Sedamnaest dana je trebalo Nerminu Nikšiću, Elmedinu Konakoviću, Edinu Forti, Semiru Efendiću, Nerminu Ogreševiću, Elzini Pirić, Damiru Marjanoviću i Fuadu Kasumoviću da odustanu od NATO integracija Bosne i Hercegovine.
“Jer sve ono”, objasnit će na konferenciji za medije predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić, “o čemu smo danima govorili sadrži priču euroatlantskih”.
Uslijedila je kratka stanka. Iz usta Nermina Nikšića je izašao neartikulisani glas kojeg u arapskom jeziku zovu “hemze”. Onda je nastavio:”Evropskih integracija. Atlantske smo, evo, objasno je predsjednik Dodik”.
To što je 29. novembra ove godine kazalo devet predsjednika (osmorka plus HDZ) više ne vrijedi. Jer samo je jedan “predsjednik Dodik”.
Slika 1: Sporazum osmorke i HDZ-a
“Smijernice, načela i ciljevi u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti za razdoblje 2022.-2026. godinu”, naslovljeno je prvo poglavlje Sporazuma kojeg su 29. novembra ove godine potpisali lideri stranaka osmorke i HDZ-a BiH.
Tačka broj 1. je nazvana . “EUROATLANTSKE INTEGRACIJE”
Sporazum osmorke i HDZ-a BiH, 29.11. 2022.
Slika broj 2: Sporazum osmorke, HDZ-a i SNSD-a
“Smjernice, načela i ciljevi u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti na nivou BiH za period 2022.-2026. godinu”, glasi naslov prvog poglavlja Sporazuma kojeg su 15. decembra potpisali lideri Nermin Nikšić, Milorad Dodik i Dragan Čović.
Tačka broj 1 je nazvana: EVROPSKE INTEGRACIJE
Sporazum devetorke (osmorka plus HDZ) sa SNSD-om, 15.12.2022.
Zbog čega su nestale “atlantske” integracije, Nermin Nikšić nije stigao objasniti. Samo je rekao – “objasnio je predsjednik Dodik”.
Slika broj 3: Promjena Ustava BiH i FBiH
“Potpisnici ovog sporazuma (devetorka i SNSD) opredjeljeni su za:
a) hitno provesti, a najkasnije u roku od šest (6) mjeseci od uspostave vlasti na svim nivoima, ograničene promjene Ustava BiH i usvojiti izmjene i dopune Izbornog zakona BiH saglasno odluci Ustavnog suda BiH i presudama Evropskog suda za ljudska prava. Ova mjera uključuje reformu koja će zaštititi kolektivna prava i individualna prava saglasno Ustavu BiH i odluci Ustavnog suda BiH, te u skladu s presudama Evropskog suda za ljudska prava (Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i domovi naroda)”, piše u Sporazumu SNSD-a, HDZ-a i SDP-a.
Obratite pažnju na ovo – “odluci Ustavnog suda BiH“. U pitanju je, dakle, jednina, što znači da su potpisnici sporazuma mislili na samo jednu presudu Ustavnog suda BiH koja se odnosi na izborno zakonodavstvo. A Ustavni sud BiH je glede izbornog zakonodavstva donio dvije presude. Prva je donesena po zahtjevu člana Predsjedništva BiH Željka Komšića i ona se odnosi na izbor (pot)predsjednika Federacije BiH i Republike Srpske (uvođenje ostalih u pravo). Druga presuda Ustavnog suda BiH je ona koja je donesena po zahtjevu Bože Ljubića i ona se odnosi na popunjavanje Doma naroda FBiH.
Sada obratite pažnju na posljednje dvije riječi u zagradi. Tamo piše “domovi naroda”. To znači da su lideri SDP-a, HDZ-a i SNSD-a usaglasili provednu JEDNE presude Ustavnog suda BiH koja se odnosi na domove naroda, a to je presuda donesena po zahtjevu – Bože Ljubića. Prioritet osmorke, HDZ-a i SNSD-a će biti provedba presude Ljubić. Bez provedbe presude Komšić.
Slika broj 4: Transparentne investicije
“Stranke iz ovog sporazuma obavezuju se na transparentno informisanje o investicijama”, glasi stav d., tačke 3 Sporazuma osmorke, SNSD-a i HDZ-a BiH.
Šta tačno znači “transparentno informisanje o investicijama”? Da li “informisanje o investicijama” znači samo formalno “upoznavanje o investicijama” i zaobilaženje procedura prilikom donošenja potrebnih odluka? Vjerovatno i na ovo pitanje odgovor zna samo “predsjednik Dodik”.
I, za kraj, umjesto novih slika, jedan video. Nermin Nikšić u ulozi komičara.
Vlada FBiH proglasila je stanje ugrožene sigurnosti snabdijevanja električnom energijom kako bi povećala cijene električne energije za oko 60 posto, saznaje Istraga.
Naime, prema Zakonu o električnoj energiji, član 16a, povećanje cijene električne energije može iznositi maksimalno 20 posto. S obzirom na to da ovogodišnja cijena električne energije za privredne subjekte u Federaciji iznosi 72 eura, maksimalna cijena tokom 2024. bi mogla iznositi 85 eura. Prosječna berzanska cijena električne energije u ovoj godini iznosi oko 140 eura. Ukoliko Elektroprivreda BiH ne poveća cijenu više od propisanih 20 posto, poslovanje ovog preduzeća će sigurno biti ugroženo.
Evo koji su glavni razlozi.
Propast elektroenergetskog sektora i službeno počinje u decembru 2021. godine kada tadašnji opozicioni delegati Aner Žuljević i Elmedin Konaković dostavljalju amandmane na izmjene Zakona o električnoj energiji.
“Ukoliko dođe do poremećaja na tržištu električne energije na način da se cijena snabdijevanja električnom energijom za kvalifikovanog kupca poveća za više od 20% u odnosu na prethodnu godinu, Vlada Federacije je u obavezi da posebnom odlukom ograniči porast cijena snabdijevanja električnom energijom do 20% maksimalno, pri čemu se isto odnosi, za ugovore sa godišnjim trajanjem ili duže”, navedno je u amandmanu kojeg su predložili Konaković i Žuljević.
Tako je, zahvaljujući Konakoviću i Žuljeviću, cijena električne energije u BiH tokom 2022. godine iznosila 72 eura za privredne subjekte. I ništa tu ne bi bilo sporno da najveći potrošači električne energije, ArcelorMital Zenica i cementare u Lukavcu i Kaknju, nisu dobijali struju dva puta jeftiniju od berzanske, dok su svoje proizvode na berzi prodavali znatno skuplje. Zato u izvještaju za 2021. i 2022. godinu ArcelorMital prikazao dobit u iznosu od oko 240 miliona maraka. Istovremeno, to je smanjilo prihodfe Elektroprivrede BiH koja se uspjela pokriti prodajom viškova električne energije. Naime, balansna cijena, ona koja se prodaje na dnevnoj osnovi, dosezala je čak i 1000 eura po megavatu. No, kada je ove godine došlo do pada cijene električne energije na berzi, prihodi od prodaje viškova su se znatno počeli smanjivati. Evo šta je Istraga.ba objavila 30.12.2021. godine.
“Cijena struje za privredna društva mogla bi biti povećana za samo 20 posto. U konkretnom, ovogodišnjem slučaju, to bi značilo da bi cijena jednog megavata za privredna društva sa 50 eura bila povećana na svega 60 eura. Dakle, Elektroprivreda BiH bi, poveća li cijenu uglja za 20 posto, jedan megavat proizvodila za 51 euro. Veći dio proizvedene struje bi prodavali stanovništvu za 32 eura, dok bi privrednim društvima prodavali struju za 50 eura, odnosno svega četiri devet više od proizvodne cijene ili 140 eura manje od cijene struje na svjetskom tržištu. Ukoliko budu te cijene, projicirani godišnji gubitak Elektroprivrede BiH bi bio 85 miliona maraka, što bi bio siguran put u raspad elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine”, objavili smo prije dvije godine analizirajući detaljno Konakovićev i Žuljevićev prijedlog.
No, nije ovo jedini uzročnik. Recimo, rudarski protesti i konstantno popuštanje pod pritiskom “socijale”, dovelo je Elektroprivredu u teško stanje. Naime, rudnici u Federaciji BiH, kao dio koncerna, prošlog su mjeseca smanjili proizvodnju za oko 50 posto. To je natjeralo i novu upravu Elektroprivrede BIH da nastavi praksu ranije uprave i da od privatnih rudnika počne kupovati ugalj. Tako sredinom novembra nova Uprava EP BiH odlučuje pokrenuti nabavku 400 hiljada tona uglja od Lagera procijenjene vrijednosti 70 miliona KM.
Podsjetimo, bivša uprava Elektroprivrede BiH je 2022. godine nabavila 600 hiljada tona uglja od Lagera za oko 105 miliona maraka. Cijena je, dakle, ista kao i cijena uglja koji je nabavila aktualna uprava. No, razlika je u nečemu drugom.
Cijena ugalj, naime, čini 70 posto proizvodne cijene električne energije. S obzirom na to da je Elekropriveda BiH prošle godine, zbog visoke berzanske cijene, viškove mogla prodavati za oko 280 eura po megavatu, nabavka uglja odn Lagera je bila više nego isplativa. Berzanska cijena struje je, međutim, sada drastično pala i na momente se kreće oko 100 eura. To znači da Elekriprivreda BiH skoro da neće zaraditi ništa bez obzira na to da li svu proizvedenu energiju proda kao “viškove”.
Dakle, pad cijene električne energije na berzi i Konakovićeva i Žuljevićeva “ograničenja” iz 2021. godine mogla bi koštati kompletan elektroenergetski sektor. To, štaviše, nema nikakve direktne veze i sa aktualnom upravom Elektroprivede BiH koju je postavila Vlada Nermina Nikšića. Ima veze isključivo sa populizmom Anera Žuljevića i Elmedina Konakovića koji su svojim amandmanima iz 2021. godine ugrozili kompletan elektroenergetski sistem BiH.
Energetska 2023. godina je u FBiH započela sa poskupljeljem električne energije od 20% za kvalificirane kupce. Cijena gasa je od 01.01.2023. godine smanjena za 9,6% od strane snabdjevača. Cijene goriva na benzinskim pumpama su se kretale od 2,6 KM do 2,96 KM.
Ovako bi glasio uvod u energetsku 2023. godinu opisanu na način Branka Cvejića poznatog ex jugoslovenskog glumca i glavnog lika serije Grlom u jagode. Reklo bi se dosadna i neinteresantna godina sa aspekta energetike, ali kao i u svakoj seriji zaplet mora doci.
Zapleta u energetici, ove 2023. godine, bilo je više, a kruna svih tih dešavanja je bilo saznanje da od Bloka 7 TE Tuzla nema više ništa. Nepovratno je otišlo ulaganje od gotovo 300 mil. KM i nada da ćemo i dalje biti ozbiljni igrači u izvozu el. energije. Ovo je bila najznačajnija loša vijest iz energetike, ali kao i sve druge politike su skinule “prašinu sa sakoa” i nastavile dalje kao da se ništa nije niti desilo. Shvatili smo nakon 15 godina da smo išli “grlom u jagode” sa ovim projektom. Šteta će knjigovodstveno biti otpisana, a ledina za Blok 7 iskorištena za, možda, neki tržni/prodajni centar.
Usvajanje energetskih zakona na Parlamentu FBiH većini koja čini vlast u FBiH bila je izgovor da su nešto radili i da smo na evropskom putu. Tu Evropu još dugo nećemo vidjeti, ali smo vidjeli nove prijedloge cijena za el. energiju po tim usvojenim zakonima. Oni što su se hvalali tim zakonima nisu dobro čitali i nisu uočili da sada imamo samo dvije kategorije snabdijevanja, tržišno i javno.
To tržišno snabdijevanje je stvorilo glavobolju vladajućim pa posegnuše da administrativnom mjerom ograniče rast cijena el. energije do max 20% u 2024. godine. Usvojiše zakon, a onda putem vlade FBiH shvatiše da nismo mi još za tržišno snabdijevanje i usvojiše Odluku kojom se proglašava stanje ugrožene sigurnosti snabdijevanja električnom energijom za 2024. godinu.
Tada je javnost shvatila da nemamo dovoljne količine uglja za JP EPBIH od naših rudnika, da ugalj i dalje moramo kupovati od privatnih rudnika, da nam je pao izvoz el. energije, da će JP EPBIH poslovati sa gubitkom, da nismo daleko od redukcija u snabdijevanju, te da idemo putem kojim ćemo od izvoznika postati uvoznik el. energije. Shvatismo da smo ugroženi i da ovako više ne može i zato proglasiše propast Bloka 7.
“Logično”, zar ne?
Da nije sve crno u ovom sektoru potrudili su se rudari koji novim kolektivnim ugovorom dobiše veće plaće i veću cijenu uglja sto bi trebala biti osnova za uredno snabdijevanje ugljem ovih starih i iznemoglih blokova JP EPBIH.
Zakone usvojismo, regulatora za energiju dobismo i tu stadosmo. Proći će još godina ili dvije dok sistem po zakonu profunkcionira, a tržište ce nam odrediti cijenu el. energije kada shvatimo da administrativnim mjerama nećemo moći vječno držati cijenu el. energije pod takvim vidom kontrole.
Što se tiče prirodnog gasa situacija nam je takva da je dovoljno da otvorimo prozor, bar mi u Kantonu Sarajevo, pa da vidimo kako izgleda kada pada potrošnja gasa u kantonu. Potrošnja gasa pada dramatično, zagađeni zrak truje sve nas, a Skupština KS usvaja energetski bilans za 2023. godinu dva dana prije isteka 2023. godine. Vlada KS umiruje javnost obećanjima kako će riješiti pitanje zraka u Sarajevu isto kao da nisu vlast već gotovo 5 godina.
HDZ je, istovremeno, proglasio Južnu interkonekciju od interesa za hrvatski narod i blokirao usvajanje Zakona o južnoj plinskoj interkonekciji. Krenuli su i oni sa formiranjem transportne plinske kompanije jer kad entitet RS može imati 3 transportne kompanije što ne bi FBiH imala dvije. To što je potrošnja gasa u BiH pala sa nekadašnjih 380 mil. Sm3 na 210 mil. Sm3 to nije nikog briga jer nacionalni interes je bitan. Bitan je i entitetu RS gasovod Nova istočna interkonekcija jer on povezuje prijateljski ruski i srpski narod, a to sto ruskog gasa vise neće biti u EU od 2025. godine koga to briga. Mi valjda nećemo u EU pa ne treba ni da brinemo. Vlast je na državnom nivou glasala za Novu istočnu interkonekciju, a za Južnu interkonekciju valjda misle da sad nije vrijeme pa i ne digoše ruke. Teške ruke, teška EU pa čekajmo neka bolja vremena.
Bio nam je i predsjednik Azerbejdžana g. Aliyev koji se ponudio u sektoru energetike, a posebno gasa. Srbija je istu ponudu prihvatila i za početak kupuje 400 mil. Sm3, a mi ćemo i dalje pričati o potrebi da zamijenimo ruski gas, ali bez rezultata.
Da ne bude sve crno u gasu potrudio se član Predsjedništva g. Bećirovića koji dostavi na Predsjedništvo BiH Prijedlog državnog zakona o transportu prirodnog gasa, regulatoru i unutrašnjem tržištu u Bosni i Hercegovini i sa g. Komšićem usvoji isti na Predsjedništvu i uputi ga u parlamentarnu proceduru.
Što se tiče nafte ista je, svakako, već godinama pod kontrolom inostranih kompanija sa sjedištem u BiH, a terminali nafte će nekada proraditi u punom kapacitetu. Domaći trgovci naftom još uvijek, koliko toliko, opstaju na tržištu i trebaju nasu podršku. Odluka o kvaliteti tečnih goriva je usvojena na Vijeću ministara pa ćemo uz Srbiju jedini markirati gorivo. Evropa napušta i naftu iz Rusije, a mi markiramo gorivo za nečije interese. Rafinerija Brod ne radi, ali to je već pitanje za manji entitet.
Kada sagledamo sve napisano ne možemo se oteti utisku da u energetskim politikama zaista idemo “grlom u jagode” i perspektiva nam je je još crnja od ovog pregleda za 2023. godinu. Svi energetski stručnjaci govore o ovome, ali aktualne politike se prave mrtve na isti način kao i kod zagađenog zraka u KS, pravi se mrtav i samo neka ne puca.
P.S.
Kada smo pomislili da je energetska 2023. godina završila ukazao se i lokalni šerif Elek direktor Sarajevogasa I.S. sa zahtjevom za veće cijene transporta i prijetnjom obustavom gasa FBiH. Valjda je sada jasno zašto nam treba Južna interkonekcija i zašto nam treba državni Zakon o gasu. Gasni ventili na ulazima u BiH treba da su javno dobro, a ne da su od “nacionalnih” interesa ili privatne igračke lokalnih šerifa.
Svako jednokratno rješenje kojim bi OHR “deblokirao” Federaciju donijet će trajnu dominaciju HDZ-a BiH. Jer jednokratno rješenje bi poslužilo samo da se u ovom trenutku zaobiđe potpredsjednik Federacije iz reda Bošnjaka, a ustavni mehanizmi “blokade” bi ostali na snazi za sve buduće mandate- Što,opet, znači da bi se nakon izbora 2026. godine mogla ponoviti ista situacija i bez nove intervencije OHR-a ne bi bilo sigurno formiranje nove Vlade Federacije, bez obzira na izborne rezultate. HDZ BiH bi, u slučaju jednokatnog rješenja, i nakon izbora 2026. godine mogao odlučiti hoće li biti formirana nova Vlada ili će ostati “stara” dok se ne promijeni izborno zakonodavstvo u skladu sa njihovim željama.
“Predsjednik Federacije, uz saglasnost oba potpredsjednika Federacije, imenuje Vladu Federacije nakon konsultacija sa premijerom ili sa kandidatom za tu funkciju, u roku od 30 dana od dana izbora predsjednika i dva potpredsjednika. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je izabrana, nakon što je njeno imenovanje potvrdio većinom glasova Zastupnički dom Federacije. Svako upražnjeno mjesto popunjava se istim postupkom”, piše u Ustavu Federacije BiH.
U svakoj verziji jednokratnog rješenja ova odredba bi ostala na snazi za buduće izborne cikluse. Što znači da, bez obzira na izborne rezultate, nova Vlada ne bi bila imenovana sve dok HDZ BiH ne pristane na njeno imenovanje. Jer ranijom odlukom, onom od 2. oktobra 2022. godine, kantoni u kojima suvereno vlada HDZ BiH (ZHK, HNK, SBK, K10, PK) delegiraju ukupno 17 delegata za Klub Hrvata Doma naroda FBiH. Čak da stranci Dragana Čovića “izmaknu” četiri delegata, on će ostati na 13 delegata što mu garantuje izbor (pot)predsjednika Federacije BiH iz reda hrvatskog naroda. I opet će postati “nezaobilazan” faktor prilikom formiranja vlade Federacije BiH.
Svjestan je ovoga i Dragan Čović koji je nekoliko puta ponovio da trajno rješenje, odnosno izmjena Ustava Federacije BiH, ne dolazi u obzir, te da će HDZ BiH pristati samo na jednokratno rješenje. A jednokratno rješenje, objavljivano je ranije, podrazumijevalo bi to da sada, i samo sada, odluku o imenovanju Vlade FBiH ne moraju potpisati predsjednica i oba potpredsjednika Federacije. I sve to bi bilo urađeno da aktualni potpredsjednik Refik Lendo bude zaobiđen prilkom donošenja odluke o imenovanju Vlade, a da mehanizam “blokade” ostane na snazi za naredne mandatne periode. Dakle, “parlamentarna većina” bi bila bitna samo sada i nikada više.
Dakle, potpuno je svejedno koje će kratkoročno rješenje nametnuti Christian Schmidt. U svakom slučaju demokratski principi bi bili narušeni, jer bi pravila važila samo za ovaj mandatni period. Nikad prije i nikad poslije.
“Predsjednik Federacije uz saglasnost Potpredsjednika Federacije imenuje Vladu Federacije nakon konsultacija sa Premijerom ili sa kandidatom za tu funkciju. Imenovanje zahtjeva potvrdu većinom glasova poslanika u Predstavničkom domu. Svako upražnjeno mjesto popunjava se istim postupkom. Najmanje jedna trećina ministarskih mjesta bit će popunjena Hrvatima”.
Ovakoo glasila odredba Ustavu Federacije BiH glasio prije nego što je na Mrakovici dogovorena “reforma” entitetskih ustava koja je bila posljedica odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti svih naroda i ostalih na svakom dijelu Bosne i Hercegovine.
Srbi do te 2002. godine nisu bili ugrađeni u Ustav FBiH. Federacija je imala predsjednika i jednog potpredsjednika koji su dolazili iz reda hrvatskog i bošnjačkog naroda. Ali i tada je Vlada mogla biti imenovana samo uz saglasnost jedinog postojećeg potpredsjednika. Nakon što su i Srbi dobili funkciju (pot)predsjednika, za imenovanje Vlade Federacije BiH bili su potrebni potpisi OBA potpredsjednika Federacije.
Upravo je na osnovu ove odredbe HDZ BiH bio nezaobilazan (osim u mandatnom periodu 2010.-2014.) prilikom formiranja Vlade Federacije. Ako je suditi po izjavama Dragana Čovića, “sporna” odredba Ustava će ostati na snazi. Samo će za potrebe “nove parlamentarne” većine biti privremeno stavljena van snage, nakon čega će sve biti vraćeno na stare postavke koje HDZ BiH čine vječno vladajućom partijom i u Federaciji i na nivou BiH.
Washington and Brussels claim that by courting Serbian President Aleksandar Vučić they are weaning him away from Moscow and creating a common front against the Putin regime. However, the evidence demonstrates the exact opposite. Every concession to Belgrade or lack of accountability for its provocative actions encourages the Kremlin. Russian officials calculate that the West has a soft presence in the Balkans and will continue to concede ground to avoid violence. And perversely, it is the policy of appeasement that is much more likely to lead to armed conflict.
The Kremlin views the Western Balkans as a strategic asset that expands Russia’s geopolitical reach, fractures Western cohesion, and undermine Euro-Atlantic institutions. Fomenting disputes contributes to unsettling the region and dividing international responses. Unresolved conflicts also enable the Kremlin to claim that despite its expansion NATO has failed to stabilize the peninsula. Moscow also seeks to discredit and weaken the US presence while gaining allies that depend on its diplomatic support and financial corruption. In pursuing these strategic objectives, Moscow helps promote Serbian nationalism and expansionism.
American and EU diplomats display a lack of understanding of Russia’s goals and strategies. They define Moscow’s involvement simply as “meddling” rather than as subversion with a destructive purpose. As a result, they assist Moscow through their consistently misfiring policies. In the case of Serbia, they avoid publicly criticizing Vucic’s authoritarianism and threats to Kosova’s security and thereby raise his stature in Moscow as the primary regional disruptor.
Over recent weeks, Belgrade has been allowed to build up its military along Kosova’s border, threaten armed intervention in alleged defense of the Serbian minority, recruit militants and hooligans to attack NATO peacekeepers, Kosova officials and local journalists, and kidnap Kosova’s police officers. The response from Washington and Brussels has been tepid, thus encouraging further provocative acts that can result in casualties.
Instead of pressing Belgrade by deploying strong diplomatic and economic sanctions, Western envoys seem determined to please Putin by blaming the unrest on the government in Prishtina. They naively fail to realize that attacking Kosova for implementing its own constitution on its entire territory not only weakens the state but also directly helps Moscow by discrediting years of US democracy promotion and state building.
About 15,000 Serbs in four northern Kosova municipalities, out of a total Serbian population of some 96,000, boycotted the municipal elections in April 2023. As a result, ethnic Albanian and Bosniak candidates were elected with a low local turnout. The US State Department declared the elections as consistent with Kosova’s constitutional and legal requirements but then backtracked when Belgrade incited violence by claiming the results were not a long-term political solution. Washington also accused Prishtina of provoking violence instead of pinpointing the true source of the clashes – gangs hired by Serbia’s security agencies. The net result was to embolden further anti-state actions and remove the spotlight from the only long-term solution – mutual recognition between Serbia and Kosova.
US ambassador to Pristina, Jeffrey Hovenier, even declared that Washington would apply sanctions against Kosova following the Serbian unrest, including the cancellation of Prishtina’s participation in the US-led “Defender Europe 2023” military exercise. In other words, US policy makers are now excluding Kosova from a security umbrella that Moscow wants dismantled. The ambassador also asserted that the US would cease all efforts to assist Kosova in gaining recognition from the five remaining EU states and halt the process of integration into international organizations. The EU Commission further gifted Moscow by planning to suspend funds, high level visits, and any work on the SAA Agreement with Kosova.
Pressure by Western diplomats on Prishtina to establish an Association of Serb Municipalities will further erode the authority of the central government and increase Belgrade’s involvement in disrupting Kosova’s institutions. It will give Moscow another inroad in the region similar to the RS entity in Bosnia-Herzegovina. Washington and Brussels are also helping the greater Serbia project by largely ignoring civil and minority rights outside of Kosova. Nearly 100,000 Albanians form large majorities in two municipalities in the Preševo valley but have far fewer rights than Serbs in Kosova and are increasingly subject to government pressures.
In the case of Bosnia-Herzegovina, permitting unilateral election changes by the High Representative helps ethno-nationalists, deepens grievances, and encourages separatism. It appears that Western envoys are now supporting the strategy of Russian officials who are determined to keep Bosnia weak, divided, and unqualified for NATO or the EU. They are also enticing Milorad Dodik to devise new moves toward secession. For instance, as with the Serb boycott of Kosova’s elections he can withdraw all Serbian officials from state-wide institutions and declare the entity government in Banja Luka as the only legitimate sovereign institution in the RS. A weak response from Washington will then be seen as another green light on the road to secession.
By centering US policy on Belgrade at the cost of its neighbors, Washington is repeating its mistakes toward Russia. In placating Moscow at Kyiv’s expense and failing to provide either sufficient military deterrence or NATO membership for Ukraine, Washington encouraged Russia’s invasion. A similar scenario is now unfolding in the Western Balkans where Kosova and Bosnia are pressured to surrender their sovereignty.
Vučić may allow old stocks of ammunition to be sent to Ukraine to placate Washington, but he constantly mocks US/EU diplomats and officials in his Russia connections. He regularly sends his ministers to meet with Russian counterparts, signs energy deals and other economic contracts, and allows Serbia to be used as the center for Russian intelligence gathering and anti-Western information wars. At the same time, Washington ignores Vučić’s corrupt criminal connections and fails to censure him for his close relations with Russia’s ruling war criminals. Such misguided policies will simply embolden the Kremlin to maneuver Vučić into further destabilizing the region.
Nacrtom izbornog zakona Republike Srpske u potpunosti se isključuje Izborni zakon BiH. Važećim Izbornim zakonom Republike Srpske, na koje taj entitet i prema državnom zakonodavstvu ima pravo, predviđeno je da “svaki državljanin Republike Srpske i Bosne i Hercegovine sa navršenih osamnaest (18) godina života ima pravo da glasa i da bude izabran (u daljem tekstu: biračko pravo), u skladu sa odredbama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine i Izbornog zakona RS”.
Nacrtom izbornog zakona RS kojeg je u petak ujutro usvojila Narodna skupština RS izborni zakon BiH je – izbrisan. Predloženi član zakona sada glasi: “birač sa navršenih 18 godina života ima pravo da bira i da bude biran (u daljem tekstu: biračko pravo), u skladu sa odredbama ovog zakona”.
Dakle, Izborni zakon BiH više ne postoji.
Kada je u pitanju samo definisanje zakona, odnosno definisanje nadležosti, tu se uvode nove nadležnosti.
“Ovim zakonom uređuje se izbor predsednika i potpredsednika Republike Srpske, poslanika Narodne skupštine Republike Srpske i delegata Veća naroda, odbornika gradske skupštine, odbornika skupštine opštine, gradonačelnika grada, načelnika opštine, članova saveta mesne zajednice, imenovanje organa za sprovođenje izbora i finansiranje izbora i izborne kampanje”, piše u članu 1 važećeg Izbornog zakona Republike Srpske koji je bio usklađen sa Izbornim zakonom BiH.
Evo kako nacrt izbornog zakona definiše nadležnost.
“Ovim zakonom uređuju se izbor i imenovanje poslanika Narodne skupštine Republike Srpske i delegata Vijeća naroda Republike Srpske, predsjednika i potpredsjednika Republike Srpske, delegata Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske, odbornika skupštine grada, odbornika skupštine opštine, izbor i opoziv gradonačelnika grada i načelnika opštine, izbor članova savjeta mjesne zajednice, imenovanje organa za sprovođenje izbora, zaštita izbornog prava, pravila ponašanja u izbornoj kampanji, finansiranje izborne kampanje, kao i druga pitanja od značaja za sprovođenje ovoga zakona”, navedeno je u nacrtu izbornog zakona RS.
Dakle, nacrtom je predviđeno da se uređuje i izbor srpskih delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, što je suprotno Izbornom zakonu BiH i što je, zapravo, novina u odnosu na važeći Izborni zakon RS
Prema važećem Izbornom zakonu Republike Srpske koji je usklađen za Izbornim zakonom BiH, Republička izborna komisija RS (RIK):
1 donosi opšta akta za opoziv gradonačelnika grada i načelnika opštine, sprovodi postupak za opoziv gradonačelnika grada i načelnika opštine prije isteka mandata, nadzire postupak opoziva i odgovara za zakonito sprovođenje tog postupka,
2. pruža stručnu pomoć skupštini opštine, odnosno grada i organima za sprovođenje postupka za opoziv,
3. donosi akte kojima se utvrđuju kriterijumi za raspodjelu sredstava za finansiranje izborne kampanje,
4. donosi opšte akte i uputstva za izbor savjeta mjesne zajednice (u daljem tekstu: Savjet),
5. vrši nadzor nad sprovođenjem izbora Savjeta,
6. donosi akte kojima uređuje unutrašnju organizaciju i način svog rada, na koje saglasnost daje Narodna skupština Republike Srpske,
7. predlaže budžet za Republičku izbornu komisiju i podnosi izvještaj o izvršenju budžeta u okviru godišnjeg izvještaja Narodnoj skupštini Republike Srpske i
8. vrši poslove koji su joj preneseni od Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine i druge poslove utvrđene aktima Republičke izborne komisije, ovim zakonom i Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine.
Nacrtom novog izbornog zakona RS Centralna izborna komisija BiH se u potpunosti isključuje iz izbornog procesa za nivo entiteta RS i za lokalne izbore u RS. Tako u nacrtu piše da “Republička izborna komisija raspisuje izboreu skladu s ovim zakonom, obavještava sve nadležne organe i javnost o datumu održavanja izbora najmanje 150 dana prije održavanja izbora, osim ako odredbama Glave XV ovog zakona nije drugačije određeno.
Kada su u pitanju druge nadležnosti RIK-a, evo šta nacrt zakona predviđa.
“Republička izborna komisija:
1) donosi odluku o održavanju neposrednih izbora u Republici Srpskoj, propisanih ovim zakonom,
2) donosi podzakonske akte za sprovođenje ovog zakona,
3) prati primjenu i daje mišljenja u vezi s primjenom ovog zakona;
4) koordiniše, nadgleda i reguliše zakonitost rada gradskih, odnosno opštinskih izbornih komisija i biračkih odbora u skladu s ovim zakonom,
5) predlaže budžet za Republičku izbornu komisiju i podnosi izvještaj o izvršenju budžeta Narodnoj skupštini Republike Srpske,
6) odgovorna je za tačnost, ažurnost i ukupni integritet Biračkog spiska za teritoriju Republike Srpske,
7) obezbjeđuje statističke evidencije razvrstane po polu, starosti, razvrstani po izbornim jedinicama za svaki dio izbornog procesa,
8) ovjerava političke stranke, koalicije, liste nezavisnih kandidata i nezavisne kandidate za učestvovanje na republičkom i lokalnom nivou vlasti za neposredne izbore u Republici Srpskoj,
9) donosi propise i odgovorna je za blagovremenu distribuciju i bezbjednost primjenjene izborne tehnologije na biračkom mjestu i centrima za brojanje tj. opreme za elektronsko brojanje glasačkih listića-optičkih skenera glasačkih listića, elektronske identifikacije glasača tj. čitača otisaka prstiju, bezbjednosnih kamera i druge odgovarajuće tehničke opreme i izbornog materijala za sprovođenje izbora iz nadležnosti Republičke izborne komisije,
10) vrši nabavku i donosi propise za upotrebu bezbjednosnih kamera na biračkim mjestima i u centrima za brojanje kako ne bi došlo do povrede tajnosti biračkog prava,
11) potvrđuje i ovjerava kandidatske liste i kandidate za sve nivoe neposrednih i posrednih izbora u Republici Srpskoj obuhvaćenih ovim zakonom,
12) odgovorna je za blagovremeno štampanje, distribuciju i bezbjednost glasačkih listića i obrazaca za neposredne izbore na oba nivoa vlasti u Republici Srpskoj,
13) utvrđuje sadržaj i formu glasačkih listića za oba nivoa vlasti za neposredne izbore u Republici Srpskoj”.
Dakle, sve nadležnosti CIK-a preuzima RIK kada su u pitanju izbori na entitetskom nivou.
Dalje, Republička izborna komisija poništava izbore u izbornoj jedinici ili na nekom biračkom mjestu, ako ustanovi da je za vrijeme glasanja, ručnog brojanja i elektronskog brojanja glasačkih listića došlo do nepravilnosti koje mogu uticati na rezultate izbora.
I ovu nadležnost RIK preuzima od CIK-a.
Kada su u pitanju nadležnosti OIK-a i GIK-a (Opštinske izborne komisije i gradske izborne komisije), nadženosti su, faktički, ostale iste kao i prema važećem Izbornom zakonu RS.
Evo šta predviža važeći Izborni zakon RS.
“Opštinska izborna komisija obavlja sljedeće poslove:
1. obezbeđuje da sve liste kandidata za skupštinu opštine budu sastavljene u skladu sa Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine i dostavlja ih na odobrenje Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine;
2. (brisano)
3. sprovodi i nadgleda izbore za članove Savjeta i saziva konstitutivnu sjednicu Savjeta;
4. određuje biračka mesta na području opštine za glasanje na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini;
5. imenuje i obučava članove biračkih odbora;
6. brine o bezbednosti i dostavi biračkim odborima izbornog materijala za glasanje na svim nivoima izbora u Bosni i Hercegovini;
7. obaveštava birače o svim informacijama neophodnim za sprovođenje izbora, u skladu sa propisima Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine;
8. odgovorna je za uređenje biračkog mesta i za druge tehničke pripreme za izbore;
9. odgovorna je za pravilno brojanje gasačkih listića na biračkim mestima i u opštinskim centrima za brojanje;
9a. objedinjuje rezultate izbora sa svih biračkih mjesta u opštini, posebno za svaki organ za koji je vršen izbor i dostavlja ih Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine i
10. (brisano)
11. vrši druge poslove u skladu sa ovim zakonom i Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine“.
Dakle, važeći Izborni zakon RS je predvidio da OIK radi u skladu sa Izbornim zakonom BiH. Sada se Izborni zakon bih izbacuje u potpunosti. Ovo piše u nacrtu Izbornog zakona BiH:
“Gradska, odnosno opštinska izborna komisija:
1) nadgleda i kontroliše rad Centra za birački spisak iz člana 53. ovog zakona,
2) određuje biračka mjesta na području grada, odnosno opštine za glasanje na republičkom i lokalnom nivou vlasti,
3) provodi postupak imenovanja, imenuje i obučava članove biračkog odbora,
4) brine o bezbjednosti i dostavi biračkim odborima izbornog materijala za glasanje na republičkom i lokalnom nivou vlasti,
5) obavještava birače o svim informacijama neophodnim za sprovođenje izbora, u skladu sa pravilnikom Republičke izborne komisije,
6) odgovorna je za uređenje biračkog mjesta i druge tehničke pripreme za izbore,
7) odgovorna je za pravilno brojanje glasačkih listića na biračkim mjestima u gradskim, odnosno opštinskim centrima za brojanje,
8) odgovorna je za pravilno ručno i brojanje glasačkih listića upotrebom izborne tehnologije na biračkim mjestima, pravilno objedinjavanje utvrđenih izbornih rezultata sa biračkih mjesta u gradskim, odnosno opštinskim centrima za brojanje i unos izbornih rezultata u aplikaciju informacionog izbornog sistema,
9) objedinjuje rezultate izbora sa svih biračkih mjesta u gradu, odnosno opštini, posebno za svaki organ za koji je vršen izbor i dostavlja ih Republičkoj izbornoj komisiji,
10) obezbeđuje da sve liste kandidata za skupštinu grada, odnosno opštine budu sastavljene u skladu sa ovim zakonom i dostavlja ih na odobrenje Republičkoj izbornoj komisiji,
11) vrši nadzor nad sprovođenjem izbora Savjeta mjesne zajednice (u daljem tekstu: Savjet)
12) obavlja druge poslove u skladu sa zakonom i propisima Republičke izborne komisije”.
Kompletan nacrt Izbornog zakona Republike Srpske možete pročitati ukoliko kliknete ovdje.
Stajao je mirno iznad rova u kojem su ga zarobili. Povukao je posljednji dim, okrenuo se u kameru naoružanog ruskog vojnika i rekao: “Slava Ukrajini”. Uslijedio je rafal i nakon dvadeset metaka ukrajinski heroj je pao. Dijeleći ovaj video, Ukrajinka sa bh. adresom Uliana Bakh je napisala – “Došlo je vrijeme obračuna. Heroju Slava. Osvetit ćemo se”.
I to je jedini rječnik (rječnik Uliane Bakh) koji se može i mora koristiti kada neko napadne vašu zemlju s ciljem da je razori i uništi. Sa ubicama se ne pregovara. Protiv njih se borite.
Onog koji nije spreman braniti svoju državu, svuda na svijetu nazivaju – dezerterom. I svaka država na svijetu se brani u institucijama sve dok neprijatelj ne zauzme institucije. A kada izgubite institucije, borbu opet morate nastaviti. Amerika troši stotine milijardi dolara na razvoj naoružanja, koje će upotrijebiti štiteći državu ili njene interese. Britanija, Njemačka, Ukrajina, Finska …. Sve ove države upotrijebit će oružje da zaštite svoju državu. I to je potpuno legalno. I to je potpuno legitimno.
Kada su Trampove ekstremističke horde napale Kongres, američka policija je pucala. I ubijala. Jer institucije se brane po svaku cijenu.
Pa, šta je, onda, sporno u izjavi reisu-l-uleme Huseina efendije Kavazovića koji je kazao da se država mora braniti u institucijama, a ako se te institucije ne odbrane, onda se mora braniti i oružjem?
Hajmo, iskreno, sporno je samo to što je to kazao musliman. Od bosanskohercegovačkih muslimana – Bošnjaka, traži se da šute kada Christian Schmidt na njihovu štetu, a “zbog nemira na jugu” ojačava segregaciju. Od bosanskohercegovačkih muslimana – Bošnjaka se traži da, pazite sada, “asistiraju kolegama iz MUP-a Republike Srpske prilikom obezbjeđivanja neustavnog dana Republike Srpske. Od bosanskohercegovačkih muslimana – Bošnjaka se traži da se “okrenu budućnosti”, iako im iza svakog budućeg ćoška viri prošlost.
Šta bi, recimo, po standardima Christiana Schmidta i Johanna Sattlera trebali raditi Bosanci i Hercegovci kada neko započne rušenje Bosne i Hercegovine? Trebali bi rušioca dočekivati koncertima za mir kao početkom devedesetih? Pjevajući im pjesmu Cece Ražnatović i Radeta Šerbedžije – “Neću protiv druga svog”. To što vi nećete protiv “druga” ne znači da “drug” neće protiv vas. Srebrenica, Foča, Višegrad, Prijedor, Biljeljina, Zvornik… Tamo gdje se Bošnjaci nisu branili oružjem, danas skoro da i nema Bosne.
Šta kaže, ono, kaže Christian Schmidt? Kaže da u BiH “nema ničega što bi situaciju u 2023. moglo povezati sa užasnim okolnostima 1992.”
Pa, evo, da li predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik danas, 2023. godine, govori da će se BiH raspasti i da će RS biti samostalna država?
Govori. A govorio je to i 1992. godine Radovan Karadžić.
Da li je 2023. godine u Republici Srpskoj počeo progon imama zbog njihovih govora na džumama?
Da. Kao što su proganjani 1992. godine.
Da li čelnici Republike Srpske 2023. godine danas negiraju Bosnu i Hercegovinu i referendum o nezavisnosti?
Da, kao što su negirali i 1992. godine.
Ciljevi su, dakle, isti. Okolnosti se mijenjaju. Nekad su manje, a nekad više užasne. Tako je jedna od tih užasnih okolnosti iz 1992. godine bio i embargo na uvoz oružja međunarodno priznatoj, a napadnutoj državi. A znate li koja je, ipak, najužasnija okolnost iz 1992.? Življenje u zabludi da vas neće napasti. A hoće. Čim mognu. Jer, učili su nas u Jugoslaviji, neprijatelj nikad ne spava.
I, zato – slava ukrajinskom vojniku koju je herojski poginuo braneći svoju državu prvo djelima, pa onda riječima. I slava još veća slava bh. vojnicima koji su goloruki spasili i državu. I obraz.
“Mi poštujemo identitet Republike Srpske. Donijet ćemo akcioni plan koji će se odnositi i na politička i na ekonomska pitanja, kao i na saradnju u oblasti obrazovanja i kulture sa Republikom Srpskom”, prenijet će Srpska novinska agencija SRNA riječi mađarskog premijera Viktora Orbana izrečene na početku njegovog radnog ručka sa srpskim članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom.
Tog 18. juna 2019. godine mađarski je premijer srdačno u svojoj rezidenciji dočekao Milorada Dodika za kojeg je imao samo riječi hvale.
Milorad Dodik I Viktor Orban
“U Mađarskoj uživate ozbiljan respekt. Vi ste čovjek koji je spreman da se založi za svoju zajednicu. Kritike protiv Vas su priznanje i ništa drugo. U perspektivi vidim mnogo dodirnih tačaka među nama”, reći će Orban svom gostu iz Banja Luke.
Pola godine kasnije, Dodik će ponovo razgovarati sa Viktorom Orbanom. U telefonskom razgovoru, saopćit će njegov Kabinet, Dodik je informisao je Orbana o svim aktuelnim političkim pitanjima u BiH i zahvalio na podršci koju mu je mađarski premijer uputio i ovom prilikom.
“Srpski član Predsjedništva BiH i mađarski premijer i u toku ovog razgovora naglasili su značaj regionalne saradnje i s tim u vezi ponovili opredjeljenje za formiranjem srpsko-mađarskog investicionog fonda za podršku malim preduzetnicima u Republici Srpskoj i Srbiji”, objavila je u novembru 2019. godine novinska agencija SRNA.
Te iste 2019. godine, mjesec dana prije junskog susreta sa Miloradom Dodikom, mađarski premijer Viktor Orban boravio je u SAD-u gdje se susreo sa tadašnjim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom.
“Kao što je Bijela kuća najavila 7. maja 2019., predsjednik Donald J. Trump pozvao je mađarskog premijera Viktora Orbana u Ovalni ured, u Bijelu kuću, 13. maja 2019., na bilateralni sastanak. Prepoznajući dugogodišnje veze između Sjedinjenih Država i Mađarske, predsjednik i premijer razgovarali su o načinima produbljivanja suradnje oko niza pitanja, uključujući trgovinu, energiju i cyber sigurnost. Kao čelnici NATO saveznika, također su istraživali mogućnosti za ispunjavanje mnogih odgovornosti za nacionalnu sigurnost svoje dvije zemlje”, saopćeno je nakon sastanka Trump-Orban.
Orban I Trump
Već tada je američkoj i svjetskoj javnosti bilo poznato da je Donald Trump postao američki predsjednik iz pomoć Ruske Federacije koja se duboko miješala u tamošnje izbore. Mađarski premijer godinama prije uopće nije skrivao svoje dobre odnose sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom koji će iste godine, pet mjeseci nakon susreta Orban-Trump, posjetiti Budimpeštu.
Orban I Putin
“Mađarska je članica NATO-a i EU-a i ostat će takva, ali to ne isključuje da u određenim pitanjima sudjelujemo u suradnji s Rusijom”, rekao je Orban na zajedničkoj konferenciji za novinare s Putinom 30. oktobra 2019. godine.
Dvadesetak dana ranije, na drugoj strani svijeta, Donald Trump namjeravao je da riješi “kosovsko pitanje”.
“Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump objavio je da je imenovao diplomatu Richarda Grenella za specijalnog izaslanika za dijalog Srbije i Kosova”, objavljeno je 4. oktobra 2019. godine.
Richard Grenell I Aleksandar Vučić
Američki će mediji nešto kasnije otkriti da je Richard Grenell, prije nego je imenovan za specijalnog izaslanika za dijalog Srbije i Kosova, radio za fondaciju koju je finansirala Vlada Mađarske sa Viktorom Orbanom na čelu.
Analitičar Edward Joseph, predavač na Univerzitetu “Johns Hopkins”, u martu će 2020. godine reći za Glas Amerike da je na sastanku predsjednika Srbije i Kosova, Aleksandra Vučića i Hashima Tačija, koji je održan u Washingtonu, bilo “razgovara o sporazumu dvije strane zasnovanom na principu podjele Kosova”.
“Fake news”, twittao je nedugo nakon toga Richard Grenell, specijalni izaslanik Donalda Trumpa, koji će se kasnije u srpskim zajednicama u SAD-u tražiti podršku za Donalda Trumpa u njegovoj utrci za drugi mandat u Bijeloj kući.
Trumpa će tokom američke kampanje podržati upravo srpska zajednica u SAD-u, ali i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. I finansijer Grenellove fondacije – mađarski premijer Viktor Orban nije imao dilema kojeg će kandidata podržati. Osim Vučića i Orbana, Donalda Trumpa je otvoreno podržao i slovenački premijer Janez Janša, koji godinama održava dobre odnose sa mađarskim premijerom.
“Srećno, prijatelju moj”, napisat će na Facebooku Viktor Orban obraćajući se Janezu Janši koji je tog 3. marta 2020. godine u slovenačkom parlamentu izabran za novog premijera te države.
Janšin izbor za premijera bio je vrhunac Orbanove medijske operacije u Sloveniji koju je vodio mađarski biznismen Peter Schatz. Orbanov biznismen Schatz u Sloveniji je 2017. godine osnovao firmu R-POST-R d.o.o. Ljubljana.
mađarski biznismen Peter Schatz osnivač R-post-R Ljubljana
Tri mjeseca kasnije, Schatzova firma R-Post-R postaje dioničar pravnog lica Nova obzorja založništv d.o.o. Ljubljana. Jedan od dioničara Novih obzorja je i Slovenska demokratska stranka Janeza Janše. Iste godine kada je Peter Schatz ušao u medijske poslove u Sloveniji, bh. državljanka Dijana Đuđić, inače povezana sa Janšinim prijeteljem Rokom Snežičem, uplatila je na račun Janšine stranke donaciju u iznosu od 450 hiljada eura. Snežičeva supruga Klavdija zajedno s Peterom Schatzem kasnije je ušla u biznis na televiziji Nova24TV koja je Janši služila za obračune sa neistomišljenicima. Istovremeno, Peter Schatz je razvijao medijski biznis u Makedoniji. Prema pisanju sjevernomakedonskih medija koristio je firmu R-Post-R za osnivanje medija u toj državi, a slovenački portal necenzurirano.si je pisao da je novac došao direktno od mađarskih firmi, iz najužeg kruga saradnika premijera Viktora Orbana.
Mediji koje je mađarski biznismen Peter Schatz osnovao u Sjevernoj Makedoniji proruski su orjentisani. Podsjećamo, bivši sjevernomakedonski premijer Nikola Gruevski nakon što je izgubio vlast u toj državi pobjegao je, upravo, u Mađarsku. Gruevski je, također, bio proruski političar, a Viktor Orban je nekoliko puta bio gost na predizbornim skupovima njegove partije VMRO-DPMNE. Osim toga, Mađarska je donirala bodljikavu žicu koja je postavljena na granici s Grčkom.
Gruevski i Orban
Kasnije, 2019. godine, Mađarska je odbila izručiti Nokolu Gruevskog sjevernomakedonskim vlastima koje su ga potraživale zbog korupcije. Podsjećamo, Gruevski je slovio za proruskog političara koji je bio i organizator nereda u Sobranju (makedonski parlament) kada se nasilnim putem pokušalo spriječiti imenovanje pro NATO koalicije u Sjevernoj Makedoniji.
Viktor Orban je, tako, postao zaštitinik svih proruskih političara sa Balkana, a Budimpešta ispovjedaonica za pojedine lidere iz BiH.
“Hrvatima je oteta pozicija člana Predsjedništva BiH”, reći će Viktoru Orbanu lider HDZ-a BiH Dragan Čović tokom svoje posjete mađarskom premijeru u decembru 2018. godine.
Orban je, saopćit će tada iz HDZ-a, izrazio bezrezervnu podršku evropskom putu BiH, koju razumije i doživljava kao višenacionalnu, cjelovitu i suverenu državu koju čine “tri tvorbena naroda”.
Tri godine kasnije, mađarski će premijer, zajedno sa slovenačkim kolegom Janezom Janšom, podržati NON PAPER koji je izradilo Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske a koji se odnosi na izmjene izbornog zakonodavstva u BiH “kako bi se spriječilo da jedan narod drugom bira zvaničnike”. I ministar vanjskih i evropskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman upotrijebio je istu terminologiju kao lider HDZ-a BiH u vezi sa hrvatskim članom Predsjedništva BiH.
“Sugovornik Zagrebu ne može biti član Predsjedništva BiH Željko Komšić jer je nametnut mimo volje tamošnjih Hrvata”, rekao je Grlić Radman na konferenciji u Neumu organiziranoj zbog izmjena Izbornog zakona BiH.
Upravo nakon poraza od Željka Komšića na izborima 2018. godine lider HDZ-a BiH Dragan Čović otputovao je u Budimpeštu kako bi dobio podršku tamošnjeg premijera Orbana u vezi sa izmjenama Izbornog zakona BiH. Orban će kasnije, rekosmo, zajedno sa Janšom podržati stavove hrvatskog ministra vanjskih poslova BiH o “nužnim izmjenama izbornog zakona u BiH”. No, vratimo se, bitno je, u 2017. godine.
“Hrvatsko pitanje postoji i treba ga riješiti u FBiH”, glasio je naslov u bh. izdanju Večernjeg lista objavljen 24. avgusta 2017. godine.
To je, zapravo, bio citat izjave bivšeg ruskog ruskog ambasadora Petra Ivancova iz intervjua datom tim novinama bliskim Hrvatskoj demokratskoj zajednici Dragana Čovića. Nakon gubitka izbora 2018. godine, Čović je prvo posjetio Orbana, a onda je u februaru 2020. godine otputovao u Rusku Federaciju gdje se susreo sa predsjednicom Vijeća Federacije Federalne skupštine Rusije Valentinom Matviyenko.
Čović i Matviyenko
“Rusiju se neprestano optužuje zbog činjenice da njena politika ili diplomacija imaju vrlo jak utjecaj u Bosni i Hercegovini. I spreman sam reći da, nažalost, ovdje ima vrlo malo ruskog utjecaja. Zanima me postoji li barem jedna tvrtka s kapitalom iz Ruske Federacije, ruskim investicijama, ili drugim vrstama aktivnosti, koje bi nas snažnije povezale. To nam je jako potrebno. Ruska Federacija je ogromno tržište, a mudra politika unutar Bosne i Hercegovine omogućila bi nam da to razaznamo, ne obraćajući pažnju na sankcije koje je uveo bilo tko i prepreke koje su stvorene. Bosna i Hercegovina mora uložiti napore za razvoj gospodarske, kulturne i druge vrste bilateralne suradnje s Ruskom Federacijom”, reći će Čović za dnevni list Rossiyskaya Gazeta.
Nakon ovog susreta, Dragan Čović više nije skrivao svoje simpetije prema Ruskoj Federaciji. Štaviše, tokom pandemije virusa korona, on je lično u BiH pozvao pripadnike vojske Ruske Federacije da “dezinfikuju” Mostar. Prethodno su iste snage “dezinfikovale” Republiku Srpsku, koja je u aprilu prošle godine Vlada Mađarske odredila kao konačnu destinaciju za pomoć koju je uputila Bosni i Hercegovini. Nakon intervencija iz Sarajeva, prethodna odluka je promijenjena i pomoć je stigla u oba bh. entiteta. No, mađarska je kasnije nastavila pružati političku podršku isključivo Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću. Što svjedoči i posljednji NON PAPER o izmjena izbornog zakona u BiH, ali i NON PAPER koji se odnosi na podjele BiH i Kosova. U BiH onako kako to žele Dragan Čović i Milorad Dodik, a na Kosovu onako kako je to želio Richard Grenell, bivši izalanik Donalda Trumpa čija je fondacija finansirana novcem Viktora Orbana.
Oči cijele planete danas će biti okrenute ka Moskvi. Rusija će, nema sumnje, Dan pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu obilježiti do sada neviđenom demonstracijom vlastite sile u naoružanju, paradom čiji je cilj zaprijetiti ostatku svijeta novim ratom. No, za razliku od vremena kada se sovjetska vojska obračunavala sa nacistima, danas ulogu Hitlera preuzima ruski predsjednik koji je 24. februara ove godine naredio invaziju na Ukrajinu. Nema uopće sumnje – upravo će Ukrajina biti centralna tema nastupa Vladimira Putina nakon kojeg će analitičari iščitavati njegove buduće ambicije.
Kako god, Dodikova drčnost gubi na intenzitetu, a možda je najbolja ilustracija njegova suočavanja s posljedicama vlastitih poteza viđena u Donjoj Gradini, gdje je za srbijanskim predsjednikom ponavljao kako se protivi promjenama granica na Balkanu, pa da bi ostao u formi, objasnio kako one Republike Srpske “treba samo podebljati”, obrušavajući se u alegorijama na zapadne ambasadore koji su počast ustaškim žrtvama odali dan prije, jasno dajući do znanja da njega ne žele slušati. Pa se onda još i vadio pričajući novinarima kako pouzdano zna da je razlog upadljivog izostanka evropskih i američkog ambasadora zapravo Igor Kalabuhov, baš kao da je organizator komemoracije ambasador Rusije, a ne Bosna i Hercegovina i njezin entitet RS. Vjerovatno sluteći da mu objašnjenje pije vode otprilike kao i teza o britanskim planovima o njegovoj i otmici njegova donjeg veša, vratio se sigurnijim temama i već redovitim napadima na Centralnu izbornu komisiju BiH.
No, tu je već dobio ozbiljnu konkurenciju. Zoran Milanović je nakon raspisivanja izbora u BiH učinio sve kako bi nadoknadio Dodikovu višegodišnju prednost u napadima na našu zemlju. Istina, sačekao je da lider HDZ-a BiH Dragan Čović pošalje pismo međunarodnim zvaničnicima kojim ih obavještava da će Hrvatski narodni sabor “pristupiti realizaciji svih zaključaka s Izvanrednoga zasjedanja od 19. veljače 2022. te pokrenuti sve pravne procedure i političke korake za novu institucionalnu i teritorijalnu organizaciju Bosne i Hercegovine na načelima federalizma i konsocijacijske demokracije”. Obećanje o reinkarnaciji nekadašnje Herceg-Bosne, o čijim se ratnim učincima Haag očitovao pravosnažnom presudom tzv. hrvatskoj šestorci od 110 godina zatvora za udruženi zločinački pothvat, predsjednik Hrvatske je podržao i verbalno i institucionalno, tražeći od premijera svoje zemlje Andreja Plenkovića sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost zbog “opasnosti da Hrvati u BiH neće moći birati svoje predstavnike u tijela vlasti te će izgubiti ravnopravnost i ustavna prava”. A onda je opet posegnuo za prijetnjom NATO-savezu, ponovio kako će blokirati ulazak Finske i Švedske u Alijansu, da bi glatko slagao najavivši dolazak predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen početkom sedmice u BiH, i to u Sarajevo i Mostar.
”To je Plenković isposlovao. To je valjda pogrebna zabava. Dolazi da podrži raspisane izbor od uzurpatora CIK-a. Ursula dolazi na pogrebnu zabavu, da položi cvijeće na grob. Da je htjela podržati Hrvate u BiH, došla bi prije dva mjeseca”, rekao je Milanović, a novinari zavirili u kalendar predsjednice EK-a i promptno ga raskrinkali, ne baveći se pritom naročito samom izmišljotinom s Von der Leyen, pa ni “pogrebom BiH”, već više Milanovićevom potrebom da se obračunava s Plenkovićem. Hrvatski premijer je, valja mu priznati, efektno razobličio predsjednika svoje države: BiH postaje smokvin list da bi Milanović promovirao ruske stavove! Insistirajući na dokazivanju Milanovićeve proruske orijentacije, hrvatski premijer je njegovu ulogu opisao kao “kontinuirano licemjerstvo koje šteti Hrvatima u BiH”. Valja dodati: i u Hrvatskoj je nemali broj analitičara koji salvu predsjednikovih prljavština pripisuju kvitanju ruskih dugova, no zanimljivim se doima objašnjenje koje, navodno, curi iz krugova (pre)bliskih Milanoviću. Oni, naime, tvrde kako je riječ o njegovom receptu da razbije HDZ! Dojmljiva teza, nema šta, koju upotpunjuje nama dobro poznata dodikovština: pa zar nije i Milorad nekad razbijao SDS, boreći se protiv EU i okrećući se majčici Rusiji? Milanović danas, nesporno je, najviše Plenkoviću zamjeri “aplauze iz Bruxellesa”?!
Poražavajući za našu zemlju je, kako god, sve izraženiji strah Zapada da bi upravo Rusija mogla zapaliti novi ratni plamen na Balkanu. Iz Austrije zbog toga stiže i podrška ubrzanom prijemu BiH u Evropsku uniju, na Čovićeve prijetnje HZHB-om uzvratile su i SAD i Velika Britanija također prijetnjama – sankcijama lideru HDZ-a. Izbornu vatru u BiH iskoristio je i aktuelni član Predsjedništva Željko Komšić, najavljujući svoju kandidaturu, a dok HDZ poziva visokog predstavnika Christiana Schmidta da nametne izmjene Izbornog zakona, iz SDA se i dalje prave nevješti, najavljujući da će i svaki budući razgovor završiti kao i dosadašnja trakavica, neuspjehom. Kuda, onda, ide BiH? O kojim to euroatlantskim integracijama pričaju bošnjačke i probosanske stranke, ako i dalje tvrdoglavo insistiraju na izbjegavanju traženja rješenja? Bosna i Hercegovina je danas podjednako skupa i neorganizirana zemlja za sve njezine građane i konstitutivne narode i, ako nastavi ovim tempom podgrijavanja netrpeljivosti, izbori neće donijeti nikakvu promjenu, već samo dalje podjele i zaoštravanja. Pritom zaista nije dovoljno deklarativno opredjeljenje za EU i NATO, već djela koja će pokazati spremnost da se ispuni 14 prioriteta Evropske komisije i dovoljno razuma da se o problemima počne razgovarati, umjesto već poslovičnog odbijanja baš svakog prijedloga. Uostalom, ta vrsta proaktivnosti – u konačnici – mora biti nagrađena, makar raskrinkavanjem političkih protivnika da su njihovi zahtjevi antidejtonski, antievropski i antiustavni.
Kusur tuđih obračuna
Dok se to ne dogodi, odnosno dok SDA, ali i ostale političke stranke ne počnu nuditi rješenja, prijetnje će se samo gomilati, a zemlja tonuti ka daljem raskolu i neizvjesnosti. I sve će manje biti važno ko se s kim u Srbiji ili Hrvatskoj obračunava preko leđa Bosne i Hercegovine, jer ćemo ostati kusur tuđih obračuna i crna rupa u Evropi. Ako Bošnjaci zaista žele BiH svih njenih naroda i građana, moraju se pogledati u ogledalo vlastitih političkih grijeha, institucionaliziranog kriminala i korupcije i pokrenuti se. Dok se ovdje nije pojavio neki Milanović koji će se Dodikovim metodama obračunavati sa EU i udvarati Rusiji. Ova su dvojica prepoznata, politike koje ih podržavaju također, što je prilika koju bi BiH morala iskoristiti. Ako ni zbog čega drugog, ono zbog duga prema žrtvama iz devedesetih koje su pale za drugačiju BiH od one kakvu danas imamo. I svih žrtava fašizma. Koji se – Ukrajina svjedoči – povampirio i prijeti.
Kršenje Ustava BiH nije provokacija. To je krivično djelo. To je, zapravo, rušenje ustavno-pravnog poretka. I na to se na nasjeda. Na to se odgovara. Silom, dakako. Baš onako kako je Španija odgovorila katalonskim separatistima okupljenim oko Karlesa Pudždemona.
U Istočnom Sarajevu je, u živom TV prijenosu, prekršena odluka Ustavnog suda BiH. Pred kamerama je počinjeno krivično djelo. Nije to nikakva provokacija, kako je naziva federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara. To je rušenje ustavno-pravnog poretka jedne države.
Za manje stvari, za bezazlenija krivična djela, ljudi su hapšeni i pritvarani. Ali ti ljudi žive u “pogrešnom” Sarajevu i “pogrešnom” dijelu Federacije BiH.
Nije, dakle, nepoštivanje presude Ustavnog suda BiH provokacija. To je krivično djelo. A kada izvedete oružanu silu da prkosite odluci Ustavnog suda, vi rušite ustavni poredak jedne suverene države. A suverena država, oružanom silom, naravno, mora uspostaviti kontrolu nad svakim pedljom svoje međunarodno priznate teritorije.
Da li su institucije Bosne i Hercegovine imale kontrolu nad Istočnim Sarajevo, gdje je, pred svim kamerama ove države, počinjeno krivično djelo protiv te iste države?
Nažalost, nisu. Stotinjak metara od table Istočno Sarajevo i one na kojoj je pisalo – Republika Srpska bila su oklopna vozila MUP-a Republike Srpske. I nije ta oružana sila došla da spriječi počinjenje krivičnog djela, već je došla da ga podrži i izvrši.
Ali to su provokacije, reći će federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara, koji je prethodnih dana ubjeđivao bivše borce Armije RBiH da ne reaguju.
To je, otprilike, u rangu prijedloga pisca Abdulaha Sidrana da sarajevski taksisti, na rušenje ustavno-pravnog poretka, odgovore – trubom. Ne onom ratnom. Već trubom na svom automobilu koja bi, eto, dala do znanja da se neko u “pogrešnom” Sarajevu ne slaže sa kolektivnim počinjenjem krivičnog djela u Istočnom Sarajevu.
Zamislite, recimo, da su u “pogrešnom” Sarajevu protekle sedmice prodefilovali pripadnici odreda El Mudžahid. I da su oni salutirali Denisu Bećiroviću, Bakiru Izetbegoviću, Željku Komšiću…
Do kraja tog istog dana bi barem njih nekoliko bilo ili u pritvoru, ili u Guantanamu.
Zamislite, recimo, da je Šefik Džaferović posljednih dana svog mandata posthumno odlikovao vođu ISIL-a Abu Bakra Al Bagdadija, čiji su zločini, po monstruoznosti, najviše odgovarali zločinima Milan Lukića, Darka Mrđe, Gorana Jelisića i sličnih pripadnika Vojske i MUP-a Republike Srpske koji su odgovarali Ratku Mladiću ili Radovanu Karadžiću.
Nezamislivo je, naravno.
Pokušajte, recimo, zamisliti da se neka njemačka pokrajinska policija udružila sa neonacistima i da su zajedno defilovali ulicama nekog grada obilježavajući Kristalnu noć i početak holokausta.
I to je nezamislivo.
Pokušajte, recimo, zamisliti da policija u Austriji organizira paradu 1. septembra i da u svečanu ložu smjesti potomke Adolfa Hitlera ili Hermana Geringa.
Ne ide, je li tako?
Ali, zato je u Bosni i Hercegovini, par kilometara daleko od mjesta najstrašnijih ratnih zločina, presuđenih u UN-ovom sudu, sasvim moguće da sin ratnog zločinca Ratka Mladića bude u VIP loži dok ispred njega salutiraju pripadnici MUP-a Republike Srpske kršeći, svjesno, presudu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Nije to provokacija. To je ponižavanje. I države. I žrtve.
Zamislite, recimo, da na kapijama Aušvica, neonacisti u čast nacističke Njemačke naprave bakljadu?
Da li bi to bilo nazvano provokacijom ili bi policija, po hitnom postupku, baš onako kako i treba, uhapsila i na dugotrajnu rodbinu odvela “učesnike”.
U Višegradu, na mostu na kojem su petomjesečne bebe, u ime Republike Srpske, nabijali na bajonete, zapaljene su baklje. U “čast” i u ime te iste Republike Srpske, u ime Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Milana Lukića i drugih na doživotnu robiju osuđenih ratnih zločinaca.
Neće vas braniti stranci. Naročito ne oni koji su četiri godine gledali dok su, recimo, u Višegradu gorjele kuće i djeca u njoj. Neće vas braniti EUFOR. Nikad i nigdje nijedna vojna mirovna misija nije spašavala žrtve. Uvijek ih je isporučivala jačima.
Zbog čega Zapad toleriše Milorada Dodika i njegove konkretne separatističke akcije? Zbog toga što vjeruju da je Milorad Dodik spreman upotrijebiti oružanu silu da brani ili provede svoje ciljeve.
Da li su na to spremni zvaničnici u Sarajevu? Ne. Nisu. Oni pozivaju građane da “ne nasjedaju na provokacije”. I pozivaju ih da zatrube. Baš onako kao početkom devedestih, kada su Bošnjaci i “reformisti” išli na koncerte za mir, a većina Srba na “iznenadni” odmor u rovove oko Sarajeva i drugih opkoljenih gradova.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
