Facebook Twitter Youtube
    7 dana popularni

    Analize

    Analiza Sead Numanović: Christian Schmidt je najgori visoki predstavnik ikada!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Visoki predstavnik Christian Schmidt nastavlja seriju teških gafova. Od kako je 2. augusta 2021. godine preuzeo mandat, ne prestaje proizvoditi skandale.  I prosto je više nemoguće nabrojati ih!

    Zadnji, s kraja prošle sedmice, kada je u istu ravan stavio osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine Aliju Izetbegovića najnoviji je u nizu teških budalaština i skandaloznih istupa. I uopće ne treba sumnjati da će Schmidt nastaviti s proizvođenjem skandala i ispada. Kada bi smo bili naivni, mogli bi smo “opravdati” aktuelnog visokog predstavnika tezom da se radi o “lapsusu”.

    Schmidt je na jednoj lokalnoj televiziji govorio na engleskom. To je odmah bio znak da će nešto baš “izvaliti”.

    I izvalio je! Kad je pomenuo Mladića, izgovorio je “Kovačević”.

    Otkud to?

    Vjerovatno je dok je odgovarao, razmišljao o noćnim morama koje mu, s pravom, priređuje Slaven Kovačević, apelant koji je pred Evropskim sudom za ljudska prava (ECHR) u Strazburu u prvostepenom postupku dobio slučaj u kojem je tužio Bosnu i Hercegovinu za diskriminaciju. I kako je krenuo objašnjavati da nije mislio na Kovačevića, dok ga je tok misli koji očito ne kontrolira dalje vodio u tom pravcu i povećavao mu je nervozu, “sjetio” se Alije Izetbegovića…

    Normalan čovjek bi, nakon toga, uputio izvinjenje. Kakvo takvo.

    Schmidt ne samo da to nije uradio. On to neće uraditi. Jednostavno, nije u stanju napraviti takav korak. I to je više puta već dokazao.

    Umjesto toga, upetljava se sve više i opasnije u predmet Kovačević. Historijska presuda kojom se zahtijeva da Bosna i Hercegovina bude jedna izborna jedinica za izbor članova Predsjedništva BiH, ali i delegate Doma naroda BiH, strašno muči Schmidta.

    To ide toliko daleko da se, uz pomoć advokatske (čitaj “lobističke”) firme iz Londona, nametnuo kao “prijatelj” Suda u Strazburu pred kojim će iznijeti svoj stav koji je bezmalo identičan stavu Vlade Hrvatske.

    Taj potez nema podršku Vijeća za provedbu mira. Javno su se protiv njega izjasnile Francuska i Turska.

    Francuska ambasada u izjavi za Politicki.ba otišla je toliko daleko da je taj potez ocijenila suprotnim mandatu koji ima. I to je notorna istina! Nikada se u historiji Ureda visokog predstavnika nije desilo ovo čemu svjedočimo.

    Članovi PIC-a s pravom reagiraju. I njihov kredibilitet je u pitanju.

    Schmidt “kao pušten s lanca” već nanosi štetu međunarodnoj zajednici u BiH. I ona je veća i veća. Iako su ambasadori, po definiciji, “deblje kože”, ispadi visokog predstavnika sve ih više koštaju.  Istina, Schmidt ima američku podršku.

    Pa i britansku.

    Oni su spremni progledati mu kroz prste, ako će on uraditi ono što od njega očekuju. A Schmidt se i tu pokazao nepouzdan i – mnogo više – težak, zanovjetljiv, nepredvidiv, pa i bahat. U javnom se prostoru već legitimirao kao histeričan.

    I to smo vidjeli u više navrata. Posebno tokom prošlogodišnjeg ispada u Goraždu gdje je dobio najklasičniji napad histerije. Ambasadori PIC-a rastuće su zabrinuti.

    Još kad im je lakonski odgovorio da se ne sekiraju što je, pored Pravnog odjela OHR-a, angažirao skupu britansku advokatsku firmu “koja se plaća iz eksternih izvora, a ne Budžeta OHR-a”, zvona na uzbunu su se popalila.

    Schmidt već dugo u privatnim razgovorima nema ni minimum neophodne neutralnosti kako bi mogao biti visoki predstavnik.On je – a o tome smo već pisali – umislio da je u “misiji preporoda BiH”. Iako je sam sebi postavio te neke zadatke, očito je da im nije dorastao.

    Nema ni ljudski ni intelektualni potencijal da ih bar približno ostvari!

    Potkapacitirani Schmidt stoga mora upadati u skandale i pričati budalaštine. No, problem nastane kada to sve više i očiglednije postaje vrijeđanje cijelog jednog naroda.  Čak i oni koji Izetbegoviću nisu skloni, ne mogu i neće prihvatiti da se on stavlja u istu ravan sa osuđenim ratnim zločincem!

    I nikad ne treba zaboraviti da je to izrekao neko ko se diči time da je vrsni znalac pravne nauke! Reakcije na skandaloznu izjavu su tek krenule. Schmidt će pribjeći oprobanom receptu ignoriranja. I nastaviti sa svojim istupima u maniru primitivnog kolonizatora.

    U dugoj novinarskoj karijeri radio sam sa svakim visokim predstavnikom u BiH.

    Postoje stvari koje ni u memoarima, kada bih ih slučajno počeo pisati, ne bih napisao. Bilo je, dakle, svakakvih visokih predstavnika i njihovih zamjenika. I svega i svačega sam se tu nagledao i naslušao. Christian Schmidt je neuporedivo najgori visoki predstavnik kojeg je Bosna i Hercegovina dobila!

    I, na našu nesreću, tu je da ostane. Jer je prosto nemoguće da se izabere novi u svijetu koji je rastuće hladnoratovski podijeljen.

    I neka se niko ne zanosi da će ovaj i ovakav visoki predstavnik jednom narodu u BiH donijeti prevagu. Sve je više onih koji ga optužuju da je djelatno “HDZ Dragana Čovića”.  I mnogim svojim djelima Schmidt to potvrđuje!

    Ali nemojte zaboraviti da je on potkapacitiran, koleričan, da je umislio da je veličina, a svjestan je da nije…  Takav saveznik nikome ne treba! Niti će, u konačnici, dobro donijeti.

    (politicki.ba)

    (Ne)mir u sudnici: Kako su dvije sutkinje očitale Dodiku i Konakoviću lekciju iz pravne države

    Piše:
    Maja Radević
    -

    Otkad se u februaru ove godine prvi put pojavio pred Sudom Bosne i Hercegovine zbog optužbi za nepoštivanje odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta, Milorad Dodik pravio je cirkus. Taj cirkus odvijao se od ročišta do ročišta, u sudnici i ispred zgrade Suda, uz navijanje uvijek prisutnih brojnih „fanova“ predsjednika Republike Srpske sa spremnim transparentima i širokim zagrljajima za najdražeg optuženika. Nijedan sudija koji iole drži do vlastitog moralnog i profesionalnog integriteta neće dozvoliti da se u njegovoj sudnici pravi cirkus. I to je tokom posljednja dva ročišta Dodiku i njegovim advokatima jasno dala do znanja sutkinja Sena Uzunović koja postupa u ovom predmetu.

    Na ročištu održanom 9. oktobra, sutkinja Uzunović opomenula je optuženog Dodika da ne priča glasno sa svojim advokatima u sudnici jer time ometa rad Suda. A ako nastavi da priča, bit će udaljen iz sudnice, upozorila je sutkinja optuženog Dodika, nakon čega je on naglo zašutio. Slična upozorenja čuli smo i na jučerašnjem ročištu, na kojem su Dodika opet boljele noge pa zato nije ustao u sudnici.

    Uzunović je jučer upozorila i Dodikove pravne savjetnike Antu Nobila i Gorana Petronijevića da u javnim istupima izbjegavaju da komentarišu odluke Suda. Pozivajući se na praksu Evropskog suda, naglasila je da Sud ne zabranjuje javne istupe advokatima, ali da nezavisnost advokata nije neograničena kada su u pitanju komentari vezani za određeni predmet i sudije.

    Na navedene postupke sutkinje koja štiti lični, ali i dignitet Suda BiH Milorad Dodik i njegov tim odgovorili su lažima kojima su pokušali direktno inkriminisati Senu Uzunović.

    – U Konjicu je ubijena jedna porodica Golubović, sinovi Petar i Pavle od osam i devet godina. Onda su se pojavili Senini saborci koji su izveli tu porodicu, ubili oca, majku i starijeg brata. Mlađi brat je ranjen otišao do policajaca da to prijavi. Ti muslimani, policajci su to dijete odveli ponovo kod egzekutora. Sena Uzunović nije ništa učinila u tom slučaju – izjavio je Dodik, čija je odbrana do sada dva puta bezuspješno tražila izuzeće sutkinje Uzunović.

    Ispostavilo se, međutim, da Dodik ne govori istinu. Naime, u vrijeme počinjenja pomenutog zločina, sutkinja Sena Uzunović obavljala je dužnost sudije Okružnog vojnog suda Mostar – Odjeljenje u Konjicu, koji nije imao nadležnost za suđenje u ovim predmetima. U predmetu Hazim Delić i drugi, tokom 1994. godine, sudija Sena Uzunović vodila je istragu za ubistva po prijedlogu Okružnog vojnog tužilaštva, koja je rezultirala prikupljanjem dokaza za zločine počinjenje u logoru Čelebići prema pripadnicima srpskog naroda. Po okončanju istrage ovaj predmet je dostavljen Haškom tribunalu, koji je u konačnici donio osuđujuću presudu za počinioce – prvu za zločine počinjene nad pripadnicima srpskog naroda tokom rata u BiH. Navedene činjenice, dakle, opovrgavaju Dodikove tvrdnje da je Sena Uzunović “neprijatelj” Srba i srpskog naroda.

    U bogatoj profesionalnoj biografiji sutkinje Uzunović Milorad Dodik sasvim sigurno nije “najopasniji” optuženik sa kojim se susrela, ali njegov predmet jeste medijski najeksponiraniji, što njen zadatak kao sudije dodatno otežava. U vrijeme dok je radila na Općinskom sudu u Sarajevu početkom dvijehiljaditih, Sena Uzunović sudila je, između ostalog, u predmetu protiv braće Gaši koji su bili optuženi za nanošenje teških tjelesnih povreda Hilmiji Gariboviću. Slučaj je prvobitno okončan oslobađajućom presudom, a kolege Sene Uzunović iz tog perioda sjećaju se da je sutkinja zbog ovog predmeta dobijala ozbiljne prijetnje iz kriminalnih krugova sarajevskog podzemlja… Prijetnje dobija i otkako je preuzela suđenje Dodiku i Milošu Lukiću, zbog čega joj je u maju dodijeljena policijska zaštita. Ipak, za razliku od njenog prethodnika Mirsada Strike koji na Dodikove eskapade u sudnici, vrijeđanje i nepoštovanje Suda uopće nije reagovao, Sena Uzunović jasno je dala do znanja da takvo ponašanje neće dozvoliti unatoč pritiscima i prijetnjama kojima je i sama izložena.

    I dok se Milorad Dodik, uz mnogo buke i optužbi o politički montiranom procesu, napadu na RS i Sudu koji “mrzi” Srbe, i dalje uredno pojavljuje na svakom zakazanom sudskom ročištu u Sarajevu, njegov partner u vlasti na državnom nivou Elmedin Konaković, čini se, ne haje mnogo za sudske pozive. Općinski sud u Sarajevu tako je naložio privođenje ministra vanjskih poslova BiH na naredno ročište u predmetu Vinko Jakić protiv Odbora za žalbe, Vlade FBiH, Agencije za državnu službu FBiH te Agencije za upravljanje oduzetom imovinom. Jakić je podnio tužbu nakon što je smijenjen sa funkcije direktora Agencije za upravljanje oduzetom imovinom, a Konaković je svjedok u ovom predmetu i na njegovom svjedočenju insistiraju Jakićevi advokati. Međutim, uprkos ponovljenim pozivima Suda za svjedočenje, Konaković se nije odazvao, pa mu je stoga postupajuća sutkinja Mirela Vojnović, pored naloga za privođenje 15. novembra, “odrezala” i novčanu kaznu.

    – Svjedok Konaković Elmedin iz Sarajeva, sa adresom dostave pismena Ministarstvo vanjskih poslova, sa sjedištem u ulici Musala broj 2, kažnjava se novčanom kaznom u iznosu od 300,00 KM, koju je dužan platiti u roku od 15 dana, na račun ovog suda broj …. Ako svjedok ne plati novčanu kaznu u ostavljenom roku ista će se zamijeniti kaznom zatvora čije trajanje odmjerava sud srazmjerno visini izrečene kazne, u skladu sa odredbama krivičnog zakona i to u trajanju od 3 (tri) dana. Ukoliko svjedok naknadno opravda svoj nedolazak, sud će opozvati rješenje o kazni, koje može opozvati i ako svjedok naknadno postupi po nalozima suda – navodi se u Rješenju o novčanom kažnjavanju koje je donijela sutkinja Vojnović, u koje je SB imala uvid.

    Svoje nedolaske na tri do sada zakazana ročišta u Općinskom sudu Konaković je pravdao poslovnim obavezama, no posljednji put je uhvaćen u laži. Naime, prije dva dana Konaković je obavijestio Sud da ne može doći na ročište koje je bilo zakazano u 11 sati sa obrazloženjem da tog dana u 14 sati ima zakazan sastanak lidera političkih partija na državnom nivou, iako je premijer Nermin Nikšić objavio kako otkazuje taj sastanak zbog kolektivne dženaze žrtvama tragedije u Jablanici. I zato će ga naredni put, 15.11., na ročište privesti sudska policija, odlučila je sutkinja Vojnović.

    Novčana kazna koju je odredila Vojnović za nekoga ko prima ministarsku platu je možda simbolična, ali ta simbolika u ovom slučaju, kao i u postupcima Sene Uzunović prema optuženom Miloradu Dodiku, ima višestruko značenje. Ono najvažnije što su obje sutkinje pokazale svojim odlukama je da niko nije iznad zakona i da su pred sudom svi jednaki, pa čak i ako se u svojstvu optuženih ili svjedoka nalaze najviši politički funkcioneri u državi. S druge strane, Elmedin Konaković je svojim ustrajnim neodazivanjem na pozive i laganjem Sudu pokazao koliko poštuje institucije države i vladavinu prava na koju se toliko često poziva. Pa će nam tako, kako je najavio, iduće sedmice javno čitati presudu Fadilu Novaliću i drugima, valjda da utvrdimo gradivo. Što se tiče dvije sutkinje koje su zbog predmeta koji su im dodijeljeni izložene pritiscima, uvredama i napadima, za nadati se da će ih institucije ove države adekvatno zaštititi, baš kao što i one štite integritet sudova u kojima rade.

    (Slobodna Bosna)

    Sud u Strazburu odgodio sve postupke protiv BiH do odluke u slučaju “Kovačević”, Schmidt putuje na Sud da oslabi šanse apelanta

    Piše:
    Senja Mahinić
    -

    Evropski sud za ljudska prava u Strazburu odlučio je odgoditi sve postupke protiv Bosne i Hercegovine, a koji se odnose na kršenje pasivnog i aktivnog biračkog prava, do okončanja predmeta “Kovačević protiv BiH” pred Velikim vijećem ovog suda, informacija je iz Suda u Strazburu.

    Odluka je donesena još u maju ove godine. Jedna od tih apelacija je podnesena prošle godine od delegata DF-a Albina Zuhrića, Sandre Imširović i Senite Hanukić iz reda Ostalih u Domu naroda FBiH te zastupnika ove stranke u Predstavničkom domu PS BiH Zlatana Begića koji su se žalili da Ustav FBiH ne dozvoljava kandidaturu Ostalim za (pot)predsjednika FBiH.

    Također, Demokratska fronta se žalila Sudu u Strazburu nakon što je visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo amandmane na Ustav Federacije BiH, a Ustavni sud BiH potvrdio njihovu ustavnost.

    Istovremeno, Schmidt je odlučio samoinicijativnu svjedočit pred Velikim vijećem Suda u Strazburu u predmetu “Kovačević”, a što je i sam potvrdio.

    “Visoki predstavnik će pristati da Evropskom sudu za ljudska prava pruži nezavisne informacije u svojstvu ‘prijatelja suda’ (Amicus Curiae), kako su visoki predstavnici i ranije činili u mnogim drugim predmetima. To je uobičajena praksa. Visoki predstavnik ne zauzima stranu nego daje svoj doprinos kao konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja civilnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma kako bi pružio informacije o dejtonskom okviru”, rečeno je iz OHR-a.

    Postavlja se pitanje da li je istina da visoki predstavnik ne zauzima stranu?

    S tim u vezi podsjetit ćemo se na izvještaj koji je par sedmica nakon donošenja presude “Kovačević” Schmidt dostavio Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija u novembru prošle godine, a u kojem je, između ostalog, komentarisao presudu na način da ju je pokušao diskreditirati zato što je sadržaj presude objavljen par sati prije zvaničnog objavljivanja na stranici Suda, uz navode da će ona izazvati dodatne podjele u zemlji.

    “Ako bude potvrđena, presuda bi mogla dodatno podijeliti političke stranke u BiH po pitanjima reforme Ustava, čineći provedbu odluka Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda još većim izazovom, budući da one zahtijevaju ustavne amandmane. Ova nova presuda izazvala je oštre reakcije u cijeloj zemlji, neki je vide kao poželjan kraj ‘etnokratije’ koja prevladava u BiH, a drugi je smatraju ozbiljnim napadom na ustavni poredak uspostavljen Općim okvirnim mirovnim sporazumom. Osjetljivost problematike dodatno je pojačana činjenicom da se po prvi put u povijesti Suda o presudi i njenim pojedinim elementima javno govorilo na jednom sarajevskom portalu, čime je jasno stavljeno do znanja da je sadržaj presude procurio prije službene objave. BiH je od tada zatražila da se presuda uputi Velikom vijeću na ponovno ispitivanje prema članku 43. Konvencije”, napisao je Schmidt jasno stavivši do znanja da je presuda problematična.

    Ne čudi zato njegova odluka da u svojstvu treće strane bude saslušan pred Velikim vijećem, a što mu poslovnik Suda dozvoljavaju u iznimnim situacijama.

    “Nakon što je tuženoj ugovornoj stranci dana obavijest o zahtjevu na temelju pravila 51. stavka 1. ili pravila 54. stavka 2. b), predsjednik vijeća može, u skladu s člankom 36. stavkom 2. Konvencije, u interesu pravilnog vođenja postupka, pozvati ili dopustiti svakoj ugovornoj stranci koja nije stranka u postupku, ili svakoj zainteresiranoj osobi koja nije podnositelj zahtjeva, da podnese pisano očitovanje ili da, u iznimnim slučajevima, sudjeluje na raspravi”, stoji u pravilu 44, član 3(a) Poslovnika Suda.

    Podsjećamo, u presudi koju je Sud donio u augustu 2023. godine zaključeno je da je prekršeno aktivno biračkog pravo Slavena Kovačevića koji se žalio da zbog kombinacije teritorijalnih i etničkih uslova koji se primjenjuju na Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH nije mogao glasati za kandidate po svom izboru na posljednjim Općim izborima, kao što nije mogao glasati za kandidate po svom izboru na predsjedničkim izborima.

    Sud je zaključio da zbog aranžmana podjele vlasti BiH nije istinska demokratija već “etnokratija” u kojoj je etnička pripadnost, a ne državljanostvo, ključ za osiguranje moći i resursa u kojoj tri dominantne etničke grupe kontrolišu državne institucije.

    Predmet je prebačen Velikom vijeću na zahtjev Bosne i Hercegovine, uprkos tome što je mandat agentica koje su predstavljale BiH sporan s obzirom da im je više puta od dozvoljenog produžavan v.d. status.

    Presuda “Kovačević” sporna je visokom predstavniku ne zato što bi ona u praksi rezultovala mijenjanjem dosadašnjeg načina izbora članova Predsjedništva i delegata u domove naroda u smjeru većeg utjecaja građanskog principa, jer trenutni odnos snaga to čini nemogućim, a niti postoji volja međunarodne zajednice da se to provede, već što bi zakočila pokušaje da se mijenja trenutni izbor članova Predsjedništva BiH u smjeru jačanja etničkog, a na čemu insistira hrvatska politika.

    U praksi bi imali pat poziciju koja bi zaustavila nastojanja da se pod krinkom prethodnih presuda Suda u Strazburu jačaju etničke pozicije izvrtanjem suštine tih presuda. Zaključci Suda u predmetu “Kovačević” ne bi ostavili prostora za nešto slično.

    Analiza izbornih rezultata u Tuzlanskom kantonu: SDA-ove liste osvojile 60 hiljada glasova, SDP pada ispod 30 hiljada glasova, NiP porastao, Naša stranka na rubu cenzusa. SDA dobila pet novih načelnika i izgubila Banoviće, SDP ostao samo na Tuzli

    Piše:
    Redakcija
    -

    Povratak SDA, veliki pad NiP-a u Sarajevu, sužavanje prostora za djelovanje Naše stranke, potop SDP-a izvan Sarajeva, oživljavanje Stranke za BiH u Sarajevu, nemoć DF-a na lokalu. To je. ukratko, presjek rezultata lokalnih izbora. U nastavku ćemo nalazirati po strankama i kantonima. Stranka demokratske akcije najjači je politički subjekt u Federaciji BiH. Za sada su osvojili 27 općina i gradova. Ono što je problem te stranke, osim Travnika, ne drže nijedan veći grad u Federaciji, odnosno grad koji je sjedište kantona. U utrci za načelnike izgubili su Bihaću, Tuzli, Zenici, Goraždu. U Kantonu Sarajevu svedeni su na tri općine – Trnovo, Hadžići i Vogošća. U zbiru, kada su u pitanju glasovi za općinska i gradska vijeća SDA je pobijedila u svim kantonima sa bošnjačkom većinom, uključujući i Kanton Sarajevo.

    U nastavku ćemo analizirati Tuzlanski kanton.

    SDA

    U ovom kantonu, prije lokalnih izbora SDA je imala četiri načelnika i to Živinice (kao drugi grad po veličini u TK), Banoviće, Teočak i Doboj Istok. Nakon izbora, SDA je u Tuzlanskom kantonu dobila pet novih načelnika, dok je izgubila jednog. Tako će SDA u Tuzlanskom kantonu, od ukupno 13 općina i gradova imati osam (grado)načelnika i to – Živinice, Gradačac, Gračanica, Sapna, Teočak, Kladanj, Doboj Istok, Kalesija. Najveća iznenađenja su  bila u Gradačcu i Gračanici gdje je SDA preotela gradonačelničke pozicije SDP-u (Gračanica nakon 24 godine). SDA je izgubila utrke u Srebreniku (NiP), Čeliću (SBiH), Tuzli (SDP) i Lukavcu (SD). No, ove načelničke pozicije SDA nije ni imala, za razliku od Banovića gdje je kandidat PDA pobijedio SDA-ovog kandidata Begu Gutića koji je do ovih izbora bio načelnik. Kada su u pitanju vijeća, prema preliminarnim rezultatima, SDA je ubjedljivo najjača stranka. SDA-ova lista nije pobijedila samo u Čeliću (SBiH) i Banovićima (PDA). SDA-ove liste, prema nepotpunim rezultatima, osvojile su oko 54 hiljade glasova.  Evo pregleda: Gradačac 5900, Doboj Istok 3100, Gračanica 6800, Srebrenik 4400, Lukavac 6400, Tuzla 3600, Živinice 9000, Kladanj 1500, Kalesija 4900, Sapna 2700, Teočak 1500, Banovići 4300, Čelić 1200. Ako ovim brojevima dodamo poštu i još uvijek neprebrojane glasoce, SDA bi u Tuzlanskom kantonu mogla osvojiti oko 60 hiljada glasova, što je na nivou Općih izbora 2022. godine kada je ta stranka odnijala apsolutnu pobjedu.

    Na Lokalnim izborima 2020. godine SDA je u Gradačcu osvojila 2542 glasa. Sada su uduplali broj glasova, plus su osvojili gradonačelnika Gradačca. U Gračanici je lista SDA 2020. godine osvojila 5507 glasova. Sada su osvojili 6800, plus su SDP-u preoteli gradonačelnika. U Srebreniku je SDA 2020. godine imala 5400 glasova. Sada su osvojili hiljadu glasova manje. Prije četiri godine SDA je u Čeliću osvojila 2400 glasova. Sada su poli za 50 posto. U Tuzli je SDA imala 6200 glasova. Sada su osvojili svega 3600 (s tim da su imali dvije liste). U Teočaku je SDA imala 1942 glasa, sada su na oko 1500. U Sapni je SDA 2020. godine imala 1000 glasova. Sada imaju 2700 (PDA-ov kadar prešao u SDA). SDA-ova lista u Kalesiji je imala 3280 glasova. Sada ima 4900. U Živinicama je SDA imala 10 hiljada glasova. Sada ima oko devet hiljada. U Lukavcu je SDA imala 5900. Sada ima 6400. U Banovićima je SDA imala 5400. Sada ima 43000- Plus su izgubili načelnika. U Doboj Istoku je SDA imala 2100. Sada ima 3100 glasova.

     

    SDP

    Prije ovih izbora, SDP je u Tuzlanskom kantonu imao tri gradonačelnika i to – Tuzla, Gradačac i Gračanica. Od ove tri općine uspjeli su sačuvati samo Tuzlu, dok su nakon 24 godine izgubili Gračanicu i Gradačac. Kada su u pitanju liste, SDP nije prešao cenzus u Banovićima i Čeliću. Od 13 općina, SDP je samo pobijedio u Tuzli. U zbiru, liste SDP-a za općinska vijeća u Tuzlanskom kantonu osvojile su oko 24000 glasova. Dodamo li im još poštu i neprebrojane glasove, SDP će doseći oko 27 hiljada glasova u Tuzlanskom kantonu, što znači da će imati duplo manje glasova od lista SDA. Ovo su brojevi glasova SDP-a po općinama u Tuzlanskom kantonu:  Gradačac 3300, Gračanica 6200, Doboj Istok 1000, Srebrenik – 2515, Lukavac 1300, Tuzla 5400, Teočak 160, Sapna 169, Banovići 294 (bez cenzusa), Živinice 2153, Kladanj 560, Kalesija 1700, Čelić 116 (bez cenzusa).

    Kada su u pitanju rezultati SDP-a 2020. godine situacija je bila ovakva. U Gradačcu je SDP imao 3700 glasova. Sada je pao na 3300. Plus su izgubili gradonačelnika. U Gračanici je SDP imao 7780 glasova. Sada su osvojili 6200. Plus su izgubili gradonačelnika. U Doboj Istoku je SDP imao 923 glasa. Sada imao oko 1000. U Srebreniku je SDP imao 1500 glasova. Sada imaju 2515. U Čeliću je SDP imao 98 glasova. Sada ima 116. U Tuzli je SDP imao 9700. Sada ima 5400. U Kalesiji je SDP imao 2200. Sada ima 1700. U Sapni je SDP imao 58 glasova. Sada ima 169. U Teočaku je SDP imao 121 glas. Sada ima 160. U Živinicama je SDP imao 3600 glasova. Sada ima 2100.  U Kladnju je SDP imao 1100 glasova. Sada ima 560. U Banovićima je SDP imao 329 glasova. Sada ima 294 glasa.

    DF

    Demokratska fronta je, gledajući brojeve, ostvarila najbolji rezultat u Tuzlanskom kantonu. Nemaju nijednog načelnika (imali kandidate u Lukavcu i Srebreniku), ali “liste za vijeća su u porastu. Istina, DF je prije četiri godine imao katastrofalne rezultate, tako da je svaki vijećnik – rast. Demokratska fronta je u zbiru u Tuzlanskom kantonu osvojila oko 9400 glasova, ali će nakon prebrojavanja svih uspjeti prebaciti 10 hiljada glasova u TK. Cenzus nisu prešli u Banovićima i Gradačcu, dok u Doboj Istoku nisu imali ni listu. Evo njihovih rezultata: Gradačac 332 (bez cenzusa), Gračanica 1224, Čelić 1000, Srebrenik 1000, Tuzla 1800, Teočak 257, Doboj Istok nemaju listu, Sapna 197, Kalesija 527, Živinice 1600, Lukavac 700, Banovići 138 (bez cenzusa), Kladanj 645.

    Kada je u pitanju rezultat DF-a 2020. godine, on je bio ovakav: Gradačac – 334 glasa. Sada su na istom nivou. Gračanica 1004 glasa 2020. godine, sada 1224 glasa. Donoj Istok je imao 120 glasova, sada nisu imali listu. U Srebreniku je 2020. godine DF osvojio 642 glasa, a sada ima preko 1000 glasova. U Tuzli je prije četiri godine DF imao 1900 glasova. Sada imaju oko 1800. U Lukavcu je DF imao 115 glasova. Sada ima 700. U Živinicama je DF imao 1200 glasova. Sada ima 1600. U Kladnju je DF imao 273 glasa, sada ima 645 glasova. U Banovićima je DF imao 390 glasova. Sada ima 138. U Sapni je DF imao 395 glasova, sada ima 200. U Teočaku DF nije imao listu 2020. godine, sada ima 257 glasova.

    NiP

    Najveći rast Narodi i Pravda ima u Tuzlanskom kantonu. U Srebreniku su uspjeli odbraniti načelničku poziciju. NiP nije imao listu u tri od ukupno 13 općina. No, u deset općina ova stranka će imati vijećnike. NiP-ove liste za gradska i općinska vijeća osvojile su oko 13 hiljada glasova. Evo pregleda: Gradačac 1700, Gračanica 620, Doboj Istok 592, Srebrenik 3100, Čelić – nema listu, Tuzla 701, Lukavac sa NS-om 653, Banovići 599, Živinice 3000, Kladanj 500, Kalesija 1300, Sapna – nema listu, Teočak – nema listu.

    Na izborima 2020. godine NiP, faktički, nije postojao u Tuzlanskom kantonu. U Doboj Istoku su 2020. godine osvojili 471 glas, sada su povećali na 592. U Tuzli su imali 1200 glasova, sada su pali na 700 glasova. U Srebreniku je bila nezavisna lista koja je prešla u NiP. Tada su osvojili 4200 glasova. Sada imaju 3100 glasova. U Kalesiji su imali 863 glasa, sada imaju 1300. U Živinicama su imali 547 glasova. Sada imaju 3000 glasova. U Kladnju su imali 297 glasova, a sada su osvojili 500 glasova.

    Naša stranka

    Naša stranka će imati vijećnike u Lukavcu (koalicija sa NiP-om), Tuzli, Gračanici i Srebreniku. U Gradačcu nisu prešli censuz, dok u drugim općinama tuzlanskog kantona nisu ni imali listu. Naša stranka je u Tuzlanskom kantonu osvojila ukupno 3500 glasova. Evo i gdje: Gradačac – bez cenzusa, 116 glasova, Gračanica 900 glasova, Doboj Istok bez liste, Lukavac NS-NiP 650, Tuzla 1291, Živinice – nema listu, Banovići – nema listu, Kladanj – nema listu, Kalesija – nema listu, Sapna – nema listu, Teočak-nema listu, Čelić – nema listu, Srebrenik – 505 glasova.

    Na izborima 2020. godina Naša stranka je u Gradačcu osvojila 234 glasa. Sada je osvojila 116. glasova. U Gračanici je NS 2020. godine osvojio 1232 glasa. Sada su pali na 900 glasova. U Lukavcu su imali 352 glasa. Sada u koaliciji s NiP-om imaju 650. U Tuzli su imali 1779. Sada imaju oko 1300.

    Stranka za BiH

    U Tuzlanskom kantonu Stranka za BiH je osvojila jednu načelničku poziciju i to u Čeliću. SBiH-ova lista je najbolje je rangirana u toj općini. U Kladnju i Banovićima SBiH nije imao liste, a cenzus nisu prešli u Lukavcu, Kalesiji i Tuzli. Najbolji rezultat ostvarili su u Gračanici gdje su ostvojili oko 1900 glasova. Evo pregleda po općinama Tuzlanskog kantona gdje je SBiH osvojio oko 8000 glasova. Gradačac – 538, Srebrenik – 614, Čelić 1812, Tuzla – 600 (nisu prešli cenzus), Kalesija – 46  (bez cenzusa), Sapna – 670, Teočak -346, Živinice – 1300, Lukavac – 450 (bez cenzusa), Banovići – bez liste, Kladanj – bez liste, Gračanica – 1900, Doboj Istok – 326.

    Na Lokalnim izborima 2020. godine Stranka za BiH je u Gradačcu osvojila 480 glasova. Sada su osvojili 538. U Gračanici su prije četiri godine osvojili 2100. Sada su osvojili oko 1900. U Doboj Istoku su imali 433, sada imaju 326. U Lukavcu su imali 957 glasova. Sada imaju 450. U Tuzli su imali 1600 glasova. Sada imaju 600. U Sapni su imali 1085 glasova. Sada imaju 670. U Kalesiji su imali 758 glasova. Sada imaju 46 glasova. U Živinicama su imali 3700. Sada imaju 1300. U Čeliću su imali 1900. Sada imaju 1800.

    Ovdje treba imati na umu da je izlaznost manja.

    Ako ove rezultate uporedimo sa rezultatima Općih izbora 2022. godine vidimo da je SDA ostala na istom novou kao prije dvije godine kada je osvojila 60 hiljada glasova za kantonalnu skupštinu. SDP BiH je dodatno pao, pa su od 37 hiljada osvojenih 2022. godine, sada na 30 hiljada glasova. DF je 2022. godine imao 20 hiljhada glasova, sada su prepolovljeni. NiP je porastao za oko tri hiljade glasova pa sad imaju 13000. Naša stranka je sada ukupno osvojila 3500 glasova, što je duplo manje nego na izborima 2022. godine.

    Da su prošle nedjelje održani Opći izbori u Tuzlanskom kantonu najveći rast ostvarili bi SDA i NiP, a Naša stranka ne bi prešla cenzus

    Piše:
    Redakcija
    -

    Ako bi se rezultati nedavno održanih Lokalnih izbora u općinama Tuzlanskog kantona sabrali i pretvorili u mandate za kantonalnu skupšinu SDA i DF bi sami mogli formirati vladu. Iako bi NiP rastao, ukupno bi stranke Trojke izgubile mandat jer bi SDP izgubio mandat, Naša stranka ne bi prešla cenzus.

    Na lokalnim izborima u svim općinama i gradovima Tuzlanskog kantona bilo je ukupno 189.545 važećih listića. SDA je dobila 65.372 glasa, SDP 33.208, NiP 13.563, PDA 13.500, DF 12.152, SD 9792, SBiH 9.792 i Naša stranka 4.906 glasova. Napominjemo da svi glasovi još uvijek nisu prebrojani.

    Kada pretvorimo glasove u mandate za kantonalnu skupštinu (ukupno 35) SDA bi dobila 15 mandata, SDP 7, NiP 3, PDA 3, DF 3, SD 2 i SBiH 2.

    Poredeći sa stvarnim rezultatima za Opće izbore 2022. godine SDA je tada dobila 13 mandata, SDP 8, DF 4, PDA 3, NiP 2, SD 2, SBiH 2 i NS 1.

    SDA i NiP bi najviše rasli, dok bi SDP i DF izgubili po mandat. PDA i SBIH bi stagnirali u smislu broja mandata, dok bi NS izgubila jedan koji je imala.

    Gledajući političke blokove SDA, DF i SBiH bi imali 20 mandata, odnosno ostvarili bi rast za jedan mandat. S druge strane stranke Trojke bi izgubile jedan mandat uprkos rastu NiP-a.

     

     

    Bitka za gradove u SBK: Kandidati Trojke u službi Dragana Čovića. Naša stranka “pomaže” HDZ-u u Jajcu i Kiseljaku, SDP u Gornjem Vakufu!

    Piše:
    Redakcija
    -

    U svim gradovima Srednjobosanskog kantona gdje postoji šansa da zbog “podjele” bošnjačkih glasova, pobijedi kandidat HDZ-a, stranke Trojke imaju kandidate za načelnika. Tako gdje je izvjesna pobjeda HDZ-ovog kandidata, Naša stranka, SDP i NiP nemaju kandidata.

    Tako je, recimo, u Kreševu, gdje je neupitna pobjeda HDZ-a BiH u utrci za načelnika bit će samo jedan kandidat. I to kandidat HDZ-a Boris Marić. Slična situacija je i u Dobretićima. Oba kandidata su iz “hrvatskog bloka”. Identično je i u Vitezu. Stranke Trojke u ovom gradu nemaju kandidata. Razlog, u zbiru hrvatskih glasova je vise za oko 500 i eventualna kandidatura iz Naše stranke i SDP-a bi mogla ugroziti izvjesnu pobjedu HNS-ovog kandidata. Tako se u Vitezu za poziciju načelnika nadmeću Boris Marjanović, zajednički kandidat HDZ BiH, HDZ 1990, HSS STJEPANA RADIĆA i Mujo Trako (SDA). Na lokalnim izborima 2020. godine kandidat HDZ-a je pobijedio sa 5710 glasova. SDA-ov kandidat je osvojio 5254.

    No, tamo gdje su interesi HDZ-a ugroženi, Trojka je odlučila da ima svog kandidata. Najbolji primjer je Jajce.

    Na Lokalnim izborima 2020. godine Naša stranka nije ni sudjelovala na izborima u Jajcu. Općinski odbor stranke osnovan je tek u martu 2024. godine. Za predsjednika Općinskog odbora Naše stranke u Jajcu imenovan je Redžo Kurić. Upravo je Kurić kandidat Trojke za načelnika Jajca. Za funkciju načelnika Općine Jajce prijavili su se tri kandidata. SDA je kandidovala Edina Hozana. HDZ je kandidovao Božanu Bilandžiju, a Trojka, rekosmo, Redžu Kurića iz Naše stranke.

    Prema izbornim rezultatima ponovljenih izbora u Jajcu (decembar 2020.), u tom je gradu glasalo 12000 birača. Edin Hozan iz SDA je tada osvojio 6271 glas, a HDZ-ov kandidat Anto Brtan 4624. Ismar Halilović iz NiP-a je osvojio 1082 glasa.

    Bošnjačkih glasova je, dakle oko 7300, a “hrvatskih” oko 4624. Ukoliko se bošnjački glasovi podijele na dva jednaka dijela, izvjesna je pobjeda HDZ-ovog kandidata. I to zahvaljujući stranci koja je svoj odbor u Jajcu formirala u martu ove godine, nakon što su i službeno postali dio koalicije sa HDZ-om.

    Sada idemo u Kiseljak. HDZ u tom gradu ima na raspolaganju oko 5300 glasova. Za protukandidate HDZ-a na prošlim Lokalnim izborima glasalo je 3500 birača. Čak i ako bi bio samo jedan protukandidat HDZ-ovom kandidatu, male su šanse da se stranci Dragana Čovića “oduzme” Kiseljak. Međutim, stranke Trojke su odlučile da kandiduju kadra Naše stranke Anela Topalovića. Na Lokalnim izborima prije četiri godine, Naša stranka je u Kiseljaku osvojila 250 glasova. No, to ih nije omelo da imaju svog kandidata koji je, faktički, ubio svaku moguću priliku probosanskih stranaka u Kiseljaku. Kandidat SDA u Kiseljaku je Armin Halilović, a HDZ-a Mladen Mišurić-Ramljak.

    Novi Travnik je najbolji pokazatelj djelovanja Trojke u SBK. Na izborima 2020. godine u tom je gradu glasalo 11520 birača. Sve stranke za hrvatskim predznakom imaju oko 5000 glasova. Probosanskih birača je oko 6300. No, za načelnika Novog Travnika je izabran HDZ-ov Stjepan Dujom, jer su se probosanski glasovi podijelili na tri (dva nezavisna kandidata i NiP). SDA je 2020. godine osvojila 2333 glasa. SDP i NiP 2200. Naša stranka nije ni imala listu. U zbiru, SDA, SBiH i DF su osvojili oko 4200 glasova u utrci za Općinsko vijeće. Ovim strankama, dakle, fali oko 800 glasova da “izguraju” svog načelnika. No, Trojka je odlučila ponovo razbiti probosanske glasove. Tako su sada u utrci za gradonačelnika Novog Travnika Asmir Brljak (SDP), Eldin Delić (SDA) i Stjepan Dujo (HDZ BIH). Ukoliko bošnjački glasovi budu podijeljeni, HDZ BiH će “odbraniti” Novi Travnik, iako stranke HNS-a imaju u zbiru manje birača od takozvanih probosanskih stranaka.

    Na Lokalnim izborima 2020. godine HDZ BiH je za samo 135 glasova izgubio Gornji Vakuf, grad koji tokom agresije BiH bio pod opsadom HVO-a i Hrvatske vojske. SDA-ov kandidat je 2020. godine osvojio 3877 glasova, a HDZ-ov 3742. SDP-ov kandidat je osvojio 2245 glasova. Ako pogledamo glasove za Općinsko vijeće, vidimo da tzv. probosanske stranke imaju skoro duplo više glasova od HDZ-a (probosanske 6000, HDZ 3700). No, duplanje kandidata u tzv. probosanskom bloku može dovesti do toga da HDZ preuzme Gornji Vakuf. U utrci za načelnika Gornjeg Vakufa. SDA u trku za prvog čovjeka Općine šalje Esmina Hajdarevića, dok je kandidat HDZ BiH Marin Novakovića. Trojkin kandidat je Edin Gekić iz SDP-a.

    Elmedin Konaković – vječni režim: NiP-ova država za kriminal i korupciju, a zatvor za narod i opoziciju!

    Piše:
    Amina Čorbo Zećo
    -

    “Ovo je zemlja u kojoj je na šest mjeseci zatvora osuđen Fikret Dedić, borac iz Bužima, zbog tri metra drva kojim je želio grijati svoju djecu. Odležao je dva mjeseca, a za ostatak kazne platio je državi 12.900 KM. Završavali su u zatvorima i političari, ali ne oni koji kradu ili kriminalom upravljaju, završavali su uglavnom njihovi politički rivali i oponenti. Presude za privredni kriminal u javnom sektoru ne postoje, ne postoje čak ni institucije koje utvrđuju sukob interesa u BiH.

    Prva smo zemlja na listama korupcije u Evropi, političari se brzo bogate ulaskom u parlamente i vlade. Njihova imovina raste brzinom kojom se pogoršavaju uslovi života običnog građanina u BiH.

    Vrtoglavo brzo. Predstavnici pravosudnog sistema jednako se brzo bogate, a snažno se suprotstavljaju novom zakonu kojim bi bili podložni kontroli porijekla lične imovine“, riječi su ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, nekadašnjeg Konakovića koji je ovakvim izjavama dobijao naklonost stranih ambasada, ali i građana koji su razočarani u pravosudni sistem.

    Priznat će Konaković te 2022. godine da ljubav između političke elite i korumpiranih predstavnika pravosuđa cvjeta.

    „Svakog ko na to ukaže odmah prozivaju i nazivaju to “pritiskom na pravosuđe”. Nerijetko stižu i prijetnje da će koristiti mehanizme da takav narativ zaustave“, govorio je Konaković.

    I onda je došao na svoje. Njegove partijske kolege, ali i drugi okupljeni oko SDP-a i Naše stranke počeše živjeti ovim životom – punim ljubavi s predstavnicima pravosuđa.

    U zatvorima završiše politički oponenti, a podobni tužioci zadobiše povjerenje Konakovića. Mic po mic preuzimalo se ‘omraženo’ Tužilaštvo Kantona Sarajevo od još mrskije SDA (a,čiji su članovi i bili prije prelaska u NIP) i sada kada je Elvedin Okerić proglašen nevinim čovjekom zbog dijeljena stotina hiljada maraka udruženjima gdje su NIP-ovi članovi, odahnuše kritičari.

    Prije svih Konaković, koji se oslobodio ‘režima’. Nikako da prizna da je on bio dio i ranijeg režima, a i sadašnjeg, a narod nikako da dobije tako željenu amneziju.

    Procvjeta tako ljubav između političke elite i pravosuđa. Provodadžija ljubavi tužilac Sead Kreštalica postade moralna vertikala po NIP-u. Kreštalica je na osnovu “prijave i pratećih spisa” zaključio da Okerić nije počinio krivično djelo.

    Kreštalica je tako bez poduzimanja bilo kakve radnje zaključio da Okerićevo dodjeljivanje nekoliko stotina hiljada maraka udruženjima koja su osnovali kadrovi Naroda i Pravde nije krivično djelo.

    A, ne tako davno bio je u žiži javnosti i zbog slučaja Dženana Memić, o kojem je do skoro najviše govorio upravo NIP.

    Seada Kreštalicu imaenovat će za jednog od zamjenika glavne tužiteljice Tužilaštva KS, a reakciju je odmah tada dao Muriz Memić, otac ubijenog mladića Dženana Memića.

    Kreštalica je bio tužilac koji je u dva sudska procesa zastupao optužnicu Tužilaštva KS za saobraćajnu nesreću, zajedno s još nekoliko tužilaca, protiv Ljube i Bekrije Seferovića, a u slučaju smrti Dženana Memića.Podsjećamo da, manje više, zbog manipulacija oko ovog slučaja, kojeg je NIP ranije prišivao ‘kadrovima SDA’, Klub zastupnika NIP-a u Skupštini KS napustila Arijana Memić, sestra rahmetli Dženana.

    Kritikovala je tada Arijana komesara MUP-a KS, i sada, sigurno ima, duplu satisfakciju zbog svoje odluke, nakon što NIP tužioca Kreštalicu diže na pijedestal pravednosti. A, on, upravo prema viđenju Konakovića, nije ništa drugo nego režimski sluga. I valjda je ovaj slučaj potpuno ogolio politiku NIP-a. Mogli smo vidjeti i na primjeru javnih RTV sistema šta Konaković smatra profesionalizmom, odgovornošću i demokratijom u konačnici i istinom.

    “Dugoročno rješenje nagomilanih problema s kojima se suočavaju javni emiteri u našoj zemlji očekujem kada u menadžmentima oba javna emitera, i FTV-a i BHRT-a, budu sjedili ljudi koji rade onako kako politike Trojke od njih traže”, govorio je Konaković.

    Dakle, stavljanje javnih emitera u našoj zemlji pod političku kontrolu, stavljanje pravosuđa pod političku kontrolu, mediji koji samo hvale vlast su isključivo po mjeri stvari NIP-a i Konakovića.

    Kako prođu oni koji drugačije misle ili govore možemo potražiti u slučaju istraga oko narkokartela ‘Tito i Dino’, a kasnije akcije ‘Crna kravata’.

    Još je pamti skandalozan napad Elmedina Konakovića na Avdu Avdića i Tužilaštvo BiH. Prvo je javno pozivao novinare da istraže svaku temu, a onda krenuo u brutalni obračun s onima koji pišu o NIP-u, vezama s narkokartelima ili korpucijom vezanom za kadrove NIP-a.

    Tada su mu pakaovali, ali evo dođe vrijeme i da im se raspakuje, jer ipak su oni stari/novi režim, koji će i dalje građane slati u zatvore zbog sječe drva (jer zakon se mora poštivati), ali i političke oponente, jer vlast ima ko da štiti – pravosuđe!

    (NAP)

    Borba protiv korupcije: U Federaciji podignuto pet puta više optužnica za korupciju nego u RS-u, u pet HDZ-ovih kantona šest puta manje optužnica nego u samom Kantonu Sarajevo

    Piše:
    Redakcija
    -

    U Livnu, Širokom Brijegu, Mostaru i Orašju, zvanično, nema korupcije. Jer, prema podacima koje je prikupio Transparency International u BiH, kantonalna tužilaštva koja djeluju u pet kantona gdje je dominantan HDZ BiH u prošloj su godini podigla svega 17 optužnica za korupciju. Što je šest puta manje nego u samom Kantonu Sarajevo. A kad već poredimo, moramo navesti da je kompletan tužilački sistem Republike Srpske tokom 2021. godine podigao ukupno 35 optužnica za korupciju. U istom periodu u Federaciji je podignuto 185 optužnica. Treba, međutim, imati na umu da u Federaciji, zbog kantona, postoji više institucija, pa je znatno veći broj optužnica za korupciju logičan ishod. No, vratimo se sada na kantone.

    U Zapadnohercegovačkom kantonu (Široki Brijeg) egzistiraju dvije općinske administracije, dvije gradske i Vlada Kantona sa pratećim javnim upravama, ustanovama i preduzećima. Tokom 2021. godine u ovom su kantonu podignute svega dvije optužnice za korupciju. Nijedna od tih optužnica ne odnosi se na “visoku korupciju”. Tokom iste, 2021. godine izrečeno je šest pravosnažnih presuda za korupciji po optužnicama podignutih ranijih godina. Od tih šest presuda, tri su oslobađajuće, dok su u tri slučaja izrečene uslovne osude. To, ukratko, znači, da niko nije završio u zatvoru zbog “niske korupcije”, a za “visoku korupciju” niko nije ni optužen.

    Na području Kantona 10 (Livno) nalazi se pet općinskih administracija i jedna gradska. Tu je i Vlada Kantona 10. Prema podacima Transparency Internationala u BiH, Tužilaštvo tog kantona je tokom 2021. godine podiglo tri optužnice za korupciju. Nijedna od te tri optužnice ne obuhvata takozvanu “visoku korupciju”. U istom periodu pravosudne institucije Kantona 10 nisu izrekle nijednu pravosnažnu presudu za korupciju, što navodi na zaključak da se u tom Kantonu, zapravo, i ne krade.

    Hercegovačko-neretvanskom kantonu (Mostar) pripada osam općina i gradova. U tom je kantonu smješteno i nekoliko institucija Federacije BiH. Pa, ipak, za 12 mjeseci 2021. godine Tužilaštvo HNK sa sjedištem u Mostaru podiglo je svega devet optužnica za korupciju. Nijedna se ne odnosi na visoku korupciju. U istoj godini, 2021., pred sudovima u HNK je objavljeno pet pravosnažnih presuda za korupciju. U svih pet slučajeva je izrečena – uslovna kazna. I u tom kantonu niko neće u zatvor zbog korupcije.

    Dvanaest općina i gradova se nalazi u Srednjobosanskom kantonu (Travnik). Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, u tom kantonu živi 254 hiljade stanovnika. Sudeći na osnovu zvaničnih podataka koje je prikupio Transparency International u BiH, korupcija u tom kantonu je – iskorijenjena. Tokom 2021. godine je podignuta samo jedna optužnica zbog korupcije. U istom periodu je objavljena i jedna pravosnažna presuda po optužnici za korupciju iz prethodnih godina. Presuda je bila – oslobađajuća.

    U Unsko-sanskom kantonu (Bihać) živi 274 hiljade stanovnika, odnosno 20 hiljada više nego u SBK. Ovom kantonu pripada osam općina i gradova. Pa, opet, Tužilaštvo USK je tokom 2021. godine podiglo 14 optužnica za korupciju, što je jedna manje u odnosu na gore navedena četiri kantona gdje je dominantan HDZ BiH. Pravosudne institucije USK-a su prošle godine donijele ukupno 15 pravosnažnih presuda za korupciju. Samo jedna je bila oslobađajuća.  Zatvorske kazne su izrečene u dva slučaja, od kojih je jedan bio slučaj “visoke korupcije”. Uslovnih osuda je bilo u 12 predmeta, od kojih je jedan predmet visoke korupcije.

    Posavskom kantonu pripadaju samo tri općine. No, i tu, kao i u svakom kantonu, egzistira kantonalna Vlada. Za godinu dana (2021.) Tužilaštvo Posavskog kantona Orašje podiglo je dvije optužnice zbog korupcije. U istom periodu izrečeno je pet pravosnažnoh presudama po ranijim optužnicama za korupciju. Od tih pet, tri su oslobađajuće presude, dok su dvije osuđujuće – jedna je zatvorska, a druga uslovna.

    Trinaest općina i gradova čini Tuzlanski kanton. Prema zvaničnim podacima Transparency Internationala u BiH, Kantonalno tužilaštvo Tuzla je tokom 2021. godine podiglo 30 optužnica za korupciju, od čega se jedna optužnica odnosi na visoku korupciju. Sudovi u TK izrekli su prošle godine 40 pravosnažnih presuda po optužnicama za korupciju. Ukupno je  35 osuđujućih presuda, dok je u pet slučajeva izrečena oslobađajuća presuda. Ukupno je izrečeno 11 zatvorskih kazni, dok su u 22 slučaja uslovne osude. Dva puta je izrečena novčana kazna.

    U Zeničko-dobojskom kantonu nalazi se 12 općina i gradova. Svi oni imaju administraciju. Tome treba dodati i kantonalne institucije u Ze-Do. Tokom 2021. godine Tužilaštvo Ze-Do je podiglo 22 optužnice za korupciju, od čega se tri odnose na visoku korupciju. Za 12 mjeseci 2021. godine sudovi u tom kantonu su izrekli 19 pravosnažnih presuda po optužnicama za korupciju. Jedna je bila oslobađajuća, dok je 18 osuđujućih. U sedam slučajeva korupcije su izrečene zatvorske kazne, dok je u 11 slučajeva uslovna osuda.

    Tužilaštvo Kantona Sarajevo podiglo je rekordan broj optužnica za korupciju. Čak i ako su predmeti “cjepkani” zbog poboljšanja statistike, ovaj broj je daleko veći nego u svim kantonima, a naročito u kantonima gdje je HDZ BiH dominantna vladajuća partija. Od stotinu optužnica za korupciju u Kantonu Sarajevo, podignutih prošle godine, nijedna se ne odnosi na visoku korupciju. U istom periodu (2021. godina) sudovi u Kantonu Sarajevo su izrekli 40 presuda za korupciju. U tri slučaja je bla bila oslobađajuća presuda, dok je u 8 slučajeva izrečena zatvorska kazna. Devetnaeast predmeta korupcije rezultiralo je uslovnim osudama.

    Bosansko-podrinjski kanton (Goražde) se sastoji od grada  i još dvije općine.  U ovom kantonu, prema popisu stanovništva iz 2013. godine, ukupno živi 23 hiljade stanovnika ili deset puta manje nego u SBK (Travnik). Pa, opet, Tužilaštvo BPK je podiglo duplo više optužnica nego Tužilaštvo SBK. Naime, Tužilaštvo u Goraždu je tokom 2021. godine podiglo dvije optužnice za korupciju. U tom su kantonu izrečene i dvije osuđujuće presude za korupciju. U oba predmeta su izrečene uslovne osude.

    Čović i čovićevci: Cilj je treći entitet, mijenjaju se okolnosti i politički partneri ali ne i politika stranaca prema HDZ

    Piše:
    Redakcija
    -

    „Ako imamo svoj treći entitet imamo genijalan način da zaštitimo svakog Hrvata koji živi izvan tog entiteta. Mi želimo privremena rješenja oko Ustava upravo iskoristiti kao oružje da u konačnici dobijemo svoj entitet, svoju federalnu jedinicu. Bitno je da ona ima izvršnu, zakonodavnu i pravosudnu vlast, a kako će se ona zvati u BiH to više ništa ne znači“, govorio je predsjednik HDZ-a Dragan Čović u Švicarskoj 2011. godine.

    Ono što je tada govorio ostala je Čovićeva politika i do danas. Nekada u manjoj ili većoj mjeri, ovisno od političkih partnera s kojima čini vlast, ali „treći entitet“ je ideja koja uvijek živi u HDZ-u.

    Kada su se prije Općih izbora 2022. godine intenzivirali pregovori o Izbornom zakonu uz medijaciju evropske i američke administracije Čović je insistirao da FBiH bude podijeljena na dvije izborne jedinice, odnosno pet kantona sa većinski bošnjačkim stanovništvom i pet kantona sa većinski hrvatskim stanovništvom na osnovu čega bi se birala dva člana Predsjedništva BiH i tako omogućilo da HDZ trajno ima člana Predsjedništva BiH.

    Takav scenario nije prihvaćen, a nakon formiranja vlasti sa novim političkim partnerima strankama trojke (SDP, NIP, Naša stranka), Čović je ponovo počeo insistirati na Izbornom zakonu BiH po „mjeri trećeg entiteta“.

    Politički program od kojeg ne odstupaju, u javnosti često zagovaraju svi kadrovi HDZ-a, kako oni politički tako oni i iz društvenog života. Među njima i novinar Zoran Krešić čije su posljednje izjave o „vraćanju Herceg-Bosne“ nakon burnih reakcija u javnosti, natjerale i Ambasadu SAD na stav.

    „Ja želim da se vrati Herceg Bosna! Za mene osobno, za ovaj narod, Herceg Bosna je svetinja! Mislim da svi trebaju biti ponosni na nju i sve ono što je ona radila. Bez obzira kakve postoje i presude i odluke sudova. Iskreno, očekujem od HDZ-ovaca i drugih koji su na vlasti, da rade na, blago rečeno, rušenju Federacije, na što većem njezinom slabljenju, jer bi to, makar kad bih se ja pitao, bio strateški interes Hrvata”, kazao je u jednom dahu Krešić u emisiji Zrcalo tjedna.

    “Njegovi sramni pozivi na daljnju podjelu Bosne i Hercegovine i blokadu funkcioniranja Federacije Bosne i Hercegovine su destruktivni, neodgovorni i nedosljedni izgradnji zajedničke, multietničke budućnosti unutar euroatlantskih institucija. Ne samo da su njegovi prijavljeni pozivi na vraćanje Herceg-Bosne opasni i antidejtonski, oni su uvredljivi i regresivni, već ga po našem mišljenju čine nekvalifikovanim za bilo koju poziciju u javnom RTV servisu. Politički lideri moraju prestati sklapati dogovore koji potkopavaju funkcionalnost institucija i ignorirati interese svih konstitutivnih naroda radi unapređenja vlastitih, uskih političkih interesa”, poručili su iz Ambasade SAD Krešiću, ali ne i Draganu Čoviću koji je 28. avgusta s ponosom obilježio obljetnicu osnivanja HRHB.

    U istoj emisiji s Krešićem gostovala je i predsjednica FBiH Lidija Bradara koja je s odobravanjem slušala Krešića. A Lidija Bradara je ona čiji je prijatelj osuđeni ratni zločinac Dario Kordić, odgovoran za zločine u Ahmićima gdje je ubijeno 116 civila među kojima žene, djeca, starci, selo zapaljeno, a džamije do temelja porušena.

    Kada je Bradara prilikom jednog gostovanja na N1 tvrdila da Kordić “više nije ratni zločinac” jer je odležao kaznu, tada su izostale reakcije Ambasade SAD. Nije bilo zahtjeva da se Bradara povuče sa mjesta predsjednice FBiH.

    “Osuđenik koji odleži kaznu za bilo koji zločin valjda prestaje biti osuđenik pa tako i za ratni zločin“, kazala je Bradara.

    Isti stav ima još jedna perjanica HDZ-a Sanja Vlaisavljević, ministrica kulture i sporta u Vladi FBiH. Ona se nekoliko dana nakon sramotnog istupa Lidije Bradara složila s njom i poručila da je Kordić odslužio kaznu za ratni zločin.

    “Šta ćemo sa ratnim zločincima kad odsluže kaznu. Oni moraju biti rehabilitirani”, kazala je Vlaisavljević.

    Na jednom drugom snimku koji je u javnosti objavljen Kordić je u veselom tonu kazao “kako bi opet sve ponovio”. No, ni jedna ni druga zbog podrške ratnom zločincu nisu smijenjene s funkcije, niti su imale bilo kakvu sankciju. Jedino što su dobile je policijska zaštita. Redovni su gosti prijema Ambasade SAD, evropskih zvaničnika ili pak OHR-a.

    Valjda Krivični zakon BiH i izmjene koje je nametnuo bivši visoki predstavnik Valentin Inzko vrijede samo na dijelu teritorije FBiH, jer za “pet Čovićevih kantona” i Rs to nije slučaj.

    Kakva je politika HDZ-a pokazuje i da sankcionisani Marinko Čavara obavlja dužnost člana Kolegija Predstavničkog doma PS BiH. Ni crna lista ni sankcije nisu bili prepreka da Čović svog saradnika kandiduje za Parlament.

    I sve ono što je Krešić govorio u emisiji s Bradarom zapravo je isto što govori i Čović. Predsjednik HDZ-a nikada nije prihvatio presudu haškoj šestorci za Udruženi zločinački poduhvat. Naprotiv, čak je i zahvalan za “povijesnu dimenziju” stvaranja tzv. Herceg-Bosne.

    “Svima onima koji na taj način pokušavaju komentirati HZ HB, odnosno organiziranost hrvatskoga naroda, uistinu trebaju pogledati povijesnu dimenziju onog što su činili i radili i odnosili se… Onda će biti lakše tražiti zajednički dogovor, prostor u kojem se živi osmisliti na primjereniji način, civilizacijski, za razliku od vremena kada se ratovalo i tražilo rješenje problema ili zamišljenih strategija jednoga drugoga i trećega naroda – prokomentirao je Čović.

    Dakle, politika HDZ-a je nepromjenljiva i ide ka cilju i formalnog vraćanja Herceg-Bosne.

    To će dati u zadatak novim političkim partnerima, a dio tog plana već se ispunjava.

    Tako su Čović i njegovi kadrovi zaustavili projekat Južne interkonekcije dok se ne formira novo preduzeće kojim će upravljati Hrvati i odlučivati o plinu, a “ne da neko iz Sarajeva odlučuje o plinu koji prolazi teritorijom gdje žive Hrvati”.

    O otvaranju dionice autoputa od Počitelja do Zvirovića pod patronatom Andreja Plenkovića, te politici HDZ-a koja se usmjerava iz Zagreba pod krinkom evropskog puta BiH, suvišno je i govoriti jer opasnost iza paklenog plana vide tek rijetki.

    (NAP)

    Janusz Bugajski’s Washington View: Poland is Europe’s Pivotal Power

    Piše:
    Janusz Bugajski
    -

    Presidential contenders Kamala Harris and Donald Trump are courting the substantial Polish vote in “swing states” such as Pennsylvania and Michigan that will decide the US elections in November. At the same time, Poland itself has emerged as Europe’s rising power, as detailed in this author’s new book published in Washington this month.

    Russia’s full-scale invasion of Ukraine precipitated a tectonic shift in European security by ending a relatively peaceful post-Cold War period and heralding a new era of international conflict. Moscow’s aggression has also moved the epicenter of European security eastward, with Poland emerging as the pivot along NATO’s eastern front in confronting an expansionist Russia.

    Poland’s importance in the alliance is evident in its history, size, location, resources, defense commitments, regional role, and connections with the US. It is also based on firm economic, social, and political foundations. The Polish economy is the seventh largest in the European Union and the largest among all former Soviet bloc states that joined the Union. The economy rebounded impressively in the wake of the COVID-19 pandemic and steady annual growth in gross domestic product (GDP) is projected over the next few years.

    With about 38 million citizens, Poland has the largest population of all the new NATO members. The country benefits from rising living standards, high levels of education, and significant professional expertise in a modern and diversified economy. Poland has also invested in its energy diversity by weaning itself off Russian fossil fuels, thereby disabling Moscow’s attempts at blackmail and political pressure.

    Warsaw has made serious long-term investments in its military sector, force structure, and weapons acquisitions. The defense budget increased from 2.5% to 3.9% of GDP in 2023, with further increases planned over a five-year period to boost military capabilities and double troop numbers to about 300,000. According to recent NATO statistics, 23 out of 32 countries have reached the Alliance's 2% defense spending target. Poland topped the table at 4.12%, followed by Estonia (3.43%) and the US (3.38%).NATO also issued guidelines that at least 20% of annual defense expenditures should be allocated for purchasing military equipment. Poland and several Central European neighbors have consistently exceeded this target. Warsaw has allocated more than 50% of its defense spending on military modernization, the highest level in the alliance

    Regardless of the government’s political identity, Poland views itself as a rising regional leader based on its historical record, economic potential, military prowess, and staunch opposition to Russian imperialism. Several reasons underscore Warsaw’s armaments boost. First, there is a lingering distrust of several western neighbors, particularly Germany and France, who are likely to avoid any direct conflict with Russia even if Poland is attacked. Second, it demonstrates to Washington that Poland is a reliable and capable ally. And third, Warsaw is determined to lead by example and encourage other NATO allies to fulfill their defense commitments.

    Over the next few years, Poland will face three urgent regional challenges: promoting the reconstruction of Ukraine following Moscow’s destructive war, handling the regional impact of Russia’s external aggression, and managing the spillover of domestic turmoil in the Russian Federation in light of a declining economy and heavy military losses. Warsaw will need to develop a multi-dimensional strategy with its neighbors and allies, combining all information, cyber, economic, diplomatic, and military domains. With Washington’s close support, Warsaw must capitalize on Russia’s vulnerabilities, help shield NATO allies and partners from any negative security consequences, and plan for a prolonged period of regional instability and transformation, including the emergence of new political entities from a rupturing Russian Federation.

     Poland views the US as an invaluable counterweight to the EU that helps counter naïve calls for Europe’s “strategic autonomy,” which would leave the continent defenseless. The EU is primarily perceived in Warsaw as an economically beneficial grouping that has been dominated by Germany and France but lacks any realistic capabilities or intentions to defend Poland or its neighbors in case of a Russian military attack.

    Over the past decade, Germany became militarily weaker and economically more vulnerable because of its reliance on exports and dependence on Russian energy supplies until the 2022 war. In stark contrast, the US is perceived as a more reliable defender against Moscow’s imperial ambitions. Poland is bracing itself for two inter-related challenges: Russia’s renewed aggression against its neighbors if it prevails in Ukraine and Russia’s looming collapse if it continues to lose its war against Ukraine.

    Moscow is trying to project an image of invincibility that may fool some Western politicians, but reality is diverging from myth. The civilian economy has been placed on a war footing, while the Kremlin’s decreasing financial reserves, diminishing development prospects, and shortages of high technology will paralyze its military buildup. Russia’s decline is deepened by its enormous military losses in Ukraine, a severely depleted corps of military officers and trained troops, and signs of opposition within the power structures over Putin’s war strategy.

    Russia’s militarization and threats against neighbors have enabled Poland to project its regional influence. Warsaw is seeking to establish a modern version of the pre-communist Intermarium initiative, as a voluntary alliance of states based on solid infrastructural, economic, and security foundations that would help the region more effectively defend itself against Moscow’s imperialism. Poland will also be at the forefront in managing the consequences of Russia’s impending state rupture through its activist diplomacy and contacts with non-Russki nations.

    Polish leaders have compared the country’s strategic importance to that of Japan and South Korea in the Pacific region. A close alliance with Poland as the anchor of transatlantic security directly benefits Washington’s global interests. Poland’s success will also help bolster the Western alliance in confronting other global challenges by underscoring that medium-sized states can play a crucial role in ensuring regional security and undermining imperialist aggressors.

    Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book is Failed State: A Guide to Russia’s Rupture. His new book published this autumn is titled Pivotal Poland: Europe’s Rising Power.

    123...63Stranica 1 of 63

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj