MUP Republike Srpske vrši popis svih pripadnika svih sigurnosnih službi i Oružanih snaga BiH koji se nalaze na teritoriji tog entiteta, saznaje Istraga.ba.
U policijske centre MUP-a RS dostavljen je obrazac “D-19” sa tabelom u koju bi policijski službenici trebali upisivati lične podatke pripadnika sigurnosnih agencija i Oružanih snaga BiH koji žive ili rade u njihovom reonu.
“Pregled lica bezbjednosnih agencija na bezbjednosnom sektoru (pripadnici aktivnog sastava policije, bivši radnici MUP-a RS, kadeti policijske akademije, pripadnici drugih bezbjednosnih agencija, pripadnici Oružanih snaga BiH)”, navedeno je u obrascu “D-19” u koji bi podatke trebali unositi aktivni službenici MUP-a Republike Srpske.
obrazac D-19
Iz tabele koja je dostavljena, vidjivo je da, osim imena i prezimena, pripadnici MUP-a Republike Srpske moraju prikupiti podatke o datumu rođenja aktivnog ili penzionisanog pripadnika sigurnosnih agencija ili Oružanih snaga BiH, zatim adresu stanovanja, te tačno navesti bezbjednosnu agenciju za koju radi ili je radio, kao i broj telefona.
Prema informacijama Istrage, popis aktivnih i bivših službenika počeo je prije desetak dana, a na području Bratunca, na istoku bh. entiteta Republika Srpska, u početku su popisivani samo Bošnjaci.
“Sada popisiju sve”, kaže nam zvaničnik Ministarstva odbrane BiH, uslovljavajući razgovor svojom anonimnošću.
Informacije o popisu pripadnika Oružanih snaga, Ministarstvo odbrane BiH, ali i druge sigurnosne agencije na nivou BiH dobile su prošle sedmice. Za sada nismo uspjeli saznati da li je od MUP-a Republike Srpske zvanično zatraženo pojašnjenje obrasca “D-19”, pa zato ostaje nejasno zbog čega i na osnovu kojih propisa entitetski MUP RS vrši popisuje pripadnike Oružanih snaga BiH i državnih policijskih i sigurnosnih agencija.
Akcija popisivanja bivših i aktivnih pripadnika sigurnosnih agencija BiH i Oružanih snaga BiH pokrenuta je istovremeno kada su čelnici MUP-a Republike Srpske, sa ministrom Daganom Lukačem na čelu, započela “tehničko-tektičke zborove” u većim gradovima tog entiteta.
“U okviru programa obilježavanja Dana policije RS i trideset godina Ministarstva unutrašnjih poslova RS, planirano je organiziranje taktičko-tehničkih zborova i koncerata Policijskog orkestra na glavnim trgovima šest gradova Republike Srpske. Na taktičko-tehničkim zborovima, građanima će biti prikazana sredstva, oprema i naoružanje policijskih službenika MUP-a, Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), Žandarmerije i redovne policije”, navedeno je u obavijesti MUP-a RS.
Početkom mjeseca, tačnije 2. marta “taktičko-tehnički” zbor održan je u Trebinju gdje je MUP RS pokazao svoja borbena vozila DESPOT. Sedam dana kasnije, “pokazna” vježba je bila u Istočnom Sarajevu. Za 16. mart MUP RS će izaći na ulice Bijeljine. Takve vježbe održavat će se sve do 30. marta, kada će, na Dan policije RS, biti održan “taktičko-tehnički zbor” na Trgu Krajine u Banja Luci.
Republička uprava civilne zaštite Republike Srpske prekida svaki vid saradnje sa Ministarstvom sigurnosti BiH, piše u dopisu kojeg je Milan Novitović, direktor te institucije, prošle sedmice dostavio Vijeću ministara BiH.
Ova odluka uslijedila nakon što je Novitović u oktobru prošle godine posjetio Srpsko-ruski humanitarni centar u Nišu gdje je dogovorio da službenici Republičke uprave CZ budu obučavani u niškom centru za kojeg su zapadni zvaničnici govorili da je, zapravo, jedan od obavještajnih centara Ruske Federacije. No, sa institucijama BiH Novitović ne želi sarađivati.
“Obavještavamo vas da Republička uprava civilne zaštite RS i njeni predstavnici neće učestvovati u daljim aktivnostima, programima i vježbama koje su započete u koordinaciji sa Ministarstvom sigurnosti BiH te da se iste suspenduju na period od 90 dana”, napisao je Novitović u svom dopisu datiranom 17. marta ove godine.
Odluka o “prekidu saradanje” stupila je na snagu istoga dana.
Direktor Republičke uprave civilne zaštite RS je kadar Ujedinjene Srpske Nenada Stevandića, stranke koja je u koaliciji sa SNSD-om Milorada Dodika i koja ne skriva svoje dobre veze sa ruskim zvaničnicima u BiH i regionu. Milan Novitović je još u novembru 2019. godine bio u službenoj posjeti Srpsko-ruskom humanitarnom centru u Nišu.
“Vršilac dužnosti direktora Uprave civilne zaštite Republike Srpske Milan Novitović izjavio je danas u Nišu na sastanku sa direktorima Srpsko-ruskog humanitarnog centra Bojanom Kostićem i Andrejom Mamčenkovim da će u narednom periodu biti rađeno na zaključivanju sporazuma o saradnji između ove dvije institucije”, saopćeno je tada iz Republičke uprave civilne zaštite RS.
Dvije godine kasnije, 8. oktobra prošle godine, Novitović je sa delegacijom ponovo otišao u Niš, kako bi, u jeku Dodikovih najava o prebacivanju nadležnosti sa državnog nivoa na nivo RS, sa čelnicima Srpsko-ruskog humanitarnog centra u Nišu razgovarao o budućoj saradnji.
“Tema sastanka su bile obuke koje će biti provođene za pripadnike Vatrogasnih jedinica Republike Srpske. Pripadnici Vatrogasnih jedinica Republike Srpske u Srpsko-ruskom humanitarnom centru u Nišu, u naredne tri godine prolaziće obuke u okviru kojih će dobiti najadekvatnija znanja u oblasti upravljanja požarima kao i u oblasti cjelokupne zaštite i spasavanja.Osim obuka koje se odnose na Vatrogasne jedinice u Republici Srpskoj, u narednom periodu biće održani i drugi vidovi obuka za pripadnike Republičke uprave civilne zaštite Republike Srpske”, navedeno je u saopćenju objavljenom na web stranici Republičke uprave civilne zaštite RS.
Srpsko-ruski humanitarni centar otvoren je u Nišu prije tačno deset godina.
Međuvladinim sporazumom koji su potpisali tadašnji srbijanski zamjenik premijera i ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić te zamjenik ruskog ministra za vanredne situacije Vladimir Pučkov 2012. godine je počeo da funkcioniše Centar namijenjen “za brzo reagovanje u slučaju prirodnih katastrofa, velikih nesreća i tehnoloških havarija”:
“Spasioci iz Centra, pored Srbije pokrivaće i područje regiona od Hrvatske, Crne Gore i Makedonije”, saopćeno je tokom otvaranja “humanitarnog centra” u Nišu.
Centar je otvoren na osnovu sporazuma kojeg su u oktobru 2011. godine potpisali Ivica Dačić i Sergej Šojgu, tadašnji ruski ministar za vanredne situacije Rusije koji je kasnije postao ministar odbrane i jedan od najbitnijih saradnika Vladimira Putina. Otvaranje centra izazvalo je sumnju zapadnih diplomata koji su tvrdili da je u Nišu, zapravo, otvoren ruski špijunski centar.
“Brine me takozvani humanitarni centar, ne zbog onoga što je sada, nego zbog onoga što bi mogao da postane. Pogotovo ako Srbija ispuni ono što je Rusija tražila: specijalni status i imunitet za svoje osoblje. Ne verujemo da Rusija ima dobre namere da pomogne Balkanu da ide ka EU”, rekao je 2017. godine tadašnji visoki zvaničnik Stejt dipartmenta zadužen za Evropu i Evroaziju Hojt Brajan Ji.
Omah po njegovom otvaranju, zvaničnici Republike Srpske su počeli uspostavljati saradnju Republičke uprave civilne zaštite sa ruskim centrom u Nišu. U oktobru prošle godine je ugovorena ozbiljna saradnja, da bi prošle sedmice Civilna zaštita RS prekinula saradnju sa institucijama Bosne i Hercegovine.
Na zidovima Bazilike Notre-Dame de Fourvière u Lionu zlatnim pločicama su oslikane freske na kojima su prikazani katolici kako se suprotstavljaju najezdi muslimana. U prikazanoj pomorskoj bici katolici su brojčano nadmoćni u svijetlim oklopima, podržani katoličkim sveštenstvom i crkvenim velikodostojnicima, nedvosmisleno favoriti protiv nadirućih muslimanskih fanatika. Baziliku godišnje posjeti blizu dva miliona turista iz cijelog svijeta, i, uz druge znamenitosti ovog velelepnog zdanja, poput bogorodičine statue od suhog zlata visoke skoro tri metra na zvoniku, do zlatnog oltara, ostaju frapirani i prikazom pomorske bitke muslimana protiv katolika koja dominira najvećom prostorijom u crkvi.
Bazilika je izgrađena privatnim sredstvima između 1872. i 1896., s ciljem da se stanovništvo grada Liona umili bogu nakon višedecenijskog haranja kuge, pa su sakupili svoja bogatstva, i svo zlato koje su posjedovali da se sagradi velelepno svetište. U tom svetištu je naslikana takva freska, koja „priča“ storiju o opasnosti od najezde muslimana na katolike Evrope.
U vrijeme kada je crkva građena, muslimani Otomanske imperije su vladali Bosnom. Kada su Bosnu ostavili, za njima su ostali bosanski muslimani – Bošnjaci.
Prije i tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, devedesetih godina, opravdanja za brutalno uništavanje simbola islama, rušenje džamija i ponižavanje i masovna zvjerstva nad muslimanima opravdavana su „uništenjem islamskog fundamentalizma“ kao prijetnje nemuslimanskom svijetu, a posebno Evropi. Evropa je povjerovala agresorskim zagovaračima uništenja muslimana i uvela embargo na naoružanje. Radovan Karadžić je znao za evropski skepticizam spram muslimana i prenaglašavao termin muslimani da bi opravdao svoju brutalnu politiku uništenja i zatiranja jednog naroda.
Advokat Goran Petronijević, zaljubljenik u lik i djela Radovana Karadžića skrušeno je izjavio ispred Haškog tribunala, na dan kada je u martu 2019. godine njegov klijent osuđen na doživotni zatvor zbog genocida i drugih zločina: – „Doktor Karadžić se borio protiv muslimanskog fundamentalizma i islamskog terorizma na tlu Evrope… Šteta što to Evropa nije prepoznala.“ Dakle, nije Karadžić zločinac, već vizionar koji je branio Evropu od strašnih muslimana, i pri tome rukovodio ubijanjem i raseljavanjem stotina hiljada nevinih.
Milorad Dodik je javno negirao bošnjaštvo i sve što je s bosanskim prefiksom, a posebno je takvo svoje djelovanje intenzivirao u vrijeme migrantske krize, kada je u Bosnu i Hercegovinu, iz Srbije, preusmjereno hiljade migranata iz Pakistana, Aganistana, Šri Lanke, Iraka, Irana, Indije…, na putu ka Evropi. U svojim istupima svim migrantima, najčešće osobama bez identiteta, Dodik je prikačio prefiks muslimani, iako mnogi nisu to bili, i delegirao ih kao sarajevski problem. Jer, po njemu, migrantima nije mjesto u većinski srpskom, u genocidu, udruženom zločinačkom poduhvatu i masovnom progonu, od muslimana očišćenom prostoru. Podržao ga je Dragan Čović, odbivši prijedloge da se na teritoriji pod njegovom kontrolom grade migrantski centri. Dodik se zbližio u takvim idejama s mađarskim predsjednikom Viktorom Orbanom, koji je bodljikavom žicom ogradio državnu granicu od najezde muslimana u katoličku Mađarsku, i takve svoje akcije opravdavao zaštitom od islamizacije Evrope. U slične aktivnosti se uključila Hrvatska, i migrante, uz primjenu brutalnih metoda, vraćala preko granice u Bosnu i Hercegovinu. Tadašnja hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović iznosila je nebulozne i zlonamjerne teze kako je Bosna i Hercegovina utočište terorista, i potencijalnih terorista.
Dodik je nastavio negirati bošnjaštvo i pojačao akcije negiranja svega što je bosansko, i to institucionalnim djelovanjem, ili bolje rečeno, institucionalnim blokdama države, a svaku priliku u javnim istupima koristio je da govori o Bošnjacima kao izmišljenoj naciji, i javno naglašavao termin muslimani, umjesto Bošnjaci. Vrhunac bahatosti ispoljio je prilikom nastupa pred evropskim parlamentarcima ni jednom ne pomenuvši naziv Bošnjak za jedan (najbrojniji) od naroda u Bosni i Hercegovini. Umjesto toga je naglašavao termin muslimani, nastojeći, po Karadžićevoj mantri, Evropu zaplašiti muslimanima, i uvjeriti Evropljane kako je on njihov zaštitnik.
Nisu Dodiku uvijek problem muslimani, ako nisu Bošnjaci. Recimo, Rašid Serdarov, ruski milijarder, koga je Putin poslao da ulaže u Dodikove projekte u RS, u ljeto 2013. godine boravio je s tadašnjim predsjednikom RS u Ugljeviku. Petak je bio, pa je Serdarov tražio džamiju u kojoj će klanjati džumu. Dodikovi saradnici su izbezumljeni zvali sve redom tadašnje Bošnjake koje su znali u tom kraju da im kažu gdje je najbliža džamija u kojoj Serdarov može džumu klanjati. Upućeni su u Atmačiće, najbliže povratničko selo u kome je tada bila izgrađena džamija. Kolona blindiranih limuzina uz svu pratnju dojezdila je u selo gdje je Serdarov klanjao. Dodik je čekao u kafani u Ugljeviku.
Nije Dodiku problem ni musliman Tayip Erdogan, predsjednik Turske, koga naziva pravim državnikom, i slatko se pomerhaba s njegovim Askerima. Nisu mu problem ni Bošnjaci kakvima ih priželjkuje ratni ministar policije RS, Tomislav Kovač, i drugi Dodikovi pobočnici. Problem su Bošnjaci koji žele napredak, prosperitet i evropsku Bosnu i Hercegovinu. Za njega je muslimansko Sarajevo sinonim za sve one koji institucionalno brane pravo države da se odbrani od entitetskog prava da zadrži i krčmi ratom opljačkanu imovinu, i prisvoji je kao svoju – legitiman ratni plijen. Smeta mu Bakir Izetbegović, ne kao njegov politički partner u podjeli vlasti, već kao sin pisca „Islamske deklaracije“, koju svako malo pomene u javnim istupima, iako, sa sigurnošću se može tvrditi, nikad tu knjigu nije pročitao.
Dodiku se pridružuju njegovi pobočnici, poput Dušanske Majkić, koja zna svakog teroristu u glavu i sva njihova nedjela od rata do danas, i javno o tome govori u medijima, a ni jedno ne znaju ko je pobio pola Prijedora, ko je stvorio Tomašicu, strijeljao bez suda 750 nevinih civila u Zvorniku prije 30 godina…
Oficijelna liberalna i slobodarska Evropa Dodika prihvata kao ravnopravnog sagovornika, iako javno i nedvosmisleno vrijeđa i negira Bošnjake i blokadama institucija države stvara ambijent nemogućeg življenja u Bosni i Hercegovini, državi u kojoj su muslimani oficijelna većina. Opet Evropa ima preča posla, kao 1992. godine, jer u Švedskoj gore ulice zbog spaljivanja Kur'ana pod policijskom zaštitom.
Njemački Bundestag skinuo je s dnevnog reda rezoluciju o Bosni i Hercegovini čiji je nacrt prošle sedmice objavila Istraga. Razlog skidanja su, kako saznajemo, “nesuglasice” između Josipa Juratovića i Adisa Ahmetovića, dvojice zastupinika vladajućeg SPD-a. Iako je u utorak rezolucija o BiH, u kojoj su Milorad Dodik i Dragan Čović označeni kao rušitelji Bosne i Hercegovine, bila na dnevnom redu, ona je u srijedu popodne prekrižena.
Prema informacijama Istrage, protiv izglasavanja takvog teksta rezolucije je Josip Juratović koji, kako saznajemo, insistira da se izbaci rečenica koja se odnosi na “legitimno zastupanje”.
“Bundestag s velikom zabrinutošću vidi kako se povećava negativan utjecaj susjednih država na moguću reformu izbornog zakona. Treba odbaciti takozvano “načelo legitimnog zastupanja””, navedeno je u nacrtu rezolucije.
Juratoviću je, kako saznajemo, ova rečenica sporna i on nastoji da se ona izbaci, kao i da se u tekstu, pored Dodika i Čovića, i Bakir Izetbegović ocijeni krivcem za tešku situaciju u BiH.
Tekst rezolucije pripremile su tri vladajuće partije, ali u izjavi za Avaz, Juratović u naznakama spočitava da su dokument, zapravo, načinili zastupnici Adis Ahmetović (SPD) i Boris Mijatović (Zeleni).
“U tom papiru je dosta tačnih i prepisanih, dugo raspravljanih stvari, ali u tom papiru mora biti vidljivo da je Njemačkoj stalo da se u BiH mora izgraditi demokratski sistem i suzbiti nacionalizam. Ovako, kako sada stoji, osuđuje se samo separatizam, što je pravilno, ali nedovoljno. Nacionalizam je korijen problema, pa i uzrok separatizma. Separatizam jeste trenutno problem, zbog iskustva iz Ukrajine, ali rješenje je da se u BiH izgradi zdravo, demokratsko društvo. To je moguće samo ako tri nacionalizma ustupe mjesto demokratiji”, kazao je Juratović u izjavi za Avaz.
Objavljeni dokument, dodaje, ide na ruku Dodiku i Čoviću, jer je idealan za njihovu politiku i poziciju žrtve, te im na taj način osigurava vlast i na sljedećim izborima, kaže Juratović, te dodaje da se Njemačka neće staviti na stranu bilo kojeg naroda, već na stranu demokratije.
“Tim dokumentom su neki problemi u BiH dotaknuti, unutra su neka rješenja koja sam ja još prije pet godina pisao, ali mislim da nije dobro da se SPD veže u tu priču. Ne može se govoriti o tri nacionalizma u BiH. Ne želim da se generalizira, jer nacionalisti imaju ime i prezime. To su Dodik, Čović i Izetbegović. Logično je da sam ljut na srpsku i hrvatsku poziciju, ali se moramo zapitati i šta Izetbegović radi da bi smirio tenzije među Hrvatima i Srbima u BiH, zašto ih prepušta Dodiku i Čoviću. Od bošnjačke strane, kao najbrojnije, želimo čuti šta malobrojnijim, umjerenim Srbima i Hrvatima nudi”, rekao je Juratović.
U četvrtak ujutro zbog rezolucije se oglasila se bosanskohercegovačka dijaspora u Njemačkoj, okupljena oko organizacije Pangea.
Sve ispravne činjenice poredane su po prvi put od strane Bundestaga. Nacrt je dobio podrsku svih članova radnih grupa FDP-a i Zelenih. Prema pisanju medija Dnevni avaza od jučer, 18. maja 2022. godine, protiv je glasao samo Josip Juratović, član Evropskog komiteta i predsjedavajući Poslaničke grupe prijateljstva sa zapadnim Balkanom. On u intervjuu za bosanskohercegovački list čak ide i korak dalje i opisuje da bi prijedlog “uglavnom sadržavao stavove dvojice poslanika – Adisa Ahmetovića iz SPD-a i Borisa Mijatovića iz Zelenih”.
Gospodin Juratović dalje u ovom intervjuu kaže da je objavljeni nacrt prijedloga “u korist Dodika i Čovića jer je idealan za njihovu politiku i poziciju žrtve, a time im daje moć na sljedećim izborima”, dodajući da se “Njemačka oslanja ne na stranu etničke grupe, već na stranu demokratije”.
Gospodin Juratović ovdje izvrće činjenice. Niko ne očekuje da će Savezna Republika Njemačka stati na stranu neke etničke grupe ili naroda u Bosni i Hercegovini – kao građani ove zemlje, očekujemo od Njemačke da se založi za evropske vrijednosti, teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine kao garant Dejtonskog mirovnog sporazuma i imenuje odgovorne za političku krizu i preduzima konkretne mjere, poput uvođenja sankcija Dodiku i drugim vodećim političarima iz Republike Srpske”, stoji u pismu bh. dijaspore koji je objavio portal politicki.ba.
Boris Mijatović, zastupnik Zelenih u Bundestagu, u izjavi za Istraga.ba kaže da u potpunosti podržava tekst rezolucije.
“Naravno da podržavam rezoluciju. Aktivno smo radili na tome da se ovaj korak napravi i obavili smo razgovore sa našim relevantnim partnerima u koaliciji. Ko je skinuo rezoluciju s dnevnog reda? Zapravo, jedna osoba kasni sa svojim povratnim informacijama. Nadam se da ćemo to uskoro moći popraviti. Ostaje jasna poruka – podržavamo integritet i stabilnost BiH”, kazao nam je Mijatović.
Milorad Dodik se privremeno povlači iz priče o prenosu nadležnosti sa nivoa BiH na nivo Republike Srpske. Stranke vladajuće koalicije predložile su Narodnoj skupštini RS usvajanje seta zaključaka, a jedan od njih, onaj deveti, predviđa odgodu primjene zaključaka o prenosu nadležnosti za šest mjeseci.
“Narodna skupština Republike Srpske konstatuje da se primjena Zaključaka u vezi sa informacijom o prenosu nadležnosti sa Republike Srpske na nivo BiH, od 10.12. 2021. godine, odlaže za šest mjeseci kako bi se izbjeglo dodatno usložnjavanje spoljnopolitičke poizicije Republike Srpske u složenim geopolitičkim okolnostima”, navedeno je u devetom zaključku čije su usvajanje predložili šefovi klubova SNSD-a, Ujedinjene Srpske, NDP-a, DEMOS-a, Socijalističke partije i NPS-a.
prijedlog Zaključka o “proloniranju” prenosa nadležnosti
Nakon kraće rasprave, zaključci su usvojeni, a predsjednik SNSD-a Milorad Dodik i predsjednisa RS Željka Cvijanović napustili su salu prije izjašnjavanja.
Podsjećamo, krajem prošle godine, NSRS je usvojila informacije i zaključke kojim je, formalno, započet proces prebacivanja nadležnosti sa nivoa BiH na nivo entiteta Republika Srpska. Za ove informacije glasalo je 49 poslanika, inače članova vladajuće koalicije okupljene oko SNSD-a.
NSRS je, naime, tada zadužila Vladu RS da “povuče saglasnost na taj Sporazum, te nalaže Vladi da u roku do šest mjeseci uputi na razmatranje zakon o VSTV-u Republike Srpske”
Kada se usvoje ti zakoni, državni zakoni će prestati da važe na teritoriji Republike Srpske.
Zaključci koji se prolongiraju
Skoro identični zaključci su predloženi i u okviru Informacije o prenosu nadležnosti u vezi sa pitanjima iz oblasti odbrane i sigurnosti.
“NSRS zadužuje Vladu RS da u roku do šest mjeseci uputio na razmtranje i usvajanje NSRS zakone iz oblasti odbrane i bezbjednosti”, navedeno je u trećem predloženom zaključku.
Zaključci čija se primjena prolongira
Sličnim zaključcima se reguliraju i pitanja u vezi sa indirektnim porezima, odnosno pitanja iz nadležnosti Uprave za indirektno oporezivanje BiH.
Nakon toga, Vlada RS je pripremila, a Narodna skupština Republike Srpske usvojila Zakon o lijekovima Republike Srpske koji je trebao stupiti na snagu krajem juna. Međutim, resorni ministar Alen Šeranić u ponedjeljak našao se na crnoj listi SAD-a, a u obrazloženju odluke o sankcionisanju je navedena upravo rušenje Agencije za lijekove BiH.
Osim ovog zakona, Narodna skupština RS je usvojila u nacrt Zakona o VSTV-u Republike Srpske. Javna rasprava je davno trebala biti okončana, ali do juna ove godine Vlada RS nije dostavila Narodnoj skupštini RS prijedlog Zakona o VSTV Republike Srpske.
Međunarodna sutkinja Hene Keller mogla bi odigrati presudnu ulogu u Ustavnom sudu BiH prilikom odlučivanja o apelaciji Borjane Krišto koja se odnosi na oscjenu ustavnosti odredaba Zakona o Sudu BiH, saznaje Istraga.
“Predsjednik Ustavnog suda BiH Mato Tadić nastoji da do isteka mandata u avgustu ove godine Ustavni sud BiH prihvati apelaciju Borjane Krišto čime će se zapravo srušiti apelaciona nadležnost Suda BiH”, ističe izvor Istrage iz Ustavnog suda BiH.
No, tu postoje brojni problemi. Dvoje domaćih sudija Ustavnog suda BiH, Mirsad Ćeman i Seada Palavrić moraju se izuzeti iz odlučivanja, jer su, u mementu kada je Paralementarna skupština BiH izglasala Zakon o Sudu BiH, bili članovi Predstavničkog doma. Osim toga, četvero sudija, Mato Tadić, Valerija Galić, Zlatko Knežević i Miodrag Simović stava su da treba djelimično prihvatiti apelaciju Borjane Krišto. No, njihovi glasovi su nedovoljni, jer je za odluku potrebno pet glasova. S druge strane, troje međunarodnih sudija načelno je bilo da se odbaci apelacija HDZ-ove zastupnice. S obzirom na to da dvoje bošnjačkih sudija ne može odlučivati, nema dovoljno glasova ni za odbacivanje apelacije u potpunosti.
“Ustavni sud BiH, faktički, nije mogao donijeti odluku, jer je potrebno pet glasova. Zbog toga je sutkinja Hene Keller predložila da se o svemu odlučuje na narednoj plenarnoj sjednici Ustavnog suda”, objašnjava naš sagovornik.
A naredna sjednica Ustavnog suda BiH će biti održana u Brčkom. I to na prijedlog predsjednika Ustavnog suda BiH Mate Tadića. Plan Mate Tadića je da ubijedi jedno od međunarodnih sudaca da djelimično prihvate apelaciju Borjane Krišto.
“Sutinja Hene Keller je najbliža tome da podrži odluku o djelimičnom prihvatanju apelacije”, tvrdi izvor Istrage.
Mato Tadić nema baš mnogo vremena. U avgustu prestaje njegov mandat u Ustavnom sudu BiH. Za prihvatanje apelacije Borjane Krišto ostaje mu još julska plenarna sjednica koja će biti održana u Brčkom. Stoga on insistira da Ustavni sud BiH na sjednici u Brčkom proglasi poedine odredbe Zakona o Sudu BiH – neustavnim. A evo o čemu se radi.
Članica Kolegija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Borjana Krišto uputila je krajem decembra 2020 godine apelaciju Ustavnom sudu BiH kojom traži ocjenu ustavnosti pojedinih odredaba Zakona o Sudu BiH. Krišto traži od Ustavnog suda ukidanje apelacione nadležnosti Suda BiH.
“Poštovani, sukladno Ustavu BiH, članak VI.3.a) Ustava BiH, dostavljam Vam Zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o Sudu BiH i to odredbe članka 9. stavak (1), članka 10. stavak (4), i članka 11 stavak (1), točka b)”, navedeno je u dopisu Borjane Krišto dostavljenom Ustavnom sudu BiH 17. decembra 2020. godine.
Članom 9. Zakona o Sudu BiH propisana je apelaciona nadležnost.
“Sud je nadležan da odlučuje po: a) žalbama protiv presuda ili odluka koje donese Krivično odjeljenje ovog suda; b) žalbama protiv presuda ili odluka koje donese Upravno odjeljenje ovog suda; c) vanrednim pravnim lijekovima protiv pravosnažnih odluka koje su donijela odjeljenja Suda, osim zahtjeva za ponavljanje postupka”, piše u članu 9. čiju ustavnost Borjana Krišto osporava.
U obrazloženju njenog zahtjeva za ocjenu ustavnosti piše da odredbe Zakona o Sudu BiH nisu u skladu s Ustavom BiH, Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i odredbama Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Tim odredbama je, naime, propisano dvostepeno odlučivanje u svim predmetima. Borjana Krišto smatra da Sud BiH ne može odlučivati i po žalbama, jer predsjednik Suda ima zakonsko pravo da sudije raspoređuje u odjeljenje koje on želi.
“Stranke koje sudjeluju u postupcima pred Sudom BiH imaju pravo žalbe na odluke koje donese odjeljenje Suda BiH i time je djelomično ispunjen princip dvostupnosti, ali nemaju pravo da o njihovim žalbama odlučuje viši sud već samo jedno odjeljenje istoga suda. Da bi se u potpunosti zadovoljio princip dvostupnosti, Apelaciono odjeljenje bi se trebalo organizirati kao poseban viši sud”, obrazložila je Krišto.
No, upravo tu i nastaje problem. Za uspostavljanje višeg suda nužno je usvajanje novog zakona u oba doma Parlamentarne skupštine BiH. To, međutim, u ovom trenutku nije realno očekivati. Stoga, ako bi Ustavni sud BiH prihvatio zahtjev Borjane Krišto te osporio odredbe Zakona o Sudu BiH, koje bi, po proceduri, u roku od šest mjeseci morale biti i izbrisane, ne bi postojao nijedan sud na državnom nivou koji bi mogao donositi pravosnažne presude u svim krivičnim i drugim predmetima.
“U Ustavnom sudu BiH se sada razmatra opcija da se djelimično prihvati apelacija Borjane Krišto, ali da odredbe Zakona ne budu izbrisane, odnosno da ostanu na snazi sve dok ne budu usvojene nove odredbe Zakona o Sudu BiH”, ističe naš izvor.
Ukoliko, pak, ne bude “odložena” primjena odluke Ustavnog suda BiH, to će značiti obezglavljivanje državnog pravosuđa, jer bi time bili udroženi svi krivični i parnični postupci, ali i izborne žalbe.
Prije četiri godine u hotel Sej Sanžak kod Frankfurta upali su pripadnici njemačke specijalne policije. Tog maja 2018. godine, zbog organiziranog kriminala uhapšen je vlasnik hotela Ferhan Sejdović. Njemački mediji će ga označiti kao šefa bande koja je švercala radnike i prala novac. Kod njega je tada pronađeno 160 hiljada eura keša i dva komada oružja.
U julu 2022. godine Ferhan Sejdović je sjedio u trećem redu u dvorani svog hotela Sej Sandžak. Pomno je slušao govor Elmedina Konakovića. Vođa bande, kako su ga prije četiri godine označili njemački mediji i policija, bio je domaćin lideru Naroda i Pravde na njegovoj njemačkoj turneji nazvanoj – “Institucionalno jačanje veza između domovine i dijaspore”. U NiP-ovoj delegaciji bila je Almedina Zukorlić-Pašalić. Upravo je prezime Zukorlić bilo ključno za povezivanje Ferhana Sejdovića i Elmedina Konakovića.
“Uhapšen finansijer Muamera Zukorlića”, objavili su krajem maja 2018. godine mediji u Srbiji.
U junu 2014. godine njemački Die Welt objavio je tekst o akciji u kojoj je učestvoval oko 200 carinika koji su, pod nadzorom javnog tužioca, pretresli ukupno 30 objekata u regiji Rajna-Majna. “Uhapšeno je devet osoba. Optuženo je još osam osoba”, naveo je Die Welt.
Akcija je bila usmjerena protiv osoba koje su ilegalno dovodile radnike na građevinu u Njemačku. Tada je prvi put pomenuta firma Schmidt Bau GmbH. Vlasnik firme je Ferhan Sejdović, državljanin Srbije koji je posjedovao i bh. pasoš.
Maj je 2018. godine. Oko 1.000 carinika, policajaca i federalnih policajaca bilo je u četvrtak ujutro, 24. maja 2018. godine, na području Rajne-Majna i četiri druge savezne države u raciji velikih razmjera.
Njemački mediji (kliknite ovdje) objavili su da je pretresen i hotel u Maintal-Bischofsheimu.
“Cilj je ilegalna mreža građevinskih i lažnih kompanija. Četiri navodna glavna počinioca su uhapšena, velike sume gotovine su zaplijenjene, a računi blokirani”, objavili su mediji u Njemačkoj pozivajući se na službene, policijske izvore,
Trojica od četvoricenavodnih nalogodavaca, pišu dalje njemački mediji, uhapšena su Maintalu.
“Među njima su bili šef klana i šef bande, 53-godišnji državljanin Bosne i Hercegovine, njegov 29-godišnji sin i 40-godišnji rođak srpske nacionalnosti, te još jedan 37-godišnji stari Srbin. Istrage su pokrenute protiv više od 120 radnika zbog sumnje da su ilegalno boravili”, saopćeno je medijima iz policije u Frankfurtu.
Ferhan Sejdović
Prema navodima policije, jedna od osumnjičenih grupa počinilaca je porodični klan srpskog porijekla. Osumnjičeni počinioci su na različite načine pokušavali prikriti rad na crno i na taj način navodno legalno zaposliti stotine radnika iz Srbije, Bosne i Hercegovine na gradilištima. Nadalje, navodi se da je klan koristio posredničku kriminalnu grupu koja je preko slovenačkih građevinskih firmi krijumčarila radnike, od kojih je većina u Njemačku sa falsifikovanim ili pogrešno izdatim papirima. Među tim falsifikovanim dokumentima bile su i potvrde sa Univerziiteta u Novom Pazaru kojim je tada suvereno vladao muftija Muamer Zukorlić.
Ferhan Sejdović je, rekosmo bio navodni vođa kriminalne grupe. Zajedno s njim je uhapšen i njegov sin Murat.
“Oni su, prema našim saznanjima, u rođačkim vezama, a uhapšeni su u njihovoj kući u obližnjoj Geteštrase u Majntalu. Potom smo ušli u njihov hotel gdje su mahom smješteni radnici koji su radili za njihovu građevinsku firmu”, kazao je Mihael Bernd.
Prilikom pretresa, carinici su u u kauču prvoosumnjičenog Sejdovića pronašli 160 hiljada eura u kešu. Okružni sud u Frankfurtu je ukupno naredio blokadu imovine vrijedne više od 19 miliona eura.
Zbog procjene da se radi o visokorizičnoj akciji, njemačka policija je angažirala specijalnu jedinicu.
Četiri godine nakon njemačkih policajaca, u ovom je hotelu svoju konferenciju održao Elmedin Konaković. Ferhan Sejdović je, rekosmo, bio u publici.
“Dobričina sa Peštera”, naslovit će 2013. godine na svom portalu Al Jazeera Balkans tekst posvećen Ferhanu Sejdoviću.
Autor teksta je Muhamed Mahmutović, čovjek koji se predstavlja kao pisac. Upravo je njega u avgustu 2019. godine službeno primio predsjednik NiP-a Elmedin Konaković.
Pripadnici SIPA-e uhapsili su Milana Matkovića, jednog od najtraženijih narko dilera sa Balkana. Matković je uhapšen u blizini Trebinja gdje se skrivao posljednjih godina. Uz njega je bio Vladica Rakić. I on je uhapšen.
Matković je uhapšen po nalogu Tužilaštva BiH i to zbog trgovine narkoticima. Njegove su poruke pronađene u aplikacijama Sky i Anom. Kriptovane poruke su brojnim policijskim agencijama u svijetu potvrdile ranije sumnje da je Matković jedan od najvećih narko bosova na Balkanu. Srbijanski mediji su, pozivajući se na svoje policijske izvore, objavljivali da je Matković preuzeo poslove Darka Šarića.
Za Matkovićem je austrijsko pravosuđe raspisalo crvenu potjernicu. Osumnjičen je za trgovinu kokainom. Matković je prvi put u javnost dospio zbog trostrukog ubistva u Srbiji. Iako je rođen u Mistaru, on je godinama živio u Novom Sadu. U oktobru 2004. godine Matković je u Novom Sadu hicima iz automatske puške ubio Darka Brajovića, iz Sarajeva, Aleksandra Bojanića iz Kotora, te policajca Centra bezbednosti u Herceg Novom Nebojšu Simovića. U pucnjavi je lakše ranjen Darko Bilić (26), iz Kumbora, vaterpolista novosadske Vojvodine.
Nekoliko dana kasnije, Matković se predao policiji u Mostaru, navodeći da bi ga srbijanska policija ubila prilikom hapšenja. S obzirom na to da je imao bh. državljanstvo, nije mogao biti izručen Srbiji. Suđeno mu je u Mostaru, gdje je priznao krivicu. Kantonalni sud u Mostaru ga je osudio na 18 godina zatvora.
Kaznu je izdržavao u Zenici gdje je 2007. godine sebi, u znak protesta, iglom i koncem zašio usta.
Nakon što je izdržao veći dio kazne, Matković je započeo biznis sa narkoticima. Uspostavio je kontakte u Južnoj Americi odakle je prebacivao kokain u Evropu. Zbog tih poslova našao se na radaru i američkih policijskih agencija. Ipak, najkonkretniji su bili austrijski istražitelji koji su dokumentovali Matkovićeve kokainske poslove. Za njim je raspisana potjrernica, pa je on odlučio da se skriva u BiH. Živio je u jednoj kući na Ivanjici kod Trebinja. U petak oko podne je uhapšen u automobilu u blizini mjesta u kojem je boravio. Policija je prilikom pretresa automobila pronašla veću količinu novca. SIPA bi u narednom periodu trebala pretresti i objekte koje je koristio.
Za glasanje iz inostranstva (pošta i DKP) ukupno se prijavilo 69 hiljada birača. Od toga je 25.309 bh. državljana sa područja Republike Srpske. Poređenja radi, to je za 500 birača manje u odnosu na broj onih koji su samo putem pošte glasali na Općim izborima 2018. godine (RS). Ako gledamo po državama, za predstojeće izbore se iz Hrvatske, za oba entiteta, prijavilo 5760 birača. To je za oko 18 hiljada manje nego što je bilo prijavljeno 2018. godine. Isto tako, iz Srbije je sada prijavljeno 2993 birača, što je sa skoro 12 hiljada manje u odnosu na 2018. godinu. Najveći rast zabilježen je iz Njemačke, odakle se prijavilo oko 22 hiljade birača. Iz SAD-a je, pak, prijavljeno 3200 birača za oba entiteta. No, treba imati na umu da državljani BiH koji žive u Srbiji i Hrvatskoj mogu organizirano, na dan izbora, doći u BiH na glasanje.
U ovom tekstu ćemo se posvetiti Republici Srpskoj, odnosno izbornim jedinicama iz tog entiteta iz kojih se biraju zastupnici u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH.
Izborna jedinica – Banja Luka
Ova izborna jedinica obuhvata 21 općinu ili gradsko područje. Iz ove izborne jedinice ukupno je registrirano 11.373 birača koji su iskazali namjeru da glasaju putem pošte ili u DKP-u. Evo kako to izgleda po gradovima i općinama: Banja Luka – 2273, Krupa na Uni – 2, Novi Grad – 784, Kozarska Dubica – 404, Prijedor, – 3783, Gradiška 1324, Laktaši – 68, Srbac – 65, Prnjavor – 383, Petrovac – 0, Oštra Luka – 6, Čelinac -168, Istočni Drvar – 0, Ribnik – 32, Mrkonjić Grad -197, Jezero -491, Kneževo -18, Kotor Varoš -1143, Šipovo – 48, Kupres – 0, Kostajnica – 18. Kako se može vidjeti, najviše birača se prijavilo iz Prijedora, Banja Luke i Kotor Varoši, što može uputivati na zaključak da su veći dio prijavljenih birača sa područja ove izborne jedinice – Bošnjaci.
Uporedimo li ovogodišnju prijavu sa prijavama iz 2018. godine, možemo vidjeti da je došlo do povećanja broja birača iz inostranstva. Na Općim izborima 2018. godine je putem pošte, iz te izborne jedinice, glasalo 7.197 putem pošte, te 1711 putem DKP-a. Prema službenim rezultatima, najviše glasova iz inostranstva je dobila SDA (2400 pošte), dok je na drugom mjestu bio SDP (1300). SNSD je bioo treći sa 1192 plus 842 glasa putem DKP-a 842). HDZ je dobio 741 glas, a SBB i A-SDA ukupno 520. Sada probosanske partije u RS-u nastupaju zajedno. Ako pogledamo rezultate iz 2018. godine, onda bi te stranke osvojile oko 4200 glasova putem pošte iz ove izborne jedinice. U zbiru sa DKP-om bi to izašlo na oko 5000 glasova. U zbiru sa redovnim glasovima (SDA, SBB, SDP i SBB) 2018. godine su osvojili oko 17 hiljada glasova, što je nedovoljno za direktni mandat u državnom partlamentu iz ove izborne jedinice, čak i u slučaju da svih 11 hiljada glasača putem pošte da svoj glas takozvanim probosanskim strankama. No povećanje prijavljenih birača iz iz tzv. bošnjačke dijaspore na području ove izborne jedinice bi moglo donijeti nekih 19 hiljada glasova probosanskim strankama, što može biti bitno za obračun kompenzacijskih mandata.
Izborna jedinica 2 – Doboj
Iz ove izborne jedinice prijavilo se ukupno 7720 birača koji žele glasati putem pošte ili DKP-a. Ova izborna jedinica obuhvata 15 općina i gradskih područja. Evo broja prijavljenih birača. Derventa – 913, Brod-506, Vukosavlje -170, Šamac -505, Donji Žabar – 1, Modriča -864, Pelagićevo -379, Brčko Distrikt -152, Bijeljina -1393, Doboj -1152, Stanari -24, Petrovo -22, Lopare -662, Ugljevik -115, Teslić -862. Sa područja ovih općina i gradova, za Opće izbore 2018. godine pute pošte i DKP-a je glasalo 10800 birača. U odnosu na 2018. godinu broj prijavljenih je u porastu u Bijeljini i Doboju, dok se iz Teslića prijavilo manje birača za glasanje putem pošte. Pogledamo li, pak, rezultate iz 2018. godine, vidjet ćemo da je najviše “poštanskih” glasova otišlo SNSD-u. Od 10800 glasova putem pošte iz ove izbiorne jedinice, SNSD je osvojio čak 6300 glasova, dok je SDS dobio 1600 glasova. SDA i SDP su u zbiru osvojile ukupno 1400 glasova. To znači da su “dopisni birači” iz ove izborne jedinice uglavnom Srbi. Stoga bi smanjenje broja za oko 3000 birača, dakle, najviše moglo ošteti SNSD. Za mandat iz ove izborne jedinice na prošlim Općim izborima trebalo je oko 24 hiljade glasova. Probosanske stranke su 2018. godine u zbiru imale 13 hiljada glasova, što znači da ni iz ove izborne jedinice ne mogu osvojiti nijedan direktni mandat u Predstavničkom domu PS BiH.
Izborna jedinica 3 – Srebrenica
Izborna jedinica 3 sada je prijavljeno 6216, što je za oko 1000 manje u odnosu na Opće izbore 2018. godine (7290 pošta i DKP). Ovo je raspored po općinama i gradskim područima: Osmaci- 64,, Zvornik- 1084, Šekovići – 296, Vlasenica -407, Bratunac – 999, Srebrenica – 1387, Sokolac – 27, Han Pijesak -15, Istočna Ilidža -53, Istočni Stari Grad -0, Istočno Novo Sarajevo -40, Trnovo -17, Pale -95, Rogatica -112, Višegrad -163, Istočni Mostar -2, Nevesinje – 153, Kalinovik -6, Gacko -49, Foča -88, Novo Goražde -10, Čajniče -31, Rudo -116, Berkovići -9, Ljubinje -13, Bileća – 20, Trebinje – 709 i Milići 251. Prema službenim rezultatima iz 2018. godine, u ovoj izbornoj jedinici najviše je “dopisnih glasova” osvojio SNSD (2519 pošte plus 809 DKP). SDA je osvojila 1322 plus 1735 DKP i odsustvo, dok je SDP osvojio 1132 glasa. U zbiru su probosanske stranke osvojile oko 11500 glasova. Za direktni mandat iz ove izborne jedinice bilo je potrebno oko 24 hiljade glasova, što znači da ni iz ove izborne jedinice probosanske stranke ne mogu dohvatiti direktni mandat za parlament BiH. Čak i sa značajnijim povećanjem bošnjačkih glasova iz dijaspore, probosanske stranke u ovoj izbornoj jedinici mogu dobaciti do 16-17 hiljada glasova u zbiru.
Dakle, u najboljem slučaju sve probosanske stranke na području Republike Srpske mogu ukupno osvojiti između 45 i 50 hiljada glasova, što je, opet, dovoljno za samo jedan kompenzacijski mandat za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Baš onako kako je bilo i do sada.
Istina, povećanje broja prijavljenih glasača u Banja Luci i Prijedoru moglo bi donijeti mandat ili dva više u Narodnoj skupštini RS. No, i tu neće biti drastičnih promjena, unatoč izjavama bošnjačkih lidera da su uspjeli animirati dijasporu. Jer veći dio prijavljenih birača za glasanje putem pošte odnosi se na Federaciju BiH.
Bio je 15. mart 2011. godine kada su gradske vlasti u Novom Sadu svečano otkrile ploču na kojoj je pisalo – ulica Tomija Josefa Lapida.
“Tomi Lapid bio je građanin Novog Sada koji je otišao u Izrael i tamo napravio sjajnu karijeru. Ovo je prilika da kažemo koliko su nam važni odnosi sa državom Izrael”, rekao je tada novosadski gradonačelnik Igor Pavličić.
Jedanaest godina kasnije, sin Josefa Tomija Lapida postao je premijer Izraela. Prije nego je u junu ove godine postao premijer, Yair Lapid je bio izraelski ministar vanjskih poslova. Četrdeset dana nakon njegovog stupanja na funkciju premijera, Ambasada Izraela u Tirani, inače zadužena za BiH, faktički je podržala HDZ-ove prijedloge izmjena Izbornog zakona u BiH. Istoga dana, samo nekoliko sati kasnije, izraelsko ministarstvo vanjskih poslova zahvalilo se Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću na podršci koju su, prethodno, iskazali pozdravljanjem vojne akcije koju Izrael provodi protiv “Islamskog džihada” u pojasu Gaze. Vlada Izraela je, tako, u jednom danu dva puta podržala Dragana Čovića i jedanput Milorada Dodika. Na čelu Vlade je, rekosmo, Yair Lapid, sin Josefa Tomija Lapida.
“Otac je bio centar mog svijeta”, napisat će u svojoj knjizi Yair Lapid, pišući, zapravo, u ime svog oca Tomija Lapida.
Yair je svoje razgovore s ocem pretvorio u memorare Josefa Tomija Lapida
“Znao je”, piše izraelski premijer u ime svoga oca, “biti vrlo nametljiv kada je trebalo, ali je uvijek imao vremena sjediti sa mnom, odvesti me na nogometnu utakmicu, provjeriti moju zadaću, čitati novine sa mnom i objasniti mi gdje se nalazi Bosna i Hercegovina”.
O Bosni i Hercegovini Josef Tomi Lapid znao je mnogo toga. Početkom devedesetih bio je novinar koji je izvještavao o Balkanu. U knjizi “Izrael i rat u Bosni” profesor Daniel Kofman označio je Josefa Tomija Lapida, oca aktualnog izraelskog premijera, kao novinara koji je negirao ratne zločine koje su u BiH počinili pripadnici srpskih jedinica. Bio je 9. avgust 1992. godine i skoro svi svjetski mediji su tih dana na svojim naslovnicama objavili fotografije iz prijedorskih logora na kojima su se vidjeli izgladnjeli bošnjački zarobljenici.
“U Bosni i Hercegovini nisu pronađeni logori za istrebljenje [machanot hashmada] i nijedan dokaz o masovnim ubistvima, stvari za koje su Hrvati i Muslimani optuživali Srbe. Srbi su ponudili da sve logore koje su formirali predaju pod nadzor UN. Čini se da je završeno još jedno poglavlje u ratu u kojem su Srbi pobjednici na vojnom frontu, dok je njihov suparnik pobjednik na frontu propagande”, napisao je u svojoj kolumni Josef Tomi Lapid, novinar i političar od kojeg je njegov sin i aktualni premijer Izraela učio o Bosni i Hercegovini.
Kofman o Josefu Lapidu
Daniel Kofman ističe da je je Tomi Lapid bio predvodnik kolumnista koji su iskakali iz međunarodnih norni glede rata u Bosni i Hercegovini.
“U trenutku iskrenosti otkrio je svoj pravi kredo: „Moramo podržati Srbe šta god da rade. U mojim očima oni su moje pleme”, prenio je Kofman riječi Tomija Lapida, oca aktualnog izraelskog premijera.
Lapidu su, tvrdi Kofman, bile poznate činjenice, jer su izraelski novinari, Emmanuel Rosin i Yossi Alonia, na hebrejskom pisali o teroru u Sarajevu, o logorima i drugim srpskim zločinima u BiH. No, Josef Lapid je ignorisao činjenice.
iz memoara Tomija Lapida: susret sa Miloševićem
Osim što je negirao ili ignorisao zločine u BiH, Lapid se sastajao i sa Slobodanom Miloševićem, pokušavajući sa jednim jevrejskim bizmismenom Robertom Maxwellom kupiti novine u Srbiji.
“Kada sam stigao u Beograd, glavni grad Srbije, predstavnici Vlade su me dočekali na aerodromu. Odvezli su me službenim autom u dvor predsjednika Slobodana Miloševića”, prenio je Yair Lapid sjećanje svoga oca Josefa.
Sličnu operaciju Josef Tomi Lapid je trebao obaviti i u Hrvatskoj. Biznismen Maxwell ga je zamolio da odu u Zagreb na sastanak sa Franjom Tuđmanom i da od njega kupe novine.
“Ali on neće prodati novine Židovu”, kazao je Tomi Lapid biznismenu Maxwellu.
Lapid je rekao da je čitao “vrlo čudnu knjigu Franje Tuđmana” u kojoj je bivši predsjednik Hrvatske tvrdio da je u holokausti stradalo “samo 900 hiljada Židova”, da je bilo Židova koji su su vodili konc logor u Hrvatskoj, te da je “Hitlerov novi evropski poredak bio opravdan svojom potrebom da preseli Židove”.
iz memoara Josefa Tomija Lapida koje je zapisao njegov sin Yair Lapid
“Važno je napomenuti da ove riječi nisu napisane 1940. godina, već ih je 1989. godine napisao šef demokratske nacije izabran na slobodnim izborima”, konstatirao je Josef Tomi Lapid u svojim sjećanjima koje je zabilježio njegov sin Yair Lapid.
Tri decenije kasnije, Vlada Izraela kojom upravlja sin Tomija Lapida, podržala je prijedloge izmjena Izbornog zakona u BiH koje je predložila stranka čiji je utemeljitelj Franjo Tuđman. Tim izmjenama se Jevrejima iz BiH ne daje pravo kandidiranja na izborima za Predsjedništvo BiH.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
