u BiH. Tu neće biti kompromisa sa Dodikom.
Dodik je i danas Konakoviću ponovio listu zahtjeva – Buk Bijela, Istočna interkonekcija, aerodrom Trebinje. Konaković nije iznio listu niti crvene linije probosanske strane u Vijeću ministara BiH. Umjesto Konakovića o crvenim linijama govore Denis Zvizdić, Kemal Ademović, Aljoša Čampara. Ali oni nisu u Banja Luci i ne razgovaraju s Dodikom.
U borbi sa političkim liscima Dodikom i Draganom Čovićem Konaković ostaje usamljen. Partnerstvo sklopljeno prije više od deceniju neće prekinuti ni jedan ni drugi zbog harizmatičnog i pričljivog šefa NIP-a. Ne treba se ni Konaković ni ostatak trojke i onih koji čine federalnu vlast zanositi da će bilo šta uspjeti dobiti od ovog dvojca. Ako im se i učini da su nešto „dobili“ sve je to dobro osmišljen plan dok HDZ i SNSD mudro biraju i dobijaju od trojke ono što žele.
Kooperativnog i poslušnog partnera bez previše zahtjeva nisu mogli boljeg ni zamisliti. A i ono što traže, prolazi kroz rešetku Dodika i Čovića. Najavio je Konaković još sastanaka sa Dodikom. I bit će ih i u Banja Luci i u Mostaru sa Čovićem. Tek slijedi bitka za državnu imovinu i izborni zakon.
Istočnu interkonekciju šef NIP-a je već obećao, a ako tako bude i sa drugim zahtjevima pitanje je šta će od države BiH ostati. Nadamo se samo da riječi visokog predstavnika Christiana Schmidta o “zajedničkoj državnosti” nisu vodilja novoj vlasti jer bilo čudno ili ne, na to nijedna politička stranka iz vlasti nije reagirala.
Ne može se ono osmero ubijene beogradske djece rođeno prije petnaestak godina povezivati sa “nesretnim događajima” od prije tridesetak godina u Sarajevu. Čak i da su svoje živote živjela duplo duže, ubijena djeca iz Osnovne škole “Vladislav Ribnikar” ne mogu i ne smiju biti dovođena u vezi sa “ratnim stradanjima” u Bosni i Hercegovini.
Prvo, motivi ubistva osmero beogradske djece nisu isti kao, recimo, motivi ubistva 1601 sarajevskog djeteta (da mi na ovom broju oprosti Srđan Puhalo, koji, kažu, ima pravo da otvara i najbolnije rane). Onih osmero u Beogradu je ubio njihov vršnjak, otrovan “modernim dobom”. A ovih 1601 su, zatrovani istorijom, ubijali u kontinuitetu. Sa brda, četiri godine. Uz povremeni nadzor aktualnog srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića.
To što na sarajevskoj Vijećnici nije bilo poruke suosjećanja sa Beograđanima, greška je sarajevskih gradskih vlasti. Ali mnogo veća greška od toga je odluka Vijeća ministara BiH da današnji dan proglasi danom žalosti. Ne zbog toga što Bosanci i Hercegovci ne trebaju suosjećati sa Beograđanima. Već zbog toga što u Bosni i Hercegovini ne suosjećaju sa Bosancima i Hercegovcima.
Danas je dan sjećanja na djecu ubijenu tokom opsade Sarajeva. Neće Sarajevo niti cijela Bosna i Hercegovina spustiti “stijeg na pola jarbola” za svoje 1601 dijete. Spustit će je zbog osmero djece ubijene u Beogradu.
Svi nas uvjeravaju da su djeca – djeca. I jesu. Ali odnos prema stradaloj djeci u Bosni i Hercegovini nije isti.
Stotinjak metara od Kapije, mjesta na kojem je 25. maja 1995. godine granata Vojske Republike Srpske ubila 71 mladog Tuzlaka, uključujući i trogodišnjeg Sandra Kalesića, ove je sedmice zapaljeno osam svijeća. Ni svijeće ni one koji su ih zapalili nije čuvala policija. Jer potpuno je normalno da suosjećate sa žrtvom. A malo je onih koji, kao Bosanci i Hercegovci, u najvećem broju Bošnjaci, u ovom trenutku mogu bolje razumimjeti osam beogradskih porodica čija su djeca ubijena u školi na Vračaru.
To što većinska Srbija ne vidi ništa sporno u onom muralu Ratka Mladića, koji se nalazi 500 metara od škole na Vračaru, ne daje nikome za pravo u Bosni i Hercegovini da opravdava ili minimizira zločin nad osmero beogradske djece.
Ali vlast u Bosni i Hercegovini nema pravo proglašavati dane žalosti zbog tragedija u drugim državama, koje god da su, a da pritome ignoriše tragedije i zločine u svojoj državi.
Ovdje uopće nije bitno što Srbija nije priznala genocid u Srebrenici. Nije bitno ni to što u Beogradu slobodno živi Novak Đukić, general koji je osuđen zbog granatiranja tuzlanske Kapije, u čijoj su blizini prije dvije noći zapaljene svijeće za beogradsku djecu. Nije bitno ni to što nijedna Srbiji susjedna država nije proglasila dan žalosti zbog tragedije u školi na Vračaru. Nije bitno ni to što zbog hiljade turske djece stradale u zemljotresu Bosna i Hercegovina nije bilo dana žalosti.
Problem je što Vijeće ministara BiH nalaže službeno žalovanje i spuštanje “stijega na pola koplja” zbog osmero beogradske djece, a istovremeno ne može narediti službeno žalovanje za 1601 sarajevskim djetetom. Ako su djeca – djeca, a svi će se deklarativno složiti da jesu, onda se podjednako mora službeno žaliti. Ili ne mora?
Kada kažete da Vijeće ministara i Vlada Kantona Sarajevo nisu proglasili dan žalosti u BiH ili Kantonu Sarajevo zbog Dana sjećanja na 1601 ubijeno dijete, vi ne minimizirate beogradsku djecu. Vi samo ističete da su vlasti Bosne i Hercegovine minimizirale svoju djecu.
Zbog zločina na Vračaru i onog u Mladenovcu Srbija se mora suočiti sama sa sobom. Sa svojim muralima, sa rijalitijima, šešeljima, cecama i ostalim zvijezdama podzemlja.
Isto tako, i Bosanci i Hercegovci se moraju suočiti sami sa sobom. Jedno je pomirenje, a drugo samoponiženje.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
