Istaknuto

Istaknute objave

Objavljujemo dokumente iz predmeta Dženan Memić: Od ilegalnog pištolja do kombija, od Ploskića do Seferovića, od Ustavnog suda do ukradenog vještačenja Ištvana Bodola

“Čuvajte se” ili “čuvaj je”, bile su riječi koje je Mirza Ploskić rekao Dženanu Memiću i Alisi Mutap neposredno prije 8. februara 2016. godine. Ploskić je bio bivši dečko Alise Mutap i, prema dokumentu MUP-a Kantona Sarajevo kojeg možete pročitati klikom ovdje, on je danima prije događaja u Velikoj Aleji SMS-ovima “uznemiravao” bivšu djevojku koja je tada bila u vezi sa Dženanom Memićem. U istom policijskom dokumentu piše da je one noći kada je stradao na Ilidži, Dženan Memić posjedovao ilegalni pištolj, marke “ČZ”, 6,35 milimetara sa sandukom za municiju u kojem su bila tri metka. Držao ga je u unutrašnjem džepu jakne koju je nosio sporne večeri. No, u kasnijoj istrazi taj pištolj više nikada nije pomenut.

MUP KS: Kod Dženana Memića pronađen pištolj i municija

Mirza Ploskić je, rekosmo, prije Dženana Memića bio u vezi sa Alisom Mutap. S obzirom na to da je uznemiravao svoju bivšu djevojku, bio je jedan od prvih osumnjičenih za izazivanje saobraćajne nesreće na Ilidži. Na mjestu nesreće pronađeni su tragovi zelene boje. Ploskić je vozio zeleni automobil, Renault Clio, i, s obzirom na to da su imali informacije da je uznemiravao Alisu Mutap, policajci su započela potragu za njim. To je razlog zbog kojeg je policajac Hasan Dupovac tražio “zelenog Clio-a” po svaku cijenu. Automobil je pronađen 13. februara, pet dana nakon događaja u Velikoj aleji. O tome je obaviješten dežurni tužilac Feđa Fejzagić i vozilo je upućeno na vještačenje. 

Policajca Hasana Dupovca će kasnije, pod pritiskom porodice Memić, uhapsiti Tužilaštvo BiH, optužujući ga da je “tražio zeleni automobil Renault Clio” i da je zbog toga zloupotrijebio položaj. No, vratimo se Ploskiću. Njegov automobil je 17. februara vještačen na biološke tragove. Ništa nije pronađeno.

Hapšenje bivšeg dečka Alise Mutap

Dva dana kasnije, 19. februara 2016. godine policija je uhapsila Mirzu Ploskića, Farisa Muzura i Edvina Bešovića.

Nakon što su zadržani, po naredbi kantonalnog sudije Jasenka Ružića im je ozvučena ćelija. No, uhapšeni ništa sporno nisu rekli pa su pušteni na slobodu. Ono što je interesantno, ni mjesec dana nakon događaja na Ilidži, nisu dostavljene naredbe za vještačenje krvi pronađene na mjestu nesreće, ali ni pištolja koji je pronađen u odjeći Dženana Memića.

Uporedo sa istragom usmjerenom protiv Mirze Ploskića, policija je dobila informaciju da su sporne večeri, 8. februara 2016. godine, u blizini mjesta događaja na Ilidži javni red i mir narušili Anel Radončić, Ergin Husinović, Aleksandar Milošević, Dino Džaferović, Samir Reć i Benjamin Mednolučanin. Svi su, potom, privedeni, saslušani, poligrafski testirani i od njih su oduzeti predmeti koji bi se mogli povezati sa događajem u Velikoj Aleji. Ništa sporno nije bilo i oni su pušteni.

Vještak: na dijelovima Seferovićevog auta krv Alise Mutap

U junu 2016. godine, po nalogu Tužilaštva Kantona Sarajevo uhapšeni su Bekrija i Ljubo Seferović, čiji je kombi doveden u vezu sa saobraćajnom nesrećom. Vještak Alma Ušanović je utvrdila da je na jednom od komada plastike koji je pronađen na mjestu nesreće, a koji je može povezati sa kombijem Ljube Seferovića, pronađen biološki trag.

“Na osnovu svega navedenog, vještak je dala slijedeće mišljenje: na dostavljenom materijalu trag br. 5 plastika konstatovano je prisustvo tragova krvi humanog porijekla, te su pripremljeni DNA izolati iz kojih su ustanovljeni, iz kojeg je ustanovljen puni DNA profil ženske osobe, koji se za dobivanje lokusa u potpunosti poklapaju sa DNA profilom koji je dobiven iz nespornog uzorka Mutap Alise”, navedeno je u zapisniku o svjedočenju vještaka Alme Ušanović. 
Ustavni sud BiH: provedena istraga potpuna i djelotvorna
Bez obzira na to, Seferovići su kasnije pravosnažno oslobođeni, a Muriz Memić i njegov zastupnik Ifet Feraget uputili su Ustavnom sudu BiH apelaciju zbog navodnog nepostojanja djelotvorne istrage u predmetu Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo.
U februaru 2017. godine Ustavni sud BiH je donio odluku kojom je odbio Memićevu apelaciju kao neosnovanu.
“Ustavni sud smatra da ne postoji kršenje člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije jer u preduzetim radnjama u istrazi nije našao propust nadležnog Tužilaštva da vodi i nadzire istragu u konkretnom slučaju, da otkrije počinioce i pripremi sudski postupak koji je u toku, kao i da apelantu pruži dovoljno informacija radi zaštite njegovih prava koja su ispitana, te smatra da je provedena istraga bila potpuna i djelotvorna u smislu člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije”, navedeno je u obrazloženju Odluke Ustavnog suda BiH.
Istraga Tužilaštva BiH o istrazi Tužilaštva KS
Bez obzira na ovo, Tužilaštvo BiH otvorilo je istragu o istrazi te su na kraju uhapsili, a potom i optužili Zijada Mutapa i njegovu kćerku Alisu, policajce Hasana Dupovca i Josipa Barića te recepcionara iz hotela Ilidža Muamera Ožegovića.
“Prikrivanjem dokaza i počinilaca, fingiranjem dokaza, prikrivanjem činjenica koje su im poznate, preduzimali radnje i s ciljem prikrivanja stvarnog načina na koji je Dženan Memić zadobio teške tjelesne povrede opasne po život i to po prethodnom dogovoru na način da je Zijad Mutap u više navrata ostvario kontakt sa više osoba među kojima i sa članovima grupe za organizovani kriminal Dupovac Hasanom, Ramić, ranije Mutap, Alisom, i Barić Josipom te su isti, po njegovim uputama i u dogovoru s njim, te samostalno, između ostalog, u cilju prikrivanja dokaza i počinilaca, neovlašteno bez nadležnog suda izuzimali dokaze u vidu video snimaka video-nadzora sa objekata lociranih na Ilidži u blizini mjesta stradanja Dženana Memića, neovlašteno fingirali dokaze koji to stvarno nisu, navodili službenike MUP-a KS da potpisuju akte koji ne odgovaraju činjeničnom stanju, dostavljali tako fingirane dokaze na vještačenje, prikazujući iste kao stvarne vještacima FUP-a i MUP-a KS, te prikrivali činjenice koje su im poznate, uništavali prikupljene dokaze s lica mjesta, a koje se odnose na stradanje Dženana Memića, a sve u namjeri da prikriju stvarne počinioce i stvarni način na koji je Dženan Memić zadobio teške tjelesne povrede opasne po život”, navedeno je u optužnici.
Klikom ovdje možete pročitati kompletnu optužnicu Tužilaštva BiH u predmetu koji se odnosi na stradanje Dženana Memića.

Pet osoba je, naime, optuženo za organizirani kriminal iz člana 342. stavovi 1 i 2 u vezi sa pružanjem pomoći počinitelju nakon počinjenog krivičnog djela, protuzakonito posredovanje, davanje lažnog iskaza i sprečavanje dokazivanja.

No, u optužnici nije navedeno ko je počinilac krivičnog djela, tako da se ne zna kome su optuženi pomogli. Drugo, tužilac Hasanspahić navodi da nije poznat način smrti Dženana Memića, odnosno da se ne zna da li je u pitanju saobraćajna nesreća ili ubistvo. Ne zna se, dakle, o kojem se krivičnom djelu radi pa se tako ne zna ni koja je zaprijećena kazna. A upravo od te kazne ovisi da li se krivično djelo pomoć učiniocu nakon učinjenog krivičnog djela može biti kvalifikovano kao krivično djelo organizovanog kriminala, jer član 2 stav 21 predviđa da je “grupa za organizirani kriminal organizirana grupa od najmanje troje ljudi, koja postoji neko vrijeme, a koja djeluje u cilju učinjenja jednog ili više krivičnih djela za koje se po zakonu može izreći kazna od tri godine ili teža kazna”.

Kako se može vidjeti, jedno od krivičnih djela koja se stavljaju na teret optuženima je i “Protuzakonito posredovanje” iz člana 382 stav 2 KZ FBiH. Problem, međutim, prodstavlja činjenica da krivično djelo “Protuzakonito posredovanje” uopće ne postoji u Krivičnom zakonu FBiH. To djelo je izbrisano, odnosno dekriminalizirano 2016. godine, nekoliko mjeseci nakon događaja koji je uzrokovao smrt Dženana Memića.

Dakle, Tužilaštvo BiH je optužilo ljude da su počinili krivično djelo koje ne postoji, odnosno koje je dekriminalizirano. Osim toga, ne zna se ni ko je počinio krivično djelo u Aleji, a nije poznato ni koje je djelo izvršeno. Jedino što se zna da su optuženi pomagali nepoznatom izvršiocu nakon izvršenja nepoznatog krivičnog djelo.

Vještak Bodolo:Ukrali mi vještačenje i promijenili zaključak

Posljednjih se mjeseci vodila rasprava o vještačenju Ištvana Bodola, eksperta iz Srbije. Istraga.ba je u posjedu njegovog vještačenja i njegove izjave date u Osnovnom javnom tužilaštvu u Novom Sadu. Kliknete li ovdje imat ćete priliku da pročitate kompletan dokument. Ukratko, vještaka saobraćajne struke Ištvana Bodola angažovala je kancelarija za vještačenje iz Banja Luke kojom rukovodi Dragan Salić. Bodolo je, potom, došao na mjesto događaja u Velikoj aleji kako bi kasnije mogao napisati svoj nalaz. Nakon što je pogledao dokumentaciju koja mu je dostavljena, Bodolo je sačinio preliminarni nalaz i uputio ga Saliću da ga dalje proslijedi vještaku medicinske struke.

zapisnik o saslušanju Ištvana Bodola

“Mislim da mi se dvije nedjelje nije javljao, te sam nekoliko puta zvao njega, što je trajalo još oko nedjelju dana, da bi mi se na kraju javio javno izražavajući neslaganje sa mojim vještačenjem jer je on imao namjeru  već pri izradi mog vještačenja da razgovara sa mnom kako bi bi mi ukazao na “neke okolnosti”. Nisam bio spreman da slušam okolnosti koje nisu sastavni dio meni dostavljenih spisa, odnosno nisam htio da izlazim izvan okvira dostavljenih spisa i isključivo saobraćajne struke. Hoću da naglasim da rezultat moga vještačenja da je riječ o saobraćajnoj nezgodi, a ne ubistvu, jeste posljedica isključivog držanja unutar okvira saobraćajne struke bez ulaženja posebno u medicinsku i druge okolnosti (pištolj i čiji je on, nepostojanje povreda na pješaku na donjim ekstremitetima, rebrima i slično) niti ulaženja u stvari koje su u domenu policijsko-kriminalističkih poslova”, izjavio je novosadskim tužiocima vještak Bodolo.

Ovaj vještak je kasnije iz medija saznao da je Salićeva kancelarija sudu priložila njegovo vještačenje sa izmijenjenim zaključkom. Bodolo je o svemu tome obavijestio Tužilaštvo Kantona Sarajevo. No, ništa se nije prominenilo. Tužioci su pokušali o svemu obavijestiti Sud, ali su sudije odbile da razmatraju ovaj dokument. Državni tužilac Ćazim Hasanspahić, također je odbio voditi istragu o ovoj krađi vještačenja koje mijenja kompletnu priču u slučaju Memić.

Svjedok Latić: Tekstovi su mi politički, a ne istraživački

“Novinar” Nedžad Latić u svojim brojnim tekstovima je napisao da  iza “ubistva” Dženana Memića stoji Alijin sin. Kada je dao iskaz pred tužiocima koji su od njega tražili saznanja koja bi mogla pomoći u rješavanju slučaja, Latić je kazao da su njegovi tekstovi “politički, a ne istraživački”. Istraga je iz izvora bliskih Tužilaštvu BiH dobila Latićev iskaz.

“Tekst je motivisan više politički nego istraživački i više ima političke pouke, jer i naslov (Alijin sin je ubica) pokazuje dvoznačnost te nisam eksplicitan iako u tekstu spominjem aktere. Kolumna je napisana od strane mene i izjavljujem da sam informacije dobio od svog jednog poznanika na osnovu koje je tekst i sačinjen”, kazao je Latić.

zapisnik o saslušanju Nedžada Latića

Svjedok “ubistva” Nedžad Latić tako navodi da je htio “kritizirati vlast” što se “može vidjeti i iz dvosmislenosti naslova”.

“Smatram da je lider SDA Bakir Izetbegović indirektno odgovoran za ubistva koja se dešavaju u ovom gradu a nisu rasvijetljena. Što se tiče činjenica iz teksta, moj izvor me ubijedio da su one istinite, a informacije se više odnose na zataškavanje dokaza i ubistvu, a ne na aktere, što je mene dovoljno motiviralo na pisanje ovakvog teksta”, rekao je svjedok Nedžad Latić, vlasnik portala “The Bosnia Times” koji je objavljivao tekstove o ovom slučaju, a koje su, kasnije, prenosili Avaz Fahrudina Radončića i Pressmedia koja se dovodi u vezu sa federalnim ministrom unutrašnjih poslova Aljošom Čamparom, trenutnim kadrom političke partije Narod i pravda.

Vrh SDP-a o kandidatu za člana Predsjedništva BiH: Denis Bećirović neće, Denisa Zvizdića ne žele

Potpredsjednik SDP-a BiH Denis Bećirović obavijestio je u četvrtak rukovodstvo te stranke da ne želi biti kandidat za člana Predsjedništva BiH, saznaje Istraga. Istovremeno, predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić izvijestio je stranačko Predsjedništvo da za njega nije prihvatljivo da SDP podrži donedavnog potpredsjednika SDA Denisa Zvizdića u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva BIH.

“Formalna odluka još nije donesena, ali to je generalni stav rukovodstva SDP-a”, kazao je sagovornik Istrage iz vrha Socijaldemokratske partije BiH.

U petak ujutro, dan nakon sjednice Predsjedništva SDP-a, kontaktirali smo Denisa Bećirovića. Potvrdio nam je da je u četvrtak obavijestio rukovodstvo svoje stranke da ne želi biti kandidat za člana Predsjedništva BiH.

“Tačno je to. I to je sve što vam mogu reći”, kazao nam je Bećirović.

Be obzira na to, čelnici SDP-a insistiraju da ta stranka ima svog kandidata za člana Predsjedništva BiH.

“Spremni smo kao Trojka (SDP, NiP i Naša stranka) da pozovemo i druge da imamo zajedničkog kandidata, ali pod nekim uvjetima. Spremni smo podržati i nekog nestranačkog kandidata, ali kao najjača opoziciona stranka mi imamo pravo prvog izbora”, kazao medijima u četvrtak predsjednik SDP-a Nermin Nikšić.

Pola sata kasnije, stranačkim je kolegama rekao skoro identičnu rečenicu, uz opasku da on nije za opciju da taj nezavisni kandidat bude Denis Zvizdić, doskorašnji potpredsjednik Stranke demokratske akcije koji je sada “nezavisni” zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

To bi moglo izazvati negodovanja Elmedina Konakovića, lidera Naroda i pravde koji, zajedno sa Aljošom Čamparom, nastoji Denisa Zvizdića promovisati u opozicijskog kandidata za člana Predsjedništva BiH. Konaković, istina, ima određeni i otpor unutar NiP-a kada je u pitanju kandidatura Denisa Zvizdića.

Prema informacijama Istrage, Denis Zvizdić je proteklih dana obilazio određene zapadne ambasade tražeći podršku za kandidaturu. Čak je diplomatama kazao da je on, ukoliko ne bude zajednički kandidat opozicije za člana Predsjedništva, spreman osnovati svoju političku partiju koja bi ga predložila za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Analiza Seada Numanovića: Nije problem Schmidt, problem je Sarajevo!

Christian Schmidt imao je “otvoren i sadržajan” razgovor u Beogradu s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.

“Lake teme nisu bile na stolu”, reći će Vučić kasnije novinarima. I dodati da su jedan drugom skresali “u lice sve”.

Schmidt se susreo i s partijarhom Srpske pravoslavne crkve. Porfirije mu je crkveno ime. Najveći zvaničici Srbije, pa i Srba, Schmidta su sasvim uredno primili kao visokog predstavnika, bez zadrške, osporavanja, propitivanja… Sada će mu na rukoljub doći Dodik. I nema (bosanskog) Srbina koji će nastaviti insistirati na nepriznavanju Schmidta, piše politicki.ba.

Dodik je zaradio još poneki poen kod svojih birača, “opozicija” se dodatno izblamirala, a Vučić je ispao “dobri dečko” u očima Zapada i dobio nove poene. Angela Merkel će mu se lično, usred Beograda, za četiri dana zahvaliti i na tome.

U medijskom Sarajevu smo zabavljeni nekom izjavom visokog predstavnika u kojoj govori o poziciji bosanskih Hrvata i njihovoj nekakvoj nedovoljnoj zastupljenosti u vlasti Bosne i Hercegovine. To što smo imali priliku pročitati s nedjeljnog sijela Schmidta u svom izbornom okrugu u Bavarskoj, sasvim je realan izraz jednog političara jedne (kršćanske) stranke.

No, Schmidt niti je lider te partije (Kršćanska socijalna unija – CSU, se zove), niti predstavlja tu stranku, a niti vodi nevladinu organizaciju da bi mogao tek tako iznositi vlastite političke stavove. I tu lekciju on sada uči. Istina, novi visoki predstavnik odmah je rekao da će nastupati kao političar, a ne kao diplomata.

I to što kaže ili će reći nije stav međunarodne zajednice, uključujući i one koji ga u njoj podržavaju. Ovo što nam je preneseno da je rekao u Bavarskoj, zasigurno podržava Rusija, koja ga ne priznaje za visokog predstavnika. Tek, u političkom Sarajevu vlada tradicionalna autističnost. Nedavno je glavni grad Bosne i Hercegovine hodočastio Recep Tayyip Erdogan. Usput je obišao Predsjedništvo BiH, dobio ponudu da bude “pošteni posrednik” i to ne od Šefika Džaferovića, već Milorada Dodika, te otišao na neku svadbu.

I dobro je da se i to desilo.

Još bi ljepše bilo da je barem na toj svadbi bila neka Angela Merkel ili Ursula von der Leyen. Ili barem Josep Borrell. Ali njih nije bilo.

I tu smo opet na bolnoj spoznaji da naših političkih predstavnika faktički nema nigdje. Dragan Čović je na redovnim sedmičnim prijemima kod čelnika Hrvatske. Milorad Dodik je redovni gost Beograda. A njegova ekipa je već danima u Rusiji.

Sarajevo je zaboravilo kako izgleda Ankara, Rijad mogu – eventualno – nadletjeti tokom puta za Džidu. Brisel je tek blijedeća uspomena, dok im postaje sve teže Vašington naći na mapi. U Njemačkoj je u toku izborna kampanja.

To da iz Sarajeva neko nazove socijaldemokratu Olafa Scholza i da ga pita barem kako je, ne možemo ni sanjati. Postaje već neobjašnjivo i pakleno bolno samoizoliranje političkih Bošnjaka. Oni su preokupirani ličnim interesima i uljuljkani u vlastitoj projekciji “popularnosti”.

Neki od njih vjeruju da će im svijet opet doći na noge, kako je dolazio prije više od dvije decenije. Neki, pak, više i ne mogu sakriti prezir prema Zapadu, pa im se gadi i pomisao da bi se tamo trebali naći, sjesti, pričati…

Nismo propustili vozove, propustili smo brojne posljednje vagone inicijativa i foruma na kojima smo mogli, trebali, MORALI biti.

Imamo ogromnu dijasporu koja nas zanima samo u kategoriji novčanih doznaka.

Imamo armiju pametnih i sposobnih ljudi. No, doživljavamo ih kao prijetnju i sumnju. Znamo da su bolji od nas, pa nam zato i ne trebaju!

U Bijeloj kući imamo čovjeka koji nam je naklonjen. I cijeli niz ljudi u njegovoj administraciji s kojima možemo meritorno pričati o svemu u BiH.

Ja, i!?

Beograd i Zagreb, bosanski Srbi i bosanski i hercegovački Hrvati neumorno lobiraju. Mi ćemo se na to odlučiti samo onda kada to nama lično bude trebalo, a sve platiti iz budžetskog džepa.

I onda je prosto tragično da je Schmidt jedini koji je progovorio.

Da je, dao Bog, još schmidtova! Valjda bi nas to konačno probudilo!

Šta žele sakriti: Uklonjen oficijelni snimak skandaloznog Schmidtovog nastupa u Njemačkoj

Službeni snimak nastupa Christiana Schmidta na simpoziju pod nazivom Euroatlanske perspektive BiH, koji je prošle sedmice održan u gradu Neunstadt an der Eisch, uklonjen je sa oficijelnog youtube kanala organizatora skupa.

Snimak je bio dostupan sve do četvrtka ujutro, odakle je Istraga.ba, prije nego je uklonjen, uspjela skinuti dijelove govora visokog predstavnika koji se odnose na izborne reforme u BiH. Nakon što smo objavili na youtube kanalu Istrage trominutni video Schmidtovog nastupa, sa oficijelnog kanala organizatora simpozija je uklonjen trosatni snimak kompletne konferencije na kojoj je učestvovao visoki predstavnik.

dokaz da je snimak uklonjen

Oficijelni snimak je bio dostupan pod naslovom Symposium: Die Euroatlantische Perspektive Bosnien und Hercegowinas i bio je dostupan na ovom linku. Trajao je 3 sata i 11 minuta i kao dokaz da je postojao prilažemo ovaj screenshot.

screenshot oficijelnog snimka koji je uklonjen

Podsjećamo, visoki predatavnik se našao u centru medijske pažnje nakon što je objavljeno da je na simpoziju u Njemačkoj rekao da je “predsjednik Komšić hrvatski predstavnik u državnom Predsjedništvu, ali je većinom biran od Bošnjaka”, te da je “pravi/istinski vođa Hrvata gospodin Čović izgubio  od njega”. (profesor Vahidin Preljević tvrdi da je Schmidt kazao da “Čović sebe doživljavao kao pravog Hrvata ili hrvatskog predstavnika, dok je prevod Deutwsche wellea i prevodilaca koje je konsultovala Istraga da je visoki predstavnik rekao da je Čović pravi vođa Hrvata).

dokaz da je snimak postojao

Osim ovoga, Schmidt je još govorio o ugroženosti Hrvata u BiH.

“Od mnogo ljudi, mnogo mladih ljudi koji idu iz BiH, natprosječno, većinom su to Hrvati, vrlo jednostavno. Većina Hrvata, oni koji se izjašnjavaju kao Hrvati ili ljudi iz Bosne, Bosanci koji imaju hrvatsku etničku pozadinu, uglavnom imaju dvojno državljanstvo, i hrvatsko, što vodi do toga kada pokažu hrvatski pasoš, to je pasoš Evropske unije, i sa njim ne postoji mnogo pitanja i prepreka koje se postavljaju pred državljane Bosne i Hercegovine. I zbog toga se, nažalost, mora zaključiti da se udio hrvatskog stanovništva, koji je postavljen na 15-17%, a u stvarnosti je izuzetno reduciran, što opet dovodi do zabrinutosti kod onih koji su ostali ili koji su izabrani u tom političkom području da reprezentativnost udijela hrvatskog stanovništva  u kompliciranoj državnoj strukturi nije potpuno osigurana”, kazao je Schmidt tokom simpozija.

Na simpoziju je, podsjećamo, govorio i predsjednik Bundestaga Wolfgang Schäuble.

Prema pisanju Deutsche Wellea, Schäuble smatra da je, za razliku od dramatične propasti politike Zapada u Afganistanu, u BiH intervencijom Zapada i Dejtonom ponešto i ostvareno. Održao se makar i krhak mir mada su problemi ogromni.

Razmišljanje u kategorijama etničke pripadnost kod Bošnjaka, bosanskih Srba i bosanskih Hrvata sve više dominira, centrifugalne sile djeluju pod uticajem susjednih zemalja i prijete da rastrgnu fragilnu državnu tvorevinu.

„U tom slučaju bi ostalo muslimansko ostrvo sa znatnim konfliktnim potencijalom i kao stalni izvor nemira – tim prije što je tu i samoproklamovana zaštitnica Turska“, rekao je on.

Sve je to bilo na snimku koji je uklonjen sa oficijelnog youtube kanala.

(Video) Objavljujemo snimak Schmidtovog nastupa u Njemačkoj: “Dragan Čović je istinski vođa Hrvata”

Za visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta – Dragan Čović je “istinski vođa Hrvata”. Profesori njemačkog jezika koje smo konsultovali prije objave teksta reći će nam da se riječ “eigentliche” još može prevesti kao “pravi”. No, to ne mijenja suštinu. Pravi ili istinski, potpuno je svejedno.

Proteklih dana, nakon što su objavljene njegove riječi izgovorene na jednoim skupu u Njemačkoj, visoki predstavnik je obilazio pojedine ambasade tvrdeći da je u pitanju pogrešan prevod. U srijedu će, pak, iz OHR-a za N1 reći da Christian Schmidt nije stao na bilo čiju stranu.

“Visoki predstavnik je govorio o situaciji i opisao različite stavove, pri čemu je napomenuo da su trenutni razgovori o reformi izbornog zakona teški. On nije stao ni na čiju stranu, a predložio je da se zajednički radi kako bi se na vrijeme započeli razgovori o zakonu ili izmjenama zakona, prije održavanja izbora 2022. godine” saopćili su iz OHR-a.

Istraga.ba uspjela je doći do video snimka Schmidtovog nastupa u Njemačkoj i potpuno je jasno da je visoki predstavnik nije samo govorio  “općenito o situaciji” i “opisaivao različite stavove”. Schmidt je direktno stao na stranu Dragana Čovića nazvavši ga – istinskim ili pravim vođom Hrvata. Evo šta je tačno rekao visoki predstavnik nakon što je emitirana video poruka hrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića.

“Gospodin koji je ovdje pričao, predsjednik Komšić je hrvatski predstavnik u državnom Predsjedništvu, ali je većinom biran od Bošnjaka, a ne Hrvata. To pokazuje koliko je komplicirano, takoreći, jer je pravi/istinski vođa Hrvata gospodin Čović izgubio  od njega”, kazao je Crhistian Schmidt.

lider HDZ-a je, tako, osim titule “šampion evropskih integracija” koju mu je dodijelio šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler, postao i “istinski vođa Hrvata”. Sudeći na opsnovu Schmidtovog izlaganja, može se zaključiti da su Hrvati najugroženiji narod u BiH.

“Od mnogo ljudi, mnogo mladih ljudi koji idu iz BiH, natprosječno, većinom su to Hrvati, vrlo jednostavno. Većina Hrvata, oni koji se izjašnjavaju kao Hrvati ili ljudi iz Bosne, Bosanci koji imaju hrvatsku etničku pozadinu, uglavnom imaju dvojno državljanstvo, i hrvatsko, što vodi do toga kada pokažu hrvatski pasoš, to je pasoš Evropske unije, i sa njim ne postoji mnogo pitanja i prepreka koje se postavljaju pred državljane Bosne i Hercegovine. I zbog toga se, nažalost, mora zaključiti da se udio hrvatskog stanovništva, koji je postavljen na 15-17%, a u stvarnosti je izuzetno reduciran, što opet dovodi do zabrinutosti kod onih koji su ostali ili koji su izabrani u tom političkom području da reprezentativnost udijela hrvatskog stanovništva  u kompliciranoj državnoj strukturi nije potpuno osigurana”, kazao je Schmidt.

Prema Schmidtu, dakle, Bosni i Hercegovinu uglavnom napuštaju Hrvati, što je, pazite sada, posljedica dvojnih državljanstava. Ili, još jednostavnije rečeno, Hrvati iseljavaju iz BiH zbog toga što imaju “hrvatske pasoše” koji im omogućavaju lakši odlazak. Rješenje tog problema Schmidt vidi u izmjenama Izbornog zakona BiH.

“I Hrvatima treba dati mogućnost da se osjećaju predstavljeno, a ne da se završi u nekom obliku bojkota izbora”, rekao je visoki predstavnik.

Podsjećamo, Christian Schmid i dio međunarodne zajednice razmatra mogućnost da donesu odluku o ograničavanju broja mandata u Predsjedništvu BiH. Ukoliko bi to pravilo važilo retroaktivno, Željko Komšić i Bakir Izetbegović se više ne bi mogli kandidovati, dok bi Dragan Čović i Milorad Dodik imali pravo kandidature. Međutim, postoje tehnički problemi za donošenje takve odluke, jer je u Ustavu BiH navedeno da se, nakon četvorogodišnje pauze, za člana Predsjedništva mogu kandidirati i oni koji su ranije bili dva mandata člani Predsjedništva. OHR nema mandat da mijenja Ustav, ali dio Međunarodne zajednice pokušava da ovaj problem riješi preko Ustavnog suda. Glavni riječ vodi Njemačka, čije su diplomate posljednjih dana započele aktivnosti u vezi sa pripremom sastanka o “reformi izbornog sistema BiH”. Sastanak bi se trebao održati u George C. Marshall centru u Garsmich-Partenkirchenu u Njemačkoj. Prema informacijama Istrage, već su obavljeni neki sastanci u institucijama BiH i trenutno se radi na usaglašavanju termina i učesnika tog sastanka.

Podsjećamo, Crhistian Schmidt je nosilac hrvatskog odličja “Red Ante Starčevića” koje je ranije dodijeljeno dvojici ratnih zločinaca Dariu Kordiću i Jadranku Prliću. Na konferenciji za medije u Sarajevu je kazao da ne želi vratiti ova odličja, bez obzira na činjenicu što ga dijeli sa osobama koje su pred Haškim tribunalom osuđene za ratne zločine.

 

O stanju nacije na “muslimanskom ostrvu”: Nije država doskočica

Gdje li je sada Štefan Švarc, onaj njemački političar iz prošlog stoljeća što nas je preko Avaza i njegovog TV izdanja poznatog kao Face TV Senada Hadžifejzovića ubjeđivao da Istraga izmišlja priče o  Christianu Schmidtu i njemačkoj politici u BiH?

Nema ga, ne javlja se da nam preko najtiražnije novine i “visokoprofesionalne” Pressmedie Aljoše Čampare poruči da “Avdo Avdić i Istraga pišu smeće o Angeli Merkel i Njemačkoj” i da su članci o povezanosti Christiana Schmidta sa “službenim” Zagrebom – “s.anje”.

Ali nije za ovu priču uopće bitan prošlovjekovni političar Švarc. Nije bitan ni Christian Schmidt koji je javno, pred dvadesetak kamera, kazao da neće vratiti hrvatska odličja koja dijeli sa presuđenim ratnim zločincima. Ko išta prati izvan granica Kantona Sarajevo zna već odavno gdje “goni” službeni Berlin u saradnji sa službenim Zagrebom i “neslužbenim Mostarom”. Nisu, dakle, oni problem. Problem je sarajevsko sljepilo. Dok Srbija vrši desant na Cetinje koje je pružalo otpor Miloševiću, dok Vučić s Dodikom donosi zajedničke zakone o ćirilici, dok Gordana Tadić hapsi samo one koji smetaju njoj, Fahrudinu Radončiču, Čamparama, Čoviću i Dodiku, dok djeci u Zvorniku ne daju da uče bosanski jezik u Bosni i Hercegovini, dok Austrija mapira “politički islam”, dok Hrvatska ne priznaje člana Predsjedništva BiH, dok nam spuštaju cijevi ispod Save i spajaju hrvatski i “srpski” Brod, dok njemačka ambasadorica okolo lobira protiv donošenja zakona o zabrani negiranja genocida, dok visoki predstavnik Željka Komšića ne smatra “legitimnim”, a šef Bundestaga se boji “muslimanskog ostrva”, u Sarajevu se bave – kućicom Srđana Mandića. Bave se Mulahusićevim bljuvotinama posebno izdvojenim iz stotinu bljuvotina Konakovićevih i Radončićevih mulahu(lu)sića.

Ovdje su još relevantni stavovi Radončićevog svakodnevnog Kazaza, Ivane Marić i drugih analitičara koji se informišu tako što čitaju samo vlastite twittove i doskočice.

Nije država BiH doskočica Harisa Zahiragića o kućici Srđana Mandića. Priča o kućici je, rekao bi Štefan Švarc, “obično s.anje”. I nije kućica, izgrađena “iz temelja” Naše stranke, problem vrijedan minuta centralnih dnevnika jadnih servisa i još jadnije N1. Ako se već žele baviti “građevinom” bilo bi lijepo da ispitaju kako je Tihomir Brajković poznat kao Tibra, prao milione maraka pa je kažnjen godinom zatvora koju je, potom, otkupio novcem zarađenim utajom poreza. Ali ne, nije bitna Tibra, bitna je kućica Srđana Mandića. I bitne su bljuvotine Mulahusića, a ne prijetnja novim genocidom Rajka Vasića.

Dok nas francuski predsjednik naziva “tempiranom bombom” na granicama Hrvatske, mi se bavimo – kućicom. Dok Čović i Dodik, zajedno sa Radončićem, Čamparama i Konakovićem ruše Obavještajno sigurnosnu agenciju, mi se bavimo – “botovima”. Dok optuženike za genocid ne hapse, mi se bavimo hapšenjem i pritvaranjem trudne Alise Mutap zbog toga što se ne sjeća. Dok Tužilaštvo BiH urušava kompletan pravosudni sistem BiH, mi problem vidimo u Tužilaštvu Kantona Sarajevo.

Više je pažnje u medijima izazvala informacija da su se sarajevski ministri “preko reda” vakcinisali Pfizerom, nego analize svjetskih organizacija da Hrvatska sistematski i ilegalno ubacuje migrante u BiH. Što je to bitno što su se Forto i njegovi ministri vakcinisali preko reda kada hiljade građana ne želi da se vaksiniše bilo kako?  Vakcinisat se mogu jednom i to je sve.

 

Čak i ako se jednom u Kantonu Sarajevo upostave najviši standardi upravljanja, to će biti nebitno ako nestane države. Jer ćemo biti, reći će šef Bundestaga, “muslimansko ostrvo”. Da li je Željko Komšić politički lijen? Jeste. Ali ono što uradi nije usmjereno protiv države. I nisu isti oni koji ruše i razgrađuju i oni koji barem zadržavaju “status quo”. Kada sam prošle sedmice bio u Crnoj Gori, uvjerio sam se u jedno – korupcija je grozna, ali su od korumpiranih političara gori oni koji vas “poništavaju” kao narod.

Gdje je sada Štefan Švarc, da kaže da je i ovaj tekst “s.anje”?

Njemačka politika u BiH: Schmidt ograničavanjem broja mandata namjerava izbaciti Komšića i Izetbegovića iz utrke za Predsjedništvo BiH

Kada smo bivšeg visokog predstavnika Valentina Inzka krajem jula upitali da li je tačno da u OHR-u razmatraju mogućnost izmjena Izbornog zakona BiH, rekao nam je da će taj posao prepustiti svom nasljedniku Christianu Schmidtu. A novi visoki predstavnik, potvrdit će nam kasnije iz nekoliko diplomatskih izvora, razmatra opciju koja će zadovoljiti HDZ BiH i Dragana Čovića.

“Retroaktivno ograničavanje mandata. To je plan”, kazao je za Istragu izvor iz OHR-a.

O čemu se, zapravo, radi?

OHR bi, planira dio Međunarodne zajednice, sve riješio donošenjem odluke kojom bi se broj mandata u Predsjedništvu BiH ograničio na dva. I ta bi se odluka primjenivala retroaktivno. To bio, ukratko, značilo da Željko Komšić i Bakir Izetbegović više ne bi mogli biti kandidati za člana Predsjedništva BiH, jer su obojica odradila po najmanje dva mandata. Milorad Dodik, pak, mogao bi biti kandidat, jer je biran samo jednom. Isto se odnosi i na Dragana Čovića koji je odradio samo jedan puni mandat, dok mu je drugi prekinut odlukom OHR-a kojom je smijenjen s mjesta člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.

“Ono što bi moglo biti sporno je retroaktivnost jer to krši međunarodne standarde”, kazao nam je izvor iz OHR-a.

No, prema informacijama Istrage, visoki predstavnik je nedavno izrazio želju da se van granica BiH susretne sa stranim sudijama u Ustavnom sudu BiH. Jedna od tema, tvrde naši izvori, trebale bi biti i eventualne apelacije na odluku o retroaktivnom ograničavanju broja mandata u Predsjedništvu BiH.

Da Scdhmidt vidi Željka Komšića kao problem moglo se iščitati iz njegovih riječi izgovorenih a skupu pod nazivom “Euroatlantske perspektive Bosne i Hercegovine” koji je u organizaciji Njemačko-atlantskog društva održan u mjestu Neustadt an der Aich.

“Gospodin (Željko) Komšić je hrvatski predstavnik u državnom predsjedništvu ali su ga više birali Bošnjaci nego Hrvati. Koliko je sustav kompliciran pokazuje i činjenica da je predstavnik Hrvata (Dragan) Čović izgubio u sučeljavanju s Komšićem”, rekao je Schmidt.

Hrvatima se, nastavio je Schmidt, mora dati mogućnost da se osjećaju zastupljenima a ne da sve skupa završi recimo nekim oblikom bojkotiranja izbora.

O ograničavanju broja mandata dio Međunarodne zajednice je razmišljao i tokom mandata Valentina Inzka. No, bivši visoki predstavbnik se, ipak, odlučio da promijeni odredbe Krivičnog zakona BiH kojim je zabranio negiranje genocida. A upravo protiv “inzkovog zakona” lobirala je njemačka ambasadorica Margret Uebber. Ona je, naime, nekoliko dana prije Inzkove odluke bila na sastanku sa predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem i, prema informacijama Istrage, tražila je od njega da prestane pozivati OHR da nametne zakon o zabrani negiranja genocida.

“Predsjednik SDA Bakir Izetbegović razgovarao sa ambasadoricom Savezne Republike Njemačke Margret Uebber. Razgovarano je o aktuelnoj situaciji u Bosni i Hercegovini s posebnim fokusom na reformske procese i ispunjavanje 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije”, glasilo je šturo saopćenje SDA izdato 15. jula ove godine.

Upravo na ovom sastanku je, prema informacijama Istrage, ambasadorica Uebber lobirala protiv zakona o zabrani negiranja genocida.

Međutim, uprkos stavu njemačke ambasadorice i službenog Berlina, Inzko je 23. jula nametnuo odredbe Krivičnog zakona koje regulišu to pitanje. Nekoliko dana kasnije, njemačka kancelarka Angela Merkel je pozvala na sastanak Valentina Inzka i Christiana Schmidta. Sastanak je održan 18. avgusta. Na sliužbenoj web stranici njemačke vlade objavljeno je saopćenje za javnost o sastaknu Merkel-Schmidt-Inzko. Uz tekst o ovom sastanku je priložena i forografija na kojoj se vide Valentin Inzko, Angela Merkel i Christian Schmidt.

saopćenje na stranici njemačke Vlade

Za razliku od službenog Berlina, u OHR-u su “cenzurisali” saopćenje o ovom sastanku. Na web stranici OHR-a ime Valentina Inzka je potpuno izostavljeno.

“Na poziv njemačke kancelarke Angele Merkel, visoki predstavnik Christian Schmidt se u srijedu u Berlinu sastao s kancelarkom, gdje su razgovarali o trenutačnim političkim događanjima u Bosni i Hercegovini.Kancelarka Merkel osigurala je punu podršku Savezne vlade za obavljanje važne međunarodne funkcije visokoga predstavnika za Bosnu i Hercegovinu.Tijekom razgovora fokus je bio na reformama potrebnim za napredovanje BiH u okviru procesa euroatlantskih integracija. Visoki predstavnik Schmidt iskoristio je priliku zahvaliti kancelarki Merkel na snažnoj podršci njemačke Vlade njegovu mandatu”, glasilo je saopćenje za javnost OHR-a.

Osim što je “izbačen” i iz teksta, Inzko je izbačen i sa fotografije sa sastanka u Berlinu.

Inzko “izbačen” sa sastanka

Ovo je, prema informacijama Istrage, jedna vrsta odmazde prema Valentinu Inzku koji je, umjesto ograničavanja broja mandata u Predsjedništvu BiH, odlučio nametnuti zakonske odredbe o zabrani negiranja genocida. Posao oko nametanja ove odredbe koja kojom bi se ojačao Dragan Čović, Inzko je prepustio Christianu Schmidtu koji je, očigledno, započeo aktivnosti u vezi sa ovim pitanjem.

Kolumna Vildane Selimbegović: Joanikije, nasljednik Amfilohijev

Na Cetinju nije počeo novi balkanski rat, no sve što je pratilo ustoličenje Joanikija Mićovića zapravo je neodoljivo ličilo na scenarij kakav bi i priželjkivao bivši mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, poznat kao Ratnik u mantiji. Niko uostalom nije ni sumnjao da će Srpska pravoslavna crkva – bilo kakvim ustupkom – pokazati da odustaje od životnih želja arhitekte aktuelne crnogorske vlasti, možda i najvećeg protivnika samostalne Crne Gore koji je – uoči referenduma o nezavisnosti 2006. – na pitanje novinarke novosadske televizije šta misli o crnogorskom državnom projektu, odgovorio: “Ne pravi se pita od onoga.” S Milom Đukanovićem do tada je već prošao put od bliskog i važnog suradnika do ljutog političkog rivala. Jer je Amfilohije Radović 30 svojih godina na čelu Mitropolije i posvetio političkom angažmanu i kleronacionalizmu, on je taj koji je, pod firmom širenja pravoslavlja, pocijepao i do mržnje sukobio pravoslavno stanovništvo Crne Gore, ali je i uspio da – kako neki kažu – utrostruči broj Srba u Crnoj Gori. Iz njegovih skuta je današnji crnogorski premijer Zdravko Krivokapić, ali on je taj koji je porazio Đukanovića i njegov DPS na posljednjim izborima i nema uopće sumnje da će to nasljeđe prigrliti Joanikije.

Čuvari, zatočenici, litije …

Na to ukazuje i sve što se prethodnih mjeseci i nedjelja dešavalo i što je do usijanja dovelo političku temperaturu u Crnoj Gori i proizvelo nemire i nerede. Zato su protivnici ustoličenja u Cetinjskom manastiru i tvrdili da je ono udar na državnost zemlje, jednako kao što oni koji su zagovarali da se Joanikije baš na Cetinju useli u Amfilohijevu stolicu nisu u tome vidjeli ništa sporno. Ako su prvi sebe proglasili čuvarima samostalnosti, drugi su zatočenici svega onog što je predstavljalo politiku devedesetih.

Amfilohije, arhiepiskop cetinjski, zetsko-brdski i skenderijski, mitropolit crnogorsko-primorski i tvorac Eparhije buenosajreske i južno-centralnoameričke na čijem je čelu (također) bio od 2011. godine, još od 1990. kada se vratio u rodnu Crnu Goru kao mitropolit, bio je kreator i aktivni učesnik svih onih događanja što se na Balkanu danas opisuju kao ratna prošlost i baš zato politički protivnici Joanikijevog cetinjskog ustoličenja sebe vide kao pokret za očuvanje Crne Gore. Jer Joanikije sve i kad bi htio, ne može biti ništa drugo do kotačić u ambiciji stvaranja srpskog sveta, onog kome je Amfilohije posvetio život: za genocid u Srebrenici govorio je da je “to bila osveta”, na ratištu u Dubrovniku uz gusle je pjevao dobrovoljcima, u ovom istom Cetinjskom manastiru oko koga se tolika bitka razvila 1991. i 1992. godine blagosiljao je paravojne formacije Željka Ražnatovića Arkana, on je odlikovao Vojislava Šešelja, on je Slobodanu Miloševiću pred izručenje u Haag nosio Jevanđelje u zatvor i posthumno mu se izvinio što nije svjedočio u njegovu korist. Da, ovaj Ratnik u mantiji, održao je i opijelo na grobu ubijenom premijeru Srbije Zoranu Đinđiću i on je taj koji je tada ustvrdio kako ga je “ubila bratska mržnja, kratkovida i slijepa, koja previđa vječnu istinu da ko se mača maši – od mača će i poginuti”. Čedomira Jovanovića, jednog od najbližih Đinđićevih suradnika, krstio je u manastiru Ostrog u Crnoj Gori. S Radovanom Karadžićem, osuđenim na doživotni zatvor zbog genocida i zločina protiv čovječnosti, bio je toliko blizak da su se sve kalkulacije o njegovom dugogodišnjem skrivanju pravile na lokacijama oko Trebinja, čije su crkve i manastiri također dio mitropolitske oblasti crnogorsko-primorske. Služio je opijelo i na sahrani majke Radovana Karadžića, ali i Jovanke Broz, i istrajno nastojao da se ne samo crkvenom službom već i svojim izjavama održi maksimalno aktuelnim – bio je poznat kao veliki protivnik LBGT populacije, ali i Rolling Stonesa, koje je smatrao “bezbožnicima koji pjevaju demonske pjesme”.

Svoju priliku je prepoznao u crnogorskom Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, ustajući protiv njega s tvrdnjom kako otvara put ka otimanju ili podržavljenju crkvene imovine jer je zakon propisao potrebu pisanog traga o vlasništvu nad imovinom koju koristi vjerska zajednica. Počele su višemjesečne litije na kojima su učestvovale desetine hiljada građana Crne Gore. Svi analitičari – ne samo domaći i iz regije – upravo litije smatraju presudnim faktorom koji je odlučio posljednje izbore u Crnoj Gori, nakon kojih su pregovori o novoj vladi, uz prisustvo predstavnika pobjedničke koalicije, među kojima je bio i predsjednik Građanskog pokreta URA Dritan Abazović, održani u manastiru Ostrog. Pod budnom paskom Amfilohija. Zanimljivo, iako se otvoreno protivio zapadnoj orijentaciji Crne Gore i naročito njezinu ulasku u NATO-savez, presudio je da Zdravko Krivokapić bude mandatar vlade koja se nije odrekla zacrtanih međunarodnih puteva zemlje. Ali jeste bio potpora nemirima u Skupštini kada je Crna Gora postajala članica NATO-a, onim koji su se pripisivali velikoj Amfilohijevoj ljubavi – Rusiji. Među njegovim kletvama, a redovito je kleo, bila je i: “Ko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo, bio proklet tri puta i 3.000 puta od mene!” Ako Joanikije i nije poznat po ovoj vrsti elokvencije, jeste kao stvarni Amfilohijev nasljednik: episkop budimljansko-nikšićki bio je administrator Mitropolije, Amfilohijevo duhovno čedo i prvi saborac. Zajedno su nosili litije, tokom kojih je Joanikije jednom i uhapšen.

Prvi ustanak protiv srpskog sveta

Baš je zato simbolika njegova ustoličenja u Cetinjskom manastiru do usijanja dovela ionako podijeljenu Crnu Goru. Ranije najavljena ceremonija za devet sati ujutro, pomjerena je na osam – u subotu su čak i neki policajci skidali uniforme i prelazili na stranu demonstranata, protivnika ustoličenja, a crnogorski predsjednik Đukanović se oglasio na društvenim mrežama pozivajući građane svih vjera i nacija i političkih opcija da zajedno doprinesu očuvanju mira, stabilnosti i multietničkog sklada, kao i da odgovorno zaštite život i zdravlje svakog građanina, kao i pravo na različitost, kao najveće crnogorsko bogatstvo. Naravno i da nepokolebljivo zaštite slobodu, suverenost i dostojanstvo Crne Gore i njenog naroda, sve uz poziv premijeru Krivokapiću da održi obećanje da Vlada garantuje sigurnost svima. Đukanović se i pridružio protestantima jer nema dilema – patrijarh Porfirije Joanikijevim ustoličenjem pečati ambicije srpskog sveta i kako god da završi ova cetinjska epizoda, ona obećava dodatne podjele u Crnoj Gori. SPC će bez sumnje uzvratiti jer u ovoj je fazi najveća dobijena bitka samo Joanikijevo preuzimanje dužnosti. U svim narednim ćeraće se još. No, ne treba zaboraviti da je Balkan sistem spojenih posuda i da sve što se talasa u Crnoj Gori zapljuskuje i susjedne obale. Vidjelo se to, uostalom, i nedavno, kada je upravo opozicija svojim glasovima natjerala crnogorski parlament na Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Džaba je danas govoriti da je Đukanović mogao – dok je suvereno decenijama vladao – svoje iskupljenje od ratova devedesetih davno krunisati i ovim dokumentom. Sada je, makar u simboličkoj ravni, prvi ustanik protiv srpskog sveta.

(oslobodjenje.ba)

Dani ustoličenja mitropolita Joanikija: Čije su svetinje u gradu Cetinje?

Rat u BiH već je bio ušao u drugu godinu kada je grupa cetinjskih liberala pjevala vladiki Amfilohiju Radoviću da „nije ovo Srbija“, da „nikad neće Crna Gora bit’ obala srpskog mora“ i da je „Kralj Nikola na umoru, blagosilj’o Crnu Goru“ da ga „nose na Cetinje, đe su naše sve svetinje“. Risto Sotona, tako su zvali vladiku Amfilohija, bježao je ispred nenasilnih i nenaoružanih Crnogoraca.

Dvadeset i osam godina kasnije, naoružani crnogorski specijalci suzavcima su rastjerali Cetinjane i Crnogorce da bi u manastir doveli vladiku Joanikija, da ga ustoliče u mitropolita Srpske pravoslavne crkve.

„Ovdje neće proći“, ubjeđivao me jedan Crnogorac dok smo imali noćno bdijenje na barikadi postavljenoj na mjestu koje se zove Belveder.

Tuda prolazi put koji iz Podgorice vodi ka Cetinju. Na Belvederu je, ispričat će mi kasnije kolegica sa Cetinja, u ljeto 1936. godine ubijeno šest Crnogoraca koji su se pobunili protiv obespravljenog položaja u Kraljevini Jugoslaviji.

barikade na Belvederu

„Ponavlja se Belveder 36.“, govori srednjovječni Crnogorac dok se kroz megafon obraća masi okupljenoj na stijenama između kojih prolazi cesta koja spaja Cetinje sa Podgoricom.

Na samoj cesti su sjedile djevojke. Ispred njih je bilo poredano ogromno kamenje, a iza njih gume napunjene benzinom. Na stijenama su bili mladići sa maskama preko lica, a u grmlju u tri flaše napunjene benzinom, poznate kao Molotovljev koktel.

Srbijanski mediji prvo su, u subotu navečer, sat prije ponoći, saopćili da će ustoličenje biti otkazano. Onda je sat kasnije patrijarh Porfirije rekao da će sa sveštenstvom u nedjelju ujutro krenuti za Cetinje, na ustoličenje mitropolita Joanikija.

Nekoliko lažnih uzbuna u noći između subote i nedjelje izazvalo je oko hiljadu ljudi na Belvederu da otpjevaju himnu Crne Gore i skandiraju da ovo nije Srbija. Specijalci su se ukazali sa Suncem. Iza njih su bili kamioni koji su vozili bagere za raščišćavanje puta. Dva sata niko nije odstupao sa svojih pozicija. Onda se, s druge strane brda ukazao gusti crni dim. Na barikadama postavljenim na putu koji iz pravca Budve vodi za Cetinje izbili su sukobi. Iz pravca grada dopirale su detonacije i zvuci sirena. Onda se kratko čuo helikopter i ubrzo  došla je vijest da je vladika Joanikije „sišao s neba“ u Cetinjski manastir.

„Pali gume“, odjeknula je naredba klancem na Belvederu.

Belveder nakon paljenja guma

Onda su odjeknuli pucnji. Desetak metaka ispaljeno je u zrak sa okolnih stijena i policija se povukla desetak metara nazad. Gume su planule, crni dim se nadvio nad Belvederom, malo topovskih udara i poziv u pomoć. Jedna djevojka je povrijeđena i policijski joj je ljekar pružio pomoć.

Uspio sam proći pored zapaljenih guma i pješke krenuti prema 3-4 kilometra udaljenom gradu. Ogrnuti zastavama i sa suzama u očima Crnogorci su napuštali Cetinje.

„Nećete moći ući. Suzavac uguši“, upozorava me jedan od njih.

suzavci u centru Cetinja

Ali nema se baš izbora. Bez gas maske, s majicom preko lica uspio sam tek proći dvije ulice. Dalje se, realno, nije moglo. Specijalci su bili nekih stotinjak metara daleko kada su im dvojica mladića opsovala „majku izdajničku“. Onda se opet začula detonacija i ukazao se dim. Suze su ponovo počele da teku i apartman je postao jedino moguće rješenje. Na televiziji su emitirali snimak iz Cetinjskog hrama gdje se ceremonija ustoličavanja Joanikija privodila kraju. Onda su išle vijesti reakcije zvaničnika.

„Nisam došao da mi služe, nego da služim“, rekao je ustoličeni mitropolit i dodao da su „podjele na Cetinju vještački izazvane“.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović je kazao da bi „samo čovjek bez dostojanstva sebi dozvolio da „helikopterskim desantom na crnogorsku prijestolnicu i pod zaštitom pancirskih ćebadi bude uveden u Cetinjski manastir i da na taj način i da na taj način osramoti tron Svetog Petra Cetinjskog.

„Danas smo na Cetinju svjedočili velikoj sramoti Srpske pravoslavne crkve i Vlade Crne Gore, sramoti nezapamćenoj u dugoj istoriji crnogorske države“, kazao je Đukanović.

dolazak mitropolita Joanikija

Njegov savjetnik i bivši direktor Policije Crne Gore Veselin Veljović uhapšen je u nedjelju ujutro. Vijest je naciji saopćio crnogorski premijer Zdravko Krivokapić.

„Obavještavam javnost da su brzom akcijom policije koju sam naložio upravo stavljene lisice na ruke Veselina Veljovića“, napisao je na Twitteru premijer Krivokapić.

U prilog tome, Krivokapić je twittao i fotografiju na kojoj se vidi kako uživo prati slijetanje vladike Joanikija u Cetinjski manastir. Istog dana, popodne, Krivokapić će se mitropolitu Joanikiju zahvaliti „na divnim riječima“, ustvrdivši da odlaganje nije bila opcija i da je „država odbranjena“. Blokade saobraćajnica je nazvao „pokušajem terorističkih akcija“.

„Kako si me fotografisao, izgledam kao terorista“, kaže mi kroz smijeh mlađa Crnogorka koja je s fantomkom na licu, da se zaštiti od suzavca, bila u prvom redu na barikadi na Belvederu.

Nije bacala kamenje na policiju i povukla se onog trenutka kada su zapaljene gume i kada je postalo jasno da je Joanikije preletio njihove barikade, kako bi ga promovisali u nasljednika vladike Amfilohija Radovića, koji je preminuo 30. oktobra prošle godine od korone. No, koalicija koju je formirao vladika – funkcionira. Dritan Abazović je u nedjelju ujutro na Twitteru objavio snimak kojim je želio dokazati da iza „napada na policiju“ stoji DPS Mila Đukanovića. Na snimku se vidi Veselin Veljović čije će hapšenje kasnije „narediti“ lično Abazovićev premijer Krivokapić.

Dritana Abazovića, uglavnom, najčešče su pominjali ljudi okupljeni na barikadama. Za njih je on krivac  što Crna Gora postaje „obala srpskog mora“ i što su „na Cetinju oskrnavili crnogorsku svetinju“.

Uživo iz Cetinja: Gore gume na Belvederu, prije toga se čula pucnjava, počelo ustoličenje vladike Joanikija

9.00 Bivši direktor Policije Crne Gore Veselin Veljović uhapšen je jutros na Cetinju, saopćili su crnogorski zvaničnici. Kako nezvanično saznajemo, uhapšen je zbog sumnje da je organizirao napad na policiju.

8.30 Na barikadi Belveder zapaljene su gume. Prije toga odjekivala je pucnjava. Većina demonstranata se povukla, dok po okolnim stijenama se mogu vidjeti ljudi s maskama. Nekih 100 metara dalje od barikade nalaze se jake policijske snage iza kojih su parkirani kamioni koji prevoze bagere.

 

U daljini se vidi dim i sa druge barikade i odjekuju eksplozije. Najmanje jedna osoba je povrijeđena. Jedan od demonstranata pozvao je policijskog ljekara da ukaže medicinsku pomoć povrijeđenoj djevojci.

Policija se povukla nekih deset metara niže. Sa okolnih brda se čuju povici kako Belveder neće pasti. Inače, ovo je glavni put koji povezuje Podgoricu i Cetinje.

I u samom gradu se čuju detonacije. U Cetinju je počelo ustoličenje mitropolita Joanikija koji je prebačen helikopterom u Cetinjski manastir

NAJČITANIJI ČLANCI

SIPA pretresa više lokacija u Srebrenici: Predsjednik lokalnog SDP-a fiktivno registrovao...

Pripadnici SIPA-e od jutros pretresaju nekoliko lokacija na području Srebrenice i Tuzle, saznaje Istraga.ba. Pretresi se vrše i u prostorijama Opštine Srebrenica. Akcija je...