Sjeverni tok II na čekanju, bila je vijest koja je 16. novembra odjeknula svijetom. Njemačka agencija za mrežne djelatnosti privremeno je obustavila proces izdavanja dozvole za puštanje u promet plinovoda Sjeverni tok II koji je, zaobilazeći kontinentalnu Evropu, morskim putem spojio Rusiju i Njemačku. Taj zajednički rusko-njemački projekat iza kojeg je stajao moćni Gazprom, od strateškog je interesa Ruske Federacije, je je, gradnjom plinovoda preko Baltičkog mora, direktno ugroženo nekoliko država Evrope, prije svih Ukrajina preko čije je teritorije plin išao prema Zapadnoj Evropi. Dan nakon odluke Njemačke da obustavi proces izdavanja upotrebne dozvole, cijena plina je odmah porasla za oko četiri posto. Ruski Gazprom, zapravo, diktirao je cijene na svjetskom tržištu. Osim cijena plina, od 16. novembra su počele divljati i cijene električne energije. No, da vidimo šta se, nakon odluke njemačke Agencije za mrežne djelatnosti dešava na Balkanu.

„Rudari iz Federacije BiH najavili štrajk: Satanizuju rudnike, osnovna plata će biti 570 KM“, objavljeno je 17. novembra u popodnevnim satima u bosanskohercegovačkim medijima.

Vijest o plati u iznosu od 570 KM bila je lažna, ali lavina se pokrenula. Šest dana kasnije, rudari su došli pred zgradu Vlade Federacije BiH. Proizvodnja u rudnicima Federacije BiH je obustavljena, termoelektrane u Tuzli i Kaknju su bile na rubu kolapsa. Proizvodnja struje bila je svedena na minimum. Elektroprivreda BiH u tom trenutku prekinula je i izvoz, mada je berzanska cijena na svjetskom tržištu bila oko 200 eura.

„Objektivno, ali ne neutralno“, slogan je Redfish.media, portala sa sjedištem u Berlinu koji je sam naznačio da je u pitanju medij „povezan za ruskom Vladom“.

Prvog dana štrajka rudara, 23. novembra, nešto iza 22 sata, na svom Twitter nalogu medij iz Njemačke „povezan sa ruskom Vladom“ objavljuje vijest iz Sarajeva.

„Rudari koji štrajkuju u Sarajevu zapalili su danas 101 baklju povodom obilježavanja godišnjice historijske Husinske bune iz 1920. godine – štrajka rudara i oružane pobune protiv ropskog rada koja je definirala klasnu borbu protiv nepravde i ugnjetavanja u bivšoj Jugoslaviji“, glasila je vijest Redfish.media kojoj je priložen i adekvatan video.

Štrajk započet na osnovu lažne informacije o rudarskoj plaći u iznosu od 570 KM okončan je 1. decembra. Jedan od uslova za prekid štrajka bilo je povećanje cijene uglja za 20 posto. Vlada Federacije i Elektroprivreda BiH su pristali na taj uslov. Nova cijena uglja počet će se primjenjivati od 1. januara 2022. godine, što znači da će i proizvodna cijena struje znatno porasti. Prema zvaničnim podacima Elektroprivrede BiH, proizvodnja jednog megavata, po starim cijenama uglja, koštala je 45 eura. Građani Federacije BiH istovremeno taj isti megavat plaćaju 32 eura, što znači da Elektroprivreda BiH, isporukom struje stanovništvu, a to je najveći dio ukupne prodaje, pravi gubitak od oko 25 KM po jednom megavat satu. Dio gubitaka uzrokovanih niskom strujom za građane, Elektroprivreda BiH je, dijelom, namirivala prodajom pravnim licima, odnosno preduzećima, koja su jedan MWh plaćala 50 eura. Drugi dio je, rekosmo, bio izvoz na svjetsko tržište gdje je cijena u decembru bila čak i 620 eura.

cijena struje 21. decembra – berza HUPX

Nakon što je potpisan ugovor sa rudarima o povećanju cijene uglja za 20 posto, proizvodna cijena jednog megavata sa 45 eura je porasla na 51 euro. Cijena stanovništvu u FBiH je ostala ista, odnosno 32 eura, ili 19 eura manje od proizvodne cijene, što proizvodi značajan gubitak. Kako bi stanovništvu cijena ostala ista, a zbog rasta cijene struje na svjetskoj berzi, Elektroprivreda je podigla cijene struje pravnim licima. Prema Zakonu o električnoj energiji u FBiH cijena za naredu godinu se određivala na osnovu cijene struje u tekućoj godini. Kako je tokom 2021. godine prosječna tržišna cijena struje na brzi bila 200 eura, Elektropriveda BiH je podigla cijene privrednim društvima za oko 300 posto, što bi direktno uzrokovalo kolaps privrede. Stoga je Predstavnički dom FBiH usvojio izmjene Zakona o električnoj energiji.

„Izuzetno od stava (2) člana 16 Zakona, ukoliko dođe do poremećaja na tržištu električne energije, na način da se cijena snabdijevanja električnom energijom za kvalifikovanog kupca poveća ili smanji za više od 50 posto u odnosu na prethodnu godinu, Vlada Federacije može posebnom odlukom ograničiti povećanje ili smanjenje cijena snabdijevanja električnom energijom, pri čemu se isto odnosi za Ugovore sa godišnjim trajanjem i duže“, piše u Zakonu o izmjenama Zakona o električnoj energiji FBiH koji je usvojio Predstavnički dom FBiH.

izmjene Zakona koje je usvojio Predstavnički dom FBiH

Šta to znači u praksi?

Kako je cijena električne energije u 2021. godini porasla za više od 50 posto, Vlada FBiH bi mogla ograničiti cijenu struje. S obzirom na to da su privredni subjekti plaćali jedan megavat po 50 eura, maksimalno povećanje bi bilo do 75 eura, što je čak za 125 eura manje od prosječne cijene na svjetskom tržištu. Projekcije Elektroprivrede govore da bi povećanjem cijene jednog megavata za privredna društva sa 50 na 75 eura, te zadržavanje cijene struje za stanovništvo na 32 eura po megavatu, uz povećanje cijene uglja za 20 posto, ovo javno preduzeće godišnje pravilo gubitak od sedam miliona maraka. I to sa odredbama Zakona koje je usvojio Predstavnički dom.

 Konakovićev prijedlog – put u propast EP BiH

No, usvajanjem amandmana Elmedina Konakovća i Anera Žuljevića, Elektroprivredi BiH prijeti kolaps.

„„Izuzetno od stava (2) člana 16 Zakona, ukoliko dođe do poremećaja na tržištu električne energije, na način da se cijena snabdijevanja električnom energijom za kvalifikovanog kupca poveća ili smanji za više od 20 posto u odnosu na prethodnu godinu, Vlada Federacije je u obavezi da posebnom odlukom ograniči porast cijena snabdijevanja električnom energijom do 20 posto maksimalno, pri čemu se isto odnosi za Ugovore sa godišnjim trajanjem i duže“, navedeno je u Konakovićevom i Žuljevićevom amandmanu.

Usvojeni amandman Elmedina Konakovića i Anera Žuljevića

Šta ovo znači u praksi?

Cijena struje za privredna društva mogla bi biti povećana za samo 20 posto. U konkretnom, ovogodišnjem slučaju, to bi značilo da bi cijena jednog megavata za privredna društva sa 50 eura bila povećana na svega 60 eura. Dakle, Elektroprivreda BiH bi, poveća li cijenu uglja za 20 posto, jedan megavat proizvodila za 51 euro. Veći dio proizvedene struje bi prodavali stanovništvu za 32 eura, dok bi privrednim društvima prodavali struju za 50 eura, odnosno svega četiri devet više od proizvodne cijene ili 140 eura manje od cijene struje na svjetskom tržištu. Ukoliko budu te cijene, projicirani godišnji gubitak Elektroprivrede BiH bi bio 85 miliona maraka, što bi bio siguran put u raspad elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine.

No, vratimo se sada na početak priče i na osnovne činjenice. Njemačka agencija za mrežne djelatnosti 16. je novembra  privremeno je obustavila proces izdavanja dozvole za puštanje u promet plinovoda Sjeverni tok II, preko kojeg je Ruska Federacije trebala isporučivati plin zapadnoj Evropi, preskačući, pritome, „neposlušnu Ukrajinu“, i jačajući svoj politički i ekonomski uticaj i zemljama istočne Evrope. Dan nakon suspenzije dozvole, cijene plina su porasle, a nakon toga je došlo i do porasta cijene električne energije. Istovremeno, u BiH rudari započinju strajk na osnovu lažne informacije o plaći od 570 KM, a mediji u Njemačkoj, povezani sa ruskom Vladom, objavljuju da štajk bh. rudara borba protiv klasnog neprijatelja.

Uporedo sa poremećajem proizvodnje električne energije u FBiH, nakon obustave Sjevernog toka II, i u drugim državama Balkana nastaje energetski kolaps.

Nepunih mjesec dana nakon što je Njemačka obustavila izdavanje dozvole za ruski Sjeverni tok II, problemi sa proizvodnjom električne energije istovremeno se dešavaju u BiH, Srbiji, na Kosovu i Makedoniji. U BiH je započeo štrajk na osnovu lažne informacije, dok „ljudski faktor“ izaziva otkazivanje postrojenja u termoelektranama u Srbiji i na Kosovu.

U BiH je, rekosmo, zbog štrajka rudara krajem novembra i početkom decembra došlo do drastičnog pada proizvodnje struje. No, mnogo veći problemi su zadesili Kosovo, Srbiju i Makedoniju.

Pozivajući se na neimenovane izvore, kosovski portal Infokus je 14. decembra objavio da je tog dana obustavljena proizvodnja električne energije u bloku B2 termoelektrane Kosovo B, čiji je proizvodni kapacitet bio 250 megavata. Identična situacija je uslijedila i sa blokom B1. Kosovski premijer Albin Kurti uskoro će potvrditi da će se ta država suočiti sa energetskom krizom. Ministrica privrede u Vladi Kosova  Artane Rizvanoli je 24. decembra rekla da vlasti Srbije snose dio krivice za ovu krizu, jer je, blokadom dalekovoda, uzrokovana devijacija na mreži. No, istakla je još jedan uzrok „raspada“ energetskog sistema te države.

„Drugi faktor je energetska kriza u Evropi i ograničenje gasa iz Rusije. Međunarodne berze i cijene na međunarodnim berzama porasle su na rekordne nivoe. Ovo je drugi faktor. Proizvodnja energije u Evropi nije porasla, već se smanjila“, kazala je Rizvanoli komentarišući uvođenje redukcija u napajanju stanovništva električnom energijom.

Kosovski problemi su, rekosmo, započeli 14. decembra iskakanjem dva bloka u Termoelektrani Kosovo B.

Dan ranije, 13. decembra, energetski kolaps je zadesio i Srbiju. Jedan od blokova u Termoelektrani Nikola Tesla u Obrenovcu je iskočio nakon što je u sistem, zajedno sa ugljem, ubačena velika količina blata.

„Zašto je stala najveća termoelektrana“, glasio je naslov objavljen na portalu BBC-a na srpskom jeziku.

Bivši direktor rudnika Kolubara Slobodan Đerić izjavio je 23.decembra ove godine za sedmičnik Vreme da je kvar u TENT-u u Obrenovcu izazvao „ljudski faktor“.

„Ako su iz Kolubare zbog nepažnje, sve je moguće, poslali vozove koji su bili puni gline, a ako su ovi teret iz tih vozova direktno ubacili u gorionike, nisu imali oplemenjivanje mazutom, onda je to stvarno tragedija. Ali to je ljudski faktor“, kazao je Đerić.

Dnevni list Danas će 21. 12. objaviti da je za samo sedam dana Elektroprivreda Srbije na interventni uvoz struje potrošila 120 miliona maraka. Tržišna cijena, prema mađarskoj berzi HUPX je tih dana bila oko 400 eura po megavat satu. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je tom krizom bio politički uzdrman. Mada u javnosti to ne izgleda tako, zbog slučaja Rio Tinto, ključni ruski lobisti u Srbiji okrenuli su leđa Aleksandru Vučiću. Samo kratko pojašnjenje. Rio Tinto je englesko-australska kompanija koja je provela istraživanje u okolini Loznice, te su utvrdili da na tom području postoje velike zalihe litija koji se koristi za pravljenje baterija i koji će u budućnosti biti okosnica autoindustrije. Nakon što je vlast Aleksandra Vučića uspostavila saradnju sa ovom kompanijom, uslijedili su protesti širom Srbije, a proruski lobisti, poput Emira Kusturice i Borisa Malagurskog, otvoreno su zagovarali zaustavljanje projekta Rio Tinto, odnosno saradnju sa britansko-australskom korporacijom koja bi stekla prava na rudu od koje će ovisiti autoindustrija. No, vratimo se sada energetskim pitanjima.

Osim na Kosovu, Srbiji i u BiH, energetska kriza je zadesila i Sjevernu Makedoniju, još jednu od balkanskih država koja nastoji da se izvuče iz kandži Ruske Federacije.

„Sjeverna Makedonija produžava stanje energetske krize za još šest mjeseci“, objavili su tamošnji mediji 2. decembra ove godine.

Zbog nedostatka uglja, proizvodnja u makedonskim termoelektranama je svedena na minimum. „Nestašica“ uglja natjerala je vlasti u Sjevernoj Makedoniji da uvezu 90 hiljada tona uglja krajem 2021. godine, te da za 2022. godinu osiguraju 810 hiljada tona uglja iz uvoza. Istovremeno, Vlada je morala intervenisati budžetkim novcem kako bi pokrila gubitke Elektroprivrede Sjeverne Makedonije, jer je cijena električne energije na berzi dostizala cijenu i do 620 eura po MWh. Energetska kriza dodatno je uzdrmala prozapadnu Vladu Zorana Zajeva koji je, na kraju, podnio i ostavku.