“Malo me brine”, reći će visoki predstavnik Christian Schmidt prilikom nametanja tehničkih izmjena Izbornog zakona, “što nismo došli još do Aneksa 7. Mislim da svi znate šta znači Aneks 7, da svi imaju pravo živjeti i vratiti se onamo gdje žele. To se odnosi na cijelu teritoriju BiH. Niko nema drugačiju namjeru. A ako bude imao drugačiju namjeru, imat će probleme sa mnom”.
Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma podrazumijeva održivi povratak. Visoki predstavnik, dakle, sam ističe da ovaj Aneks nije proveden. A evo zbog čega je to bitno.
“Objavljeni rezultati popisa stanovništva iz 1991. godine na odgovarajući način će se koristiti za sva izračunavanja koja zahtijevaju demografske podatke dok se Aneks 7. u potpunosti ne provede”, piše u Ustavu Federacije BiH.
Ukoliko OHR još uvijek namjerava nametnuti izmjene Izbornog zakona, morao bi, s obzirom na Schmidtovu izjavu, prilikom rasporeda delegata u Domu naroda FBiH voditi računa o tome da ne koristi rezultate “posljednjeg popisa”. A ako, pak, ne budu korišteni rezultati posljednjeg popisa, u ovom slučaju onog iz 2013., OHR bi za izračunavanje rasporeda delegata po kantonima morao koristiti popis iz 1991. godine. Ali to nisu jedine odredbe kojih bi se OHR morao pridržavati prilikom eventualnog nametanja izmjena Izbornog zakona BiH. U nastavku donosimo ključne detalje.
Odluka Ustavnog suda BiH broj U-5/98
U februaru 1998. godine tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović uputio je Ustavnom sudu BiH zahtjev za ocjenu ustavnosti odredaba entitetskih ustava, tražeći, zapravo, svim narodima u državi pravo na cijeloj teritoriji.
“Stoga”, konstatira Ustavni sud BiH u julu 2000. godine, “označavanje Bošnjaka i Hrvata kao konstitutivnih naroda u članku 1.1. Ustava FBiH ima diskriminirajući učinak i krši pravo na slobodu kretanja i prebivališta i pravo na imovinu zajamčene člankom II stavcima 3. i 4. u svezi sa stavkom 5. Ustava BiH. Nadalje, spomenuta odredba Ustava FBiH krši članak 5. (c) Konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije i pravo na kolektivnu jednakost što slijedi u tekstu Ustava BiH. Stoga, Ustavni sud proglašava riječi Bošnjaci i Hrvati kao konstitutivni narodi zajedno sa ostalima, i, kao i “ostvarujući svoja suverena prava” iz članka 1.1. Ustava Federacije neustavnim”.
U istoj odluci, Ustavni sud BiH još konstatuje da “ustavnom načelo kolektivne jednakosti konstitutivnih naroda, koje proizilazi iz označavanja Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naoroda, zabranjuje bilo kakve posebne privilegije za jedan ili dva od tih naroda, svaku domominaciju u strukturama vlasti i svaku etničku homogenizaciju putem segregacije zasnovane na teritorijalnom razdvajanju“.
Svi narodi su, dakle, konstitutivni na teritoriji cijele države, pa se stoga, bilo kojem pripadniku konstitutivnog naroda ne može uskrati pravo da bude biran ili izabran, bez obzira u kojem dijelu, u ovom slučaju Federacije živi.
Odluka OHR-a iz 2002. godine
Nakon što je Ustavni sud BiH donio odluku o konstitutivnosti svih građana BiH na cijeloj teritoriji, OHR je 18. 4. 2002. godine donio Odluku o izmjenama i dopunama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
“Konstatujući dalje da je Ustavni sud u svojoj trećoj djelimičnoj odluci u slučaju broj 5/98 od 30. juna i 1. jula 2000. godine (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 23/00 od 14. septembra 2000. godine) odlučio da je isključenje bilo kojeg konstitutivnog naroda iz uživanja ne samo građanskih nego i prava naroda u cijeloj Bosni i Hercegovini u jasnoj suprotnosti sa pravilima o nediskriminaciji koja su sadržana u Aneksu 4., a ta pravila su utvrđena u cilju ponovne uspostave multietničkog društva koje se temelji na jednakim pravima Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda i svih građana”, naveo je OHR jedan od razloga zbog kojih je odlučio djelovati.
Među amandmanima na Ustav Federacije BiH je i AMANDMAN XXXIV.
“(1) Delegate Doma naroda biraju kantonalne skupštine iz reda svojih delegata proporcionalno nacionalnoj strukturi stanovništva.(2) Broj delegata za Dom naroda koji se biraju u svakom kantonu srazmjeran je broju stanovnika kantona, s tim što se broj, struktura i način izbora delegata utvrđuju zakonom.(3) U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu”, konstatirao je OHR.
Ovo je, dakle, odredba kojom se utvrđuje formula prema kojoj svaki kanton daje najmanje po jednog delegata iz reda svih konstitutivnih naroda, po uslovom da je takav pretnodno izabran u kantonalnu skupštinu. Uvođenje bilo kakvog procenta prilikom izračuna broja delegata, bilo bi u direktnoj suprotnosti sa odlukom OHR-a iz 2002. godine.
Zvaničnica HDZ-a BiH Borjana Krišto pokušala je pred Ustavnim sudom BiH osporiti ovu odredbu Ustava FBiH, ali je, prije nego je su sudije odlučile, ona povukla svoj zahtjev.
“Mislim da je apelacija Borjane Krišto formalno povučena, a to je doprinos HDZ-a BiH unapređenju izbornog zakonodavstva u BiH”, rekao je tada lider HDZ-a BiH Dragan Čović.
Odluka Ustavnog suda BiH U 14/12
Izbor predsjednika i potpredsjednika Republike Srpske i Federacije BiH vrši se na neustavan način, presudio je Ustavni sud BiH još 26. marta 2015. godine.
“Djelimično se usvaja zahtjev Željka Komšića, u vrijeme podnošenja zahtjeva člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Utvrđuje se da član 80. stav 2. tačka 4. (tačka 1. stav 2. Amandmana LXXXIII) i član 83. stav 4. (tačka 5 Amandmana XL dopunjen tačkom 4 Amandmana LXXXIII) Ustava Republike Srpske, član IV.B.1. član 1. stav 2. (dopunjen Amandmanom XLI) i član IV.B. 1. član 2. st. 1. i 2. (izmijenjen Amandmanom XLII) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te čl. 9.13, 9.14, 9.16. i 12.3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH” br. 23/01, 7/02,9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32 /10, 18/13 i 7/14) nisu u skladu s članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda”, navedeno je u Odluci Ustavnog suda BiH objavljenoj 12. maja 2015. godine.
Ovime su osporene odredbe entitetskih ustava koje se odnose na izbor predsjednika i potpredsjednika. Evo šta je tačno sporno u Federaciji BiH.
“(1) Pri izboru predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH najmanje trećina delegata iz klubova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata u Domu naroda može kandidirati predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH.
(2) Izbor za predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH zahtijeva prihvaćanje zajedničke liste tri kandidata za predsjednika i potpredsjednike Federacije, većinom glasova u Predstavničkom domu, a zatim i većinom glasova u Domu naroda, uključujući većinu kluba svakog konstitutivnog naroda”, navedeno je u odredbama Ustava FBiH koje nisu u skladu sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom.
Ova presuda do danas nije provedena.
Odluka Ustavnog suda BiH broj U 23/14
“Utvrđuje se da odredba Potpoglavlja B člana 10.12. stav 2. u dijelu: „Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“ i odredbe Poglavlja 20 – Prelazne i završne odredbe člana 20.16.A stav 2. tač. a-j. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13, 7/14 i 31/16) nisu u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine”, navedeno je u odluci Ustavnog suda BiH donesenoj po zahtjevu Bože Ljubića.
Kako se može vidjeti, osporene su isključivo odredbe Izbornog zakona BiH koje su se odnosile na popunjavanje Doma naroda FBiH. Presudom Ljubić se, zapravo, ne osporava odredba Ustava FBiH kojom se regulira izbor delegata u Dom naroda FBiH. Naprotiv, Božo Ljubić u svom zahtjevu se upravo poziva na odredbu Ustava Federacije BiH koja propisuje da svaki kanton daje po najmanje jednog delegata iz reda sva tri konstitutivna naroda, pod uslovom da je takav prethodno izabran u kantonalnu skupštinu.
“Podnosilac zahtjeva (Božo Ljubić o.aa) ističe „još jedan apsurd kada je u pitanju kršenje ustavne odredbe o proporcionalnoj zastupljenosti koja je u skladu sa nacionalnom strukturom stanovništva po kantonima“, te konstatira da je navedenim članom, između ostalog, propisano: „Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“, međutim, kako navodi, odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Ustava Federacije „nigdje ne određuju da se svakom konstitutivnom narodu daje po jedno mjesto u svakom kantonu“, nego je u članu 8. tačka 3. Ustava Federacije propisano: „U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu“, što znači da se radi o uvjetnoj opciji, a ne apsolutnoj odrednici kako je navedeno u članu 20.16.A Izbornog zakona i kako se u računanju mandata primjenjuje“, navedeno je u obrazloženju Odluke Ustavnog suda BiH.
Uputstvo CIK-a iz decembra 2018. godine
Upravo na odredbu Ustava Federacije BiH na koju se pozivao Božo Ljubić, pozvala se i Centralna izborna komisija BiH kada je u decembru 2018. godine donijela Uputstvo o izmjeni i dopunama Uputstva o postupku provedenih posrednih izbora za tijela vlasti u Bosni i Hercegovini obuhvaćenih Izbornim zakonom BiH. Ovim je aktom CIK “prevazišao” nedostatke u Izbornom zakonu BiH, te je, na osnovu odredbe Ustava FBiH vršio raspored delegata u Domu naroda FBiH.
Kako se može vidjeti, Centralna izborna komisija BiH je svakom kantonu dala mogućnost delegiranja po najmanje jednog delegata iz reda sva tri konstitutivna naroda. Uslov je, naravno, da je takav delegat prethodno izabran u kantonalnu skupštinu.
Odluka Ustavnog suda BiH broj U 3/19
Nakon što je Centralna Izborna komisija BiH usvojila Uputstvo o rasporedu delegata u Domu naroda FBiH, HDZ-ova zvaničnica Borjana Krišto je, pored ostalih, uputila Ustavnom sudu BiH zahtjev za ocjenu ustavnosti ovog akta.
“Odbacuje se kao nedopušten zahtjev Borjane Krišto, predsjedavajuće Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti Uputstva o izmjeni i dopunama Uputstva o postupku provedbe posrednih izbora za tijela vlasti u Bosni i Hercegovini obuhvaćenih Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” broj 91/18) zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine”, navedeno je u Odluci Ustavnog suda BiH donesenoj 28. marta 2019. godine.
U obrazloženju je navedeno da “Ustavni sud smatra da je u nadležnosti redovnih sudova da provjere da li je administrativni propis, kao što su uputstva CIK-a, u skladu s Izbornim zakonom i Ustavom Federacije BiH”.
