Član 3. Zakona o električnoj energiji Federacije Bosne i Hercegovine propisuje: “Ovaj zakon se zasniva na načelima nediskriminacije, pravičnosti, transparentnosti, tržišne konkurencije, reguliranog pristupa treće strane, slobode kretanja robe i slobode pružanja usluga, zaštite prava krajnjih kupaca i drugih sudionika na tržištu, javnog interesa i zaštite okoliša te slobode izbora opskrbljivača električnom energijom”.
Kada pročitamo ovaj član zakona, prvo što upada u oči je da se zakon zasniva na “načelima nediskriminacije” i “pravičnosti”. Kako se prvičnost, a i načelo nediskriminacije postiže uvođenjem “blok tarifa” teško će biti objasniti u pravnom postupku pred Ustavnim sudom ako se pravnici odluče obarati tarifne stavove po kojim oni koji troše više el. energije treba i da “plate više”.
Pravičnost je zasnovana na jednakim uslovima za sve, a po ovom prijedlogu JPEPBIH sva domaćinstva koja troše više od 268 kWh treba da plate više, a oni koji troše preko 1000 kWh treba da plate najviše. Načelo nediskriminacije je opće načelo, ali ako domaćinstva razdvajate po potrošnji el. energije onda vršite diskriminaciju domaćinstava koja imaju više članova (npr. supružnici i troje djece) jer logično je da ta domaćinstva i troše više energije, a imat će ugašenu sijalicu u hodniku.
JPEPBIH uvodi “blok tarifu” prema kojem se cijena el. energije neće mijenjati za one koji troše 268 kWh, a onima koji troše između 268 kWh i 1000 kWh hoće, a onima koji troše preko 1000 kWh tek onda hoće, to jest porast će najviše.
U manjem bh. entitetu uvedena je “blok tarifa” i tarifni stavovi za javno snabdijevanje električnom energijom po kategorijama potrošnje i grupama kupaca do 500 kWh od 501-1500 kWh i preko 1501 kWh.
Već ovdje vidimo različiti pristup i različite kategorije potrošnje, što je neobično jer je BiH jedan ekonomski prostor. Ovdje neću spominjati Elektroprivredu HZHB jer ona je, kada se gledaju druge dvije elektroprivrede, kao da se nalazi u Ruandi. Pa će, tako, električna energija kupcima od Elektroprivrede BiH skuplja, dok onima koji kupuju električnu energiju od Elektroprivrede Herceg-Bosne cijena ostati ista.
Idemo sada pojasniti pojedine detalje ovih kategorija potrošnje. I kod jedne i kod druge elektroprivrede penališe se veća potrošnja el. energije. To znači da ko koristi el. energiju za grijanje ili za hlađenje, uz još veći broj članova u domaćinstvu, mora platiti višu cijenu el. energije. To što se na -15 ili +40 morate grijati ili hladiti, to će vam biti otezavajuća okolnost i vi spadate u grupu onih koji rasipaju el. energiju. Doduše, ljudi su se nekada i grijali na otvoreni plamen tako da je povratak u prošlost neminovan, a globalno zatopljenje je vaš usud što se niste rodili kada je bilo ipak malo hladnije.
Kada je Elektroprivreda RS usvajala blok tarifu priopćeno je da će 80% korisnika/domaćinstava biti zahvaćeno povećanjem cijene iako je gornji prag 500 kWh. JPEPBIH nam priopćava da 60% domaćinstava neće biti obuhvaćeno povećanjem cijene iako je gornji prag 268 kWh.
Da to sada vidimo po potrošnji uređaja u domaćinstvu:
kada koristite naprimjer frižider, šporet, mašinu za veš, mašinu za suđe, bojler, TV uređaj i par sijalica (sve prosječno izuzev frižidera koji koristite čitav mjesec) i imate dva člana domaćinstva potrošit ćete ovih 268 kWh. Ako uključite samo jednu grijalicu ili samo jedan klima uređaj, vi već prelazite odobrenih 268 kWh jer ste tada rasipnik el. energije. Možete pogasiti sve sijalice, ali opet ćete biti rasipnik.
Sada dolazimo do apsurda, mediji su puni uputa za ekološki čisto grijanje putem toplotnih pumpi i mnogi su krenuli da ih uvode. Kada koristite sve pomenute uređaje i imate toplotnu pumpu u decembru, u januaru i februaru sigurno ćete preći gornji limit od 1000 kWh. Ako opet imate sve iste uređaje i koristite hlađenje preko toplotnih pumpi u junu, julu i avgustu sigurni ste “sretnik” koji će dobaciti do 1000 kWh (Hercegovina neupitno).
Ono što je posebno interesantno, a gledajući najavu JPEPBIH da cca 400.000 domaćinstava neće osjetiti povećanje cijene el. energije, ne mogu da se ne upitam koliko je u ovih 400.000 domaćinstava onih u kojima niko ne živi jer su otišli u Evropu. Hiljade, desetine hiljada kuća i stanova je prazno i oni zaista i ne troše 268 kWh. Ako su oni bili reper za ovaj podatak onda imamo problem jer demografske podatke imamo javno objavljene.
Sad želim komparirati odnose u gasnom i elektro sektoru.
U gasnom sektoru Evrope cijenu kubika najviše plaćaju uglavnom oni koji najmanje i troše prirodnog gasa (samo kuhanje i topla voda), a oni koji koriste prirodni gas i za druge namjene plaćaju manju jediničnu cijenu. Razlozi su lako razumljivi jer neko za vas rezerviše kapacitete, a vi hoćete ili nećete danas kuhati. Kada npr. gas koristite za hlađenje onda koristite kapacitete više i plaćate manje. Ovaj princip, po meni, nije pravičan jer se i ovdje dijele potrošači, ali je logičniji. Logičniji je i kad kupujete 20 metara drva da imate manju cijenu od onoga ko kupuje drva na vreću. JPEPBIH se odlučila kontra ovim modelima i želi za veću potrošnju i veću cijenu.
Sve ovo nam govori da je JPEPBIH u ozbiljnim problemima i da su krenuli putem povećanja cijene el. energije koji će sada utjecati na sve one koji žele el. energiju za grijanje da se preorijentišu na ćumur ili drva. Koga briga za ekologiju kad treba namaknuti veće prihode.
Ono što treba znati je to da kakvo god povećanje cijene el. energije bude, ono neće biti dovoljno da se pokrije gubitak od 140 miliona KM. JPEPBIH će morati povećati izvoz el. energije, ali i tu je “mrka kapa” jer su cijene el. energije toliko pale na berzama, da imamo MWh i u minusu ili da danima ne prelazi 50 EUR. Još kada se uvedu takse na CO2 imat ćemo puno razloga da se sjećamo kako smo nekada imali jeftinu el. energiju, ali i kako smo sve upropastili jer nismo gradili proizvodne objekte na vrijeme.
