Evropski sud za ljudska prava u Strazburu odlučio je odgoditi sve postupke protiv Bosne i Hercegovine, a koji se odnose na kršenje pasivnog i aktivnog biračkog prava, do okončanja predmeta “Kovačević protiv BiH” pred Velikim vijećem ovog suda, informacija je iz Suda u Strazburu.
Odluka je donesena još u maju ove godine. Jedna od tih apelacija je podnesena prošle godine od delegata DF-a Albina Zuhrića, Sandre Imširović i Senite Hanukić iz reda Ostalih u Domu naroda FBiH te zastupnika ove stranke u Predstavničkom domu PS BiH Zlatana Begića koji su se žalili da Ustav FBiH ne dozvoljava kandidaturu Ostalim za (pot)predsjednika FBiH.
Također, Demokratska fronta se žalila Sudu u Strazburu nakon što je visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo amandmane na Ustav Federacije BiH, a Ustavni sud BiH potvrdio njihovu ustavnost.
Istovremeno, Schmidt je odlučio samoinicijativnu svjedočit pred Velikim vijećem Suda u Strazburu u predmetu “Kovačević”, a što je i sam potvrdio.
“Visoki predstavnik će pristati da Evropskom sudu za ljudska prava pruži nezavisne informacije u svojstvu ‘prijatelja suda’ (Amicus Curiae), kako su visoki predstavnici i ranije činili u mnogim drugim predmetima. To je uobičajena praksa. Visoki predstavnik ne zauzima stranu nego daje svoj doprinos kao konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja civilnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma kako bi pružio informacije o dejtonskom okviru”, rečeno je iz OHR-a.
Postavlja se pitanje da li je istina da visoki predstavnik ne zauzima stranu?
S tim u vezi podsjetit ćemo se na izvještaj koji je par sedmica nakon donošenja presude “Kovačević” Schmidt dostavio Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija u novembru prošle godine, a u kojem je, između ostalog, komentarisao presudu na način da ju je pokušao diskreditirati zato što je sadržaj presude objavljen par sati prije zvaničnog objavljivanja na stranici Suda, uz navode da će ona izazvati dodatne podjele u zemlji.
“Ako bude potvrđena, presuda bi mogla dodatno podijeliti političke stranke u BiH po pitanjima reforme Ustava, čineći provedbu odluka Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda još većim izazovom, budući da one zahtijevaju ustavne amandmane. Ova nova presuda izazvala je oštre reakcije u cijeloj zemlji, neki je vide kao poželjan kraj ‘etnokratije’ koja prevladava u BiH, a drugi je smatraju ozbiljnim napadom na ustavni poredak uspostavljen Općim okvirnim mirovnim sporazumom. Osjetljivost problematike dodatno je pojačana činjenicom da se po prvi put u povijesti Suda o presudi i njenim pojedinim elementima javno govorilo na jednom sarajevskom portalu, čime je jasno stavljeno do znanja da je sadržaj presude procurio prije službene objave. BiH je od tada zatražila da se presuda uputi Velikom vijeću na ponovno ispitivanje prema članku 43. Konvencije”, napisao je Schmidt jasno stavivši do znanja da je presuda problematična.
Ne čudi zato njegova odluka da u svojstvu treće strane bude saslušan pred Velikim vijećem, a što mu poslovnik Suda dozvoljavaju u iznimnim situacijama.
“Nakon što je tuženoj ugovornoj stranci dana obavijest o zahtjevu na temelju pravila 51. stavka 1. ili pravila 54. stavka 2. b), predsjednik vijeća može, u skladu s člankom 36. stavkom 2. Konvencije, u interesu pravilnog vođenja postupka, pozvati ili dopustiti svakoj ugovornoj stranci koja nije stranka u postupku, ili svakoj zainteresiranoj osobi koja nije podnositelj zahtjeva, da podnese pisano očitovanje ili da, u iznimnim slučajevima, sudjeluje na raspravi”, stoji u pravilu 44, član 3(a) Poslovnika Suda.
Podsjećamo, u presudi koju je Sud donio u augustu 2023. godine zaključeno je da je prekršeno aktivno biračkog pravo Slavena Kovačevića koji se žalio da zbog kombinacije teritorijalnih i etničkih uslova koji se primjenjuju na Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH nije mogao glasati za kandidate po svom izboru na posljednjim Općim izborima, kao što nije mogao glasati za kandidate po svom izboru na predsjedničkim izborima.
Sud je zaključio da zbog aranžmana podjele vlasti BiH nije istinska demokratija već “etnokratija” u kojoj je etnička pripadnost, a ne državljanostvo, ključ za osiguranje moći i resursa u kojoj tri dominantne etničke grupe kontrolišu državne institucije.
Predmet je prebačen Velikom vijeću na zahtjev Bosne i Hercegovine, uprkos tome što je mandat agentica koje su predstavljale BiH sporan s obzirom da im je više puta od dozvoljenog produžavan v.d. status.
Presuda “Kovačević” sporna je visokom predstavniku ne zato što bi ona u praksi rezultovala mijenjanjem dosadašnjeg načina izbora članova Predsjedništva i delegata u domove naroda u smjeru većeg utjecaja građanskog principa, jer trenutni odnos snaga to čini nemogućim, a niti postoji volja međunarodne zajednice da se to provede, već što bi zakočila pokušaje da se mijenja trenutni izbor članova Predsjedništva BiH u smjeru jačanja etničkog, a na čemu insistira hrvatska politika.
U praksi bi imali pat poziciju koja bi zaustavila nastojanja da se pod krinkom prethodnih presuda Suda u Strazburu jačaju etničke pozicije izvrtanjem suštine tih presuda. Zaključci Suda u predmetu “Kovačević” ne bi ostavili prostora za nešto slično.
Sinoćnji sastanak predstavnika Općinskog odbora NiP Centar kojeg je predvodio Jasmin Ademović i kandidata DF-a za načelnika Općine Centar Dennisa Gratza doveo je do eskalacije dugo tinjajućeg sukoba unutar struktura NiP-a, frakcija koje predvode Kemal Ademović i Aljoša Čampara.
Čampara i Kemal Ademović od ranije vode bitku za kontrolu sigurnosnog sektora, u kojoj je pobjedu odnio Kemal Ademović jer je uspio preko sebi bliskih stranačkih struktura smijeniti komesara MUP-a Kantona Nusreta Selimovića, ali i progurati Enesa Karića za direktora Direkcije za koordinaciju policijskih tijela.
Sukob se sada prelio i na pitanje podrške kandidatima za načelničke funkcije u općinama Kantona Sarajevo.
Dok Čampara podržava Srđana Mandića u nastojanju da obnovi mandat za načelnika Općine Centar i kandidatkinju SDP-a za načelnicu Općine Novo Sarajevo Benjaminu Karić, Kemal Ademović stoji na suprotnoj strani.
Lider stranke, Elmedin Konaković, dugo je balansirao između njih dvojice u nastojanju da smiri tenzije i spriječi rasulo unutar stranke, ali je u konačnici stao uz Čamparu, a što je još jednom potvrdio sastanak održan u prostorijama OO NiP Centar.
Uprkos suprotnom stavu lidera stranke, OO NiP Centar ne želi dati podršku Mandiću, a što je bio i povod sastanka s Gratzom jer OO NiP Centar još uvijek nije odlučio kome će dati podršku za načelničku funkciju.
Konaković je po saznanju o održavanju sastanka na isti poslao Mirzu Konakovića, svog rođaka i kandidata NiP-a za Općinsko vijeće Centar na predstojećim lokalnim izborima, koji je prema informacijama do kojih je došla Istraga.ba idiličnu atmosferu narušio pitanjem upućenim Gratzu, a koji se nalazio u pratnji predsjednika Kantonalnog odbora DF-a Albina Zuhrića.
“Pustite vi lokal. Recite mi da li smatrate da je naš predsjednik narko diler?”, upitao je Mirza Konaković.
Jasmin Ademović se brzo snašao rekavši da takvo pitanje nije postavljeno nijednom drugom kandidatu s kojim je OO NiP Centar obavio razgovor te da nije uredu da na njega odgovara Gratz.
Po okončanju sastanka Mirza Konaković je nastavio u istom tonu rekavši se nije želio biti prisutan tokom grupnog fotografisanja predstavnika dvije stranke, da bi nedugo zatim kritikovao Albina Zuhrića zbog toga što je u julu ove godine napisao da je Elmedin Konaković branio narko kartel i HDZ.
“Sinoć nam je u prostorijama NiP Centar, pored Denisa Gratza, kandidata načelnika Centar bio i ovaj čovjek. On uživo šuti, nema izgrađen vokabular, provokativno se smješka, ali ne progovora. Jedan je od najneaktivnijih kantonalnih zastupnika. Na mrežama ovako nastupa. Ujeda bez pardona i skrupula”, napisao je Mirza Konaković.
Međutim, iz posljednje rečenice koju je napisao na svom Facebook profilu čini se da prva meta nije bio Zuhrić, već stranačke kolege.
“U toku dana ćemo detaljnije o njima, a Boga mi i o nama”, napisao je Mirza Konaković.
Odmah po okončanju sastanka oglasio se OO NiP Centar koji nije spomenuo incident, ali je jasno naznačio da neće dati podršku Srđanu Mandiću.
“Kao što je odranije poznato Narod i pravda Centar nije dao podršku Srđanu Mandiću u namjerama da obnovi mandat gdje je istaknuto da će prije objave zvanične podrške obaviti razgovore sa svim ostalim kandidatima. S obzirom da su objavljeni razgovori sa sva četiri kandidata, Općinska organizacija Narod i pravda će poštujući Statut na odgovarajućim organima stranke donijeti odluku koji od kandidata sa kojima su obavljeni razgovori će dobiti podršku Naroda i pravde Centar”, saopćeno je iz Općinskog odbora NiP Centar.
Gotovo istovremeno, Aljoša Čampara je objavio zajedničku fotografiju sa Srđanom Mandićem poručivši da je Mandić izbor njega i njegovih prijatelja.
“Mi smo odlučili – Srki”, objavio je Čampara.
Tu nije bio kraj, ubrzo se oglasio i Elmedin Konaković.
“Došao Gratz u narko nartel po glasove. Ne gadi mu se. NiP je narko kartel, al’ glasovi ne smetaju”, napisao je lider NiP-a.
Sudeći po sve onome što se sinoć dešavalo predstojeći lokalni izbori za NiP predstavljaju prvenstvenu borbu za pozicioniranje unutar stranačkih struktura, što na momente ostavlja dojam u javnosti da je stranka na ivici raskola.
“Ako bude potvrđena, presuda (Kovačević) bi mogla dodatno podijeliti političke stranke u BiH po pitanjima reforme Ustava, čineći provedbu odluka Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda još većim izazovom, budući da one zahtijevaju ustavne amandmane.”
Ova rečenica, napisana u izvještaju OHR-a upućenom prošle godine Vijeće sigurnosti UN-a, najbolje ilustruje namjere visokog predstavnika Christiana Schmidta glede presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Slaven Kovačević protiv BiH.
Obratite pažnju na dva detalja u Schmidtovoj rečenici s početka ovog teksta. Prvi – Schmidt u novembru 2023. godine piše: “ako presuda Kovačević bude potvrđena” i drugi – “mogla bi dodatno podijeliti političke stranke u BiH”.
Visoki predstavnik, dakle, upozorava UN da bi potvrda presude u slučaju Kovačević mogla otežati provedbu drugih presuda Evropskog suda za ljudska prava koje se odnose na bh. izborno zakonodavstvo i Ustav BiH. Što znači da Schmidtu problem ne predstavljaju presude Sejdić-Finci protiv BiH, Šlaku protiv BiH, Zornić protiv BiH, Pilav protiv BiH i Pudarić protiv BiH, već isključivo presuda Kovačević protiv BiH. A evo i zbog čega.
Provedba svih navedenih presuda, osim presude Kovačević, ostavlja mogućnost ugrađivanja u Ustav BiH zahtjeva HDZ-a BiH. Samo presuda Kovačević isključuje svaki HDZ-ov zahtjev. Sad detaljno analiziramo presude.
Presuda Sejdić-Finci protiv BiH
Postupak u ovom predmetu pokrenut je s dvije aplikacije (br. 27996/06 i 34836/06) protiv Bosne i Hercegovine, koje su 3. jula i 18. augusta 2006. Sudu podnijela dva državljanina Bosne i Hercegovine Dervo Sejdić i Jakob Finci. Oni su se žalili da im je onemogućeno da se kandidiraju na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine zbog njihovog romskog i jevrejskog porijekla. Oni su se pozvali na član 3., 13. i 14., član 3. Protokola br. 1 i član 1. Protokola br. 12.
Nakon sveobuhvatnog razmatranja aplikacije Europski sud za ljudska prava je 22.12.2009. godine presudio da postoji kršenje člana 14. u vezi s članom 3. Protokola br. 1. koji se odnosi na nemogućnost aplikanata da se kandidiraju na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine; te presudio da postoji povreda člana 1. Protokola br. 12 zbog nemogućnosti aplikanata da se kandidiraju na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Ova presuda bi bila provedena brisanjem etničkih odrednica u Ustavu BiH, pa bi, tako, Republika Srpska birala jednog člana Predstaništva BiH, a Federacija BiH dva člana Predsjedništva BiH. Postoji i mogućnost da, recimo, pored etničke odrednice bude navedeno da RS bira člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda i ostalih, a Federacija iz reda hrvatskog naroda i ostalih i bošnjačkog naroda i ostalih. Time bi presuda Sejdić-Finci bila provedena, HDZ-u bi bi bila ostavljena mogućnost da kroz izmjene Izbornog zakona BiH uvede takozvanu plutajuću izbornu jedinicu. U tom slučaju članovi Predsjedništva BiH iz Federacije bi se birali tako što bi jedan član Predsjedništva bio onaj koji bi na teritoriji cijele Federacije osvojio najviše glasova, dok bi drugi član Predsjedništva BiH postao onaj ko bi pobijedio u kantonima u kojima prvorangirani nije pobijedio. Na taj način bi kantoni sa većinski hrvatskim stanovništvom imali zagarantiranog člana Predsjedništva BiH. bez obzira na to koliko on u zbiru osvojio glasova.
Presuda Azra Zornić protiv BiH
U predmetu Zornić protiv Bosne i Hercegovine postupak je pokrenut po aplikaciji (br. 3681/06) protiv Bosne i Hercegovine koju je Sudu podnijela državljanka Bosne i Hercegovine Azra Zornić dana 19.12.2005. godine. Europski sud za ljudska prava je dana 24.06.2014. godine, donosi konačnu i obvezujuću presudu.
Azra Zornić, koja se ne izjašnjava kao pripadnica jednog od „konstitutivnih naroda“, nego kao građanka Bosne i Hercegovine, iz tog razloga je Sud ocjenio da je ovaj predmet identičan predmetu Sejdić i Finci. Iako se, za razliku od aplikanata u tom predmetu koji su romskog i jevrejskog porijekla, aplikantica u ovom predmetu ne izjašnjava kao pripadnica bilo koje određene skupine, i ona je onemogućena da se kandidira na izborima za Predsjedništvo BiH i Dom naroda po osnovu njenog porijekla.
Sud je utvrdio da je došlo do povrede člana 14. Konvencije u vezi sa članom 3. Protokola br. 1 u odnosu na nemogućnost da se aplikantica kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine; te da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12 u odnosu na nemogućnost da se aplikantica kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine; Sud je, također, presudio da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12 u odnosu na nemogućnost da se aplikantica kandidira na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
I ova presuda se može provost na sličan način kao presuda Sejdić-Finci uz pogodovanje HDZ-u BiH. Dovoljno je samo izbrisati etničke odrednice u Ustavu i izmijeniti Izborni zakon BiH na način da se uvede “plutajuća izborna jedinica”.
Presuda Ilijas Pilav protiv BiH
U predmetu Pilav protiv Bosne i Hercegovine, Europski sud za ljudska prava je dana 17.05.2016. godine. Postupak u ovom predmetu pokrenut je povodom aplikacije (br. 41939/07) protiv Bosne i Hercegovine koju je Sudu podnio državljanin Bosne i Hercegovine Ilijaz Pilav dana 24.09.2007. godine. Aplikant se žalio osobito zbog zakonske nemogućnosti da se kandidira na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, te da glasa za pripadnika svoje zajednice za tu funkciju. On se pozvao na član 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju.
Aplikant je iz Srebrenice i izjašnjava se kao Bošnjak (jedan od „konstitutivnih naroda“). U vrijeme podnošenja aplikacije Sudu bio je član Narodne skupštine Republike Srpske. Godine 2006, kao kandidat Stranke za BiH, aplikant je podnio svoju kandidaturu za izbore 2006. godine za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Dana 24.07.2006. godine, Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine donijela je odluku kojom se odbija njegova kandidatura. U obrazloženju je rečeno da aplikant ne može biti biran u Predsjedništvo s teritorije Republike Srpske s obzirom na to da se izjašnjava kao Bošnjak. Prema članu V Ustava i članu 8.1 stav 2. Izbornog zakona iz 2001. godine, kandidat za Predsjedništvo iz tog entiteta mora biti Srbin. Dana 20.09.2006. godine, Stranka za BiH i aplikant su se žalili Ustavnom sudu BiH pozivajući se na povredu člana 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju. Dana 29.09.2006. godine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je utvrdio da nije došlo do povrede te odredbe (odluka br. AP 2678/06).
Iako je pripadnik jednog od „konstitutivnih naroda“, aplikant je isključen iz prava da bude biran za člana Predsjedništva BiH usljed spornog zahtjeva koji se odnosi na prebivalište. Sud je ocijenio da je ova isključenost zasnovana na kombinaciji etničkog porijekla i mjesta prebivališta od kojih oba služe kao osnov za različit tretman koji spada u domen člana 1. Protokola br. 12, te kao takva predstavlja diskriminirajuće postupanje suprotno članu 1. Protokola br. 12. Stoga Sud nalazi da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12 u pogledu nemogućnosti aplikanta da se kandidira na izborima za Predsjedništvo BiH.
I ova presuda se, po uzoru na Sejdić-Finci, može provesti brisanjem etničke odrednice. Tako bi, recimo, Bošnjaci iz RS-a stekli pravo da budu birani u Predsjedništvo BiH. Istovremeno, izmjenama Izbornog zakona BiH bi HDZ-u moglo biti omogućeno da dobije “plutajuću” izbornu jedinicu.
Presuda Svetozar Pudarić protiv BiH
Svetozar Pudarić je aplikaciju Europskom sudu za ljudska prava podnio zbog aplikantove nemogućnosti da se kao državljanin Bih srpske nacionalnosti s prebivalištem u Federaciji Bosne i Hercegovine kandidira na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Europski sud je u ovoj presudi istakao da je već utvrdio da sličan ustavni preduvjet predstavlja diskriminirajuću razliku u postupanju i kršenje člana 1. Protokola br. 12 u presudi Pilav protiv BiH, koja se ticala nemogućnosti Pilava etničkog Bošnjaka s prebivalištem u Republici Srpskoj, da se kandidira za člana Predsjedništva BiH.
Sud je, također, istakao da sam Ustav izričito ne uvjetuje vršenje pasivnih izbornih prava zahtjevima prebivališta (sa referencom na članove II.2 I V Ustava BiH), te da je takav uvjet uveden Izbornim zakonom BiH iz 2001. godine. Sud je ponovio da se nijedna zakonska odredba domaćeg zakona ne smije tumačiti i primjenjivati na način nespojiv sa obvezama država prema Konvenciji, posebno ako bi to bilo u suprotnosti sa zabranom diskriminacije i šire s načelima na kojima se temelji Konvencija. To zasigurno vrijedi i za tuženu državu, čiji vlastiti Ustav Konvenciji daje “prioritet nad svim ostalim zakonima”.
Sud nije našao nijednu činjenicu ili argument koji bi ga mogli uvjeriti da donese drugačiji zaključak o meritumu ove tužbe. Imajući u vidu vlastitu jurisprudenciju na tu temu, Sud je presudio da je u konkretnom slučaju aplikant bio diskriminiran zbog svoje nepodobnosti da se kandidira za Predsjedništvo BiH. Stoga je Sud presudio da je došlo do kršenja člana 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju.
Provedba je identična provedbi presuda Sejdić-Finci, Zornić i Pilav. I ova presuda ostavlja mogućnost uvođenja “plutajuće izborne jedinice” kojom bi se prihvatili zahtjevi HDZ-a BiH i Zagreba.
Presuda Samir Šlaku protiv BiH
U predmetu Šlaku protiv Bosne i Hercegovine, Europski sud za ljudska prava je dana 3.05.2016. godine, donio presudu kojom je presudio da je došlo do povrede člana 14. Konvencije u vezi sa članom 3. Protokola br. 1, u odnosu na nemogućnost aplikanta da se kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine, te da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12 u odnosu na nemogućnost aplikanta da se kandidira na izborima za Dom naroda Bosne i Hercegovine i na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Postupak u ovom predmetu pokrenut je povodom aplikacije (br. 56666/12) protiv Bosne i Hercegovine koju je Sudu podnio državljanin Bosne i Hercegovine, Samir Šlaku dana 8.08.2012. godine. Aplikant se žalio zbog toga što kao pripadnik albanske nacionalne manjine u BiH nema pravo kandidature na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Brisanjem etničke odrednice kada je u pitanju Predsjedništvo BiH i uvođenjem kvote nacionalnih manjina u Domu naroda PS BiH i i ova presuda bi bila provedena. No, i ona ostavlja mogućnost uvođenja plutajućeg kantona u korist HDZ-a BiH.
Presuda Slaven Kovačević protiv BiH
Suština ove presude je to da je u njoj, pored etničke, utvrđena i teritorijalna diskriminacija. Evropski sud za ljudska prava, faktički, navodi da je legitimno predstavljanje diskriminatorno. Članovi Predsjedništva BiH se, prema ovoj presudi, moraju birati na području cijele države, a ne iz entiteta. Delegati u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH moraju biti izabrani sa teritorije cijele države. Dakle, Predsjedništvo BiH – jedna izborna jedinica. Dom naroda PS BiH – jedna izborna jedinica. Bez entiteta.
Prvedba ove presude, faktički, onemogućava prihvatanje zahtjeva HDZ-a BiH kada je u pitanju izborno zakonodavstvo. Pravosnažna presuda u slučaju Kovačević eliminira svaku mogućnost treće izborne jedinice.
Do kraja ove godine iako je to najavljivano, neće početi sa radom Posebni odjel za suzbijanje korupcije, organizovanog i međukantonalnog kriminala, jer u njemu nema ko raditi. Tako bi se najkraćem mogla opisati trenutna situacija.
Visoko sudsko i tužilačko vijeće uprkos najavama koje slušamo sedmicama, pismu Ambasade SAD koja je tražila prolongiranje imenovanja šefa Posebnog odjela i tužilaca i sudija sa prošle za ovosedmičnu sjednicu, danas je donijelo odluku da poništi konkurse za posebnog zamjenika glavnog federalnog tužioca (šef Posebnog odjela), te za devet pozicija tužilaca u Federalnom tužilaštvu i deset sudija Vrhovnog suda FBiH.
Konkurs je proveden krajem 2023. i početkom ove godine, a zbog nepostojanja uslova za smještaj i početak rada Posebnog odjela čekalo se i sa imenovanjima tužilaca i sudija. Dodatni problem predstavljale su i stalne izmjene Zakona o VSTV i formiranje Odjela za integritet koje je zaduženo da provjerava imovinu nosilaca pravosudnih funkcija. Odjel još uvijek nije formiran, a novi rok je februar 2025. godine. No, prije da će biti potrebno ponovo pomjeriti rok.
Iako je Ambasada SAD požurivala Vladu FBiH da pronađe prostor za smještaj Posebnog odjela, što je i učinjeno početkom septembra, te je zakupljen prostor na pet godina, očito je do nekog nesporazuma došlo uoči same sjednice Visokog sudskog i tužilačkog vijeća.
Iako bi u nekim drugim situacijama kao kad su neke odluke Parlamentarne skupštine ili nekog od domova u pitanju pa čak i oko samog pravosuđa kao što je spomenuto pismo, ekspresno reagirala Ambasada SAD izražavajući svoj stav, u ovom slučaju takva reakcija je izostala. Nema objave na mrežama, nema oštrih tonova prema VSTV-u pa se može pretpostaviti da ovakva odluka VSTV-a nije molgla proći bez intervencije međunarodnih partnera.
Podsjećamo, u utrci za šefa Posebnog odjela bila su ostala tri kandidata. Državna tužiteljica Ivana Petković, kantonalna tužiteljica Aida Topalović i tužilac Tužilaštva Brčko Pavo Radoš koji se spominjao kao kandidat sa najviše šansi. No, nešto se dogodilo.
Predsjednik VSTV-a u pauzi zasjedanja obratio novinarima te potvrdio da se ponavlja konkursna procedura za šefa Odjela. No, on je i prije nego je VSTV donio stav da li će isto uraditi i sa devet tužilaca Federalnog tužilaštva, a koji bi trebali biti raspoređeni u Posebni odjel već najavio da oni danas neće biti imenovani. To znači da je Lagumdžija takav stav već imao odranije i očito usaglašen sa nekim drugim strukturama izvan VSTV-a.
Također, VSTV danas nije imenovao ni deset sudija Vrhovnog suda FBiH čime je cijela procedura formiranja Posebnog odjela obesmišljena, a cijela godina izgubljena. I ko zna koliko još vremena dok se ponovi konkursna procedura.
Od obećanja da će tzv. Federalni Uskok, iako je pravilnije reći Poskok, početi sa radom 2024. godine ostalo je samo slovo na papiru, a Vlada FBiH već od 1. oktobra mjesečno će plaćati prazan prostor i to po cijeni od 22.987 KM mjesečno bez PDV-a.
Vjerovatno će najtužniji biti premijer FBiH Nermin Nikšić koji već mjesecima najavljuje početak rada Posebnog odjela i početak obračuna sa kriminalom, korupcijom ali i političkim neistomišljenicima.
“Visoki predstavnik će pristati da Evropskom sudu za ljudska prava (ECHR) pruži nezavisne informacije u svojstvu “prijatelja suda” (Amicus Curiae), kako su visoki predstavnici i ranije činili u mnogim drugim predmetima. To je uobičajena praksa”, objavio je OHR.
Iz ureda Christiana Schmidta medijima su, kao “odgovor” na brojna pitanja u vezi s nastojanjem visokog predstavnika da se umiješa u predmet Kovačević, poslali “stav”.
Nekakav “Odjel za strateško komuniciranje i press” poslao je pamflet koji vrvi neistinama.
Najprije NIJE TAČNO da će Schmidt “pristati pristati da Evropskom sudu za ljudska prava pruži nezavisne informacije”.
Visoki predstavnik je svim silama upr'o da se uvali u raspravu Velikog vijeća ECHR-a o slučaju Kovačević protiv BiH. U tu svrhu, po prvi put, nije angažirao Pravni odjel OHR-a, već britansku advokatsku firmu. Zašto?!
Onda, apsolutno ne stoji ni stav da se radi o “nezavisnim informacijama”.
Schmidt je, naime, u izvještaju pred Ujedinjenim nacijama iz novembra 2023. godine rekao:
“Ukoliko bude potvrđena, presuda bi mogla dodatno podijeliti bh. političke stranke po pitanjima reforme Ustava, čime bi provedba ECHR-a [presude Sejdić i Finci] i odluka Ustavnog suda [između ostalog: Ljubić i Komšić] postala još izazovnija, jer zahtevaju ustavne amandmane. Za implementaciju je potrebna snažna međunarodna posvećenost u olakšavanju i puno angažmana unutar društva kako bi ovi amandmani bili prihvatljivi za sve konstitutivne narode i ostale, osiguravajući nediskriminaciju”.
Time je svoje stavove usaglasio sa pozicijom Vlade Hrvatske.
A Hrvatska aktivno i svim sredstvima radi na tome da obori prvostepenu odluku ECHR-a u slučaju Kovačević.
Time je Schmidt izgubio “nezavisnost” i postao – opet – megafon politike zvaničnog Zagreba.
Ovaj tekst smo počeli citatom iz OHR-a u kome se kaže i da Schmidt želi kao “prijatelja suda” (Amicus Curiae), kako su visoki predstavnici i ranije činili u mnogim drugim predmetima”, iznijeti argumentaciju.
E TEK TO NIJE TAČNO!
Politicki.ba je provjerio.
Christian Schwarz-Schilling, Miroslav Lajčak i Valentin Inzko NIKADA nisu istupali pred ECHR u Strazburu.
Pravni odjel OHR-a jeste. Ali, da ponovimo, ni Schwarz-Schilling, ni Lajčak, a ni Inzko nisu!
Osim što je iznio neistinu da će “pristati… pružiti…”, Schmidt je iznio neistinu i o angažmanu drugih visokih predstavnika.
ZAŠTO?
Politicki.ba poslao je upit OHR-u. Bili smo maksimalno jednostavni – zamolili smo ih da nam nabroje visoke predstavnike koji su svjedočili ili na bilo koji drugi način lično istupali pred ECHR.
Nismo dobili odgovor.
“Odjel za strateško komuniciranje i press” ne može ni odgovoriti jer su već ranije, u ime Schmidta, iznijeli neistinu u “stavu” distribuiranom medijima.
A neće ni odgovoriti jer bi onda Schmidt morao objasniti zašto je zaobišao vlastiti Pravni odjel OHR-a, a angažirao advokatsku firmu iz Londona.
Taj aranžman je više nego čudan!
Pravni odjel OHR-a i dalje ima jako stručne ljude. Neki od njih su tu već dugi niz godina i pripremali su i izlagali pred ECHR-om. Imaju, dakle, potrebno iskustvo. A i znanje.
Ipak, Schmidt se odlučio za advokate iz Londona.
Znamo i koje.
Zašto?
Zašto pred “živog” Pravnog odjela, Schmidt koristi londonske advokate. Šta to oni bolje znaju od OHR-ovih iskusnih pravnika?
Ili se Pravni odjel OHR-a ne može angažirati jer ovo što Schmidt radi nije u skladu s njegovim mandatom?
Iznad svega, ko i iz kojih izvora plaća angažman advokata iz Londona?
Od početka januara do početka septembra, dakle, za nepunih devet mjeseci ove godine, Vlada Federacije BiH sa Nerminom Nikšićem na čelu zadužila je Federaciju za 650 miliona maraka. I to su nesporne činjenice koje ćemo, prateći objave u Službenim novinama Federacije BiH, prezentirati u nastavku.
Službene novine Federacije BiH, broj 16/24, februar 2024. godine.
“Na osnovu člana 19. stav (1) tačka 6. i člana 21. stav (4) Zakona o dugu, zaduživanju i garancijama u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 86/07, 24/09, 44/10 i 30/16), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 28. sjednici, održanoj 27.02.2024. godine, donosi Odluku o zaduženju Federacije BiH putem emisije trezorskih zapisa (6M) Federacije Bosne i Hercegovine Odobrava se zaduženje Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) putem emisije trezorskih zapisa Federacije radi prikupljanja sredstava za finansiranje izdataka utvrđenih Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2024. godinu, u nominalnom iznosu do 100.000.000 KM (slovima: stotinumiliona KM)”, glasi odluka iz Službenih novina FBiH broj 16/24.
Dakle, zaduženje od 100 miliona KM za budžetsku potrošnju, a ne za infrastrukturne projekte. Evo odluke.
Idemo dalje.
“Na osnovu člana 19. stav (1) tačka 6. i člana 21. stav (4) Zakona o dugu, zaduživanju i garancijama u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 86/07, 24/09, 44/10 i 30/16), a u vezi sa tačkom II. stav (1) Odluke o uslovima i procedurama emisije obveznica Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 31/12), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 28. sjednici, održanoj 27.02.2024. godine, donosi Odluku o zaduženju Federacije BiH putem emisije trezorskih zapisa Federacije Bosne i Hercegovine.
Odobrava se zaduženje Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) putem emisije obveznica radi prikupljanja sredstava za finansiranje izdataka utvrđenih Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2024. godinu, u nominalnom iznosu do 70.000.000 KM (slovima: sedamdesetmiliona KM)”, piše u Službenim novinama Federacije BiH broj 16/24.
Evo odluke.
Iste Službene novine, novo zaduženje.
“Na osnovu člana 19. stav (1) tačka 6. i člana 21. stav (4) Zakona o dugu, zaduživanju i garancijama u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 86/07, 24/09, 44/10 i 30/16), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 28. sjednici, održanoj 27.02.2024. godine, donosi Odluku o zaduženju Federacije BiH putem emisije trezorskih zapisa Federacije Bosne i Hercegovine. Odobrava se zaduženje Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) putem emisije trezorskih zapisa Federacije radi prikupljanja sredstava za finansiranje izdataka utvrđenih Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2024. godinu, u nominalnom iznosu do 30.000.000 KM (slovima: tridesetmiliona KM)”, navedeno je u Službenim novinama FBiH.
Preslika odluke:
“Na osnovu člana 19. stav (1) tačka 6. i člana 21. stav (4) Zakona o dugu, zaduživanju i garancijama u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 86/07, 24/09, 44/10 i 30/16), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 28. sjednici, održanoj 27.02.2024. godine, donosi Odluku o zaduženju Federacije BiH putem emisije trezorskih zapisa Federacije Bosne i Hercegovine. Odobrava se zaduženje Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) putem emisije trezorskih zapisa Federacije radi prikupljanja sredstava za finansiranje izdataka utvrđenih Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2024. godinu, u nominalnom iznosu do 170.000.000 KM (slovima: stotinusedamdesetmiliona KM)”, piše Službenim novinama Federacije.
Evo odluke:
Idemo dalje.
“Na osnovu člana 19. stav (1) tačka 6. i člana 21. stav (4) Zakona o dugu, zaduživanju i garancijama u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 86/07, 24/09, 44/10 i 30/16), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 28. sjednici, održanoj 27.02.2024. godine, donosi Odluku o zaduženju Federacije BiH putem emisije trezorskih zapisa Federacije Bosne i Hercegovine. Odobrava se zaduženje Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) putem emisije trezorskih zapisa Federacije radi prikupljanja sredstava za finansiranje izdataka utvrđenih Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2024. godinu, u nominalnom iznosu do 60.000.000 KM (slovima: šezdesetmiliona KM)”, navedeno je u Službenim novinama.
Evo odluke:
Službene novine Federacije BiH, broj 42/24
“Na osnovu člana 19. stav (1) tačka 6. i člana 21. stav (4) Zakona o dugu, zaduživanju i garancijama u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 86/07, 24/09, 44/10 i 30/16) a u vezi sa tačkom II. stav (1) Odluke o uslovima i procedurama emisije obveznica Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 31/12), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na 35. sjednici, održanoj 05.06.2024. godine, donosi Odluku o zaduženju Federacije BiH putem emisije trezorskih zapisa Federacije Bosne i Hercegovine. Odobrava se zaduženje Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) putem emisije obveznica radi prikupljanja sredstava za finansiranje izdataka utvrđenih Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2024. godinu, u nominalnom iznosu do 40.000.000 KM (slovima: četrdesetmiliona KM)”, navedeno je u Službenim novinama.
Evo odluke:
Službene novine Federacije BiH, broj 61/24
“Na osnovu člana 19. stav (1) tačka 6. i člana 21. stav (4) Zakona o dugu, zaduživanju i garancijama u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 86/07, 24/09, 44/10 i 30/16), a u vezi sa tačkom II. stav (1) Odluke o uslovima i procedurama emisije obveznica Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 31/12), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na 39. sjednici, održanoj 01.08.2024. godine, donosi Odluku o zaduženju Federacije BiH putem emisije trezorskih zapisa Federacije Bosne i Hercegovine.
Odobrava se zaduženje Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), putem emisije obveznica radi prikupljanja sredstava za finansiranje izdataka utvrđenih Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2024. godinu, u nominalnom iznosu do 40.000.000 KM (slovima: četrdesetmiliona KM)“, navedeno je u Službenim novinama Federacije.
Evo odluke:
“Na osnovu člana 19. stav (1) tačka 6. i člana 21. stav (4) Zakona o dugu, zaduživanju i garancijama u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 86/07, 24/09, 44/10 i 30/16) a u vezi sa tačkom II. stav (1) Odluke o uslovima i procedurama emisije obveznica Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 31/12), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na 39. sjednici, održanoj 01.08.2024. godine, donosi Odluku o zaduženju Federacije BiH putem emisije trezorskih zapisa Federacije Bosne i Hercegovine. Odobrava se zaduženje Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) putem emisije obveznica radi prikupljanja sredstava za finansiranje izdataka utvrđenih Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2024. godinu, u nominalnom iznosu do 50.000.000 KM (slovima: pedesetmiliona KM)“, navedeno je u Službenim novinama.
Evo odluke:
“Na osnovu člana 19. stav (1) tačka 6. i člana 21. stav (4) Zakona o dugu, zaduživanju i garancijama u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 86/07, 24/09, 44/10 i 30/16), a u vezi sa tačkom II. stav (1) Odluke o uslovima i procedurama emisije obveznica Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 31/12), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na 39. sjednici, održanoj 01.08.2024. godine, donosi Odluku o zaduženju Federacije BiH putem emisije trezorskih zapisa Federacije Bosne i Hercegovine.
Odobrava se zaduženje Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) putem emisije obveznica radi prikupljanja sredstava za finansiranje izdataka utvrđenih Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2024. godinu, u nominalnom iznosu do 40.000.000 KM (slovima: četrdesetmiliona KM)”, navedeno je u Službenim novinama FBiH.
Evo odluke:
Službene novine Federacije BiH, broj 69/24
“Na osnovu člana 19. stav (1) tačka 6. i člana 21. stav (4) Zakona o dugu, zaduživanju i garancijama u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 86/07, 24/09, 44/10 i 30/16), a u vezi sa tačkom II. stav (1) Odluke o uslovima i procedurama emisije obveznica Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 31/12), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na 40. sjednici, održanoj 29.08.2024. godine, donosi Odluku o zaduženju Federacije BiH putem emisije trezorskih zapisa Federacije Bosne i Hercegovine. Odobrava se zaduženje Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) putem emisije obveznica radi prikupljanja sredstava za finansiranje izdataka utvrđenih Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2024. godinu, u nominalnom iznosu do 50.000.000 KM(slovima: pedesetmiliona KM)”, navedeno je u Službenim novinama.
Evo odluke:
Sve ove odluke potpisao je federalni premijer Nermin Nikšić. Dakle, za nepunih devet mjeseci Vlada na čijem je čelu zadužila je Federaciju BiH za 650 miliona maraka. I novac će biti iskorišten za budžetsku potrošnju, a ne za kapitalne investicije.
Sudbina je tako htjela da avion turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana, nakon što je ove subote poletio iz Sarajeva, sleti u Golubovce kod Podgorice. Baš tu, nedaleko od aerodroma, svoj su životni put započele dvije sestre koje su ove godine obilježile “ljeto u zlatnoj dolini”. Sebija i Izeta. Prva je samo direktorica, a druga kreativna direktorica. Sebija nosi prvo bošnjačko prezime, dok je Izeta zadržala svoje djevojačko. Prva je vladar zdravstva i najveće bošnjačke partije, dok je druga zadužena za “evente” i “sedmu umjetnost”. Sebija je idol “desno” orjentirane bošnjačke (kvazi) elite, dok je Izeta, zajedno sa mužem Mirom Purivatrom, heroina wannabe “građanskog Sarajeva”, kojem su šetnja crvenim tepihom i partiji sa “stranim turistima/diplomatama” postali svrha života.
Izeta Građević
Ako ćemo realno, dvije najbitnije ličnosti koje su ove godine posjetile Sarajevo su turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan i frontmen irskog benda U2 Bono Vox. Erdogan je bio gost u režiji Sebije Izetbegović, dok je Bono u Sarajevo stigao u skladu sa scenarijem Izete Građević. I zato su sestre Građević najzaslužnije za organizaciju dva najbitnija događaja u životima Bošnjaka – svadbe decenije Jasmine Izetbegović i Sarajevo film festivala. A oba “eventa”, da govorim jezikom “modernih sarajevskih ljevičara” koji po svaku cijenu žele biti drugačiji, uglavnom su stjecište (kvazi) elite, koja šetnjom kaldrmom ispred Begove džamije ili crvenim tepihom ispred Narodnog pozorišta želi sebe napraviti većom nego što objektivno jeste. Brojna su sarajevska kina propala čekajući “ljubitelje” sedme umjetnosti, čija se ljubav prema filmu pojavi samo onda kada postane stvar prestiža sjediti ispred velikih ekrana i kinima sa “engleskim” opisom. Kao što je stvar prestiža SDA-ove desno orjentirane mladeži bilo napraviti selfie iz Evrope i Begove džamije sa “najvećom kćerkom” našeg naroda i narodnosti.
Hu iz ju? Maca Diskrecija
Dok je turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan, leđima okrenut mihrabu, a licem usmjerenim prema mladencima, učio Kur'an, lijevo od njega, odmah iza leđa budućeg punca Bakira Izetbegovića, sjedio je Muhamed Šabanović, u narodu poznatiji kao “Hu iz ju”. Ima jedan snimak koji se već odavno vrti na youtube. Ukratko, Muhamed Šabanović prekida jednog turskog državljanina dok daje kritičku izjavu o Erdoganovom režimu, govoreći mu – “Hu iz ju”. E, baš tu sintagmu možete pročitati na njegovom FB profilu koja bi, eto, trebala poslužiti za lakšu identifikaciju Muhameda Šabanovića. Taj i takav “Hu iz ju” bio je, ne računajući mladence i Erdogana, prva zvijezda svadbe decenije koja se, da budemo realni, pretvorila u SDA-ov Kongres pojačan direktorom Obavještajno-sigurnosne agencije Osmanom Mehmedagićem. Dovoljno je bilo pratiti “storije” Konakovića u nastanku, koji se odaziva na ime Haris Zahiragić, da bi se vidjelo poltronstvo mlađih naraštaja SDA prema “najbitnijoj” bošnjačkoj familiji ovog milenija.
Muhamed Šabanović zvani “Hu iz ju”
Nije svadba Jasmine Izetbegović i Ćamila Humačkića sporna zbog same ceremonije vjenčanja. Nije sporno ni to što ih je vjenčao reisu-l-ulema Husein Kavazović, što je Erdogan učio “ašere”, niti je sporno što je vjenčanje bilo u Begovoj džamiji. Sporno je to što je događaj poslužio za demonstraciju sile familije Izetbegović koji su, pozivajući, Zahiragiće i njemu slične “hu iz ju” osobe, pokazali da im ne trebaju ravnopravni gosti i prijetelji, već – podanici. Koji su, za mrvicu pažnje i selfie sa nekim iz obitelji, spremni učiniti sve za Izetbegoviće.
Ni Sarajevo film festival nije sporan kao događaj. Naprotiv, potreban je. Ali, ne računajući ljude iz filmske industrije i one kojima je film i ljubav i posao, SFF je postao događaj na kojem se više medijskog prostora posvećuje haljinama Dalije Konaković i Bože Vreće, nego filmovima koji se prikazuju. Crvenim tepihom je u živom TV prenosu šetala Maca Diskrecija (znate već ko je i nema potrebe da opisujem njena dostignuća). I nije ni to toliko sporno, koliko je sporno to što je Sarajevo Film Festival postao događaj za demonstraciju sile takozvanog građanskog Sarajeva koje ismijava goste i haljine na svadbi Jasmine Izetbegović samo zato da bi njihovi gosti i njihove haljine djelovale ekstravagantnije nego što uistinu jesu.
Maca Diskrecija na crvenom tepihu
Nema puno razlike između kvazi elite okupljene oko SFF-u i one oko svadbe Izetbegovića. Razlika je tek u tome što ovi prvi misle da su više vrijedni jer slušaju muziku drugačiju od prosječnih Bosanaca, oblače se “cool” i idu na “evente”, a ovi drugi su ubijeđeni da su vrjedniji od svih drugih jer su u Begovoj džamiji, zajedno sa “sultanom Erdoganom” svjedočili vjenčanju prve kćerke bošnjačkog naroda. Ova prva, SFF mladež, za sebe će uvijek reći da je “otvorenog uma”, a zapravo je riječ o zatvorenoj grupi navodno otvorenih ljudi. A ova druga, SDA-ova mladež, svoju će životnu filozofiju graditi na veličanju familije Izetbegović, nazivajući Sebiju kraljicom, prezirući, pritome, sve ono što je drugačije od njih. “Evente” za prvu grupu, koja prezire ovu drugu, godinama organizira i režira Izeta Građević. A događaje za ovu drugu grupu, koja prezire ovu prvu, organizira Sebija Građević.
Vijest da će Christian Schmidt, njemački političar i visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, otići u Strasbourg da pred Evropskim sudom za ljudska prava, u svojstvu „prijatelja suda“, iznese svoje mišljenje o slučaju Kovačević izazvala je buru negodovanja. Iako je u odgovoru medijima zbog čega ide u Strasbourg Schmidt davao nejasne odgovore, sugerirajući da ga je sud zamolio da dođe kao „vrhovnog autoriteta“ za sprovođenje civilnog dijela Daytonskog mirovnog sporazuma, ispostavilo se ipak da se on, po svemu sudeći, „samopozvao“sa namjerom da se umiješa u ovaj sudski proces. Kovačević je na prvoj instanci dobio presudu u postupku protiv Bosne i Hercegovine, odnosno, ispravnije rečeno, protiv njenog diskriminatornog izbornog sistema, koji mu onemogućava da sudjeluje na izborima u skladu sa općeprihvaćenim evropskim standardima. Sud je, podsjetimo, utvrdio u toj presudi da u BiH vlada neprihvatljiva „etnokratija“– zapravo potvrđujući ono što već svi odavno znamo: da je u ovoj zemlji na djelu apsolutna dominacija etničkog nad građanskim principom.
Već nakon Kovačevićeve apelacije, a pogotovo nakon presude u njegovu korist, u medijima bliskim HDZ-u, te u dijelu sarajevskih medija i komentatorsko-analitičarskog miljea naklonjenom Trojci, otpočela je prava kampanja protiv Kovačevića koja je, između ostalog, poprimila i šovinističke razmjere: Kovačeviću su se brojala krvna zrnca, provjeravala „nacionalnost“; pokušalo ga se i politički diskvalificirati. Sramotan je – premda ne i iznenađujući – bio pokušaj HDZ-ovog ministra pravde da utvrdi nacionalnu pripadnost Slavena Kovačevića, kao da su u Bosni i Hercegovini još uvijek na snazi nacistički rasni zakoni iz doba NDH-a. Nije bila potrebna bolja ilustracija za opravdanost Kovačevićeve apelacije a i sudske presude od te rasističke kampanje i postupaka ministra pravde, najviše institucije izvršne vlasti koja bi treba bditi nad vladavinom zakona i ljudskim pravima.
U tu kampanju protiv Kovačevića i njegove presude, vjerovatno kao posljednji džoker, uključen je i sam Christian Schmidt, do kraja se ogoljavajući kao gorljivi zagovornik etnokratije, što je već bilo jasno nakon intervencija u izbornoj noći 2022. godine, potvrđujući već umnogome raširenu tezu da on zapravo djeluje kao lobista hrvatske politike u Bosni i Hercegovini, preciznije u Federaciji BiH. Jer, kao što pokazuje njegova nečuvena suspenzija Ustava iz 2023, kojom je omogućeno formiranje federalne vlade, Schmidt ni u svom favoriziranju etničkog principa i veta nije dosljedan. Primat etničkog veta u FBiH, sudeći po Schmidtovom tumačenju, vrijedi očito samo za hrvatsku komponentu (odnosno za HDZ), a ne vrijedi za bošnjačku. Koristeći etnički veto, HDZ je četiri godine blokirao uspostavu prethodne federalne vlade, a kad se bošnjački potpredsjednik FBiH drznuo da upotrijebi isti taj etnički veto, Schmidt ga je u kolonijalističkom maniru, kolokvijalno rečeno, naprosto pomnožio s nulom. Mnogi s pravom ukazuju na to da takva etnokratija, već sama po sebi diskriminatorna, antidemokratska i anticivilizacijska, sad uz pomoć OHR-a, poprima obrise aparthejda, u kojem se trajno i sistemski instalira vladavine privilegirane manjine nad većinom. Na širem planu, ovi Schmidtovi postupci ukazuju na politički projekt po kojem se BiH treba pretvoriti u kolonijalni kondominij Srbije (koja bi kontrolira entitet Rs) i Hrvatske (koja bi preko HDZa upravljala FBiH). Da bi se maskirala ovakva politika, a u skladu s „subverzivnom tehnikom moći“, odnosno retoričkog „izokretanja u suprotnost“, koje je nedavno u svojoj knjizi opisala kulturologinja Sylvia Sasse (VerkehrungeninsGegenteil, Berlin 2023), Schmidt u svojim medijskim istupima frazerski ponavlja da je on branik suverenosti i teritorijalnog integriteta države, dok istovremeno na terenu radi suprotno, očito izručujući bosanskohercegovački suverenitet susjednim državama. U taj registar „zamajavanja“spadaju i povremeni javni obračuni s Miloradom Dodikom i neke druge javne predstave koje bi trebale stvoriti simpatije u „patriotskom“ dijelu javnosti. Da budemo pošteni, to je metoda kojom se inače služe i domaći populisti, ne samo Christian Schmidt.
No, vratimo se na kraju ulozi OHR-a u slučaju Kovačević. Sudeći po njegovom dosadašnjem djelovanju, ne ostaje puno prostora za sumnju da će on u svom nastupu pred sudom u Strasbourgu pokušati dati doprinos obaranju presude u korist Kovačevića, u nastojanju da spasi selektivnu etnokratiju koju, uz pomoć stranaka Trojke, uspostavlja u BiH. Prema pisanju medija, OHR je čak u tu svrhu angažirao neku uglednu i izuzetno skupu advokatsku kancelariju iz Velike Britanije. Ako je to tačno, nejasno je da li bi se takvi troškovi pokrivaju iz budžeta OHR-a ili je Schmidt našao druge izvore finansiranja (npr. u Hrvatskoj). Bilo kako bilo, kao zaokruženo licemjerje, dovedeno do svog savršenstva, ostaje činjenica da međunarodna institucija koja nominalno ima zadatak da, između ostalog, pomaže evro(atlantske) integracije Bosne i Hercegovine i usvajanje evropskih vrijednosti, principa i standarda, ili kako već glase te floskule, troši sredstva evropskih poreznih obveznika da bi lobirao protiv istih tih vrijednosti i standarda.
Još jedna napomena: očito je važan element u Schmidtovoj strategiji obaranja „presude Kovačević“ upozorenje (a možda i prijetnja) da će provedba te presude navodno „destabilizirati zemlju“, da će Dodik iskoristi prostor za secesiju, a HDZ izazvati neke „nemire na jugu“ i krenuti u obnovu Herceg-Bosne. I to spada u retoriku izokretanja, odnosno zamjene teza, jer stvari stoje upravo obrnuto: sam diskriminatorni izborni sistem koji favorizira etnokratiju, te Schmidtov doprinos evoluciji i takve nakaradne etnokratije u aprthejd, jesu izvori trajne destabilizacije Bosne i Hercegovine, a ne presuda Kovačević. I za kraj: zašto Schmidt upozorava samo na mogući destruktivni revolt HDZa zbog presude, a očito smatra nerelevantnim eventualni bunt diskriminirane građanske većine i u entitetu FBiH i na razini cijele Bosne i Hercegovine. Mišljenje i raspoloženje te većine očito u njegovim kalkulacijama ne igra nikakvu ulogu.
Posljednjih dana u javnosti,se dosta diskutovalo o situaciji u penzijskom sistemu FBiH,a potaknuto informacijama iz Federalnog ministarstva finansija.U tom saopštenju FMF su iznesene kvalifikacije o nedovoljnim prihodima za isplatu penzija i kako taj minus nadoknađuje budžet Federacije.
Da bi smo razjasnili cjelokupno situaciju u nastavku ćemo navesti nekoliko bitnih detalja. Prvo smo pogledali portal FZ MIO/PIO i već na početku primijetili njihovo saopštenje za javnost,koje, kada se pažljivo iščita, daje mnogo jasniju sliku.Također smo analizirali
Budžet FBiH za 2024.g.,u dijelu prihoda od doprinosa i rashoda za penzije, što,uz podatke sa portala FZ MIO/PIO, daje sve potrebne informacije o finansijskom stanju penzijskog sistema u FBiH.
Budžetom FBiH za 2024.godine za isplatu penzija planirano je 3,502 milijarde KM, a projekcije,prema ostvarenju za l-VIII,pokazuju da je to dovoljan iznos za isplatu svih dvanaest penzija u 2024.g., te da zbog penzija neće biti potrebe za rebalansom budžeta.
Međutim, problem pravi Vlada FBiH, jer ne provodi nekoliko zakona, kojima su određenim osobama data prava na penziju, uglavnom sudionicima odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-95.,koje se, djelomično,ili u cjelini,a što je tim zakonima precizno definisano, finansiraju iz budžeta FBiH,a što je vrlo jasno objašnjeno u saopštenju FZ MIO/PIO.
Naime, prema tim propisima u 2024.g. Budžet treba da finansira te penzije iz poreznih prihoda, a ne doprinosa za PIO, u iznosu 468,5 miliona KM. Vlada, u Budžetu ,a i u transferima ne priznaje te zakone, odnosno ne priznaje svoje obaveze po tima zakonima, već za isplatu penzija koristi prikupljne doprinose za PIO,a razliku doznačava kao namirenje nedostajućih sredstava, dakle ,,milostinju”penzionerima. I onda, kao rezultat tog nezakonitog postupanja,obavijesti javnost da je namirila preko 280 miliona KM za penzije iz budžeta.
Temeljem te prakse u 2023. godini Vlada FBiH je zakinula penzionere za 70,5 miliona KM, što je veoma jasno pokazala rebalansom Budžeta za 2023.gogidnu Naime, iznos obaveza za finasiranje dijela penzija ostvarenih uglavnom po osnovu ratnog staža i ratnih zasluga , po posebnim zakonima, nabrojanih u saopštenju FZ MIO/PIO, za 70,5 miliona KM je veći od iznosa koji je Vlada FBiH doznačila za penzije, kao milostinju.Da je primjenjivala zakone, Vlada FBiH je penzionerima trebala isplatiti to kaonpr., jednokratnu pomoć, koja je mogla iznositi oko 170 KM po jednom penzioneru. lsta situacija samo sa drugim brojkama,koje sada ne mogu precizno znati ponovit će se i u 2024.g.
Dakle za isplatu penzija po zakonskim parametrima za 2024.godinu neće trebati rebalans, ali za isplatu,kao npr.jednokratna pomoć,iznosa za koji Vlada zakida penzionere hoće.
Jedino što je aktualna Vlada FBiH uradila u penzijskom sistemu je to da je ekspresno, kroz Parlament progurala još jedan zakon kojim se daju privilegirane penzije jednoj skupini. Naime u 2023.g.je donesen Zakon o ujednačavanju prava pripadnicima oružanih snaga u postotku 29%,kojim su mirnodopskim oficirima,sa argumentom i ratnih zasluga,date penzije u visini zadnje plate,ili više.
Tako će, naprimjer, mirnodopski brigadiri i generali imate penzije za otprilike 2,5 do 3 puta veće nego npr.udovica generala Mehmeda Alagić, .Također ti isti mirnodopski brigadiri i generali će, po tom zakonu, imati penzije veće od ratnih generala.
Na ovosedmičnom dvodnevnom zasjedanju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) očekuje se imenovanje šefa Posebnog odjela Federalnog tužilaštva za suzbijanje korupcije, organizovanog i međukantonalnog kriminala, te devet tužilaca Federalnog tužilaštva i deset sudija Vrhovnog suda Federacije BiH – Poseban odjel Vrhovnog suda Federacije BiH. Ovi odjeli se formiraju kako bi se konačno počelo sa implementacijom Zakona o suzbijanju korupcije i organiziranog kriminala u FBiH koji je usvojen prije deset godina.
I dok još procedura nije završena, niti izvršen prijem potrebnog kadra, a početak rada se očekuje u decembru 2024. godine, federalni premijer Nermin Nikšić osjetio je potrebu da se učestalo oglašava o tzv. Federalnom Uskoku.
Tako Nikšić obavještava medije, javnost, političke oponente da će uskoro sa radom početi ova pravosudna institucija, iako bi prema Nikšićevim opisima čovjek pomislio da se radi o nekom tijelu Vlade FBiH. A ono već postoji. Zove se Antikorupcioni tim Vlade FBiH, a do danas nije poznat nijedan epilog po prijavi ovog tima koji postoji od 2016. godine.
U izvještaju o radu za 2023. godinu Antikorupcioni tim je naveo da je tokom 2023. zaprimio veliki broj anonimnih prijava koje je proslijedio istražnim institucijama na postupanje. I to je jedino što su praktično uradili u borbi protiv korupcije. Sve drugo može stati u okrugle stolove, strategije, planove integriteta…
Na svom Facebook profilu Nikšić se posebno obraća opoziciji te ih podsjeća da se uskoro osniva ovo Posebno odjeljenje.
“Sve što čujemo od opozicije i ova histerija koju vode kroz medije ima svoj razlog. Uskoro se osniva federalni USKOK koji će istraživati djela korupcije i kriminala. Dosad su ta djela istraživala kantonalna tužilaštva, tu se obično sve i završavalo”, naveo je Nikšić.
A zatim je u intervjuu za Avaz čiji je povremeni analitičar Fadil Mandal i savjetnik ministra Vojina Mijatovića, član Antikorupcionog tima Vlade FBiH, Nikšić ponovo govorio o radu Posebnog odjela.
I nije iznenađujuće što Nikšić govori o radu pa čak i usmjerava postupanje Posebnog odjela nakon što počne sa radom, ako se prisjetimo šta je penzonisani sudija Branko Perić rekao o pravosuđu i koliki je utjecaj politike i međunarodne zajednice na pravosuđe i procese koji se odvijaju.
“Siguran sam da će imati pune ruke posla i veoma je važno da dobiju podršku javnosti, te da profesionalno i nepristrasno krenu u obračun s korupcijom i organiziranim kriminalom. Ne smije biti nedodirljivih, svi moraju biti dostupni pravosuđu. Svako od nosilaca javnih funkcija, bivših i sadašnjih, mora biti spreman položiti račune za svoj rad te odgovarati za svoja djela, odnosno nedjela.
Rekao bih da su izvjesni početak rada ovih posebnih odjela i strah od polaganja računa najviše doprinijeli histeriji i kampanji laži od SDFA botova.
Naravno da imaju razloga za brigu, jer oni najbolje znaju, na osnovu onoga što je do sada poznato i onoga što će se tek otkriti, šta su radili oni i njihovi kadrovi”, kazao je Nikšić za Avaz.
Dakle, Nikšić je već usmjerio rad Posebnog odjela na stranke opozicije, pa čak i neke medije koji izvještavaju kritički o aktuelnoj vlasti.
A zaboravio je Nikšić spomenuti da je uz ozbiljna upozorenja Ambasade SAD Vlada FBiH konačno pronašla prostor u kojem će biti smješten Odjel. Vlada FBiH je potvrđena 28. aprila 2023. godine. Zašto se nije odmah pristupilo osiguravanju svih uslova za početak rada tzv. Federalnog Uskoka treba odgovoriti Nikšić.
Na Posebnom odjelu Federalnog tužilaštva i šefu Odjela velika je odgovornost da se odupru političkim pritiscima, obračunima vlasti i opozicije, te da svakom slučaju pristupe sa dužnom pažnjom i da rade u skladu sa profesijom. Jer ako će nam i nove institucije biti kontaminirane kadrovima koji već imaju mrlje u karijeri, onda nam takvo pravosuđe ne može donijeti pravdu za koju se svi zalažemo.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
