Istaknuto

Istaknute objave

Trojka između Mandića, Ademovića i Konakovića: NiP-ov Centar jači od Centrale!

Naredne sedmice trebala bi biti održana nova sjednica Općinskog vijeća Centar na kojoj će biti razmatran zahtjev načelnika Srđana Mandića o preispitivanju odluke o njegovom opozivu koju je 18 vijećnika izglasalo na sjednici OV Centar u četvrtak. Iako je Mandić, kako kaže, šokiran ovom inicijativom, vrlo brzo se sabrao pa čak i konsultirao sa predsjednikom NIP-a Elmedinom Konakovićem čijih je devet vijećnika potpisalo inicijativu za opoziv sa još sedam vijećnika te uputio zahtjev za ‘ponovnim odlučivanjem’.

Vijećnik NIP-a u OV Centar Jasmin Ademović kojeg je Mandić optužio da je glavni inicijator opoziva i da želi preuzeti načelničku poziciju, odbacio je navode načelnika i poručio da je Mandić neradnik i da neće odustati. Tokom protekla dva dana uslijedile su brojne reakcije. Mandića su podržali predsjednici Naše stranke i SDP-a Edin Forto i Nermin Nikšić, a Mandić tvrdi da je to učinio i njegov saborac Konaković. No, javnog osvrta šefa NIP-a nije bilo o ovoj temi. Stranački organi jesu raspravljali, ali odustajanja od opoziva nema. To bi bio kratki epilog dugog sastanka.

Ademović je u gostovanju na Face tv kazao da se vijećnici suočavaju sa pritiscima, a on sa medijskom diskreditacijom. Tvrdi da je ovaj opoziv kulminacija nerada Mandića, te da su građani nezadovoljni.

Ističe da je upravo NIP najviše zaslužan za Mandićevu pobjedu, ali da moraju braniti principe trojke i da je dogovor da će o problemima razgovarati. Iako je i prošle godine postojala ideja o opozivu Mandića, tada je ugušio Konaković kako ne bi bilo posljedica na rezultat trojke na Općim izborima.

„Mi smo sada vlast i treba da kritikujemo kadrove koje smo mi protežirali. Ne trebamo se vraćati u prošlost i kriviti SDA, DF. Ako neko od naših direktora ne radi dobro, treba ga smijeniti. Koga je trojka smijenila od direktora, koliko ja znam nikoga. To nije dobar proces, trebamo da mijenjamo ljude koji ne rade dobro svoj posao. Rekli smo da ćemo biti dosljedni i da ćemo iz temelja promijeniti stvari. Šta smo mi promijenili u općini Centar, apsolutno ništa. Da bismo se popravili potrebna je i kritika“, precizirao je Ademović.

Govoreći o sastanku koji su imali u stranci sa predsjednikom Konakovićem, Ademović je kazao da on odgovara građanima koji su ga birali i da predsjednik NIP-a ne može promijeniti odluku te da to jasno precizira i Statut Naroda i pravde.

„Siguran sam da će Mandić na referendumu biti opozvan. On je jedan od najgorih načelnika u KS. Samo uporedite kapitalne projekte načelnika Ilidže i Centra“, kazao je Ademović koji je svjestan pritisaka koje imaju vijećnici koji su stavili svoj potpis na inicijativu o opozivu.

„Neću ja sad reći da se Mandić i lideri drugih stranaka neće uključiti i obeshrabriti druge vijećnike i ići u kupovinu ruku. Ja ću istrajati da se taj referendum desi i sve je urađeno u skladu sa procedurama“, kazao je Ademović.

Primjera radi, u Općinskom vijeću Novi Grad tijesna je trenutna većina ali zbog rada i aktivnosti načelnika Semira Efendića opoziv niko i ne spominje iako NIP u Novom Gradu ima čak devet vijećnika.

Opoziv načelnika Starog Grada Ibrahima Hadžibajrića desio se usljed njegovog hapšenja i određenog pritvora, a što je vijećnicima bio motiv da razriješe Hadžibajrića.

Problemi od skoro samog početka mandata traju i u Novom Sarajevu, no opoziv Hasana Tanovića nije izgledan jer u ovom trenutku ne postoji 16 vijećnika koji bi mogli staviti potpis na tu inicijativu. Ali, da postoji veliki broj problema u samom funkcionisanju OV i saradnji sa načelnikom to je jasno vidljivo i na samim sjednicama koje traju cijeli dan, pa i duboko u noć.

Otvaranje sezone opoziva načelnika u Kantonu Sarajevo, te sukobi unutar stranaka trojke samo godinu prije lokalnih izbora moglo bi najveću štetu donijeti upravo strankama trojke. Dok se na višim nivoima trude ‘lažno’ prikazati jedinstvo, lokalni nivoi pucaju po šavovima.

Forto, Nikšić i Konaković obavljaju isuviše važne pozicije da bi se bavili lokalnim požarima. Oni bitke biju sa Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom. No, ni to im ne ide od ruke. Evidentno je nezadovoljstvo i njihovog članstva i glasača i ono će biti samo veće.

Rekonstrukcija Vlade KS još je jedan vruć krompir u rukama trojke. Politička trgovina na koju su pristali sa zastupnicima Damirom Marjanovićem, Redžom Lemezanom i Admelom Hodžić kako bi izbacili Stranku za BiH, već izlazi na površinu. O trgovini pozicijama, namještenim konkursima sa već unaprijed poznatim kandidatima, nezakonitim odlukama Vlade kada je riječ o imenovanjima, govore tek rijetki.

Umjesto promjena koje su obećali i borbe protiv korupcije, stranke trojke ušle su u začarani krug za koji su godinama optuživali SDA. Nije ni čudo što sve glasnije i glasači trojke poručuju ‘vratite nam SDA’ gledajući kadrovsku politiku stranaka, direktore javnih preduzeća, a posebno onih od kojih zavise i općine kao što je riječ o javnoj čistoći, odvozu otpada, uređenju parkova i zelenih površina, vodosnabdijevanju.

(NAP)

Quo vadis, Srđane: Istina o ubijenoj djeci Sarajeva se utvrđuje na sudu, a ne na društvenim mrežama

Činjenice se utvrđuju na sudu, a ne na društvenim mrežama. Dječiji život nije doskočica Srđana Puhala, i “umjetnički dojam” Jasmile Žbanić. Da biste sudski utvrdili činjenice, morate provesti sudski postupak. A krivičnog postupka, prema ovom pravu koje se primjenjuje kod nas, nema bez optužnice nadležnog tužilaštva. Nijedno tužilaštvo sa sjedištem u Sarajevu, a naročito ona na brdima oko Sarajeva, nije podiglo nijednu optužnicu za ubijanje djece tokom u Haagu dokazane opsade glavnog grada BiH. Dakle, ako sagledate u sudskom postupku pravosnažo utvrđene činjenice u Sarajevu nijedno dijete nije žrtva ratnog zločina. Što znači da je Srđan Puhalo u krivu. U Sarajevu, pravosudno gledano, nije ubijeno nijedno dijete.

Borci za ljudska prava, a takvim se smatraju i analitičar Puhalo i redateljica Žbanić, u svakoj državi, bila cvilizirana ili ne, insistiraju na pravdi. A pravda nije utvrđivanje “količine žrtve”. Pravda je utvrđivanje i identifikovanje krivca. Dakle, da bi se utvrdilo da je ubijeno ijedno dijete u Sarajevu, moraju se, prvo, optužiti oni koji su pucali po Sarajevu. Tužilaštvo ih mora izvesti pred nadležni sud i prezentirati dokaze o ubijenoj djeci. Te dokaze ne prikupljaju roditelji i udruženja roditelja. Roditelji mogu biti samo svjedoci. I to je sve.

Ako ste borac za ljudska prava, a Žbanić i Puhalo ističu da jesu, onda svakodnevno insistirate na procesuiranju krivaca za ubistva koja su vam poznata. Puhalo kaže da mu je poznato da je u Sarajevu ubijeno 600 djece. Evo, čak i ako krenemo s pretpostavkom da je njegov broj tačan, doći ćemo do istog cilja – ne postoji nijedna presuda pred domaćim pravosuđem za ubistvo tih 600 djece. Pa, opet, Puhalo ne problematizira to što niko nijen osuđen za smrt njemu poznatih 600 djece Sarajeva. On problematizira broj ubijene djece, tražeći nedosljednosti između spiskova poluprivatnih udruženja koja su građu prikupljala bez ikakvih državnih ovlaštenja bez kojih je, budimo objektivni, nemoguće prikupiti sve potrebne podatke.

Da li je broj ubijene djece u Sarajevu preuveličan? Moguće je. Da li Srđan Puhalo umanjuje stvarni broj stradale djece? I to je moguće. Ali, sve dok se pravosnažnom presudom, nakon sudskog postupka ne utvrdi tačan broj stradale djece, prostor za manipulacije će postojati.

Srđan Puhalo će za sebe reći da je borac za ljudska prava i aktivista. Njegova djela će, pak, reći da je on egocentrik, spreman da uradi sve kako bi privukao pažnju javnosti. Jer da je borac za ljudska prava, insistirao bi na sudskom utvrđivanju istine i ne bi raspisivao nagrade za “mrtvu sarajevsku djecu”.

U civiliziranom svijetu i danas se raspisuju nagrade za informacije o počiniocima krivičnih djela. Bosanskohercegovački “aktivista” Srđan Puhalo raspisuje nagradu za “listu žrtava”. On nudi deset hiljada maraka za 1600 imena sarajevske djece. Otprilike, 6,25 KM po glavi ubijenog djeteta.

Kada su pripadnici Desetog diverzantskog odreda 16. jula 1995. godine na vojnoj ekonomiji Branjevo kod Zvornika strijeljali između 1000 i 1400 srebreničkih Bošnjaka, Ratko Mladić je Francu Kosu i njegovim ubicama obećao nagradu – 5 DM (njemačkih maraka) po  glavi ubijenog Bošnjaka. Inflacija je, očito, uradila svoje. Danas Srđan Puhalo, Mladićev sugrađanin iz Kalinovika, plaća 6,25 KM za “potvrđenu” smrt sarajevskog djeteta.

Znate, Haški tribunal i svi međunarodni aktivisti su učinili sve da se identifikuju ubice sa Branjeva. Nije se vodila polemika o tome da li je tog dana strijeljano 1000 ili 1400 Bošnjaka. Tražile su se ubice.

Priču o Branjevu bi trebala znati i redateljica Jasmila Žbanić. Istina, u njenoj “Aidi” nisu vjerodostojno opisana sva stratišta Srebreničana. Ona se tek, jednom sekvencom, osvrnula na ubistva u Domu kulture u Pilici. No, to je njeno pravo. Film je jedno, stvarnost je drugo. Za svoje potrebe i potrebe filma, ona je mogla izmijeniti i biografiju Hasana Nuhanovića, stvarnog scenariste svog nagrađivanog filma. Recimo, negdje pred kraj filma prevoditeljica Aida nakon rata odlazi u svoj stan i tu je uljudno dočekuje porodica ubice njene porodice. Znate li šta je bilo u stvarnom životu? UN-ovog prevodioca Hasana Nuhanovića, netom iza rata, sa njegovog kućnog su praga bukvalno otjerali članovi porodice Milenka Stanića, vlaseničkog gospodara života i smrti koji je odgovoran za ubistvo i spaljivanje Hasanove majke. Jasmila Žbanić je, dakle, iskrivila istinu na kojoj danas insistira.  Sudovi su presudili da su Srebreničani masovno strijeljani na najmanje šest različitih lokacija. U filmu “Quo Vadis, Aida” vidimo samo jedno stratište. Ali to je samo njen umjetnički dojam. I prilagođavanje zapadnoj publici od koje očekuje nagrade. i nove projekte. Baš kao i Srđan Puhalo.

Uoči sjednice VSTV-a: Posljednja bitka za Viši privredni sud u Banja Luci

1.

Milan Tegeltija, čovjek koji je uništio pravosuđe BiH, prije svog konačnog odlaska namjerava da zakuca i zadnji klin u kovčeg ovog stuba vlasti.

2.

Očekivalo se da Tegeltija, na pres konferenciji, održanoj 10.12.2020. godine, saopšti da podnosi ostavku. Međutim, on je samo najavio da će odstupiti sa čela VSTS-a, kao i iz članstva u ovom tijelu, nakon održavanja sjednice VSTS-a, koja treba da se održi 15. i 16.12.2020. godine.

3.

Pokvarenost, prljave igre i podmuklost djelovanja Tegeltije, ukazuju da u sedam dana, koje je sebi ostavio da provede na čelu VSTS, ima namjeru da završi neki od toksičnih poslova kojima se bavio i realizovao ih sve vrijeme mandata na čelu najznačjnijeg pravosudnog tijela i finišira ih na zadnjoj sjednici kojom će predsjedavati.

4.

Razlog za ovakvo, krajnje nelogično, Tegeltijino postupanje leži u činjenici da se na toj sjednici (dan za imenovanja je 16.12.) bira jedan sudija Višeg privrednog suda Banjaluka.

Radi se o izuzetno bitnom sudu, jer ovaj sud postupa kao drugostepeni u privrednim sporovima.

Vrlo često su to milionski sporovi, zbog čega je SNSD-u od velikog značaja da uspostavi kontrolu nad ovim sudom.

5.

Navedeni sud trenutno ima šest sudija, od kojih su troje u vrlo bliskim vezama sa strukturama SNSD-a.

6.

Izbor sedmog sudije je planiran za 16.12.2020. godine, a Tegeltija je to mjesto namijenio jednom od dva člana bračnog para Koričić – Asmiru ili Saneli.

7.

To su njegovi favoriti i izbor bilo kojeg od njih dvoje, značilo bi da Tegeltija/SNSD imaju kontrolu nad ovom institucijom i nakon što on konačno podnese ostavku i zauvijek ode iz pravosuđa, koje je potpuno zagadio.

8.

Asmir Koričić je aktuelni predsjednik Okružnog privrednog suda Banjaluka, a na tu poziciju je izabran isključivo zahvaljujući prijateljstvu sa Tegeltijom.

Riječ je o sudiji skromnog pravničkog znanja, ali vrlo vještog u “kombinacijama” i “potkivanju”.

9.

Nešto više pravničkog znanja ima njegova supruga Sanela Koričić, koja se trenutno nalazi na poziciji sudije Osnovnog suda u Banja Luci. Međutim, ona je sudija na izvršnom referatu.

Izvršni referat se u pravosuđu smatra najjednostavnijim referatom, zbog čega se takve sudije nikada ne biraju na drugostepeni sud. Razlog je jednostavan: sudija sa izvršnog referata nije osposobljen da odlučuje u složenim parničnim predmetima.

10.

Za poziciju sudije Višeg privrednog suda Banjaluka prijavilo se ukupno sedam kandidata.

11.

Koliko su (ne)znanja, pred komisijom za izbor VSTS-a, pokazali Asmir i Sanela Koričić najbolje oslikava činjenica da su od sedam kandidata zauzeli šesto i sedmo mjesto.

Međutim, Tegeltija od ranije planira progurati jedno od njih za sudiju Višeg privrednog suda Banja Luka.

12.

Iako je izgubio većinu u VSTS, Tegeltijin plan je da zaigra na kartu nacionalnog ključa; Insistiraće na tome da se radi o upražnjenoj poziciji, na koju treba da dođe sudija iz reda bošnjačkog naroda, zbog čega mora biti izabran ili Asmir Koričić ili njegova supruga Sanela Koričić.

Ukoliko navedeni plan Tegeltije bude realizovan, to će biti udaranje još jednog velikog klina u kovčeg zvan “Pravosuđe BiH”.

13.

Bez obzira na nacionalni ključ, čak ni za Pravosuđe BiH nije normalno da za sudiju bude izabran neko ko je “osvojio” svojim neznanjem posljednje, odnosno pretposljednje mjesto na rang listi.

14.

Ta lista je kreirana prema dosadašnjim rezultatima kandidata i prema procjeni njihove kredibilnosti prilikom usmenog intervjua.

U sličnim situacijama se do sada praktikovalo da se poništi konkurs, kako bi se dala prilika širem krugu kandidata iz reda naroda (iz kojeg treba biti izabran sudija) da se prijavi, a sve sa ciljem da se za sudiju imenuje koliko-toliko sposoban kandidat.

15.

Navedeni konkurs treba poništiti ne samo što su Koričići nekompetentni za tu poziciju, već što se u pravosudnim krugovima znalo da je to mjesto “potkovano” za Asmira ili Sanelu Koričić.

Upravo iz tog razloga se prijavio mali broj kandidata, od čega samo dva iz reda bošnjačkog naroda.

16.

Važno je naglasiti da u prvostepenim sudovima u Republici Srpskoj radi veliki broj sudija iz reda bošnjačkog naroda, ali se, očigledno, nisu prijavili na navedeni konkurs, jer su unaprijed znali da je namješten.

Tegeltija već šest i po godina, veoma uspješno, manipuliše ostalim članovima VSTS-a.

17.

To mu je namjera i prilikom zadnjeg predsjedavanja tom institucijom, ali ostali članovi VSTS nikako ne bi trebali dopustiti da ih Tegeltija namagarči još jednom; On definitivno odlazi i ne bi se smjelo nikako dogoditi da sebi i SNSD-u obezbijedi kontrolu nad Višim privrednim sudom Banjaluka, kojim će on upravljati i nakon ostavke.

18.

Tegeltija je prosječan harmonikaš, a VSTS, konačno oslobođen te individue, nikako mu ne bi smio dozvoliti da uspješno odigra svoj posljednji tango u toj instituciji. Bio bi to novi poraz VSTS-a sa ogromnim posljedicama.

Dragan Čović glasao za ukidanje Inzkovog zakona: Genocid na usaglašavanju kod HDZ-a i SNSD-a

“Hvala lijepo. Od dvanaest prisutnih, koji su pristupili glasovanju, za osam, protiv četiri, niko suzdržan. Federacija BiH tri za, četiri protiv, niko suzdržan. RS pet za, niko protiv, niko suzdržan. Postoji opća, ali ne postoji entitetska većina. Idemo u dalje usaglašavanje”, konstatirao je predsjedavajući Doma naroda BiH Dragan Čović, nakon što su se delegati izjasnili o prijedlogu zaključka kojim se traži poništavanje odluke OHR-a kojom je kriminalizirano negiranje genocida.

Za ovaj zaključak je glasalo dvanaest delegata. Trojica su bila odsutna. Bakir Izetbegović i Amir Fazlić iz Kluba delegata bošnjačke nacionalnosti nisu bili u sali, a u Klubu Hrvata nedostajao je Bariša Čolak. I njegovo je odsustvo bilo presudno da ne bude potrebne entitetske većine prilikom izglasavanja ovih zaključaka.

Za su glasali svi delegati u Klubu Srba, uključujući četiri SNSD-ova i jednog “opozicionog” delegata iz SDS-a. Dakle, zaključak kojim se traži ukidanje zabrane negiranja genocida i kojim se rat u BiH označava “građanskim ratom” i “tragičnim sukobom” podržali su Dušanka Majkić, Mladen Bosić, Sredoje Nović, Lazar Prodanović i Nikola Špirić. I to je bilo očekivano. No, potpuno “neočekivano” je bilo glasovanje delegata iz Kluba Hrvata. Za zaključak kojim se traži poništavanje “kriminalizacije genocida” glasovali su Dragan Čović, Lidija Bradara i Marina Pendeš. Četvrti HDZ-ov delegat u Klubu Hrvata Braiša Čolak, rekosmo, nije prisustvovao sjednici. Jedini delegat u Klubu Hrvata koji je bio protiv ovog zaključka je Zlatko Miletić. Svi prisutni bošnjački delegati (Asim Sarajlić, Munib Jusufović i Denis Bećirović) bili su protiv. No, to ništa neće značiti u drugom krugu glasanja.

Naime, današnja odluka ide na usaglašavanje na Kolegij doma i, s obzirom na stav člana Kolegija Bakira Izetbegovića, to neće biti usaglašeno. Tada se prijedlog zaključka ponovo vraća na glasanje u Dom naroda. Da bi zaključak bio usvojen, mora ga podržati natpolovična većina delegata, s tim da dvije trećine iz jednog entiteta ne smiju biti protiv. Iz RS-a je neupitna većina, jer je za zaključak glasalo svih pet delegata. No, kada je u pitanju Federacija, situacija se drastično mijenja. Ukoliko na narednoj  sjednici bude prisutan Bariša Čolak, to znači da će HDZ imati četiri delegata koji će glasati za zaključke, što je više od jedne trećine (ukupno deset) delegata iz Federacije BiH. U tom bi slučaju zaključak bio usvojen.

Kalkulacije i manipulacije: ORKE na vlasti u BiH

Ko god da formira vlast na državnom, entitetskim i kantonalnim nivoima imat će pred sobom više nego težak posao.

I teško je reći šta je veći – prvi prioritet.

Inflacija samo raste. Potrošačka korpa sve je skuplja, cijene energenata su u usponu, a najavljeno poskupljenje struje samo će doliti dodatno ulje na vatru. Odlazak mladih sposobnih ljudi samo dobija na dinamici, piše Sead Numanović u kolumni za politicki.ba.

Migrantski talas u usponu je i prijeti dodatnom eskalacijom i destabilizacijom. Politike Srbije i Hrvatske stabilno idu ka daljem davljenju Bosne i Hercegovine.

U Srbiji je izabrana nova vlada, a stara velikodržavna politika srpskog sveta samo je dodatno ojačana i jakom pozicijom prvog potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova Ivice Dačića.

U Vladi nema Aleksandra Vulina. Ali je pristiglo nekoliko novih Vulina.

Hrvatska od Nove godine ulazi u Šengen i euro-zonu. Time u cjelosti postaje članica Evropske unije i Brisel više nema jakih kontrolnih mehanizama kojima bi mogao utjecati na politiku zvaničnog Zagreba prema Sarajevu.

“Legitimno predstavljanje” tek će dobiti na zamahu.

“Vidim da se ti muslimani tamo nešto pate. Blok Srbi-Hrvati će o svemu odlučiti, a ne oni. Ovdje ćemo mi birati, šta god oni mislili o tome”, reče Milorad Dodik, lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata i čelnik srpskog bloka koji okuplja najmanje šest stranaka.

Ta šestorka pojačana je (najmanje) jedanestorkom Dragana Čovića, okupljenom oko Hrvatskog narodnog sabora.

Hidroelektrane u gornjem toku rijeke Drine, aerodrom u Trebinju, “legitimno predstavljanje” Hrvata, paketi kontrole i blokade… definirani su principi ORKA-saveza Dodik-Čović.

Sarajevo je u očiglednom rasulu!

Šta god da rekli, ne može se sakriti činjenica da nemaju odgovore na srpsko-hrvatski blok u Bosni i Hercegovini koji sasvim jasno govori šta hoće, pa i ucjenjuje.

U Sarajevu je prioritet svih prioriteta – vlast. I nema cijene koja će se platiti za to.

Da nije tako, neko bi odgovorio Dodiku i njegovoj izjavi o “patnji muslimana”.

Da su lideri konglomerata od skoro 20 stranaka iole svjesni, neko od njih bi Dodika i bukvalno otjerao tamo odakle je ispuzao prije 63 godine!

“Vidim da se ti muslimani tamo nešto pate. Blok Srbi-Hrvati će o svemu odlučiti, a ne oni. Ovdje ćemo mi birati, šta god oni mislili o tome”, reče Dodik prije tri dana.

I niko mu ne odgovori! Ni indirektno.

Ako pogledamo o čemu se priča unutar političkih blokova u Sarajevu, onda ćemo bjelodano jasno vidjeti da je iznad svega lični animozitet. Čak su i djeca u vrtićima zrelija.

Probosanske i bošnjačke stranke imaju 2 od 3 člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Isti blok ima 24, od 42 poslanika u državnom parlamentu…

A bank drže stranke u apsolutnoj manjini. I diktiraju uslove, katilski određuju ko od Bošnjaka može u vlast, a ko ne. Čović i Dodik su se potrudili da mi sasvim jasno znamo šta oni hoće.

A mi ne znamo šta hoće bošnjačke-probosanske stranke. Koji je to donji prag ispod kojeg nema ulaska u vlast?

Je li to državna imovina? Je li to ulazak u NATO u naredne četiri godine? Je li to Berlinski proces i ekspresna ratifikacija tri nedavna bitna sporazuma o integriranju i napretku regiona?Je li to kandidatski status do kraja (ove) godine?Je li to izgradnja autoputa od Sarajeva do Tuzle? Je li to regulacija toka rijeke Spreče?

BILO ŠTA!

Ne znamo. Ne vidimo to ni na profilima na društvenim mrežama brbljivih lidera koji se rado oglašavaju tamo o svemu i svačemo, samo ne o temeljnim vrijednostima.

5-ORKE, 6-0RKE, 8-ORKE, 11-ORKE… nisu na papir jasno stavile temelje svog ulaska u vlast. Bitne su pozicije i bitno je da “ovi drugi” ne budu u vlasti. I da bi se to ostvarilo ići će se u pakt s “crnim đavolom” samo da bi se ovim drugim napakostilo.

Nema selameta od takve vlasti!Demokratija podrazumijeva da se nakon izbora onima što dolaze dadne stotinu dana fore.

Živimo u vremenima kada su i minuti dragocjeni i nakon protraćenih 20 godina plus, nemamo komocije ni za sekundu “fore”.

OHR pripremio materijale o distribuciji mandata: Livno daje devet delegata, Bihać osam, iz Sarajeva u DN ide pet Srba, iz Mostara i Širokog devet Hrvata

OHR je pripremio prijedlog odluke o distribuciji delegata za Dom naroda FBiH, saznaje Istraga. Materijal sadrži tabelu u kojoj su upisani brojevi bošnjačkih, hrvatskih i srpskih delegata po kantonima, te broj delegata za one koji se izjašnjavaju kao ostali. Sve bi, kako saznajemo, u narednim danima trebalo biti dostavljeno Centralnoj izbornoj komisiji BiH. Prema OHR-ovom izračunu, kantoni sa koji su pod apsolutnom kontrolom HDZ-a BiH delegirat će sedamnaest od ukupno 23 delegata u Klubu Hrvata. Preostalim kantonima pripada uklupno šest delegata iz reda hrvatskog naroda, što znači da niko osim HDZ-a BiH, čak ni u drugom krugu, neće moći predložiti (pot)predsjednika Federacije BiH. U nastavku ćemo, ukratko, obraditi svaki od deset kantona.

HNK – Mostar (9 delegata – 5 H, 2 S, 1 B i 1 O) 

Nakon odluke Christiana Schmidta, HNK bi, prema izračunu OHR-a, trebao davati devet delegata. Umjesto dosadašnja tri delegata iz reda hrvatskog naroda, HNK će davati pet delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. Dvoje Srba bi, predlaže OHR, trebalo ući iz HNK. Bošnjacima iz ovog kantona pripada samo jedno mjesto, koliko i onima koji se izjašnjavaju kao ostali.

Prema popisu stanovništva, u HNK živi 220 hiljada stanovnika, od čega se njih 118 hiljada izjašnjava kao Hrvati, 92 hiljade kao Bošnjaci, 6000 kao Srbi, i 5200 kao ostali.

ZHK- Široki Brijeg, (7 delegata – 4 H, 1 S, 1 B, 1 O)

Zapadnohercegovačkom kantonu, izračunali su eksperti OHR-a, trebaju pripasti četiri delegata iz reda hrvatskog naroda, te po jedan delegat iz reda srpskog, bošnjačkog i ostalih. U odnosu na ranije rješenje, OHR je ovom kantonu dodao jednog delegata iz reda hrvatskog naroda.

Prema popisu stanovništva, u ZHK živi 94 hiljade stanovnika od čega je 93800 Hrvata, 718 Bošnjaka, 101 Srbin i 354 iz reda ostalih.

K10 – Livno ( 9 delegata, 3 H, 4 S, 1 B, 1 O)

OHR-ovi eksperti predlažu da Livanjski kanton, u kojem živi 84 hiljade stanovnika, daje devet delegata. Tri bi pripala Hrvatima, četiri Srbima, te po jedan Bošnjacima i ostalima. U ovom kantonu živi 64 hiljade Hrvata, 10 hiljada Srba, 8 hiljada Bošnjaka i 581 ostali. U odnosu na ranije odredbe, OHR je ovom kantonu dodao jednog delegata iz reda hrvatskog naroda.

SBK- Travnik (8 delegata, 4 H, 2 B, 1 S, 1 O)

U SBK živi 254 hiljade stanovnika. Oko 146 hiljada se izjašnjava Bošnjacima, 97 hiljada je Hrvata, 3000 Srba i oko 7000 ostalih. OHR-ova računica kaže da bi taj kanton trebao dati četiri delegata iz reda hrvatskog naroda, dva Bošnjaka, te po jednog Srbina i ostalog. U poređenju sa ranijim odredbama, SBK je dobio po jednog delegata iz reda hrvatskog i bošnjačkog naroda.

USK- Bihać (8 delegata, 3 B, 3 S, 1 H i 1 O)

U odnosu na prethodne godine, OHR je Unsko-sanskom kantonu dao dva dodatna delegata. Jedan dodatni pripada Bošnjacima, jedan dodatni – Srbima. Tako će ubuduće biti ovakav raspored iz USK-a – tri Bošnjaka, tri Srbina, jedan Hrvat i jedan iz reda ostalih. U USK, prema popisu iz 2013. godine, živi 273 hiljade stanovnika. Od toga je 246 hiljada Bošnjaka, pet hiljada Hrvata, osam hiljada Srba i 13 hiljada ostalih.

ZDK – Zenica (9 delegata, 4 B, 2 H, 2 S, 1 O)

Prema popisu iz 2013. godine, u ZDK živi 364 hiljade stanovnika. Bošnjaka je 300 hiljada, Hrvata 43 hiljade, Srba pet hiljada, dok je ostalih oko 15 hiljada. Nakon Schmidtove odluke, četiri delegata pripadaju Bošnjacima, dva Hrvatima, dva Srbima i jedan ostalima. U odnosu prethodne godine, po dodatnog delegata su dobili Bošnjaci, Srbi i Hrvati.

KS – Sarajevo (12 delegata, 4 B, 1 H, 5 S, 2 O)

Schmidtovom odlukom Kanton Sarajevo je dobio četiri dodatna delegata. Raspored bi trebao izgledati ovako – Bošnjaci četiri delegata, Srbi pet delegata, Hrvati jednog delegata i ostali dva delegata. Prema popisu iz 2013. godine, u Kantonu Sarajevo živi 413 hiljada stanovnika. Bošnjaka je 346 hiljada, Hrvata 17 hiljada, Srba 13 hiljada, a stalih 36 hiljada.

BPK – Goražde (4 delegata, 1 B, 1 H, 1 S, 1 O)

U odnosu na prethodni period, Goražde je ostalo na istom broju delegata iz reda konstitutivnih naroda. Po jednog delegata dobijaju Bošnjaci, Srbi, Hrvati i oni koji se izjašnjavaju kao ostali. U BPK je, po popisu iz 2013. godine, živjelo 23 hiljade stanovnika.  Bošnjaka je 22300, Hrvata 24, Srba 885 i ostalih 512.

TK – Tuzla  (10. delegata, 5 B, 1 H, 3 S, 1 O)

U Tuzlanskom kantonu živi 445 hiljada stanovnika. Oko 392 hiljade ih se izjašnjava kao Bošnjaci. Hrvata je 23500, Srba 7000, a ostalih 22000. Nakon Schmidtove odluke ovom kantonu pripada pet bošnjačkih delegata, jedan iz reda hrvatskog naroda, tri Srbina i jedan ostali.

PK – Orašje (4 delegata, 1 B, 1 H, 1 S, 1 O)

Prema popisu iz 2013. godine u Posavskom kantonu živi 43 hiljade stanovnika. Oko 33600 ih se izjašnjava Hrvatima, 8200 je Bošnjaka, 831 Srbin, dok je ostalih 770. Christian Schmidt je odlučio da svi daju po jednog delegata u Dom naroda FBiH.

Kada se sagleda OHR-ov prijedlog, možemo primijetiti veliku disproporciju kada je u pitanju vrijednost glasa. Tako, recimo, Livanjski kanton u kojem živi 84 hiljade stanovnika daje devet delegata, dok USK, u kojem živi 273 hiljade stanovnika daje osam delegata. Ili, recimo, po devet delegata daju HNK sa 220 hiljada stanovnika i ZDK sa 364 hiljade stanovnika. SBK sa 254 hiljade stanovnika daje osam delegata, dok ZHK sa 94 hiljade daje sedam delegata. Velika razlika u vrijednosti glasa je posebno izražena kada je u pitanju nacionalna struktura. U prosjeku, 68 hiljada Bošnjaka iz Federacije daje jednog delegata u Dom naroda FBiH, dok 21 hiljada Hrvata iz FBiH daje jednog delegata. Oko 2300 Srba ima pravo na jednog delegata u Domu naroda, dok devet hiljada ostalih daje jednog delegata. Osim toga, ostali nemaju pravo predlaganja (pot)predsjednika Federacije BiH, što je već utvrđeno kao diskriminacija.

Janusz Bugajski’s Washington View:Unrest is Spreading in Russia

Russian President Vladimir Putin delivers a speech after a meeting as part of the 30th EU-Russia summit at EU headquarters in Brussels on December 21, 2012. Putin went into talks with the EU in feisty form, tackling a lengthy agenda of contentious issues, including human rights, Syria and trade ties. AFP PHOTO/JOHN THYS

Military failure in Ukraine is undermining the stability and survival of the Russian state. The Kremlin has tried to disguise its war losses to prevent negative domestic reactions, but the reality of failure is becoming increasingly clear, most recently in the retreat from Kherson soon after the region was illegally incorporated in the Russian Federation. Russia’s convulsions are evident in high-level criticisms of state policy, purges in the military, political, and economic structures, conflicts within the security institutions, public resistance to mobilization, and mounting regional unrest.

Russia’ s military lost the battles for Kyiv, Kharkhiv, and Kherson, and continues to lose ground in other occupied territories. Some military experts estimate that Donbas and even Crimea will be liberated over the coming months. Moscow’s war losses are enormous, with a conservative estimate of over 100,000 dead, incapacitated, or captured, together with several thousand destroyed or captured aircraft, tanks, and other heavy equipment. These staggering losses have seriously depleted Russia’s military capabilities and decimated elite units.

Internal Russian criticisms about the planning and conduct of the war have mushroomed despite strict state censorship. The Military Review website, which is close to the Russian Ministry of Defense, has published devastating attacks on  the condition of Russia’s armed forces. Even senior former military commanders have lambasted the operation. Retired General Leonid Ivachov, a prestigious figure in the Soviet General Staff, has denounced the policy of deploying various private formations alongside the regular army. Ivashov even stated that “Russia will cease to exist” if it continues the war by becoming increasingly isolated and destitute.

Igor Girkin, the former “Minister of Defense” of the Moscow-created Donetsk People's Republic in occupied Ukraine, has asserted that a classic revolutionary situation is brewing inside Russia. Moscow is waging an increasingly unpopular imperialist war, the battle front is collapsing, and the country’s leaders are disconnected from reality. According to Girkin, Putin is kept in power to prevent elite battles that would precipitate Russia’s disintegration. Such criticisms have been amplified by hardline military bloggers who openly attack Russian commanders for their mediocrity, ineptitude, and cowardice.

There is frequent reshuffling of the Russian command structure and a constant purge of senior officers blamed for a poorly designed war strategy. Alongside the military purges there has been a spate of suspicious deaths among oligarchs and critics  of the Kremlin. At least a dozen Russian oligarchs have died in unexplained circumstances, leading to speculations whether they were opposed to the war and willing to support alternative leaders or whether they committed suicide because of economic losses due to international sanctions. They have included Ravil Maganov, chairman of the board of Russia's largest private oil company Lukoil, one of a few Russian companies to criticize the invasion of Ukraine.

Disputes between security institutions have intensified. Yevgeniy Prigozhin, who controls the Wagner paramilitary group, has lambasted Russia’s military commanders and Defense Minister Sergei Shoygu and Chief of the General Staff Valery Gerasimov for their failures. Wagner has sustained significant losses in Ukraine and has recruited convicts in Russian prisons in return foramnesty. Chechen Republic leader and Putin loyalist Ramzan Kadyrov has also openly attacked Russia’s military leaders for incompetence and lack of commitment. Kadyrov's and Prigozhin’s critiques indicate a deepening fragmentation among the pro-war leaders. Firefights between the regular military and private contractors have also erupted. In the midst of massive losses, logistical shortages, and retreats such internal conflicts can precipitate outright military mutinies. At the same time, underground resistance movements have become active inside Russia and engage in regular sabotage operations against recruitment centers and the military infrastructure.

Leonid Gozman, president of the all-Russian public movement Union of Right Forces, has warned that Russia’s regime faces collapse in which the country can descend into chaos and potential civil war. A rapid disintegration would result in clashes between various military formations including Kadyrovtsy, Wagnerites, ambitious generals, and regional governors. Gozman believes that the level of violence and bloodshed could become “apocalyptic.”

Russia's first mass mobilization since World War Two has provoked widespread discontent. The Kremlin confronts a spreading anti-mobilization movement among families of citizens sent to Ukraine without sufficient military training or equipment. The Council of Mothers and Wives, a grassroots anti-war movement reminiscent of the popular movement during Russia’s war in Afghanistan, has claimed that Putin is too fearful to meet with them and is hiding from the public.

Almost a million men have fled the country to avoid mobilization, and several thousand were arrested at anti-war protests in more than fifty cities. Most of the protests were held in non-Russian areas and in poorer Russian regions. The largest flashpoints were recorded in the republics of Dagestan, Buryatia, and Sakha. Men who were enlisted have received minimal training, inadequate weapons, and little food or medical attention, and are led by corrupt commanders. Many have tried to desert and faced imprisonment or execution. The war will have an especially devastating effect on Russia’s regions whose funds are dwindling to pay for the war in Ukraine. The disproportionate mobilization and slaughter of non-Russians is aggravating a litany of grievances in numerous national republics and exploited regions.

Moscow-based opposition activists and exiled democrats are incapable of transforming the Russian empire into a democratic state. Their insistence on preserving Russia in its current borders is viewed with increasing suspicion among non-Russians and regionalists. This leaves the terrain open for alternative voices, particularly for nations and regions demanding independence, including the expanding Forum of Free Nations of Post-Russia. By assembling émigré activists from several nations and regions including the Middle Volga, Siberia, the North Caucasus, and Russia’s Northwest, they are giving voice to long-suppressed aspirations for national and social liberation. Vitriolic Kremlin attacks on such initiatives underscore its intense fear of spreading challenges to Moscow’s rule as Russia faces a grueling winter of defeat in Ukraine.

(Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His new book, Failed State: A Guide to Russia’s Rupture, has just been published)

Vlada RS utvrdila prijedlog Zakona o neprofitnim organizacijama: Vlasti Republike Srpske pratit će rad neprofitnih organizacija u cijeloj BiH i proglašavat će ih “agentima stranog utjecaja” ako budu politički djelovale. Predviđena i krivična odgovornost!

Vlada Republike Srpske utvrdila je prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija RS. Prema tom prijedlogu, vlasti Republike Srpske bi u potpunosti zabranila bilo kakvo političko djelovanje neprofitnih organizacija. Na udaru bi se, naročito našle nevladine organizacije koje se finansiraju novcem iz inostranstva. Prijedlogom ovog zakona predviđena je čak i zabrana rada organizacija za koje vlasti RS procijene da se bave “političkim djelovanjem”. Kompletan prijedlog zakona možete pročitati na ovom linku, a u nastavku ćemo analizirati ključne odredbe.

“Ovim zakonom”, piše u članu 1, “uspostavlja se poseban Registar neprofitnih organizacija osnovanih u Republici Srpskoj koje finansijski ili na drugi način pomažu strani subjekti (u daljem tekstu: Registar), političko djelovanje i političke aktivnosti neprofitnih organizacija koje ih određuje kao agente stranog uticaja, uređuju uslovi i način obezbjeđenja javnosti rada, te propisuju druga pitanja u vezi sa radom tih
organizacija”.

Pod neprofitnim organizacijama podrazumijevaju se
“udruženja i fondacije, kao i strane i međunarodne nevladine organizacije osnovane i registrovane u Republici Srpskoj u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama Republike Srpske koje u cijelosti ili djelimično finansiraju druge države, njihovi organi ili njihovi ovlašteni zastupnici, međunarodne i strane organizacije, strani državljani ili registrovane nevladine organizacije koje se finansiraju iz inostranstva”.

“Pod stranim subjektom podrazumijeva se vlada, izvršni organ druge države ili strana politička stranka, fizičko lice koje nema državljanstvo Bosne i Hercegovine i prebivalište u Bosni i Hercegovini ili pravno lice ili grupa pravnih lica koja je organizovana, registrovana ili osnovana po propisima druge
države ili koja ima sjedište u drugoj državi”, navedeno je u Zakonu.
Agent stranog uticaja, navedeno je dalje, je “neprofitna organizacija koju finansijski ili na drugi način pomažu strani subjekti, a koja se bavi političkim djelovanjem ili političkim aktivnostima propisanim ovim zakonom kao i drugim aktivnostima koje se odnose na političko organizovanje i
djelovanje usmjereno na ugrožavanje demokratije, narušavanje integriteta Republike Srpske, kršenje Ustavom Republike Srpske zajamčenih sloboda i prava i raspirivanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje i netrpeljivosti.

“Političko djelovanje neprofitnih organizacija podrazumijeva učešće u predizbornoj kampanji političkih stranaka i kandidata, prikupljanje sredstava za političke stranke i kandidate, finansiranje kandidata, odnosno političkih stranaka i sprovođenje političke aktivnosti u svrhu ostvarivanja uticaja na formiranje javnog mnjenja radi postizanja političkih ciljeva. Politička aktivnost označava svaku aktivnost prema organima,
institucijama ili izabranim predstavnicima Republike Srpske ili predstavnicima Republike Srpske u institucijama Bosne i Hercegovine u smislu formulisanja politike, političkog ili javnog interesa Republike Srpske. Neprofitnim organizacijama nije dozvoljeno političko djelovanje niti obavljanje političke aktivnosti u smislu st. 1. i 2. ovog člana. Statut, djelovanje i aktivnosti neprofitnih organizacija ne mogu biti suprotni ustavnom poretku niti usmjereni na ugrožavanje demokratije, narušavanje
integriteta Republike Srpske, kršenje Ustavom Republike Srpske zajamčenih sloboda i prava i raspirivanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje i netrpeljivosti”, navedeno je u Zakonu.

Međutim, u sljedećem članu Zakona je navedeno da se “političkim djelovanjem, u smislu ovog zakona, ne smatra se djelovanje u
oblasti nauke, kulture, socijalne i zdravstvene zaštite, sporta, zaštite potrošača, zaštite prava nacionalnih manjina i lica sa invaliditetom, zaštite životne sredine, borbe protiv korupcije, filantropije, volonterstva i informisanja, kao i djelovanje u okviru Ustavom Republike Srpske zagarantovanih sloboda i prava.

Dalje, Vlada predlaže da “materijali neprofitnih organizacija koji se objavljuju putem elektronskih medija, informacionih i telekomunikacionih mreža ili se na drugi način distribuišu moraju imati oznaku neprofitne organizacije. Predloženim zakonom se propisuje i da je “neprofitna organizacija obavezna je da podnese prijavu Ministarstvu u roku od 15 od dana prijema finansijskih sredstava ili druge vrste pomoći od stranog subjekta, na obrascu prijave koji pravilnikom propisuje ministar pravde (u daljem
tekstu: ministar). Podnosilac prijave obavezan je da o svim promjenama u svom djelovanju dostavi dopunu prijave u roku od 30 dana od dana nastanka promjene.

“Nadzor nad zakonitošću rada neprofitne organizacije vrši nadležni inspekcijski organ. Redovan inspekcijski nadzor nad zakonitošću rada neprofitne organizacije vrši se jednom godišnje.
Izuzetno, vanredni inspekcijski nadzor nad zakonitošću rada neprofitne organizacije sprovodi se po predstavkama građana, pravnih lica, javno dostupnih informacija, organa Republike Srpske ili na zahtjev nadležnog odbora Narodne skupštine Republike Srpske”, navedeno je u Zakonu.

No, ono što je posebno interesantno, Vlada predlaže da vlasti RS prate rad neprofitnih organizacija u cijeloj BiH, a ne samo na teritoriji RS.

Ministarstvo prati aktivnosti neprofitnih organizacija iz člana 2. stav 1. ovog zakona kako na teritoriji Republike Srpske, tako i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. U slučaju da neprofitna organizacija u svom djelovanju postupa suprotno Ustavu Republike Srpske i propisima Republike Srpske, djeluje i sprovodi aktivnosti na način kako je to propisano članom 3. ovog zakona, odnosno kao agent stranog uticaja na štetu individualnih i drugih prava građana ili ukoliko Poreska uprava Republike Srpske utvrdi nepravilnosti u finansijskom poslovanju, Ministarstvo dostavlja prijedlog nadležnom sudu za zabranu obavljanja rada i podnosi prijavu protiv odgovornih lica u skladu sa odredbama krivičnog zakonodavstva Republike Srpske”, navedeno je u Zakonu.

Zakon bi, bude li usvojen u NSRS, studio na snagu 1. januara naredne godine.

Analiziramo rezultate za Parlament BiH: SDA osvaja najmanje osam zastupnika, SNSD šest, HDZ i SDP po najmanje četiri, DF tri, NiP najmanje dva, NES dva, SDS dva, PDP jedan

Rezultati su neslužbeni, pa su izmjene moguće. Ali ako projiciramo trenutno dostupne rezultate, SDA će imati najviše zastupnika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine. Slijedi, potom, SNSD koji je osvojio duplo više direktnih državnih mandata od opozicije. SDA će imati najmanje osam zasupnika, SNSD, za sada, ima sigurnih šest, HDZ BiH četiri, SDP BiH četiri, DF tri, NiP dva, SDS dva, PDP jedan, NES jedan, Naša stranka jedan i HDZ 1990 jedan.

Evo, ukratko, projekcije. Krećemo sa Federacijom.

Izborna jedinica 1. A (3 mandata)

Ova izborna jedinica obuhvata Livanjski i Unsko-sanski kanton. Iz te izborne jedinice se direktno biraju trojica zastupnika u Zastupničkom domu PS BiH. Prema trenutnim rezultati,a, SDA je osvojila 14400 glasova za državnu listu, NES 11 hiljada, dok je SDP osvojio 5959. Ove tri partije bi trebale osvojiti po jedan mandat. Državni mandat je osigurao Šemsudin Dedić (SDA), Jasmin Emrić (NES) dok će Albin Muslić iz SDP-a, ukoliko ne bude većih promjena, biti treći zastupnik iz ove izborne jedinice. SDP trenutno bježi DF-u za oko 300 glasova.

Izborna jedinica 2A (3 mandata)

Ova jedinica obuhvata Zapadnohercegovački i Hercegovačko-neretvanski kanton i daje tri direktna mandata u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. HDZ BiH je trenutno prvorangirana partija u ovoj izbornoj jedinici sa 64 hiljade glasova. SDA je druga sa 16 hiljada glasova. To znači da će HDZ BiH osvojiti dva direktna mandata, a SDA jedan. U ime HDZ-a BiH će državna zastupnica postati Darijana Filipović, kao i Predrag Kožul. SDA-ov mandat pripada Šerifu Špagi.

Izborna jedinica 3A (4 mandata)

Ovoj izbornoj jedinici pripadaju Kanton Sarajevo i Bosansko-podrinjski kanton.  Iz ove jedinice biraju se četiri državna zastupnika. Narod i Pravda je, za sada, prvorangirana sa 38 hiljada glasova, dok SDA, za sada, ima 36 hiljada glasova.  Trećeplasirana je Naša stranka sa 25 hiljada glasova, a na četvrtom mjestu je SDP BiH sa 21 hiljadu glasova. Upravo ove stranke su, izvjesno je, osvojile po jedan državni mandat. U Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH ulaze Denis Zvizdić (NiP), dok bitku za jedan SDA-ov mandat vode Amor Mašović i Alma Čolo. Mandat Naše stranke pripada Sabini Ćudić, a Saša Magazinović je opet biti državni zastupnik SDP-a.

Izborna jedinica 4A (6 mandata)

Zeničko-dobojski kanton i Srednjobosanski kanton čine ovu izbornu jedinicu koja daje šest državnih zastupnika. SDA je, za sada, osvojila 68 hiljada glasova, SDP 25 hiljada, HDZ 24 hiljade, DF 22500, BHI Fuada Kasumovića 14.600. Primjenjujući formulu za obračun mandata, dolazimo do toga da SDA osvaja dva mandata, a SDP, HDZ, DF i BHI po jedan. Zastupnici SDA će biti Šemsudin Mehmedović i Nermin Mandra, dok će DF-ov zastupnik biti Vlatko Glavaš. U državni Parlament, za sada, ulazi i Marinko Čavara (HDZ), Aida Baručija (BHI FK) i Zukan Helez iz SDP-a.

Izborna jedinica 5A (5 mandata)

Ovoj izbornoj jedinici pripadaju Tuzlanski i Posavski kanton, te birači u Brčko distriktu sa opcijom Federacija. Izborna jedinica daje pet direktnih mandata. Prema posljednjim podacima CIK-a, SDA je prvorangirana sa 34 hiljade glasova, SDP je drugi sa 20 hiljada, DF treći sa 13 hiljada, a HDZ BiH četvrti sa oko 10 hiljada glasova. Izvjesno je da će SDA iz ove izborne jedinice imati dva mandata, a SDP, HDZ i DF po jedan mandat. SDA-ovi zastupnici će biti Denijal Tulumović i Midhat Čaušević, SDP-ov je Jasmin Imamović, HDZ-ov Mijo Krešić, a DF-ov Zlatan Begić

Ovo su, dakle, direktni mandati. Cenzus u Federaraciji BIH za PArlamentarnu skupštinu BiH su prešli SDA, HDZ, SDP, DF, NiP, NES i HDZ 1990. Ove partije će podijeliti sedam kompenzacionih mandata. S obzirom na velike brojčane zalihe, skoro je pa izvjesno da će najmanje po jedan kompenzacioni mandat dobiti DF, NES i NiP. U ovom trenutku, bez kompletnih rezultata, nije moguće procijeniti kome će pripasti preostale četiri kompenzacije.

Iz Republike Srpske se ukupno bira četrnaest državnih zastupnika, od čega se njih devet bira direktno kroz tri izborne jedinice.

Izborna jedinica 1B (3 mandata)

Ova izborna jedinica se nalazi na području Banja Luke i Prijedora. SNSD je prvorangirana stranka sa preko 90 hiljada glasova, dok PDP i SDS imaju po 36, odnosno 37 hiljada glasova. To znači da SNSD dobija dva direktna mandata, a PDP jedan mandat u Predstavničkom domu PS BiH. U Parlament BiH ulaze Zoran Tegeltija i Nebojša Radmanović, dok će PDP-ov mandat pripasti Branislavu Borenoviću.

Izborna jedinica 2B (3 mandata)

Od većih gradova, ovoj izbornoj jedinici pripadaju Doboj i Biljeljina. I u ovoj izbornoj jedinici je SNSD prvorangirana stranka, dok je SDS na drugom mjestu. SNSD-u pripadaju dva mandata, a SDS-u jedan. Državni zastupnici iz SNSD-a će biti Obren Petrović i Nedeljko Čorić, dok je SDS-ov zastupnik Mladen Bosić.

Izborna jedinica 3B (3 mandata)

Ova izborna jedinica se prostire od Zvornika do Trebinja. SNSD je i ovdje prvorangirana partija, a SDS je druga stranka po broju osvojenih glasova. Dva mandata SNSD-a idu Radovanu Viškoviću i Miroslavu Vujičiću, dok SDS-ov mandat pripada Darku Babalju. 

Republici Srpskoj pripada pet kompenzacionih državnih mandata. Cenzus su prešli SNSD, SDS, PDP, lista Nebojše Vukanovića, Demokratski savez, Ujedinjena Srpska i SDA. S obzirom na to da još uvijek nisu pristigli glasovi iz inostranstva, trenutni podaci ne pokazuju realno stanje. Kompenzacioni mandat je skoro izvjestan za SDA, a ovu listu nosi Edin Ramić.

Tako, u konačnici, dolazimo do osam SDA-oih mandata, šest SNSD-ovih, po četiri SDP-ova i HDZ-ova, tri DF-ova, dva NiP-ova ….

O slučaju Harbaš, Hasić, Husić … : Doživotna golgota preživjelih u genocidu

Pravosuđe, mediji i javno mnijenje u Bosni i Hercegovini potpuno su podijeljeni i razjedinjeni, danas, kao i prije 25 godina kada se u Bijeljini sudilo Bošnjacima iz grupe „Zvornik 7“ koji su preživjeli genocid u Srebrenici i predali se pripadnicima međunarodnih mirovnih snaga, 11. maja 1996. godine. Nedžad Hasić, Behudin Husić, Ahmo Harbaš, Vahdet Avdić, Samir Avdić, Enver Harbaš i Muharem Hasić odlučili su se predati pripadnicima IFOR-a na Crnom Vrhu, na putu Kalesija – Zvornik, nakon 10 mjeseci koje su preživjeli u opustošenom podrinjskom kraju nakon genocida u Srebrenici počinjenog u julu 1995. godine. Vojnici iz američkog kontingenta IFOR-a su im obećali prebacivanje u Tuzlu, slagali, i predali ih patroli policije CSB u Zvorniku. Kasnije će se pojaviti famozni izvještaj na sudu u kome je navedeno da su preživjeli iz srebreničke golgote izašli pred pripadnike IFOR-a do zuba naoružani dugim cijevima, noževima i Kur'anima. Očito friziran izvještaj poslužio je kao alibi za počinjenu grešku neukih američkih vojnika, kojima niko nije mogao objasniti da je mogao neko preživjeti 10 mjeseci u šumama i opljačkanim i spaljenim bespućima. Grešku zbunjenih američkih vojnika platili su najviše preživjeli Srebreničani, a njihovi životi ni 25 godina poslije nisu legalni.

Prividni mir

U netom okončanom krvavom ratu, i nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, zaraćene strane su preimenovane u mirnodopski suprotsavljene strane, počinjale su se otvarati tržnice na granicama entiteta u Bosni i Hercegovini, pa međunarodna zajednica nije smjela dati ni najmanje prostora za sukobljavanje. Objavljivanjem informacije u medijima da su,deset mjeseci nakon okupacije Srebrenice na svjetlo dana izašla sedmorica preživjelih, potpirile su nade da bi mnogi drugi mogli biti živi negdje u srbijanskim rudnicima, zatočeni u skrivenim logorima… Preživjeli stradalnici iz „zaštićene zona UN-a“ u Srebrenici tada još nisu htjeli prihvatiti istinu da su hiljade zatočenih likvidirani po kratkom postupku.

Zbog toga je suđenje Bošnjacima iz grupe poznate u medijima kao „Zvornik 7“ u Okružnom sudu u Bijeljni prihvaćeno kao kompromis, uz brojne apsurde u toku, ali i nakon okončaog procesa. Međunarodni zvaničnici su pomno pratili proces iz publike i ohrabrivali zvaničnika dviju suprotstavljenih strana (dva eniteta u državi Bosni i Hercegovini) da se dogovaraju i prave kompromise.

Transparentno suđenje

Samo suđenje je bilo najtransparentniji događaj do tada zabilježen u našoj zemlji. Novinari su prisustvovali svakom ročištu, pomno bilježili i potpuno različite izvještaje objavljivali u svojim medijima, u zavisnosti s koje strane entitetske granice su dolazili. U Republici Srpskoj su Nedžad Hasić, Behudin Husić, Ahmo Harbaš, Vahdet Avdić, Samir Avdić, Enver Harbaš i Muharem Hasić imenovani okorjelim zločincima i muslimanskim teroristima, dok su u Federaciji BiH označeni kao žrtve i paćenici. Paralelno s tim ovi ljudi su proživjeli ličnu golgotu od koje se nikada nisu oporavili. Sve tada prisutne međunarodne organizacije i asocijacije su pomno pratile i analizirale njihovo stanje i poziciju, i tako kontrolirali cijeli proces.

Pripadnicima grupe „Zvornik 7“ izrečene su presude za ubistvo četverice „srpskih drvosječa“: Đorđa Petrovića, Nikole Modrakovića, Momčila Ristanovića i Vlajka Zekića navodno počinjeno 2. maja 1996. godine u selu Krušev Do, udaljenom 40 kilometara južno od centra Srebrenice. Ništa sudiji Ljubomiru Kitiću i sudskom vijeću na čijem je čelu bio nisu značili prigovori da dr. Zoran Stanković ne može forenzičkom analizom ugljenisanih dijelova tijela utvrditi čiji su posmrtni ostaci, niti dati tačne procjene uzroka smrti. Džaba su bile sumnje o podmetnutim dokaznim materijalima, ugljenisanim dijelovima tijela, sudu predočenim puškama, pod prijetnjama, uz psihičko i fizičko zlostavljanje iznuđenim izjavama optuženih… Žurilo se da se okonča suđenje. Početkom decembra 1998. godine izrečena je prvostepena presuda u Okružnom sudu u Bijeljini za ubistvo četverice drvosječa po kojoj su Ahmo Harbaš i Nedžad Hasić osuđeni na po 20, Behudin Husić na 11, Samir Avdić, po optužbi za ubistvo Muniba Mustafića na 10 godina zatvora. Vahdet Avdić, Enver Harbaš i Muharem Hasić su oslobođeni krivice i pušteni na slobodu.

Kompromis

Uslijedili su mukotrpni pregovori entitetskih političkih zvaničnika koji su našli kompromis u razmjeni osuđenih Harbaša, Hasića i Husića za trojicu osuđenih srpskih zločinaca iz zeničkog zatvora. Bošnjaci su prebačeni na navodno izdržavanje kazne u zatvor u Tuzlu, a Srbi u Kula u Istočnom Sarajevu. Odmah nakon dolaska u Kulu trojica srpskih zatvorenika su puštena na slobodu uz pomilovanje tadašnjeg predsjednika RS, Nikole Poplašena, a nedugo zatim su i trojica osuđenih preživjelih Bošnjaka genocida u Srebrenici pušteni na slobodu. Advokati iz Tuzle Bakir Pašić i Mensur Radončić, šaptači kolegama, braniteljima po službenoj dužnosti Nenadu Živkoviću, Nadeždi Milošević i Biljani Simeunović, advokatima iz Zvornika, ocijenili su da ništa u ovom predmetu nije gotovo, i da pušteni na slobodu nisu slobodni dok sud to ne kaže. Bili su u pravu.

Nakon 22 godine, prije nekoliko dana uhapšen je u Tinji Nedžad Hasić, čovjek bez ličnih dokumenata, čije ime je na Interpolovoj potjernici.

Švicarske vlasti odbijaju izručiti Ahmu Harbaša, koji je dobio azil u ovoj zemlji, uprkos upornom insistiranju sudskih vlasti naše zemlje, dok je Behudin Husić i dalje bez identiteta na nepoznatoj adresi.

Nedžad Avdić je prošao trnovit put od svjedoka pokajnika protiv više osumnjičenih Bošnjaka za navodne ratne zločine nad Srbima u Srebrenici i Podrinju, do saradnika obavještajnih struktura Srbije u progonu Nasera Orića. Usput je odležao nekoliko godina zatvora, deportiran iz Sjedinjenih Američkih Država po Interpolovoj potjernici, a njegov otac ga je smatrao ludim.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...