Facebook Twitter Youtube
    Popularni članci

    Analize

    Analiza Sead Numanović: Christian Schmidt je najgori visoki predstavnik ikada!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Visoki predstavnik Christian Schmidt nastavlja seriju teških gafova. Od kako je 2. augusta 2021. godine preuzeo mandat, ne prestaje proizvoditi skandale.  I prosto je više nemoguće nabrojati ih!

    Zadnji, s kraja prošle sedmice, kada je u istu ravan stavio osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine Aliju Izetbegovića najnoviji je u nizu teških budalaština i skandaloznih istupa. I uopće ne treba sumnjati da će Schmidt nastaviti s proizvođenjem skandala i ispada. Kada bi smo bili naivni, mogli bi smo “opravdati” aktuelnog visokog predstavnika tezom da se radi o “lapsusu”.

    Schmidt je na jednoj lokalnoj televiziji govorio na engleskom. To je odmah bio znak da će nešto baš “izvaliti”.

    I izvalio je! Kad je pomenuo Mladića, izgovorio je “Kovačević”.

    Otkud to?

    Vjerovatno je dok je odgovarao, razmišljao o noćnim morama koje mu, s pravom, priređuje Slaven Kovačević, apelant koji je pred Evropskim sudom za ljudska prava (ECHR) u Strazburu u prvostepenom postupku dobio slučaj u kojem je tužio Bosnu i Hercegovinu za diskriminaciju. I kako je krenuo objašnjavati da nije mislio na Kovačevića, dok ga je tok misli koji očito ne kontrolira dalje vodio u tom pravcu i povećavao mu je nervozu, “sjetio” se Alije Izetbegovića…

    Normalan čovjek bi, nakon toga, uputio izvinjenje. Kakvo takvo.

    Schmidt ne samo da to nije uradio. On to neće uraditi. Jednostavno, nije u stanju napraviti takav korak. I to je više puta već dokazao.

    Umjesto toga, upetljava se sve više i opasnije u predmet Kovačević. Historijska presuda kojom se zahtijeva da Bosna i Hercegovina bude jedna izborna jedinica za izbor članova Predsjedništva BiH, ali i delegate Doma naroda BiH, strašno muči Schmidta.

    To ide toliko daleko da se, uz pomoć advokatske (čitaj “lobističke”) firme iz Londona, nametnuo kao “prijatelj” Suda u Strazburu pred kojim će iznijeti svoj stav koji je bezmalo identičan stavu Vlade Hrvatske.

    Taj potez nema podršku Vijeća za provedbu mira. Javno su se protiv njega izjasnile Francuska i Turska.

    Francuska ambasada u izjavi za Politicki.ba otišla je toliko daleko da je taj potez ocijenila suprotnim mandatu koji ima. I to je notorna istina! Nikada se u historiji Ureda visokog predstavnika nije desilo ovo čemu svjedočimo.

    Članovi PIC-a s pravom reagiraju. I njihov kredibilitet je u pitanju.

    Schmidt “kao pušten s lanca” već nanosi štetu međunarodnoj zajednici u BiH. I ona je veća i veća. Iako su ambasadori, po definiciji, “deblje kože”, ispadi visokog predstavnika sve ih više koštaju.  Istina, Schmidt ima američku podršku.

    Pa i britansku.

    Oni su spremni progledati mu kroz prste, ako će on uraditi ono što od njega očekuju. A Schmidt se i tu pokazao nepouzdan i – mnogo više – težak, zanovjetljiv, nepredvidiv, pa i bahat. U javnom se prostoru već legitimirao kao histeričan.

    I to smo vidjeli u više navrata. Posebno tokom prošlogodišnjeg ispada u Goraždu gdje je dobio najklasičniji napad histerije. Ambasadori PIC-a rastuće su zabrinuti.

    Još kad im je lakonski odgovorio da se ne sekiraju što je, pored Pravnog odjela OHR-a, angažirao skupu britansku advokatsku firmu “koja se plaća iz eksternih izvora, a ne Budžeta OHR-a”, zvona na uzbunu su se popalila.

    Schmidt već dugo u privatnim razgovorima nema ni minimum neophodne neutralnosti kako bi mogao biti visoki predstavnik.On je – a o tome smo već pisali – umislio da je u “misiji preporoda BiH”. Iako je sam sebi postavio te neke zadatke, očito je da im nije dorastao.

    Nema ni ljudski ni intelektualni potencijal da ih bar približno ostvari!

    Potkapacitirani Schmidt stoga mora upadati u skandale i pričati budalaštine. No, problem nastane kada to sve više i očiglednije postaje vrijeđanje cijelog jednog naroda.  Čak i oni koji Izetbegoviću nisu skloni, ne mogu i neće prihvatiti da se on stavlja u istu ravan sa osuđenim ratnim zločincem!

    I nikad ne treba zaboraviti da je to izrekao neko ko se diči time da je vrsni znalac pravne nauke! Reakcije na skandaloznu izjavu su tek krenule. Schmidt će pribjeći oprobanom receptu ignoriranja. I nastaviti sa svojim istupima u maniru primitivnog kolonizatora.

    U dugoj novinarskoj karijeri radio sam sa svakim visokim predstavnikom u BiH.

    Postoje stvari koje ni u memoarima, kada bih ih slučajno počeo pisati, ne bih napisao. Bilo je, dakle, svakakvih visokih predstavnika i njihovih zamjenika. I svega i svačega sam se tu nagledao i naslušao. Christian Schmidt je neuporedivo najgori visoki predstavnik kojeg je Bosna i Hercegovina dobila!

    I, na našu nesreću, tu je da ostane. Jer je prosto nemoguće da se izabere novi u svijetu koji je rastuće hladnoratovski podijeljen.

    I neka se niko ne zanosi da će ovaj i ovakav visoki predstavnik jednom narodu u BiH donijeti prevagu. Sve je više onih koji ga optužuju da je djelatno “HDZ Dragana Čovića”.  I mnogim svojim djelima Schmidt to potvrđuje!

    Ali nemojte zaboraviti da je on potkapacitiran, koleričan, da je umislio da je veličina, a svjestan je da nije…  Takav saveznik nikome ne treba! Niti će, u konačnici, dobro donijeti.

    (politicki.ba)

    Da su prošle nedjelje održani Opći izbori u Tuzlanskom kantonu najveći rast ostvarili bi SDA i NiP, a Naša stranka ne bi prešla cenzus

    Piše:
    Redakcija
    -

    Ako bi se rezultati nedavno održanih Lokalnih izbora u općinama Tuzlanskog kantona sabrali i pretvorili u mandate za kantonalnu skupšinu SDA i DF bi sami mogli formirati vladu. Iako bi NiP rastao, ukupno bi stranke Trojke izgubile mandat jer bi SDP izgubio mandat, Naša stranka ne bi prešla cenzus.

    Na lokalnim izborima u svim općinama i gradovima Tuzlanskog kantona bilo je ukupno 189.545 važećih listića. SDA je dobila 65.372 glasa, SDP 33.208, NiP 13.563, PDA 13.500, DF 12.152, SD 9792, SBiH 9.792 i Naša stranka 4.906 glasova. Napominjemo da svi glasovi još uvijek nisu prebrojani.

    Kada pretvorimo glasove u mandate za kantonalnu skupštinu (ukupno 35) SDA bi dobila 15 mandata, SDP 7, NiP 3, PDA 3, DF 3, SD 2 i SBiH 2.

    Poredeći sa stvarnim rezultatima za Opće izbore 2022. godine SDA je tada dobila 13 mandata, SDP 8, DF 4, PDA 3, NiP 2, SD 2, SBiH 2 i NS 1.

    SDA i NiP bi najviše rasli, dok bi SDP i DF izgubili po mandat. PDA i SBIH bi stagnirali u smislu broja mandata, dok bi NS izgubila jedan koji je imala.

    Gledajući političke blokove SDA, DF i SBiH bi imali 20 mandata, odnosno ostvarili bi rast za jedan mandat. S druge strane stranke Trojke bi izgubile jedan mandat uprkos rastu NiP-a.

     

     

    Schmidtovo obraćanje Sudu u Strazburu najmračniji trenutak u historiji OHR-a: Presuda “Kovačević” pomaže onima koji ruše Ustavni sud

    Piše:
    Senja Mahinić
    -

    U podnesku koji je Christian Schmidt poslao Evropskom sudu za ljudska prava u predmetu “Kovačević” on je sudijama pokušao probuditi strah da bi potvrđivanjem presude mogli izazvati sukobe u BiH, izjednačio multietničku državu sa državom u kojoj vlast uživaju predstavnici naroda i perfidno pozvao na unutrašnji dogovor u BiH bez vanjskih intervancija iako je 2022. nametnuo izmjene Ustava FBiH i Izbornog zakona BiH u najvažnjim dijelovima.

    Schmidt se u konačnici pozvao na mišljenje austrijske sutkinje Gabriele Kucsko-Stadlmayer koja je prilikom donošenja prve presude izdvojila mišljenje.

    Visoki predstavnik se u najvećoj mjeri fokusirao na dva argumenta. Prvi je da je presuda “Kovačević” prijetnja miru u BiH, a drugi je da se Kovačević nije žalio Ustavnom sudu BiH, odnosno iscrpio sve domaće pravne mehanizme, prije nego što se obratio Sudu u Strazburu.

    Sud je ranije donio zaključak da je aktivno biračko pravo Slavena Kovačevića prekršeno jer mu nije omogućeno da glasa za kandidate koji nisu Hrvati ili Bošnjaci u Predsjedništvu BiH, i indirektno u Dom naroda BiH.

    Schmidt u podnesku citira dio presude “Kovačević” koja poziva na “potpunu eliminaciju etničke diskriminacije u Ustavu i izbornom zakondavstvu”

    “Visoki predstavnik to vidi kao neophodnost, ali smatra da bi institucionalni aranžmani trebalo da odražavaju multietničku prirodu BiH, koja je utvrđena i priznata kao nezavisna država 1992. godine na osnovu referenduma koji je zatražila i podržala međunarodna zajednica, naglašavajući multietnički karakter države”, napisao je Schmidt.

    Prvi čovjek OHR-a načelno se složio i onda zaključio sve suprotno. Kada Schmidt napiše “mutietnički” karakter on zapravo misli na etničko predstavljanje, a što je i dokazao svojim prethodnim odlukama. Multietnička država nije jednaka zemlji u kojoj je vlast uživaju etnički predstavnici, s čim Schmidt perfidno manipuliše.

    Dalje, Schmidt navodi da nema suživota bez Dejtona i nema mira bez Dejtona. Ističe da je potrebno da se unutrašnji faktori u BiH dogovore, iako je on lično nametnuo izmjene Ustava Federacije BiH i Izbornog zakona BiH ne čekajući kompromis, jer je znao da je pozicija HDZ izuzetno nepovoljna, i da bi ih pregovori doveli u situaciju da nešto i izgube, a ne da sve dobiju.

    “Uz to: (i) Dejtonski sporazum i Ustav BiH koji je uspostavljen predstavljaju jedini trenutni pravni okvir za mirni suživot u BiH; (iii) u svakom slučaju, za bilo kakvu promjenu ovog okvira da bude dugotrajna i održiva na dugi rok, ona mora da dođe iz same zemlje putem kompromisa”, navodi Schmidt.

    Zagrebačka perspektiva Christiana Schmidta: Ustavni sud ruši Slaven Kovačević

    U nastavku se osvrnuo na mišljenje Suda u presudi “Kovačević” da bi žalba apelanta Ustavnom sudu bila osuđena na neuspjeh odosno “očigledno uzaludna”, te je s tim u vezi njegova žalba Sudu u Strazburu bila ispravna. Pozvao je Veliko vijeće da takav zaključak odbaci.

    “Visoki predstavnik s poštovanjem smatra da je obrazloženje Vijeća u tom pogledu u najmanju ruku otvoreno za ozbiljno pitanje, te poziva Veliko vijeće da pažljivo pregleda analizu sutkinje Kucsko-Stadlmayer o ovoj temi”, naveo je Schmidt.

    Sutkinja Kucsko-Stadlmayer tvrdi da Ustavni sud BiH zbog prisustva trojice stranih sudija ima kapacitet da prevaziđe sukobe “između konstitutivnih” naroda” i da promoviše implementaciju Konvencije u pravni sistem BiH.

    “Rješenje za svaku političku disfunkcionalnost u Bosni i Hercegovini mora se dogoditi unutar zemlje. Ustavni sud sa tako širokom jurisdikcijom kao što je bosanski, koji može primijeniti garancije Konvencije i protokola uz nju direktno kao superioran svim domaćim zakonima, koji stalno razvija svoju sudsku praksu i čiji sastav uživa snažnu podršku Evropskog suda ljudskih prava, ne treba olako proglasiti ‘nedjelotvornim'”, kazala je sutkinja.

    Iako je očekivano od sutkinje da čisto pravno ocjeni mogućnosti Ustavnog suda, a ne realno stanje na terenu, visoki predstavnik je itekako znao političku dimenziju u kojoj nacionalne stranke 30 godina popunjavaju njegove redove, da srpske i hrvatske stranke traže odlazak stranih sudija, da je Evropska komisija među prioritetima za BiH zatražila otvaranje pitanja stranih sudija, da je taj isti Sud (a što nije moglo bez pomoći stranih sudija) ojačao etničke principe kroz skandaloznu presudu “ljubić”.

    Dok se u izdvojenom mišljenju austrijske sutkinje navodi da strani suci daju snagu Ustavnom sudu, istovremeno unutrašnji i vanjski faktor otvara pitanje stranih sudija s ciljem da ih se ukloni iz institucije i da veća kontrola nacionalnim strankama unutar zemlje, a što smo vidjeli i na primjeru izbora HDZ-ovog kandidata u Ustavni sud.

    Sam Schmidt u podnesku citira svoj izvještaj Vijeću sigurnosti iz oktobra prošle godine da je Ustavni sud “u najvećoj krizi u posljednih 28 godina svog postojanja”.

    Umjesto da donese suprotan zaključak da Ustavni sud u ovakvim okolnostima političkog pritiska, unutrašnjeg i vanjskog i direktnog upliva u njegov rad kroz sudije koje imenuju nacionalne stranke po principu pariteta, ne može i neće umanjiti etničku diskriminaciju visoki predstavnik indirektno optužuje Kovačevića da ruši njegov integritet.

    Schmidt perfidno tvrdi da bi presuda po aplikaciji Slavena Kovačevića “mogla biti iskorištena od strane onih koji žele potkopati cijelu instituciji, i/ili kompetentnost ili integritet njenih članova, da implicira da je Ustavni sud u cjelini neefikasan”.

    S obzirom da se Schmidt složio sa izdvojenim mišljenjem austrijske sutkinje važno je citirati dio u kojem ona diskutuje o tome da li svaki građanin treba imati pravo da glasa za kandidate za Predsjedništvo BiH i za Dom naroda BiH (indirektno) koji će predstavljati grupu s kojom se identifikuje, a ne biti primoran da glasa, u konkretnom slučaju, samo za Bošnjake i Hrvate. Zanimljivo je da ona osporava da svaki glasač mora biti predstavljen u ovim institucijama, a što je zapravo osnovni politički nesporazum u BiH.

    “Indirektno, aplikant zaista može uticati na izbor kandidata: on ima neosporno pravo glasa na parlamentarnim izborima”, napisala je Kucsko-Stadlmayer.

    Sutkinja ističe da ova vrsta pritužbe postavlja “opšta pitanja u vezi sa konceptom parlamentarne demokratije”.

    “Da li svaki birač sa aktivnim biračkim pravom ima i pravo ‘da bude zastupljen’ u nekom parlamentarnom tijelu, tim više ako to tijelo nije direktno birano? Da li svaki birač u demokratiji ima pravo na stranku ili kandidata ‘po svom izboru’? Da li ustavne odredbe koje regulišu pravo na izbore – i državno finansiranje političkih stranaka – moraju osigurati da svaki pojedinačni birač i/ili svaka grupa birača budu ‘zastupljeni’ u demokratskom tijelu? Slijedom toga, prihvatanje statusa žrtve podnosioca predstavke u vezi sa njegovom pritužbom na ‘sastav Doma naroda’ insinuira koncept bez presedana u kojem svaki birač ima individualno pravo na kandidate koji ga ‘predstavljaju’. Ovo ne samo da bi bilo u suprotnosti sa svim ustavnim konceptima koji jasno prave razliku između aktivnog biračkog prava i pasivnog prava na izbor. To bi također promijenilo koncept parlamentarne, predstavničke demokratije kao takve: ovaj koncept nikada ne može – i ne namjerava – garantirati da svaki birač pronađe kandidata ‘po svom izboru’ koji ga ‘predstavlja'”, napisala je sutkinja.

    Postavlja se pitanje slaže li se visoki predstavnik s ocjenom sutkinje da ne mora svaka grupa glasača biti “predstavljena” u nekom demokratskom tijelu, da je sasvim dovoljno što svaki pojedinac ima pravo birati? Dodatno, slaže li se Schmidt da koncept parlamentarne, predstavničke demokratije nikad ne može i ne namjerava garantovati da svaki birač pronađe kandidata po svom izboru koji ga “predstavlja”? Ili Schmidt smatra da je to samo privilegija nekih?

     

     

    Janusz Bugajski’s Washington View: Poland is Europe’s Pivotal Power

    Piše:
    Janusz Bugajski
    -

    Presidential contenders Kamala Harris and Donald Trump are courting the substantial Polish vote in “swing states” such as Pennsylvania and Michigan that will decide the US elections in November. At the same time, Poland itself has emerged as Europe’s rising power, as detailed in this author’s new book published in Washington this month.

    Russia’s full-scale invasion of Ukraine precipitated a tectonic shift in European security by ending a relatively peaceful post-Cold War period and heralding a new era of international conflict. Moscow’s aggression has also moved the epicenter of European security eastward, with Poland emerging as the pivot along NATO’s eastern front in confronting an expansionist Russia.

    Poland’s importance in the alliance is evident in its history, size, location, resources, defense commitments, regional role, and connections with the US. It is also based on firm economic, social, and political foundations. The Polish economy is the seventh largest in the European Union and the largest among all former Soviet bloc states that joined the Union. The economy rebounded impressively in the wake of the COVID-19 pandemic and steady annual growth in gross domestic product (GDP) is projected over the next few years.

    With about 38 million citizens, Poland has the largest population of all the new NATO members. The country benefits from rising living standards, high levels of education, and significant professional expertise in a modern and diversified economy. Poland has also invested in its energy diversity by weaning itself off Russian fossil fuels, thereby disabling Moscow’s attempts at blackmail and political pressure.

    Warsaw has made serious long-term investments in its military sector, force structure, and weapons acquisitions. The defense budget increased from 2.5% to 3.9% of GDP in 2023, with further increases planned over a five-year period to boost military capabilities and double troop numbers to about 300,000. According to recent NATO statistics, 23 out of 32 countries have reached the Alliance's 2% defense spending target. Poland topped the table at 4.12%, followed by Estonia (3.43%) and the US (3.38%).NATO also issued guidelines that at least 20% of annual defense expenditures should be allocated for purchasing military equipment. Poland and several Central European neighbors have consistently exceeded this target. Warsaw has allocated more than 50% of its defense spending on military modernization, the highest level in the alliance

    Regardless of the government’s political identity, Poland views itself as a rising regional leader based on its historical record, economic potential, military prowess, and staunch opposition to Russian imperialism. Several reasons underscore Warsaw’s armaments boost. First, there is a lingering distrust of several western neighbors, particularly Germany and France, who are likely to avoid any direct conflict with Russia even if Poland is attacked. Second, it demonstrates to Washington that Poland is a reliable and capable ally. And third, Warsaw is determined to lead by example and encourage other NATO allies to fulfill their defense commitments.

    Over the next few years, Poland will face three urgent regional challenges: promoting the reconstruction of Ukraine following Moscow’s destructive war, handling the regional impact of Russia’s external aggression, and managing the spillover of domestic turmoil in the Russian Federation in light of a declining economy and heavy military losses. Warsaw will need to develop a multi-dimensional strategy with its neighbors and allies, combining all information, cyber, economic, diplomatic, and military domains. With Washington’s close support, Warsaw must capitalize on Russia’s vulnerabilities, help shield NATO allies and partners from any negative security consequences, and plan for a prolonged period of regional instability and transformation, including the emergence of new political entities from a rupturing Russian Federation.

     Poland views the US as an invaluable counterweight to the EU that helps counter naïve calls for Europe’s “strategic autonomy,” which would leave the continent defenseless. The EU is primarily perceived in Warsaw as an economically beneficial grouping that has been dominated by Germany and France but lacks any realistic capabilities or intentions to defend Poland or its neighbors in case of a Russian military attack.

    Over the past decade, Germany became militarily weaker and economically more vulnerable because of its reliance on exports and dependence on Russian energy supplies until the 2022 war. In stark contrast, the US is perceived as a more reliable defender against Moscow’s imperial ambitions. Poland is bracing itself for two inter-related challenges: Russia’s renewed aggression against its neighbors if it prevails in Ukraine and Russia’s looming collapse if it continues to lose its war against Ukraine.

    Moscow is trying to project an image of invincibility that may fool some Western politicians, but reality is diverging from myth. The civilian economy has been placed on a war footing, while the Kremlin’s decreasing financial reserves, diminishing development prospects, and shortages of high technology will paralyze its military buildup. Russia’s decline is deepened by its enormous military losses in Ukraine, a severely depleted corps of military officers and trained troops, and signs of opposition within the power structures over Putin’s war strategy.

    Russia’s militarization and threats against neighbors have enabled Poland to project its regional influence. Warsaw is seeking to establish a modern version of the pre-communist Intermarium initiative, as a voluntary alliance of states based on solid infrastructural, economic, and security foundations that would help the region more effectively defend itself against Moscow’s imperialism. Poland will also be at the forefront in managing the consequences of Russia’s impending state rupture through its activist diplomacy and contacts with non-Russki nations.

    Polish leaders have compared the country’s strategic importance to that of Japan and South Korea in the Pacific region. A close alliance with Poland as the anchor of transatlantic security directly benefits Washington’s global interests. Poland’s success will also help bolster the Western alliance in confronting other global challenges by underscoring that medium-sized states can play a crucial role in ensuring regional security and undermining imperialist aggressors.

    Janusz Bugajski is a Senior Fellow at the Jamestown Foundation in Washington DC. His recent book is Failed State: A Guide to Russia’s Rupture. His new book published this autumn is titled Pivotal Poland: Europe’s Rising Power.

    Analiza izbora u Kantonu Sarajevo: SDA, SBiH i DF osvojili 35 vijećnika više nego prije četiri godine, stranke Trojke – tri vijećnika manje

    Piše:
    Redakcija
    -

    Prema trenutno prebrojanim glasovima za lokalne izbore održane u nedjelju rezultati za Kanton Sarajevo pokazuju da su stranke Trojke u odnosu na izbore održane 2020. godine izgubile tri vijećnika, dok su SDA, SBiH i DF dobile 33 mandata više.

    Stranke Trojke su 2020 imale 110 vijećnika, a 2024. bi trebali imati 107. S druge strane SDA, SBiH i DF su prošli izborni ciklus imali 95 vijećnika, a nakon nedjeljnih izbora očekuje se da će dobiti 128 mandata.

    Narod i pravda će imati ukupno 43 mandata u svim općinskim vijećima Kantona Sarajevo, što je manje za 22 vijećnika u odnosu na Lokalne izbore 2020. godine kada je imala 65 mandata.

    NiP će u Ilijašu imati 6 vijećnika, Hadžićima 5, Ilidži 11, Novom Gradu 4, Novom Sarajevu 4, Centru 5, Starom Gradu 4, Vogošći 3 i Trnovu 1 mandat.

    Na lokalnim izborima 2020. NiP je u Ilijašu dobio 8 mandata, Hadžićima 8, Ilidži 11, Novom Gradu 9, Novom Sarajevu 9, Centru 8, Starom Gradu 5, Vogošći 3 i Trnovu 1 mandat.

    Poredeći dva izborna ciklusa 2020. i 2024. NiP je u Ilijašu izgubio 2 mandata, u Hadžićima 3, Novom Gradu 5, Novom Sarajevu 5, Centru 3, Starom Gradu 1, Vogošći 3 mandata, dok je na Ilidži i u Trnovu zadržao isti broj vijećnika.

    NiP je za sada u KS dobio 22.250 glasova, dok je 2020. imao 43.177, a prije dvije godine na Općim izborima 39.146 glasova.

    Naša stranka je na lokalnim izborima u nedjelju dobila 21 mandat, a 2020. je imala jednog vijećnika manje (20).

    NS će u Ilijašu imati 1 mandat, Hadžićima 1, Ilidži 2, Novom Gradu 3, Novom Sarajevu 5, Centru 7, Starom Gradu 2, dok u Vogoći i Trnovu neće imati svojih vijećnika.

    Prije četiri godine NS u Ilijašu i Hadžićima nije imala vijećnika, dok je u Općini Ilidža imala 2, Novom Gradu 3, Novom Sarajevu 5, Centru 7, Starom Gradu 2 i u Vogošći 1 mandat.

    U Ilijašu i Hadžićima NS je dobila jedan mandat više u odnosu na 2020. godinu, te jedan manje u Vogošći. U općinama Ilidža, Novi Grad, Novo Sarajevo, Centar i Stari grad imat će identičan broj mandata.

    Gledajući broj glasova, NS je 2024. dobila 12.456 glasova, dok je 2020. imala 17.045 glasova. Na Općim izborima 2022. NS je imala 25.382 glasa. S obzirom da nisu izbrojani svi glasovi očekuje se dodatni rast glasova, ali ne i značajne promjene u broju mandata.

    Za razliku od NiP i NS Socijaldemokratska partija je značajno rasla u broju mandata na lokalnim izborima održanim u nedjelju. SDP bi trebao imati 43 mandata, u odnosu na 25 mandata koliko je dobio 2020. godine, što predstavlja rast od 18 vijećnika.

    SDP će u Ilijašu imati 5 mandata, Hadžićima 2, na Ilidži 5, u Novom Gradu 4, Novom Sarajevu 6, Centru 6, Starom Gradu 8, Vogošći 5 i Trnovu 2 mandata.

    Prije četiri godine SDP je u Ilijašu imao 3 mandata, Hadžićima 2, na Ilidži 3, u Novom Gradu 2, Novom Sarajevu 4, Centru 4, Starom GRadu 3, Vogošći 3 i Trnovu 1 mandat.

    U konačnici SDP će u Ilijašu, na Ilidži, u Novom Gradu, Novom Sarajevu, Centru i Vogošći imati dva vijećnika više. U Starom Gradu SDP će dobiti 5 mandata više, a u Trnovu 1. Jedino će u Hadžićima imati jednak broj mandata (2) u poređenju s Lokalnim izborima 2020.

    Gledajući broj glasova na Lokalnim izborima 2024. SDP je za sada dobio 21.028 glasova, dok je 2020. imao 16.025. Na Općim izborima 2022. godine SDP je dobio 33.816 glasova.

    Ukupno će stranke Trojke imati 107 vijećnika, dok su 2020. imale 110.

    Stranka demokratske akcije trebala bi dobiti 82 mandata u odnosu na 85 koliko je imala 2020. godine, što predstavlja gubitak tri vijećnika.

    SDA će u Ilijašu imati 11 mandata, Hadžićima 13, Općini Ilidža 10, Novom Gradu 7, Novom Sarajevu 6, Centru 6, Starom Gradu 7, a u Vogošći i Trnovu po 11 mandata.

    Na lokalnim izborima 2020. SDA je u Ilijašu imala 12 mandata, Hadžićima 12, Ilidži 11, Novom Gradu 10, Novom Sarajevu 5, Centru 7, Starom Gradu 7, Vogošći 11 i Trnovu 10 mandata.

    SDA je u odnosu na prije četiri godine izgubila tri mandata u KS. U općinama Hadžići, Novo Sarajevo i Trnovo SDA je dobila 1 mandat više, dok je u općinama Ilijaš, Ilidža i Centar izgubila izgubila po jedan mandat. Najviše vijećnika izgubila je u Novom Gradu, ukupno tri, dok je u Starom Gradu i Vogošći zadržala isti broj vijećnika.

    Za sada SDA je dobila 36.172 glasa na izborima održanim u nedjelju. Prije četiri godine na lokalnim izborima SDA je dobila 48.542 glasa, dok je na Općim izborima 2022. godine imala 38.751 glas.

    Stranka za BiH je na lokalnim izborima održani u nedjelju ostvarila najveći rast u Kantonu Sarajevo u odnosu na 2020. godinu. SBiH bi trebala imati 30 mandata, dok je prije četiri godine imala samo jednog vijećnika. Treba napomenuti da je prije četiri godine predsjednik stranke Semir Efendić bio član SDA.

    Trenutni rezultati govore da će SBiH u Hadžićima imati 4 mandata, u Općini Ilidža 2, Novom Gradu 11, Novom Sarajevu 5, Centru 4, Starom Gradu 2, Vogošći 2, Trnovu 1 mandat, dok vijećenike neće imati samo u Ilijašu.

    Prošli izborni ciklus SBiH je imala samo jednog vijećnika, u Općini Hadžići.

    Za razliku od 2020. godine kada je Demokratska fronta imala 9 vijećnika u KS, nakon nedavno završenih lokalnih izbora DF će imati 15 mandata.

    DF će u Ilijašu imati 2 mandata, Ilidži 1, Novom Gradu 1, Novom Sarajevu 2, Centru 2, Starom Gradu 4 i Vogošći 3 mandata. U općinama Hadžići i Trnovo DF neće imati vijećnika.

    Prije četiri godine DF je imao 1 mandat u Novom Gradu, Novom Sarajevu 2, Centru 1, Vogošći 3 i Trnovu 2 mandata. U općinama Ilijaš, Hadžići, Ilidža i Stari Grad nije imao vijećnika.

    DF je povećao broj vijećnika u općinama Ilijaš (2), Ilidža (1), Centar (2) i Stari Grad (4). Isti broj mandata zadržao je u općinama Hadžići, Novi Grad, Novo Sarajevo i Vogošća, dok je dva vijećnika izgubio jedino u Trnovu.

    Za razliku od lokalnih izbora prije četiri godine kada je DF dobio 6.520 glasova, ove godine je dobio 8.832 glasa. Na Općim izborima 2022. godine DF je imao 19.488 glasova.

    Ukupno gledajući SDA, SBiH i DF su na nedjeljnim izborima dobili 66.355 glasova, dok su prije četiri godine imali 57.629 glasova. Na Općim izborima 2022. SDA, SBiH i DF dobile su 85.856 glasova. Preračunato u mandati ove tri stranke su na Lokalnim izborima 2024. godine dobile 128 mandata, a ranije su imale 95, što znači da će imati 33 vijećnika više.

     

     

     

    Analiza izbornih rezultata u Tuzlanskom kantonu: SDA-ove liste osvojile 60 hiljada glasova, SDP pada ispod 30 hiljada glasova, NiP porastao, Naša stranka na rubu cenzusa. SDA dobila pet novih načelnika i izgubila Banoviće, SDP ostao samo na Tuzli

    Piše:
    Redakcija
    -

    Povratak SDA, veliki pad NiP-a u Sarajevu, sužavanje prostora za djelovanje Naše stranke, potop SDP-a izvan Sarajeva, oživljavanje Stranke za BiH u Sarajevu, nemoć DF-a na lokalu. To je. ukratko, presjek rezultata lokalnih izbora. U nastavku ćemo nalazirati po strankama i kantonima. Stranka demokratske akcije najjači je politički subjekt u Federaciji BiH. Za sada su osvojili 27 općina i gradova. Ono što je problem te stranke, osim Travnika, ne drže nijedan veći grad u Federaciji, odnosno grad koji je sjedište kantona. U utrci za načelnike izgubili su Bihaću, Tuzli, Zenici, Goraždu. U Kantonu Sarajevu svedeni su na tri općine – Trnovo, Hadžići i Vogošća. U zbiru, kada su u pitanju glasovi za općinska i gradska vijeća SDA je pobijedila u svim kantonima sa bošnjačkom većinom, uključujući i Kanton Sarajevo.

    U nastavku ćemo analizirati Tuzlanski kanton.

    SDA

    U ovom kantonu, prije lokalnih izbora SDA je imala četiri načelnika i to Živinice (kao drugi grad po veličini u TK), Banoviće, Teočak i Doboj Istok. Nakon izbora, SDA je u Tuzlanskom kantonu dobila pet novih načelnika, dok je izgubila jednog. Tako će SDA u Tuzlanskom kantonu, od ukupno 13 općina i gradova imati osam (grado)načelnika i to – Živinice, Gradačac, Gračanica, Sapna, Teočak, Kladanj, Doboj Istok, Kalesija. Najveća iznenađenja su  bila u Gradačcu i Gračanici gdje je SDA preotela gradonačelničke pozicije SDP-u (Gračanica nakon 24 godine). SDA je izgubila utrke u Srebreniku (NiP), Čeliću (SBiH), Tuzli (SDP) i Lukavcu (SD). No, ove načelničke pozicije SDA nije ni imala, za razliku od Banovića gdje je kandidat PDA pobijedio SDA-ovog kandidata Begu Gutića koji je do ovih izbora bio načelnik. Kada su u pitanju vijeća, prema preliminarnim rezultatima, SDA je ubjedljivo najjača stranka. SDA-ova lista nije pobijedila samo u Čeliću (SBiH) i Banovićima (PDA). SDA-ove liste, prema nepotpunim rezultatima, osvojile su oko 54 hiljade glasova.  Evo pregleda: Gradačac 5900, Doboj Istok 3100, Gračanica 6800, Srebrenik 4400, Lukavac 6400, Tuzla 3600, Živinice 9000, Kladanj 1500, Kalesija 4900, Sapna 2700, Teočak 1500, Banovići 4300, Čelić 1200. Ako ovim brojevima dodamo poštu i još uvijek neprebrojane glasoce, SDA bi u Tuzlanskom kantonu mogla osvojiti oko 60 hiljada glasova, što je na nivou Općih izbora 2022. godine kada je ta stranka odnijala apsolutnu pobjedu.

    Na Lokalnim izborima 2020. godine SDA je u Gradačcu osvojila 2542 glasa. Sada su uduplali broj glasova, plus su osvojili gradonačelnika Gradačca. U Gračanici je lista SDA 2020. godine osvojila 5507 glasova. Sada su osvojili 6800, plus su SDP-u preoteli gradonačelnika. U Srebreniku je SDA 2020. godine imala 5400 glasova. Sada su osvojili hiljadu glasova manje. Prije četiri godine SDA je u Čeliću osvojila 2400 glasova. Sada su poli za 50 posto. U Tuzli je SDA imala 6200 glasova. Sada su osvojili svega 3600 (s tim da su imali dvije liste). U Teočaku je SDA imala 1942 glasa, sada su na oko 1500. U Sapni je SDA 2020. godine imala 1000 glasova. Sada imaju 2700 (PDA-ov kadar prešao u SDA). SDA-ova lista u Kalesiji je imala 3280 glasova. Sada ima 4900. U Živinicama je SDA imala 10 hiljada glasova. Sada ima oko devet hiljada. U Lukavcu je SDA imala 5900. Sada ima 6400. U Banovićima je SDA imala 5400. Sada ima 43000- Plus su izgubili načelnika. U Doboj Istoku je SDA imala 2100. Sada ima 3100 glasova.

     

    SDP

    Prije ovih izbora, SDP je u Tuzlanskom kantonu imao tri gradonačelnika i to – Tuzla, Gradačac i Gračanica. Od ove tri općine uspjeli su sačuvati samo Tuzlu, dok su nakon 24 godine izgubili Gračanicu i Gradačac. Kada su u pitanju liste, SDP nije prešao cenzus u Banovićima i Čeliću. Od 13 općina, SDP je samo pobijedio u Tuzli. U zbiru, liste SDP-a za općinska vijeća u Tuzlanskom kantonu osvojile su oko 24000 glasova. Dodamo li im još poštu i neprebrojane glasove, SDP će doseći oko 27 hiljada glasova u Tuzlanskom kantonu, što znači da će imati duplo manje glasova od lista SDA. Ovo su brojevi glasova SDP-a po općinama u Tuzlanskom kantonu:  Gradačac 3300, Gračanica 6200, Doboj Istok 1000, Srebrenik – 2515, Lukavac 1300, Tuzla 5400, Teočak 160, Sapna 169, Banovići 294 (bez cenzusa), Živinice 2153, Kladanj 560, Kalesija 1700, Čelić 116 (bez cenzusa).

    Kada su u pitanju rezultati SDP-a 2020. godine situacija je bila ovakva. U Gradačcu je SDP imao 3700 glasova. Sada je pao na 3300. Plus su izgubili gradonačelnika. U Gračanici je SDP imao 7780 glasova. Sada su osvojili 6200. Plus su izgubili gradonačelnika. U Doboj Istoku je SDP imao 923 glasa. Sada imao oko 1000. U Srebreniku je SDP imao 1500 glasova. Sada imaju 2515. U Čeliću je SDP imao 98 glasova. Sada ima 116. U Tuzli je SDP imao 9700. Sada ima 5400. U Kalesiji je SDP imao 2200. Sada ima 1700. U Sapni je SDP imao 58 glasova. Sada ima 169. U Teočaku je SDP imao 121 glas. Sada ima 160. U Živinicama je SDP imao 3600 glasova. Sada ima 2100.  U Kladnju je SDP imao 1100 glasova. Sada ima 560. U Banovićima je SDP imao 329 glasova. Sada ima 294 glasa.

    DF

    Demokratska fronta je, gledajući brojeve, ostvarila najbolji rezultat u Tuzlanskom kantonu. Nemaju nijednog načelnika (imali kandidate u Lukavcu i Srebreniku), ali “liste za vijeća su u porastu. Istina, DF je prije četiri godine imao katastrofalne rezultate, tako da je svaki vijećnik – rast. Demokratska fronta je u zbiru u Tuzlanskom kantonu osvojila oko 9400 glasova, ali će nakon prebrojavanja svih uspjeti prebaciti 10 hiljada glasova u TK. Cenzus nisu prešli u Banovićima i Gradačcu, dok u Doboj Istoku nisu imali ni listu. Evo njihovih rezultata: Gradačac 332 (bez cenzusa), Gračanica 1224, Čelić 1000, Srebrenik 1000, Tuzla 1800, Teočak 257, Doboj Istok nemaju listu, Sapna 197, Kalesija 527, Živinice 1600, Lukavac 700, Banovići 138 (bez cenzusa), Kladanj 645.

    Kada je u pitanju rezultat DF-a 2020. godine, on je bio ovakav: Gradačac – 334 glasa. Sada su na istom nivou. Gračanica 1004 glasa 2020. godine, sada 1224 glasa. Donoj Istok je imao 120 glasova, sada nisu imali listu. U Srebreniku je 2020. godine DF osvojio 642 glasa, a sada ima preko 1000 glasova. U Tuzli je prije četiri godine DF imao 1900 glasova. Sada imaju oko 1800. U Lukavcu je DF imao 115 glasova. Sada ima 700. U Živinicama je DF imao 1200 glasova. Sada ima 1600. U Kladnju je DF imao 273 glasa, sada ima 645 glasova. U Banovićima je DF imao 390 glasova. Sada ima 138. U Sapni je DF imao 395 glasova, sada ima 200. U Teočaku DF nije imao listu 2020. godine, sada ima 257 glasova.

    NiP

    Najveći rast Narodi i Pravda ima u Tuzlanskom kantonu. U Srebreniku su uspjeli odbraniti načelničku poziciju. NiP nije imao listu u tri od ukupno 13 općina. No, u deset općina ova stranka će imati vijećnike. NiP-ove liste za gradska i općinska vijeća osvojile su oko 13 hiljada glasova. Evo pregleda: Gradačac 1700, Gračanica 620, Doboj Istok 592, Srebrenik 3100, Čelić – nema listu, Tuzla 701, Lukavac sa NS-om 653, Banovići 599, Živinice 3000, Kladanj 500, Kalesija 1300, Sapna – nema listu, Teočak – nema listu.

    Na izborima 2020. godine NiP, faktički, nije postojao u Tuzlanskom kantonu. U Doboj Istoku su 2020. godine osvojili 471 glas, sada su povećali na 592. U Tuzli su imali 1200 glasova, sada su pali na 700 glasova. U Srebreniku je bila nezavisna lista koja je prešla u NiP. Tada su osvojili 4200 glasova. Sada imaju 3100 glasova. U Kalesiji su imali 863 glasa, sada imaju 1300. U Živinicama su imali 547 glasova. Sada imaju 3000 glasova. U Kladnju su imali 297 glasova, a sada su osvojili 500 glasova.

    Naša stranka

    Naša stranka će imati vijećnike u Lukavcu (koalicija sa NiP-om), Tuzli, Gračanici i Srebreniku. U Gradačcu nisu prešli censuz, dok u drugim općinama tuzlanskog kantona nisu ni imali listu. Naša stranka je u Tuzlanskom kantonu osvojila ukupno 3500 glasova. Evo i gdje: Gradačac – bez cenzusa, 116 glasova, Gračanica 900 glasova, Doboj Istok bez liste, Lukavac NS-NiP 650, Tuzla 1291, Živinice – nema listu, Banovići – nema listu, Kladanj – nema listu, Kalesija – nema listu, Sapna – nema listu, Teočak-nema listu, Čelić – nema listu, Srebrenik – 505 glasova.

    Na izborima 2020. godina Naša stranka je u Gradačcu osvojila 234 glasa. Sada je osvojila 116. glasova. U Gračanici je NS 2020. godine osvojio 1232 glasa. Sada su pali na 900 glasova. U Lukavcu su imali 352 glasa. Sada u koaliciji s NiP-om imaju 650. U Tuzli su imali 1779. Sada imaju oko 1300.

    Stranka za BiH

    U Tuzlanskom kantonu Stranka za BiH je osvojila jednu načelničku poziciju i to u Čeliću. SBiH-ova lista je najbolje je rangirana u toj općini. U Kladnju i Banovićima SBiH nije imao liste, a cenzus nisu prešli u Lukavcu, Kalesiji i Tuzli. Najbolji rezultat ostvarili su u Gračanici gdje su ostvojili oko 1900 glasova. Evo pregleda po općinama Tuzlanskog kantona gdje je SBiH osvojio oko 8000 glasova. Gradačac – 538, Srebrenik – 614, Čelić 1812, Tuzla – 600 (nisu prešli cenzus), Kalesija – 46  (bez cenzusa), Sapna – 670, Teočak -346, Živinice – 1300, Lukavac – 450 (bez cenzusa), Banovići – bez liste, Kladanj – bez liste, Gračanica – 1900, Doboj Istok – 326.

    Na Lokalnim izborima 2020. godine Stranka za BiH je u Gradačcu osvojila 480 glasova. Sada su osvojili 538. U Gračanici su prije četiri godine osvojili 2100. Sada su osvojili oko 1900. U Doboj Istoku su imali 433, sada imaju 326. U Lukavcu su imali 957 glasova. Sada imaju 450. U Tuzli su imali 1600 glasova. Sada imaju 600. U Sapni su imali 1085 glasova. Sada imaju 670. U Kalesiji su imali 758 glasova. Sada imaju 46 glasova. U Živinicama su imali 3700. Sada imaju 1300. U Čeliću su imali 1900. Sada imaju 1800.

    Ovdje treba imati na umu da je izlaznost manja.

    Ako ove rezultate uporedimo sa rezultatima Općih izbora 2022. godine vidimo da je SDA ostala na istom novou kao prije dvije godine kada je osvojila 60 hiljada glasova za kantonalnu skupštinu. SDP BiH je dodatno pao, pa su od 37 hiljada osvojenih 2022. godine, sada na 30 hiljada glasova. DF je 2022. godine imao 20 hiljhada glasova, sada su prepolovljeni. NiP je porastao za oko tri hiljade glasova pa sad imaju 13000. Naša stranka je sada ukupno osvojila 3500 glasova, što je duplo manje nego na izborima 2022. godine.

    Bitka za gradove u SBK: Kandidati Trojke u službi Dragana Čovića. Naša stranka “pomaže” HDZ-u u Jajcu i Kiseljaku, SDP u Gornjem Vakufu!

    Piše:
    Redakcija
    -

    U svim gradovima Srednjobosanskog kantona gdje postoji šansa da zbog “podjele” bošnjačkih glasova, pobijedi kandidat HDZ-a, stranke Trojke imaju kandidate za načelnika. Tako gdje je izvjesna pobjeda HDZ-ovog kandidata, Naša stranka, SDP i NiP nemaju kandidata.

    Tako je, recimo, u Kreševu, gdje je neupitna pobjeda HDZ-a BiH u utrci za načelnika bit će samo jedan kandidat. I to kandidat HDZ-a Boris Marić. Slična situacija je i u Dobretićima. Oba kandidata su iz “hrvatskog bloka”. Identično je i u Vitezu. Stranke Trojke u ovom gradu nemaju kandidata. Razlog, u zbiru hrvatskih glasova je vise za oko 500 i eventualna kandidatura iz Naše stranke i SDP-a bi mogla ugroziti izvjesnu pobjedu HNS-ovog kandidata. Tako se u Vitezu za poziciju načelnika nadmeću Boris Marjanović, zajednički kandidat HDZ BiH, HDZ 1990, HSS STJEPANA RADIĆA i Mujo Trako (SDA). Na lokalnim izborima 2020. godine kandidat HDZ-a je pobijedio sa 5710 glasova. SDA-ov kandidat je osvojio 5254.

    No, tamo gdje su interesi HDZ-a ugroženi, Trojka je odlučila da ima svog kandidata. Najbolji primjer je Jajce.

    Na Lokalnim izborima 2020. godine Naša stranka nije ni sudjelovala na izborima u Jajcu. Općinski odbor stranke osnovan je tek u martu 2024. godine. Za predsjednika Općinskog odbora Naše stranke u Jajcu imenovan je Redžo Kurić. Upravo je Kurić kandidat Trojke za načelnika Jajca. Za funkciju načelnika Općine Jajce prijavili su se tri kandidata. SDA je kandidovala Edina Hozana. HDZ je kandidovao Božanu Bilandžiju, a Trojka, rekosmo, Redžu Kurića iz Naše stranke.

    Prema izbornim rezultatima ponovljenih izbora u Jajcu (decembar 2020.), u tom je gradu glasalo 12000 birača. Edin Hozan iz SDA je tada osvojio 6271 glas, a HDZ-ov kandidat Anto Brtan 4624. Ismar Halilović iz NiP-a je osvojio 1082 glasa.

    Bošnjačkih glasova je, dakle oko 7300, a “hrvatskih” oko 4624. Ukoliko se bošnjački glasovi podijele na dva jednaka dijela, izvjesna je pobjeda HDZ-ovog kandidata. I to zahvaljujući stranci koja je svoj odbor u Jajcu formirala u martu ove godine, nakon što su i službeno postali dio koalicije sa HDZ-om.

    Sada idemo u Kiseljak. HDZ u tom gradu ima na raspolaganju oko 5300 glasova. Za protukandidate HDZ-a na prošlim Lokalnim izborima glasalo je 3500 birača. Čak i ako bi bio samo jedan protukandidat HDZ-ovom kandidatu, male su šanse da se stranci Dragana Čovića “oduzme” Kiseljak. Međutim, stranke Trojke su odlučile da kandiduju kadra Naše stranke Anela Topalovića. Na Lokalnim izborima prije četiri godine, Naša stranka je u Kiseljaku osvojila 250 glasova. No, to ih nije omelo da imaju svog kandidata koji je, faktički, ubio svaku moguću priliku probosanskih stranaka u Kiseljaku. Kandidat SDA u Kiseljaku je Armin Halilović, a HDZ-a Mladen Mišurić-Ramljak.

    Novi Travnik je najbolji pokazatelj djelovanja Trojke u SBK. Na izborima 2020. godine u tom je gradu glasalo 11520 birača. Sve stranke za hrvatskim predznakom imaju oko 5000 glasova. Probosanskih birača je oko 6300. No, za načelnika Novog Travnika je izabran HDZ-ov Stjepan Dujom, jer su se probosanski glasovi podijelili na tri (dva nezavisna kandidata i NiP). SDA je 2020. godine osvojila 2333 glasa. SDP i NiP 2200. Naša stranka nije ni imala listu. U zbiru, SDA, SBiH i DF su osvojili oko 4200 glasova u utrci za Općinsko vijeće. Ovim strankama, dakle, fali oko 800 glasova da “izguraju” svog načelnika. No, Trojka je odlučila ponovo razbiti probosanske glasove. Tako su sada u utrci za gradonačelnika Novog Travnika Asmir Brljak (SDP), Eldin Delić (SDA) i Stjepan Dujo (HDZ BIH). Ukoliko bošnjački glasovi budu podijeljeni, HDZ BiH će “odbraniti” Novi Travnik, iako stranke HNS-a imaju u zbiru manje birača od takozvanih probosanskih stranaka.

    Na Lokalnim izborima 2020. godine HDZ BiH je za samo 135 glasova izgubio Gornji Vakuf, grad koji tokom agresije BiH bio pod opsadom HVO-a i Hrvatske vojske. SDA-ov kandidat je 2020. godine osvojio 3877 glasova, a HDZ-ov 3742. SDP-ov kandidat je osvojio 2245 glasova. Ako pogledamo glasove za Općinsko vijeće, vidimo da tzv. probosanske stranke imaju skoro duplo više glasova od HDZ-a (probosanske 6000, HDZ 3700). No, duplanje kandidata u tzv. probosanskom bloku može dovesti do toga da HDZ preuzme Gornji Vakuf. U utrci za načelnika Gornjeg Vakufa. SDA u trku za prvog čovjeka Općine šalje Esmina Hajdarevića, dok je kandidat HDZ BiH Marin Novakovića. Trojkin kandidat je Edin Gekić iz SDP-a.

    Odluka stupila na snagu u nedjelju: Šaćir Filandra i Sanjin Kodrić ukinuli “Preporod”!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Bošnjačka zajednica kulture Preporod više ne postoji. Preporod su ukinuli Šaćir Filandra i Sanjin Kodrić. Kodrić je predsjednik bivšeg bivšeg Preporoda, dok je Šaćir Filandra bio predsjednik Sklupštine ukinutog Preporoda.

    Odluka o ukidanju Preporoda donesena je 28. septembra na Skupštini održanoj u Travniku.

    “Na osnovu Člana 48. Statuta Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“, Skupština Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ na sjednici održanoj u Travniku 28. 9. 2024. godine donijela je sljedeću

    Odluku

    1. Potvrđuje se Odluka Upravnog odbora Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ za modifikaciju naziva Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ u naziv Bošnjačka zajednica kulture s pripadajućim izmjenama Statuta Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“.
    2. Odluka je obavezujuća za sve organe i članove Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“, uključujući sve organe i članove svih podružnica i drugih organizacijskih jedinica Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“, koji će Odluku provesti u skladu s uputama Direkcije Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“.
    3. Odluka stupa na snagu danom donošenja”, navedeno je u odluci koju je potpisao predsjednik Skupštine Preporoda Šaćir FIlandra.

    Na stranici Preporoda je objkavljena informacija da se ukida ovaj naziv, te da će ubuduće ova organizacija djelovati pod imenovom “Bošnjačka zajednica kulture.

    “Skupština Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“, temeljne i najstarije organizacije kulture Bošnjaka, odnosno bošnjačke kulturne matice i svjetske kulturne zajednice bošnjačkog naroda s tradicijom od 1903. godine, na sjednici održanoj 28. 9. 2024. godine u Travniku donijela je Odluku o modifikaciji

    Odluka je donesena s plebiscitarnom podrškom članova Skupštine s ciljem daljnjeg institucionalnog razvoja Bošnjačke zajednice kulture, primjereno dosegnutom stepenu institucionalne razvijenosti i sukladno daljnjim potrebama institucionalnog razvoja Bošnjačke zajednice kulture, kao i ukupne kulture i identiteta Bošnjaka i Bosne i Hercegovine kao cjeline. Donošenjem ove odluke naziv Bošnjačke zajednice kulture preciziran je na način koji jasno određuje njeno stvarno, generičko ime te eksplicitno iskazuje suštinu historijskog i savremenog postojanja ove institucije – institucionalnu pripadnost bošnjačkom narodu, zajedništvo kao oblik institucionalnog organiziranja i institucionalni odnos prema ukupnosti Bošnjaka kao naroda te institucionalno bavljenje kulturom Bošnjaka kao fundamentalnim identitetskim sadržajem. Odlukom je, nakon više sličnih ranijih nastojanja tokom prethodnih 20 godina, riješen problem adekvatnog imenovanja Bošnjačke zajednice kulture kao institucije, uzimajući u obzir njenu 121 godinu dugu i složenu historiju te sva dosadašnja transgeneracijska postignuća, kao i nužnost njena daljnjeg institucionalnog profiliranja u sadašnjosti i budućnosti.

    Bošnjačka zajednica kulture pravni je nasljednik niza svojih institucionalnih preteča i pravnih prethodnika – najprije društva „Gajret“, osnovanog 1903. godine, društva „Narodna uzdanica“, osnovanog 1924. godine, te jedinstvenog Muslimanskog kulturnog društva „Preporod“, nastalog 1945. godine spajanjem društava „Gajret“ i „Narodna uzdanica“, ali i više drugih kulturnih, prosvjetnih i sličnih organizacija tadašnjeg muslimanskog naroda, koja su ujedinjena u tadašnje Muslimansko kulturno društvo „Preporod“ kao sveobuhvatnu i krovnu organizaciju kulture Muslimana / Bošnjaka ovog vremena. U specifičnim društveno-političkim okolnostima datog historijskog trenutka, rad Muslimanskog kulturnog društva „Preporod“ zabranjen je i prekinut 1949. godine, a obnovljen s demokratskim promjenama 1990. godine, tad pod imenom Kulturnog društva Muslimana „Preporod“. U skladu s odlukom Prvog bošnjačkog sabora od 28. 9. 1993. godine o obnovi narodnog imena Bošnjak, za što se zalagalo upravo Kulturno društvo Muslimana „Preporod“, Kulturno društvo Muslimana „Preporod“ 1995. godine i zvanično je bilo preimenovano u Kulturno društvo Bošnjaka „Preporod“, a 1997. godine u Bošnjačku zajednicu kulture „Preporod“, kao u tom trenutku primjereniji naziv za temeljnu i najstariju organizaciju kulture Bošnjaka, odnosno kao izraz do tog trenutka ostvarenog razvoja institucije.

    U skladu s gornjim, nazivom Bošnjačka zajednica kulture kao generičkim i suštinskim nazivom obuhvaćena su sva dosadašnja imena ove institucije, počev od „Gajreta“, preko „Narodne uzdanice“ do „Preporoda“, uključujući i sve druge kulturne, prosvjetne i slične organizacije koje su nakon 1945. godine ujedinjene u tadašnje Muslimansko kulturno društvo „Preporod“. Kao i nazivi „Gajret“ i „Narodna uzdanica“ te svi drugi nazivi organizacija koje su institucionalne preteče i pravni prethodnici današnje Bošnjačke zajednice kulture, i naziv „Preporod“ ostaje i dalje pravno zaštićen kako u domaćem, tako i u međunarodnom pravnom prometu, pri čemu će se radi osiguranja kontinuiteta i vidljivosti tamo gdje je to potrebno naziv „Preporod“ zadržati  te i dalje upotrebljavati u svim slučajevima gdje za to postoje opravdani razlozi (npr. Hor „Preporod“, Ansambl narodnih pjesama i igara „Preporod“, Folklorni ansambl „Preporod“ i sl.), kao i u nazivima pojedinih organizacijskih jedinica Bošnjačke zajednice kulture (Galerija „Preporod“, RTV „Preporod“, Planinarsko društvo „Preporod“ i sl.). Stoga je naziv Bošnjačka zajednica kulture istovremeno i sveobuhvatan kako u historijskom smislu, tako i u smislu mogućnosti daljnjeg širenja institucionalnih kapaciteta i okvira Bošnjačke zajednice kulture”, objavljeno je na stranici Preporoda.

    Dakle, od 28. septembra Preporod više ne postoji, a ukinulu su ga  Šaćir Filandra i Sanjin Kodrić.

    Izborni rezultat u Podgorici vratio DPS u život: Gubi li vlast glavni grad Crne Gore?

    Piše:
    Senja Mahinić
    -

    Jučer su u Podgorici održani lokalni izbori na kojima je najbolji rezultat ostvarila Demokratska partija socijalista (DPS) osvojivši 29,9 posto glasova, odnosno 19 mandata od ukupno 58 koliko ima Skupština grada. Rezultat bi mogao dovesti do toga da vlast u Crnoj Gori čiju okosnicu čine Pokret Evropa sad (PES) i Demokrate, izgubi kontrolu nad glavnim gradom, s obzirom da ima manje mandata nego opozicija.

    Lista PES-a i Demokrata (Evropa sad – Demokrate – Još jače – prof. dr Saša Mujović) osvojila je samo 21,8 posto glasova, odnosno 14 mandata.

    Podgorički izbori su organizovani nakon što je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović napustio PES, odnosno sukoba sa predsjednikom stranke i aktuelnim premijerom Crne Gore Milojkom Spajićem, a što je ishodilo obaranjem gradske većine.

    Milatovićeva lista (Za bolju Podgoricu), koju je činila i URA, stranka bivšeg premijera Dritana Abazovića, osvojila je 10,5 posto glasova što će joj osigurati šest mandata.

    Srpske stranke krajnje desnice NSD i DNP (“Za budućnost Podgorice – Grad svih nas”) osvojile su 20,2 posto glasova, odnosno 13 mandata.

    Lista SDP-a i SD-a (Evropski savez – Boris Mugoša) osvojila je 5,4 posto glasova osiguravši tri mandata. Dva mandata osvojila je Stranka evropskog progresa (SEP) koju predvodi nekadašnji član DPS-a i bivši premijer Duško Marković, isto toliko lista Preokret. Bošnjačka stranka nije prešla cenzus (1,2) iako je na izbore izašla na manjinskoj listi.

    Ukupno su opozicione partije dobile 32 mandat, a za formiranje gradske vlasti dovoljna je većina od 30 ruku.

    Vlast bi mogli formirati DPS, zajednička gradska MIlatovića i URA-e, Evropski savez, SEP i Preokret, ali postoje i druge kombinacije.

    Iako ne baš respektabilan rezultat za listu predsjednika države, od Milatovića će zavisiti formiranje većine u Podgorici. To ga stavlja u ozbiljnu dilemu, ići sa PES-om koji je netom napustio i time obesmisliti izlazak iz stranke ili sa DPS-om, čiju vlast je rušio kao zajednički kandidat PES-a, Demokrata i stranaka krajnje srpske desnice na predsjedničkim izborima 2023. godine dobivši preko 200 hiljada glasova.

    Predsjedniku DPS-a Danijelu Živkovići sigurno nije puno jednostavnije jer ulazak u gradsku vlast sa dijelom stranaka koje su na krilima litija srušile vlast Mila Đukanovića sigurno neće ostaviti puno prostora za kritiku onih stranaka koje su odlučile postati dio Spajićeve vlade, kao naprimjer Bošnjačke stranke.

    S druge strane loš rezultat u Podgorici ozbiljno narušava legitimitet Spajićeve vlade, što će povećati pritisak da se raspišu novi parlamentarni izbori, a ujedno pokazuje da julska rekonstrukcija vlade i nije podigla njegovu popularnost. Podsjećamo, u julu su se Vladi osim Bošnjačke stranke priključile stranke krajnje srpske desnice, Nova srpska demokratija (NSD) i Demokratska narodna partija (DNP)

    Također, rezultat u Podgorici pokazao je da glasači Bošnjačke stranke nisu odreagovali identično na odluku da BS sudjeluje u crnogorskoj vladi. Dok su izborni rezultati u Gusinju odlično pozicionirali BS gdje je uduplala broj mandata, podgorički su bez sumnje razočarenje za lidera Ervina Ibrahimovića.

    “Seljaci” u političkom rječniku: Od Fortinih “seljaka koji su dobili rat” do Kenelinih “volova” i Miokovićevih “Bošnjevika”

    Piše:
    Amra Vrabac
    -

    Ne vrijedi nabrajati šta je sve pogrešno u govoru Kenele Zuko na jednom stranačkom skupu u Vogošći jer je zapravo sve pogrešno. Od načina na koji govori pa do sadržaja tog govora. Najmanje što je mogla uraditi je izviniti se. To je i uradila. No, može li i treba li Kenela Zuko nakon ovakovog istupa ostati na čelu Asocijacije žena SDA. Ukratko, ne može i ne treba. No, o tome ne donose odluku građani pa ni glasači SDA, već stranački organi koji bi trebali preuzeti odgovornost i pokazati da ne prihvataju podjele i uvrede kakve je izgovorila Zuko na nekom sijelu.

    No, je li problem samo Kenela Zuko? Nije. A evo i zašto.

    U medijskom prostoru u BiH svakodnevno smo bombardovani različitim izjavama i stavovima političara koji su možda i gori i oštriji od ovoga što je Zuko izgovorila, ali njena dodatna krivica je što se takav stav pripisuje cijeloj SDA.

    A sjećamo se još uvijek izjave lidera Naroda i pravde Elmedina Konakovića koji je iskazivao superiornost jednog kandidata jer je “genetski predodređen”, jer je sin jednog oca, da bude to što jeste. Konaković je naknadno tumačio tu svoju izjavu, ali već je bilo kasno. No, on od tog stava nije odustao. S ove vremenske distance kad je sin ipak u nekim stvarima bio kontra Konakovića pitanje je da li šef NIP-a ima isto mišljenje.

    Kada je predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta FBiH Dragan Mioković u jednom intervjuu prenosio riječi svog kolege Damira Nikšića koji na sjednicama pravi “one man show” pa u tom svom izričaju udrobi svega i svačega, da za Bošnjake kaže “bošnjevici” to nije izazvalo baš žestoke reakcije. A Bošnjaci su najveće žrtve agresije na BiH. Posebno Bošnjaci Istočne Bosne, Podrinja, Krajine. No, ono što izgovore Damir, Dragan i Dino brzo se zaboravi. Jer važnije je i gore šta kažu žene iz SDA.

    Kada je Edin Forto za britanski Guardian poručio da su u Sarajevu izgleda “seljaci dobili rat” reakcije su trajale tek koji dan. Nije više ni bitno što je tvrdio da je govorio o kulturi i muzičkoj sceni. A u tom “seljačkom” Sarajevu Forto koji se pravda da nije Bošnjak dobio je priliku da bude premijer KS. U historiji tog seljačkog Sarajeva pisat će da je Edin Forto bio prvi čovjek najbogatijeg kantona u BiH. U istom onom Sarajevu kojeg je zapaljenog napustio i poručio da se “ovdje više ne vraća”. Danas je Forto iz reda ostalih ministar u Vijeću ministara BiH. Možda se njemu ipak isplatilo otići.

    Njegovoj stranačkoj kolegici Miomirki Melank u Sarajevu smeta preglasni ezan pet puta dnevno nazivajući to upornim i bezobraznim ispiranjem mozga. No, ni to nije uvrijedilo nikoga kao što je to uradila osoba s početka teksta.

    Kada je zastupnica Naroda i pravde Mia Karamehić-Abazović 1000 mladih koji su ispunjavanjem svih propisanih kriterija dobili pravo na subvenciju za kupovinu prve nekretnine po pozivu Vlade KS i koje su im isplaćene u najmanjem iznosu otkako se provodi projekat, nazvala hiperprivilegovanom kastom i tada su reakcije trajale koji dan. Od tada do danas ostao je istoimeni naziv FB grupe koji već četiri puta izlazi na proteste jer nikada više nisu dobili ni jednu marku razlike subvencije.

    Mladi premijer KS Nihad Uk prvo im je poručio da su “šačica glasnih”, a onda i da para nema. Ali zato para ima za stranačke ljude kojima se ugovorima o djelu izvlače stotine hiljada KM. Počevši od Uka, pa do ostalih ministara u Vladi KS, Vladi FBiH, Vijeću ministara BiH. Svugdje gdje je trojka preuzela vlast.

    Kada je Nermin Nikšić odbio potpisati izjavu o Srebrenici koju je 2021. godine bošnjačkim liderima ponudio reisul-ulema Husein ef. Kavazović to je opravdao stavom da je SDP multietnička stranka i da ne želi podilaziti tvrdnjama neprijatelja da je Sarajevo bošnjačko. No, Nikšićev SDP sa NIP-om i Našom strankom godinama je vlast u Sarajevu, a do danas Kanton Sarajevo nije ispunio zakonsku obavezu o osnivanju Ureda za Srebrenicu. Čija je to sramota? Trojke ili SDA? Čija je sramota bila objava videa odlaska Rame Isaka pod rotacijama i uz muziku u Memorijalni centar Potočari?

    Kada je Milorad Dodik na jednom sastanku u Konjicu koalicionim partnerima opsovao genocid samo jedan od njih je napustio taj sastanak. Bio je to Kemal Ademović koji je rođen u Srebrenici. I nikada više nije pozvan za pregovarački sto.

    Ako bih morala izdvojiti samo jedan segment koji Zuko nije smjela izgovoriti u tom obraćanju bila bi to riječ Srebrenica. I kao novinar i kao čovjek biram riječi da nikada nikoga ne uvrijedim pišući o Srebrenici i genocidu. Biram riječi kada pišem o pronađenim posmrtnim ostacima identifikovanih žrtava. O majkama i njihovom bolu. Kada pišem o tabutima. Može li se za tabut reći ispraćaj. Ili je ispraćaj kolone s tabutima. Vagamo svaku riječ tih julskim dana, a i mimo jula.

    A zamislite samo da vam neko u lice opsuje genocid, najveću patnju Bošnjaka protekle agresije. Da vam u lice opsuje svaku žrtvu koja još nije pronađena jer politika koju je naslijedio štiti počinioce genocida. A vi s njim pregovarate. E to je ono na šta stalno trebamo reagovati.

    Slučaj Zuko ili nešto slično vjerovatno će se nekada nekome ponoviti. Ali bi bilo dobro da iz tog političkog blata zauvijek ostave Srebrenicu i žrtve.

    (NAP)

    123...63Stranica 1 of 63

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj