Istrage

Iako je komandovao akcijom kod Bihaća: Tužilaštvo BiH donijelo naredbu o neprovođenju istrage protiv Dragana Lukača zbog ubistva Nedžada Dizdarevića

“Vodite ga”, reći je Dragan Lukač držeći za kragnu zarobljenog Nedžada Dizdarevića.

Bilo je popodne 24.11.1994. godine i pripadnici Izviđačko-diverzantskog odreda i Odreda specijalne policije MUP-a Republike Srpske vršili su pretres netom zauzetog naselja Sokolac.

“Hajde, vodite ga”, reći će čovjek s crnom beretkom na glavi koji će kasnije postati ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske.

Koji minut kasnije Nedžada Dizdarevića su odveli i zaklali. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2003. godine iz groblja Humci 1 kod Bihaća.

“Izvršenom obdukcijom utvrđeno je da je smrt nasilna i da je nastupila usljed strijelne povrede glave i karlice, ali je vještak utvrdio da ne isključuje mogućnost da je, prije zadobijanja strijelne rane u predjelu glave, lica i karlice, smrt mogla biti uzrokavana klanjem (nožem u predjelu prednje strane vrata-moguće i bajonetom), a da su ovi prelomi mogli nastati i naknadno usljed strijelnih rana u već mrtvo tijelo”, navedeno je u presudi Suda BiH kojom je Pavle Gajić u junu 2011. godine osuđen na sedam godina zatvora.

Gajić je priznao da je zaklao Dizdarevića. Nakon što se u javnosti pojavio snimak na kojem se vidi aktualni ministar unutrašnjih poslova RS Dragan Lukač kako govori da “odvedu” Dizdarevića, porodice žrtava iz USK-a poslale su Tužilaštvu BiH krivičnu prijavu protiv njega. No, ubrzo je uslijedio šok.

“Tužilaštvo BiH donijelo je naredbu o neprovođenju istrage protiv Dragana Lukača”, kazao je sagovornik Istrage iz Državnog tužilaštva.

Za Tužilaštvo BiH, odnosno za glavnu tužiteljicu Gordanu Tadić, nema ni najnižeg stepena sumnje da je Dragan Lukač počinio ratni zločin prilikom operacije u mjestu Sokolac.

“Akcija je započela u jutarnjim satima, a jedinicom Odreda specijalne policije MUP-a komandovao je Lukač Dragan, koji se vidi na navedenom snimku i koji je poslije akcije dao intervju, dok je jedinicom Izviđačko-diverzantskog odreda “Orlovi Grmeča” komandovao Šušnjik Mile. Njegov zamjenik bio je Gatarić Rajko”, piše u predusi Suda BiH kojom je osuđen Pavle Gajić.

 

presuda Suda BiH: Dragan Lukač komandovao akcijom

Svjedok u tom predmetu Duško Zorić je naveo da je “motorolom prenešena vijest da je u gornjem dijelu naselja Sokolac zarobljen neprijateljski vojnik, pa je zajedno sa Markanović Marinkom došao na asfaltni prostor u blizini džamije gdje je primjetio da se okupio veliki broj vojnika koji stoje u krugu.

“Između njih je na asfaltu ležao mlađi mrtav čovjek koji je bio ‘preklan u predjelu vrata’, na sebi je imao civilnu odjeću, a pored njegove glave je bio fes bordo boje. Nakon što se odmakao od tog mjesta, čuo je rafal, a kada se okrenuo nekoliko vojnika je držalo puške usmjerene prema tijelu ubijenog”, navedeno je u presudi.

Svjedok je rekao da je čuo da je mladića ubio Pavle Gajić koji je 2011. godine osuđen. ALi Tužilaštvo BiH smatra da Dragan Lukač, kao komandant, nije kriv za ovo ubistvo iako je neposredno pred likvidaciju zarobljenika okupljenim vojnicima rekao: “Vodite ga”.

Direktor Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH: “Nemamo nikakvih saznanja o mogućim neredima u Srebrenici”

Povodom natpisa pojedinih medija u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, koji su prenijeli informacije o tome da bi se 11. jula u Srebrenici mogli desiti određeni incidenti, naš portal je kontaktirao direktora Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, Mirsada Vilića.

Kako je za portal Oslobođenja potvrdio Vilić, oni za sada nemaju nikakve podatke niti saznanja o mogućim neredima koji bi se trebali dogoditi u Srebrenici na dan obilježavanja 26. godišnjice genocida nad Bošnjacima u ovom gradu.

– Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH (DKPT) formirala je Operativni štab akcije „Srebrenica 2021“ povodom vanrednog osiguranja obilježavanja 26. godišnjice genocida u Srebrenici. Pripadnici DKPT-a u saradnji sa svim partnerskim agencijama provode mjere i radnje planiranom dinamikom, te se bave prikupljanjem informacija, rekao je Vilić.

Ističe da je prikupljanje takvih podataka neophodno za kvalitetno organizovanje osiguranja sa ciljem nesmetanog održavanja nevedenog skupa.

– U dosadašnjoj razmjeni podataka i njihove analize i procjene nije se došlo do saznanja koja bi ukazivala na ugrožavanje obilježavanja ovog događaja, zaključio je Vilić.

(Oslobodjenje)

Član kartela Tito i Dino ga stavio na spisak za likvidaciju: Upucan nizozemski novinar kojem je prijetio Ridouan Taghi

S pet metaka u glavu u utorak je u Amsterdamu upucan nizozemski novinar Peter Rudolf de Vries koji je godinama istraživao kriminal u toj državi, objavila je tamošnja nacionalna televizija. Napadač je pucao iz neposredne blizine, nakon što je novinar Peter de Vris izašao iz studija televizije RTL, gde je učestvovao u snimanju emisije u kojoj je bio redovan gost.

U maju 2019. godine novinar Peter de Vries objavio je kako mu je prijetio marokanski kriminalac Ridouan Taghi koji je godinama živio u Nizozemskoj. Taghi je, prema pisanju nizozemskih medija, stavio De Vriesa na spisak osoba koje planira likvidirati. Nakon objave, Ridouan Taghi, koji je bio u bjekstvu, javio se Peteru R. de Vriesu i ustvrdio da nema potrebe da strahuje za svoj život. Poruku Ridouana Taghia na svom je Twitter nalogu objavio novinar de Vries.

“Ridouan Taghi, najtraženiji bjegunac-kriminalac u Nizozemskoj poslao mi je ličnu poruku u kojoj oštro demantira da me želi likvidirati”, napisao je Peter de Vries 15. maja 2019. godine.

Četiri mjeseca kasnije, u Amsterdamu je ubijen advokat Derk Wiersum. Nepoznati napadač ubio ga je neposredno nakon što je izašao iz svoje kuće. Tamošnji mediji objavili su da je Wiersuma upucao čovjek s kapuljačom koji je, potom, pješke pobjegao s mjesta zločina. Wiersum je bio advokat zaštićenog svjedoka u predmetu protiv narko mafije u Holandiji. Jedan od kriminalaca kojeg holandski i svjetski mediji vezuju sa ovim slučajem je Ridouan Taghi.

Ridouan Taghi

Autor ovog teksta, pišući tada za Žurnal, objavio je da se marokanski ubica Taghi nalazi u Dubaiju gdje mu je utočište pružio Edin Gačanin Tito, vođa narko kartela Tito i Dino koji je i nastao u Nizozemskoj. Dva mjeseca kasnije, 16. decembra 2019. godine Taghi je uhapšen u Dubaiju.

Vijest o Taghijevom hapšenju u Dubaiju objavio je i britanski Guardian navodeći da je uhapšen jedan od šefova bande krijumčara kokainom.

“Za njim se tragalo po međunarodnim potjernicama zbog ubistva i trgovine drogom”, naveo je Guardian. 

Prema dokumentima policijskih agencija koji su u posjedu Istrage, Riduan Taghi je bio jedan od saradnika Edina Gačanina Tita, bh. državljanina koji je svoj narko biznis započeo u nizozemskom gradu Breda.

policija dokumentovala veze Tita i Taghia

Kako se može vidjeti iz ovog dokumenta, policijske agencije su dokumentovale veze Edina Gačanina Tita sa Ridouanom Taghijem, ali sa šefovima italijanske Camore i poznate irske kriminalne organizacije koju predvodi porodica Kinahan.

Akcija u Živinicama zbog korupcije: Uhapšeni direktor Rudnika Đurđevik i bivši ministar u Vladi TK

Pripadnici SIPA-e uhapsili su Samira Suljića, direktora Rudnika mrkog uglja Đurđevik Živinice i bivšeg SDA-ovog ministra u Vladi Tuzlanskog kantona Abdulaha Zukića, saznaje Istraga.

Iz SIPA-e su potvrdili za Istragu da u Tuzlu provode aktivnosti u vezi sa krivičnim djelima korupcije. Akcija se provodi po naredbi Kantonalnog tužilaštva Tuzla.

Direktor Rudnika Samir Suljić blizak je rođak Abdulaha Zukića koji je u Vladi Tuzlanskog kantona obavljao funkciju ministra poljoprivrede i šumarstva. Obojica su kadrovi Stranke demokratske akcije.

Suljić je, prema informacijama Istrage, uhapšen prilikom primopredaje mita. On je na funkciju direktora Rudnika Đurđevik imenovan upravo na prijedlog Abdulaha Zukića koji je već ranije privođen zbog povezanosti sa kriminalnim aktivnostima.

 

VIDEO: Kako je Nenad Stevandić sarađivao sa osuđenim Jovicom Stanišićem: “Vodio sam Brđanina kod Jovice na ribanje”

“Moje poštovanje, Nenad je”, uljudno će se predstaviti mladi banjalučki doktor sa crvenom beretkom na glavi Nenad Stevandić nakon što mu se s druge strane telefonske veze javio Radovan Karadžić.

Svog predsjednika Karadžića će izvijestiti da je tek došao u Banja Luku jer je bio “tamo u centru”.

“Kako idu stvari”, upitao je Karadžić.

“Idu odlično”, odgovorit će Nenad Stevandić, nakon čega je istaknuti da “na političkom planu ima određenih problema” na relaciji Vojo Kuprešanin i Radoslav Brđanin.

“Što se tiče Brđe, nema problema. Ja i Miroslav Brđanina držimo, mi smo njega prošli puta vodili gore kod Jovice na ribanje pa ga je on malo ustrašio”, kazao je Stevandić.

“Jovica” iz razgovora je šef Službe državne bezbjednosti Srbije – Jovica Stanišić. Brđo je Radoslav Brđanin ratni šef Kriznog štaba Autonomne Regije Krajina. Nenad Stevandić bio je šef jedinice SOS, odnosno Srpskih odbrambenih snaga, i očito je bio čovjek od povjerenja Jovice Stanišića.

Krizni štab Autonomne regije Krajina

U aprilu 2007. godine Žalbeno vijeće Haškog Tribunala pravosnažno osudilo Radoslava Brđanina na 30 godina zatvora zbog ratnih zločina nad Bošnjacima i Hrvatima u Bosanskoj Krajini. U martu 2019. godine Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove osudilo je Radovana Karadžića na doživotnu robiju zbog genocida u Srebrenici i zločina u drugim općinama u BiH. Posljednjeg dana juna 2021. godine Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS) osudio je prvostepenom presudom bivšeg šefa Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovicu Stanišića na 12 godina zatvora zbog učešće u zločinima u Bosanskom Šamcu. Nenad Stevandić  i danas je na slobodi i obavlja funkciju zastupnika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i predsjednika Ujedinjene Srpske.

Ime predsjednika Ujedinjene Srpske se pominje i u predmetu protiv Radovana Karadžića gdje je označen kao vođa “Crvenih beretki” i SOS jedinica. Državni zastupnik Nenad Stevandić je pomenut i tokom suđenja Momčilu Krajišniku, gdje ga je svjedok Ewan Brown pomenuo kao vođu paravojnih snaga. Osim toga, Stevandić je pomenut i u samoj presudi protiv Krajišnika.

Stevandić u presudi Krajišniku

“Paravojna grupa Srpske odbrambene snage (u daljem tekstu: SOS) pod komandom Nenada Stevandića, člana Kriznog štaba ARK-a, djelovala je u Banjoj Luci u proljeće i ljeto 1992. U njenom sastavu su bili osuđivani kriminalci, a bila je povezana s rukovodiocima SJB-a i CSB-a. Pripadnici SOS-a čak su služili kao pratnja visokim funkcionerima SDS-a, na primjer Radoslavu Brđaninu. U vrijeme referenduma o nezavisnosti republike, održanog 29. februara i 1. marta 1992., pripadnici SOS-a blokirali su zgradu opštine u Banjoj Luci”, piše u presudi protiv Momčila Krajišnika.

Među dokazima u kojima se pojavljuje ime Nenada Stevandića je i presretnuti razgovor kojeg je 17. avgusta 1991. je vodio sa Radovanom Karadžića.

“Pošto smo Brđanina ubacili u šemu, on sad ne da Voji (Kuprešaninu – predsjedniku Skupštine ARK-a i članu Kriznog štaba ARK-a) i Anđelku (Grahovcu – predsjedniku vlade ARK-a) da prave gluposti. Međutim, oni su se onda svi okrenuli protiv Brđanina, i Zoran i Anđelko i Vojo jer, ne radi ljubomore, nego zato što su se htjeli umiješati u ovaj dio posla iz nekih ne znam ni ja”, kazao je Stevandić Radovanu Karadžiću.

Kako bi se sve smirilo, Stevandić je Brđanina odveo “kod Jovice na ribanje”. I kasnije je sve išlo svojim tokom. Na kraju su svi završili u zatvoru osim Nenada Stevandića.

 

Pročitajte sažetak presude Stanišiću i Simatoviću: Osuđeni samo za zločine u Šamcu, za zločine u drugim bh. gradovima i Hrvatskoj oslobođeni

Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS) osudio je prvostepenom presudom bivše šefove Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovicu Stanišića i Franka Simatovića na po 12 godina zatvora za učešće u zločinima u Bosanskom Šamcu u BiH. Optužbi za zločine u drugim gradovima su oslobođeni, kao što su oslobođeni odgovornosti i za zločine u Hrvatskoj.

U poprilično nejasnoj presudi sudije su konstatirale da je postojao udruženi zločinački poduhvat, ali da Stanišić i Simatović nisu osuđeni za UZP, već sa pomaganje u izvršenu zločina. I to isključivo u Sanskom Mostu. Na ovom linku možete pročitati sažetak presude Mehanizam za međunarodne krivične sudove u Hagu.

“Raspravno vijeće uvjereno je da je barem od kolovoza 1991. postojao udruženi zločinački poduhvat. Uobičajena zločinačka svrha ovog pothvata bila je nasilno i trajno uklanjanje većine nesrba s gore spomenutih područja vršenjem zločina za koje se terete u optužnici. Ovu zajedničku zločinačku svrhu dijelilo je određeno visoko političko, vojno i policijsko vodstvo u Srbiji, u srpskim autonomnim regijama Krajine i Slavonije, Baranje i zapadnog Srema te u Srpskoj Republici Bosni i Hercegovini, koja je kasnije preimenovana u Republiku Srpsku”, navedeno je u presudi.

Ovo je dio koji se odnosi na zločine počinjene u Bosanskom Šamcu.

“Pretresno vijeće se uvjerilo da su optuženi pružili praktičnu pomoć, koja je imala značajan učinak na počinjenje zločina ubistava, prisilnog raseljavanja i progona počinjenih u Bosanskom Šamcu, te su bili svjesni da su njihova djela pomagala u njihovom počinjenju. U skladu s tim, Pretresno vijeće ih smatra krivično odgovornima za pomaganje i podržavanje u počinjenju zločina u Bosanskom Šamcu. Pretresno vijeće ne smatra optužene odgovornim za planiranje, naređivanje ili pomaganje i podržavanje bilo kojeg drugog  zločina navedenog u optužnici. Iz prethodnih razloga i iz razloga objašnjenih u presudi, Raspravno vijeće utvrđuje da su Jovica Stanišić i Franko Simatović odgovorni za pomaganje i podržavanje, prema članu 7 (1) Statuta MKSJ-a, za zločine ubojstva, deportacije, prisilnog premještanja, i progon počinjen u Bosanskom Šamcu”, navedeno je u presudi. 

Na teritoriji cijele opštine, konstatuje Pretresno vijeće,  počinjeni su brojni zločini nad nesrpskim stanovništvom, uključujući pljačku, silovanje i uništavanje vjerskih zgrada i spomenika kulture.

“Srpske snage samovoljno su pritvarale bosanske Muslimane i bosanski Hrvate u najmanje šest zatočeničkih objekata širom Bosanskog Šamca, gdje su zatočenici držani u nehumanim uvjetima, bili su podvrgavani prisilnom radu, teškom maltretiranju, ponovljenim premlaćivanjima i mučenju, prisiljavani na seksualna djela i ubijani. Dana 7. maja 1992. ili približno tog datuma, u pritvorskom objektu smještenom u selu Crkvina, ubijeno je 16 muškaraca bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata. Zločini i djela nasilja koja su počinile srpske snage tokom i nakon preuzimanja Bosanskog Šamca, primorali su većinu nesrpskog stanovništva da napusti opštinu, navedeno je u osuđujućem dijelu presude. 

Ured za razmatranje žalbi odlučio: Vlada Kantona Sarajevo nezakonito dodijelila ugovor Mtelu

“Usvaja se žalba “BH Telecom” d.d. Sarajevo izjavljena na Odluku ugovornog organa Stručna služba za zajedničke poslove Kantona Sarajevo, u otvorenom postupku nabavke mobilne telefonije i poništava se Odluka od 11. 3. 2021. godine”, piše u Rješenju Ureda za razmatranje žalbi donesenom 26. juna ove godine.

Time je poništena odluka Vlade Kantona Sarajevo, odnosno njihove Stručne službe kojom je banjalučkom Mtelu dodijeljen posao pružanja usluga mobilne telefonije službenicima ovog Kantona.

“U konkretnom slučaju iz obrazloženja ugovornog organa vidljivo je da nisu navedeni razlozi, odnosno okolnosti prihvatanja tumačenja ponuđene cijene, već je samo paušalno konstatovana prihvatljivost datog obrazloženja od strane izabranog ponuđača, iako je ugovorni organ bio u obavezi da u obrazloženju žalbene odluke iznese nedvojbenu ocjenu prihvatljivosti i realnosti ponuđene cijene, kao i u pogledu konkretnih okolnosti i uputa ovog organa ponudi argumentovane dokaze da ponuđač prilikom formiranja konačne cijene ponude sa popustom nije kršio materijalne propise”, navedeno je u obrazloženju Rješenja Ureda za razmatranje žalbi BiH.

Podsjećamo, Kantona Sarajevo je godinama telekomonikacijske usluge nabavljao od BH Telecoma, preduzeća čiji je većinski vlasnik Federacija BiH. Ugovori su, uglavnom, dodjeljivani na osnovu “pregovaračkog postupka bez objave obavještenja”. U većini slučajeva fiksna i mobilna telefonija ugovarana je u okviru iste nabavke. No, u februaru ove godine Vlada Edina Forte odlučila se za drugačiji pristup. Opredijelili su se za otvoreni postupak razdvajajući tendere za fiksnu i mobilnu telefoniiju.

“Ugovorni organ može zaključiti Ugovor za predmetnu nabavku usluga mobilne telefonije za potrebe organa Kantona Sarajevo, a u okviru raspoloživih sredstava odobrenog budžeta, procijenjene vrijednosti 110.000,00 KM bez PDV-a”, navedeno je u tenderskoj dokumentaciji.

Razdvajanjem fiksne i mobilne telefonije Vlada KS je, u suštini, pogodovala banjalučkom Mtelu koji u Sarajevu nema razvijenu mrežu fiksne telefonije i ne bi bio konkurentan. Nakon što je to urađeno, Mtel je poslao svoju ponudu i izabran kao najpovoljniji ponuđač. Taj najpovoljniji ponuđač u većinskom je vlasništvu Vlade Republike Srbije.

Odluka o izboru najpovoljnijeg ponuđača za usluge mobilne telefonije donesena je 11. marta ove godine. Prema dokumentima Vlade KS, Mtel je dao najpovoljniju ponudu. Njihova je ponuda bila 51.817 KM, dok je ponuda BH Telecoma iznosila 76.654 marke, s tim što je BH Telecom ponudio  1,8 miliona minuta, a Mtel 284 hiljade.

Ured za razmatranje žalbi, međutim, konstatuje da je “povoljnost” Mtelove cijene “paušalno konstatovana” i zbog toga donosi Rješenje o poništavanju odluke o izboru ovog telekom operatera.

“I sam ugovorni organ”, konstatuje Ured, “u svom izjašnjenju priznaje da je ponuđač kalkulisao sa cijenom, navodeći da je za samog ponuđača ponuda alternativna”.

Fotografije i dokumenti dokazuju: Konaković se u Turskoj službeno sastajao sa šejhom Abu Anasom, selefijskim vođom kojem su Nijemci zabranili djelovanje zbog radikalnih stavova i antikršćanskih izjava

Iz promotivne kese Općine Ilidža Nermin Muzur je izvadio poklon i dao ga svom turskom domaćinu. Koji minut ranije isto je učinio još jedan član delegacije NiP-a Elvedin Okerić. Lider je sve to posmatrao sa strane. Kasnije će napraviti zajedničku fotografiju. Domaćin je stao u sredinu, a oko njega se poredala delegacija NiP-a koju je u martu ove godine u Tursku odveo Elmedin Konaković.

Nermin Mazur sa Abu Anasom

Na svojim profilima na društvenim mrežama Konaković se nije hvalio ovim susretom u Turskoj.  Pitate se – zbog čega? Odgovor je jednostavan – domaćin im je bio Muhamed Çiftçi, u selefijskim krugovima poznat kao šejh Abu Anas, njemačkim policijskim agencijama poznat kao radikalni islamista, nevladinim organizacijama kao čovjek koji je radikalizirao muslimane u Njemačkoj. Koristeći isključivo strane medije i nevladine organizacije kao izvore u nastavku ćemo se pozabaviti Abu Anasom, selefijom kojeg je u martu ove godine službeno posjetila delegacija Naroda i pravde.

delegacija NiP-a sa Abu Anasom u Turskoj

Ako na Google upišete ime Muhamed Çiftçi, pojavit će vam se brojni tekstovi u kojima piše da se radi o pripadniku selefijskog pokreta, poprilično radikalnih stavova, čiju su online školu njemačke vlasti zabranile još 2011. godine. Svoje je stavove propagirao iz njemačkog grada Braunschweig. Tamo je rođen u porodici turskih doseljenika. U selefijskim krugovima poznat je kao šejh Abu Anas. Širom svijeta poznati njemački list Die Welt u julu 2012. godine je pisao o njemu i njegovim stavovima.

Muhamed Çiftçi alias šejh Abu Anas u Njemačkoj

“Kada Muhamed Çiftçi propovijeda, govori tihim glasom”, piše Die Welt i podsjeća na neke izjave šejha Abu Anasa.

“Mnogi misle da su Židovi najopasniji. To nije istina. Kršćani su opasniji od Židova”, izdvojit će Die Welt Çiftçijevu izjavu. 

Njemači novinari bilježe i Çiftçijeve stavove o nasilju nad ženama. Citiramo ih u nastavku.

“Ako ovoj ženi pokažete štap, ona će se uplašiti. Cilj udaranja je uplašiti ženu. Pazite, ja imam palicu”, govorio je  šejh Abu Anas, pravog imena Muhamed Çiftçi. 

Muhamed Çiftçi i Pier Vogel u Njemačkoj

Abu Anasa možete pronaći na stranicama drugih njemačkih medija. Spegel TV ga je, recimo, pominjao u svojoj reportaži o radikalnim islamistima u Njemačkoj i dovodio ga u vezu sa još jednim radikanim selefijom – Pierom Vogelom.Na videu ispod možete čuti i vidjeti ko je, iz perspektive njemačkih kolega, Muhamed Çiftçi.

Konakovićevog domaćina Au Anasa možete pronaći i u izještajima međunarodnih organizacija koje su se bavile ekstremističkim skupinama. Doktor Lorenzo Vidino direktor je Programa za ekstremizam na Univerzitetu George Washington. Stručnjak za islamizam u Evropi i Sjevernoj Americi, a posljednjih 20 godina se fokusirao na istraživanje džihadističkih mreža na Zapadu. U svom izvještaju u okviru istraživanja Univerziteta George Washington on i njegove saradnici pominju Muhamed Çiftçija. Baveći se selefijskim centrima u Njemačkoj koji su se izvojili iz struktura Islamske zajednice, istraživači navode jednu od džamija u blizini Berlina. 

“Najistaknutiji salafistički lideri u zemlji često su držali predavanja ili seminare u džamiji, koji su počeli privlačiti sve više sljedbenika iz lokalne muslimanske zajednice i iz susjednih područja. Među osobama koje su držale predavanja u džamiji bili su Muhamed Ciftci, Ahmad Armih, Abdelilal Belatouani, Sven Lau i Efstathios Tsiounis – svi ključni igrači njemačke salafističke scene koji su u najboljem slučaju optuženi za radikalizaciju njemačkih muslimana i, u najgorem slučaju, za direktno regrutovanje za Islamsku državu i druge slične grupe”, navedeno je u izvještaju. 

Podsjetimo, 11. marta ove godine delegacija Naroda i pravde koju je predvodio Elmedin Konaković otputovala je u službenu posjetu u Tursku. Jedan od zvaničnih susreta imali su sa šejhom Abu Anasom, selefijskim vođom koji zagovara nasilje nad ženama i kojem su njemačke vlasti zabranile vođenje online škole zbog radikalnih stavova.

Disciplinski postupak protiv Gordane Tadić: Za nepoštivanje Zakona o zaštiti tajnih podataka kriva – zgrada

“Dobro jutro, ja sam Gordana Tadić”, reći će glavna državna tužiteljica koja se u svojstvu tužene u ponedeljak ujutro pojavila pred članovima Prvostepene disciplinske komisije VSTV-a.

Sigurnosne provjere došle su na dnevni red. Ured disciplinskog tužioca tužio je glavnu tužiteljicu Tužilaštva BiH da, kao rukovodilac, nije poduzela mjere koje je trebala poduzeti po Zakonu o zaštiti tajnih podataka. Ukratko, Gordanu Tadić UDT terti da za uposlenike Tužilaštva BiH, one koji nisu tužioci, nije zatražila sigurnosne provjere. Svjedok Mato Miletić, inače službenik Ministarstva sigurnosti BiH, tokom svog svjedočenja će više puta ponoviti da Tužilaštvo BiH to nije moglo uraditi jer nije imalo- zgradu.

“Personalna, fizička, dokumentaciona i informatička sigurnost. Ova četiri segmenta su neodvojiva kada su u pitanju sigurnosne provjere”, reći je u uvodu svjedok Miletić.

Upravo je to, tokom kasnijeg svjedočenja, biti ključna rečenica oko koje su su se sporile stranke u ovom disciplinskom postupku.

Zakon o zaštiti tajnih podataka, primijetit će glavna disciplinska tužiteljica Alena Kurspahić, poznaje samo “personalne provjere”. Sve drugo je regulisano podzakoniskim aktima.

“To je neodvojivo”, reći će opet svjedok Miletić.

No, priznat će, iako je, kaže, loš sa datumima, da Tužilaštvo BiH, odnosno Gordana Tadić, do unazad mjesec dana nije bilo pokrenulo proceduru sigurnostnih provjera za svoje uposlenike. Onda je podignuta disciplinska tužba i sve je krenulo.

“Svaki rukovodilac je dužan to uraditi”, kazat će Miletić.

“Gordana, smiri se”, reći će advokat Vlado Adamović koji u ovom procesu zastupa glavnu državnu tužiteljicu.

Ipak, Gordana Tadić je nekoliko puta prigovorila.

“Ja prigovaram pitanju tužiteljice. Ono je segmentirano”, kazala je Gordana Tadić nakon što je Alena Kurspahić upitala Matu Miletića da li je Tužilaštvo BiH od 2018. godine do marta ove godine poduzelo išta kada su u pitanju sigurnosne provjere službenika Tužilaštva.

Mato Miletić je ponovio da se ništa suštinski ne bi promijenilo jer Tužilaštvo BiH nije imalo “sigurnosno područje”. A nije ga imalo – jer nije imalo zgradu.

Ako malo zavirite u arhivu, vidjet ćete na stranici Tužilaštva BiH informaciju da je u decembru 2017. godine svečano otvorena nova zgrada Tužilaštva BiH.

Gordana Tadić je tada presjekla vrpcu. Godinu kasnije, Gordana Tadić će biti na sastancima sa predstavnicima Ministarstva sigurnosti BiH na kojem se govorilo o sigurnosnim provjerama.

“Nakon toga se aktivno počelo raditi na donošenju podzakonskih akata”, pohvalit će Mato Miletić Gordanu Tadić.

Ali kada ga je disciplinska tužiteljica Alena Kurpsahić upitala kada mu Tužilaštvo BiH počelo dostavljati određene akte koji se odnose na sigurnosne provjere, svjedok je odgoviro: “unazad mjesec-dva”.

To “unazad mjesec-dva” bilo je nakon što je UDT 2. aprila ove godine podnio disciplinsku tužbu protiv glavne tužiteljice Gordane Tadić. Glavna tužiteljica i njen zastupnik su ponovo prigovarali i kada je UDT pročitao pismo Ministarstva sigurnosti BiH od 1. oktobra 2020. godine u kojim ministar Selmo Cikotić upozorava glavnu državnu tužiteljicu da je Tužilaštvo BiH dužno poštovati Zakon o zaštiti tajnih podataka i poslati spisak svojih službenika koji nisu prošli sigurnosne provjere.

“Ko je potpisao to pismo”, upitat je glavna državna tužiteljica.

“Selmo Cikotić”, odgovorit će Alena Kurspahić.

Onda je Gordana Tadić upitala svjedoka Matu Miletića da li mu je poznato da je Tužilaštvo BiH imalo predmete protiv ministra Cikotića.

“Da, iz medija”. reći će svjedok.

Iz medija se može vidjeti i to da je Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu protiv ministra Selme Cikotića i direktora OSA-e Osmana Mehmedagića zbog navodnih zloupotreba prilikom imenovanja članova Komisije koja se bavi sigurnosnim provjerama. Optužnica je podignuta 14. decembra 2020. godine, odnosno dva i po mjeseca nakon što je ministar Cikotić upozorio Gordanu Tadić da mora poštovati Zakon o zaštiti tajnih podataka.

Glede tog pisma, svjedok Mato Miletić je rekao da je i on poslao sliično posmo na adrese drugih institucija među kojima su i one pravosudne. Jer samo su Sud BiH i Tužilaštvo Brčko distrikta ispunili svoje zakonske obaveze. I većim dijelom VSTV čije će disciplinske komisije odlučiti da li je Gordana Tadić kršila propise u vezi sa sigurnosnim provjerama, odnosno u vezi sa korištenjem TCMS-a, elektronskog sistema koji je automatski trebao dijeliti predmete. Umjesto TCMS-a Gordana Tadić je predmete dijelila proizvoljno. I većinu tih predmeta je dobio državni tužilac – Oleg Čavka koji je potspisao i nikad potvrđenu optužnicu protiv Selme Cikotića zbog slučaja “sigurnosne provjere”.

 

Na pomolu velika prevara Agencije za privatizaciju FBiH: Kvadrat rudničkog hotela na Jadranu prodaju za 540 maraka

Ako pitate vještaka Zorana Markovića iz Kiseljaka, jedan kvadratni metar  građevinskog zemljišta u mjestu Gradac, tik uz obalu Jadranskog mora u Hrvatskoj, vrijedi svega 500 maraka. A kvadrat izgrađenog hotelskog objekta”Đuro Salaj” –  540 maraka.

“Na temelju prednjeg opisa nekretnina i izračuna vrijednosti za nekretninu, koju predstavlja izgrađeni objekat – hotel, sa vanjskim uređenjem i zemljištem koje je izgrađen, procjenjuje se tržišna vrijednost, na dan 25.5.2021. godine, u ukupnom iznosu od 3,1 milion eura”, naveo je vještak Marković koji je svoj posao obavio po nalogu Agencije za privatizaciju Federacije BiH, odnosno zamjenika direktora Drage Vrbića (HDZ BiH).

Toliko, dakle, vrijedi hotelski kompleks “Đuro Salaj” u mjestu Gradac koji je izgrađen sredinom osamdesetih godina novcem bosanskohercegovačkih rudara okupljenih u “Titove rudnike Tuzla”.

Ovo je građevinska dozvola izdata 1982. godine “Titovim rudnicima Tuzla” i Rudniku Đurđevik iz Živinica za rekonstrukciju “Odmarališta Đuro Salaj”. Bosanski rudnici su na tom mjestu izgradili objekat površine 4.448 kvadratnih metara. U odmarališta nalazi se i 6400 kvadrata zemljišta. U zemljišnjim knjigama sve ovo se vodi na Elektroprivredi BiH, odnosno na zavisnim društvima – rudnicima koji posluju u okviru Elektroprivrede BiH. No, hrvatske vlasti nikada nisu dopustile da se rudari vrate u posjed ovog kompleksa. I sada je zamjenik direktora Agencije za privatizaciju FBiH Drago Vrbić pokrenuo proceduru za prodaju tog hotela.

“Informisani ste da je Agencija objavila javni poziv za prodaju prava u hotelu “Đuro Salaj” sa pripadajućim zemljište u Gradcu, R. Hrvatska, te da smo  zatražili od RMU Đurđevik  da dostavi notarski ovjereno punomočje neophodno za potpisivanje kupoprodajnog ugovora. Međutim, aktom od 18. 6. 2021. godine od strane RMU Đurđevik smo obaviješteni da za ovjeru punomočja neophodna Vaša prethodna saglasnost koju nismo dobili”, navedeno je u dopisu koji je 22. juna ove godine na adresu Elektroprivrede BiH uputio zamjenik direktora Agencije za privatizavciju Federacije BiH Drago Vrbić, inače kadar HDZ-a BiH.

Kako bi pripremio dokumentaciju za prodaju ovog rudničkog hotela u Hrvatskoj, Drago Vrbić je angažirao vještaka iz Kiseljaka Zorana Markovića.

On je, kako možete vidjeti u dokumentu iznad, procijenio da ovaj kompleks vrijedi – 3,18 miliona eura.

Neto građevinsku površinu Vrbićev vještak Zoran Marković procjenjuje na 272 eura po metru kvadratnom. Sadašnja vrijednost objekta na obalama Jadranskog mora, tvrdi Marković, vrijedi 672 eura ili, pretvoreno u bh. valutu, 1300 maraka. Da, upravo toliko, smatra ekspert Agencije za privatizaciju, košta kvadratni metar izgrađenog objekta u mjestu Gradac nadomak Makarske. Na ovom linku možete pročitati njegovo cjelokupno vještačenje. Marković dalje navodi da, zbog starosti građevine, kvadrat hotela “Đuro Salaj” ne može vrijediti 672 eura. On procjenjuje da je maksimalna vrijednost kvadratnog metra – 272 eura ili 540 maraka.

Kada je, pak, u pitanju građevinsko zemljište, vještak Agencije za privatizaciju FBiH pište da je cijena kvadratnog metra, stotinjak metara daleko od morske obale u mjestu Gradac, 250 eura, odnosno oko 500 maraka. Tako on, temeljem “sadašnje vrijednosti” procjenjuje da 6351 kvadratni metar zemljišta u okviru kompleksa Đuro Salaj vrijedi – 1,58 miliona eura. Na taj se način vrijednog kompleksa “Đuro Salaj” izgrađenog novcem rudara iz BiH procjenjuje na 3,1 milion eura. a direktoru Vrbiću se žuri da ga proda hrvatskim investitorima.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...