Istaknuto

Istaknute objave

Kada Face postane Fake: Dnevnik zvani zadruga

Kada humanizirate ženu koja neće da hapsi izvršioce genocida, a istovremeno satanizirate čovjeka zbog toga što je zabranio negiranje genocida, onda ne možete biti niko drugi nego – Senad Hadžifejzović.

Kada vas povede mržnja, a ne razum, kada vam riječ “profesija” postane opravdanje za sva sranja koja izgovorite u živom tv prijenosu, kada uzmete stotine hiljada od SDA-ovih (javnih) preduzeća pa glumite profesionalca, kada ne plaćate struju pa optužite druge zbog toga što su vam je isključili, kada napravite medijski slučaj “Ramiz Dž” samo zato što niste dobli kredit, kada umislite da ste istorijska ličnost i odete da klečite ispred Aleksandra Vučića pa zauzvrat dobijete pokrovitelja pod imenom Telecom Srbije, kada sve druge koji ne misle kao vi proglasite “botovima” a samo sebe profesionalcem, kada mislite da ste veliki zbog toga što kolegu koji vam ukaže na greške “prekrstite u žensko”, kao da u tome ima nešto uvredljivo, kada vam je normalno da od dvoje mrtve djece pravite živi štit glavnoj državnoj tužiteljici, kada donesete tek rođenu bebu da s njom pozirate pred kamerama, kada od sebe pravite žrtvu sistema koji vas je decenijama stvarao i kojeg ste i vi stvarali, kada mislite da je vaših sat-dva bitnije od stotina sati drugih novinara, onda se jedino možete zvati Senad Hadžifejzović.

“Ooo”, kako je samo bila divna fotografija koju je “sasvim spontano” Senad Hadžifejzović u svojoj emisiji pokazao gledateljima dok je u studiju sjedila Gordana Tadić, glavna tužiteljica iz ulice Alije Izetbegovića.

“Pa, gdje ste našli ovu sliku”, upitat će ozarena tužiteljica.  (1.08.20)

“OZNA”, odgovorit će domaćin, vidno sretan što je usrećio “djevojku sa slike”.

Ima stotinu pitanja koja “medijski profesionalac” iz CD-a nije postavio tokom intervju sa Gordanom Tadić. Ali to je njegovo pravo i niko mu ne može niti treba zabraniti da “humanizira” glavnu tužiteljicu koja za osam godina mandata nije podigla nijednu optužnicu protiv zločinaca koji su četiri godine snajperima  i granatama ubijali djecu držeći Sarajevo pod opsadom, koja je započela onog dana kada je Senad Hadžifejzović “odvezao” svoj istorijski dnevnik. I zbog tog dnevnika svi ga moraju poštovati. Ali na osnovu tog dnevnika on nema pravo da svima drugima vrijeđa inteligenciju.

“Skandalozan oproštajni, posljednji intervju Inzka”, senzacionalno opisuju na portalu Face TV-a Hadžifejzovićev intervju sa odlazećim visokim predstavnikom Valentinom Inzkom.

Ko je gledao, a ja sam ključne dijelove dvaput gledao, dobro zna ko je to bio skandalozan. Čak ni uvijek staloženi Valentin Inzko nije ima strpljenja za Hadžifejzovićev “profesionalizam”. Jer nema logike, je li tako, da bilo ko ko sebe smatra “zastupnikom obespravljenih”, propituje motive zbog kojih je neko nametnuo zakon o negiranju genocida. Ko je gledao, a ja sam pažljivo gledao ključne dijelove ovog intervjua i prethodne intervjue, zna da je Senada Hadžifejzovića i njegovu Face TV više uznemirio Inzkov zakon nego Dodikova izjava o praznim tabutima u Potočarima.

Kada vam čovjek ukaže povjerenje i nakon dvanaestogodišnjeg mandata dođe u vaš studio da vam da oproštajni intervju, a vi 43 minute i 9 sekundi potrošite govoreći o sebi i svom profesionalizmu, onda možete biti samo Senad Hadžifejzović. Čovjek kojeg je pregazilo vrijeme. Novinar koji je imao istorijsku ulogu u aprilu i maju ’92. godine. Ali, reći će američki general George Patton, “ako si prolijevao svoju krv za ovu zemlju da bi to kasnije do smrti naplaćivao, reci koliko ta ljubav košta da je platimo i kupi prnje odavde, idi tamo gdje se domovina može kupiti za novac”.

Nakon Ustavnog suda BiH slijedi novi napad: Dodik i Čović uz pomoć EU “protjeruju” državno pravosuđe iz RS-a, namjeravaju ukinuti apelacionu nadležnost Suda BiH

U sjeni dešavanja oko Ustavnog suda BiH, Milorad Dodik i Dragan Čović pripremaju novi udar na pravosuđe Bosne i Hercegovine. Krajnji cilj je oteti Sudu BiH nadležnost da sudi za kriminal na nivou entiteta, odnosno za kriminal počinjen u entitetskim institucijama.

“Zakazujem”, napisala je prošle sedmice predsjednica Ustavnog suda BiH Valerija Galić, “136. plenarnu sjednicu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine”.

Pod tačkom IV (četiri) dnevnog reda bit će razmatran i predmet U-15-20. U pitanju nje zahtjev Borjane Krišto (u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajuća Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, a danas predsjedavajuće Vijeća ministara BiH) za ocjenu “ustavnosti člana 9. stav (1), člana 10. stav (4) i člana 11. stav (1) točka b) Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine”.

Borjana Krišto traži od Ustavnog suda ukidanje apelacione nadležnosti Suda BiH. Ukoliko Ustavni sud to prihvati, Sud BiH bi u svim predmetima mogao odlučivati samo kao prvostepeni sud i, do eventualnog osnivanja novog suda, nijedna donesena odluka na državnom sudu ne bi bila pravosnažna.

“Poštovani, sukladno Ustavu BiH, članak VI.3.a) Ustava BiH, dostavljam Vam Zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o Sudu BiH i to odredbe članka 9. stavak (1), članka 10. stavak (4), i članka 11 stavak (1), točka b)”, navedeno je u dopisu Borjane Krišto dostavljenom Ustavnom sudu BiH 17. decembra 2020. godine.

Članom 9. Zakona o Sudu BiH propisana je apelaciona nadležnost.

“Sud je nadležan da odlučuje po: a) žalbama protiv presuda ili odluka koje donese Krivično odjeljenje ovog suda; b) žalbama protiv presuda ili odluka koje donese Upravno odjeljenje ovog suda; c) vanrednim pravnim lijekovima protiv pravosnažnih odluka koje su donijela odjeljenja Suda, osim zahtjeva za ponavljanje postupka”, piše u članu 9. čiju ustavnost Borjana Krišto osporava.

U obrazloženju njenog zahtjeva za ocjenu ustavnosti piše da odredbe Zakona o Sudu BiH nisu u skladu s Ustavom, Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i odredbama Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Tim odredbama je, naime, propisano dvostepeno odlučivanje u svim predmetima. Borjana Krišto smatra da Sud BiH ne može odlučivati i po žalbama, jer predsjednik Suda ima zakonsko pravo da sudije raspoređuje u odjeljenje koje on želi.

“Stranke koje sudjeluju u postupcima pred Sudom BiH imaju pravo žalbe na odluke koje donese odjeljenje Suda BiH i time je djelomično ispunjen princip dvostupnosti, ali nemaju pravo da o njihovim žalbama odlučuje viši sud već samo jedno odjeljenje istoga suda. Da bi se u potpunosti zadovoljio princip dvostupnosti, Apelaciono odjeljenje bi se trebalo organizirati kao poseban viši sud”, obrazložila je Krišto.

Dakle, na Plenarnoj sjednici Ustavnog suda BiH zakazanoj za četvrtak i petak, sudije će odlučiti da li je Zakon o Sudu BiH u skladu sa Ustavom BiH. Predsjednica Ustavnog suda BiH bi, prema informacijama Istrage, trebala glasati za prihvatanje zahtjeva Borjane Krišto. Predsjednicu bi trebao pratiti i potpredsjednik Zlatko Knežević, sudija Ustavnog suda BiH koji dolazi iz RS. Od dvoje sudija, Seade Palavrić i Mirsada Ćemana. traži se izuzeće, jer su oni, kao zastupnici u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH glasali za ovaj Zakon, pa bi njihovo eventualno postupanje, smatra rukovodstvo Ustavnog suda BiH, bilo sukob interesa. No, bez obzira na izuzimanje Ćemana i Palavrićeve, ključnu ulogu bi trebali imati međunarodni suci. Od njih troje bilo bi dovoljno da glasa dvoje. U tom slučaju predsjednica US Valerija Galić mogla iskoristiti pravo duplog glasa što bi dovelo do proglašavanja pojedinih odredaba Zakona o Sudu BiH – neustavnim. Na taj način bi apelaciona nadležnost Suda BiH, faktički, bila ukinuta, a Parlament BiH bi dobio zadatak da osnuje apelacioni sud, odnosno, usvoji zakon o sudovima BiH, koji bi zamijenio Zakon o Sudu BiH.

Dan uoči odluke Ustavnog suda BiH, u Sarajevu je boravila generalna direktorica za Evropu u Službi za vanjske poslove Evropske unije Angelina Eichhorst. Sa njom su bili zvaničnici vladajuće koalicije. Nakon sastanaka sa zvaničnicom iz EU, Milorad Dodik su saopćili jednu identičnu rečenicu.

“HDZ BiH apelira da se, bez odlaganja, hitno usvoji zakon o sudovima Bosne i Hercegovine”, saopćeno je iz te stranke.

I predsjednik RS Milorad Dodik je na konferenciji za novinare u Istočnom Sarajevu rekao da je spreman podržati tri “evropska” zakona među kojima je zakon o sudovima BiH.

Na prvi pogled, Dodik i Čović se zalažu za reformske zakone. Međutim, suština je malo drugačija. Novi zakon o sudovima koji priprema Ministarstvo pravde BiH (kadar HDZ-a) zapravo predviđa  da se državno pravosuđe protjera iz entiteta. Tako bi, recimo, u zakonu bilo navedeno da su sudovi na nivou BiH (Sud BiH i Apelacioni sud BiH) nadležni samo za kriminal počinjen u oba entiteta ili u jednom od entiteta i Brčko distriktu. To suštinski znači da kriminal u, recimo, institucijama RS, ukoliko se ne povezuje sa kriminalom u Federaciji, ne bi mogao biti procesuiran na Sudu BiH. Pojednostavljeno, slučaj Respiratori nikad ne bi mogao biti procesuiran na nivou pravosuđa BiH.

 

Prilikom povratka iz Dubaija: U Zagrebu uhapšen džudista Harun Sadiković, pratilac narko bosa Edina Gačanina Tita!

Bvši džudo reprezentativac BiH Harun Sadiković uhapšen je u Zagrebu na osnovu Interpolove potjernice koju je za njim raspisao Općinski sud u Bihaću, saznaje Istraga. Sadiković je uhapšen 27. septembra na zagrebačkom aerodromu, prilikom povratka iz Dubaija, gdje je proteklih godina bio jedan od pratilaca Edina Gačanina, vođe narko kartela Tito i Dino.

Potjernica za Sadikovićem je raspisana u februaru ove godine, nakon što je Istraga.ba objavila da se Sadiković ne odaziva sudskim pozivima u Bihaću, jer u Dubaiju čuva vođu kartela.

Harun Sadiković u Dubaiju

Dana 15.11.2018. godine, u Bihaću, oko 22,30 sati, a po prethodnom dogovoru nakon što je osumnjičeni Sadiković Harun na društvenoj mreži Facebook-u navodno vidio objave Zirić Muhameda, a koje su se po njegovom mišljenju odnosile na trećeosumnjičenog Sadiković Edia, njegovog brata, i bile su uvrijedljivog sadržaja, iste je pokazao svome ocu prvoosumnjičenom Sadiković Fuadu a potom i bratu trećeosumnjičenom Sadiković Ediu, pa izrevoltirani takvim objavama skupa su donijeli odluku da krenu potražiti Zirić Muhameda kojeg su pronašli u kafe baru „Borik” u ul. V Korpusa grad Bihać, nakon čega je Zirić Muhamedu koji je sam stajao uz šank, prišao prvoosumnjičeni Sadiković Fuad te mu se obratio povišenim tonom i psujući mu majku riječima „j…. ti mater u usta, šta glumiš ti i šta pišeš ti po internetu” unijevši mu se pritom prsima i licem u njegovo lice s namjerom da ga fizički napadne, dok se je Zirić Muhamed povlačio prema unutrašnjosti šanka s namjerom da izbjegne sukob, a osumnjičeni Sadiković Fuad je nastavio da mu se unosi u lice ulazeći u šank, kom prilikom je razbio i pepeljaru na šanku, nakon čega je Sadiković Fuad sa obje ruke udario u predjelu glave — obraza Zirić Muhameda, pa dok se je ovaj pokušao zaštiti, prišao je drugoosumnjičeni Sadiković Harun te su ga obojica zajedno udarala rukama u predjelu glave, nakon čega je Zirić Muhamed izgubio ravnotežu i pao na pod unutar samog šanka i dok se nalazio u tom položaju prišao mu je trećeosumnjičeni Sadiković Edi i udario ga nogom u predjelu desne ruke — podlaktice kojom je Zirić Muhamed zaštitio glavu, govoreći mu cijelo vrijeme i to Sadiković Harun i Sadiković Edi da je pjano i klošar, psujući mu majku i dijete, a zatim se Sadiković Edi obratio Zirić Muhamedu riječima „dobro ćeš zapamtiti ovu noć, a isto će biti i tvom jaranu Jusufu Tutiću kojem ću ja ubiti dijete, a tebi ću ubiti familiju”, nakon čega su nastavljajući upućivati Zirić Muhamedu psovke i uvrede napustili lokal, da bi Zirić Muhamed uzeo svoj mobilni telefon sa poda koji je prilikom tuče pao na isti, i odmah nazvao policiju s namjerom da prijavi osumnjičene, te da prijavi prijetnje upućene njegovom kolegi Tutić Jusufu i njemu, a koje prijetnje su kod njega izazvale strah za život njega i njegove porodice, te porodice prijatelja Tutić Jusufa, a po dolasku policijske patrole oštećeni Zirić Muhamed je odveden u Dom zdravlja a potom je odveden u Policijsku stanicu u Bihać i lišen slobode”, navedeno je u optužnici.

Dvije godine nakon ogova, policajac Zirić je preminuo. Nije dočekao kraj suđenja, jer je Harun Sadiković izbjegavao suđenja, krijući se u Dubaiju.

Džudistu Haruna Sadikovića je u Dubai odveo bivši džidista iz Sarajeva Ibro Miladin, koji je u ime Edina Gačanina u Bosni i Hercegovini vrbovao sportiste i bivše policajce za poslove pratioca šefa narko kartela. Prije nego što je otišao u Dubai, i sam Ibro Miladin je bio pripadnik Specijalne jedinice Federalne uprave policije, gdje je primljen na insistiranje federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare. Trener Ibre Miladina i u Zagrebu uhapšenog Haruna Sadikovića bio je Čamparin savjetnik Branislav Crnogorac.

Savjetnik ministra Branislav Crnogorac i uhapšeni Harun Sadiković

Osim Sadikovića i Miladina, u Dubaiju je, kao pratilac Edina Gačanina, radio i bivši specijalac Dženis Kadrić. I on se ovog ljeta vratio u Sarajevo gdje je bio uhapšen po potrazi pravosudnih organa BiH, jer se nije odazivao na sudske pozive. No, Kadrić je iste noći ekspresno pušten, a kako saznajemo, nekoliko dana kasnije je učestvovao u incidentima na Ilidži. Ali i pored toga, Kadrić je ostao na slobodi.

Harun Sadiković, Dženis Kadrić, Ibro Miladin i Edin Gačanin Tito

Podsjećamo, kada je u septembru 2016. godine vođa narko kartela Edin Gačanin dolazio u BiH, o njegovoj su sigurnosti brinula petorica pripadnika Specijalne jedinice Federalne uprave policije. Specijalci Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Adin Ćatić i Amir Druškić tih su dana uzeli bolovanje i bili su na slobodnim danima u Federalnoj upravi policije. Svi si kasnije izgubili sigurnosne dozvole i napustili FUP.

Mjesecima se nije odazivao Sudu u Bihaću: Raspisana Interpolova potjernica za Harunom Sadikovićem, džudo reprezentativcem BiH koji u Dubaiju čuva Edina Gačanina Tita

Općinski sud u Bihaću raspisao je Interpolovu potjernicu za Harunom Sadikovićem, bivšim džudo reprezentativcem BiH koji posljednjih mjeseci živi u Dubaiju, gdje čuva narko bossa Edina Gačanina Tita.

“Za Sadikovićem je raspisana difuzna potjernica koja je vidljiva svim članicama Interpola”, potvrdio je izvor Istrage.

Prema zvaničnim dokumentima, Sadiković je optužen da je počinio krivično djelo nasilničko ponašanje.

Dana 15.11.2018. godine, u Bihaću, oko 22,30 sati, a po prethodnom dogovoru nakon što je osumnjičeni Sadiković Harun na društvenoj mreži Facebook-u navodno vidio objave Zirić Muhameda, a koje su se po njegovom mišljenju odnosile na trećeosumnjičenog Sadiković Edia, njegovog brata, i bile su uvrijedljivog sadržaja, iste je pokazao svome ocu prvoosumnjičenom Sadiković Fuadu a potom i bratu trećeosumnjičenom Sadiković Ediu, pa izrevoltirani takvim objavama skupa su donijeli odluku da krenu potražiti Zirić Muhameda kojeg su pronašli u kafe baru „Borik” u ul. V Korpusa grad Bihać, nakon čega je Zirić Muhamedu koji je sam stajao uz šank, prišao prvoosumnjičeni Sadiković Fuad te mu se obratio povišenim tonom i psujući mu majku riječima „j…. ti mater u usta, šta glumiš ti i šta pišeš ti po internetu” unijevši mu se pritom prsima i licem u njegovo lice s namjerom da ga fizički napadne, dok se je Zirić Muhamed povlačio prema unutrašnjosti šanka s namjerom da izbjegne sukob, a osumnjičeni Sadiković Fuad je nastavio da mu se unosi u lice ulazeći u šank, kom prilikom je razbio i pepeljaru na šanku, nakon čega je Sadiković Fuad sa obje ruke udario u predjelu glave — obraza Zirić Muhameda, pa dok se je ovaj pokušao zaštiti, prišao je drugoosumnjičeni Sadiković Harun te su ga obojica zajedno udarala rukama u predjelu glave, nakon čega je Zirić Muhamed izgubio ravnotežu i pao na pod unutar samog šanka i dok se nalazio u tom položaju prišao mu je trećeosumnjičeni Sadiković Edi i udario ga nogom u predjelu desne ruke — podlaktice kojom je Zirić Muhamed zaštitio glavu, govoreći mu cijelo vrijeme i to Sadiković Harun i Sadiković Edi da je pjano i klošar, psujući mu majku i dijete, a zatim se Sadiković Edi obratio Zirić Muhamedu riječima „dobro ćeš zapamtiti ovu noć, a isto će biti i tvom jaranu Jusufu Tutiću kojem ću ja ubiti dijete, a tebi ću ubiti familiju”, nakon čega su nastavljajući upućivati Zirić Muhamedu psovke i uvrede napustili lokal, da bi Zirić Muhamed uzeo svoj mobilni telefon sa poda koji je prilikom tuče pao na isti, i odmah nazvao policiju s namjerom da prijavi osumnjičene, te da prijavi prijetnje upućene njegovom kolegi Tutić Jusufu i njemu, a koje prijetnje su kod njega izazvale strah za život njega i njegove porodice, te porodice prijatelja Tutić Jusufa, a po dolasku policijske patrole oštećeni Zirić Muhamed je odveden u Dom zdravlja a potom je odveden u Policijsku stanicu u Bihać i lišen slobode”, navedeno je u optužnici.

Dvije godine nakon ogova, policajac Zirić je preminuo. Nije dočekao kraj suđenja, jer je Harun Sadiković izbjegavao suđenja.

“Njegov branilac nam je rekao kako je on proteklih mjeseci imao neko takmičenje u Dubaiju. Onda je, prema riječima, branioca imao problema s vizom. Rečeno nam je da je skinut sa aviona i da se nalazi u nekoj vrsti pritvora u Dubiaju. Ja sam početkom januara izdao naredbu da ga dovedu pred Sud. Nisu ga pronašli. Sada sam izdao naredbu za raspisivanje potjernice“, kazao je početkom januara za Istragu postupajući sudija Dino Muslić.

Potjernica za Sadikovićem je raspisana krajem januara.

“Nisam odredio pritvor. Ali, bez obzira na to, država u kojoj bude pronađen dužna je da ga liši slobode i da započne proces ekstradicije”, rekao je u utorak za Istragu sudija Muslić, potvrđujući da je dobio i službenu obavijest da se potjernica za Harunom Sadikovićem nalazi u bazi Interpola.

Harun Sadiković, već smo objavljivali, živi u Dubaiju, gdje prati Edina Gačanina, vođu narko kartela Tito i Dino.

Harun Sadiković sa Edinom Gačaninom

Osim džudiste Sadikovića, Gačanina čuvaju i bivši pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije Dženis Kadrić i Ibrahim Miladin. Potvrđuju to i fotografije na kojima se bivši specijalci i bivši reprezentativni džudisti vide u društvu vođe jednog od najmoćnijih narko bosova na svijetu, kojem je, prema službenim izvještajima, do sada zaplijenjeno najmanje 15 tona kokaina koji je iz južne Amerike pokušao prokrijumčariti u Evropu. Gačanin je sarađivao da italijanskom Camorrom, te sa irskom mafijaškom porodicom Kinahan.

Harun Sadiković u Dubaiju

Edin Gačanin sa svojim pratiocima i poslugom živi u Burj Khalifi, neboderu je u Dubaiju koji važi za najvišu zgradu na svijetu. Sadiković je nekoliko puta objavljivao fotografije iz te zgrade.

(VIDEO) Pronašli smo odbjeglog optuženika za ratne zločine Duška Kornjaču: Ratni gospodar Čajniča slobodno živi u Novom Sadu i novinarima razbija telefone

Ulica je Teskelijina u Novom Sadu. Na broju 6, na interfonu pronalazimo prezime Kornjača. Zvonim i ulazim. Kolega Laky će ostati ispred zgrade, da obavijesti “nadležne” ako se ne vratim. Stan broj 17, na posljednjem spratu pripada Kornjačama, ali na ulaznim vratima nema pločice sa njihovim prezimenom. Odmah po ulasku u zgradu uključio sam snimanje na telefonu. Zvonim i vrata se otvaraju. To je on – glavom bez brade.

Duško Kornjača u Novom Sadu, 18.8. 2021.

Duško Kornjača, lice s Interpolove potjernice, optuženik za zločine protiv čovječnosti, ratni gospodar života i smrti u Čajniču. Vječnost je, čini mi se prošla, dok sam progovorio.

“Dobar dan”, kažem učtivo čovjeku na vratima.

“Dobar dan”, odgovara domaćin.

“Jeste l’ vi Duško Kornjača”, prelazim na stvar.

“Jesam”, odgovara potvrdno.

“Ja sam Avdo Avdić, novinar iz Sarajeva”

“Ko?”, pita Kornjača.

“Avdo Avdić, novinar iz Sarajeva”, ponavljam mu.

“Šta trebate”, pita opet.

“Trebao bih da obavim jedan razgovor s vama”, odgovaram.

“Namam ja vremena da razgovaram s vama”, kaže doktor Kornjača.

“Zašto? U bjekstvu ste”, govorim konkretnije.

“Ko ti je u bjekstvu? Ma, nisam ja u bjekstvu. Marš odavde sa vrata”, kazat će odbjegli optuženik za ratne zločine dok mi iz ruke otima telefon.

Duško Kornjača u Čajniču 1992. godine

Nećete vidjeti detalje, ali na snimku još koji sekund kasnije možete čuti dio atmosfere. Telefon je završio na pločicama u stanu, poprilično polomljen. Duško je, potom, uzeo dršku metle zamahnuo prema meni. Promašio je. Koji sekund kasnije na vratima se, iz pravca stana, ukazalo još nekoliko osoba. Muškarac od nekih tridesetak godina uspio je Duška uvući u sobu. Pretpostavljam da je u pitanju Kornjača mlađi. Vrlo učtiv je čovjek, koji se izvinio zbog neugodnosti koje sam doživo. On mi je iznio pomomljen telefon. I tako je završila moja potraga za odbjeglim optuženikom za ratne zločine – doktorom Duškom Kornjačom

“Identične sve su priče oko borbe za Čajniče”, počinje pjesma Baje Malog Knindže posvećena ovom odbjeglom ratnom zločincu.

I uistinu su identične sve priče iz BiH odbjeglih ratnih zločinaca srpske nacionalnosti. Svi se skrivaju u Srbiji. Duško Kornjača je jedan od njih. Na stranici Suda BiH piše da je nedstupan organima BiH. Optužen je da je počinio krivično djelo – zločin protiv čovječnosti.

“Optužnica tereti optuženog Duška Kornjaču. U period od sredine aprila 1992. do kraja juna 1992. godine na području općine Čajniče, u okviru širokog i sistematičnog napada Teritorijalne odbrane i Policijske stanice srpske opštine Čajniče, kao predsjednik Kriznog štaba, kasnije komandant ratnog štaba Srpske opštine Čajniče te predsjednik Skupštine opštine i ministar odbrane u Vladi Srpske autonomne teritorije Hercegovina, kao svjestan učesnik udruženog zločinačkog poduhvata, planirao i naredio progon nesrpskog stanovništva iz općine Čajniče”, navedeno je na stranici Suda Bosne i Hercegovine.

“Identične sve su priče oko borbe za Čajniče. Među prvim puče puška u rukama brata Duška”, glasi dalje pjesma posvećena odbjeglom otpuženiku za ratne zločine u Čajniču.

Duškovog brata Miluna Kornjaču kolega Refik Vejsilagić i ja smo pronašli u junu 2009. godine. SIPA ga je nekoliko mjeseci kasnije uhapsila i smjestila u pritvor. Stvarni ratni vladar Čajniča Duško Kornjača je pobjegao.

Nakon što sam imao “blizak susret” s Duškom Kornjačom nazvao sam Kemala Trgu. Bio je sa svojom majkom Rabijom. Njen sin, a Kemalov brat Hajrudin Trgo ubijen je u Lovačkom domu u Mostini kod Čajniča. U maju 1992. godine u Mostini su ubijena 42 Bošnjaka. Tijela ubijenih snimala je novosadska novinarka Milijana Baletić. Njen sagovornik je bio ispred mjesta zločina bio je Duško Kornjača. Združenim snagama današnji sugrađani iz Novog Sada su kazali da su za “muslimani zverski likvidirali muslimane”.

“Po vašem, šta je bio cilj i svrha, obzirom da su muslimani napali zarobljene muslimane i napravili ovo što su napravili”, pitala je novinarka Baletić svog sagovornika sa dugom bradom i četničkom ikonografijom.

“Vjerovatno su u njima prepoznali te neke koji su sarađivali s njima i bojali su se da ne otkriju te neke namjere za druga dejstva. I zato su željeli da ih, drugim riječima, uklone sa lica zemlje da ne bi postojali svjedoci njihovih djela koja su počinili”, objasnio je Duško Kornjača zločin u Lovačkom domu u Mostini kod Čajniča.

Zbog zločina u Mostini pravosnažno je osuđen Milun Kornjača, brat Duška Kornjače. Ovo je citat iz osuđujuće presude protiv njega.

“Od 19. maja 1992. godine, kao komandir jedinice “Plavi orlovi”, a nakon što je Tadić Veljo, pripadnik jedinice “Plavi orlovi” dana 19.maja 1992.godine u popodnevnim časovima na Mostini u Lovačkom domu, iz automatske puške lišio života zatočenike, Bukva Zlatka, Čaušević Jusufa, Gluščić Envera, Hasović Hasana, Kulelija Safeta, Došlo Jasmina, Gabela Fuada, Bavčić Hamzaliju, Oruč Fehima, Trgo Hajrudina, Čolak Saliha, Cicvara Muharema, Hurlov Hamdu, Šehović Dedu, Agović Ahmu, Agović Mehmeda, Živojević Mehmeda, Vrana Mušana, Velić Zijada, Bukva Mehu, Gazap Hajrudina, Paldum Šemsudina, Čolak Fehima, Gabela Suada, Kešan Hamšu, Kešan Ibru, Kešan Muju i Kešan Ismeta i pored toga što je istog dana kada je izvršeno ubistvo zatočenih lica od prisutnih u prostorijama štaba TO Čajniče u Čajniču saznao da je Tadić Veljo, pripadnik jedinice “Plavi orlovi” izvršio ubistva zatočenih lica u Lovačkom domu na Mostini, nije ništa preduzeo u skladu sa svojim pravima i dužnostima komandira jedinice “Plavi orlovi” da izvršilac ubistava zatočenih lica bude kažnjen”.

Milun Kornjača je osuđen na sedam godina zatvora. Njegov brat i formalni zapovjednik Čajniča Duško Kornjača je u bjekstvu. Živi u Teskelijinoj ulici u Novom Sadu, gdje smo ga i snimili telefonom. Oklop telefona ostao je kod Kornjače.

Objavljujemo EUROPOL-ovu shemu koja otkriva: Konaković se u martu 2021. godine u Dubaiju susreo sa Edinom Gačaninom Titom!

Ministar vanjskih poslova BiH i predsjednik NiP-a Elmedin Konaković u martu 2021. godine sastajao se u Dubaiju sa Edinom Gačaninom Titom, vođom narko kartela Tito i Dino.

Ovo je navedeno u “neklasificiranoj” shemi koju je sačinio EUROPOL, a koja je dostavljena bh. sigurnosnim agencijama. Shema je sačinjena na osnovu prepiski iz aplikacije Sky, odnosno raspakivanja kripto telefona koje su koristili Edin Gačanin Tito i njegov tjelohranitelj Dženis Kadrić koji je nedavno uhapšen u Sarajevu. Zajedno sa Konakovićem i njegovom suprugom Dalijom u martu 2021. godine je putovao i Mahir Hodžić, također kadar NiP-a iz Novog Grada. I Hodžićevo ime nalazi se u shemi EUROPOL-a, gdje je precizno navedeno da je u Dubai “putovao zajedno” za Konakovićem.

Istraga.ba je u posjedu i prepiski iz Skya na osnovu kojih je shema sačinjena, koje dokazuju na koji je način i preko koga ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković tog marta 2021. godine putovao u Dubai. No, te prepiske ćemo objaviti uskoro.

Osim Konakovića i Hodžića u ovom dokumentu EUROPOL-a navedeno je kako je kum predsjednika NiP-a, sarajevski biznismen Gordan Memija “saradnik” Edina Gačanina Tita.

Podsjetimo, biznismen Gordan Memija je, po vlastitom priznanju, u septembru 2016.godine dočekao Edina Gačanina u Sarajevu, za njegove potrebe iznajmio automobile i hotelske sobe u hotelu Bristol, te angažovao pripadnike FUP-a da čuvaju Tita. Među federalnim policajcima koji su čuvali Edina Gačanina Tita u Sarajevu bili su Dženis Kadrić, Senad Kadić, Aldin Ćatić, Emir Druškić, Dženis Kadrić, Ibrahim Miladin i Dražen Čobović. Čobović je prijatelj Elmedina Konakovića i Gordana Memije koji je s njima putovao i na hadž.

Dražen Čobović je kasnije napustio FUP i otišao u Dubai gdje je bio čuvar Edina Gačanina Tita, ali se nakon izvjesnog vremena vratio u Sarajevo.

Jedan od saradnika Edina Gačanina Tita u BiH bio je i Mostarac Haris Behram koji je preko kompanije Gold Product i udruženja građana Brankovac prao prljavi novac. Ove firme su se, pored ostalog, bavile kartingom. Behram se, kao saradnik, direktno pominje u aplikaciji Sky, a imao je direktne kontakte sa Anelom Kljakom (NES), a bio je blizak i sa mostarskim ogrankom SDA (Salem Marić, Adil Šuta, Jasmin Pandur).

U svojim komunikacijama Behram je pominjao lidera SDA Bakira Izetbegovića, te bivšeg federalnog ministra unutrašnjih poslova i aktualnog (NiP-ovog) delegata u Domu naroda FBiH Aljošu Čamparu.

Prema informacijama Istrage, Edin Gačanin Tito i njegov saradnik Dženis Kadrić su u Sky komunikaciji govorili kako je nužno da osnuju stranku jer “ne mogu ozbiljno sarađivati” sa SDA i Izetbegovićem. Kasnije se u komunikaciji pominje Elmedin Konaković do kojeg su Tito i drugi došli preko biznismena Gordana Memije. Nakon toga, EUROPOL je registrovao odlazak Elmedina Konakovića u Dubai. Odlazak su organizirali najbliži saradnici Edina Gačanina Tita, što je dokumentovano u Sky prepiskama.

No, o tome ćemo uskoro, s obzirom na to da je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković poručio novinarima da će se “ćerati još”.

Heroj mjeseca: Tužilac Džermin Pašić izdao naredbu za hapšenje Šmrka, pa pobjegao iz zgrade Tužilaštva BiH da ga ne ispituje!

Naredbu za hapšenje Admira Arnautovića Šmrka izdao je lično on. Ali kada su pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo doveli ovog sarajevskog kriminalca u zgradu Tužilaštva BiH kako bi ga predali u nadležnostu postupajućeg tužioca, Džermin Pašić je naprasno nestao. Umjesto njega, Šmrka je preuzela tužiteljica Bojana Jolović. I sutradan, kada je postupajući tužilac trebao ispitati uhapšenog Arnautovića, Pašić se izgubio. Šmrka su, stoga, morali ispitati tužioci Mladen Furtula i Bojana Jolović. Dan kasnije, Pašić se nije pojavio ni u sudnici Suda BiH kako bi iščitao prijedlog za određivanje pritvora kriminalcu koji je uhapšen po njegovoj naredbi. U sudnicu su, ponovo, morali tužitelji Furtula i Jolović. Na kraju je vd. glavnog državnog tužioca Milanko Kajganić skinuo sa predmeta Šmrk tužitelja Pašića, te ga je dao na postupanje Sanji Ljuboje-Romić, koja je tek nedavno imenovana za državnu tužiteljicu.

Predmet protiv Admira Arnautovića zvanog Šmrk formiran je prije nekoliko mjeseci na osnovu saznjanja prikupljenih putem aplikacije Sky. Predmet je, prvobitno, registriran na tužioca Džermina Pašića, koji je nedavno, po izboru Ambasade SAD-a, proglašen – “herojem mjeseca”. Nakon što je u maju ove godine VSTV imenovao Sanju Ljuboje-Romić za državnu tužiteljicu, Milanko Kajganić je odlučio da i nju priključi tužiocu Pašiću na istragama u predmetima Sky. Kao “heroj”, tužilac Pašić je bio nosilac aktivnosti. Sredinom septembra ove godine, tužiteljica Sanja Ljuboje-Romić je bila odsutna i tužilac Džermin Pašić je procijenio da je njeno odsustvo idealno za provođenje akcije Bumerang, odnosno za hapšenje Admira Arnautovića zvanog Šmrk i njegovog partnera Adnana Maglića. U strahu da Sudu BiH uputi prijedlog za izdavanje naredbe za pretrese Šmrkovih objekata, tužilac Pašić je primijenio za njega ustaljenu praksu. U ponedjeljak, 19. septembra, poslije radnog vremena, Pašić je “zbog hitnosti” izdao pripadnicima MUP-a Kantona Sarajevo naredbu da uhapse Admira Arnautovića. Umjesto pismenog zahtjeva, od Suda BiH je tražio “usmenu naredbu” za pretresanje Šmrkovih objekata. Usmenu naredbu je izdao dežurni sudija Goran Radević, a predmet je kasnije preuzela sutkinja Hasija Mašović. Pripadnici MUP-a KS su krenuli u akciju. Došli su na adrese na kojima su živjeli Arnautović i Maglić, ali pretrese nisu započeli. Umjesto upada u Šmrkovu kuću, tužilac Pašić je predložio da pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo pozovu Admira Arnautovića da se sam javi u Policijsku upravu Centar. Šmrk se, prema informacijama Istrage, u policijsku upravu odvezao taksijem, gdje je službeno lišen slobode. Isto je planirano i sa Adnanom Maglićem, ali se on, iako je obećao, nije pojavio u PU Centar.

Admir Arnautović Šmrk je u MUP-u Kantona Sarajevo zadržan 24 sata, nakon čega je u utorak, oko 21.30 povezen prema zgradi Tužilaštva BiH. U tom trenutku, postupajući tužilac Džermin Pašić se “povlači” iz predmeta, te moli glavnog tužioca Milanka Kajganića da mu nađe zamjenu, jer on zbog “komšijskih odnosa” ne može primiti uhapšenog Šmrka. Čelnici Tužilaštva, potom, kompletan posao prebacuju na tužiteljicu Bojanu Jolović koja je, van radnog vremena, oko 22 sata morala doći u zgradu Tužilaštva BiH kako bi preuzela Šmrka od pripadnika MUP-a KS. Ispitivanje osumnjičenog Admira Arnautovića bilo je planirano za srijedu ujutro. No, tužilac Pašić je svojim saradnicima rekao da bi mu to ispitivanje prouzrokovalo neugodnosti, pa su rukovodioci Tužilaštva BiH odlučili da Šmrka ispitaju tužitelji Mladen Furtula i Bojana Jolović. Nakon ispitivanja, Tužilaštvo BiH je Sudu BiH uputilo prijedlog za određivanje pritvora Admiru Arnautoviću. Ročište je održano narednog dana, a umjesto Džermina Pašića Tužilatvo BiH su na ročištu zastupali tužioci Bojana Jolović i Mladen Furtula. Postupajući tužilac Pašić je, tako, izbjegao direktno suočavanje sa Šmrkom. Na kraju je, kako smo već naveli, tužilac Pašić uspio u svojoj nakani. Skinut je sa predmeta protiv Admira Arnautovića Šmrka kojeg mu je bilo “neuodno” ispitivati.

Istraga.ba je poslala upit tužiocu Pašiću u vezi sa ovim slučajem. Do momenta objave ovog teksta, odgovori na naša pitanja nisu stigli. No, ukoliko tužilac Pašić odgovori u narednom periodu, njegovi odgovori ćem u okviru ovog teksta, u cjelosti biti objavljeni.

Kako je HIFA Oil izvlačila novac iz javnih preduzeća: Bitumen iz Albanije kamionom “stizao” za 4 sata u Sarajevo, preko povezanih preduzeća uvećavali cijene, pa ih uvećane fakturisali KJP Rad

Glavni akteri ove priče koja dokazuje manipulacije cijenama nafte i naftnih derivata su kompanija HIFA Oil i KJKP Rad Sarajevo. U pitanju je nabavka bitumena. Detalje ćemo donijeti nešto kasnije. Sada, prvo, idemo ukratko objasniti o čemu se radi. KJKP Rad raspiše tender i traži velike količine bitunemena. U tenderu piše da se cijena formira tako što će dobavljač, u ovom slučaju HIFA Oil priložiti nabavne cijene na šta će dodati svoju maržu. Hifa Oil, potom, nabavi bitumen iz inostranstva po vrlo povoljnoj cijeni, proda ga, potom, svojoj kompaniji Euro Stil Doboj. Onda Euro Stil taj isti bitumen po većoj cijeni proda Hifa Oilu od kojeg je i nabavio bitumen. Ta ista roba, potom, ide u KJP Rad po “drugoj nabavnoj cijeni” koja je znatno veća od prve nabavne cijene. I samo na osnovu te manipulacije, HIFA Oil je, za godinu, iz KJKP Rad Sarajevo izvukao oko 460 hiljada maraka “dodatnih sredstava”. A sada detalji.

U maju 2018. godine, HIFA Oil se prijavljuje na tender koji je KJKP Rad Sarajevo raspisao za nabavku “bitumena 60”. Za isporuku 1300 tona bitumena 60, HIFA Oil je zatražila 924,729 KM. U sklopu ponude, se navode cjenovnici Optima Grupe d.o.o. Banja Luka. Hifa Oil se, dakle, referisala na cjenovnik “Rafinerije nafte Brod”. KJKP Rad, sa tadašnjim direktorom Selimom Babićem (SDA) na čelu prihvata njihovu ponudu i zaključuje ugovor.

“Cijene za materijale iz člana 1 ovog Ugovora – BIT 60 ponuditi sa prezentiranjem promjenjivog dijela rafinerije iz koje je roba ponuđena. Domaća rafinerija: rafinerijska faktura ili račun komercijalnog zastupnika rafinerije Optima grupe; Strane rafinerije – JCI-a i rafinerijsku fakturu” Cijena za materijale iz člana 1 ovog Ugovora je 711,33 KM po toni bez PDV-a, a sastoji se od promjenjivog dijela – rafinserijske cijene koja je u vremenu ponude bila 632,33 KM po toni, bez PDV-a, plus fiksni dio 79 KM po toni bez PDV-a (ostali tropšovi, troškovi transporta i marža).

A evo kako HIFA Oil vrši isporuke. Umjesto ugovorene cijene, ova tešanjska kompanija dostavlja faklturu sa uvećanim cijenama. Razlika u cijeni prilikom ove isporuke je čak 8.800 KM veća u odnosu na ugovorenu. Drugi dokumenti otkrivaju pozadinu.

HIFA Oil je bitumen nabavio iz Albanije, odnosno od firme AL Global Oil. To dokazuje i međunarodni tovarni list.

HIFA Oil, potom, ovaj bitumen prodaje preduzeću Euro Stil d.o.o. Doboj, što potvrđuje ulazna faktura. Euro Stil, koji je u vlasništu Izudina Ahmetlića, taj isti bitumen prodaje HIFA Oilu koji je, također, u tom trenutku u vlasništvu Izudina Ahmetlića.

I umjesto fakture iz Albanije, HIFA Oil javnom preduzeću KJKP Rad Sarajevo dostavlja fakturu Euro Stila koja je znatno veća od nabavne cijene iz Albanije.

Sve ovo dovodi do zaključka da uvoznik albanskog bitumena HIFA Oil prodaje isti bitumen povezanoj kompaniji EURO Stil, koji, potom, tu robu vraća HIFA-i po većoj cijeni kako bi je fakturisali javnom preduzeću KJKP Rad Sarajevo.

I sve navedeno se provede za, navodno, 4 sata koliko je “ugovorni” rok od narudžbe do isporuke.

Pojednostavljeno, bitumen iz Albanije, ako pratimo samo dokumente, do Sarajeva dođe za četiri saata, s tim da ga, za isto to vrijeme, uveze jedna firma, koja ga, potom, proda drugoj, pa ga ova druga vrati prvoj firmi po uvećanoj cijeni, koja se potom uzima za obračun konačne fakture javnom preduzeću. Uvoznik je Hifa Oil. Vlasnik je Izudin Ahmetlić. Prevoznik je Petrobit d.o.o, Tešanj. Vlasnik je Izudin Ahmetlić. Prvi kupac je Euro Stil d.o.o. Doboj. Vlasnik je Izudin Ahmetlić. Drugi kupac je Hifa Oil. Vlasnik je Izudin Ahmetlić. I treći kupac je KJKP Rad Sarajevo. Vlasnik je Kanton Sarajevo.

Na ovaj način, tokom jedne godine, HIFA Oil i Izudin Ahmetlić su uspjeli izvući iz samo jednog javnog preduzeća više od 400 hiljada KM.

Kolumna Senada Avdića: Ko je Bošnjacima poturao alkohol na svadbi decenije

Snimke iz hotela Evropa na kojima “neogovorni pojedinci” tokom svadbe decenije između Jasmine Izetbegović i Ćamila Humačkića nazdravljaju čašama i flašama punim alkoholnih pića duboko su potresle tankoćutni debeli sloj muslimanske političke, vjerske i poslovne elite, zakletih neprijatelja tog poroka težeg od svih poroka, kažnjivijeg od kriminala, bogohulnijeg od laži, odvratnijeg od prijetvornosti, nemoralnijeg od neumjerenosti, bahaćenja, nesolidarnosti. Burne reakcije na društvenim mrežama svjedočile su na licemjerstvo i prevarantski karakter seosko-vašarskog orgijanja na skupu na koje su, čini se, pozivnice uglednim gostima dijeljene u tijesnoj suradnji sa nadležnim tužiteljstvima svih razina.

Svadba k’o svadba, parada pijanstva bez pića

Ni skupljeg derneka, ni jeftinijeg događaja! Ni visočijih gostiju, niti prizemnije zabave. Ni čednijeg hardvera, ni nepodnošljivijeg i otrcanijeg softvera!

Koliko je “svadba decenije” emanirala malograđanski prostakluk, prizemni, populistički vjerski dogmatizam i prevrtljivo puritanstvo, elitni primitivizam i odsustvo građanskog ukusa, mjere i pristojnosti nove bošnjačko-balijske klase, dokazuje niz događaja koji su je obilježili. Ali ništa tako ogoljeno, nedvosmisleno ne otkriva jad i bijedu tog tužnog spektakla kao završni komunike, post festum razmatranje za koje se pobrinuo (ili je bio formacijski, službeno zadužen) kabadahijski janjičar elektronskog-cyber carstva Jasmin Mulahusić. Iako su njegovi vjerni pratitelji na društvenim mrežama i fanatici njegovih odapetih strijela očekivali da se Mulahusić tih mubarek dana prelomnih za planetarni ummet oglasi iz Kabula, iz srca afganistanskog kalifata, on se ipak odlučio za domaću prijestolnicu islamskog čudoređa, festival izvornih islamskih vrijednosti.

alt

Zato je Mulahusić, stanovnik Luxemburga protiv kojeg se u Tužiteljstvu BiH vodi istraga zbog serijskih napada, uvreda prijetnji koje redovno upućuje ovdašnjim novinarima, intelektualcima, opozicionerima…odlučio svojeručno oglasiti kao portparol “svadbe” i objasniti “tajnu manastirske rakije”. To jeste, javno saopćiti preliminarne rezultate svog dubinskog šerijatsko-investitigativnog rada na utvrđivanju odgovornosti za počinjenu diverziju – “neovlašteno prisustvu vatrene vode”.

“Po pitanju alkohola na svadbi Jasmine Izetbegović, laž je da ga je bilo, ijedna kap uopće na svadbi”, energično i strogo, nepismeno do iznemoglosti saopćava Mulahusić.

Evo šta je još utvrdila nepogrešiva forenzika ovog nekadašnjeg međunarodno priznatog radikala kojeg se dovodilo u vezu sa terorisitičkim ćelijama u Evropi. Telegrafski je Mulahusić poredao hronologiju nenajavljenog zločina, šejtanske diverzije ljubitelja dobre kapljice-samoubica.

Svaka ptica svom šerijatu leti

“Predsjednik Erdogan, reis efendija Kavazović, kao i Šefik Džaferović otišli su u 17.30.

Svadba se završila u 23.00 i na svadbi nije bilo ni kapi alkohola”, potpuno je siguran ovaj protivalkoholni ekspert, kojem su svatovi, pretpostavlja se, bili dužni u pravilnim vremenskim razmacima puhati u lice i hodati ispred njega pravo i bez ševeljanja po kredom isctanoj bijeloj liniji.

No, opet je iskrslo ono ali, koje na šerijatskim svadbama nevjesti sreću kvari.

Tačno je da, kako je precizirao šerijatski radar Mulahusićev da nije bilo ni kapi alkohola “na svadbi Jasmine Izetbegović”, ali su se, avaj, određene zalihe “vatrene vode” pojavile na svadbi mladoženje Ćamila Humačkića.

Evo i završnog razmatranja šerijatsko-trezvenjačkog forenzičara Jasmina Mulahusića sročenog nakon sagledavanja svih ključnih elemenata svadbene ceremonije, kao i popratnih manifestacija.

Nakon svadbe, u unutrašnjosti hotela u ponoć odvijalo se ono što smo vidjeli na snimku koji objavljuju mediji”.

Šta se desilo pod okriljem (po)noći, nestrpljivi smo da saznamo.

To se odvijalo privatno u krugu 15 ljudi bliskih mladoženji. Taj mi je dio odvratan i nemam namjeru braniti neodbranjivo. Neka čisti svako za sobom nered koji ostavi”, poručuje prisebni Mulausić, uz jedini logičan zaključak: “Svi ćemo naći kod Allaha ono što smo zaslužili. Bože na hajr. Amin.”

Eto, tako, sad je sve malo, odnosno puno jasnije.

Za kraj ne preostaje ništa drugo nego da citiramo žene Kandahara i Kabula: “Užas je naša burka”.

Sve o akciji “Eskobar”: Kako su tužilac Džermin Pašić i granični policajac Rejhan Raković od hapšenja spasili člana škaljarskog klana Dinu Muzaferovića Cezara

Juli je mjesec 2021. godine. Almir Pehlić Kazjanov s automatskom puškom u ruci patrolira kroz plantažu marihuane, tik uz granicu sa Hrvatskom. I ne sluti da ga fotografišu. Nakon što mu je došla smjena, odlazi do kuće svoga šefa u Velikoj Kladuši. Bos se zove Dino Muzaferović. Cezar mu je nadimak. Kuća mu je opasana visokim zidovima koje je gradila firma Brace Kendića. I narednog dana Kazjanov odlazi na plantažu. Da zalijeva usjeve i stražari. Ovo ispod je njegova fotografija. Naoružani Almir Pehlić, u šumi kod sela Radića Most, na samoj granici između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, čuva plantažu marihuane.

Almir Pehlić Kazjanov na plantaži kod Velike Kladuše

Pripadnici MUP-a Unsko-sanskog kantona istragu su privodili kraju. Započeli su je 3. juna 2021. godine, kada su uputili obavijest  Tužilaštvu Unsko-sanskog kantona da “nepoznate osobe” održavaju plantažu kod Kladuše. Općinski sud u Velikoj Kladuši je 7. jula izdao naredbu za posebne istražne radnje protiv nepoznatih osoba koje su održavale plantažu marihuane. Od tog trenutka, specijalci MUP-a USK-a su svakodnevno snimali osobe koje su dolazile. Jedan po jedan kriminalci su identificirani. Na vrhu piramide bio je Dino Muzaferović Cezar. Kantonalno tužilaštvo Bihać 21. jula od Kantonalnog suda u Bihaću traži naredbu za primjenu posebnih istražnih radnji protiv ove grupe. Dino Muzaferović zvani Cezar označen je kao organizator.

Dino Muzaferović Cezar

“Naprijed navedeno ukazuje da je Muzaferović Dino organizirao grupu ljudi u cilju učinjenja krivičnog djela neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238 stav 1 KZ FBiH, dok su Pehlić Amir, Darko Jovanović/Ibrahimagić Ermin, Adnan Balić i još jedno lice postali članovi organizirane grupe tako da proizvode i prerađuju opojnu drogu cannabis”, navedeno je u jednom od akata Tužilaštva USK.

MUP USK-a ih je pratio i dokumentovao sve veze. Cezar je već bio poznat policijskim agencijama. Imao je česte veze sa članovima škaljarskog klana. Darko Jovanović je jedan od njih. Rođen je u Loznici i ima slovenački pasoš na ime Ermin Ibrahimagić. U tom je pasošu njegova fotografija.

Darko Jovanović alias Ermin Ibrahimagić

Jovanović je, uglavnom, boravio u hotelu Palace u Velikoj Kladuši, gdje su se pojavljivali kriminalci iz Srbije, Crne Gore i Slovenije. Fotografija ispod je nastala upravo u u Hotelu Palace. Ove su se osobe kasnije srele sa Darkom Jovanovićem.

Ispred su bili parkirani automobili sa slovenačkim tablicama. Vlasnik jednog automobila bio je Anel Škrilj, Slovenac bh. porijekla kojeg tamošnje policijske agencije dovode u vezu sa drogom. Kockice su se postepeno uklapale. U petak, 23. jula MUP USK-a i Tužilaštvo USK su napravli plan. Policijska akcija je trebala biti provedena 26. ili 27. jula. No, neko ih je preduhitrio. U  nedjelju, 25. jula, na plantažu su upali pripadnici Granične policije BiH. Došli su po naredbi državnog tužioca Džermina Pašića koji je “preduhitrio” svoje kolege iz Bihaća.

“Pripadnici Centralnog istražnog ureda Granične policije BiH, odsjek za prikrivene operacije, 25. jula 2021. u jutarnjim satima na području Velike Kladuše, uspješno su realizirali Operativnu akciju Escobar, koja je usmjerena na razbijanje organiziranih kriminalnih grupa u vezi s neovlaštenim prometom opojnih droga. Tijekom operativne akcije, otkriveno je oko 6 000 stabljika indijske konoplje u namjenski izgrađenom kampu za proizvodnju i uzgoj opojne droge marihuane, koja se distribuirala kako na unutarnjem tako i na tržištu Evropske unije. Radi specifičnosti situacije i aktivnosti prilikom realizacije, podrška Graničnoj policiji BiH pružena je i od Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske. Operativna akcija se odvijala pod nadzorom Tužilaštva BiH, a učestvovalo je ukupno 110 policijskih službenika. Zbog počinjenja krivičnog djela „Organizirani kriminal“ iz čl.250 KZ BiH u vezi sa krivičnim djelom „Neovlašten promet opojnim drogama“ iz čl. 195 KZ BiH i „Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga“ iz čl. 238. stavka (1) KZ FBIH slobode su, zasad, lišene 4 osobe, državljani BiH”, saopćeno je tog dana  iz Granične policije BiH.

Tužilaštvo BiH preduhitrilo je svoje kolege iz bihaćkog tužilaštva. Granični su policajci, po naredbi državnog tužioca Džermina Pašića, uhapsili četiri osobe koje su zatekle na plantaži.

“Šta reći”, bilo je sve što nam je 25. jula prošle godine rekla glavna kantonalna tužiteljica USK-a Fadila Amidžić, nakon što smo je upitali da li je Tužilaštvo BiH, praktično, “otelo” akciju svojim kolegama iz Bihaća.

Njen kolega sa državnog nivoa, Džermin Pašić, imao je šta reći.

“Tužilaštvo Bosne i Hercegovine uputilo je prema Sudu BiH prijedlog za određivanje mjere pritvora za osumnjičene: J.D., rođenog 1982. godine u Loznici, nastanjenog u Zvorniku, D.M., rođenog 1989. godine u Velikoj Kladuši, P.A., rođenog 1987. godine u Kranju, Slovenija, nastanjenog u Velikoj Kladuši, S.A., rođenog 1998. godine u Velikoj Kladuši. Navedeni osumnjičeni lišeni su slobode u akciji Granične policije BiH, uz podršku SIPA-e i MUP-a USK, a mjera pritvora predložena je iz razloga opisanih u članu 132. stav 1. tačke a), b) i c) ZKP-a BiH, odnosno zbog opasnosti od bjekstva (u odnosu na prvoosumnjičenog), te opasnosti da bi boravkom na slobodi mogli ometati istragu, prikrivati dokaze, te vršiti uticaj na svjedoke ili saučesnike, kao i ponoviti krivično djelo ili dovršiti započeto”, saopćeno je iz Tužilaštva BiH.

Mediji su uskoro objavili puni identitet. Osumnjičeni su Darko Jovanović, Murat Dizdarević, Almir Pehlić i Armin Sefić. Sud BiH im je 27. jula odredio pritvor. No, Cezar je ostao na slobodi. Stvarni vođa ove kriminalne grupe uopše nije bio meta Graničnim policijima. Štaviše, tužilac Pašić nije naredio ni pretres kuće Dine Muzaferovića zvanog Cezar.

zidine oko kuće Dine Muzaferovića

Vođa ove kriminalne grupe je i danas je na slobodi. Za njim, čak, nije raspisana ni crvena Interpolova potjernica. Državni tužilac Džermin Pašić “izdejstvovao” je tek raspisivanje “plave potjernice”. No, to nije nalog za hapšenje. To je samo obavijest polijskim agencijama širom svijeta da “prikupljaju informacije” o Dini Muzaferoviću.

“Osobi povezanoj sa škaljarskim klanom”, piše u sistemu Interpola.

Dino Muzaferović ima i slovenačko državljanstvo. U Ljubljani se, nakon policijske akcije sastajao sa Bracom Kendićem i Satkom Kekićem. Prema opreativinim policijskim informacija, u Kendićevim je vozilima prevožena droga. Satko Kekić je već ranije osuđivan zbog trgovine opojnim drogama.

Braco Kendić i Satko Kekić u Ljubljani tokom oktobra 2021. godine

Organizatora ove grupe, Dinu Muzaferovića, tužilac Džermin Pašić nije uhapsio, niti je za njih raspisao potjernicu. No, da je državni tužilac znao da je Cezar vođa ove grupe dokazuje i njegov prijedlog za pritvor. Naime, kada je Sudu BiH uputio prijedlog za pritvor nakon akcije Eskobar, Pašić je konstatirao da ovom grupo, Darko Jovanović i drugi, rukovodi osoba inicijala D.M. rođena u Velikoj Kladuši.

Džermin Pašić: “osoba inicija D.M. organizator”

No, kako, onda, Muzaferović uopće nije obuhvaćen akcijom Eskobar? Zašto za njim nije raspisana potjernica ako je organizator?  I da li je kompletna akcija provedena kako bi Muzaferović bio spašen od hapšenja? Slična pitanja samo postavili i državnom tužiocu Džerminu Pašiću. Pitali smo ga – zbog čega tokom akcije Eskobar nije uhapšen Dino Muzaferović, zašto za osobom inicijama D.M. iz Velike Kladuše nije raspisao crvenu potjernicu, te zbog čega je odlučio akciju u Velikoj Kladuši provesti u nedjelju?

tužilac Džermin Pašić

Odgovorio nam je da – nema komentar na navedena pitanja.

“Da biste vi, po nalogu mentora imali šta dalje pisati, sa istom namjerom neosnovane diskreditacije mog rada, kao i ranije. Vrijeme će sve pokazati. Da su pitanja postavljena profesionalno, u duhu novinarske etike istinitog obavještavanja javnosti, sigurno bih odgovorio. Takva pitanja se postavljaju Tužilaštvu, a ne meni lično. Ali pošto imate nečasne namjere, tako shvatam i ovaj kontakt”, napisao je Pašić, nakon čega nas je upitio na odjel za informisanje Tužilaštva BiH.

No, druge činjenice daju jasnije odgovore na naša pitanja. Prema dokumentima Tužilaštva BiH, pripadnici Granične policije su 14. jula dobili prve informacije o postojanju plantaže kanabisa u šumi nadomak sela Radića Most, koje se nalazi tri kilometra od granice sa Hrvatskom. Dakle, petnaest dana nakon što je MUP USK-a službeno formirao predmet, Granična policija BiH dobija “saznanja”. Tužilaštvo USK-a u tom je trenutku već provodilo posebne istražne radnje protiv narko grupe kojom je rukovodio Dino Muzaferović, dok je plantaža bila pod stalnim policijskim nadzorom.

Murat Dizdrarević na plantaži

Prema istim dokumentima Tužilaštva BiH, Pašiću je te informacije proslijedio Centralni istražni ured Granične policije u kojem je jedan od šefova bio – Rejhan Raković. U pitanju je dugogodišnji službenik Granične policije BiH koji je rukovodio prikrivenim istražiteljima. Rođen je u Bihaću, glavnom gradu Unsko-sanskog kantona u kojem je djelovala grupa Dine Muzaferovića. Plantaža kanabisa, rekosmo, nalazi se u samom pograničnom dijelu. Iako su, zbog migrantske krize, svakodnevno patrolirali tim područjem, Rakovićevi istražitelji nisu primijetili plantažu sve dok Tužilaštvo USK nije započelo pripreme za hapšenje Dine Muzaferovića i njegovih saradnika na plantaži. Nekoliko činjenica je bitno izdvojiti. Tužilaštvo USK-a je 6. jula pribavilo naredbu Općinskog suda u Velikoj Kladuši protiv nn osoba koje su održavale plantažu marhuane. Tužilaštvo BiH je predmet formiralo 14. jula nakon prijave Rejhana Rakovića. Tužilaštvo USK-a je 22. jula pribavilo naredbu za praćenje Dine Muzaferovića i drugih osumnjičenih zbog prizvodenje marihuane na plantaži kod Kladuše. Tužilaštvo BiH je dan kasnije, 23. jula pribavilo naredbu za pretres plantaže. Tužilaštvo USK-a je namjeravalo uhapsiti Dinu Muzaferovića i druge 26. ili 27. jula 2021. godine. Tužilaštvo BiH i Granična policija su, na neradni dan, 25. jula proveli akciju na plantaži i propustili uhapsiti glavnog organizatora. 

“Sudbina” će htjeti da, trideset dana nakon akcije Eskobar, pripadnici SIPA-e, 24. septembra, uhapse Rejhana Rakovića zbog primanja mita tokom jednog konkursa u Graničnoj policiji BiH. U njegovom autu i u njegovoj kući u Bihaću inspektori SIPA-e su tokom pretresa pronašli oko 100 hiljada maraka u kešu. Dva mjeseca kasnije će biti pretresena i kuća njegovih roditelja. U njoj su informacijama Istrage, pronašli i dio opreme Granične policije koja je 2017. godine misteriozno nestala iz te policijske agencije.

Rejhan Raković sa direktorom Granične policije BiH

Na dan kada je uhapšen Raković, državni tužilac Džermin Pašić, tvrde izvori Istrage, bio je vidno uzrujan. Pašića i Rakovića vežu brojne zajedničke akcije usmjerene protiv krijumčara “marihuanom” iz Crne Gore. S njima je je skoro uvijek u akcije bio uključen i inspektor SIPA-e Robert Ristić. O inspektoru Ristiću i tužiocu Pašiću smo pisali nekoliko puta. I to sve u vezi sa slučajem “kokain”, odnosno sa vraćanjem telefona oduzetih od biznismena Duška Đurasovića koji je bio osumnjičen da je kao odgovorna osoba u firmi MDDI Group učestvovao u međunarodnom krijumčarenju 50 kilograma kokaina. Ali o novim detaljima o tom slučaju ćemo pisati uskoro.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...