Facebook Twitter Youtube
    Najpopularniji

    Analize

    Zaključci prođoše, Kvinta poziva na dijalog i “borbu protiv korupcije”: Može li se u Berlinu i Londonu o institucijama Njemačke i Britanije pregovarati sa likovima poput Nenada Stevandića?

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    “Imate li, negdje, prostor u Sarajevu gdje bismo 9. januara mogli održati akademiju povodom dana Srpske”, upitat će me u petak Nenad Stevandić, netom nakon završene konferencije za novinare  na kojoj su on i Milorad Dodik saopćili da će, bez obzira na povlačenje opozicije, Narodna skupština RS usvojiti zaključke kojim će formalno pokrenuti proceduru rušenja institucija BiH.

    “Imam”, odgovorit ću Stevandiću.

    “A gdje”, upitat će lider “Ujedinjene Srpske”, poznat po tome što je, kao SOS-ovac Jovice Stanišića, sa heklerom na ramenu etnički čistio Kotor Varoš od Bošnjaka i Hrvata.

    “U Centralnom zatvoru. Tamo biste trebali obilježiti dan RS. A ako vam je draže”, nastavit ću u prisustvu trojice kolega iz “sarajevskih medija”, “možete i u Istočnom Sarajevu, u državnom zatvoru”.

    Kasnije ću, ipak, saznati da ne može. Pritvorski kapaciteti državnog zatvora u Vojkovićima su popunjeni. Za samo devet dana, primijetit će u svojoj emisiji Pečat novinari RTRS-a, “osamnaest uhapšenih Srba”. Uglavnom osumnjičenih za ratne zločine počinjene 1992. godine.

    Godina je 2021. BiH je, opet, u fokusu svjetskih medija, govori se o novom ratu, američki zvaničnici pominju “moguću intervenciju”, ruski, pak, pružaju zaštitu Miloradu Dodiku i njegovoj politici, na Palama se usvajaju strateški dokumenti, koje, potom, provode “organi Srpske”. Sve podsjeća na 1992. godinu. Čak je i Nenad Stevandić tu. Nedostaju mu tek crvena beretka i hekler u ruci da bi slika iz ‘92. bila potpuna. No, pripadnici Žandarmerije, koji su u petak, sa dugim cijevima dežurali ispred zgrade Narodne skupštine RS, daju osjećaj “sigurnosti” onima što su u sali glasali za zaključke kojim su, koliko god neko tvrdio da je blef, formalno-pravno započeli proces rušenja institucija.

    “Tačka razlaza nije u cilju, nego u putu”, ispalit će na sjednici Narodne skupštine RS Nenad Nešić, “opozicionar” koji nije podržao zaključke koje je prethodno predložio SNSD sa partnerima.

    Cilj je, dakle, isti. I poziciji i opoziciji. Cilj je rušenje institucija BIH. Jedina razlika je, priznat će Nešić, u tome što se opozicija ne slaže da se na ovaj načini institucije države BiH mogu urušiti “bez rata”.

    “Danas, bez obzira što je legitimno da to tražimo, da iziđe se iz sistema PDV-a, da može da kontroliše svoj dio granice, da kontroliše ili da vrati pravosudni sistem potpuno u nadležnost RS, da to učini bez rata, ja mislim da se grdno vara”, bit će još iskreniji predsjednik SDS-a Mirko Šarović.

    Bez obzira na to, Milorad Dodik i Nenad Stevandić su nastavili da pozivaju na mir, provlačeći kroz svoje izjave da su zaključci Narodne skupštine RS idealni kao argument za pregovaračkim stolom sa “službenim Sarajevom”. Da, da, upravo to se moglo iščitati iz njihovih riječi izgovorenih u Narodnoj skupštini RS. Zaključci o prenosu nadležnosti su argument vlastima iz Banja Luke da za pregovaračkim stolom ojačaju svoju poziciju.

    Onda se ukazala Kvinta. Da nam poruči da pregovori nemaju alternativu i da će zaključci, pazite sada dobro, “omesti borbu protiv korupcije”.

    “Povećanje tenzije i blokade funkcioniranja institucija dovest će do restrikcija ekonomskih prilika za građane, odvratiti investicije i omesti u borbi protiv korupcije. Političari iz RS-a i oni u FBIH imaju prilike da nastave dijalog i hitno pronađu rješenje. Ohrabrujemo sve lidere da izgrade međusobno povjerenje tako što će odmah napustiti retoriku podjela i eskalacije i vratiti se u državne institucije u punom kapacitetu, gdje mogu razgovarati i o pitanjima neslaganja”, saopćit će ambasadori SAD-a, Velike Britanije, Njemačke, Italije, Francuske i EU.

    Otkud u saopćenju “političari iz Federacije”? Po kojem su osnovu oni krivi za to što je Narodna skupština RS usvojila zaključke kojim je počela proces rušenja institucija BiH? I, da li se u bilo kojoj državi, od ovih pet koje su izrazile zabrinutost, može pregovarati o “smanjenju kapaciteta vojske” i ukidanju ustavnih ili vrhovnih sudova? Ne može, naravno. I ne treba. Ali zašto onda ambasadori Kvinte, pojačani Johannom Sattlerom, od “političara iz Federacije” traže da se vrate dijalogu i “hitno pronađu rješenje”? Koje je to rješenje? Ukidanje Ustavnog suda BiH? Ukidanje Oružanih snaga BiH? Smanjenje ovlasti pravosuđa BiH i prestanak “progona Srba” optuženih za ratne zločine? Koje je “srednje rješenje” za to? I treba li i može li se, uopće, o tome pregovarati? Može li se pričati o “borbi protiv korupcije” dok vam u državnom Parlamentu sjedi Nenad Stevandić, bivši Stanišićev SOS-ovac koji je u haškim optužnicama označavan kao dio udruženog zločinačkog poduhvata koji je etnički očistio RS i na kraju počinio genocid u Srebrenici? Može li se pričati o borbi protiv korupcije dok vam širom RS-a crtaju murale sa likom Ratka Mladića? O kakvoj borbi protiv korupcije možemo pričati kada Narodna skupština RS usvaja zakone kojim dozvoljava negiranje genocida i drugih presuđenih zločina u BiH?

    Vratimo se dijalogu, poručit će nam Kvinta. Usvajanje zaključaka i “retorika podjela”, stava su ambasadori, “odvraćaju se investicije”. Ne, baš. Usvajanje zaključaka ne odvraća investitore. Usvajanje zaključaka urušava institucije BiH. I, nije cilj poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske bio da “skrenu pažnju sa ozbiljnih životnih pitanja” i “vlastite korupcije”. Njihov cilj je bio da razore Bosnu i Hercegovinu. Shvatio je to, čak, i Damir Mašić, SDP-ovac koji proteklih godina tvrdio isto što i ambasadori Kvinte tvrde sada.

    “Kome i dalje nije jasno da Dodik nakon današnjeg izlaganja u NSRS definitivno najavljuje vandalski napad na teritorijalni integritet i suverenitet države BiH, a samim tim i na mir i stabilnost u našoj zemlji, taj je ili glup ili lud”, napisao je Mašić na svom Twitter nalogu.

    Ambasadorima Kvinte, čini se, to očito nije jasno, pa zato na dijalog pozivaju i političare iz Federacije. A znamo da ambasadori nisu ni glupi ni ludi. Ali šta su onda? Samo ambasadori na privremenom radu u Bosni i Hercegovini.  Oni će se, prije ili kasnije, vratiti u svoje matične zemlje. Tamo nema pregovora o “smanjenju kapaciteta” državnih institucija. Tamo nema ratnih zločinaca u državnom Parlamentu. I tamo zvaničnici, barem ne javno, ne slave holokaust i ne slikaju murale Adolfa Hitlera. Tamo se pritvaraju oni koji ruše državu. Tamo se zatvara i Žilijen Asanž, jer je država procijenila da on svojim radom ugrožava državne institucije.

    No, ovdje ambasadori tih država traže da se za pregovarački sto sjedne sa Nenadom Stevandićem. Samo izvolite.

    OHR izvršio pritisak na Ustavni sud BiH: Nacrtom odluke predloženo odbijanje Komšićevog zahtjeva za ocjene ustavnosti Schmidtovih amandmana na Ustav FBiH i Izborni zakon BiH

    Piše:
    Redakcija
    -

    Pritisci Christiana Schmidta na sudije Ustavnog suda BiH su urodili plodom. Stručne službe i sudija izvjestilac pripremili su novi draft odluke i sada predlažu da Ustavni sud BiH na plenarnoj sjednici (19. i 20.) odbije zahtjeve Željka Komšića i Šefika Džaferovića kojima je zatražena ocjena ustavnosti odredaba Ustava Federacije BiH i Izbornog zakona BiH, a koje 2. oktobra nametnuo OHR. No, da bi Schmidtove “odredbe” bile proglašene “usklađenim sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima” i Ustavom BiH, za ovaj prijedlog odluke mora glasati petero sudija Ustavnog suda BiH. Izvjestiteljica u ovom slučaju je švicarska sutkinja Helen Keller i, ona je, nakon pritisaka iz OHR-a, sada stava da se Komšićev i Džaferovićev zahtjev treba odbaciti ili odbiti. Izvjesno je da će sutkinju Keller pratiti Valerija Galić, sutkinja Ustavnog suda BiH koja je funkciju dobila na prijedlog HDZ-a BiH.  Preostalih petero sudija, među kojima je troje domaćih i dvoje stranaca, još uvijek nije zauzelo stav. Ukoliko od njih petero, troje bude protiv ovakvog prijedloga, to će značiti da Ustavni sud BiH opet neće moći donijeti odlulku i da će predmet ponovo biti razmatran na nekoj od narednih plenarnih sjednica.

    Ustavni sud BiH je u ovom trenutku nepopunjen, jer nakon penzionisanja Mate Tadića i Miodraga Simovića nedostaje dvoje sudija, po jedan iz oba entiteta. Tako u Ustavnom sudu BiH trenutno sjede Valerija Galić, Helen Keller, Mirsad Ćeman, Zlatko Knežević, Seada Palavrić, Angelika Nussberger i Ledi Bianku. Švicarska sutkinja Helen Keller je, rekosmo, izvjestilac i ona je, sa stručnom službom i registrarom Ustavnog suda Sevimom Sali-Terzić pripremala draft odluke kojom se odbija Komšićev i Džaferovićev zahtjev. Inače, registrar Ustavnog suda Sevima Sali-Terzić je već na svom Twitter nalogu dijelila objave u kojima se, faktički podržava odluka OHR-a o nametanju izmjena Izbornog zakona i Ustava FBiH.

    “Retvitovanje raznih stavova o nekom pitanju nije ni podržavanje, niti opstruiranje bilo čega, već praćenje i dijeljenje raznih mišljenja. Ja sam ranije prenijela i drugačija mišljenja. Međutim, ništa od ovoga neće i ne može utjecati na odlučivanje Ustavnog sudal, koji u svakom predmetu odluke donosi na osnovu Ustava BiH, a ne na osnovu različitih razmišljanja i javnosti i na društvenim mrežama”, izjavila je za Istraga.ba registrar Ustavnog suda Bih Sevima Sali-Terzić.

    Međutim, prema informacijama Istrage, stavovi određenih diplomata bili su ključni prilikom pripreme nacrta odluke Ustavnog suda BiH. Christian Schmidt je lično imao sastanke sa pojedinim ustavnim sudijama koju su, nakon toga, promijenili mišljenje glede Komšićevog i Džaferovićevog zahtjeva.

    Podsjećamo, član Predsjedništva BiH Željko Komšić zatražio je od Ustavnog suda BiH izjašnjenje da li su amandmani na Ustav FBiH i Izborni zakon koje je 2. oktobra ove godine nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt usklađeni sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama.

    Jedna od odredaba čiju je ocjenu zatraži Željko Komšić i Šefik Džaferović odnosi se na izbor predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH.

    “Bilo koja grupa od jedanaest delegata iz svakog od klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda može predložiti kandidata iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda, pod uvjetom da svaki delegat može podržati isključivo jednog kandidata. Svi kandidati mogu biti izabrani u skladu s ovim članom ili na mjesto predsjednika ili na mjesto potpredsjednika
    Federacije”, glasi prvi član Amandmana CXX kojeg je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt.

    Visoki predstavnik je, tako, nametnuo iste odredbe Ustava FBiH za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu U14/12 već utvrdio da nisu u skladu sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom, uz promjene koje se odnose samo na potrebni broj glasova u okviru klubova konstituentnih naroda uz isključivanje Ostalih kao mogućih kandidata za te funkcije čime su dovedeni u identičnu situaciju kao i prije usvajanja ovih odluka Visokog predstavnika.

    Podsjećamo, u izreci Odluke Ustavnog suda BiH, broj U14/12 navedeno je: “Djelimično se usvaja zahtjev Željka Komšića, u vrijeme podnošenja zahtjeva člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Utvrđuje se da član 80. stav 2. tačka 4. (tačka 1. stav 2. Amandmana LXXXIII) i član 83. stav 4. (tačka 5 Amandmana XL dopunjen tačkom 4 Amandmana LXXXIII) Ustava Republike Srpske, član IV.B.1. član 1. stav 2. (dopunjen Amandmanom XLI) i član IV.B. 1. član 2. st. 1. i 2. (izmijenjen Amandmanom XLII) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te čl. 9.13, 9.14, 9.16. i 12.3. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH” br. 23/01, 7/02,9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32 /10, 18/13 i 7/14) nisu u skladu s članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda”, navedno je u Odluci Ustavnog suda BiH objavljenoj 12. maja 2015. godine.

    Dakle, Ustavni sud BiH je utvrdio da član IV.B. 1. član 2. stav 1. i 2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava.

    “U izboru predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, najmanje trećina delegata iz klubova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata u Domu naroda mogu kandidovati predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine. Izbor za predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine zahtijeva prihvatanje zajedničke liste tri kandidata za predsjednika i potpredsjednike Federacije, većinom glasova u Zastupničkom domu, a zatim i većinom glasova u Domu naroda, uključujući većinu kluba svakog konstitutivnog naroda”, glase odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da nisu u skladu sa Evropskom konvencijom.

    Obrazlažući svoju Odluku, Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio je da su odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojima se Ostalima ne omogućava kandidiranje za predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH suprotne Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropskoj konvenciji. Osporene odredbe, Visoki predstavnik je promijenio, ali je suština ostala ista, što se može jasno vidjeti iz sljedećeg: “Bilo koja skupina od jedanaest delegata iz svakog od klubova konstitutivnih narodau Domu naroda može predložiti kandidata iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda, pod uvjetom da svaki delegat može podržati isključivo jednog kandidata. Svi kandidati mogu biti izabrani u skladu s ovim članom ili na mjesto predsjednika ili na mjesto dopredsjednika Federacije”, kako glasi odredba Ustava FBiH koju je navedenim amandmanima nametnuo Visoki predstavnik.

    Visoki predstavnik je, tako, samo izmijenio broj delegata koji moraju podržati kandidate za predsjednika ili potpredsjednike Federacije BiH, ističući da se mogu kandidirati samo kandidati iz reda konstituentnih naroda. Građane Bosne i Hercegovine iz grupacije „Ostali“ zbog kojih je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio kršenje Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava, Visoki predstavnik ponovno ne pominje niti im daje mogućnost da kandidiraju svog kandidata bilo za predsjednika ili potpredsjednika FBiH niti imaju bilo kakvu ulogu u predlaganju kandidata, što se obavlja isključivo u okviru klubova konstituentnih naroda. Tako je, dakle, Visoki predstavnik nametnuo odredbe koje su u direktnoj suprotnosti sa Odlukom U14/12 Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, pa samim time i Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

    Dakle, Ustavni sud BiH je već jednom utvrdio da je način izbora rukovodstva Federacije BiH neustavan. No, nakon pritiska OHR-a sada se razmatra drugačija mogućnost.

    Hronologija rušenja sigurnosnog sistema: Od izbora do Ušća

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Za početak samo naslovi tekstova uglavnom zasnovanih na saopćenjima Tužilaštva BiH.

    “Uhapšen direktor OSA-e Osman Mehmedagić”, objavljeno je 14. jula 2021. godine.

    “SIPA pretresa prostorije CIK-a”, pisalo je na portalu banjalučke Alternativne televizije 18. maja 2021. godine.

    “Afera “Sigurnosne provjere”: Podignuta nova optužnica protiv Osmana Mehmedagića, optužen i ministar Selmo Cikotić”, objavio je Avaz 17. februara 2021. godine.

    “Podignuta optužnica protiv Vahidina Šahinpašića, glavnog inspektora SIPA-e”, saopćeno je iz Tužilaštva BiH 15. decembra 2020. godine

    “Avaz” saznaje: Podignuta nova optužnica protiv Osmana Mehmedagića, optužen i ministar Selmo Cikotić”, pisalo je na stranici Avaza 14. decembra 2020. godine.

    “Tužilaštvo BiH: Podignuta optužnica protiv Sadika Ahmetovića, bivšeg ministra sigurnosti BiH”, glasilo je saopćenje Tužilaštva BiH objavljeno 10. decembra 2020. godine.

    “Snimak iz Pošte: Podignuta optužnica protiv Osmana Mehmedagića i uposlenika OSA-e Muhameda Pekića”, pisalo je na naslovnicama većine portala i medija 10. oktobra 2020. godine.
    “Podignuta optužnica protiv bivšeg ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića”, objavljeno je 30. decembra 2019. godine.

    “Podignuta optužnica protiv tužioca Bože Mihajlovića”, saopćeno je iz Tužilaštva BiH 19. juna 2018. godine.

    Sada ćemo, na osnovu optužnica ili naredbi o provođenju istraga, stavljajući sve stvari u politički kontekst, opisati krivična djela za koja sumnjiče ili optužuju aktualne čelnike CIK-a, aktualnog ministra sigurnosti, šefa Kriminalističko-istražnog odjela SIPA-e, dvojicu bivših ministara sigurnosti i direktora OSA-e.
    CIK
    Otkako je u martu prošle godine izabran trenutni saziv CIK-a, HDZ i SNSD nastoje srušiti tu instituciju, tvrdeći da su članovi Komisije nezakonito izabrani. Kadrovi HDZ-a BiH pokrenuli su sudski postupak zbog izbora članova CIK-a, a istovremeno ne dopuštaju da predstavnici ove Komisije budu dio Interresorne radne grupe za izmjenu Izbornog zakona BiH. Na kraju je u sve uključeno Tužilaštvo BiH kojim rukovodi Gordana Tadić.
    “Pravosuđe i međunarodne institucije moraju reagirati na skandalozne odluke SIP-a i izbornu krađu. Službeno okončanje izbornog procesa vezanog za nedavno održane lokalne izbore u Bosni i Hercegovini, nažalost, u praksi je pokazalo sve ono na što kao krovna organizacija hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini mjesecima već upozoravamo”, navedeno je u saopćenju Hrvatskog narodnog sabora BiH koje je 6. decembra prošle godine objavljeno i na službenoj web stranici Hrvatske demokratske zajednice BiH.
    Gordana Tadić je reagirala i o svemu ekskluzivno izvijestila banjalučku Alternativnu televiziju.
    “Pripadnici SIPA ušli su u prostorije Centralne izborne komisije (CIK) po usmenoj naredbi Tužilaštva”, potvrđeno je za ATV 18. maja 2021. godine.
    A evo šta o aktualnom sazivu CIK-a misle Milorad Dodik i Dragan Čović.
    “Ja sam svima, bez iznimke, rekao kako je SIP (Središnje izborno povjerenstvo) kao institucija prevažan, ali da ljudi koji sjede tamo, ne ispunjavaju ni minimum uvjeta”, kazao je predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović.
    Nakon sastanka sa Miloradom Dodikom u Mostaru lider HDZ-s BiH je rekao njihov zajednički stav da je “CIK nelegalan“.
    OSA
    “OSA BiH je neprijateljska organizacija”, kazali su u Mostaru lideri HDZ-a BiH Dragan Čović i Milorad Dodik. Napad na tu agenciju započeo je krajem 2016. godine, nekoliko mjeseci nakon što je Osman Mehmedagić postao njen direktor. Podsjećamo na neke od ključnih napada na ovu državnu sigurnosnu agenciju. Sve je krenulo od afere Ušće za koju je izvor bio – Nenad Stevandić.

    “Ekskluzivno: RTRS u posjedu naloga OBA-e (Obavještajno-sigurnosne agencije BiH) za prisluškivanje zvaničnika Srbije”, objavljeno je na sajtu Radio televizije Republike Srpske kao najava centralnog Dnevnika emitiranog 29. 12. 2016. godine.

    U prilogu koji je uslijedio objavljeno je kako OSA BiH provodi operaciju “Ušće” u okviru koje prisluškuje zvaničnike Srbije. Na tu su objavu reagovali Nenad Stevandić, Nikola Špirić, a vijest su prenijeli svi vodeći srbijanski mediji. Sazvana je hitna sjednica Komisije za nadzor nad radom OSA-e i utvrđeno je da u okviru operacije Ušće  nije bilo prisluškivanja zvaničnika Republike Srbije, što je zvanično saopćeno 17. januara 2018. godine. Zaključke Komisije javnosti je prezentirao SNSD-ov zvaničnik Nikola Špirić.

    Pola godine kasnije, u Mostaru su se susreli Dragan Čović i Milorad Dodik. Na konferenciji za medije održanoj 12. jula 2017. godine, Čović i Dodik su govorili protiv Obavještajno-sigurnosne agencije BiH.

    “OSA je neprijateljska organizacija koja radi na štetu srpskog i hrvatskog naroda”, kazao je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik

    “OSA ne radi svoj posao”, kazao je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH.

    Dva dana nakon Dodikove i Čovićeve mostarske konferencije za medije, javnosti se putem Euro Blica obratio i Božidar Spasić, bivši šef specijalnog tima Službe državne bezbjednosti Jugoslavije. I ovaj bivši visokopozicionirani DB-ovac optužio je OSA-u da nezakonito prisluškuje visoke zvaničnike Srbije i Hrvatske.

    “Srpske službe bezbjednosti već dugo imaju saznanja da OSA prisluškuje oko 300 političara i zvaničnika u BiH, Srbiji i Hrvatskoj. Oprema za prisluškivanje nabavljena je u Turskoj, tako da je vrlo moguće da prikupljeni podaci o srpskim i hrvatskim zvaničnicama, osim na stolu Bakira Izetbegovića, završavaju u Ankari. Izjave Dodika i Čovića kojima OSA-u nazivaju neprijateljem i agencijom kojom upravljaju paraobavještajni centri nisu date tek tako. Sigurno da su i do njih došla ta saznanja”, kazao Spasić.

    Prema pisanju srbijanskog KRIK-a, Božidar Spasić je u novembru 2016. godine osuđen u Belgiji zbog naručivanja ubistva kosovskog aktiviste Envera Hadrija. Ubistvo je počinjeno po nalogu tadašnjeg DB-a, a Hadrija su, prema nepravomoćnoj presudi, te 1990. godine, ubili srbijanski kriminalci Andrija Drašković i Veselin Vukotić.

    Božidar Spasić bio je dugogodišnji saradnik Stanka Čolaka, također visokog funkcionera tadašnjeg DB-a i prvog rođaka HDZ-ovog zvaničnika Bariše Čolaka. Kada je Čolak stekao uslove za penziju, ispraćaj mu je, te 1986. godine, organizovao upravo – Božidar Spasić. Čuvena fotografija sa  ispraćaja već je objavljivana u medijima i na njoj se, osim Spasića i Stanka Čolaka još nalaze visoki funkcioneri DB-a Predrag Đorđević, Josip Perković i Ivan Lasić.

    Stanko Čolak danas živi u Beogradu. Ne pojavljuje se u javnosti, ali većina HDZ-ovih zvaničnika s njim je u stalnom kontaktu, a naročito dobre veze  s njim je gajio bivši zamjenik predsjednika HDZ-a Hrvatske – Milijan Vaso Brkić, donedavna siva eminencija svih paraobavještajnih akcija u Hrvatskoj. No, vratimo se na sigurnosne agencije u BiH. Nakon što je RTRS optužio OSA-u da prisluškuje zvaničnike Srbije, zbog čega su Dodik i Čović proglasili OSA-u neprijateljskom organizacijom, a njihovu priču “podebljao” Božidar Spasić, uslijedila je nova afera.

    “Špijunski napad iz BiH: OSA prisluškivala političare iz Hrvatske i BiH”, objavljeno je na portalu Večernjeg lista 21. septembra 2017. godine, svega deset mjeseci nakon što je RTRS objavio da OSA prisluškuje i srbijanske zvaničnike.

    U svojoj analizi ovog slučaja, Večernji listi navodi da “jedini koji u BiH može naložiti tajno praćenje i prisluškivanje jeste predsjednik Suda BiH.

    “Za čije interese”, pita se autor teksta koji dalje navodi da Sud BiH nije odgovorio da li je izdao naloge za prisluškivanje hrvatskih zvaničnika.

    Pet dana kasnije, 26. septembra 2017. godine u Sarajevu su se susreli direktori obavještajnih agencija BiH i Hrvatske i konstatovali  da OSA nije prisluškivala hrvatske zvaničnike.

    No, koordinirana akcija nije prestala. U novembru 2018. godine, netom nakon što je izabran za srpskog člana Predsjedništva BiH, Milorad Dodik je ponovo krenuo u napad na OSA-u.

    “Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) BiH je neprijateljska organizacija prema srpskom narodu i Republici Srpskoj i RS će uspostaviti vlastiti sistem odbrane kakav postoji u ostalim zemljama. RS ima pravo da štiti svoju slobodu, institucije, po Ustavu ima pravo na obavještajno praćenje svih koji su protiv ustavnog poretka i to ćemo raditi”, rekao je Dodik okupljenim banjalučkim novinarima 21. novembra 2018. godine.

    Mjesec i po kasnije u javnosti su objavljeni dokumenti koji dokazuju da su OSA i SIPA dostavili Tužilaštvu BiH informacije o izdavanju lažnih diplomama preko širokobrijeških firmi čiji je vlasnik Ivan Ševo. Tužilaštvo BiH je odbilo voditi istragu, ali nakon što je slučaj dospio u javnost, “po službenoj dužnosti” je formiran predmet. I zadužuje ga tužilac Oleg Čavka. Prvo što radi – traži diplome čelnika svih sigurnosnih agencija, a u fokusu mu je diploma direktora Obavještajno sigurnosne agencije BiH Osmana Mehmedagića. S obzirom na to da nije uspio pronaći ništa kako bi donio naredbu o provođenju istrage, Čavka angažira Inspektorat RS da u Banja Luci provjeri diplomu izdatu direktoru OSA-e.

    “Inspektorat Republike Srpske naložio je da se poništi dipoloma direktora Obavještajno sigurnosne agencije BiH”, glasila je vijest objavljena 15. avgusta 2019. godine.

    Uslijedila je, potom, žalba, nakon čega je Inspektorat Republike Srpske donio odluku o prolongiranu poništavanja diplome.

    “Prosvjetna inspekcija RS uvažila je molbu rektora Univerziteta za poslovne studije Banjaluka (UPS) Radovana Klincova da bude odgođeno postupanje po rješenju inspektora kojim je UPS-u naloženo da poništi i oglasi ništavnom diplomu direktora Obavještajno-bezbjednosne agencije BiH Osmana Mehmedagića Osmice”, objavljeno je 5. septembra u Nezavisnim novinama.

    Zbog ove odluke uslijedila je kazna. Vlada Republike Srpske na sjednici održanoj 31. oktobra 2019. godine donijela je odluku o smjeni vd.  glavne inspektorice Inspektorata RS Danijele Batar. Dnevni avaz, portal klix i drugi mediji su tada objavili tekst pod naslovom – smijenjena inspektorica koja je odbila poništiti diplomu direktoru OSA-e Osmanu Mehmedagiću.

    Pet dana poslije, prvobitna odluka o odgodi poništavanja diplome je promijenjena. Novi direktor Inspektorsta Republike Srpske je donio odluku o poništavanju diplome, a u obrazloženju je navedeno da “prijave nisu bile uredne”.

    Međutim, Okružni sud u Banja Luci je poništio rješenje Inspektorata Republike Srpske ustvrdivši da je diploma direktora OSA-e nezakonito poništena.

    odluka Okružnog suda u Banja Luci

    Kako je vrijeme odmicalo, Tužilaštvo BiH je intenziviralo istrage protiv direktora OSA-e. Tako je državni tužilac Oleg Čavka optužio direktora Mehmedagića zbog nezakonitog izuzimanja snimaka iz Pošte. Sud BiH je oslobodio direktora OSA-e a postupajući Branko Perić je rekao da je “nad ovim slučajem lebdjela politika” te da su vršeni pritisci na sudije. Nakon oslobađajuće presude Tužilaštvo BiH je podiglo novu optužnicu protiv Mehmedagića zbog krivičnog “nezakonitog imenovanja članova Komisije za sigurnosne provjere”.

    Istraga u ovom predmetu je formirana na osnovu prijave Adisa Drnde, službenika SIPA-e povezanog sa federalnim ministrom unutrašnjih poslova Aljošom Čamparom. Tužilaštvo BiH teretilo je Selmu Cikotića i  Osmana Mehmedagića sa su “nezakonito”. predložili imenovanje Muriza Druškića u Komisiju za rješavanje žalbi u postupku sigurnosnog provjeravanja. Postupajući tužilac u ovom predmetu bio je Oleg Čavka. Prema Službenom glasniku BiH, broj 57, od 18. septembra 2020. godine, odluku o imeovanju članova ove Komisije, među kojima je i Muriz Druškić, donijelo je Vijeće ministara BiH, a akt je potpisao predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija.

    Iako je Tegeltija potpisnik “sporne” odluke, on nije nije optužen, kao ni njegov zamjenik Vjekoslav Bevanda bez čijeg glasa Komisija ne bi mogla biti imenovana. Sud BiH je ponovo odbio potvrditi te optužbe zbog nepostojanja osnovane sumnje. Kako su mu propale sve istrage, Čavka se odlučio za procesuiranje Američkog univerziteta na kojem je Osman Mehmedagić stekao diplomu te je na kraju uhapsio direktora OSA-e i to bez prethodne naredbe Suda BiH za pretres kancelarija.

    SIPA

    Vahidin Šahinpašić je najviši rangirani bošnjački kadar u SIPA-i. Vodio je istragu u predmetima protiv Nasera Keljmendija te Fahrudina Radončića i drugih. Optužen je na osnovu prijave Josipa Šimića Đinđića koji je, ujedno, i ključni svjedok u ovom predmetu. Osim Šimića, svjedoci protiv Šahinpašića su glavna državna tužiteljica Gordana Tadić i bivša potpredsjednica VSTV-a Ružica Jukić.
    Ćazim Hasanspahić i Mijo Krešić
    Postupajući tužilac je Ćazim Hasanspahić, inače blizak prijatelj Mije Krešića, visokog zvaničnika HDZ-a BiH i rođaka Gordane Tadić.

    Sud BiH odbio je potvrditi optužnicu protiv Šahinpašića zbog nepostojanja osnovane sumnje.

    Dragan Mektić
    “Tužitelj Posebnog odjela za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Tužiteljstva Bosne i Hercegovine podignuo je optužnicu protiv Dragana Mektića, bivšeg ministra sigurnosti te države, i još tri osobe zbog kaznenog djela zlouporabe položaja ili ovlasti te pomaganja u izvršenju kaznenih djela”, saopćeno je u decembru prošle godine iz Tužilaštva BiH.
    Ukoliko, pak, pročitate optužnicu u ovom slučaju vidjet ćete da je Dragan Mektić optužen zbog kršenja Zakona o sukobu interesa.
    Postupajuća tužiteljica u ovom predmetu je Vedrana Mijović, kćarka SNSD-ovog zvaničnika Slavka Jovičića Slavuja. Prije nego je optužen, Mektić je bio jedan od najvećih kritičara bh. pravosuđa i režima Milorada Dodika i Gordane Tadić.
    Državni tužilac Božo Mihajlović
    Sud Bosne i Hercegovine prvostepeno je osudio Božu Mihajlovića, državnog tužioca, po deset tačaka optužnice na pet godina zatvora za nesavjestan rad u službi jer je propustio vršiti nadzor nad radom i postupanjem svoje daktilografkinje.

    “Mihajlović je bio svjestan da usljed propuštanja nadzora nad radom i postupanja [daktilografkinje] može biti otuđen privremeno oduzeti novac iz više predmeta Tužilaštva Bosne i Hercegovine, koji je i otuđen”, kazala je u junu ptošle godine sutkinja Amela Huskić.

    Njena presuda je, međutim, ukinuta zbog bitnih povreda postupka.

    Optužnica protiv Mihajlovića je podignuta tokom mandata Gordane Tadić. Mihajlović je do optuženja bio zamjenik glavne državne tužiteljice i šef odjela za privredni i organizirani kriminal. Svjedoci Tužilaštva BiH u ovom predmetu protiv Bože Mihajlovića bili su Oleg Čavka, Dubravko Čampara, te kriminalac iz Prijedora i bivši pratilac Željka Ražnatovića Arkana – Saša Milaković. Mihajlovićeva daktilografkinja nikad nije optužena. Inače, tužilac Mihajlović je vodio istrage u predmetima Lutka u okviru kojih su pod istragom ili optuženjem bili istraživan Naser Keljmendi i Fahrudin Radončić. Brat postupajuće sutkinje Amele Huskić koja je osudila Mihajlovića na pet godina robije bio je kadar Radončićevog SBB-a. Amer Bekrić je bio direktor Federalne agencije za privatizaciju.

    Analiza Senada Avdića: Najavljenom smjenom CIK-a BiH, prepuštanjem HDZ-u četvrtog delegata u Domu naroda PS BiH, Nikšić i Konaković kližu po rubu ambisa podjele zemlje!

    Piše:
    Senad Avdić
    -

    Jedna od najvećih političkih drama i potencijalno zapaljivih  kriza u funkcioniranju vlasti proteklih godina odvijala se u noći između 11. i 12. marta 2020. godine. Te je noći Zastupnički dom Parlamentarne Skupštine BiH nakon višesatne rasprave, prekida, svađa i ultimatuma razriješio članstva u Centralnoj izbornoj komisiji troje njenih članova kojim je istekao mandat, Branka Petrića i Novaka Božičkovića, iz reda Srba, te Stjepana Mikića, predstavnika Hrvata u CIK-u. Većinom glasova državnih parlamentaraca njih su zamijenili Vanja Bjelica-Prutina i Jovan Kalaba (Srbi) i Željko Bakalar (Hrvat). Bošnjačkim članovima, Suadu Arnautoviću i Ahmetu Šantiću su produženi mandati.

    Razrješenja starih i imenovanja novih članova CIK-a obavila je parlamentarna većina u Zastupničkom domu PS BiH nakon što Komisija koja je bila formirana da predloži kandidate to nije obavila u  predviđenom roku od 30 dana. Na čelu te Komisije nalazio se Milan Tegeltija, tadašnji predsjednik Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, koji je samog sebe izabrao na tu funkciju. Pored Tegeltije u Komisiji su bili i Borjana Krišto (HDZ), Nebojša Radmanović (SNSD-a), te Stjepan Mikić, dugogodišnji član CIK-a imenovan od HDZ-a, te SDA-ov predstavnik Safet Softić. Plan je bio očigledan – preko stranački odanih ljudi nastaviti u nedogled dominaciju Dodikovih i Čovićevih kadrova u Centralnoj izbornoj komisiji.

    Kako je preduhitren Milan Tegeltija

    Puno bi nam vremena oduzelo, a poštujemo i elementarnu „kulturu sjećanja“ naših čitatelja da izdvojimo samo najvažnije razloge zbog kojih je dugogodišnji ansambl Centralne izborne komisije moralo temeljito protresti i promijeniti. CIK je godinama predstavljao svojevrsni otuđeni centar moći amnestiran od bilo kakve demokratske provjere i nepodložan kritikama i smjenjivosti. Nikada njegov prethodni menadžment nije ponudio zadovoljavajući odgovor na sudbinu 50-ak tona izbornog materijala koji je „kalirao“, „ispario“ u  skladištima. Ostalo je neodgovoreno i zbog čega se izborni materijal štampao Dodikovoj zavičajnoj štampariji u Laktašima. Ostalo je trajno visiti u zraku čudno partnerstvo između pojedinih članova CIK-a i ruskog ambasadora u BiH Petra Ivancova, njegovih čestih vizita sjedištu CIK-a i boravci njegovih članova tokom izbora u Rusiji. Nije se CIK „štel mešati“ ni u više-manje konkretne dokaze o izbornom inženjeringu koje su institucije Hrvatske, u suradnji sa ruskim „prijateljima“ provodile u procesu „hvatanja“ birača iz te zemlje koji će dopisno/nepropisno podržati HDZ BiH i njegove kandidate na izborima iz 2018. godine… Ima toga još, čitav jedan naramak dokaza i argumenata, ali ni ovo navedeno nije malo..

    Svjedoci koji su nazočili sjednici Parlamenta BiH kasnije su pričali da je sve do početka glasanja o smjeni bivših i imenovanju budućih članova CIK-a bilo neizvjesno šta će raditi  zastupnici Stranke demokratske akcije. Vrhu ove stranke je bilo bitno da se ne dovode u pitanje dva bošnjačka člana (Arnautović i Šantić) a za srpske i hrvatske članove ih baš i nije bilo briga. Isti svjedoci tvrdili su da je Dragan Čović to večer priprijetio Bakiru Izetbegoviću da bi izbor predloženog hrvatskog člana CIK-a, Željka Bakalara, inače tadašnjeg savjetnika Željka Komšića u Predsjedništvu BiH, mogao biti uvod u raskidanje koalicije i potpuni institucionalni košmar u BiH. To isto večer je Željko Komšić, lider Demokratske fronte, iz Kanade gdje se nalazio u službenoj posjeti, zvao telefonom Izetbegovića i tražio od njega da zastupnici SDA podrže predložene nove članove CIK-a. Lider SDA ga je zabrinuto informirao o Čovićevim prijetnjama napuštanjem koalicije i blokadama, na šta mu je Komšić kazao da će i DF prekinuti saradnju sa Strankom demokratske akcije ukoliko njen lider popusti pod pritiscima HDZ-a i SNSD-a.

    Šta (ni)je zabrljao CIK BiH

    Većinom glasova u Zastupničkom domu PSBIH smijenjena su tri člana CIK-a kojima je istekao mandat, a na njihova mjesta su izabrani novi ljudi.

    Borjana Krišto, tadašnja zastupnica, a danas već izvjesna predsjedavajuća Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, upozorila je da „ovo nije samo politička kriza, nego je upitna budućnost Bosne i Hercegovine“.

    Milorad Dodik je bijesno poručio da su svojim glasanjem u Zastupničkom domu PSBiH „Srpska demokratska stranka i Partija demokratskog progresa izborni proces u BiH predali u ruke Bošnjacima“.

    Nezadovoljan je bio i Fahrudin Radončić, predsjednik Saveza za bolju budućnost, u to vrijeme državni ministar sigurnosti. „Ako ovo opstane, budući izbori nemaju nikakvog smisla, a ni sadašnja koaliciona participacija na vlasti“, komentirao je nakon smjene na čelu CIK-a. Nekoliko mjeseci kasnije Radončić je zaista napustio ministarsku poziciju, ali iz nekih posve drugih razloga koje je mijenjao kako mu je odgovaralo u dnevnopolitičkom kontekstu i tekućim potrebama. Radončić je u jednom donekle bio pravu: Parlament je trebao iste noći opozvati i zamijeniti i bošnjačke članove CIK-a, no očito da bi u tom slučaj izostala podrška zastupnika SDA. Prevažan je Suad Arnautović bio kadar za SDA ne samo u CIK-u nego u pozamašnom kontinuitetu od dvadesetak godina, još od mračnog vakta kada je bio šef kabineta federalnog ministra policije Mehmeda Žilića.

    „Ovo“, kako je Radončić sa omalovažavanjem nazivao izbor tri nova člana CIK-a je „opstalo“. Sud Bosne i Hercegovine je u augustu ove godine odbacio kao neosnovane tužbe Branka Petrića i Novaka Boškovića, članova CIK-a koji su smijenjeni nakon isteka mandata. Obačena je i žalba Sanje Stanimirović Ostojić koja se bila javila  na konkurs za člana Centralne izborne komisije, inače bliske suradnice već rečenog Petrića. U presudi stoji da je „Predstavnički dom Parlamentarne Skupštine Bosne i Hercegovine u postupku imenovanja članova Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine postupak  POSTUPAO NEPOSREDNO I U SKLADU SA USTAVNIM OVLAŠTENJIMA…I PREMA RELEVATNIM PROPISIMA IZBORNOG ZAKONA BOSNE I HERCEGOVINE.“ (Podvukao S.A.).

    Kada se kritički analizira rad novog sastava Centralne izborne komisije BiH, onda treba radi korektnosti imati u vidu sve okolnosti u kojima su njegovi članovi radili, a koje su posljednje dvije i pol godine bile sve samo ne normalne i stimulativne. Osovina Dodik-Čović nikada se nije pomirila za gubitkom svog utjecaja, niti je birala sredstva i povode u destruiranju njihovog nesmetanog djelovanja. Dodik je mizogino-kočijaškim uvredama na račun srpskih članova CIK-a izravno doveo pitanje njihovu fizička sigurnost zbog čega je Vanja Bjelica-Prutina zatražila i dobila policijsku pratnju. Čović je istovreno, tobože suptilnije, preko ministra državnih financija Vjekoslava Bevande do posljednjeg trenutka opstruirao i dovodio u pitanje održavanje izbora i uvjetujujći ih promjenama Izbornog zakona; ta je podmukla igra prekinuta tek u predizornom cajtnotu na intervenciju visokog predstavnika Christiana Schmdita.

    Istovemeno, Schmidtovo nametanje djelimičnih, a dubinskih izmjena Izbornog zakona u danu, odnosno noći održavanja Općih izbora doveli s CIK pred cijeli spektar novih, do tada nepoznatih problema i dodatnih obaveza.

    Drug Nikšić, preferencijalni

    Među državnim zastupnicima koji su one besane martovske noći u Parlamentu BiH glasali za smjene starih i imenovanje novih članova Centralne izborne komisije BiH bio je i predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić. Baš kao i nakon izbora 2018.godine on se, i četiri godine kasnije kroz iglene uši kompenzacijskih algoritama ušunjao među državne parlamentarce. „Ipak su ovo nekakvi ljudi iz opozicije, a ipak bih bio sretniji da smo dobili eksperte, da smo dobili ljude koji  nisu bili politički obojeni. Smatram da ne može biti gore od ovoga  što smo imali.“, kazao je Nikišić nakon glasanja u Parlamentu BiH u martu 2020. godine. Prošle nedjelje lider SDP-a kojeg stranački šereti zovu „Drug Preferencijalni“, otkrio je planove glede budućnosti CIK-a.

    “Od nove većine očekujemo podršku za smjenu članova izborne komisije BiH”, kazao je Nikšić. Njegova izjava je uslijedila promptno nakon susreta Elmedina Konakovića sa Miloradom Dodikom na košarkaškoj utakmici u Laktašima.

    Nekako u isto vrijeme, na drugom mjestu to je isto kazala Snježana Novaković Bursać (SNSD), novoizabrana delegatkinja u Domu naroda Parlamenta BiH. Kazala je da je smjenu članova CIK-a moguće obaviti s obzirom na „drugačiju kompozicijsku većinu“. No, ona je za razliku od euforičnog, procedurama neopterećenog Nikšića bila znatno opreznija glede lagalnosti budućeg postupka smjene članova CIK-a, koji su inače izabrani na sedmogodišnji mandat. „Oni su tek neke dvije godine na tim funkcijama. Prilikom pokretanja inicijative treba samo voditi računa da ne uđemo u sudske procese sa eventualno lošim ishodom“.

    Novaković-Bursać ima, a Nermin Nikšić, kao lider Osmorke nema, u vidu presude Suda Bosne i Hercegovine kojima je zapečaćena svaka diskusija o zakonitosti smjene starih i izbora novih članova Centralne Izborne komsije.

    Zašto je ovo važno i zbog čega ovoliko pažnje posvećujem ovoj, reklo bi se, manje-više tehničkoj stvari. Prvo, zato što nije tehnička, nego je suštinska. Za donošenje odluke o smjeni članova CIK-a nije dovoljna samo, kako reče zastupnica Novaković-Bursać, „drugačija kompozicijska većina“. Da se taj proces ne bi pretvorio u parlamentarno nasilje i sirovi revanšizam, neophodan je još jedan nezaobilazan uvjet: potrebni su razlozi, argumentirani, čvrsti i uvjerljivi za pokretanje procesa te smjene. Takve razloge Nermin Nikšić, kao ni Konaković, niti bilo ko drugi iz krugova Osmorke nije ponudio, niti to može učiniti. A ne može to učiniti zato što njihovi razlozi opće nisu njihovinego su Dodikovi, odnosno Dragana Čovića. Članovi CIK-a BiH koji su zamijenjeni 2020. godine, otišli su zato jer su im istekli mandati, a nisu im produženi jer su oni bili produžene ruke  poltičkih elita. Zašto treba potjerati njiihove nasljednike, to još uvijek niko nije otkrio.

    Stara kuća, stari Dom naroda

    Odbrana integriteta postojećeg sastava Centralne izborne komisije pred naletom buduće vladajuće parlamentarne većine bitna je jer bi njihovom smjenom „pragmatična“ Osmorka otvorila breš kroz koji bi prokuljali slični o sinhronizirani zahtjevi osovine Dodik-Čović, zakoniti ili nezakoniti, ustavni ili neustavni, statutarni ili nestatutarni“, kako je nekada tokom antibirokratskog stampeda govorio Slobodan Milošević.

    Druga važna tačka otpora dvoglavom jednomlju lidera SNSD-a i HDZ-a su srpski i hrvatski klubovi u Domu naroda Parlamenta BiH. Vidjeli smo već kakve su se zakulisne, prljave igre igrale u Narodnoj Skupštini RS tokom izbora četvrtog delegata Klub Srba. Ništa, međutim, ne znamo o izboru četvrtog poslanika u Klubu Hrvata Doma naroda, o čemu bi trebali odlučiti zastupnici Osmorke. Propuste li Nikšićevi, Konakovićevi, Fortini… poslanici izabrati „vlastitog“ Hrvata  Dom naroda PSBiH, odnosno popuste li pred zahtjevom Čovića da se (i) to mjesto prepusti HDZ-u, onda se njihovom slučaju više neće moći govoriti o nervoznom diletantizmu, nestrpljivom amaterizmu, ili slijepom, karijerizimu, nego o nečemu drugom, što je prešlo rub odgovornog, promišljenog  i ustavnog ponašanja.

    Ako Stranka demokratske akcije svakog dana svojim tragikomičnim, inadžijskim djelovanjem dokazuje koliko je dobro, pravedno i korisno što je maknuta iz vlasti, Osmorka i istom ritmu demonstrira da sloboda koja im je pala  krilo neće umjeti da pjeva…

    (Slobodna Bosna)

    Šta, u suštini, predviđa Sporazum osmorke i HDZ-a: Asimetričan izbor članova Predsjedništva, treći RTV kanal, osnivanje vrhovnog suda BiH …

    Piše:
    Redakcija
    -

    Lider HDZ-a BiH Dragan Čović nije potpisnik Briselskog sporazuma. Ali to nije spriječilo lidere osam političkih partija iz Sarajeva da u Sporazum o koaliciji koju će potpisati sa HDZ-om ugrade – “Briselski sporazum”.

    “Hitno provođenje Briselskog sporazuma od 12. juna 2022. godine, najkasnije u roku 6 mjeseci od uspostave vlasti na svim razinama, što uključuje provođenje ograničenih ustavnih reformi, usvajanje izmjena i dopuna Izbornog zakona Bosne i Hercegovine u skladu sa presudama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Evropskog suda za ljudska prava, te primjenu ostalih načela i elemenata predmetnog sporazuma”, navedeno je u jednoj od tačaka Sporazuma kojeg će potpisati lider HDZ-a, SDP-a, NiP-a, NES-a, PDA, BHI Fuada Kasumovića, NS, SBiH i ZNG.

    Dakle, koalicijski partneri se obavezuju da će provesti “ograničene ustavne reforme”, te izmijeniti Izborni zakon.

    Večernji list pojašnjava da će te izmjene značiti da “nema više preglasavanja hrvatskog naroda” u Domu naroda i Predsjedništvu BiH.

    O čemu se, zapravo, radi?

    Da bi bio izmijenjen Ustav BiH, odnosno, da bi bile provedene presude iz Strazbura, potrebna je dvotrećinska većina u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Osmorka zajedno sa SNSD-om i HDZ-om ima 24 zastupnika. Za djelimičnu promjenu Ustava BiH potrebni su glasovi 28 zastupnika, a eventualna vladajuća koalicija okupljena oko Osmorke i HDZ-a bi imala četiri ruke manje.

    Dalje, Milorad Dodik je kazao da on nije spreman podržati izmjene Ustava tako da bi se član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske birao indirektno. Lider SDP-a BiH kaže da je on spreman za izbor članova Predsjedništva BiH kroz Dom naroda PS BiH. To, opet, znači, da bi u pitanju bila asimetrična rješenja. Dva člana Predsjedništva BiH iz Federacije BiH bi bila birana kroz Dom naroda, dok bi član Predsjedništva BiH iz RS bio biran direktno. Čak i ako bi Elmedin Konaković podržao asimetrično rješenje, teško je očekivati da to urade SDP, Naša stranka i NES. To znači da je ova tačka Sporazuma faktički – neprovodiva. Pod uslovom da sve partije iz Osmorke ne pristanu na asimetričan način izbora članova Predsjedništva.

    “Modernizacija Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u skladu sa međunarodnim obavezama i potrebama države Bosne i Hercegovine”, navedeno je u jednoj od tačaka Sporazuma.

    Za modernizaciju Oružanih snaga BiH nužno je povećati budžet Oružanim snagama BiH. Čak i ako bi ministar finansija BiH bio iz neke od stranaka Osmorke, to bi značilo da za povećanje budžeta Oružanim snagama BiH mora glasati i SNSD. Sa četiri SNSD-ova delegata u Domu naroda PS BiH Milorad Dodik bi držao ključ povećanja budžeta za Oružane snage i modernizaciju vojske po NATO standardima. Realnost ili zabluda?

    “Reorganiziranje pravosudnih institucija uz usvajanje nužnih reformskih zakona u skladu s preporukama Evropske unije, te nastavak usklađivanja s evropskom pravnom stečevinom s ciljem povećanja pravne sigurnosti svih stanovnika Bosne i Hercegovine”, piše u jednoj od tačaka Sporazuma.

    Za reorganizaciju pravosudnih institucija, nužna je izmjena Zakona o Sudu BiH. Ukoliko se žele ispoštovati evropski standardi, BiH bi morala osnovati vrhovni ili apelacioni sud na nivou države. No, zvaničnici Republike Srpske se osnivanju tog suda protive protekle dvije decenije, odnosno, od osnivanja Suda BiH.

    “Reforma cjelokupnoga javnog RTV sistema Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine u skladu sa Ustavom”, glasi posljednja tačka Sporazuma.

    Kako se može vidjeti, reformisanje Radio-televizije Republike Srpske nije predviđeno, dok se planira reforma RTV Federacije BiH “u skladu sa ustavom”.

    Šta to znači u praksi?

    U Ustavu Federacije BiH sistem “javnog informisanja” pominje se u članu 17a i to u dijelu koji se odnosi na “vitalni nacionalni interes”.

    “Vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda su definirani na slijedeći način: 1) ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima vlasti, 2) identitet jednog konstitutivnog naroda; 3) ustavni amandmani; 4) organizacija organa javne vlasti; 5) jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu donošenja odluka; 6) obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno nasljeđe; 7) teritorijalna organizacija;  8) sistem javnog informisanja”, piše u Ustavu FBiH.

    Dakle, u skladu sa Ustavom FBiH, HDZ bi mogao tražiti osnivanje kanala na hrvatskom jeziku. No, i za to je potrebno mijenjati Zakon o RTV FBIH. Ovaj Zakon se mijenja u Parlamentu Federacije BiH. Da li potpis na ovom Sporazumu znači da su političke partije iz Sarajeva spremne izglasati osnivanje takozvanog – “trećeg kanala” koji bi bio finansiran kroz sistem rtv takse na nivou Federacije BiH.

    “Slučaj” Šarčević i ljudska prava: Franjina “PEN”etracija u društvo pisaca odbjeglih od vlastitog identiteta

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Nisam znao, ali čitajući kolumnu Selvedina Avdića sam saznao da je objava skrinšotova koji dokazuju kako je Franjo Šarčević glasačima Željka Komšića “jebavao majke”, “lukavo tempirana”, te da je “iskorištena za pokretanje nove, još bespoštednije hajke” na profesora matematike. Nisam znao, ali me, eto, bivši urednik sa Žurnala i vječni prezimenjak Selvedin, nauči da je za neke psovke, ako se, kao Franjo, zalažete za “laičko društvo i sekularnu državu”, bitan kontekst, dok je, recimo, za uzvratne psovke Franji, kontekst potpuno nebitan.

    Jer kad Franjo psuje majke glasačima Željka Komšića, a ima ih najmanje 220 hiljada, nije isto kao kada, recimo, glasači Željka Komšića psuju majku Franji.

    Franjo Šarčević je, ako ćemo pravo gledati, u ovom trenutku “režimski matematičar”. Podržala ga je, javno, Naša stranka, vladajuća politička partija na nivou Općine Centar, Kantona Sarajevo, Federacije BiH i, na koncu, države BiH. Dakle, vlast je uz Franju. I to je, sasvim ok.

    A ako je vlast uz Franju Šarčevića, ko to, onda, ugrožava “režimskog matematičara”? Botovi. I to oni botovi koji se služe istim rječnikom kao profesor Šarčević kada, recimo, piše da je profesor Vahidin Preljević “nacionalistička hulja”, da je Emir Suljagić “medicinski slučaj”, da glasačima Željka Komšića “jebe majku” i kada ismijava gradonačelnicu Sarajeva Benjaminu Karić zbog njenog djevojačkog prezimena Londrc.

    Nisam primijetio da su Emir Imamović Pirke, koji toliko voli Bosnu da je emigrirao u Hrvatsku, i Selvedin Avdić, koji se nepotrebno stidi svoje ratne prošlosti u Armije RBiH, i dvadesetak članova PEN Centra BiH koji su stali u odbranu Franje Šarčevića od “botovskog napada”, stali u zaštitu, recimo, Benjamine Karić kada  su je “sekularni” botovi s lijeve strane vrijeđali zbog dijeljenja baklave.  Koja je razlika između botovskog napada na Karićevu ili Šarčevića? Zašto Franjo zaslužuje podršku, a Benjamina ne? Zašto je seksističko iživljavanje nad Dušankom Majkić “društveno prihvatljivo” za “pisce i kolumniste” Pirketa i Sefketa, dok se svi njihovi istomišljenici odmah postrojavaju kada, naprimjer, treba braniti likove i djela Sabine Ćudić ili Mie K. Abazović.

    Kada sljedbenici ideologije Franje Šarčevića poručuju da će Sebija Izetbegović završiti kao Elena Čaušesku, tada nema ni Sefketa niti Pirketa, koji je nestao kao da je “ubiven”. Jer to nije “odvratna prijetnja”. Tada niko ne potpisuje peticije. Jer nije isto psovati majke Franji i pozivati na smrt Sebije.

    U Sarajevu se godinama, evo, mogu problematizirati i živa i mrtva djeca. Broj mrtve je, sjetit ćemo se, problematizirao psiholog i kurir Srđan Puhalo. Oblačenje žive je problematizirao Franjo Šarčević.

    Ako je to sloboda izražavanja, ok. Ali onda je i sloboda izražavanja kada ljudi koje su povrijeđeni tim prebrojavanjem mrtve djece i problematiziranjem oblačenja žive djece psuju majke Puhalu i Šarčevićem. Sve dok ne ugrožavaju njihove živote.

    Ne možete davati pravo Puhalu i Šarčeviću da psuju kome žele i preispituju što god žele, a istovremeno oduzimati pravo onima koji žele da psuju Puhalu i Šarčeviću. I njihovim istomišljenicima.

    Kada sam ga sredinom ove sedmice pozvao da dođe u moju TV emisiju i obrazloži svoje stavove, Franjo Šarčević se zahvalio, kazavši da cijeni poziv, ali da ne može gostovati. Par sati kasnije će se na Facebooku pohvaliti kako mi je “lagao” i kako ne cijeni moj poziv.

    Ok. Ugledni profesor javno priznaje da laže. Logično je zapitati se koliko puta nije priznao da je lagao. A laž i dosljednost ne idu zajedno.

    Da nema ništa sporno u njegovim stavovima, Franjo Šarčević bi došao u emisiju i, uz sva logična pitanja, ubijedio i mene i onih 200 hiljada gledalaca da je u pravu. Argumentima. Ali zna i on da nije u pravu. I zato se boji suočavanja sa vlastitim nelogičnostima.

    Jer život nisu brojke, osim u trenucima kada brojimo godine. Život nisu računske operacije, osim u trenucima kada nekom oduzimaju život. Franjo Šarčević možda zna matematiku. Ali sigurno ne zna politiku. I ne zna ništa o izbornom zakonodavstvu. I ne zna ništa o količnicima koji određuju delegate u domovima naroda. Njegova matematika, prema kojoj je prosta većina – 50 posto plus jedan glas ne vrijedi u Bosni. Ovdje mnogo manje vrijedi bošnjački glas od hrvatskog glasa. I samo ovdje 50 posto plus jedan glas ne znači da vladate. Ovdje to znači da vladaju vama. Uz pomoć glasova ponekog sefketa, pirketa, kazaza i ostatka društva nečega. Da se razumijemo, njihovo je pravo da budu šta god žele. Ali to ne znači da samo oni imaju pravo “na istinu” i “moralisanje”. Zato, za kraj – POZDRAV DOMOVINI! Jer pod tim je pozdravom, i pod zastavom ljiljankom, opstala sloboda.

    Slučaj optužnica protiv Dodika: Šta još treba uraditi Milanko Kajganić?

    Piše:
    Amina Čorbo Zećo
    -

    Niti jedan glavni tužilac Tužilaštva BiH do sada nije dočekao istek šestogodišnjeg mandata, jer su svi prije toga smijenjeni ili su podnijeli ostavke. I da je morala i pravde Milanko Kajganić, glavni tužilac Tužilaštva BiH trebao bi nastaviti niz, te već danas podnijeti ostavku.

    Mnogo je razloga i argumenata koji ukazuju da se Kajganić od oktobra prošle godine (kada je zvanično na sumnjiv način imenovan – ostao jedini kandidat) dobrano potrudio dodatno narušiti povjerenje struke i javnosti u pravosuđe.

    A, Kajganić je nakon imenovanja kao jedan od glavnih ciljeva u svom radu naveo vraćanje povjerenja javnosti u rad Tužilaštva Bosne i Hercegovine. “Najavljujem da ćemo do kraja godine podići nekoliko najsloženijih optužnica”, rekao je Kajganić u oktobru 2022. godine.

    I bile su složene, jer valjalo je montirati optužnice u slučaju Dobrovoljačka, progonu Goraždana, ili ovu najnoviju koja je obična smijurija a tiče se optužnice za Milorada Dodika u kojoj se ne navodi krivično djelo koje je počinio! I to je ciljano napravljeno, jer se preko ovog slučaja, vrlo izvjesno, željelo pokazati da Christian Schmidt i nema dokument kojim dokazuje svoju legitimnost! A, tada bi se otvorila Pandorina kutija.

    Upravo je i glavni zadatak Kajganića, ne vraćanje povjerenja, nego dodatno ponižavanje institucija BiH, a samim tim i prikazivanje BiH kao nemoguće zemlje, ili, pak, državne zajednice!
    To što su njegovo imenovanje isforsirali iz američke ambasade (lično ambasador Michael Murphy) ne znači da je javnost u našoj zemlji toliko naivna i slijepa da ne vidi kuda plovi ovaj brod.

    Dokazuju to stotine okupljenih ispred zgrade Tužilaštva BiH s porukom – tužioci je li vas stid? Uz tužioce koji pristaju biti marionete u pohodu rušenja institucija BiH, ne smijemo zaboraviti VSTV, na čijem je čelu Halil Lagumdžija, koji je do sada našao izgovor za sva (ne)djela Kajganića, kako bi ga zaštitio i učvrstio na poziciji.

    Sutkinja koja je vratila optužnicu protiv Dodika iskrica je svjetlosti u pravosudnom mraku u kojem tapkamo godinama! No, pitanje je kada će se krenuti i na nju, jednako kao i na Branka Perića, koji je nekada bio nada onih koji ga sada napadaju.

    Neprincipijelan odnos sa zadnjim namjerama uništava nadu da će reforma pravosuđa s ovim postojećim kadrovima biti ikada moguća! A činjenica da nema optužnica za visoku korupciju, to i potvrđuje!

    I dok javnost traži odgovore i na pitanje zašto nema niti jedne optužnica za negiranje genocida, zašto je opsada Sarajeva i snajperisanje glavnoga grada BiH bez optužnice, zašto je nekažnjeno ubijanje Goraždana, dok se optužuju oni koji su odbranili državu BiH, valja se podrobnije zabaviti Kajganićem.
    Mora se znati da je on lično kao prvi čovjek koji bi trebao braniti Ustavni poredak BiH bio dužan potpisati optužnicu protiv Dodika (posebno s moralnog aspekta), a ne sakriti se iza podobnog tužioca s dobrim imenom. Bošnjak je, pa bit će mu lakše!

    Ponovo podsjećam bio je rad potpisati Dobrovoljačku, tako se dodvorio srpskoj politici, kako onoj u Banja Luci, tako i onoj u Beogradu!

    Dokazuje nam da Alija Izetbegović nije bio zarobljen, te da kolona u Dobrovoljačkoj nije bila legitimna vojna meta. I to sve na osnovu vještaka iz Banja Luke!

    Dakle, kada hoće onda i zna i može. Pa, zašto onda nije on lično vodio postupak protiv Dodika. Jer, ukoliko se ta optužnica podigne, to bi bio najveći slučaj u historiji ovog Tužilaštva! Ili nema vremena od prijavljivanja onih koji sramotu Tužilaštva iznesu u javnost!

    Nismo dugo čekali da krene hajka na one koji žele da rade zakonito i u skladu s najvišim demokratskim normama.

    To što uz Kajganića stoji Murphy ne znači da je Milanko Amerikanac, već da Amerikanci pogrešno biraju, ili ipak svjesno biraju one koji će dodatno narušitit kredibilitet države BiH.

    Jer, kada pravda umre, neka umre sve, pa i Tužilaštvo BiH!

    (NAP)

    Analiza Senada Avdića: Kako je sankcioniranje Gordane Tadić ponovo ujedinilo Dodikovog savjetnika Tegeltiju i “Avazovog” “savjetnika” Radončića?

    Piše:
    Senad Avdić
    -

    Iako čak i advokat glavne tužiteljice Gordane Tadić Vlado Adamović u izjavi medijima kaže da će se “žaliti na smjenu svoje klijentice”, “Dnevni avaz” se teško miri s činjenicom da je njihova favoritkinja unutar urušenog bosanskohercegovačkog pravosuđa smijenjena. Radije se priklanja službenoj verziji VSTV-a da je Tadićka, eto, malo za promjenu, “premještena”. Kao što se u čvornatom pravosudnom jeziku ljudi “lišavaju slobode”, a ne “hapse”, tako se za one koji su prdnuli u šišu kaže da su “premješteni”, a radi zaštite njihovog dostojanstva i časti, izbjegava termin “smijenjena”. Barem dok presuda Disciplinske komisije ne bude pravomoćna, nakon čega će Tadićka biti vraćena na početni položaj, obične tužiteljice.

    Kad se Tegeltija i Radončić slože

    Od tri kraka Bermudskog trougla u kojem je potopljeno bosanskohercegovačko pravosuđe, jučer su se promptno oglasila dva: Fahrudin Radončić i njegov stranački bilitenčić te Milan Tegeltija, savjetnik Milorada Dodika, dugogodišnji predsjednik VSTV-a. Treći (krak) Dragan Čović i HDZ BiH, koji je glavnu državnu tužiteljicu podržavao i štitio i u dobru i u zlu, još se nije očitovao, što ne znači da neće niti da je ravnodušan prema njenom smjenjujućem “premještanju”.

    Dodikov savjetnik Tegeltija i “Avazov” savjetnik Radončić godinama se slažu u svemu, poglavito u jednom: da će se Tadićkinim “premještanjem” najviše okoristiti Stranka demokratske akcije.

    Tegeltija kaže: “…Posljedice ovakve odluke, ukoliko ostane i na kraju postupka, trpjet će svi protivnici SDA, ona će posebno teške posljedice imati prema Republici Srpskoj , jer SDA dobiva u ruke oružje koje im je jedino falilo za uvođenje potpune diktature.”

    Radončić/”Avaz” piše: “Još jednom, bitka za izbor Gordane Tadić je bitka svih bitaka za SDA. Mjesecima je vodi i najavljuje osobno lider SDA Bakir Izetbegović.”

    Godinama su Milan Tegeltija i Fahrudin Radončić, svako u granicama svojih mogućnosti, a one nisu nijednom od njih bile skromne, osobito kada udruže snage i interese, kadrovirali u pravosuđu. Posljedice takvog njihovog upliva, selekcije katastrofalnih, kompromitiranih, klijentelistički i interesno povezanih kadrova su zastrašujuće i to je precizno dijagnosticirano u (bez)brojnim izvještajima, monitorinzima o stanju u bh. pravosuđu međunarodnih institucija i neovisnih eksperata (OSCE, Reinhart Priebe, britanska sutkinja Joanna Korner).

    Odlaskom Milana Tegeltije s čelne funkcije u VSTV-u nakon skandala s jednom članicom tog tijela, a potom i kasnija rekonstrukcija ovog najvišeg pravosudnog regulatornog tijela, stvorili su se izvjesni preduvjeti za kvalitativne promjene unutar okoštale i toksične pravosudne strukture. Signal da su promjene moguće i na vidiku su i dsiciplinski postupci protiv osoba koje su potpuno privatizirale svoje položaje, ne poštujući nikakve norme i zakonske forme, kakav je glavna tužiteljica Tadić. Koliko se moglo vidjeti iz procesa pred Disciplinskom komisijom VSTV-a, Gordana Tadić je praktično ispunjavala želje pojedinih formalnih i neformalnih krugova i preko klike lojalnih i podobnih tužitelja, koje je odabirala bez valjane procedure, pokretala procese koji su se najčešće raspadali u sudnici.

    Kako je Fahrudin Radončić utjecao na pravosuđe? Upravo zahvaljujući političkoj poziciji, moći i utjecaju kojeg ona osigurava, a tu mu je poziciju osigurala upravo pogubna politika Stranke demokratske akcije i njenog samoživog, beskorisnog lidera Bakira Izetbegovića. Izetbegović je Radončiću, šefu jedne privatne, marginalne, nesamoodržive stranke, omogućio ulazak u vlast i stavio na raspolaganje izdašne kadrovske i materijalne resurse. Na sudskom procesu koji je protiv njega vođen u Sudu BiH, jasno se pokazalo kako Radončić vrši utjecaj na pravosuđe. Otkrilo se da je preko Bakira Izetbegovića, tadašnjeg člana Predsjedništva BiH, osigurao ambasadorsku poziciju suprugi jednog uposlenika Ambasade Sjedinjenih Američkih Država, koji je bio zadužen za kontakte sa pravosuđem BiH. Taj ga je uposlenik, zauzvrat, nagrađivao povjerljivim informacijama iz tužiteljskih i pravosudnih krugova i spisa. Zaposlio je Fahrudin Radončić, zahvaljujući Izetbegoviću i SDA, koji su ga koalicijski prigrlili, uglavnom na čelna i izvrsno plaćena mjesta u javnim preduzećima i administraciji, članove porodice osoba visokorangiranih u pravosuđu (bračnog druga državne tužiteljice, sina članice VSTV-a, brata sutkinje Suda BiH) i na taj manje-više mafijaški način ostvarivao utjecaj na pravosuđe.

    (Zlo)upotreba Memića

    Fahrudin Radončić i “Dnevni avaz” posljednjih mjeseci koriste, bezdušno i manipulativno, tragediju porodice Memić i smrt mladića Dženana Memića za obračune sa svojim političkim, medijskim i pravosudnim protivnicima. Tvrdnja, makar ona dolazila i od oca ubijenog mladića, koju koristi “Avaz”, da je “uklanjanje Gordane Tadić pritisak na nju zbog rada na predmetima ‘Memić’ i ‘Dragičević’ te da su pravosudna mafija i njeni politički pokrovitelji i dalje jaki”, besmislena je, opasna i glupa! “Uklanjanje” Gordane Tadić ne može ni na koji način utjecati na predstojeći sudski proces protiv osoba koje se sumnjiče da su prikrivale dokaze o smrti mladića Dženana Memića. Optužnica u ovom predmetu je napisana i potvrđena od Suda BiH i njena sudbina ovisi isključivo o kvalitetu dokaza i sposobnosti tužitelja da ih odbrani u sudnici. To podjednako važi i za druge procese koji se vode, poput “Respiratora”, diplome/a Osmana Mehmedagića...

    Ono što “Avaz” godinama izbjegava uočiti i komentirati jeste činjenica da su se oba slučaja koja uznemiravaju bosanskohercegovačku javnost, smrt dvojice mladića Dženana Memića i Davida Dragičevića, dešavala u pravosudnom prostoru kojeg je kreiralo i reguliralo Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće BiH, predvođeno Milanom Tegeltijom. Odlukom Tegeltije VSTV je u oba slučaja zauzeo “principijelnu” poziciju nemiješanja i prepustio oba predmeta na milosti i nemilost lokalnim pravosudnim i policijskim strukturama, njihovom znanju, interesima. Voljom Tegeltije i VSTV-a Dalida Burzić, glavna kantonalna tužiteljica koja je vodila i usmjeravala istragu o smrti Dženana Memića, nagrađena je sudačkom funkcijom u Sudu BiH. Prije tri godina, na mitinzima grupe “Pravda za Dženana” tužiteljica Burzić je označavana kao glavni krivac za pogrešno, tendenciozno  vođenje istrage, što su mediji, uključujući i Radončićev, koliko god su mogli prešutkivali. U međuvremenu su mete pomjerene, Burzićku više niko ne spominje, a na udaru “Avaza” i njihovih svakodnevnih sugovornika su se našli novinari i mediji koji ne uzimaju bez zrna soli sve što rade tužitelji i što poduzima porodica Memić.

    Uklanjanjem, smjenom, premještajem ili kako god se nazvala sankcija koja je izrečena Gordani Tadić, nastavljen je važan proces ozdravljenja bosanskohercegovačkog pravosuđa i njegovog izvlačenja iz klijentelističko-poltikantskog živog blata. Taj proces, otpočet odlaskom Milana Tegeltije, kojeg je “Avaz” prešutno podržavao sve dok to nije bilo nemoguće dalje činiti a da ne bude ašićare neukusno i pristrasno, nastavljen je promjenama u VSTV-u. Problemi su ogromni, pravosuđe je zapušteno, profesionalno i moralno deklasirano, politički ovisno. Njegovo ozdravljenje bit će teško i neizvjesno, ali s Tegeltijom na čelu VSTV-a, Tadićkom na čelu Tužiteljstva BiH, Radončićem i njegovom klijentelističkom hobotnicom, to bi bila nemoguća misija.

    Zagrebački obavještajac ponovo djeluje u BiH: “Ne treba obraćati pažnju na američka rješenja”

    Piše:
    Redakcija
    -

    Samo tri dana nakon što je američki ambasador u Bosni i Hercegovini Michael Murphy pozvao domaće političare na hitno djelovanje kako bi se osigurala energetska nezavisnost i stabilnost Bosne i Hercegovine, to jeste da “bez odlaganja usvoje Zakon o južnoj interkonekciji”, dr. Gordan Akrap, bivši službenik Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) i član Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija Hrvatskog sabora, danas predsjednik Instituta za istraživanje hibridnih sukoba iz Zagreba, poručio je lideru HDZ-a BiH dr. Draganu Čoviću da “ne treba previše obraćati pažnju na američka rješenja”, piše Radio Sarajevo.

    “Kompanijom da upravljaju Hrvati”

    Podsjetimo, ambasador Murphy je, na energetskom samitu Neumu, dodao kako BiH „pod hitno mora diversificirati izvore snabdijevanja prirodnim plinom“ da bi, kako je rekao, “izbjegla najštetnije posljedice ruske energetske prisile nad Evropom”. Uprkos ovome, Čović insistiranjem na razvlašćivanju “BH Gasa” i formiranju nove kompanije “kojom bi upravljali Hrvati” (doslovan citat RTV Herceg-Bosne), de facto pogoduje ruskim interesima u BiH, dok ga dr. Akrap, očito, ohrabruje u tome, i to, pazi sad, pod izgovorom borbe protiv ruskog utjecaja!?

    Da djelovanje dr. Akrapa nikako nije aktivnost jednog umirovljenog obavještajca, čiji je mentor u hrvatskoj obavještajnoj zajednici bio sam dr. Miroslav Tuđman, sin dr. Franje Tuđmana, potvrđuje i činjenica da je poruka lideru bh. Hrvata upućena uoči “Mostara Security foruma”. Naime, dr. Akrap je jedan od organizatora ovog skupa sa zvučnim imenom. U događaj su – kako se navodi i na stranici Ministarstva vanjskih poslova BiH – uključeni Zagrebački sigurnosni forum (zanimljivo je da je to forum kojeg opet organizira Akrapov Institut i Udruga Sveti Juraj u kojoj, također, djeluje Akrap), te njemačka Fondacija Konrad Adenauer. Na skupu se, gle slučajnosti, obratio i dr. Dragan Čović (!), i to uz prisustvo vrha HDZ-a BiH. Sve to je uredno zabilježila Hrvatska radiotelevizija (HRT), pa nema dileme da događaj i skup imaju punu podršku zvaničnog Zagreba. Na, koncu, Čovićev kurs je – ‘Amerima’ uprkos – podržao i premijer Hrvatske Andrej Plenković.

    “Zahvaljujemo se svim onima koji su danas došli na ovaj početak jednog procesa kojim pokušavamo unijeti dodatne informacije, dodatna znanja…”, reći će, uz ostalo, Akrap.

    Međutim, prije ovog “fancy” događaja dr. Akrap je gostovao na RTV Herceg-Bosne, mediju bliskom Čoviću, koji konstatira kako smo “svjedoci da američka administracija u BiH podupire da  “BH Gas” bude nositelj projekta izgradnje Južne plinske interkonekcije kojom bi se plin iz Hrvatske dopremio u Posušje, a odatle kroz dva odvojena kraka plinovoda transportirao do Travnika odnosno Mostara”.

    Odgovarajući ovo na pitanje “smatra li da može doći do dogovora da se zbog tog projekta osnuje još jedno plinsko poduzeće kojim bi upravljali Hrvati”, dr. Akrap je napomenuo da je Institut kojem je na čelu, zajedno s Institutom za društveno-politička istraživanja iz Mostara, izradio studiju koja je, kako tvrdi, privukla značajan interes u BiH i međunarodnoj javnosti o tome koji su to procesi i aktivnosti koje ugrožavaju sigurnost i energetski suverenitet BiH. Riječ je, naime, o studiji kojom se insistira “da je važno da Južnom interkonekcijom ne upravlja BH Gas, kako je predloženo”. Ovo upućuje na zaključak da je i “Mostar Security forum” nastavak aktivnosti kojima se želi legitimizirati Čovićeva politika.

    To potvrđuje tvrdnja dr. Akrapa “da ne treba previše obraćati pažnju na to kojim je rješenjima sklona američka administracija u BiH”, koja je, podsjetimo, snažno kritizirala čelnika HDZ-a BiH zbog Južne plinske interkonekcije.

    “O tome je li američka administracija sklona ili nesklona rješenjima koja su do sada dobivala pažnju u javnosti ne treba previše obraćati pažnju na način da ipak treba pričekati i vidjeti koji su to stvarni službeni stavovi”, kazao je dr. Akrap pojašnjavajući da je to posebno važno u trenucima kada se mijenjaju informacije i sadržaj.

    Za koga radi dr. Akrap?

    Dodao je da je američka administracija “vrlo racionalna i pragmatična”.

    “Onoga trenutka kada dobije podatke i informacije koji su kvalitetniji i koji su pouzdaniji, sigurniji i vjerodostojniji oni će se prilagoditi novoj situaciji. Budite sasvim sigurni da neće ni američka administracija dozvoliti da se, bez obzira koji to bio pravni subjekt, BiH učini ovisnom o ruskom plinu, i to u potpunosti. To je ono protiv čega se, ne samo SAD, nego i svi mi borimo”, istaknuo je dr. Akrap.

    Da podsjetimo ko je dr. Gordan Akrap?

    Bio je dugogodišnji načelnik Operativne uprave (OA) Hrvatske izvještajne službe (HIS). Riječ je obavještajnoj službi kojom je rukovodio pokojni prof. dr. Miroslav Tuđman. O Akrapovim vezama s HIS-om pisao je i poznati hrvatski novinar Ivica Đikić u kultnom Feralu u tekstu pod naslovom “Špijuni i zapjevaj” objavljenom prije više od 20 godina, navodeći da je riječ o istaknutom “operativcu HIS-a” koji je završio u diplomatskoj službi. Također, bio je brigadir Akrap i dekan Vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman” u Zagrebu, te, kako smo već naveli, pripadnik Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), sve do umirovljenja 2017. godine.

    Dr. Akrap je posljednjih godina čest gost medija pod kontrolom HDZ-a u Hercegovini. Tamo je nerijetko tvrdio da “velikobošnjački unitaristi pozivaju na rat i nasilje, kao velikosrbi 90-ih”. Izjave Bakira Izetbegovića je uspoređivao je s onim Radovana Karadžića! Kazivao da jedan dio bošnjačke politike provodi politiku “putizma”, “da je retorika nacional-unitarista jednaka onoj velikosrpske politike”, govorio o navodnoj opasnoj podršci Turske i Irana Bošnjacima itd…

    Zašto šuti Sarajevo?

    Sudeći po analizi njegovih javnih iskaza, dr. Akrap nerijetko svjesno manipulira činjenicama kako bi izazivao nepovjerenje, strah, pa i mržnju među građanima Bosne i Hercegovine, posebno Hrvata prema Bošnjacima. To, nažalost, plaća njegova domovina, susjedna Hrvatska. Skandalozno je da je studiju obavještajca Akrapa i ostalih – platilo upravo Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske. Naime, ministar Gordan Grlić Radman je prema medijskim navodima u januaru 2023. godine donio odluku o financiranju izrade studije pod nazivom “Energetska (ne)ovisnost Bosne i Hercegovine i strateško partnerstvo sa Republikom Hrvatskom”, za koju je izdvojeno 65.000 EUR-a. Ta studija, ponovimo, insistira da se “BH Gasu” ne smije dozvoliti da upravlja Južno plinskom interkonekcijom!

    Umjesto što dijeli packe neposlušnim medijima, ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković bi (kao uostalom i ostali u državnom vrhu u Sarajevu) mogao i trebao da se jasnije odrediti prema ovakvom hibridnom djelovanju na prostorima Bosne i Hercegovine, gdje strane agenture vrše otvoreno djelovanje protiv strateški važnih bh. kompanija, odnosno zvaničnog Sarajeva, pa i Sjedinjenih Američkih Država, strateških partnera i velikih prijatelja ove zemlje. Teško da će se desiti jer je na jednom od panela učestvovao i sam dr. Josip Brkić, Konakovićev zamjenik!

    (Radio Sarajevo)

    Dok Amerikanci pojačavaju pritisak na Dodika: Šta znači sve izvjesniji poraz Ukrajine za BiH?

    Piše:
    Haris Imamović
    -

    Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je, na pošlosedmičnojj konferenciji za medije, ocijenio da je u skorijem periodu došlo do povećanog pritiska Zapada na „Srbiju i srpski narod“ primarno zbog promjene ratne situacije u Ukrajini.

    Kako naglašava Vučić, zapadne zemlje „osjećaju veliki pritisak zbog napredovanja ruskih snaga“ i nisu sigurne kako će se rat u Ukrajini završiti. U navedenom kontekstu, predsjednik Srbije tumači najavljeni ulazak Kosova u Vijeće Evrope, ali i pritisak na režim u Republici Srpskoj.

    Sličnu ocjenu iznio je i lider RS-a Milorad Dodik, na posebnoj sjednici Narodne skupštine RS, posvećenoj – globalnoj političko-bezbjednosnoj situaciji i njenim implikacijama RS. Odluku OHR-a da proglasi tehničke izmjene Izbornog zakona, Dodik nije tumačio kao neko izolirano bh. pitanje, već kao dio šireg međunarodnog kretanja. Kazao je da se crta nova geopolitička mapa svijeta, te da je dio tog procesa nastojanje međunarodne zajednice da nametne svoju volju vlastima RS-a.

    „Kao odgovoran čovjek osjećam da je Republika u jednoj zaista delikatnoj situaciji“, kazao je, te dodao da je dilema pred ovim entitetom: prihvatiti podaništvo, što bi značilo nestanak – ili da odabere put opstanka, uz podnošenje žrtve. Drugim riječima, prema Dodiku status quo je neodrživ, a tektonske promjene su neizbježne.

    Dodik je kazao da je unipolarni svijet, u kojem su SAD bile jedina svjetska sila, prošlost, te da živimo u tranziciji prema novoj konstelaciji, u kojoj dio zemalja ne želi da se potčinjava američkoj volji. Washington se, dodao je on, opire navedenoj promjeni, te želi održati svoju dominaciju u što većoj mjeri, ako već ne može u cijelosti.

    „Taj centar moći želi da ogradi ono što je njihovo i želi tu ogradu da čvrsto postavi, te će se obračunati sa svakim ko se suprotstavi ili za koga oni misle da bi mogao da se suprostavi“, kazao je. Dodik je istaknuo da je Washington doveo i samu Evropsku uniju u „podanički položaj“, ne ostavljajući joj mogućnost da bude samostalan globalni igrač.

    Kako je pojasnio, EU se morala odreći jeftinih sirovina iz Rusije, te je iz geopolitičkih razloga pokazala spremnost da odobri pregovarački status za Ukrajinu, kao i za i Bosnu i Hercegovinu. „Sve je to dalo novi pečat procesima koji se dešavaju na prostoru Balkanu, a naravno i u okviru Bosne i Hercegovine“, kazao je Dodik.

    „Geopolitika govori da smo mi u središtu zemalja, okruženi NATO-om i Evropskom unijom. Nema primjera da funkcionišu zemlje, koje su izopštene iz Evrope i koje su eventualno članice neke druge asocijacije, a da se nalaze u okviru evropskog kontinenta“, kazao je.

    Nakon toga je napravio čudan obrat u argumentaciji. Istaknuo je da su Amerikanci zaustavili proces ubrznog približavanja BiH Evropskoj uniji. Ostalo je nejasno – zašto bi oni to učinili, ako je Evropska unija, kako je sam Dodik rekao, u „podaničkom položaju“ spram Washingtona?

    Nadalje, Dodik je ponovio svoju mantru da „zemlja, koja je međunarodni protektorat, ne može napredovati ka Evropskoj uniji“. Ni to nije jasno, jer kako da Bosna i Hercegovina bude suveren politički faktor, kada to, prema riječima Dodika, ni sama Evropska unija nije.

    Na stranu navedene nelogičnosti. Nakon što se složimo s Dodikom da se Evropska unija, nakon početka rata u Ukrajini, jeste postala sigurnosno i energetski znatno ovisnija o Sjedinjenim Državama, nego ranije, postavimo jedno jedno vrlo jednostavno pitanje – ako se jedna Evropska unija, koja ima 448 miliona stanovnika, morala povinovati volji Sjedinjenih Država (kako to kaže predsjednik RS), da li Dodik zaista vjeruje da se Republika Srpska sa svojih 850 hiljada stanovnika, može oduprijeti američkom pritisku?

    „Naravno, mi znamo da oni nas ne slušaju, da smatraju da smo manje važni, da smo nebitni, da nam se podsmijavaju sada i da misle da mogu naći mehanizme koji će učiniti sve da nas dovedu u potrebno ponašanje po njima“, kazao je Dodik, na spomenutoj sjednici NSRS-a.

    Dobro je poznato da je Dodik, u sličnoj situaciji, znao nadvladati međunarodnu zajednicu. Ne treba zaboraviti 2007. godinu, kada je tadašnji visoki predstavnik u BiH Miroslav Lajčak nametnuo amandmane kojima su se trebale spriječiti blokade u radu državnih institucija, ali na kraju je Lajčak, nakon prijetnji Dodika, povukao svoje mjere.

    Zašto i sada ne očekivati isti ishod?

    Te 2007. godine Vladimir Putin je održao svoj čuveni govor na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji, u kojem je kazao da Rusija više neće biti potčinjena Zapadu, a nakon toga je počelo ubrzano razvijanje ekonomske i ukupne političke saradnje između Evropske unije i Rusije. Vrhunac tog procesa bila je izgradnja Sjevernog toka 1, koji su tadašnji ruski predsjednik Dmitri Medvjedjev i Angela Merkel svečano otvorili, uz zagrljaje i osmijehe.

    Iste te 2007. godine, tadašnji njemački ministar vanjskih Frank-Walter Steinmeier je napisao: „Rusija je nezamjenjiv partner od strateškog značaja za EU. Panevropski mirovni poredak i trajno rješenje važnih sigurnosnih problema, od Balkana do Bliskog Istoka, mogu biti ostvareni samo uz Rusiju, nikako bez nje niti protiv nje.“

    Kada je Lačak te 2007. nametnuo svoje amandmane, Ruska ambasada u BiH se, po prvi put od Dejtona, pobunila na sjednici PIC-a protiv zapadnih zemalja i OHR-a, te je stala na stranu vlasti Republike Srpske.

    Na koncu, tadašnji evropski komesar za vanjsku politiku telefonom je pozvao Lajčaka i naložio mu da poništi amandmane, što je ovaj i učinio.

    Danas, 17 godina poslije, geopolitička situacija u Evropi je, kako je istaknuo i sam Dodik, strukturalno drugačija. Viša geopolitička svrha rata u Ukrajini jeste prekid evropsko-ruske ekonomske i političke saradnje. Zbog narušenih odnosa sa Rusijom, Evropska unija se ponovo, kako primjećuje Dodik, vratila pod okrilje SAD-a.

    Navedeni geopolitički obrat se nije u cijelosti odrazio na odnose u Bosni i Hercegovini. Vidjeli smo da su, kao u dobra stara vremena, Delegacija EU i Ruska ambasada izdali saopćenja protiv tehničkih izmjena Izbornog zakona. Međutim, desilo se što se nikad ranije nije desilo: dvije izuzetno bitne članice Evropske unije, Njemačka i Nizozemska izdale su posebna saopćenja, u kojima su, suprotno od stava Delegacije EU, podržale potez OHR-a, te se svrstale uz Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo. To predstavlja nezapamćen udarac Delegaciji EU i njenom šefu Johannu Sattleru, koji je odlučio da istupi protiv OHR-a.

    Osim navedene, postoji još jedna bitna razlika trenutne krize, u odnosu na ranije.

    Bio sam u Predsjedništvu BiH 2019. kada je trajala kriza u vezi sa slanjem ANP-a u sjedište NATO saveza. Do navedene krize je došlo zbog kolizije političkih zahtjeva, s jedne strane, Šefika Džaferovića i Željka Komšića da se usvoji ANP i pošalje u sjedište NATO-a; i Milorada Dodika, s druge strane, koji je bio protiv toga. Međunarodna zajednica, uključujući i SAD, tada je nastupala kao medijator, a ne kao strana u sukobu, te je pomogla da se dođe od kompromisa u vidu Programa reformi.

    Nakon toga, uslijedila je još veća kriza 2021. godine, kada je tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo Zakon o zabrani negiranja genocida. Javna je tajna da je to učinio, uz protivljenje zapadnih zemalja, uključujući SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i EU. Nakon toga, velike sile su ponovo nastojale da zaustave krizu koju je „počeo neko drugi“. Na koncu, navedena kriza je zaustavljena tako što su pravosudne institucije odlučile da ne provode Inzkov zakon.

    Ovaj put, situacija je radikalno drugačija. Schmidt nije postupio, uprkos Amerikancima, Britancima, Nijemcima i Nizozemcima. Naprotiv, on je nametnuo zakon na njihov poticaj. Drugim riječima, za razliku od prethodne dvije, Amerikanci i njihovi saveznici su svjesno gurnuli prst u oko Dodiku, te su ciljano ušli u obračun s njime. Ili kako Dodik na sjednici NSRS reče: zapadni blok je proveo svoju volju, uprkos prijetnjama RS-a da će reagovati.

    Treći razlog zbog kojeg je trenutna kriza drugačija od ranijih jeste – novac. Banke u Republici Srpskoj su zatvorile račune osobama i kompanijama, koje se nalaze na američkoj crnoj listi. Ministrica finansija RS je kazala da banke nisu imale izbora, jer bi im, u suprotnom, bili ugašeni SWIFT kodovi i korespondencija sa drugim bankama, čime bi i same banke bile izbačene iz međunarodnog finansijskog sistema. „To znači uništenje kompletnog privrednog sistema RS što niko ne može dozvoliti“, kazala je.

    Premijer RS-a je kazao da Amerikanci „po svim procedurama nemaju pravo na to što rade, ali ‘sila boga ne moli'“. Dodao je i da se Republike Srpska „ne može suprotstaviti njihovoj sili“, te da sve ovo rade, „jer su na drugim mjestima dobili šamare“.

    Sličnu ocjenu je dao i jedan od lidera srpske opozicije Nebojša Vukanović, poručivši vlastima: „Izvukli ste nas na radar svjetske geopolitike, gdje se velike sile tuku. Zbog nerazumnih ličnih razloga uveli ste cijelu Srpsku i srpski narod u turbulencije.“

    Ne znam kako će završiti trenutna kriza u BiH, ali se čini da su Amerikanci zaista, nakon dugo vremena, krenuli u odlučan obračun s vlastima RS-a. Ne zato što su poslušali glas sarajevskih analitičara, već kako Vučić, Dodik i drugi srpski zvaničnici primjećuju – zbog loše pozicije Ukrajine.

    Prije nekoliko dana francuski predsjednik je kazao da će poslati francuske trupe u Ukrajinu, ako Rusi napadnu Kijev i Odesu. To je posve direktno priznanje dobro upućenog čovjeka da Ukrajinci ne stoje dobro. Prošle godine u ovo doba, Ukrajinci su spremali kontra-ofanzivu, te su se nadali da će osloboditi okupiranu teritoriju. Danas se govori o mogućem padu Kijeva.

    Nakon dvije godine rata, uprkos herojskom otporu Ukrajinaca, počinje dolaziti do izraza ruska nadmoć u artiljeriji, avijaciji i ljudstvu. Skoro niko ozbiljan više ne razmišlja o mogućnosti da Ukrajinci vrate svoju teritoriju pod kontrolu. Ključno pitanje je: gdje će se Rusi zaustaviti, da li će im biti dovoljno 20% teritorije Ukrajine, što trenutno drže, ili će kako ocjenjuje John Mearsheimer težiti da, uz postojeće četiri, anektiraju dodatne četiri oblasti, što bi značilo oko 40% Ukrajine, uključujući i dijelove Kijeva, ako ne cijeli.

    Mogućnost kolapsa Ukrajine već proizvodi osjećaj panike u zapadnim prijestolnicama, gdje se sve češće spominje mogućnost slanja trupa tih država u pomoć Ukrajincima. Financial Times navodi da Putin početkom ljeta sprema novu ofanzivu širokih razmjera. U slučaju da dođe do kolapsa ukrajinskih odbrambenih linija, u Evropi bi zavladao neviđeni osjećaj panike.

    Dijeleći navedenu zabrinutost, Amerikanci i njihovi saveznici (među koje ne spada Delegacija EU) očigledno žele pojačati pritisak prema vlastima Republike Srpske, kako bi im poslali poruku da, čak i ako dođe do ruskog proboja u Ukrajini, ovaj dio kontinenta ostaje zona američkog utjecaja, te će se Washington žestoko obračunati sa svakim ko bude iskakao iz okvira.

    1...101112...56Stranica 11 of 56

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj