Istaknuto

Istaknute objave

Kolumna Vildane Selimbegović: Schmidtova polovina paketa

Visoki predstavnik u našoj zemlji Christian Schmidt prošle je srijede odustao u korist političara: namećući izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine koje će tehnički unaprijediti sam proces, kazao je da neće intervenirati u Ustav Federacije BiH jer želi dati još jednu priliku političarima da se dogovore. Upravo se tako mogu formulirati i zahtjevi koje su, protestujući protiv očekivanih izmjena, iznijeli poklonici šest političkih partija ispred OHR-a. Trebalo bi da je u skladu s onom narodnom – i vuk sit i ovce na broju, pa nije baš najjasnije otkuda toliko strasti u nastavcima, da ne kažem ružnih prijetnji i retorike koja je – na svim stranama – zaslužila reagiranja međunarodne zajednice. Kako god, s obzirom na to da su protestanti i njihovi lideri dobili što su tražili, možemo se hladne glave pozabaviti onim što neće. Tim prije što je nekako u zapećku ostala teza kako su izmjene zamišljene kao otvaranje mogućnosti onim građanskim i probosanskim snagama koje su se među prvima i pobunile.

Oko jednog su se ipak svi složili: cilj najavljenih izmjena koje su trebale tretirati izbor delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH bio je da se osigura u većoj mjeri zastupljenost područja s hrvatskom većinom i to na dva načina – povećanjem izbornog praga u procesu formiranja vlasti i onim famoznim procentom od 3 posto. Trenutno svaki od tri kluba delegata u Domu naroda PFBiH s najmanje šest od ukupno 17 delegata predlaže kandidata za funkciju u izvršnoj vlasti Federacije, a taj bi se broj povećao na osam. Oko ovih brojki su se lomila politička koplja tvrdnjama kako bi HDZ bio zacementiran u vlasti, ali se jednako zanemarivala činjenica da HDZ i sada predstavlja izbornu volju oko 75 posto biračkog tijela Hrvata. Dodaju li se tome podaci da po popisu iz 2013. godine Bosansko-podrinjski kanton Goražde broji 0% Hrvata (slovom i brojem 24), Unsko-sanski 1,02%, Kanton Sarajevo 3,52%, Tuzlanski kanton 4,74%, Srednjobosanski kanton 6,5%, a Zeničko-dobojski kanton 8,8%, ispada zapravo da ovih šest kantona, odnosno njihovi izabrani delegati zastupaju manje od 25% hrvatskog stanovništva u Federaciji. Podizanjem broja sa šest na osam, čak i ako se zanemari zloupotreba nacionalne pripadnosti kakvoj smo svi svjedočili i o kojoj smo pisali na primjeru BPK-a, dobio bi se veliki iskorak u vraćanju povjerenja, jer bi hrvatske predstavnike u izvršnoj vlasti predlagale političke partije sa minimumom od 40 posto osvojenog biračkog tijela. To i dalje nije natpolovična većina, ali jeste doprinos reprezentativnijem predstavljanju, odnosno ustupak konstitutivnosti ugrađenoj u Dejtonski ustav BiH. To je vjerovatno i ponukalo Schmidtove kritičare da govore o betoniranju nacionalnih partija, ali ne može se baš toliko zanemariti stvarnost i zaboraviti da upravo na ovoj matrici HDZ i blokira Federaciju već dosta dugo. Pomicanje praga zapravo bi izbilo najjači Čovićev, ali i Dodikov argument o stvaranju unitarističko-bošnjačke BiH pod krinkom građanske. Što također znači i relaksaciju prvenstveno hrvatskog biračkog tijela, kad je već riječ o Federaciji, i zašto i to ne reći – podsticaj za razvijanje političkog pluralizma među Hrvatima u BiH. Ako bismo ovaj slučaj pogledali kroz drugu prizmu, ispostavilo bi se da podizanje izbornog praga za imenovanje kandidata ide u prilog opozicionim i građanskim strankama. U ovom času, naime, SDA ima šest delegata u Klubu bošnjačkog naroda, dakle ne trebaju joj partneri za predlaganje, ali ako bi se prag podigao na osam, Klub delegata bošnjačkog naroda bi vjerovatno morao biti raznolika koalicija kako bi se došlo do glasova potrebnih za predlaganje. Još je veća šansa u Klubu delegata srpskog naroda, gdje recimo SDP ima 6 u Klubu, pa bi sa DF-om (1) i Liberalnom strankom (1) mogao imati potrebnu kvotu.

U onom dijelu reformi o kojima je visoki predstavnik pričao sa političarima, a koje se uopće nisu pominjale, osim rokova koji bi potpuno onemogućili blokadu formiranja vlasti u Federaciji, ima još jedna zanimljivost. Odnosi se na ukidanje partijskog veta za predlaganje kandidata. Trenutno, ako jedna stranka daje dvije trećine delegata kluba, ona može blokirati postupak predlaganja kandidata za funkcije u izvršnoj vlasti i formiranje nove vlade, budući da nijedna druga stranka u tom slučaju ne može predložiti kandidata. Paket je predviđao i uvođenje silaznog izbornog praga, koji niko nije ni pomenuo. U praksi to bi značilo da – ako bilo koja stranka odbije predložiti kandidata, izborni prag se spušta na 5, a zatim na 2 delegata, čime se onemogućuje i ova blokada, ali se također onemogućuje bilo kojem konstitutivnom narodu da stavi veto na prijedlog kandidata iz reda nekog drugog konstitutivnog naroda – što je opet u skladu s principima Daytona.

Uvođenje izbornog praga od 3% jeste u skladu s presudom Ustavnog suda u predmetu Ljubić, ali od nečeg se mora krenuti u relaksaciji odnosa u Federaciji. Prema važećim odredbama, Zapadnohercegovački kanton daje jednog delegata u Klub delegata bošnjačkog naroda, iako u tom kantonu živi svega 718 Bošnjaka, odnosno 0,05% bošnjačkog stanovništva u FBiH. Sa druge strane, Kanton Sarajevo ima tri delegata koji zastupaju 346.575 Bošnjaka ili 22,18% bošnjačke populacije. U Klubu delegata hrvatskog naroda, BPK ima onog jednog delegata koji zastupa 24 Hrvata, dok Hercegovačko-neretvanski kanton ima tri delegata koja zastupaju 118.297 Hrvata, odnosno 23,76% hrvatskog stanovništva u FBiH. Da ne računamo disparitet, da vidimo šta bi se izgubilo izmjenama: s obzirom na to da bi USK i BPK pali ispod izbornog praga, njih bi zajedno predstavljao jedan delegat u Klubu Hrvata koji bi se birao u tim kantonima. U stvarnosti, taj 1% hrvatskog stanovništva bi imao jednog delegata i moglo bi se reći da su i dalje prekomjerno zastupljeni u Domu naroda PFBiH.Ovo bi također mogle iskoristiti opozicione partije. S obzirom na to da bi sve kantone koji padnu ispod izbornog praga u svakom klubu zastupao jedan zajednički delegat, druga delegatska mjesta, koja popunjavaju ti kantoni, bila bi preraspodijeljena. O tome bi odlučivao CIK, ali logičnim se doima da bi ta delegatska mjesta pripala najmnogoljudnijim kantonima u kojima su opozicione i građanske stranke najjače. Recimo, u Klubu delegata bošnjačkog naroda četiri kantona bi pala ispod izbornog praga od 3%: Posavski, opet BPK, Zapadnohercegovački i Kanton 10. Tri delegatska mjesta bi se preraspodijelila, najvjerovatnije na USK, TK i Kanton Sarajevo. U Klubu delegata srpskog naroda tri kantona bi pala ispod izbornog praga: (opet) Posavski, opet BPK i (opet) Zapadnohercegovački. Dva delegatska mjesta bi se preraspodijelila eventualno Tuzlanskom i Zeničko-dobojskom kantonu, no ako uzmemo u obzir i dosadašnju nepopunjenost srpskog Kluba, čini se da je vjerovatnije da bi CIK morao popuniti upražnjena mjesta delegatima iz drugih kantona. Ali bi konkurencija bila zagarantirana.Ustvari, moj je dojam da konkurentnost i pluralizam malo koga i zanimaju. Prevladao je odijum spram HDZ-a BiH, emocije su ustupile mjesto političkoj logici i pragmatizmu, a nastavak dolijevanja ulja na vatru ide u pravcu lomače za OHR. Pravo je pitanje kome ona najviše treba. Schmidtova polovina paketa sada je pobjeda, no šta ćemo ako se sutra pretvori u Pirovu? Uostalom, već čujemo da su male šanse za dogovor, a ako ćemo suditi po Schmidtovoj ljutnji, još manje da on uskoro opet posegne za bonskim ovlastima.

Komentar Seada Numanovića: NiP-ovo političko samoubistvo s predumišljajem

Kada se usred izborne kampanje i razbuktalih političkih strasti u javnom prostoru emitira pismo u kojem se traži sastanak s poglavarom muslimana Bosne i Hercegovine, a da mu ono nije ni uručeno, onda je rezultat – političko samoubistvo!

Stranka Narod i Pravda objavila je na svojoj web-stranici sadržaj pisma adresiranog na reisu-l-ulemu Huseina efendiji Kavazovića u kojem ga se, skrivajući se iza upita građana, optužuje za podršku Stranci demokratske akcije i Bakiru Izetbegoviću, piše politicki.ba. 

U pismu se traži sastanak, ističe podrška kadrova te partije u vlasti (a ima ih na svim nivoima – od državnog, preko federalnog do kantonalnog) “posebno Islamskoj zajednici” i na kraju prijeti da – ako do sastanka ne dođe, javno će prenijeti pitanja istih tih “građana”. No, problem je što formalno niko iz NiP-a nije tražio sastanak s reisom!

Objašnjenja za ovakav potez NiP-a mogu biti različita. U Rijasetu su njihov čin shvatili kao nedvosmislenu prijetnju!

I već su žustro odgovorili. Nakon HDZ-a Dragana Čovića, NiP je druga stranka koja pokušava disciplinirati Islamsku zajednicu i reisu nametnuti “brnjicu”.

U dosadašnjoj političkoj praksi pisma koja se objave, a ne pošalju u najmanju ruku su provokacija. To se radi kada stvarno ne želite sastanak, već rat i pokoravanje onoga kome je neposlato pismo namijenjeno.

Možda je motiv NiP-a “benigan”.

Možda se radi o želji za još kojim “lajkom” na društvenim mrežama. Ako bi tako bilo, onda je to neopisivo loše! Takva politika je onda nivoa izvjesne Dare Bubamare, a ne stranke koja želi vlast kako bi Bošnjacima – muslimanima, na čije glasove pledira, otvorila put u bolje sutra!

Teško je vjerovati da ima neko ko može povjerovati, a još manje prihvatiti takvo objašnjenje. Naprosto je neshvatljivo ovakvo ponašanje ljudi iz NiP-a.

Dobro, izborna je kampanja, kandidatske liste koje i u “najutegnutijim” partijama dovode do nestabilnosti, poljuljale su i ovu stranku. Pale su i neke ostavke visokih i popularnih zvaničnika, sukob frakcija dobio je na intenzitetu…

Ipak, čak i da je NiP u stanju anarhije, a apsolutno nije, ovako se ne radi!

Iako će oni koji su pismo objavili imati svoje argumente, odgovor na pitanje – kad ovako kidišete na reisa, šta ćete nama, običnim građanima raditi – ostaje bez adekvatnog odgovora!

NiP je mlada stranka. Lutanja u traženju svog mjesta pod političkim suncem su i nužna i prirodna.

Da nije izborna godina, neslanje objavljenog, a nelektorisanog pisma bilo bi težak politički gaf. Ovako, on je pucanj u sebe.

Zbog veza sa kartelom Bojana Cvijetića: Uhapšen službenik OSA-e iz Banja Luke

Pripadnici MUP-a Republike Srpske uhapsili su službenika OSA-e Roberta Radonjića, saznaje Istraga.ba. Radonjić je uhapšen po nalogu Tužilaštva BiH u okviru akcije “Transporter”. Radonjić je povezan sa grupom Bojana Cvijetića, koji je osumnjičen za trgovinu narkoticima.
Kada je krajem prošle godine uhapšen Bojan Cvijetić kod njega je, prilikom pretresa, pronađen jedan od dokumenata Obavještajno sigurnosne agencije BiH. Sumnj se da mu je taj dokument dao upravo Robert Radonjić, inače službenik OSA-e koji je radio u banjalučkoj kancelariji.
Mediji iz RS-a javljaju da je u toku akcija u Banja Luci, te da su uhapšene četiri osobe. Navode da među uhapšenima ima zaposlenika u institucijama BiH.

Navedena lica su uhapšena zbog postojanja osnova sumnje da su u proteklom vremenskom periodu kao članovi organizovanih kriminalnih grupa izvršili više krivičnih djela.

U toku su pretresi stambenih objekata i vozila koja koriste osumnjičeni. Uhapšeni će nakon kriminalističke obrade biti sprovedeni u Tužilaštvo BiH.

Izmjene Izbornog zakona između OHR-a i presuda: Božo Ljubić se u zahtjevu pozivao na odredbe Ustava FBiH koje OHR namjerava da ukine, Schmidt tvrdi da Aneks 7 nije proveden, a do provedbe se mora koristiti popis 1991.

“Malo me brine”, reći će visoki predstavnik Christian Schmidt prilikom nametanja tehničkih izmjena Izbornog zakona, “što nismo došli još do Aneksa 7. Mislim da svi znate šta znači Aneks 7, da svi imaju pravo živjeti i vratiti se onamo gdje žele. To se odnosi na cijelu teritoriju BiH. Niko nema drugačiju namjeru. A ako bude imao drugačiju namjeru, imat će probleme sa mnom”.

Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma podrazumijeva održivi povratak. Visoki predstavnik, dakle, sam ističe da ovaj Aneks nije proveden. A evo zbog čega je to bitno.

“Objavljeni rezultati popisa stanovništva iz 1991. godine na odgovarajući način će se koristiti za sva izračunavanja koja zahtijevaju demografske podatke dok se Aneks 7. u potpunosti ne provede”, piše u Ustavu Federacije BiH.

Ukoliko OHR još uvijek namjerava nametnuti izmjene Izbornog zakona, morao bi, s obzirom na Schmidtovu izjavu, prilikom rasporeda delegata u Domu naroda FBiH voditi računa o tome da ne koristi rezultate “posljednjeg popisa”. A ako, pak, ne budu korišteni rezultati posljednjeg popisa, u ovom slučaju onog iz 2013., OHR bi za izračunavanje rasporeda delegata po kantonima morao koristiti popis iz 1991. godine. Ali to nisu jedine odredbe kojih bi se OHR morao pridržavati prilikom eventualnog nametanja izmjena Izbornog zakona BiH. U nastavku donosimo ključne detalje.

Odluka Ustavnog suda BiH broj U-5/98

U februaru 1998. godine tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović uputio je Ustavnom sudu BiH zahtjev za ocjenu ustavnosti odredaba entitetskih ustava, tražeći, zapravo, svim narodima u državi pravo na cijeloj teritoriji.

“Stoga”, konstatira Ustavni sud BiH u julu 2000. godine, “označavanje Bošnjaka i Hrvata kao konstitutivnih naroda u članku 1.1. Ustava FBiH ima diskriminirajući učinak i krši pravo na slobodu kretanja i prebivališta i pravo na imovinu zajamčene člankom II stavcima 3. i 4. u svezi sa stavkom 5. Ustava BiH. Nadalje, spomenuta odredba Ustava FBiH krši članak 5. (c) Konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije i pravo na kolektivnu jednakost što slijedi u tekstu Ustava BiH. Stoga, Ustavni sud proglašava riječi Bošnjaci i Hrvati kao konstitutivni narodi zajedno sa ostalima, i, kao i “ostvarujući svoja suverena prava” iz članka 1.1. Ustava Federacije neustavnim”.

Odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti

U istoj odluci, Ustavni sud BiH još konstatuje da “ustavnom načelo kolektivne jednakosti konstitutivnih naroda, koje proizilazi iz označavanja Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naoroda, zabranjuje bilo kakve posebne privilegije za jedan ili dva od tih naroda, svaku domominaciju u strukturama vlasti i svaku etničku homogenizaciju putem segregacije zasnovane na teritorijalnom razdvajanju“.

Svi narodi su, dakle, konstitutivni na teritoriji cijele države, pa se stoga, bilo kojem pripadniku konstitutivnog naroda ne može uskrati pravo da bude biran ili izabran, bez obzira u kojem dijelu, u ovom slučaju Federacije živi.

Odluka OHR-a iz 2002. godine

Nakon što je Ustavni sud BiH donio odluku o konstitutivnosti svih građana BiH na cijeloj teritoriji, OHR je 18. 4. 2002. godine donio Odluku o izmjenama i dopunama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Konstatujući dalje da je Ustavni sud u svojoj trećoj djelimičnoj odluci u slučaju broj 5/98 od 30. juna i 1. jula 2000. godine (Službeni  glasnik Bosne i Hercegovine br. 23/00 od 14. septembra 2000. godine) odlučio da je isključenje bilo kojeg konstitutivnog naroda iz uživanja ne samo građanskih nego i prava naroda u cijeloj Bosni i Hercegovini u jasnoj suprotnosti sa pravilima o nediskriminaciji koja su sadržana u Aneksu 4., a ta pravila su utvrđena u cilju ponovne uspostave multietničkog društva koje se temelji na jednakim pravima Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda i svih građana”, naveo je OHR jedan od razloga zbog kojih je odlučio djelovati.

Među amandmanima na Ustav Federacije BiH je i AMANDMAN XXXIV.

amandman OHR-a

“(1) Delegate Doma naroda biraju kantonalne skupštine iz reda svojih delegata proporcionalno nacionalnoj strukturi stanovništva.(2) Broj delegata za Dom naroda koji se biraju u svakom kantonu srazmjeran je broju stanovnika kantona, s tim što se broj, struktura i način izbora delegata utvrđuju zakonom.(3) U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu”, konstatirao je OHR.

Ovo je, dakle, odredba kojom se utvrđuje formula prema kojoj svaki kanton daje najmanje po jednog delegata iz reda svih konstitutivnih naroda, po uslovom da je takav pretnodno izabran u kantonalnu skupštinu. Uvođenje bilo kakvog procenta prilikom izračuna broja delegata, bilo bi u direktnoj suprotnosti sa odlukom  OHR-a iz 2002. godine.

Zvaničnica HDZ-a BiH Borjana Krišto pokušala je pred Ustavnim sudom BiH osporiti ovu odredbu Ustava FBiH, ali je, prije nego je su sudije odlučile, ona povukla svoj zahtjev.

“Mislim da je apelacija Borjane Krišto formalno povučena, a to je doprinos HDZ-a BiH unapređenju izbornog zakonodavstva u BiH”, rekao je tada lider HDZ-a BiH Dragan Čović.

Odluka Ustavnog suda BiH U 14/12

Izbor predsjednika i potpredsjednika Republike Srpske i Federacije BiH vrši se na neustavan način, presudio je Ustavni sud BiH još 26. marta 2015. godine.

Presuda Ustavnog suda BiH po apelaciji Željka Komšića

“Djelimično se usvaja zahtjev Željka Komšića, u vrijeme podnošenja zahtjeva člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Utvrđuje se da član 80. stav 2. tačka 4. (tačka 1. stav 2. Amandmana LXXXIII) i član 83. stav 4. (tačka 5 Amandmana XL dopunjen tačkom 4 Amandmana LXXXIII) Ustava Republike Srpske, član IV.B.1. član 1. stav 2. (dopunjen Amandmanom XLI) i član IV.B. 1. član 2. st. 1. i 2. (izmijenjen Amandmanom XLII) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te čl. 9.13, 9.14, 9.16. i 12.3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH” br. 23/01, 7/02,9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32 /10, 18/13 i 7/14) nisu u skladu s članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda”, navedeno je u Odluci Ustavnog suda BiH objavljenoj 12. maja 2015. godine.

Ovime su osporene  odredbe entitetskih ustava koje se odnose na izbor predsjednika i potpredsjednika. Evo šta je tačno sporno u Federaciji BiH.

“(1) Pri izboru predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH najmanje trećina delegata iz klubova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata u Domu naroda može kandidirati predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH.
(2) Izbor za predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH zahtijeva prihvaćanje zajedničke liste tri kandidata za predsjednika i potpredsjednike Federacije, većinom glasova u Predstavničkom domu, a zatim i većinom glasova u Domu naroda, uključujući većinu kluba svakog konstitutivnog naroda”, navedeno je u odredbama Ustava FBiH koje nisu u skladu sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom.

Ova presuda do danas nije provedena.

Odluka Ustavnog suda BiH broj U 23/14

“Utvrđuje se da odredba Potpoglavlja B člana 10.12. stav 2. u dijelu: „Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“ i odredbe Poglavlja 20 – Prelazne i završne odredbe člana 20.16.A stav 2. tač. a-j. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13, 7/14 i 31/16) nisu u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine”, navedeno je u odluci Ustavnog suda BiH donesenoj po zahtjevu Bože Ljubića.

Kako se može vidjeti, osporene su isključivo odredbe Izbornog zakona BiH koje su se odnosile na popunjavanje Doma naroda FBiH. Presudom Ljubić se, zapravo, ne osporava odredba Ustava FBiH kojom se regulira izbor delegata u Dom naroda FBiH. Naprotiv, Božo Ljubić u svom zahtjevu se upravo poziva na odredbu Ustava Federacije BiH koja propisuje da svaki kanton daje po najmanje jednog delegata iz reda sva tri konstitutivna naroda, pod uslovom da je takav prethodno izabran u kantonalnu skupštinu.

odluka Ustavnog suda BiH po zahtjevu Bože Ljubića

“Podnosilac zahtjeva (Božo Ljubić o.aa) ističe „još jedan apsurd kada je u pitanju kršenje ustavne odredbe o proporcionalnoj zastupljenosti koja je u skladu sa nacionalnom strukturom stanovništva po kantonima“, te konstatira da je navedenim članom, između ostalog, propisano: „Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“, međutim, kako navodi, odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Ustava Federacije „nigdje ne određuju da se svakom konstitutivnom narodu daje po jedno mjesto u svakom kantonu“, nego je u članu 8. tačka 3. Ustava Federacije propisano: „U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu“, što znači da se radi o uvjetnoj opciji, a ne apsolutnoj odrednici kako je navedeno u članu 20.16.A Izbornog zakona i kako se u računanju mandata primjenjuje“, navedeno je u obrazloženju Odluke Ustavnog suda BiH.

Uputstvo CIK-a iz decembra 2018. godine

Upravo na odredbu Ustava Federacije BiH na koju se pozivao Božo Ljubić, pozvala se i Centralna izborna komisija BiH kada je u decembru 2018. godine donijela Uputstvo o izmjeni i dopunama Uputstva o postupku provedenih posrednih izbora za tijela vlasti u Bosni i Hercegovini obuhvaćenih Izbornim zakonom BiH. Ovim je aktom CIK “prevazišao” nedostatke u Izbornom zakonu BiH, te je, na osnovu odredbe Ustava FBiH vršio raspored delegata u Domu naroda FBiH.

Uputstvo CIK-a

Kako se može vidjeti, Centralna izborna komisija BiH je svakom kantonu dala mogućnost delegiranja po najmanje jednog delegata iz reda sva tri konstitutivna naroda. Uslov je, naravno, da je takav delegat prethodno izabran u kantonalnu skupštinu.

Odluka Ustavnog suda BiH broj U 3/19

Nakon što je Centralna Izborna komisija BiH usvojila Uputstvo o rasporedu delegata u Domu naroda FBiH, HDZ-ova zvaničnica Borjana Krišto je, pored ostalih, uputila Ustavnom sudu BiH zahtjev za ocjenu ustavnosti ovog akta.

Odbacuje se kao nedopušten zahtjev Borjane Krišto, predsjedavajuće Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti Uputstva o izmjeni i dopunama Uputstva o postupku provedbe posrednih izbora za tijela vlasti u Bosni i Hercegovini obuhvaćenih Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” broj 91/18) zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine”, navedeno je u Odluci Ustavnog suda BiH donesenoj 28. marta 2019. godine.

U obrazloženju je navedeno da “Ustavni sud smatra da je u nadležnosti redovnih sudova da provjere da li je administrativni propis, kao što su uputstva CIK-a, u skladu s Izbornim zakonom i Ustavom Federacije BiH”.

Autorski tekst Christiana Schmidta za Oslobođenje: “Ako se blokadę nastave i poslije izbora, blagovremeno ću djelovati”

Kao visoki predstavnik želim da 2. oktobra građani Bosne i Hercegovine osjete da je moć u njihovim rukama. Dan izbora trebao bi biti vrhunac aktivne demokracije. Izbori pripadaju narodu, a ne političkim strankama. Građani su ti koji koriste svoje osnovno pravo i odlučuju ko će upravljati zemljom, piše visoki predstavnik u autorskom tekstu za Oslobođenje.

U nastavku prenosimo njegov teks u cjelosti.

“Ovaj ključni proces mora se odvijati neometano. Ovog ljeta sam usvojio mjere koje osiguravaju finansiranje i transparentnost oktobarskih izbora iz jednostavnog razloga: Vijeće ministara BiH nije postiglo dogovor o usvajanju državnog budžeta. Tek nakon moje odluke osigurano je održavanje izbora u planiranom terminu. Centralnoj izbornoj komisiji je omogućeno da naruči i plati biračke listiće i osigura druge neophodne uslove kako bi građani mogli glasati.

Moje uvođenje paketa integriteta izbora jača integritet izbornog procesa i osigurava transparentnost u provođenju poštenih i fer izbora. Oni koji pokušavaju ometati održavanje slobodnih i poštenih izbora, ugrožavajući slobodu birača da glasaju za koga žele, momentalno će se suočiti s oštrim kaznama. Onima koji nastoje da na nezakonit način vrše uticaj ili pritisak na birače i njihove porodice poručujem: izborne prevare i prisile nisu samo krivične radnje nego se mogu smatrati i antidejtonskim djelovanjem koje se neće tolerirati.

Domaće vlasti također nisu pronašle rješenje i preuzele odgovornost za izborne i ustavne reforme. Nisu postigli saglasnost oko načina na koji bi se mijenjao Ustav BiH kako bi se uskladio s presudama Evropskog suda za ljudska prava. Ovim presudama je utvrđeno da prava građana koji se ne identificiraju ni s jednim od tri konstitutivna naroda (Ostali i manjine poput Jevreja i Roma) trebaju biti zagarantirana. U ovoj zemlji svi imaju jednaka prava. Pasivno i aktivno biračko pravo ne može diskriminirati niti jedan od tri konstitutivna naroda, niti pripadnike Ostalih, koji čak i danas nisu u ravnopravnoj poziciji.

Razumijem frustraciju i ogorčenje mnogih građana koji su nezadovoljni jer nema napretka. Kao visoki predstavnik moj mandat je da štitim i nadgledam provedbu Općeg okvirnog sporazuma za mir, koji se često naziva Dejtonskim sporazumom. To je jedinstven mirovni sporazum, jer se u njemu nalazi Ustav ove zemlje. Kao visoki predstavnik ne mogu mijenjati Dejtonski sporazum ili mijenjati Ustav BiH. Ustav može mijenjati jedino Parlament Bosne i Hercegovine, koji biraju građani ove zemlje, i donijeti izmjene koje su u skladu s presudama Evropskog suda za ljudska prava. Ove presude su donesene u predmetima Sejdić-Finci, Zornić kao i druge slične presude. Spreman sam pomoći onima koji pozivaju nadležne organe da osiguraju što hitniju provedbu ovih odluka. Žalosno je što građani BiH više od decenije čekaju na ove prijeko potrebne izmjene, koje su ključne za evropske integracije. Moraju se preduzeti odlučne mjere kako bi se stalo u odbranu ljudskih prava i međusobnog poštovanja. Tome ću doprinijeti u okviru nadležnosti koje imam.

Predizborna kampanja traje već dvije sedmice, a neki političari jedva da su se dotakli ovih pitanja. Lideri moraju građanima ponuditi jasan izlaz iz ove trenutne političke blokade. Što je najvažnije, moraju pokazati svoju demokratsku odgovornost za formiranje vlasti ili postati konstruktivna opozicija nakon prebrojavanja glasova početkom oktobra. Od posljednjih općih izbora 2018. godine, Predsjedništvo i Vlada Federacije rade u “tehničkom mandatu” jer su političke stranke blokirale formiranje institucija.

Blokiranje institucija služi samo uskim stranačkim interesima, na štetu građana. Institut vitalnog nacionalnog interesa zaslužuje poštovanje i čuva identitet građana kao dijela cjeline. On je previše ozbiljan da bi se zloupotrebljavao kao teren za političke igre.

Sve to se ne može nastaviti nakon oktobarskih izbora, a ja ću to pomno pratiti i ako bude potrebno blagovremeno djelovati.

Čuo sam prijedloge političkih stranaka i zahvalan sam na njima – ali puno još treba uraditi. Naš zajednički cilj mora biti očuvanje ravnoteže između multietničnosti i identiteta onako kako ih predviđa Dejtonski sporazum. Moramo izgraditi bolju situaciju, imajući u vidu društvo u ovoj zemlji kakvo je danas, jednu generaciju nakon katastrofe. To će dovesti do evropskih standarda. BiH, kao država od nekoliko miliona građana, trebala bi postati prepoznatljiv dio Evropske unije, koja ima 450 miliona građana.

Pojedini političari na svojim platformama nagađaju da li ću ukinuti blokade koje onemogućavaju funkcioniranje institucija države, entiteta, kantona i općina. Oni treba da znaju da ću, ukoliko bude potrebno, djelovati u okviru svog mandata.

Građani Bosne i Hercegovine zaslužuju da znaju kako njihovi lideri planiraju riješiti brojne izazove pred kojima se ova zemlja nalazi. Mora postojati jasna poruka o tome kako se boriti protiv korupcije i nepotizma, kako osigurati vladavinu prava i napredak ka statusu kandidata za članstvo u EU, uključujući i ispunjavanje obaveza preuzetih u junu pred predsjednikom Vijeća EU Charlesom Michelom. Dok se rat koji Rusija vodi u Ukrajini odugovlači, problemi se gomilaju širom Evrope. Kako će zakonodavci u ovoj zemlji riješiti pitanje sve viših cijena plina i struje ili se suprotstaviti inflaciji? Da li se ova pitanja spominju u predizbornoj kampanji?

 

Kada razgovaram sa građanima Bosne i Hercegovine, svi imaju iste želje za svoju zemlju: unapređenje ekonomskog i socijalnog prosperiteta, jačanje vladavine prava i izgradnja bolje zemlje za svoju djecu. Rješavanje tih pitanja stvara bolju budućnost za cijelu Bosnu i Hercegovinu umjesto održavanja statusa quo za dobrobit nekolicine.

Građani Bosne i Hercegovine zaslužuju da znaju kako njihovi lideri planiraju riješiti brojne izazove pred kojima se ova zemlja nalazi. Mora postojati jasna poruka o tome kako se boriti protiv korupcije i nepotizma, kako osigurati vladavinu prava i napredak ka statusu kandidata za članstvo u EU, uključujući i ispunjavanje obaveza preuzetih u junu pred predsjednikom Vijeća EU Charlesom Michelom. Dok se rat koji Rusija vodi u Ukrajini odugovlači, problemi se gomilaju širom Evrope. Kako će zakonodavci u ovoj zemlji riješiti pitanje sve viših cijena plina i struje ili se suprotstaviti inflaciji? Da li se ova pitanja spominju u predizbornoj kampanji?Kada razgovaram sa građanima Bosne i Hercegovine, svi imaju iste želje za svoju zemlju: unapređenje ekonomskog i socijalnog prosperiteta, jačanje vladavine prava i izgradnja bolje zemlje za svoju djecu. Rješavanje tih pitanja stvara bolju budućnost za cijelu Bosnu i Hercegovinu umjesto održavanja statusa quo za dobrobit nekolicine.”

Novo izdanje podcasta Trag Svetlane Đokić: Gdje je nestalo 200 kilograma kokaina pronađenog prošle godine u Crnogoj Gori?

Prateći tragove na koje su im ukazale kolege iz međunarodnih policijskih agencija, crnogorski istražitelji su prošlog avgusta zaplijenili rekordnu količinu kokaina. Droga je bila skrivena u jednom od tri kontejnera sa bananama koje su uvezene iz Ekvadora. Tada su uhapšene i dvije osobe – Budimir Krstović i njegova kćerka Marina, inače vlasnici firme “San Francisco” u čijem je magacinu u zetskom slu Mojanovci pronađen dopremljeni kokain. Oni od trenutka hapšenja negiraju krivicu, a kako vrijeme odmiče, sve se glasnije postavlja pitanje da li su istražitelji pratili tragove i da li su zaista uhapšeni pravi šverceri. Gdje je i kako nestalo 200 kilograma kokaina, saznajte u novom izdanju podcasta Trag. Gost Svetlane Đokić je bio Stefan Jovanović, jedan od branilaca porodice Krstić.

“Očigledno su nevini ljudi u zatvoru. Javnosti je manje-više poznata činjenica da je prošlog avgusta zaplijenjena rekordna količina kokaina, a da su u vezi sa istom uhapšeni nevini ljudi. Kada to kažem, mislim na Marinu i Budimira Krstovića, s tim što bih apostrofirao sljedeće. TOm prilikom Marina Krstović u svojstvu građanina sopstvenim je automovilom pošla u prostorije specijalnog policijskog odjeljenja kako bi dala obavještenje, dok je Budimir Krstović već narednog dana, budući da nije bio u Crnoj Gori, prvim letom došao kako bi se stavio na raspolaganje istražnim organima. Same te radnje govore koliko ove osobe imaju veze sa ovim krivičnim djelom”, rekao je, pored ostalog, advokat Jovanović.

U utrci ostao samo jedan kandidat: Miroslav Janjić odustao o kandidature za glavnog tužioca Tužilaštva BiH

Državni tužilac Miroslav Janjić odustao je od utrke za glavnog tužioca Tužilaštva BiH, saznaje Istraga.
Ovu informaciju nam je potvrdio i sam tužilac Janjić.

Inače, danas bi trebala biti nastavljena sjednica VSTV-a na kojoj će se glasati o prijedlogu Podvijeća da se poništi konkurs za glavnog tužioca.

Ukupno su bila četiri prijavljena kandidata, a tri su prošla u sljedeći krug.

U međuvremenu je tužiteljica Diana Kajmaković stavljena pod sankcije SAD što je bacilo mrlju i na sam konkurs.

Nakon odustajanja Janjića preostao je Milanko Kajganić, v.d glavnog tužioca ali je izvjesno da će se ići na ponavljanje procedure.

Visoki predstavnik za njemački FAZ: “Nakon izbora bih mogao reagirati, blokade nisu riješene”

Visoki predstavnik Christian Schmidt nije odustao od nametanja izmjena Izbornog zakona i Ustava FBiH. On je u intervjuu za Frankfgurter Allgemaine Zeittung rekao da bi mogao intervenirati nakon izbora.

“Bili smo preblizu izbora za velike intervencije”, rekao je Schmidt, objašnjavajući da bi nakon izbora mogao intervenirati jer “blokade još nisu riješene”.

“Kada budem donosio odluke donosit ću ih tako da budu proceduralno opravdane i pravno obavezujuće. Inače, ovaj proces ne bih ni započeo”, rekao je Schmidt.

Upitan da li imas podršku SAD-a, Brisela i Berlina, Schmidt je kazao da je on razgovarao sa svima.

“Svima sam jasno dao do znanja kako vidim svoj opis posla. Ja nisam izvršni sekretar potpisnica Dejtonskog sporazuma. Također, sugerisao bih nekim domaćim igračima u BiH da ne potcjenuju moju nezavisnost”, rekao je visoki predstavnik u intervjuu za FAZ.

Christian Schmidt je govorio i o “preglasavanju Hrvata”, ustvrdivši da su o tom preglasavanju govorili i predstavnici stranaka iz “bošnjačkog miljea”.

“Neko mi je iz bošnjačkog stranačkog miljea jednom rekao da nije prava hrvatska reprezentacija ako se neko sa prepoznatljivim bošnjačkim porijeklom izjašnjava kao Hrvat, rekao je Schmidt.

Podsjećamo, visoki predstavnik je u julu namjeravao nametnuti izmjene Izbornog zakona i Ustava FBiH prema kojem bi kantonima u kojima HDZ ima dominantnu ulogu dao prevlast prilikom formiranja Doma naroda FBiH. Istraga.ba je prije tridesetak dana objavila da Schmidt namjerava nametnuti ove izmjene nakon predstojećih izbora. Istovremeno, Vlada Republike Hrvatske je saopćila da su “mjesecima diskretno razgovarali sa visokim predstavnikom” u vezi sa izmjenama Izbornog zakona”.

CIK je obradio samo pola birališta: Željko Komšić je pobijedio Borjanu Krišto, a Denis Bećirović Bakira Izetbegovića u utrci za Predsjedništvo

To što na stranici Centralne zborne komisiję BiH piše da Borjana Krišto vodi sa sedam hiljada glasova  u odnosu na Željka Komšića u utrci za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda ne znači ništa. Jer, CIK je ove rezultate objavio na osnovu 54 posto prebrojanih birališta. Neobrađeno je ostalo još 1502 biračka mjesta u kojima, uglavnom, Borjana Krišto nema biračko tijelo. Željko Komšić, prema obrađenim mjestima zaostaje za Borjanom Krišto sedam hiljada glasova. Ali Željko Komšić je sigurno član Predsjedništva BiH, jer je, prema svim stranačkim rezultatima osvojio preko 190 hiljada glasova.

Da CIK nije obradio ključna mjesta za članove Predsjedništva BiH, vidi se i na osnovu rezučltata za člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda. Prema do sada obrađenim rezultatima, Denis Bećirović je osvojio svega 162 hiljade glasova, a Bakir IZetbegović 114 hiljada. Međutim, Bećirović je, u stvarnosti, osvojio preko 280 hiljada glasaova, dok je Izetbegović oko 190 hiljada glasova.

Dakle, Denis Bećirović i Željko Komšić su članovi Predsjedništva BiH, što će biti potvrđeno kada Centralna izborna komisija BiH prebroji sva birališta.

Kako presude čita “pravni ekspert” Christian Schmidt: “Ustavni sud je, takoreći, presudio da se na nivou Federacije ne može praviti građanska država”

“Bože sačuvaj”.

Ovo je jedina rečenica vrijedna citiranja od svih rečenica koje na jednosatnoj konferenciji za medije izgovorio visoki predstavnik Christian Schmidt. Na šest pristojnih novinarskih pitanja, Schmidt je uvijek odgovarao isto. Nepovezano. I zato nam ne preostaje ništa drugo nego da na novinarska pitanja, umjesto Schmidta, odgovore sami novinari.

“Ako je cilj”, pitao je novinar portala klix Semir Hambo, “bio riješiti pitanje Goražda gdje Bošnjaci biraju hrvatske predstavnike, zbog čega niste prag za predlaganje predsjednika i potpredsjednika FBiH sa šest delegata podigli na sedam, već ste granicu podigli na jedanaest, a granicu od jedanaest, sada i ko zna koliko godina ubuduće može dostići samo HDZ? Zar ne mislite da ste na ovaj način dali veliki broj stranak gurnuli ka desno i izašli u susret etnonacionalnim strankama”.

Evo Schmidtovog odgovora.

“Mogućnost da predložim predsjednika, i to ne sa jedanaest ili dvanaest glasova. Šta će se, molim Vas, desiti? Možete li mi objasniti šta se do sada događalo“.

Evo šta se događalo i evo šta će se događati. Prije jedanaest godina, političke partije koje nisu bliske HDZ-u BiH uspjele su izabrati šest hrvatskih delegata u Dom naroda FBiH. Predsjednik Federacije je bio Živko Budimir, a HDZ je bio opozicija. Nakon što budu potvrđeni rezultati i za ove izbore, u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH će biti najmanje šest delegata koji nisu pod kontrolom HDZ-a. Ali nakon što je Schmidt podigao kvotu za predlaganje na 11 delegata, mogućnost izbacivanja HDZ-a iz Vlade FBiH više ne postoji. Jer prema izračunu, novih šest hrvatskih delegata koje je uveo Schmidt davat će Zapadnohercegovački (1), Hercegovačko-neretvanski (2), Kanton 10 (1), Srednjobosanski (1) i Zeničko-dobojski (1). Dakle, od šest “novih” delegata, njih pet odlazi u kantone sa HDZ-ovom većinom. tako da će stranka Dragana Čovića imati sigurnih šesnaest delegata u Domu naroda FBiH, a samim tim i četiri delegata u Domu naroda PS BiH.

“Pesudom iz 2015. godine”, pitala je Istraga.ba visokog predstavnika, “Ustavni je sud BiH po apelaciji Željka Komšića je utvrdio da je prekršena Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava. Zbog čega niste ostalima dali pravo da mogu biti kandidati za predsjednika i potpredsjednike FBiH?”

Schmidtov odgovor je glasio: “Prvo, svojom političkom ocjenom presude Komšić ste u pravu. Ja se potpuno s vama s lažem da ovo treba ići i do nivo države. Ali pogledate na 30. stranici tu presudu, piše da se to mora riješiti na nivou države i da se ne smije na nivou Federacije, takoreći, gradi država onakva kakva bi trebala da bude”.

Prvo, visoki predstavnik nije precizno citirao presudu Ustavnog suda BiH donesnu po apelaciji Željka Komšića. Ustavni sud BiH nigdje nije rekao da se “ne smije na novu Federacije BiH graditi država onakva kakva bi trebala da bude”. Ustavni sud je samo zaključio da je “trenutačno je nemoguće predvidjeti obim ovih izmjena”, pa, stoga, nije naložio brisanje spornih odredbi Ustava FBiH. Schmidt je, dakle, proizvoljno tumačio presudu Ustavnog suda BiH tvrdeći da ona na nivou Federacije “takoreć zabranjuje građenje” građanske države “kakva bi trebala biti”.

“A kako komentirate”, pitala je visokog predstavnika reporterka N1 televizije Adisa Imamović, “izjavu gospodina Andreja Plenkovića koji je kazao da je mjesecima pregovara sa Vama o izmjenama izbornog zakona? Da li je time narušen suverenitet BiH?”.

Schmidt je bio bez komentara. Što znači da ne smije reći da hrvatski premijer ne govori istinu. Jer govori. Plenković je, podsjećamo, kazao da je mjesecima “diskretno sa visokim predstavnikom radio na promjenama izbornog zakona u BiH”.

“Neću komentarisati tu izjavu”, reći će Schmidt.

“Gospodine Schmidt”, nastavila je novinarka Agencije Patria,” zbog čega ste odlučili da za Parlament Federacije primjenjujete popis iz 2013. godine, a za Vladu FBiH popis iz 1991. godine”.

Visoki predstavnik će odgovoriti da se on sada “fokusirao na Dom naroda FBiH”.

A znate li koji je pravi odgovor? Ako bi se primjenivao popis iz 2013. godine na Vladu Federacije BiH, Hrvati bi izgubili najmanje jedno ministarsko mjestu. Što, naravno, nije Schmidtov zadatak. Zato je na Vladu FBiH primijenjen popis iz 1991. godine, da se broj hrvatskih ministara ne bi smanjio. Istovremeno, za Dom naroda će se primjenjivati popis iz 2013. godine. Ralozog je jednostavan – po tom popisu najviše profitira HDZ BiH. Dakle, prilikom formiranja izvršne vlasti se primjenjuje popis iz 1991., jer to odgovara HDZ-u, a za zakonodavnu vlast se koristi popis iz 2013. godine jer i to odgovara HDZ-u.

“Zbog čega, gosodine Schmidt”, pitala je Istraga.ba, “Kanton Sarajevo daje pet delegata iz reda srpskog naroda, a jedan hrvatski, ako u Kantonu, po popisu iz 2013. godine, živi više Hrvata nego Srba? Da li su to sarajevski Hrvati manje vrijedni od sarajevskih Srba?”.

“Bože sačuvaj”, rekao je Schmidt.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...